Upload
acta-non-verba
View
86
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Landeka Nada, pjesnikinja, književnica, kolumnistica, objavila je već nekoliko književnih djela; "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe" - istinu knjigu o poduzetničkoj borbi protiv korupcije u sudstvu i mafije, zbirku poezije "Anđeli za svaki dan", zbirku poezije "Bogatstvo duše", zbirku poezije za djecu "Leptirov let kroz dječji svijet", slikovnice za djecu Buba Marica Slovarica i Buba Marica Voćarica, kao i slikovnice Buba Marin čarobni vrt, i mnoge druge kolumne, životne priče i pjesme. Piše na www.hrvatskiglas-berlin.com, i na mnogim drugim portalima kao i na facebook stranici Veronika Vere i Udruga Veronika Vere čija je predsjednica. Udruga se bori za zaštitu ljudskih prava, promicanje vladavine prava i zaštitu žrtava pravosuđa, a glavni cilj je osim zaštite žrtava pravosuđa povezivanje gospodarstvenika iz Domovine sa iseljenom Hrvatskom.
Citation preview
BISERNA ZRNCA
NADA LANDEKA
Zagreb, 2012
1
ANĐELI OSJETE
Anđeli uvijek osjetekome pomoć treba
pa odmah rašire krilai dolete sa plavog Neba.
Kom osmijeh faliAnđeo osmijehamu ga pokloni,
a tko za društvom žudiAnđeo prijateljstvapošalje ga onamogdje borave ljudi.
Kom malo više treba obiljatom Anđeo blagostanja
iza leđa stanei bude mu vjerna pratilja.
Za sjajem kad žudimo,u našem životu
odjednom sve zablještito Anđeo svjetlosti
iznad nas istog trenutka preleti.
I kad ti topla ruka trebada te primi, da te vodi
Anđeo bliskostiistog te trena pohodi.
Da bi sve ovo stvarno bilo
2
što nam je činiti?Jednostavno je!
Treba samo vjerovati!
BOL
3
O bolišto životni suputnik
u tiho jutro ti si,sa prvim zrakama sunca
i ti se budiš,kroz vene mojetečeš i žuboriš,ne daš mi mira.
Poput mačasrce mi paraš,
nesmiljeno gaziš,tučeš, udaraš,
i ne žališni jedan djelićtijela moga,a pogled moj
uprt jesvakog dana
u Nebo,u Bogai čeka,
još uvijek čekaNjegov znak
kojim će onako,samo nijemimpokretom rukesvu bol odnijeti,
4
a ja ću,ili nastaviti
bez bola živjeti,ili negdjena nekom
pustom mjestumirno umrijeti!
IMA DANA
Ima danakad su ti jutrapoput sunca
5
topla i žarka,koja te
naprijed vuku.
Ima dana kad sve je
sjajno, blistavoi kad ne misliš
na bol, ni muku.
Ima i dana kad te nešto
oko srca stisnei ne da,
ne da ti naprijed,da stvaraš,da radiš,skupiš se
u neki kutaki usamljen patiš.
Ali ima i danakad ti je vjerajača od svega!Vjera u Boga,vjera u ljude,vjera u život,kad znaš da
nekako već bude,ma kako teško bilo,
i koliko te godtuge pritislo.
6
Ima i danakad ništa ti se ne da,
kad te baš brigašto će se zbiti,
i kako sve izgleda,kad ti se problemi čine
kao neka starinska bajka.
To su dani,kad trebaš
oko sebe ljude.Dovoljno ti je samo
da te za rukuuzme prijatelj,sestra, majka,i da ti odmah
sve lakše bude.
Ima i danakad samo timrvica treba
osmijeha, topline, riječi,
kad prijatelj ti dragsve rane,
tek jednostavnimtoplim pogledom izliječi.
Ima i dana,kad srce ti igra
7
od radosti što si tu,jer živiš,
pa makar i prepun briga,radostan,
što i ovaj danopet pred sobom imaš,
i shvatiš,da život je samo igra!
