4
BIOLOGIZAM (Herbert Spenser) Engleski filozof i teoretičar društva Herbert Spenser je utemeljivač organicističke varijante u sklopu biologističkog pravca u građanskoj sociologiji. Ovaj pravac u sociologiji je poznat kao evolucionizam, biologizam ili socijalni darvinizam. U djelima Studija sociologije i Principi sociologije, po ugledu na vodeće prirodne nauke svog doba, unosi u sociologiju ideju evolucije, organskog razvitka i borbe za opstanak. Herbert Spenser razvija ideju univerzalne evolucije prirode. Sve u prirodi zajedno sa svojim sastavnim dijelovima razvija se diferenciranjem. Tako se iz anorganskog svijeta razvio organski svijet, a iz njega čojvek i društvo. Poređenjem društva sa biološkim organizmom posebno se naglašava da biološki zakoni evolucije, koji vladaju u biološkom organizmu, važe i za društvo, i da se društvena struktura formira na potpuno isti način kao i biološki organizam. Cilj nauke je zato da učini jasnim veliku biološku istinu: priroda ima svoje zakone, koji važe i za društvo i koji se ne mogu izmjeniti. Pošto je društvo shvaćeno kao priroda, saznanja o njoj se mogu  primjeniti u društvenim naukama. Društvo i društvene grupe, kao i biološki organizmi slični su po rastu i povećavanju obima, čime i njihova struktura postaje složenija. Progresivnu diferencijaciju strukture, i u društvu i u biološkom organizmu odlikuje slična diferencijacija funkcija. Život cjeline može biti uništen, i u društvu i u biološkom organizmu, ali će jedinke nastaviti da žive još neko vrijeme. Za razliku od bioloških organizama, društva nemaju neku određenu tjelesnu formu, a  pojedinci su slobodni i prostorno diferencirani. Takođe, i delovi društva nemaju fiksni odnos prema cjelini, kao što imaju biološki organizmi. Tako na primjer, ne postoji neki

BIOLOGIZAMHerbertSpenser (2)

Embed Size (px)

Citation preview

7/23/2019 BIOLOGIZAMHerbertSpenser (2)

http://slidepdf.com/reader/full/biologizamherbertspenser-2 1/4

BIOLOGIZAM (Herbert Spenser)

Engleski filozof i teoretičar društva Herbert Spenser je utemeljivač organicističke

varijante u sklopu biologističkog pravca u građanskoj sociologiji. Ovaj pravac u

sociologiji je poznat kao evolucionizam, biologizam ili socijalni darvinizam. U djelima

Studija sociologije i Principi sociologije, po ugledu na vodeće prirodne nauke svog doba,

unosi u sociologiju ideju evolucije, organskog razvitka i borbe za opstanak.

Herbert Spenser razvija ideju univerzalne evolucije prirode. Sve u prirodi zajedno sa

svojim sastavnim dijelovima razvija se diferenciranjem. Tako se iz anorganskog svijeta

razvio organski svijet, a iz njega čojvek i društvo.

Poređenjem društva sa biološkim organizmom posebno se naglašava da biološki zakoni

evolucije, koji vladaju u biološkom organizmu, važe i za društvo, i da se društvena

struktura formira na potpuno isti način kao i biološki organizam. Cilj nauke je zato da

učini jasnim veliku biološku istinu: priroda ima svoje zakone, koji važe i za društvo i koji

se ne mogu izmjeniti. Pošto je društvo shvaćeno kao priroda, saznanja o njoj se mogu

 primjeniti u društvenim naukama.

Društvo i društvene grupe, kao i biološki organizmi slični su po rastu i povećavanju

obima, čime i njihova struktura postaje složenija. Progresivnu diferencijaciju strukture, i

u društvu i u biološkom organizmu odlikuje slična diferencijacija funkcija. Život cjeline

može biti uništen, i u društvu i u biološkom organizmu, ali će jedinke nastaviti da žive još

neko vrijeme.

Za razliku od bioloških organizama, društva nemaju neku određenu tjelesnu formu, a

 pojedinci su slobodni i prostorno diferencirani. Takođe, i delovi društva nemaju fiksni

odnos prema cjelini, kao što imaju biološki organizmi. Tako na primjer, ne postoji neki

7/23/2019 BIOLOGIZAMHerbertSpenser (2)

http://slidepdf.com/reader/full/biologizamherbertspenser-2 2/4

društveni mozak. U biološkom organizmu sastavni dijelovi postoje zbog funkcionisanja i

dobrobiti cjeline, a u društvu cjelina zbog dobrobiti članova društva.

