Pišu i govore:

Emil Hrvatin, Nataša Govediæ, Stahl Stenslie,

Hans-Thies Lehmann,Timothy Murray

stranice 21-28Emil Hrvatin

Razgovor: Goran Mikulièiæ

Procesi pravnicima, a ne politièarima

Nataša Petrinjak stranice 8-9

Komentar

Ru�ièasto i crnoBoris Beck

stranica 7

Tema

Odnos nacionalnogi supranacionalnog

Gretiæ, Cvitan, Jariæ, Bosto, Cvijanoviæ

stranice 17-20

Izlo�ba

Umjetnici ispred svoga vremenaIgor Markoviæ

stranica 29

BIOPOLITIKA IZVEDBE

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 24. listopada 2002, godište IV, broj 90 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

ISSN 1331-7970

s c e n a d i g i t a l n o g i n � e n j e r s t v a

EUROPA - SARAJEVSKI VIJEK

Bernard-Henri Lévy, Jorge Semprun, Jean François Deniau, Elias Sanbar, Rusmir Smajilhod�iæ

stranice 12-16

Premijera

No�evi ukokošima

Ivana Slunjski

stranica 37

2 IV/90, 24. listopada 2,,2.

Gdje je štoInfo i najave 4-6

Dragan Grozdaniæ, Ana Kapraljeviæ, Lovorka Kozole, Juraj Kukoè, Karlo Nikoliæ, Milan Pavlinoviæ, Goran Štimac, Mate Škugor

U �arištuSlobodno i radno vrijeme nojeva Grozdana Cvitan 3Od papirusa do digitalizacije Biserka Cvjetièanin 3

Ru�ièasto i crno Boris Beck 7Razgovor s Goranom Mikulièiæem Nataša Petrinjak 8-9

Kultura uvrijeðenih i kultura zbunjenih Andrea Dragojeviæ 9Pojmovnik hrvatske crkvene stvarnosti Rade Dragojeviæ 10

Glas Afrike Gioia-Ana Ulrich 10Razgovor s Velimirom Viskoviæem Agata Juniku 11

Tema: Europa – Sarajevski vijekEuropa je smrtna Bernard-Henri Lévy 12

Multikulturalizam ili integrizam Jorge Semprun 13Ideali i sporazumi Jean François Deniau 13

Razgovor s Eliasom Sanbarom Rusmir Smajilhod�iæ 14-15Povratak u identitet Aleksandar Adler 16

Tema: Nacionalno i supranacionalnoRazgovor s Goranom Gretiæem Grozdana Cvitan 17

Rodni identitet Grozdana Cvitan 17Rehabilitiranje nenasilne kulture Sulejman Bosto 18

Nacija u raskoraku Hrvoje Cvijanoviæ 19Knjigom na knjigu Grozdana Cvitan 20

Vizualne umjetnostiUkupnost vremena Igor Markoviæ 29

Proizvoðaèi znanja Leila Topiæ 30Zlatni paket aran�man Leila Topiæ 31

Ð, d�...ð �eljko Jerman 32Slika kao interpret svijeta Igor Markoviæ 32

Traktat s prièom �eljko Jerman 33Zabranjeni pogledi ili nevidljiva demokracija Marina Gr�iniæ 34

KazališteDon Juan... ili Frisch neslavno predstavljen Zagrebu Sead Muhamedagiæ 36

Jezik, kuæa svake emancipacije Ivana Slunjski 37

GlazbaRazgovor s Markom Mihalincem Plazmatickom Oliver Sertiæ 34-35

Kultura solo-pjesme Trpimir Matasoviæ 38Šturo i nedoraðeno Zrinka Matiæ 38

Koncert popularnog prizvuka Ivana Kostešiæ 39Nebo nad Zagrebom Irena Miholiæ 39

KritikaSamo/kritika etnologije Jasna Èapo �megaè 40

Bijeg iz vida Dragan Koruga 41Polarna mašta Stevo Ðuraškoviæ 42

Poziv na istinu Grozdana Cvitan 42-43Kod kuæe, na kolodvoru Siniša Nikoliæ 42-43

Vrli novi rat Igor Markoviæ 44Reèenice koje se znoje, srde i prde James Sallis 44

Psihotiène bajke Evelin Sullivan 44

Rijeèi i stvari Anarhistotel Neven Jovanoviæ 45

ReagiranjaTatjana Jukiæ 41

Davor Banoviæ 45Trpimir Matasoviæ 46Katarina Luketiæ 46

Svjetski zarezi 46Gioia-Ana Ulrich

Queer PortalOlimpijski duh gej igara �eljko Mrkišiæ 47

TEMA BROJABiopolitika izvedbe

Priredili Emil Hrvatin i Nataša Govediæ

Razgovor s Emilom Hrvatinom Nataša Govediæ 21 i 28Seksualnost buduænosti kao umjetnièka praksa Stahl Stenslie 22-23

Politièko u postdramskom Hans-Thies Lehmann 24-25Biopolitika smaknute ko�e: Stelarc Timothy Murray 26-27

Naslovnica: Biblioteka Alexandrina

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4813-572

e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hr

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna urednica: Katarina Luketiæ

zamjenica glavne urednice: Nataša Govediæizvršna urednica: Lovorka Kozole

uredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ,Agata Juniku, Trpimir Matasoviæ,

Milan Pavlinoviæ, Nataša Petrinjak, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar

suradnici: Sandra Antoliæ, Boris Beck, Iva Pleše, Dušanka Profeta, Dina Puhovski, Srðan Raheliæ,

Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiks

grafièki urednik: �eljko Zoricalektura: �ana Mihaljeviæ

priprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike Hrvatske

Ured za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17

�elim se pretplatiti na zarrez: 6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn

12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, za ostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na �iro-raèun kod Zagrebaèke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice

prilo�iti listiæu i obavezno poslati na adresuredakcije.

ad je 1987. godine, na poticaj egipat-ske vlade, Unesco pozvao meðuna-rodnu zajednicu da podupre obnovu

Aleksandrijske biblioteke, te godinu danakasnije raspisao natjeèaj u suradnji s Meðu-narodnom unijom arhitekata i ProgramomUN-a za razvoj, osnovna zamisao bila je da“doprinos stare Aleksandrijske bibliotekespoznavanju svijeta i baštini èovjeèanstvanastavlja nadahnjivati sve nas kao jedna odnajveæih avantura ljudskog duha” (AsbelLopez), te je treba obnoviti “s pogledomna buduænost”. U tom pravcu donesena jei Asuanska deklaracija u veljaèi 1990. godi-ne u kojoj se istièe da æe Aleksandrijskabiblioteka svjedoèiti “razlièitost ljudskogiskustva, a znanje definirati prije svega kaoproces suradnje”. Danas, realizacija i sveèa-no otvaranje ovog izuzetnog pothvataljudskoga genija dobiva novi smisao. Svijetizlo�en nemirima, nasilju i terorizmu kojije Don DeLill nazvao dobom ruševina, do-�ivio je sna�an dokaz ljudske solidarnosti ite�nje za mirom, tolerancijom i dijalogommeðu kulturama.

Nije bilo govornika na otvaranju koji ni-je spomenuo mir, toleranciju, interkultur-ni dijalog. Meðu njima prvi je bio WoleSoyinka, nigerijski knji�evnik i dobitnikNobelove nagrade za knji�evnost 1986.,zatim Jean-Noël Jeanneney, predsjednikNacionalne biblioteke Francuske, LuisMonreal, španjolski povjesnièar umjetnos-ti i generalni direktor fondacije La Caixa,Naguib Mahfouz, egipatski knji�evnik idobitnik Nobelove nagrade za knji�evnost1988. (èiji je tekst, u njegovoj odsutnosti,proèitao egipatski ministar kulture FarukHosni), egipatski predsjednik MohamedHosni Mubarak. Aleksandrina æe biti, is-takli su govornici, središte dijaloga, tole-rancije i razmjene ideja, okupljat æe ljude izcijelog svijeta u potrazi za znanjem, razu-mijevanjem i komunikacijom.

Ljudska solidarnost na djeluBibliotheca Alexandrina otvorena je u

srijedu, 16. listopada 2002. godine, nasveèanosti koja se odvijala pod nazivomOd papirusa do digitalizacije. Ukorijenje-

na u prošlosti i okrenuta buduænosti,Aleksandrina je izgraðena stotinjak meta-ra od stare biblioteke koja je nastala nasjecištu Azije, Afrike i Europe kao mjes-to spajanja civilizacija. Potaknuo je njenuizgradnju 288. godine prije nove ere Pto-lemej I Soter u �elji da stvori hram zna-nosti i duha, središnje mjesto znanstveni-ka i istra�ivaèa svojeg vremena. Nestala jeu višestoljetnim opsadama i po�arima odkojih je prvi bio u vrijeme Julija Cezara(48. godine prije nove ere), a posljednji415. godine nove ere. Danas novoj biblio-

teci Ptolemej, smješten njoj nasuprot,upuæuje vjeèni pogled. Doista, to je prviput u povijesti da se jedna institucija nataj naèin “raða iz pepela” 1600 godina odnjena nestanka, nakon što je svojim ruko-pisima, papirusima i zapisima u glini sa�e-la na jednom mjestu znanje ondašnjegsvijeta i obilje�ila èovjeèanstvo radovimau medicini, filozofiji, povijesti i drugimznanostima.

Izgraðena na kopnu, ali kao da uranjau more, Aleksandrina simbolièki ujedi-njuje dva elementa – zemlju i vodu. Cilin-driènog oblika, s jedanaest katova, od ko-jih su èetiri pod zemljom, sa stotinjakstupova u obliku lotosova cvijeta koji dr-�e krov što se jednim krajem spušta pre-ma moru i kroz koji posredno ulazi sun-èeva svjetlost, obavijena stijenkama odcrnog granita iz Zimbabvea, Aleksandri-na je zaštiæena od topline velikim granit-nim zidom iz Asuana u obliku polumje-seca na kojem su ugravirana alfabetska

slova iz 120 jezika. Djelo norveške arhi-tektonske tvrtke Snohetta i konzorcijaSnohetta/Hamza, biblioteka ima, kako jerekao jedan od govornika na otvaranju,“faraonsku koncepciju i dimenziju, pre-toèenu u moderni izraz”.

Spoj istra�ivanja, tehnoloških inovacijai interkulturnog dijaloga

Kad je ideju o izgradnji nove bibliotekeUnesco podupro 1987. godine, mnoge suse zemlje èlanice ukljuèile svojim donaci-jama u taj pothvat. U izgradnju i opremu

utrošeno je 220 milijuna dolara. Prva knji-ga stavljena je na policu u travnju 2001.godine. Novu biblioteku veæ danas nazi-vaju “kulturnim svjetionikom”, “otvore-nim prozorom u svijet”, “simbolom pris-tupa znanju i informaciji”. Ona obuhvaæaniz razlièitih odjela, kao što su velik pla-netarij, muzeji, izlo�bene galerije, èitaoni-ce, istra�ivaèki instituti, Internet centar,kongresna palaèa. Japanska vlada darovalaje vrhunsku opremu za multimedijske iz-lo�be koje æe prezentirati znanstvena dos-tignuæa kroz povijest. Zasad Aleksandrinaima 240.000 knjiga, ali se predviða da æe zapet godina ponuditi èitateljima osam mili-juna knjiga i 50.000 rukopisa i rijetkihknjiga namijenjenih istra�ivaèima, te iz-meðu ostalog, i bogatu dokumentaciju osvjetskom arhitektonskom nasljeðu. NašaNacionalna i sveuèilišna knji�nica poklo-nila je 200 vrijednih knjiga, a na posebnojsveèanosti bit æe poklonjena skulpturaDušana D�amonje.

Na ukupnoj površini od 85.000 kvad-ratnih metara, Aleksandrina je zamišljenakao središte dijaloga kultura, uz uporabunajnovijih informacijskih i komunikacij-skih tehnologija. Dok je stara bibliotekabila simbol grèko-rimskog doba, nova jesimbol “digitalnog doba”, s golemom ba-zom podataka i veæ sada vrlo bogatom In-ternet arhivom.

Na taj naèin stvara se i razvija Bibliot-heca Alexandrina u kojoj se istra�ivanja,tehnološke inovacije i interkulturni dija-log mogu skladno spajati i pro�imati. I tuje najznaèajnija misija Aleksandrine –postati istinsko mjesto susreta razlièitihcivilizacija i kultura. Ona veæ sada nudipartnerstvo mnogim znanstvenim i kul-turnim institucijama u svijetu, od razmje-ne izlo�bi, istra�ivaèa, do zajednièkihprojekata.