Tad sjedneš,veseo,
i neke čarobne snovei ovog dana,
budan snivaš.
IN MEMORIAM
Na tebe me sjećacvijet u kosii latice ruža
što ih, po cesti,vjetar nosi.
Jesen je bila onda,jesen je i sada
8
u mojoj duši.A što ćeš?Netko životzna graditi,
a netko ga ruši,al' nitko kriv nije
ako mu srećaiz ruke bježi!
Jesen je,vjetar huči,
i već polako snježi,a iza mene godine,
tamo neke,koje se protekle
kao nabujale rijeke.
Prepune briga ,prepune patnje,
tuge!Ali ne,
nisu brigete koje me lome,nije ni problem to
što često nije po mome,problem je samo jedan;Što život u mojim očima
nije tako vrijedanda se za njega isplati boriti,
puno je lakšebitku predati,pokleknuti,
9
i dopustitiproblemima da
budu pobjednici!
JEDAN ŽIVOT
Životna olujanosila je dine
s jedne strane života na njegov kraj,
i dođoh evo,već do puta u raj,a životna patnja
ne prestaje, ode u beskraj.
A što više da mu dam?
10
Dala sam svoje djetinjstvo,i mladost ranu,
neizigranu, nedoživljenu,i djevojaštvo u vrijeme
kad djevojke tek pupaju.Sve što sam imala
bez puno razmišljanjasam nesebično davala.
Kroz život hodajućikoračala sam,
sve poklanjajući,srce, dušu, sve što imam,
ne gledajući pri tomda li nešto primam.
A primila nisam puno;prijekore, batine,
uvrede, ismijavanje,ponižavanje,pa i prijetnje,
i kad sve skupa zbrojimi dane sve saberem,
pitam se u kolikovremena jedan život stane.
Jer ako je život sreća,a sveg ovog što nije život
puna je vreća,zar nije dovoljno
samo kratko živjeti,potom sreću upamtiti,
11
i miran umrijeti?
Il' moram sve dati?I ovaj zrak što dišem?
I ovu pamet što mi ostala?
I srce što još kuca, i snagu što me
već skoro izdala?
Što još da dam?
Bože moj,vrištala bih,
jer sva sam se potrošila
dajući sebenesebično i cijelu!
Vidio si me bezbrojputa na djelu,
uzvratio si mi nazad,kratko s osmijehom,
tek da primijetim da si tu,dok mnogi su mi se
obraćali s podsmijehom.
Bože dragi, sad treba mi Tvoja ruka,
ne samo Tvoj pogled s Neba, ne mogu sama,
velika mi je tegoba i muka,
12
znaš da su mi kroz život trebali i tata i mamaali ja nemam nikoga,
jer svi oko menesamo na novac gledaju.
Ako novac imaš tad te u društvo primaju,i ljubav daju na mrvice,
ne opraštajuni najmanje sitnice.
Odakle onda mi snagada živim život dalje
kad sve to loše nikad ne prestaje?
Ne boj se, nisam izgubilavjeru u Tebe,
samo me malooko srca zazebe
kad vidimkakvo svezlo vlada,
a ja sam maloumorna, Bože, bol me načela sve do kože,peče i boli
13
i disati ne da!
I on je tu, u blizini,
sve to gleda,i smije se mojoj boli,
jer njegovo srcene zna da voli,
al' zato izreći zna sve što se duboko
u srce urežei nikad ne prizna
da nas ištau ovom životu veže!
Opet život dalje teče,iz jutra u dan,
iz dana u veče,i svakog dana sve je jednakonapeto, teško,
uvredljivo, bolno, o Bože moj,do kad tako?
Hoće li ikad bitiovo srce zadovoljno?
14
BRIGE
Mili moj Bože!Već dugo preda mnom
papir prazan stoji,a dane za danom
ispunjene brigamagotovo nitko i ne broji.