Između klasne strukture društva i strukture tkiva u biološkom organizmu postoji kruta

veza. U održavanju socijalne egzistencije manuelne klase imaju istu ulogu kao površinski

djelovi u održavanju živog organizma, a klasa koja je angažovana u kupovini i prodaji

roba ispunjava funkciju, sličnu onoj koju u živom organizmu ispunjava sistem krvnih

sudova. Upravljačka klasa uspostavlja kontrolu nad svim segmentima društva, na isti

način kao što mozak i nervni sistem upravlja svim dijelovima živog organizma.

Po Herbertu Spenseru društvo prolazi kroz dvije razvojne faze. Prva društva, horde su

 bila potpuno nediferencirana i u njima su se svi bavili svim poslovima. Razvijeni oblik

društva ukazuje na diferencirane klase, koje se bave nabavljanjem hrane i zaštitom

društva, preradom predmeta, a kasnije se razvija trgovački sloj koji obezbjeđuje

cirkulaciju proizvoda, i na kraju i upravljački sloj, koji reguliše sve unutrašnje i spoljne

aktivnosti.

Konfliktnost i sukobljavanje između društava, društvenih grupa i klasa je očekivana i

stalna. Održavanje ravnoteže između bioloških organizama u prirodi, kao i između

društava, društvenih grupa i klasa, podstiče borbu za opstanak, iz koje nastaje strah od

drugih bića i od smrti. Tako na primjer, politika ima svoj korjen u strahu od drugih bića, a

religija u strahu od smrti. Društveni konflikti koje stvaraju i podstiču političke vođe i

religijski dostojanstvenici, rezultiraju pojavom militarističkog društva, koje je usmjereno

ka ratovima. Iz militarističkog, ratnog stanja, nastaje mirnodopsko, industrijsko društvo,

koje za Herberta Spensera predstavlja ideal. Ovaj tip društva, utemeljen na demokratiji

 prilagođava društvenu organizaciju svrsi solidarnog zajedništva. Kod pojedinca i u

društvenoj organizaciji postoji osećaj slobode, koji stvara koheziju pojedinaca i

uspostavlja ravnotežu unutar društvene zajednice.

7/23/2019 BIOLOGIZAMHerbertSpenser (2)

http://slidepdf.com/reader/full/biologizamherbertspenser-2 3/4

 

Biologistička teorija iz ugla ostalih sociologa

Dakle, biologistička teorija uzima prirodni organizam kao idealno - tipski model načina

analize društva. Ova analogija između organizma i društva omogućava da se društvo posmatra kao jedan cjelovit i zatvoren organizam.

Herbert Spenser najviše je doprinio razvoju ove teorije koja polazi od kategorija

organizma, naslijeđa, borbe za opstanak... Ova teorija se razvila u dvije osnovne

varijante: organističko- evolucionističku i socijaldarvinističku . Prvu varijantu razvio je

Spenser, ističući da su, u pogledu sastava i funkcioniranja, društvo i organizam

identični. Oni se razvijaju po istim pravilnostima. Tu sličnost društva i organizma,

Spenser vidi u njihovom rastu kroz razgranavanje i diferenciranje funkcija. Pored

sličnosti on uviđa razlike da je organizam simetričan, čvršći je agregat od društvenog i u

organizmu je svijest koncentrirana u jednom dijelu, dok je u društvu raspoređena kod

svih jedinki. Zastupnik rasističke, odnosno socijaldarvinstičke teorije je francuski

sociolog Gobino. On smatra da je nejednakost rasa osnovni zakon kretanja i razvoja

društva . Velike civilizacije je stvarala bijela rasa, bilo sama, ili u mješavini s drugima.

Upravo to miješanje je bilo uzrok proapsti rase i civilizacije. Lapuž smatra da je razlika

između kultura rezultat biometrijske razlike u veličini lobanje. Dužina lobanje arijevaca

čini ovu rasu superiornijom u odnosu na ostale.Gumplovič je bio najpoznatiji zastupnik

socijaldarvinizma. Prema njemu historija je proces borbe rasa i etničkih zajednica. Iako

između društva i organizma postoji izražena analogija, i mada je društvo kao sklopljudskih jedinki, ipak se bilogistička teorija sama ne može uzeti kao model za objašnjenje

društva. Ona sigurno daje dobru osnovu, ali osnovu koju treba dograditi s drugim,

socijalnim i kulturnim elementima.

7/23/2019 BIOLOGIZAMHerbertSpenser (2)

http://slidepdf.com/reader/full/biologizamherbertspenser-2 4/4

 

Literatura:

Supek, R., Herbert Spenser i biologizam u sociologiji, Matica hrvatska, Zagreb, 1965.

www.wikipedia.com