Nove moguænosti suradnjeNaravno, Aleksandrina æe imati velik ut-

jecaj i na razvijanje naše znanstvene i kul-turne suradnje s Egiptom. Dosad se ta su-radnja odvijala prete�no kroz manifestacij-ske oblike, ali su moguænosti uspostavljanjazajednièkih veæih i dugoroènih projekata uznanosti i kulturi bile tema razgovora kojisam imala s egipatskim ministrom kultureFarukom Hosnijem. U razgovoru je spo-menuto da se “dio Egipta nalazi u Hrvat-skoj” (rijeè je, na primjer o egipatskoj zbir-ci s najstarijim predmetima iz 2040-1785.godine prije nove ere i zagrebaèkoj mumijinabavljenoj u Egiptu koja se nalazi u Ar-heološkom muzeju u Zagrebu), što svemo�e biti dobro polazište za novi tip surad-nje izmeðu dviju zemalja. Prigodom posje-ta aleksandrijskom Grèko-rimskom muze-ju, predsjednik Stjepan Mesiæ primijetio jeda se meðu suradnicima tog muzeja nalaziPoljski centar za mediteranska arheološkaistra�ivanja, dok Hrvatske, mediteranskezemlje, nema na popisu suradnika. Alek-sandrina nudi široke puteve meðunarodneznanstvene i kulturne suradnje kao nov na-èin ukljuèivanja u globalne razvojne proce-se, koje obilje�avaju kulturna raznolikost iinterkulturna komunikacija.

IV/90, 24. listopada 2,,2. 3

Kulturna politika

Od papirusa do digitalizacijeObnova Aleksandrijske biblioteke “s pogledom na buduænost” Biserka Cvjetièanin

ajprije se Mladen Tarbuk i Snje�anaBanoviæ nisu mogli sresti jer su im so-be u HNK jedna do druge. Pa su dava-

li izjave kao da jedno sjedi u Zagrebu, a drugou Beogradu. Nakon tjedan dana njihovih sa-mostalnih predstavljanja i pozivanja na mišlje-nje ovo i ono, Siniša Svilan ih je spojio i oni suse našli negdje na pola puta. Teško je reæi je lito hodnik HNK ili cesta za Lipovljane. Ug-lavnom, nitko više nije ponovio da je kazalištebezvremenska umjetnost (Banoviæ), da Kru-no Šariæ ima pravo (Tarbuk), i da æe mu pre-ko plaæe poruèiti što misle o njegovoj demon-straciji samovolje (Banoviæ predla�e, Tarbukodluèuje). Dalo se shvatiti da æe se oni dogo-voriti, preko Oèeva i sinova, a pomalo i prekokumova (Banoviæ ka�e: ministar, MESS, pajedan znanac, pa politièko uvjerenje, pa…) inapokon, koja umjetnost – pa potpisan jesporazum. Ostalo je nejasno tko se u diplo-maciji prvi komu klanja, pa æe to biti objašnje-no nekom sljedeæom prigodom.

Nakon što su mu se struène slu�be“proslavile” na izraèunu posljedica od pos-kupljenja struje, proteklih dana moglo seèuti ministra socijalne skrbi kako tvrdi dazloporaba ima dosta. Rekao je to puèanstvu.Jer ne sjedi u istoj sobi sa Šimom Luèinom.Kad to primijeti Svilan veæ æe ih spojiti.Mo�da se sretnu u Kninu ne bi li kontrolira-li podjelu jogurta po glavi sirotinje. U oèe-kivanju novog instituta, tj. uvoðenja nacio-nalne mirovine kao “jednog od rješenja skojim raèunamo”. Tako æe oni koji nisustekli uvjete za mirovinu steæi pravo na so-cijalu do smrti. Pravo na rad nije još ukinu-to, a moglo bi i to biti “jedno od rješenja skojim raèunamo”. Zasad nije reèeno štostruène slu�be misle o tome i je li i tu štomoguæe izraèunati. Pa makar i krivo.

StanoviOni koji su davno sredili svoje stambene

prilike i po nekoliko puta nisu zasad stigliprimijetiti da pravo koje su si oni priskrbili

nekom je i oduzeto. Primjerice, Vukovarci-ma. Oni nisu otkupili stanove jer je rok zapredaju molbe za otkup ukinut tri dana prijemirne reintegracije. Èetvorica njih, zaposle-ni u tijelima dr�avne uprave, nisu se dalaprevariti i ipak su otkupili ono što je svimadrugima suspendirano. Èini se da je profe-sionalnim zaštitnicima Vukovaraca u Sabo-ru ponestalo dobre volje na konkretnim pi-tanjima jer svi oni iz bivše vlasti koji su ras-prodali svoje stare i priskrbili si nove, velikezagrebaèke stanove, koji su popravili rodne

kuæe, izgradili vikendice i još poneka zdanja,nisu stigli misliti o svojoj omiljenoj temi:ratnim stradalnicima. Umjesto stanova zaVukovarce, socijalno osjetljivi (po slu�be-noj du�nosti i osobnom izboru) èlanoviVlade i poznate profesionalno zabrinute sa-borske zastupnice imaju (vidjelo se proteklitjedan) neka va�nija posla.

Preustrojavanje preustrojaÈini se da æemo opet mijenjati Ustav. Sve

više slièimo stvaranju Hrvatske vojske u ratu.Svaki put kad je nešto trebalo napraviti jer bise nagomilalo tenzija i pitanja, išlo se u preus-troj. Ionako loše ustrojene vojske. Pa umjes-to da se jednom ustroj dovede do kraja preus-trajalo se iz lošeg u gore, ili bar dovoljno lošeda se mo�e preustrajati opet kad to vrhovni-ku iz raznih razloga zatreba. Ili ratnim profi-

terima. Jer sigurno su i preustroji koštali, a toznaèi da je na njima netko i zaraðivao. Ili toponajprije.

U mirnodopsko vrijeme neki od zastupni-ka (i naroèito zastupnica) dosjetili su sepreustroja ministarstava, male privrede i jošponeèega. Zbog èega bi trebalo èaèkati poUstavu. Što je dugoroèni posao o kojem se upravilu treba slo�iti saborska veæina. Onda totraje dovoljno dugo pa nitko ne mora raditiništa korisnije. Neogranièene fešte za puk izajamèeno trošenje vremena. Primijeæen je

poseban interes zastupnica za Zakon o ma-lom poduzetništvu… Bilo je to uspješno pro-duciranje nerazumijevanja vlastitih prijedloga.Neke su ih jedva znale proèitati ili preprièati(Dorica Nikoliæ), nekoliko se puta (tri ili vi-še) pozivajuæi na “socijalno osjetljivu” gospo-ðu iz bivše vladajuæe stranke, jer izbori æe ka-d-tad pa treba na vrijeme izra�avati simpatije.Ne zaboravivši naglasiti da je upravo u njezi-nu prijedlogu ono što je obeæano biraèicama ibiraèima na zadnjim izborima. Jer to kao ne-ke od njih silno brine. Dok se nama èini da suobeæanja i davana zato da se ne ispune. Teškoje biti inventivan za svake izbore.

O spomenutom zakonu raspravljala je iVesna Škare O�bolt. Ona je inzistirala na ne-kom prijedlogu koji je, istina, u nekom male-nom, miæem raskoraku s Ustavom, ali… Usvakom sluèaju dalo se vidjeti da opozicija

ima prijedloga, da se brine za buduæe prijate-lje u razlièitim strankama i da, ionako svjesnida im prijedlozi neæe biti prihvaæeni, junaèkitroše vrijeme do mirovine – sebi do saborske,narodu do socijalne koja æe se prema Vidovi-æu zvati nacionalna! Raèuna raznih prijedlogareformi nije bilo, ali se dao primijetiti jedanpomalo zakulisni komentar urednika tv-pri-jenosa iz dvorane. Jedan od istupa Vesne ŠOgledateljima je odluèio prenijeti s leða. Pa setako moglo vidjeti crno-bijele tkanine u kojeje bila utegnuta Vesnina pozadina. Zastupni-ci zasad nisu predmet takvih komentara iz-ravnog prijenosa.

Naèitane plavušeNikom zasad ne smeta reklama �enskog

modnog èasopisa u kojoj jedna od sugovor-nica (vjerojatno plavuša) ka�e Konaèno ima-mo nešto za èitati. Tako reklama sugerira dasu muškarci dosad imali što za èitati, ali su�ene bile prikraæene. Ili muškarci i dalje ne-maju što, pa bi za njih mogao stiæi takoðerneki specijalizirani èasopis iz svijeta? Mo�dasad kad imamo pisce i knji�evnike treba pris-tupiti i stvaranju udruge èitatelja. Neka ko-naèno vidimo tko su i oni. One znamo tko su– èitateljice stranog �enskog èasopisa.

U meðuvremenu nas izvori bliski Vladiuvjeravaju da su probleme odnosa Hrvatske isvijeta, posebice raznih tijela EU-a, uglav-nom izmislili ovdašnji novinari. Jer problemiobjektivno ne postoje. Zato nije bilo nièeg zaèitanje. Unutrašnji problemi zato su se svelina podjele izmeðu SDP-a i HSS-a o utjecajuna privatizaciju. I svega što to podrazumije-va. U vrijeme dok se èini da je problem gene-ral Bobetko. Nema leða iza kojih se nešto nedogaða u zemlji u kojoj je najveæi pravosudniprekršaj za naslovne stranice onaj prometnisuca Lozine, a najveæa opasnost genetski mo-dificirana hrana koju, dok nismo oznaèili,kao da nismo niti trošili. Glavno da nije gore!

Zabijaju li nojevi glavu u pijesak u slo-bodno ili u radno vrijeme?

Daljinski upravljaè

Slobodno i radno vrijeme nojevaIli muškarci i dalje nemaju što za èitati, ili bi i za njih mogao stiæi neki specijalizirani èasopis iz svijeta

Grozdana Cvitan

Dragan Grozdaniæ

brad Saviæ, beogradski filozof i po-litièki teoretièar te voditelj Beog-radskog kruga, odr�ao je predava-

nje o kljuènom politièkom pojmu, suvere-nosti, i njegovu transformiranju kroz povi-jest. Vraæajuæi se na izvore ideje suverenite-ta koji naziva kultnom institucijom politiè-ke filozofije, Saviæ nam kazuje o brojnimzajednicama koje nisu bile organizirane uskladu s politièkom logikom suvereniteta.Takve dr�ave bile su tretirane kao summapotestas, mistiènim latinskim izrazom kojioznaèava kvalitetu. I tvorac rijeèi suvereni-tet Jean Boden koristio je taj pojam kao je-dan od sinonima za suverenitet. Nadalje,Saviæ nas provlaèi kroz filozofsko-povijesnudimenziju definiranja suvereniteta. Od Bo-dena, preko Hobbesa, Locka, Russoa i Hege-la ostalo je nejasno le�i li zakon u moralnojvlasti, kako god bila definirana, ili u pri-nudnoj moæi dr�ave. Saviæ upozorava na èi-njenicu da je pojava nacionalizma obnovilaugro�eni sjaj tradicionalnih suvereniteta.Na nacionalni suverenitet poèelo se gledatikao na princip odreðenja politièke organi-zacije i osnovno sredstvo za snala�enje, ali ikao moguæi naèin rješavanja naraslih kon-flikata unutar i izmeðu nacija. Takoðer,egoizam nacionalnih dr�ava proizveo je ši-rom Europe armiju azilanata, emigranata ibeskuænika, lišenih prava za koja su pret-postavljali da im neotuðivo pripadaju. Go-voreæi o nacionalnom suverenitetu, Saviæ seosvrnuo i na ulogu Hannah Arendt, koja jetvrdila da je u sferi meðunarodnog pravasuverenitet apsolutan u stvarima emigraci-je, naturalizacije, nacionalnosti i izgona.Kad govori o nacionalnom suverenitetu,Saviæ se najèešæe stavlja u poziciju koja jeodreðena dr�avom gdje �ivi, objašnjavajuæida je u Srbiji kriza nacionalnog identiteta,

toènije nema ga, a moglo bi se postaviti ipitanje problemu ustroja dr�avnih granica.Upravo su teritorij i njegove granice va�neza èitavu prièu o suverenitetu. Granice su,ka�e, apsurd, sluèajnost, treba ih razbiti.Suverenitet nije teritorijalno fiksiran, nemasvetog teritorija i to je ono zavodljivo, po-put novca ili profita i ne spominje se u pr-vom licu jednine. Prièa o suverenosti polaziodozdo, pobunjenièkim diskursom protivdr�ave. Saviæ to obrazla�e vrlo jednostavno.Ako budemo prièali bajke o dr�avi na naèinda suverenitet dobije neviðeni sjaj, na tajnaèin ostajemo solidarni, korektni, postaje-mo slavljenici tog dominantnog dr�avnogdiskursa odozgo, te legitimacije politièkevlasti. Zato moramo prihvatiti pobunjenièkidiskurs, koji je od osamnaestog stoljeæa iFrancuske revolucije poprimio specifiènuboju. Pred kraj se kratko osvrnuo na procesglobalizacije, koja je ubrzala proces rasta-kanja individualnih suvereniteta te dokinu-la totalitarne mikrosisteme, kao u sluèajuMiloševiæa, i tu za Saviæa prièa samo racio-nalno i zakratko završava. Naime, suvere-nitet nema mjesto, nema prostor i djelujebilo gdje i bilo kako poput zastrašujuæe,fluidne mašinerije.