Tegobe nas stislesa svih strana,
21 stoljećazaboljela nas rana.Visok nam je PDV,
skup nam je benzinskupa nam je hrana.
Teško se živjeti može!Režije su sve veće i većea ne može se iz ove kože.
15
Svakim smo danom zabrinutijii sve se više, Bože,
Tebi okrećemo.Jer tko nama
uopće može pomoći,osim Tebe moj Bože?
Danima radimoza malo novca!Poslušno trčimo,
plaću rijetko dobivamo,glumimo da smo ovca
zadovoljna sa malosoli i trave.
I vidi sad Božei ove krave,
što se sa njima događa?
Mlijeko se baca, poklanja,ljudi su duboko zabrinuti,
a ne zna nitko što je dobro,i kako najbolje učiniti.
Molimo te Bože,nemoj dignuti od nas ruke!
Ne zamjeri namni naše loše navike!
Bože, budućnost je pred nama,
16
budi molim Te sa mnom,budi sa mojim prijateljima,
pomozi nam da budemo snažni,da se sa svakom tegobomznamo i možemo nositi,
a mi Te, mili Bože,za Blagoslov, ljubav, mirnećemo prestati moliti!
DAN KAO I SVAKI DRUGI
Ne nije danasdrugačiji dan
od svakog dana prije.Jučer,
prekjučer, sutra.Nije ni ništazabrinutiji,
ni teži,ni lakši,
ni bolniji,ista su ovo jutra.
Jednostavno je istikao i svaki dan prije
a opet,sve je nekako
drugačije.
Danas mi trebapuno više molitve
nego inače.Puno više lijepih riječi
nego li što ih čujem obično.
17
Danas mi treba osmijehprijatelja, brata, susjeda.Danas mi treba zagrljaj,topla ruka da me zagrli.
Treba mi dokazda još smo ljudi
s osjećajima,sa običnim potrebama.
Trebam snagu vodiljukoja će pokazati da
nije prekasno za nas,i da tamo negdje
pred nama, stoji Svjetločeka nas spas,
i da sve teporemećene vrijednosti
kojima čovjeksvakodnevno žudipostaju nebitne,
nevažneako na tom putu
PRESTANEMO BITI LJUDI!
18
MAJKA
Teško je objasniti,ili u samo parriječi izreći
koliko se majkaveseli sreći
kad njena djecanarastu,
budu sve veći,i postanu
odrasli ljudi.
Tad osmijehna njenom licu blista,
i ponosita je,i čvrsta
kao bronzana bistašto na najprometnijem
mjestu stoji,od ničeg ne strahuje,
ničeg se ne boji.
Ta MAJKA je!
19
A samo majkamože
sve patnjeprebroditi,
sve bolizaboraviti,sve nedaćepremostiti,
i uvijek,baš uvijek,nesebičnodjecu svoju
voljeti!
20
DOBRO I ZLO
Nikad nije bilogore vrijeme.
Zlo sve jače udaratu nema dileme.Gdje god dobro
samo malo zasjajitu se sotona
odmah pritaji.Dahće za vratomi lakomo zijeva,
poput munjei gromova
iz daleka sijeva.Ne da Dobrotida u miru živi
stalno radi na tomeda ju uznemiri.
Al' ne da se Dobrojače je od svega,
odupire se snažnone boji se ničega.
Isus je Tajkoji Dobro čuva,
21
nad njim stalno bdijepazi ga i štiti
od svake nevolje.Samo Isus znadešto je za Dobro
najbolje!
ŽIVOTNI SCENARIJ
Ponekad smo nježni
22
kao najnježnije cvijeće,sjednemo jedno pored drugog,ili se prošećemo u kasno veče!
Ponekad malo ton dignemo,i onako, poprijeko se pogledamo,
tad shvatimo da imamo različite mislii da se već dugo nismo, jedno uz drugo stisli.