Ana Kapraljeviærvatska povijest i knji�ev-nost predstavljene su ovegodine u Berlinskoj nacio-

nalnoj knji�nici bogatim izlo�be-nim materijalom i monografijomizlo�be na njemaèkom jeziku. Iz-lo�ba takve kvantitete i kvaliteteu stalnom je projektu Ministar-stva znanosti i kulture RepublikeHrvatske. Odaziv je bio velik, asudeæi prema objavljenoj monog-rafiji, posjetitelji su uz predoèenekopije originalnih tiskarskih ispomenièkih djela naše knji�ev-nosti mogli upoznati i dugu i bur-nu povijest te kulturne prilike uzemlji. Izlo�ba je ostvarena u su-radnji s Nacionalnom i sveuèiliš-nom knji�nicom i Staroslaven-skim institutom u Zagrebu.

Tematska razlièitostMonografija je koncipirana ta-

ko da polazi od samih poèetaka hr-vatske kulture, od prilika u kojimaje hrvatski identitet nastajao, a po-kazuje i hrvatsko-njemaèke odno-se. Na samom poèetku Josip Sti-panov uvodi èitatelja u samu priro-du komunikacije i stvaranja kul-turnog identiteta jednog naroda, snaglaskom na stoljetne veze hrvat-skog i njemaèkog. Berlinsko viðe-nje odnosa dviju zemlja objašnja-vaju Zvonko Plepeliæ i Walter An-dreesen. Kratkim uvodom pred-stavlja se sam nastanak triju hrvat-skih pisama i najva�niji datumi izpisane povijesti, što æe u nastavkusa�eto obrazlo�iti Radoslav

Katièiæ, pokazavši koji su utjecajiprevladavali na našem podruèju.Svaki od tekstova se bavi ili završa-va s odnosima izmeðu dviju zema-lja kroz povijest i sadašnjim prili-kama u literaturi. Wolfgang Kes-sler predstavlja politièke, obièajnei lingvistièke veze dviju zemalja, anajzanimljiviji dio teksta govori orazvoju znanstvenih disciplina uprouèavanju oba jezika u Njemaè-koj i u Hrvatskoj. Sljedeæi tekst vr-lo temeljito prikazuje razvoj gla-goljice. Autorica Anica Nazor go-vori o nastanku pisma, njegovojprimjeni na odreðene grane knji-�evnih djelatnosti, o kulturnimsredištima u kojima se glagoljicarazvijala i konaèno o poznatimvrelima. Obraðuje i hrvatske tiska-re te poznate ljude koji su radili naproširenju i oèuvanju pisma. U sli-jedeæem odsjeèku monografije ba-vi se i æirilièkim pismom dok se napovijest latinskog pisma kod nasosvræe Josip Bratuliæ. On govori orazlozima prevladavanja i ulozi la-tinskog jezika kao slu�benog uHrvatskoj do prve polovice devet-naestog stoljeæa, o va�nijim prepo-roditeljima te o reformaciji latiniè-ke grafije.

Prerastanje svrheMirko Tomasoviæ ispisuje

pregled hrvatske knji�evnostiod humanizma do postmodernes najva�nijim autorima. Iz naj-novije knji�evnosti zadr�ava seipak na veæ poznatom pluraliz-mu iz èitanki, dok se najmlaðihautora u nastajanju ne dotièe.Svaki je autor zastupljen jednomili dvjema glavnim zbirkama, asva poglavlja su i ilustrirana ma-terijalom kako bi opis autora idjela bio vjerodostojniji. SreækoLipovèan i Nikola Vonèina uposljednja dva poglavlja pred-stavljaju razvoj hrvatskog tiska,televizije i radija od osamnaes-tog stoljeæa do danas, te nekenajpoznatije kazališne i kulturnepriredbe u zemlji. Najveæi diomonografije zauzimaju tekstov-ni i slikovni prilozi koji kataloš-kom preciznošæu nude sve pred-stavljene izvore na Berlinskoj iz-lo�bi. Zadnja dva èlanka monog-rafije su tekstovi Anice Nazor odanašnjem oèuvanju i uèenjuglagoljice i Koraljke Kos o pri-sutnosti hrvatskog jezika i svatri njegova narjeèja u hrvatskojglazbi, te navodi neka najpozna-tija imena glazbe do danas. Cije-la je monografija popraæena op-se�nom bibliografijom. Ovamonografija kao i mnoge druges naših izlo�bi u svijetu prerastasvrhu izlo�benog kataloga ipredstavlja hrvatsku kulturnu iknji�evnu povijest u malom, ko-ja i mnogima kod nas mo�e pos-lu�iti kao informativne stranice.U svome se osnovnom koncep-tu temelji na kvalitetnoj obradinaša tri pisma za èije predstav-ljanje ima mnogo podataka, dje-la i dokaza. Projekt koji obuhva-æa Berlinsku izlo�bu i planirabuduæe najbolji je naèin pred-stavljanja naše zemlje ne kao ra-tom i politikom zatrovanogpodruèja nego kao dugostoljetnidio europskog kulturnog i knji-�evnog identiteta.

4 IV/90, 24. listopada 2,,2.

l i s t o p a d 2 , , 2

Identitet za buduænost Kraj bez poèetkaTri pisma – Tri jezika, Hrvatski pisani spomenici i tisak tijekom sto-ljeæa, monografija izlo�be pred-stavljene u Berlinskoj nacionalnoj knji�nici, od travnjado lipnja 2002., Erasmus, Zagreb,2002.

Uz predavanje Obrada Saviæa Kraj suverenosti i politièka filozofija, net klub mama, Zagreb, 14. listopada 2002.

EST! (Theatre to the Students) isan unprofitable non-governmentorganisation initiated and led by

students with the aim to support, promo-te and organise student theatre in Croa-tia. Some of our activities include: creati-ng co-operative network between stude-nt and independent theatre groups in SEEurope with the aim to develop democra-cy and civil society in Croatia and SEE,co-operating on different cultural projec-ts with similar organisations in EU andabroad, urban cultural programs, socialactivism, humanitarian work...

INTERNATIONAL FESTIVAL OFSTUDENT THEATRE TEST!1, organi-sed in January 2000 in Zagreb - the capi-tal of Croatia - hosted 17 theatre groupsand individual artists from Croatia.TEST!2 (Jan.2001) enlarged its interests

to become an international student theat-re festival. Nine student theatres and in-dividual artists from Croatia and theatreschools from Bosnia&Herzegovina, Ma-cedonia and Bulgaria participated in Te-st!2. On TEST!3 (Jan.2002) participated18 groups and theatre schools from Slo-venia, Bosnia&Herzegovina, Macedonia,Yugoslavia, Bulgaria, Poland, Lietuania,Slovakia and Croatia. It was organised ri-ch off-program during the festival: threeworkshops, lectures, round tables, club-bing and closing party with the concert.Test!3 also made a co-production withNova Scena, independent theatre groupfrom Macedonia.

The 4th International Student TheatreFestival – TEST!4 will be held in Zagreb,16 – 23 March 2003.

Applications refer to: 1. theatre groups or individual artists

who have finished projects 2. theatre groups or individual artists

who are still in the process of working oncertain project

3. theatre groups, individual artists,drama teachers, etc. to participate in theoff-program with their workshops, lectu-

res, projections, concerts, exhibitions,presentations of the work and the worki-ng material...

Your application should contain: a) general info - name of the project - name of the theatre group/artist - number of people participating in the

project and names of all the participantswith their function in the project

- address - telephone, mobile-phone, fax, e-mail,

web-address

b) presentation material - video record and photographs of the

performance - summary - stage, spatial and technical require-

ments of the performance - short history of the project - short biography of the theatre

group/artist

Although this is primarly a studenttheatre festival all the participants oughtnot to be students. Primar criteria for the

festival is: young, exploring and uncom-promising approach of the artists towar-ds the art of the theatre. There are no for-mal obligations for the participation onthe festival - it is open to all forms of thetheatre, from drama to dance and perfor-mance art.

Festival provides all participants ac-commodation, food and local transporta-tion. Fees will be provided only for theworkshop leaders and lecturers. You can write your applications on Engli-sh and all South-Slavic languages.

The deadline for the applying for thefestival is November, 15 2002. Please send your applications on followi-ng addresses:

TEST! (Denis Patafta) Hermanova 13 H 10020 Zagreb Croatia (Hrvatska) E-mail: test@sczg.hr www: test.hr Fax: (+385) 1 4593668 Tel.: 1 6554840 Mobile: 98 288506 For any additional suggestion which

would help us to enrich our program Te-st! will be grateful. We also beg you to fo-rward this application to anybody whoyou might find interested in participatingon TEST!4 and other projects of Test!.

TEATAR STUDENTIMA!Udruga Test! upuæuje poziv na prijavu zasudjelovanje na 4. meðunarodnom festivalu studentskog kazališta Test!. Krajnji rok zapredaju prijava je 15. studeni 2002.

Mate Škugor, Milan Pavlinoviæ

06.11.> Charles Gayle(New york)

Ako bismo tra�ili èovjeka ko-ji doslovno �ivi glazbu koju svi-ra, ali isto tako i svira vlastiti �i-vot, onda je to nedvojbenoCharles Gayle. Nakon što je odkraja šezdesetih, pa sve do prijenekih desetak godina, �ivio kaobeskuænik i svirao na ulicama, azimi u metrou New Yorka, ovajje genijalac poèetkom devedese-tih doslovno eksplodirao. Na-kon objavljivanja tri albuma naSilkheart records, 1991. izlazimu na FMP-u Touchin’ On Tra-ne vjerojatno najljepša posvetaJohnu Coltraneu i album kojegse smatra jednim od kljuènihfree jazz izdanja devedesetih. Ia-ko to nije potrebno posebno is-ticati, ipak recimo da su solokoncerti Charlesa Gaylea uisti-nu posebno i glazbeno i duhov-no iskustvo, i iznimno smo po-nosni što æe upravo on otvoritiovogodišnji festival.

11.11.> Gutbucket(New York)

Nakon što su u veljaèi nena-dano uletjeli kao support britan-skim Guapo i odliènim koncer-tom oduševili ugodno popunjeniKSET, ovi se veseli i opièeni nju-jorèani vraæaju na još jednu eu-ropsku turneju, kako bi nampredstavili svoj nadolazeæi al-bum. Za one koji ih nisu imaliprilike vidjeti recimo kao prvo dainzistiraju na akustiènim svirka-ma i da, bez obzira što ne koristerazglas, stvaraju toliku kolièinuenergije da je uistinu teško pov-jerovati kako je u pitanju akusti-èan bend. Što se pak glazbe koju

sviraju tièe, radi se o pravimpredstavnicima njujorške down-town scene, a to znaèi da se kodnjih èuje i jazz i funk i punk-ro-ck i kubanska kao i latinoameriè-ka glazba opæenito. Sve to bezgreške priziva jedne Lounge Li-zards ili Johna Zorna, što narav-no treba shvatiti kao najboljumoguæu preporuku.

12.11.> Dalek (New Jersey)Kratko i jasno: underground

hip-hop za afroamerikance danasznaèi ono što je free jazz znaèiošezdesetih, a imati priliku vidjetii èuti jedne od najveæih predstav-nika te scene prava je sreæa. Da-lek je MC kojeg su posjetiteljikoncerta grupe Sofa Surfersmogli gledati projiciranog naplatnu kao gostujuæeg MC-a, auz njega ovaj pakleno moæni hip-hop trio èine DJ Still i Oktopu-ss. Izvrsni novi album objavljenje za Mike Patonov Ipecac recor-dings.

Nels Cline Singers(Los Angeles)

Nels Cline veæ više od pet go-dina svira s Mikeom Wattom(ex. Minutemen, Firehose) i to jeotprilike najbolja moguæa prepo-ruka koju jedan gitarista kojispaja (ne samo) jazz i rock mo�edobiti. To znaèi da glazba kojuovaj trio svira pršti energijom iidejama, s pjesmama u rasponuod krasnog ambijenta do moæ-nog punk-jazza.

16.11.> Chicago UndergrounDuo (Chicago)

Rijetko se dogaða da se jedanbend u manje od šest mjeseci

dvaput pojavi u istom klubu, alikad smo ponovo dobili ponuduza ovaj nevjerojatan duo, jednos-tavno nije bilo dvoumljenja. Nai-me, Rob Mazurek (truba, lap-top) i Chad Taylor (bubnjevi,vibrafon) sami sviraju kao da ihje barem èetvorica. I dok Robzvuk svoje trube nerijetko mo-dulira elektronskim efektima tetako izuzetno uspješno manipu-lira atmosferom, a laptop uglav-nom koristi za bas dionice, dotlemu Chad simultanim sviranjembubnjeva i vibrafona stvara uisti-nu prekrasnu zvuènu podlogu.Nije naodmet napomenuti da selani Rob, kao jedna od vodeæihsnaga èikaške scene, pojavio i nanaslovnici magazina The Wire,dok su svi njegovi projekti ured-no pokupili hvalospjeve, ne samoWirea, veæ i ostalih relevantnihglazbenih publikacija.

Four In One(Berlin/Keln/Den Haag)

Treæi pokušaj da dogovorimokoncert ovog kvarteta konaènoje urodio plodom. Sama èinjeni-ca da smo se toliko trudili da ihdovedemo trebala bi govoriti onjihovoj kvaliteti, no za one kojisu skeptièni navest æemo imenaove èetvorke, sve redom glazbe-nici iz vrha europske free jazzscene: Luc Houtkamp, JohannesBauer, Dieter Manderscheid iMartin Blume.

17.11.> Mark Dresser Trio(New York/Zurich)

Kad je prije dvije godine ovajtrio zasvirao na prvom EarwingJazz Festivalu, od prvih je takto-va bilo jasno da je u pitanju vr-hunski bend. Naravno da je imeMarka Dressera, jednog od petnajznaèajnijih amerièkih jazz ali iklasiènih kontrabasista samo posebi puno obeæavalo, ali naèin nakoji su odsvirali glazbu kompo-niranu za film Andaluzijski pas,baš kao i ostatak koncerta, pub-liku je ostavio bez daha.

18.11.> Bobby Previte-ElliottSharp Duo (New York)

Ovaj je koncert dogovorenpotpuno iznenada, nakon neus-pješnog pokušaja dovoðenjaJohna Zorna (razlozi neuspjehale�e u èinjenici da bez ponuðenih20 000 dolara on ne �eli ni razgo-varati o eventualnom koncertu).No, zato æemo umjesto njegaimat priliku vidjeti dvojicu nje-govih bliskih suradnika, ali i dvo-jicu muzièara koji su puno višeod toga. Za njima je, naime, go-tovo tridesetogodišnja karijeravrhunskih jazz i avangardnihglazbenika te kompozitora. Ipremda su se njih dvojica najèeš-

æe susretali upravo na ploèama ikoncertima Johna Zorna, u pro-teklih su nekoliko godina produ-bili svoju suradnju, i jedinstvenaje prilika da ih vidimo kao duo,zato jer je u pitanju prva zajed-nièka europska turneja.

19.11.> Brotzmann-Dobie-Ha-no (Wuppertal/London/Tokyo)

Peter Brotzmann je takva veli-èina i autoritet da æemo ga svakiput kad nam se uka�e prilika iz-nova dovesti, jer tu jednostavnone mo�e biti greške. Nakon ra-zarajuæeg lanjskog koncerta sHamidom Drakeom i Michae-lom Zerangom, ponovo æemo gagledati zajedno s japanskim sa-murajem za bubnjevima ShojiHanom, s kojim je prije dvije ipol godine prvi put gostovao uKSET-u. Ova je kombinacija go-tovo redovito upotpunjena gita-ristima, a nakon višegodišnje su-radnje s Keiji Hainom na ovoj imse turneji pridru�uje britanski gi-tarist Jon Dobie. Svima koji suikad gledali Brotzmanna jasno jeda ih oèekuje beskompromisnasvirka u kojoj ovaj doslovno iz-gara na stageu, a nije naodmetnajaviti da æemo ga imati prilikuponovo vidjeti veæ tijekom velja-èe u triju s Hamidom Drakeom ivelièanstvenim kontrabasistomWilliamom Parkerom.

20.11.> Mirokado Jazz Orkestra (Zagreb/Ljubljana)

Izuzetno ambiciozan projektjednog od naših najcjenjenijihsaksofonista Mira Kadoiæa. Radi

se o deseteroèlanom bendu kojiukljuèuje neke od najnadarenijihmladih hrvatskih i slovenskihglazbenika, kao i neka provjere-na imena s kojima Kadoiæ svira uBig bandu slovenske radiotelevi-zije. Ovaj koncert ujedno pred-stavlja i svjetsku premijeru gru-pe, koja klasièni big band konce-pt povezuje sa suvremenim stru-janjima na jazz sceni.

23.11.> Jessica Lurie Ensemble(Seattle)

Evo konaèno i odgovora nauèestalo pitanje: ”Kad æe ponovoJessica Lurie svirati u KSET-u?”.Još je svojim prvim koncertom sLiving Daylights ova sjajna sak-sofonistica zapalila zagrebaèkupubliku, dok je nastupom sa �en-skim kvartetom saksofona BillyTipton Memorial SaxophoneQuartet pokazala svoj iznimankompozitorski talent. Svojim æetreæim koncertom u ovom klubupredstaviti i svoj treæi projektnaslovljen Jessica Lurie Ensem-ble, okosnicu koju èine kompo-zicije na razmeði jazza, funka, is-toènoeuropskog folka i rocka.Veæ je iz ovog kratkog opisa jas-no da je projekt blizak grupi Li-ving Daylights, s tom razlikomda je za kompletan materijal od-govorna samo Jessica i da uovom bendu, osim što svira sak-sofon, još i pjeva. I kao posebnuzanimljivost navedimo da æe usklopu ovog koncerta biti vjero-jatno projicirani radovi njenogsupruga, poznatog hrvatskogstrip crtaèa Danijela �e�elja.

IV/90, 24. listopada 2,,2. 5

EARWING NO JAZZ FESTIVALZagreb, KSET, 06.-23. studenoga2002.

Juraj Kukoè

nd LIFFE goes on. Tako ka�e slogannovog LIFFE-a, 13. ljubljanskog fil-mskog festivala, koji æe se odr�ati

od 11. do 24. studenog 2002. godine. I ovegodine Festival æe nas obasuti hrpom cije-njenih novih ostvarenja velikih svjetskihredatelja, od kojih veæinu nikad neæemomoæi pogledati u hrvatskim kinima, pa æeta dva tjedna biti pravo vrijeme da se zale-tite do Ljubljane. Na programu su opet,kao dio sekcije Obzorja, mnogi pobjednicivelikih svjetskih festivala: The MagdaleneSisters Petera Mullana (Venecija), Na �aruAndreasa Dressena (Berlin), Hi,Tereska Ro-berta Glinskog i Nowhere in Africa CarolineLink (Karlovy Vary, pobjednici prošle i ovegodine), Kandahar Mohsena Makhmalbafai Kedma Amosa Gitaia (oba pobjednici uCannesu). U sekciji Predpremijere bit æe

prikazani filmovi koje æe Slovenci moæi gle-dati distribuirane u svojim kinima. Meðunjih spadaju novi filmovi Almodovara, Po-lanskog, Iosselianija, Leigha, Hsiao-Hsiena,Kaurismakija i Loacha. Sekcija Protiv vjet-ra predstavlja filmove etabliranih, ali i da-lje beskompromisnih redatelja, meðu koji-ma su Ruski kovèeg Aleksandra Sokurova iZahvala ljubavi Jean-Luca Godarda. SekcijaPerspektive po obièaju predstavlja radovemladih autora koji æe biti nagraðeni tradi-cionalnom nagradom �irija Vodomec, a usekciji Obzorja gledatelji æe izabrati dobit-nika. U sekciji Jug-jugoistoèno ove godineæe se predstaviti hrvatski film Ne dao Bogveæeg zla Snje�ane Tribuson. Retrospektivesu ove godine vrlo kvalitetne i predstavit æese sna�an novi britanski i cijenjeni suvre-meni japanski film. Poseban gost ovogodiš-njeg festivala je izraelski redatelj Amos Gi-tai, pobjednik Cannesa.

Film ide dalje

06.11.> Charles Gayle (New York)G.A.P. (Zagreb)

11.11.> Gutbucket (New York)

12.11.> Dalek (New Jersey)Nels Cline Singers (Los Angeles)

16.11.> Chicago Undergroun Duo (Chicago)Four In One (Berlin/Koln/Den Haag)

17.11.> Mark Dresser Trio (New York/Zurich)

18.11.> Bobby Previte-Elliott Sharp Duo (New York)Pajiæ-Peršiæ-Prica-Valdevit (Zagreb/Amsterdam)

19.11.> Brotzmann-Dobie-Hano (Wuppertal/London/Tokyo)Brio (Zagreb)

20.11.> Mirokado Jazz Orkestra (Zagreb/Ljubljana)

23.11.> Jessica Lurie Ensemble (Seattle)

Filmski festival LIFFE, od 11. do24. studenog, Ljubljana, 2002.

Goran Štimac

omanom Starac i lezbijka predstav-lja nam se nova autorica na pozor-nici suvremene hrvatske knji�ev-

nosti. Sanja Jakšiæ (1965) svojim prvimromanom pokušava baciti drukèije svijet-lo na dobro nam poznatu hrvatsku sva-kodnevnicu s popratnim joj pojavama i li-kovima. Fabula se kreæe oko glavnog likaromana, Andree, tipiène suvremene grad-ske djevojke odrasle u provinciji, koja na-kon završenog fakulteta inercijom ostajeu Glavnom gradu. Njezina prijatelji-ca/ljubavnica Sonja vodi je na more, uneobièno društvo pisaca i tajkuna. Osta-tak romana tvori èudna i nepovezana mje-šavina Andreina viðenja svoje okoline injenih misli. Fabula je svedena na mini-mum, potpuno se gubi u nekontroliranimdigresijama unutarnjih monologa glavno-ga lika, pa narativni dio romana gotovo dai ne postoji.

Skok u praznoRoman odaje jesenju sjetu, nepovezano

sjeæanje na ljeto koje se doima kao san bezpoèetka i kraja. Stalnim skokovima s jednenepotpune slike na drugu nedoreèenu mi-sao, autorica nam ne dopušta da osjetimo iprihvatimo ugoðaj prièe, pa se ta potenci-jalno zanimljiva domena romana svakomstranicom raspljinjuje i tu�no gasi poputposljednjih ljetnjih dana. Neuhvatljiva ineshvatljiva u svojim razmišljanjima, An-drea predstavlja središnju okosnicu roma-na. Ostali likovi romana, koje saèinjavaneobièna grupa pisaca i tajkuna ciniènoimenovanih prema likovima latinoameriè-kih sapunica, slu�e samo kao podloga ilimoguæa nadopuna Andreinih ciniènih,kvaziintelektualnih analiza i misli.

Andreu je uvijek boljelo što nema video-um i zbog toga se èesto osjeæala šugavo. Usvim poèecima skrivala je to kao zmija no-

ge, a tek kasni-je, kad je sku-�ila do koje sumjere njeni ci-ljevi apstrak-tni, dugoroèni,teško ostvarivii neuoèljivi,malo se opus-tila. Poneštood te anakronesposobnosti dakroz du�i pe-riod odr�i istouleknuæe du-guje odrasta-

nju na Balkanu koji ti, sa svom tom mno�i-nom konotacija, ipak usadi neki osjeæaj rea-liteta, ali više od toga i prije toga trudu sta-rih pisaca, tih odurnjaka, koji su svoju traj-nu uleknutost platili glavom.

Cinièna sapunicaRoman Sanje Jakšiæ je knji�evni bunt,

negiranje ustaljene romaneskne forme nafabularnoj i strukturalnoj razini. Starac ilezbijka nema ni odreðen cilj, ni poèetakni kraj, pa ostavlja dojam èudnog sna, kojije gotovo nemoguæe pratiti. Autorica se nisama ne mo�e odluèiti za jednu odreðenutemu, pa se u romanu isprepliæu tri do èe-tiri nedoreèene teme, tvoreæi neopisivuzbrku iz koje nas izvlaèi jedino kratkoæaromana. Osim same teme autorica bašnajbolje ne kontrolira ni likove. Tako likSonje, koji zapravo Andreu “uvodi u pri-èu”, odjednom na sredini romana netra-gom nestaje bez ikakva obrazlo�enja i raz-loga! Veæ spomenuta zanimljiva izmiješa-nost sporednih likova, pisaca i tajkunasmještenih u isto društvo poistovjeæeno sasapunicama, nagovješta autorièin cinièanstav prema domaæoj ekonomsko-politiè-koj simbiozi i umjetnosti. Crni humor, ci-nièni, ironièni komentari na raèun Hrvat-ske i Balkana opæenito, prenapuhani sufrazama, pa se rasplinjuju prije nego ih seuspije uhvatiti i shvatiti. Promatran meto-dom asocijacija prvi pojam koji se ve�e zaovaj roman je nesuvislost: Brzinu da u va-kumu stvori novi svijet i trajno se naseli unjemu pokupila je od Srba i još je usavršilajer se za njima zbog opsesije da igraju po ne-pisanim pravilima igre, uvijek vukla duplaekspozicija, koja ne mo�e promaknuti iz-vje�banom oku. Ipak, djelo posjeduje dvijeneizostavne kvalitete: zanimljiv i domiš-ljat naslov, koji sa samom prièom nemanikakve veze i izvrsnu naslovnu stranukoju je dizajnirao Boris Maleševiæ. Predponekim knji�evnim djelima zadivljeni sepitamo kako, no u sluèaju romana SanjeJakšiæ nu�no se pitamo – zašto?