A ponekad, o Bože,sve bodlje naoštrimo,
i umjesto da se lijepo i toplo gledamo,mi samo jedno na drugo režimo.
Brzo shvatimo da sva je nježnost nestala
i toplina se više ne može osjetiti ni u zraku,
a umjesto nekadašnjeg toplog i dragog bićasamo možeš vidjeti
oštru i bodljikavu dlaku!
PRIJATELJSTVO
Kako je lijepo znatida na prijatelja svog,
na druga dragoguvijek možeš
23
u svemu računati.
Još je ljepše i višeosjetiti kako prijatelj
na tebe misli,i znaš,
da je srcem uz tebei kad ti se ne javi,
kad ti ne piše.
Osjetiš tad,da tu negdje,
pod istim nebomvaše srce
jednakim žarom kuca.
Tad ljubav prijateljska,srce radosno
u trenu dovedudo najvišeg vrhunca.
SVETI BENEDIKTE ZAŠTITI ME OD ZLA
Sveti Benediktezaštitniče od svega Zloga
i Isuse draginositelju svega Dobroga,
24
sačuvajte mene iprijatelje moje
od Zla svakoga.
Sveti Benediktegraditelju temeljacrkve krćanske,
sveče čvrstog karaktera,dušo dobrotvora,
Ti koji se nisi bojaoi u trnje bacitida bi se od Zlauspio odbraniti
budi mi u pomoć.
Čuvaj me kaddan svane
i kad padne noć.Budi uz menesvakog trena
jer Zlo ne spava,ono uvijek vreba
i žrtvu tražikojoj će nauditi,
stoga mi tvoja zaštitaneprekidno treba!
Nikad teneću prestati molitida me od svakog
Zla odbraniši da mi dušu
25
čistu, bijelu,karakternusačuvaš!Hvala!
DO TEBE.....
Do tebebilo je proljeće,
poslije tebeostala samo zima.
Oko mene sve sami led,na livadama ne cvate cvijeće!
Do tebe
26
nebo je bilo plavo,poslije tebe
ni zvijezda više nema.Oblaci sve su natkrili
plavo se prelijeva u sivo.
Do tebena mom licu
prebivao je samo osmijeh,sad ostao je grč tuge.
O Bože, pitam sezar je to bio tako veliki grijeh?
Do tebesve je bila radost
sad više ništa isto nije,prohujala je mladosta uzdrhtalom srcustarost se izruguje!
PITANJE
Oduvijek sam se pitalazbog čega mnogi vole ogovarati
i svima oko sebe pronalaziti manudok tuđu bol, nesreću i patnju
doživljavaju kao najukusniju hranu.
Tek, jedno rekla bih samonitko neće živjeti vječno.
Svi ćemo doći na kraj svog puta,krenuti k Nebu lagano,
27
i oni pošteni, i onikoji žive grešno.
Pa što ako i vodimsvakodnevno
neke moje bitkekad nitko nikad nijezačuo moje krike?
I koliko god u mom životubilo patnje, bola, suza il' plačanikad nisam dozvolila nikomda se problema mojih laća.
Oduvijek sam granicu znalakoju postaviti treba
a miješati se,dozvolila sam samo Bogu
i Anđelima s Neba.
I još mi nije jasno;Ako nitko nije mogao
moj bol osjetiti,niti mi je itko pomogao
umjesto mene teret nositi,čemu predbacivanja?
Zar mi nije dovoljnavlastita patnja?
I umjesto podmuklog smijehai zluradih misli
bolje bi bilo, kad bi se,
28
svi mi ljudi, jednostavnou topli zagrljaj stisli.
PORUKA NEBA
Zrnce nadešto se u daljini nazire
poput zvijezdenajudaljenije,u nama sjaji,pa se zažari,
onda se rasplamsa,iznenada bukne.
I znamo da ništau životu nije slučajno
29
niti nam netkonešto tek tako natukne.
Sve je poruka s Neba!
Kako to znamo?Pa lijepo!