Karlo Nikoliæ

lado Mrkiæ ugled je stekao zahva-ljujuæi novinarstvu. Za vrijeme ratabio je meðu rijetkima koji su taj po-

sao obavljali èasno i ne podlije�uæi utjeca-ju huškaèke propagande. Svoj dar izbrusioje kao pisac reporta�a, po mnogima naj-zahtjevnijeg novinarskog �anra. Godine1996. za knjigu ratnih reporta�a Nikad vi-še zajedno dobio je nagradu društva pisacaBiH. Hrabro je progovarao o nepravdamakoje su èinile sve zaraæene strane i mnogoputa riskirao glavu zbog prièe. Njegovglas upozoravao je na zlo. Strahote koje sedogaðaju oko vas nisu sluèajne, kao da jeporuèivao. Mrkiæ je, pišuæi svoje reporta-�e, èesto posezao za knji�evnim metoda-ma. Neke od njih gotovo su dramske mi-nijature u kojima sugovornici postaju li-kovi (poput one o susretu s Arkanom ).Njegov se knji�evni rad stoga logièno na-dovezuje na novinske tekstove. Bez obzi-ra na temu i novinarski zadatak, Mrkiæ jeuvijek isticao ljudskost i velièinu malihstvari. Izmeðu njegovih se redova takomoglo išèitati: Okej, tu je Dayton, tu suvojske i politika, ali ništa od toga nije zap-ravo bitno. Va�nije je kako ti izgleda soba,kako se sla�eš sa svojim prijateljima i tko tevoli. Nesputan okvirima novinarstva, tojse je ideji kao knji�evnik prepustio u pot-punosti.

Sevdah i ÈehovBerenikina kosa zbirka je njegovih sta-

rih i novih prièa. Rijeè je o stilski pokat-kad neujednaèenim tekstovima koji ipakuspješno kombiniraju emotivnost sevdahai èehovljevsku melankoliju. Vidljiv je utje-caj ratnog iskustva, ali i Mrkiæeva fascini-ranost ljudima s ruba, sluðenim, izglad-njelim i usamljenim. On govori o gubitkui pravdi, dobru i zlu, o tome što je normal-no a što moralno. Njegovi su protagonistiuglavnom ljudi na kraju �ivotnog puta,suoèeni sa zbrajanjem �ivotnih poraza i

pobjeda. Sveprisutnost smrti lajtmotiv jemnogih prièa iz Berenikine kose i upravosu te prièe najdojmljivije. Za razliku odD�amonje koji pripovijeda sa strašæu na-

ratora koji tajnu èuva za kraj,Mrkiæ tek rijetko pose�e zaizravnim poentiranjem kojeudara u �eludac. Tajna uglav-nom ostaje tajna. Veæina prièapisana je u prvom licu, a do-

jam je da su sakupljane za vrijeme repor-terske karijere i zatim pretakane u prozu.Na kraju svake glavni lik uoèava nešto štoobjašnjava prethodna zbivanja ili najavlju-je ono što æe se tek dogoditi. Gdjekad efe-kt oèuðenja uspijeva, a gdjekad ne.

Godot-mesarO tome kako je biti talac stupidnog po-

litièkog sustava govori prièa Strah a trebaizdvojiti i kratke proze Harmonika, Stra-nac i Tango Argentino. Potonja je zanim-ljiva Beckettova parafraza koja ocrtava svubijedu neimaštine. Jer, njegov Godot nijenikakav imaginaran lik koji nikad neæe do-æi, nego mesar koji na kraju radnog danabaca preostale kosti. Šaroliko društvo po-ni�enih �udno ga oèekuje kraj kontejneraza otpad. Posljednja prièa iz zbirke podnazivom Šah-mat najsna�nija je i govori otajnim vezama s prijateljem, zaljubljeni-kom u šah, upornim borcem koji gubi bit-ku sa zloæudnom bolesti. Ova je kratkaproza napisana jednostavnim jezikom,bez suvišnih opisa i carverovski sjetna.

Vlado Mrkiæ preminuo je nedugo na-kon objavljivanja Berenikine kose. �ivio jeod pisanja.

Lovorka Kozole

bilje�avajuæi deset godina postojanjaOtvorenog društva Hrvatska, Geor-ge Soros posjetio je Zagreb. Tom je

prigodom HND odr�ao predavanje podnaslovom Regionalizacija i globalizacija uHrvatskom novinarskom društvu, nagla-sivši na samom poèetku predavanja da je todobar naslov jer pokriva sve: mo�emo raz-mišljati globalno, a djelovati lokalno. Glo-balizacija mo�e uèiniti mnogo dobra,premda brza razmjena informacija mo�epoveæati i moguænosti teroristièkog djelo-vanja. No, najva�nije je ipak što globaliza-cija poveæava i slobodu pojedinca jer glo-balno društvo nudi veæi stupanj slobode

pojedinca nego što to mo�e bilo koja dr�a-va. Ukazao je i na slabosti i manjkavostidanašnjeg stanja kojeg smatra krivim tu-

maèenjima onoga što bi moglo biti otvore-no društvo. Tako je jedan od problemaglobalizacije danas postojanje širokog tr-�išta, ali ne i globalnih institucija, jer razvojinstitucija nije usklaðen s razvojem tr�išta.

Posebna odgovornostDo meðunarodnog razvoja, meðutim,

mogu dovesti globalno tr�ište i globalneinstitucije koji su potrebni za društvo.Zapravo, institucije potrebne tr�ištu subolje razvijene nego druge, primjerice, in-stitucije za odr�avanje mira i to zato jerpolitièki dogovori ostaju obuhvaæeniprincipom suvereniteta, a vrlo je teškomiješati se u unutarnje poslove suverenihdr�ava, a kamoli istra�ivati postupke vlas-ti neke dr�ave. Postojeæe institucije su,kao Ujedinjeni narodi, udru�enja dr�ava,a dr�ave postoje zato da bi štitile svojevlastite interese bez obzira na opæi inte-res. I to je ono što Ujedinjene narode èinirelativno slabom organizacijom. A èinje-

nica da najmoænija dr�ava svijeta, SAD, nepru�a pretjeranu podršku Ujedinjenimnarodima, èini tu organizaciju slabijom nošto bi trebala biti. Soros je kritizirao po-našanje SAD-a, odnosno vladu GeorgeaBusha mlaðeg, zakljuèivši da je Bushovadoktrina prema kojoj Amerika mo�e pre-ventivno vojno djelovati gdje smatra da jepotrebno opasna i da je svijet neæe prihva-titi, te da on ima drukèiji pogled na ulogute zemlje u svjetskoj politici –�eli uvjeritiljude u Americi da imaju posebnu odgo-vornost. SAD je izrastao u neupitno do-minantnu silu u odnosu na meðunarodneinstitucije. No, tu zemlju danas vodi vlada

koja ima su�en pogled na meðunarodneposlove i na njih gleda kao na poteze zas-novane na moæi, a “u vladi postoje ljudikoji doista ne vole meðunarodno pravo”.

Otvoreni ciljeviBuduænost Hrvatske je da bude dio

globalnog tr�išta, i zbog toga je nu�nouklanjati barijere u regiji koje ote�avajuslobodnu trgovinu kao i slobodno kreta-nje ljudi. To ne znaèi da je namjera po-novna uspostava Jugoslavije, nego ponaj-prije uklanjanje carinske barijere i viznogre�ima, kako bi se omoguæio protok ljudii kapitala. Nakon deset godina, premdaneæe biti zatvoren, domaæi ured Institutaotvoreno društvo bit æe znatno smanjen.Zadr�at æe se mali ured koji æe odr�avativeze s mre�om projekata u Hrvatskoj ko-je æe Soros i dalje financirati. U Hrvatskuje putem Instituta ulo�eno 38 milijunadolara, od èega najviše na obrazovanje (vi-še od osam milijuna). Novac koji æe Sorosubuduæe ulagati u nas takoðer æe se sma-njiti. On se, zapravo, poèeo smanjivati na-kon 1999. godine, kad je Institut raspola-gao s nešto manje od šest milijuna dolara,sljedeæe godine s nešto više od tri, a 2001.s nešto manje od 2,5 milijuna. I u ostatkusvijeta donacije æe biti smanjene sa 600milijuna dolara, koliko je svojedobno bionjihov godišnji iznos, na 300 milijuna.

6 IV/90, 24. listopada 2,,2.

Neuhvatljivo i neshvatljivoSanja Jakšiæ, Starac i lezbijka, Meandar,2002.

Uklanjati barijereUz predavanje Georgea Sorosa Regionalizacija i globalizacija, HND, Zagreb, 15. listopada 2002.

Tajne vezeVlado Mrkiæ, Berenikina kosa, Buybook2001.

Boris Beck

a ulazu u WC austrijskog kafiæa,uokviren kao kuæni red u mojemhaustoru, stajao je zakon o mlade�i:

prvi sam put èuo za tako nešto pa sam gaproèitao. To suhoparno štivo prvo je he-gelovskom preciznošæu razdijelilo mlaðemaloljetnike od starijih, a onda za svakuod tih populacija propisalo dokad smijubiti na ulici, kako se trebaju odnositi pre-ma alkoholnim piæima te kada i kako (ne)smiju posjeæivati noæne klubove i kockar-nice. A da bi to sve mladi i proèitali, stavi-li su zakon pred WC.

Ne mo�e se reæi neKako se zakon provodi u Austriji ne

znam, ali vidio sam kako se provodi uŠkotskoj. Vlasnik puba ultimativno jezahtijevao da desetogodišnji brat naše pri-jateljice napusti njegov lokal: rekao namje da neæe izgubiti dozvolu ako mali stojisam na ulici ispred puba, ali da æe je izgu-biti ako unutra pije makar i sok. Voðenatom istom logikom Nizozemka je nedav-no ostavila u New Yorku bebu u kolicimaispred kafiæa – zaprepaštena policija poz-vala je socijalnog radnika i Nizozemka jeumalo ostala bez djeteta; na sudu se brani-la da je to normalno u Nizozemskoj (tj.da djeca ne smiju onamo gdje se toèi alko-hol). Sud joj je obranu uva�io, vratio jojbebu i oboje ih šupirao iz SAD-a.

Ganutljivo je èitati po novinama kakonaši poznati politièari i javne osobe branepravo svojih osnovnoškolaca da rade up-ravo ono što se u normalnim zemljama�eli sprijeèiti, a odnedavno i u našoj. Ro-ditelji sline o povjerenju koje imaju u svo-ju djecu, da ta djeca neæe sama i usred no-æi raditi išta opasno (neæe piti, tuæi se, ju-riti autima, drogirati se i raditi novu dje-cu) nego da æe se samo bezazleno dru�itisa svojim vršnjacima. Odnosno, misle danjihovi èetrnaestogodišnjaci i petnaesto-godišnjakinje mogu u jedan ujutro dono-siti odluke kao zreli ljudi. Ali to jednos-tavno nije istina: takav je teret prete�ak zadjeèja leða – i vrlo ih lako mo�e slomiti.

Bez ikakve hvale mogu reæi da sam i jabio tinejd�er i da vrlo dobro znam kako semladi zabavljaju; ne mogu se jedino naèu-diti kako sam iz svega toga uopæe izašao�iv. Sve što èitam u crnoj kronici moglo jezadesiti i mene: gimnazijalka koju su to-talno pijanu doveli na otre�njavanje i ta-mo je svezali na krevet potrbuške pa seugušila u vlastitoj bljuvotini – mogao samto biti i ja; mladiæ koji je ušlagiran zaspaona deset metara visokom zidu i u snu paos njega – i to sam mogao biti ja; klincistradali na mjestu suvozaèa – znam i zatakve sluèajeve; maturant koji je skoèio u

bazen bez vode i zgnjeèio si mozak – i jasam jednom to napravio, sreæom na noge.Samo izuzetno glup roditelj mo�e mislitida netko u drugom ili treæem razredugimnazije mo�e u dva ujutro reæi ne petojrundi piæa, ponuðenoj drogi, noænoj auto-mobilskoj utrci ili deèku u krevetu (ba-rem ja nisam nikada èuo za takav sluèaj).

Teško je odrastatiDeèki i cure ne mogu u takvim situaci-

jama reæi ne zato što su to situacije u koji-ma se ne jednostavno niti ne mo�e reæi.To su situacije od kojih bi barem do pu-noljetnosti djeca trebala biti pošteðena.Ali za djecu kod nas nema milosti. Svakidan prolazim kraj kafiæa u kojem je šes-naestogodišnjakinja kolabirala od cuge:kafiæ mirno radi. Ovako mi je prijateljopisao proslavu roðendana svoje kæeri svršnjacima iz prvog razreda gimnazije(bez roditeljskog nadzora, to je bilo pita-nje èasti): jedna od frendica došla je s bo-

com votke i pola podijelila, a pola samazdrmala. I onda je moj prijatelj pozvaonjezina oca i predao mu to polusvjesno bi-æe. Jedan drugom nisu imali što za reæi.

Dobro sam zapamtio kako je teško od-rastati, kako je u�asno stajati na obali dokrasvijetljeni brod zabave otplovljava u noæbez vas. Odrastanje i jest vrijeme u kojemse sumanuto brinemo da æemo nešto pro-pustiti, da æe se nešto va�no dogoditi beznas, da æe svi otiæi na neko fantastiènomjesto, a nas ostaviti. To takoðer nije isti-na: umjesto zabave uvijek smo nalazili is-te ljude na istim mjestima koji su uvijekbili isto obuèeni i uvijek govorili iste stva-ri. Pamtim da su moji tinejd�erski tulumitonuli kao po nekoj paraboli, uz sve više

popijenog piæa, uz sve više popušenih ci-gareta, uz sve veæu štetu na autima, zido-vima, pluæima i srcima; tjeme te paraboleoznaèavala je hitna pomoæ i odlazak ubolnicu. Lijeènik je moje jadno stanjepogrešno pripisao u�ivanju droge, tako dami valjda i dan danas stoji u nekom karto-nu da sam (bio) narkiæ. A istina je tu�na ismiješna – ja bih svakako tih dana poseg-nuo i za drogom, samo da ju je bilo lakonaæi kao danas. (To je takoðer bilo vrije-me kada su provalnici u školu samo paliliimenike, a nisu mogli, kao što se dogodiloneki dan, uèitelju ukrasti pištolj iz radnogstola.)

Roditelji kod nas jednostavno ne smijureæi svojoj djeci ne ako se ona odluèe ot-rovati alkoholom, prevrnuti autom nakrov ili doæi doma ujutro s barutom na ru-kama. Ja pak ne vidim u tim stvarima ništazabavno. Èetiri srednjoškolke koje æeprovesti zimu na štengama ispred SveteMarije na Dolcu ispijajuæi boce vina neæedobiti samo hemeroide i upale jajnika:one su na rubu oèaja. Ako su njihove za-bave poput onih kakve su bile u moje vri-jeme, to su sve mraèni u�asi, bezizlazneulice, paranoièni kaosi i uvod u suicid.Novinarima koji brane njihovo pravo naizbor zabave mogu samo reæi da je statis-tièki utvrðeno da je jedna od njih veæ bilaseksualno, fizièki ili emocionalno zlostav-ljana, a da tri neæe dobiti nikakvo obrazo-vanje spomena vrijedno.

Tobogani i ljuljaèke smrtiRabljeno iskustvo ništa ne vrijedi; svat-

ko mora steæi vlastito. Bez obzira na za-kone i roditelje, mladima stjecanje iskus-tva treba biti olakšano, a ne ote�ano. Vrlojednostavne mjere kao što su zabrana pro-daja cigareta i alkohola djeci ili restrikcijeu vezi s filmovima uopæe ne funkcionirajuu nas, baš kao što vas policija neæe zausta-viti ako dijete vozite u autu bez posebnog

stolca i remena (a u Njemaèkoj æe vaspromptno iskljuèiti iz prometa). Premaistra�ivanju WHO-a Hrvatska je èetvrtapo broju ubojstava iz vatrenog oru�ja, je-danaesta po samoubojstvima, dvadesetprva po ubojstvima ostalim metodama.Bez obzira na to što bi rezultati bili boljida su WHO-u sve zemlje poslale podatke,Hrvatska nije lunapark nego vrlo opasnomjesto i za odrasle, a kamoli za djecu.Mo�da klince zakon i policija neæe spasiti,ali svi koji se sprdaju s novim zakonompridonose mentalitetu smrtonosnom zadjecu, ozraèju nasilja, nebrige i arogancije.To je isti mentalitet koji hvali paraglajde-ricu što leti trudna (umjesto da joj opaliæušku); to je isto ozraèje u kojemu nepostoje ni zakoni ni atesti za sprave za ig-ranje – tako da svi roditelji svoje mališanestavljaju na tobogane i ljuljaèke koje nijenitko pregledao i za èiju sigurnost nitkone jamèi; to je ista nebriga koja je izraði-vala ogradu u Importane galeriji tako da jedijete kroz nju palo s kata u fontanu (od-mah nakon nesreæe rupa je zagraðena; èi-tav taj luksuzni shopping centar nemauporabnu dozvolu).

Ako mladi danas bje�e, znam dobro iod èega bje�e (meni je bilo isto): od rodi-teljskog gnjavljenja, od glupe škole, odopæeg licemjerja, od besciljnosti i besper-spektivnosti koje im se jedino nude, odbesparice i bespomoænosti. To što æe ihpolicija silom privoditi roditeljima, samoæe poveæati djeèji bijes. Ali noæ je opasna:ja sam dvaput u mladosti bio napadnutnoæu, i to oba puta u samoj blizini svojegnebodera. Kod nas je meðutim normalnoda se djeca noæu sama vraæaju iz škole – apopodnevna nastava nije nezamisliva sa-mo u Americi nego ne postoji ni u Polj-skoj, a nije postojala ni kada su nam Polja-ci bili socijalistièka braæa. To jest: nije dje-vojèica kriva što je u sedam naveèer bilasilovana na povratku iz škole u SavskomGaju; krivnju snose oni koji su smatrali daje posve normalno da se djevojèica noæusama vraæa doma. Odnosno: normalno mije da su u Splitu roditelji parkirali auto nasuncu, zakljuèali unutra dijete i otišli napla�u; nije mi normalno da je došao poli-cajac, razbio staklo i spasio djetetu �ivot.

Skupljanje lijepih uspomenaTeško je reæi ne: sjeæam se jednog tulu-

ma koji se oko tri ujutro sveo na bacanjeèaša i tanjura u zid; to mi je bilo dosadnopa sam, po�njevši prezir škvadre, otišaodoma spavati i tako propustio dolazak po-licije. Zapamtio sam i, recimo, izjavu JozeRadoša u novinama kako on ima povjere-nja u svoju (èini mi dvanaestogodišnjukæer) i kako mala smije do ponoæi biti va-ni bez nadzora odraslih. U Kanadi bi musocijalna slu�ba oduzela dijete ne samo daga u ponoæ naðe vani nego i da ga u podnenaðe doma: mlaði maloljetnici ne smijupo kanadskim zakonima biti nikada sami,èak ni u kuæi!

U ru�ièastom crtiæu Mjeseèeva ratnica,namijenjenom klinkama, djevojka ka�eprijateljici neodluènoj da je prati u nekupustolovinu: “Ali zadu�ene smo za skup-ljanje lijepih uspomena.” Ja sam posjetiomasu mjesta gdje nikakvih lijepih uspo-mena nema niti æe ikad biti: nikad u dvaujutro nisam do�ivio ništa lijepo niti samèuo išta pametno, a više puta sam skorozaglavio. Rasvijetljeni brod zabave neu-mitno tone i povlaèi sve putnike sa so-bom. Noæu kru�e luðaci, a vi ste sami iprepušteni sebi. Mo�ete postati njihovom�rtvom ili se u njih pretvoriti. Noæ jeopasna, i to je sve.

IV/90, 24. listopada 2,,2. 7

Vrlo dobro znam kako se mladizabavljaju. Ne znam jedino kakosam iz svega toga uopæe izašao �iv

RRuu��iièèaassttoo ii ccrrnnoo

Mo�da klince zakon i policija neæe spasiti, ali svi koji se sprdaju s novim zakonom pridonosementalitetu smrtonosnom za djecu, ozraèju nasilja,nebrige i arogancije

w w w . z a r e z . h r

Nataša PetrinjakZapoènimo s objašnjenjem

spornog dijela optu�nice protivgenerala Janka Bobetka, onogkoji se tièe njegove zapovjedneodgovornosti, slijedom kojeg jereagirala Vlada. Naime, ovihsmo dana mogli proèitati objaš-njenje da je rijeè o dijelu optu�-nice kojim se optu�uje i slu�benapolitika, pa još i korak dalje–hrvatski narod u cjelini.

– Da, markacije su najèešæe uslu�bi dnevne politike, a ne for-malno pravnih aspekata. Èinjeni-ca jest da je Vlada temeljem Us-tavnog zakona imala obavezu ut-vrðivanja je li optu�nica u skladus Ustavom ili nije. Po mom du-bokom uvjerenju to je odrednicakoja se nije ni smjela naæi u Us-tavnom zakonu, jer Vlada kaoizvršno tijelo ne bi trebala imatiobavezu utvrðivanja je li nešto uskladu s Ustavom ili nije, to mo-�e samo Ustavni sud. No, kadveæ jest tako kako jest, Vlada jemorala tako postupiti jer bi uprotivnom kršila zakon.

Pravni putUz obaveze koje proizlaze iz

domicilnog zakonodavstva tu je idio koji se tièe samog Haškogtribunala gdje je takoðer postup-ljeno u skladu s pravilima. Vladanastoji pravno parirati odreðe-nim postupcima Haškog tribu-nala, osobito izdavanju naloga zahapšenje i izdavanju potvrda opravomoænosti optu�nice. To jeredovan pravni put koji do sada,istina, nije koristila ni jednapravna dr�ava, ali hrvatska dr�a-va je ovaj put odluèila iskoristititu moguænost. Formirano je �al-beno vijeæe, izmjenjuju se pod-nesci i sve se odvija po pravilimakoja je utvrdio Haški tribunal.Situacija je specifièna utoliko štoVlada nije uruèila optu�nicu ge-neralu Bobetku i time zapravo

postupak pred sudom nije po-èeo.

Posljednjih dana bit problemaprebaèen je na raspravu hoæe li

general Bobetko u bolnicu ili ne-æe, odnosno da njegov odlazakmo�e utjecati na uruèenje optu�-nice koju on odbija primiti. Uèemu je razlika?

– To nema veze prvo sa zdra-vom pameæu, a potom ni s prav-nim postupanjem. Nikome ništane mo�e biti uruèeno na silu.Modeli dostave sudskih pismenane predviðaju zavrtanje ruku inasilno uruèenje. Ukoliko nekaosoba ne �eli primiti sudska pis-mena, slu�benik izvještava da jepokušao dostavu, ali je ista odbi-jena. Stoga to što se piše po no-vinama nema nikakvog smisla.

Vlada se u sluèaju Bobetkoodluèila za sasvim drukèiji pris-tup i anga�man nego u sluèajuGotovina. Mo�ete li to komenti-rati?

– Malo te�e, jer ne mogu uæi umotive postupanja svog klijenta,

a Vlada je trenutno moj klijent usluèaju Bobetko. Meðutim, gle-dajuæi s formalno-pravnog sta-novišta postoji jedna bitna razli-

ka o kojoj mogu govoriti. Bobet-ko je kao naèelnik glavnog sto-�era osoba koju optu�nica teretida je zapravo planirala akcijuMedaèki d�ep kao zloèinaèkuakciju. Ne tereti ga se, kao odgo-vornu osobu za ono što je iz teakcije proizašlo, nego da je tu ak-ciju unaprijed planirao kao zloèi-naèku. S obzirom da je pozicijanaèelnika glavnog sto�era zapra-vo transmisija dr�avne politiketo praktièno znaèi da je dr�avaHrvatska planirala zloèinaèkuakciju, a to je nešto s èim se teš-ko mo�e slo�iti bilo koja ozbilj-na dr�ava.

Teorija i praksa zapovjedneodgovornosti

Dakle, Janku Bobetku se im-putira da je autor i planer jednezloèinaèke akcije, dok Gotovini-na optu�nica to ne sadr�i. I time

dolazimo do famozne zapovjed-ne odgovornosti koja sa sobomnosi jedno grozno nerazumjeva-nje. Kao prvo javnost je zapljus-nuta interpretacijama da je za-povjedna odgovornost nešto štonije i ne postoji nigdje na svijetu,

nego ju je izmislio Haški tribu-nal, što dakako nije istina. Pos-toji u svim kazneno-pravnim za-konodavstvima, ali pitanje je ka-ko se ona tumaèi u teoriji i reali-zira u praksi. I tu su moguæe for-malno-pravne kritike razlièitihvrsta. Haški je sud poèeo zapov-

jednu odgovornost koja je pred-viðena statutom, po mišljenjumnogih uglednih pravnika, tu-maèiti previše ekstenzivno. Tekusporedbe radi – kada maloljet-no dijete poèini ubojstvo ono nemo�e odgovarati jer su odgovor-ni roditelji. Ali nijedan sud neæeroditelje pozvati na odgovarnostzbog ubojstva. Odgovarat æezbog zanemarivanja roditeljskogprava, lošeg odgoja, propustanadzora, ali ne za ubojstvo. Haš-ki tribunal gotovo izjednaèavazapovijednu odgovornost zaubojstva i samo ubojstvo. Akovojnik poèini kazneno djeloHaški tribunal to tumaèi na na-èin kao da je praktièki odgovo-ran zapovjednik i, ono što je jošva�nije, takav stav se reflektira ukazni.

No, prisutan je stav da se usluèaju Bobetko zapovijedna od-govornost mo�e proširiti upravona taj naèin.

– Da, ali i sve dosadašnje op-tu�nice su tako koncipirane, pa ipresude koje su izreèene. Neæugovoriti o medijski najeksponi-ranijem sluèaju Blaškiæ jer to nijemoj predmet, ali mogu datiprimjer Æerkez. Æerkez je biobrigadir jedne opæinske brigade iosuðen je na 15 godina zatvorapo principu zapovjedne odgo-vornosti, premda mu nije doka-zano nijedno ubojstvo, nijednonanošenje teške tjelesne ozlijede,ni muèenje. Ispravan stav bi biosljedeæi – zapovjednik jedne voj-ne jedinice ima odreðene obave-ze i du�nosti, mora kontroliratipodreðene, pokušati preveniratineko kazneno djelo, a ukolikonije u tome uspio du�an je pok-renuti istragu. Zanemarivanje tihobaveza je ono na što se morareagirati, ali ne u smislu odgo-vornosti za ubojstvo koju je ne-ka osoba uèinila kao neka zapov-jednikova transmisija. Ne dok sene doka�e da je zapovjednik snekom osobom planirao takvoubojstvo pa time i sam postaodio zloèinaèkog plana. I tu le�inajveæi dio, po meni, opravdanekritike Haškog tribunala.

U interesu pravdeMo�da najbolji dokaz za to je

novo njemaèko kazneno zako-nodavstvo, pri èemu �elim nagla-siti da su njemaèki pravni teore-tièari postavili temelje evropsko-ga kaznenog prava. Sve institutekoji se danas primjenjuju izmisli-la je njemaèka pravna škola i nanjemaèko zakonodavstvo se gle-da kao na zakonodavstvo kojeima veliku tradiciju, ali i prom-tno reagira na suvremena kreta-

nja. Oni su sada, dakle, u svojenovo zakonodavstvo uveli za-povjednu odgovornost, ali su jetoèno odredili i precizno ograni-èili. Nije isto je li netko poèiniokazneno djelo ili je kriv zbogpropusta u nadzoru ili propustau ka�njavanju.

8 IV/90, 24. listopada 2,,2.

Goran Mikulièiæ, pravni zastupnik Vlade RH u sluèaju Bobetko

Procesi pravnicima, a ne politièarimaPo mišljenju našeg sugovornika da se s procesuranjem kaznenihdjela krenulo odmah nakon što su i poèinjena,mnoga postupanja Haškogtribunala prema Hrvatskojbila bi izbjegnuta. Kao imnogi nesporazumi i pogrešni potezi da se u zapoèetim procesima višeslušala pravna struka

Postupci Vlade u sluèaju Bobetko redovansu pravni put predviðen pravilima Haškogsuda, koji do sada, istina, nije iskoristilanijedna dr�ava. Situacija je specifièna utoliko što Vlada nije uruèila optu�nicugeneralu Bobetku i time zapravo postupak pred sudom nije poèeo

Foto: Jonke Sham

oran Mikulièiæ roden je1952. godine i završio Pravnifakultet u Zagrebu. Nakon funk-

cije zamjenika opæinskog tu�ioca postajesudac Okru�nog suda u Zagrebu a potomi Okru�ni tu�ilac. S tog mjesta u odvjet-ništvo odlazi 1992. godine. Godine 1996.preuzima sluèaj Aleksovski pred Haškimtribunalom, potom sluèaj Kordiæ-Æerkez.Danas je zastupnik Vlade RH u slucajuBobetko.

IV/90, 24. listopada 2,,2. 9

apoèeli su kulturni ratovi u Hrvatskoj.Nedvosmisleno je na to ukazao HSLS-ov zastupnik Joško Kontiæ, dakako ne

eksplicirajuæi to na naš naèin, kad je u inter-vjuu Slobodnoj Dalmaciji jedan svoj odgovorrezimirao reèenicom: “Marko PerkoviæThompson, veleèasni Zlatko Sudac i ZvoneBoban sna�na su replika na opæu jugoslaveni-zaciju hrvatskoga društva”. Na slièan naèinnajnoviju situaciju u hrvatskom društvu ne-davno je opisao i jedan Kontiæev zemljak, dak-le Sinjanin, Marko Veselica, kada je ustvrdioda je na djelu “dekroatizacija Hrvatske, kojojbi se sve domoljubive snage trebale suprotsta-viti i to pod vodstvom Katolièke crkve”.

Desno-lijevo, lijevo-desnoTome se mogu, dakako, dodati i u nekoliko

navrata opetovane izjave novoizabranog pred-sjednika Matice hrvatske Igora Zidiæa o ugro-�enosti zemlje raznim globalistièkim projekti-ma, kao i izjave de�urnih katastrofièara kojisvoje crne prognoze, uglavnom urotnièkogatipa, nisu prestajali iznositi cijelo ovo vrijeme.No, sve bi to bilo tek višegodišnje pisanje jed-ne, sada veæ podeblje pesimistiène knjige oskoroj propasti ako ne svijeta, onda sigurnoHrvatske, da se na obzoru nisu pojavila i, štoje još va�nije, od javnosti bila sna�no podr�a-na tri nova heroja iz Kontiæeve reèenice koji,kako se èini, iz svih tih staza i bogaza nalaze iz-laz. Ta opæa ‘rekroatizacija’ našeg javnog pros-tora koju provodi spomenuta trojka, te takopru�a otpor ‘jugoslavenizaciji’, ono je što sovakvim izjavama ide u paketu. Masovke naBobanovoj oproštaljki od profesionalnog no-gometa, na Sudèevim misama ili pak na Thom-psonovim koncertima odgovor su, dakle, naopæe odmicanje od izvornih vrijednosti za ko-je se prepostavlja da ih je rat rodio, a poznituðmanizam zacementirao.

Sve do Tuðmanove smrti èinilo se da mjestapanici nema. Istina, katastrofièari su, kako re-kosmo, i tada pjevali o nacionalnom aramage-donu, ali to se tada više èinilo dosadnim re�a-njem dokonih komentatora desnih glasila. Mi-lenaristièki impulsi koje je u hrvatski kulturniprostor urezivao Tuðman do te su mjere mobi-lizirali dotadašnju kulturnu matricu da su 2000.godine desni kulturni poslenici ostali zblesani.Da je desna kultura doista mislila kako je Tuð-manov cement dovoljan da se takav modeluèvrsti za vjeke vjekova, vidljivo je iz današnjegglasnog protuodgovora. Dok se vjerovalo da jedesna kultura norma, sve je bilo u redu, kada se

shvatilo da današnja vlast ipak ne preferira kul-turu “preslice i vretena”, kako se o nekadašnjojmatrici svojevrsno izrazio Vujiæ, nastala je dvo-godišnja konsternacija. Desna kultura u Hrvatate 2000. godine do�ivjela je ono što je krajemosamdesetih, a posebice 1990. godine, zahvatilolijevu kulturnu politiku: proces relativizacije ukojemu je ljevica shvatila koliko je njihov mo-del sluèajan i fragilan, zapravo smjenjiv kao i bi-lo koji drugi. U svojem apovijesnom bula�nje-nju desna se kultura nije nadala da je i ona kon-vertibilna, smjenjiva i povijesna, sa svojim po-èetkom i krajem.

Pjevaè, sveæenik, nogometašSada se prvi put javlja nova situacija, u našoj

generaciji nikada viðena: paralelno postojanjedesne i lijeve kulture. Naime, uvjek do sada po-

litièki bi izbori (1941., 1945., 1990.) rezultiralitime da su politièki gubitnici ujedno bivali i kul-turni gubitnici, njihova bi kultura de facto bilainstitucionalno zbrisana. Godine 2000. ne dola-zi, kako se to obièno hoæe reæi iz desnoga mi-ljea, do supremacije pobjednièke lijeve kulture,nego do instaliranja par exellence liberalnog mo-dela koji je upravo i omoguæio konsolidiranjedesnice veæ na polovici, uvjetno reèeno, lijevo-ga politièkog mandata.

Meðutim, temeljni problem konzervativnekulture le�i u njezinoj konstitutivnoj nefleksi-bilnosti. U nje po definiciji nema samoironizi-ranja, kritièkog preispitivanja, samoosporava-nja, stavljanja u zagrade. Ona se shvaæa ozbilj-no do mjere da misli kako je nenadomjestiva i,zapravo, samorazumljiva u svojoj opstojnostisamo kako to priroda mo�e biti. No, i kadshvati svoju kontingentnost, desna kulturaopet nije sposobna za ludizam, ona naprosto

zahtijeva od svojih aktera revnost i strogost. Uhrvatskoj varijanti takav je milje danas rodiokulturu uvrijeðenih (raseljenih, veterana, osi-romašenih). Pojavili su se pjevaè, sveæenik inogometaš i kazali uvrijeðenima da se dan ko-naènog obraèuna doista bli�i, da šale nema, jer,pogledajte što nam rade od Domovinskog ra-ta, ali da æe biti spašen svaki onaj koji grijehspere na koncertu, misi ili stadionu. U takvimuvjetima nema mjesta igri, samo serioznosti iodricanju. U tom smislu Sudèeve su propovje-di za jednu katolièku pastvu neoèekivano pro-testantske, tra�i se odricanju od hedonizma ipriklanjanje etici rada i asketizmu. A ako sepuk i prepusti zabavi, kao što bi trebao naThompsonovim koncertima, onda to vrlo br-zo preraste u prijetnje, zastrašivanja, osvetniè-ke poruke i pozivanje u nove borbene forma-

cije. Stvara se nova militarizirana kultura kojanikada nije ni partner ni suigraè, ali je (nu-�an?) nusprodukt liberalizma.

Figa u d�epu liberalnih intelektualacaDesnica kulturi pristupa krajnje belicistièki,

u njoj ne vidi ništa drugo doli nastavak rata dru-gim sredstvima. Meðutim, i meðu antifunda-mentalistima mnogo je onih koji klasiène hu-manistièke vrijednosti (npr. internacionalizam)zagovaraju s figom u d�epu, pa iza oblatni tzv.kulturne suradnje kriju svoje klauzevicijevskoshvaæanje kulture. Posrijedi je jedna vrsta kul-turne geostrategije, tako drage desnici, u kojojje recimo participirao i Jurica Pavièiæ, zakljuèu-juæi da su nam eto, na repertoar stigli srpski fil-movi kojima treba priznati da su bolji od hrvat-skih i pitanje je sada što “mi” mo�emo ponudi-ti “njima”. Pa, ka�e, hajdemo im uzvratiti ne-kom našom duhovnom robom, nadgornjati ih,

recimo, u knji�evnosti. Ostajemo, dakle, uprostoru prizemnog navijaštva i militantnekompetitivnosti. Uostalom, i ravnateljica Dra-me zagrebaèkog HNK, Snje�ana Banoviæ, ilipak 200-tinjak nakladnika koji sudjeluju na te-kuæem beogradskom Sajmu knjiga, mogu svojekulturne vizite Beogradu kamuflirati u što godpo�ele - u ekonomsku potrebu, pritisak vanj-skog svijeta, nastavak rata kulturnim sredstvi-ma - ali razumijevanje druge strane ionako ni-kada neæe zaslu�iti, za desnu æe kulturnu scenuuvijek ostati onima koji Hrvatsku rashrvaæuju.Ovakav se rezon doista mnogo ne razlikuje odZlatka Viteza koji je 1997. godine vodio Croa-tie u Beograd na megdan Partizanu..

Hrvatsko društvo pisaca ili Društvo pi-saca

I dok stvari na desnoj strani konsolidiranekulturne scene iz dana u dan postaju jasnije, slijeva sti�u neartikulirani i zaplašeni odgovori.Lijevi se krak ponaša otprilike kao Jugoslavija1948. godine, kada je bila istjerana iz Infor-mbiroa. Da bi dokazala kako je posrijedi greš-ka i da su i dalje na liniji, jugoslavensko se vod-stvo u naredne tri godine priklonilo staljiniza-ciji društva u mjeri koja nije bila viðena ni ujednoj drugoj zemlji koja je formalno ostala uInformbirou. Tako se otprilike postavljaju inaši antifundamentalistièki intelektualci, do-kazujuæi svoje hrvatstvo urbi et orbi, a ponaj-prije najdra�im slušateljima - kolegama s des-nice. Najoèitije se to vidjelo na Osnivaèkojskupštini Hrvatskog društva pisaca. MarkoGrèiæ sav se izlomio oko perifernog pitanja,objašnjavajuæi publici kako je došlo do kapital-nog napretka jer su knji�evnici napokon pos-tali piscima - semantièko je polje pojma ‘pisac’šire od semantièkog polja pojma ‘knji�evnik’ -zaobilazeæi pri tome bitno pitanje: èemu uop-æe pridjev ‘hrvatski’, tim više što je iz popisaèlanova jasno da se HDP neæe ogranièiti ni naetnièke Hrvate ni na dr�avljane Hrvatske. Nion, kao ni drugi sudionici, nisu se prisjetiliGotovèevih argumenata, kada je svojedobnosvojoj odcjepljenoj stranci odbio nadjenuti hr-vatsko ime, pa smo tako dobili prvu ‘nehrvat-sku’ stranku - Liberalnu stranku. To je pojas-nio oèiglednošæu da LS, kao i ostale stranke,djeluje unutar hrvatskog, a da kojeg bi drugog,politièkog prostora. Društvo s Osnivaèkeskupštine nije uspjelo uèiniti ono što krasisvakog pravog intelektualca: zaraditi jedanidentitet, ali samo zato da bi kasnije imao pu-nu slobodu otarasiti ga se.

Na meti

Kultura uvrijeðenih i kultura zbunjenihI dok stvari na desnoj strani konsolidirane kulturne scene iz dana udan postaju jasnije, s lijeva sti�u neartikulirani i zaplašeni odgovori.Lijevi se krak ponaša otprilike kao Jugoslavija 1948. godine, kada jebila istjerana iz Informbiroa

Andrea Dragojeviæ

Mogu li stenogrami objavljeniu novinama poslu�iti kao dokaz?

– U hrvatskom zakonodav-stvu ne, u postupanju i procesi-ma pred Haškim tribunalom –da. Pravilnik ima jednu vrlo elas-tiènu odredbu koja ka�e da sud-sko vijeæe kao dokaz mo�e prih-vatiti svaki dokaz ukoliko je to uinteresu pravde. Je li ili nije u in-teresu pravde procjenjuje sudskovijeæe èime mu je dana ogromnadiskreciona ovlast. Ono mo�euzeti kao dokaz i ono što se unekim drugim zakonodavstvimane bi moglo prihvatiti kao dokaz.

Od osnivanja Haškog tribu-nala vodi se polemika oko domi-nantnog principa suda. On je sjedne strane prvi meðunarodnisud na kojem je pravni princippobijedio politièki, s èime se ne-ki njegovi kritièari ne sla�u. Nijeli aktivno uèešæe naše Vlade, paonda i reakcija drugih zemalja,jaèanje politièkog prinicipa uodnosu na pravni?

– Kako bih odgovorio na ovopitanje najprije bih htio odvojitirazgovor o sudu i razgovor o tu�i-laštvu, što ljudi vrlo èesto pois-tovjeæuju. Pod sudom se podrazu-mijeva predraspravni sudac, ras-pravno i �albeno vijeæe, dok je tu-�ilaštvo, premda dio tribunala, uprocesno-pravnom smislu, stran-ka u postupku. U odluèivanju ko-ga i kada optu�iti, postoje i poli-tièki motivi. Sve dosadašnje op-

tu�nice i u Hrvatskoj i u Bosni iHercegovini i u Srbiji bile su uvje-tovne trenutkom u kojemu je tre-balo izvršiti politièki pritisak nadr�avu. Tu�ilaštvo je na neki na-èin ispolitizirano time što sam“tajming” optu�bi ima politièkumotivaciju. Onog trenutka kadaoptu�nica doðe pred suce doistamislim da je politièka motivacijaprekinuta. Rijeè je o ljudima kojisu u svojim domicilnim dr�avadostigli najviše nivoe u struci imislim da sebi nijedan ne bi doz-volio bilo kakav utjecaj neke poli-tike.

Premda se ovog trenutkaodustalo od rasprave izmjenaZakona o suradnji s Haškim tri-bunalom, mo�ete li komentiratizahtjev da se hrvatskim sudovi-ma osigura pravo odluèivanja outemeljenosti haških optu�nica išto bi još po vama trebalo mije-njati?

– Ne mogu hrvatski sudovi od-luèivati o utemeljenju haške op-tu�nice, to mo�e jedino Haškisud. Ono što mogu i èine hrvatskisudovi je asistencija u izvršavanjunaloga i zahtjeva Haškog suda.�upanijski sud koji postupa pozahtjevu Haškog suda nakon štomu takav nalog proslijedi Vladaputem Ministarstva pravosuðaima ovlaštenje utvrditi identitetosobe koja se navodi u optu�nici ije li optu�ena za djela koja se na-laze u nadle�nosti Haškog suda.

Mislim da u postojeæem zako-nu ne bi trebalo mijenjati ništa,mo�da uskladiti neke odrednicekako bi se izbjegle kontroverzepoput ove da Vlada ispituje je linalog Haškog tribunala u skladus Ustavom ili nije, ali to je pred-met neke druge rasprave. Sklonismo tome da èesto i neopreznomijenjamo propise pa se dogaðada ne uoèimo posljedice neke iz-mjene.

Nepotrebni nesporazumiIntenziviranje istrage o Me-

daèkom d�epu trebalo bi poslu-�iti kao dodatni dokaz o suradnjiHrvatske s Haškim sudom. Hoæeli i kako ta istraga utjecati na ci-jeli sluèaj Bobetko?

– Poèetkom devedestih, toè-nije 1992. godine, bio sam ok-ru�ni tu�ilac za Zagreb i zalagaosam se za promtno procesuranjekaznenih djela, jer se veæ tadavidjelo da ih neki hrvatski vojni-ci èine – od paljenja i pljaèke ku-æa do još te�ih djela. Inzistiraosam na tome jer sam smatrao dasamo tako mo�emo oèuvati svo-ju vjerodostojnost no umjestotoga morao sam napustiti tu�i-laštvo. Da se poèetkom devede-setih krenulo u procesuiranjepoèinjenih kaznenih dijela, ga-rantiram da Haškog suda koji setièe Hrvatske ili barem veæeg di-jela uopæe ne bi bilo. Do smjenevlasti u Hrvatskoj nije bio pro-

veden nijedan postupak protivdr�avljana Hrvatske koji je hr-vatske nacionalnosti za ratnezloèine. Provedeni su neki pos-tupci protiv dr�avljana srpskenacionalnosti. A nevjerojatno jeoèekivati da na strani koja je vo-dila pravedni, obrambeni rat nit-ko nije u vremenskom trajanjuod nekoliko godina poèinio nekizloèin. To je jednostavno nevje-rojatno. Nova je vlast, ipak, od-luèila napraviti nešto. Kolikogod ponekad izgledalo ishitrenoi nevjerodostojno imamo iskazvolje da se nešto uèini. A mislimda je to ipak bolje od nekadaš-njih monstruoznih izjava pred-sjednika Vrhovnog suda da se uobrambenom ratu ne mo�e po-èiniti ratni zloèin. Osim toga,kada veæ jest ovako kako jest,sva ta buka oko Haškog suda uodnosu na Hrvatsku je potpunonepotrebna. Da se radilo po pra-vilima struke, da se slušala stru-ka, mnogi nesporazumi bi se iz-bjegli.

Dolazak glavne tu�iteljiceCarle del Ponte išèekuje se s veli-kom nervozom. Zastupnik Kajinprije nekoliko dana najavio je dabi u Hrvatsku mogla doæi s pro-širenim optu�nicama.

– Mislim da je to špekulacijakoja nema utemeljenja u pravnimpravilima i shvaæanjima. Premamojim saznanjima, to nije vjero-jatno.

Haški sud zapovjednu odgovornost kojaje predviðena statutom poèeo je,po mišljenju mnogih uglednihpravnika, tumaèitipreviše ekstenzivno. Akovojnik poèini kazneno djelo Haški tribunal totumaèi na naèinkao da je praktièkiodgovoran zapovjednik i, onošto je još va�nije,takav se stav reflektira u kazni

Rade Dragojeviæedavno se u knji�arama pojavio Op-æi religijski leksikon u izdanju Leksi-kografskog zavoda Miroslav Krle-

�a, prva knjiga takve vrste u nas. Potaknu-ti tom publikacijom u recima koji slijedeponudili smo neke svoje natuknice kojegovore o aktualnim zbivanjima na relacijiCrkva – društvo. Posve smo sigurni daurednik Leksikona, uva�eni AdalbertRebiæ, u novo izdanje neæe uvrstiti ni jed-nu našu natuknicu. Uostalom, kako bi imogao kad je nas zanimalo samo kritièkoviðenje pojedinih osoba i fenomena, i utom smo smislu sasvim pristrani. Knjigepoput Opæeg religijskog leksikona takoðersu pristrane, no svoje sektaštvo, manje iliviše uspješno, skrivaju iza neèega što seobièno naziva znanstveni pozitivizam.Pozitivizam i kritièka misao su, kao što sezna, nespojivi.

– Zlatko Sudac – stigmatik s krvavimkri�em na èelu, koji je na posljednje trimise pokazao dva svoja lica. Na dva zag-rebaèka obraæanja vjernicima, mise jepretvorio u politièke zborove, mo�da i za-to jer mu je iz prvog reda namigivao odHDZ-a stigmatizirani Iviæ Pašaliæ, dok jeu Vukovaru ekumenistièki pozvao na po-mirbu meðu zavaðenim narodima. Za-nimljivo da je na misi u jarunskoj crkviSveta Mati Slobode s njim koncelebrirao...

– �ivko Kustiæ – “jutarnji propovjed-nik”, koji je u zadnjih desetak godina nap-ravio intelektualni luk od aktivnog potica-telja i sudionika dijaloga srpskih i hrvat-skih intelektualaca u Mimari do današnjegborbenog katolika i najveæeg borca za pra-va...

– generala – trojica visokih èasnika ko-ji su na sudu ili bi se tamo trebali uskoronaæi. Crkvena involviranost u tu proble-matiku najspornija je u sluèaju MirkaNorca, optu�enika kojem se na teret stav-ljaju i svojeruène likvidacije civila, a kojegsu, unatoè takvim optu�bama, posjetili ispomenuti Sudac, kao i neki drugi...

– sveæenici desne orijentacije – meðunjih spada i vojni ordinarij Juraj Jezerinac,koji, primjerice, nije našao za shodno nijednu rijeè kazati kad je u Haag odlaziogeneral Ademi, dok za ostalim generalimaskoro da je izgubio glas. Konzervativnijuliniju èine još i nadbiskup Marin Barišiæ,biskupi �elimir Puljiæ i Mile Bogoviæ. Utu liniju sigurno spadaju i...

– hercegovaèki franjevci – uzroèniciraskola u Katolièkoj crkvi u Hercegovini.Na jednoj je strani mostarsko-duvanjskibiskup Ratko Periæ koji tra�i predaju ne-koliko hercegovaèkih �upa od franjevacadijecezanskom sveæenstvu, a s druge stra-ne hercegovaèki franjevci koji to upornoodbijaju uèiniti, pozivajuæi se na stoljetneèvrste veze s narodom u tim �upama.Hercegovaèki franjevci, što je mnogo veæiproblem, poèesto su djelovali kao duhov-ni sponzori šuškovsko-bobanovske idejeherceg-bosanske dr�avnosti. No da i oddesnice ima desnije, potvrðuju domini-kanci...

– Vjekoslav Lasiæ i Luka Prcela – prvije mise zadušnice za Paveliæa redovito od-r�avao u Zagrebu, a drugi u Splitu. Prvi jezbog toga završio u svojevrsnom izgnan-stvu u Njemaèkoj, jer je èak i crkvenoj hi-jerarhiji to išlo na �ivce. S tog stajališta, li-beralnim se èini èak i pisanje novina kojese zovu...

– Glas Koncila – list je nedavno pros-lavio trideset godina od osnutka. Nekadsu po prirodi stvari spadali u opozicijuprema socijalistièkom re�imu. U doba

tuðmanizma hinili su nekakvu oporbu.Danas se pak «vrištanjem» o nekim na-vodno socijalno goruæim problemima po-novo kane plasirati kao opozicijsko glasi-lo. Takva neodgovarajuæa egzaltiranostposebno je vidljiva u uvodnim èlancimaglavnog urednika Ivana Mikleniæa. Za-nimljivo je da su mnogo paušalniji i neo-bavezniji u tretiranju nekih problema ve-zanih uz kler, kao što je...

– pedofilija – u Hrvatskoj je šire poz-nat samo jedan sluèaj, bivšeg šestinskog�upnika Ivana Èuèeka, koji je, istina jošnepravomoæno, osuðen zbog bludnih rad-nji nad uèenicama za vrijeme vjeronaukana 2,5 godina zatvora. Najte�e stanje sasveæenicima-pedofilima je u bostonskojnadbiskupiji u SAD-u. Osam sveæenika jesuspendirano, a nadbiskupija je predaladr�avnom tu�iteljstvu akte i imena 80osumnjièenih djelatnika. Kaptol problemaima i s od Crkve nekontroliranim prakti-ciranjem...

– egzorcizma – nedavno su jedne dnev-ne novine donijele reporta�u o egzorcis-tièkoj seansi, istjerivanju ðavla iz tijelamaloljetne djevojèice, koja je k tome još ipravoslavne vjeroispovijesti. Svojedobnosu neki sveæenici ðavla redovito znalismještati u redakcije neovisnih medija.Ipak se èini da je Crkvi to manji problem,od recimo, mnogo zemaljskijih stvari, po-put...

– povrata crkvene imovine – Crkvadiljem Hrvatske potra�uje 2464 nekretni-ne, a najveæi potra�ivaèi unutar nje suZagrebaèka i Ðakovaèka nadbiskupija.Poseban je «zalogaj» tzv. Vatikan, blokzgrada izmeðu Martiæeve i Bauerove uliceu Zagrebu. Na «udaru» su i zgrade zagre-baèke Kinoteke i kazališta Komedija. Toj«materijalistièkoj» problematici treba pri-dodati i...

– èetiri ugovora Hrvatske sa SvetomStolicom – time se Katolièkoj crkvi osi-gurava povlašteni polo�aj prema dr�avi uodnosu na druge konfesionalne zajednicei to u vezi sa školstvom, povratom imovi-ne, vjeronaukom, vojnim kapelanstvom…Da Katolièka crkva u Hrvatskoj u svakompogledu do�ivljava renesansu potvrðujupodaci o...

– izgradnji sakralnih objekata – u Hr-vatskoj je u tijeku izgradnja i obnovaosamdesetak crkava, investicija «teška»tridesetak milijuna eura. Samo se u Zagre-bu gradi više od deset sakralnih objekata.Crkvi u svemu tome obilato poma�e i dr-�ava, pa ne èudi da je s ovakvom, navod-no, nepodnošljivo «ateiziranom» dr�a-vom u odliènim odnosima i prvi èovjekKatolièke crkve u nas...

– Josip Bozaniæ – oni neskloniji pred-bacit æe mu da potjeèe iz mahnièevske kr-èke sredine koja, navodno, nije dovoljnonaglašavala nacionalnu komponentu. Des-nica mu ne oprašta ni filipiku protivHDZ-a u oblik