Zato, jer utjeha dođeupravo kad nam najviše treba.
Stoga se ne trebamo pitati;Kako? Zašto?
Zbog čegaoko nas ponekad samo
nesreće ima,dok ponekad nema ničega.
Međutim,NIŠTA nije praznina
već se kroz ništa zapravonazire sva Njegova veličina.
30
SVE BOŽANSKO
Božanskom rukomvođena
svaka je ranabrzo zacijeljena,
pa i ona kojanajviše boli,rana na srcu,
onog tkonesretno voli.
Božanskim sjajemi svjetlošću obasjansvaki je put ravan
31
i vodi k jednom cilju.Posustane se ponekad
na putu tompogled ti skrene
zlatu, obilju,ali ako imašu sebi vjerusnažno hrliš
ka cilju svom.
Božanskim pozivomčesto si vođen
i glasom s Nebakoji te doziva.Tad nijedno zlokoje na te vreba
nije jače od ljubavisnage i vjerekoja u srcu
tvom prebiva.
Božanskom snagomsve pobjeđuješ.Nikad zabrinutne zastajkuješ,svjestan uvijek
Božje snage
32
koja čuva tebe,tvoje drage,
svjestan ljubaviBožje, koja je
s tobom zauvijek!
ANĐEO ČUVAR
Jutrom, ranom zorom,nevidljivom svojom
svetom rukombrišeš mi suze,brišeš mi brige,rane mi zavijaš.
Svjetlošću me svojomi snagom obavijaš
kako bi uvijeki svugdje
spremna bilana sva blatai sva sivila
ovozemaljskog života.U tebi je Božesva ljepota!
33
I kad sve je oko menetužno i blijedo,kad obaviju me
prošlost i uspomenetad pošalješ
Anđela svogada me brani od tuge
i od svega Zloga.Da mi rukom mekom,nježnom i prozračnom
svaku suzu sa lica skloni,osmijeh da mi na lice mami,
bezbrižnošću da mi dušu hrani,od Zla svakoga da me uvijek brani
moj Anđeo čuvar sa Neba!I što mi više uopće treba?
34
CILJ
Sjedim za radnim stolompreda mnom mapa života.
Na njoj ucrtani mnogi putevi,ugažene staze,osvojeni dvorci,
napuštene brvnare.Idem dalje.....
Krčim šipražje i grmlje,izvadim trn, ne zaustavljam se.....
Preda mnom zvijezda vodilja,obasjava mi put.
Svjetlost tek dovoljnada s puta ne skrenem......Držim se ucrtane staze
i svoga puta.Ponekad me poguraju,
ponekad nagaze.....Poput feniksa
ja se uzdignemi idem dalje, dalje....Ne zaustavljam se
i ne okrećem.Znam cilj,
ucrtan je na karti.
35
Označavam stanicupo stanicu
životnog putovanjai na kraju tog lutanjapred samim ciljem
nakon što sam prošlamnoge ulice
zastanem, sretnazadovoljna
jer konačno gledamNjegovo lice.
36
MISLI
Misli mojekao rijeka su.Teku i teku,
vrludaju valovitim koritom,burkaju se i meškolje,
naviru i poniru.
Ali Izvor rijeke jeuvijek čisti postojan.
Pripada Njemu,mome Stvoritelju,
i ništa ne možeIzvor okaljati.
Rijeka će uvijek teći,misli će uvijek navirati,
ali Izvor će uvijeksa istog mjesta izviratii jednako čist i bistar
37
zauvijek će ostati.ISUSE MOJ!
Klečim pred Tobom,gledam Tvoje milo lice
i probodeno Tijelo.
Sakrivam svoje uplakane očidok suze pronalaze putkroz mokre trepavice.
Prihvaćam teret života,ni jedan križ mi nije težak.
Nema te boli, ni teretada bi za njega moja leđa
bila preslaba.
Želim biti dostojna Tebekoji si krv svoju za nas prolio.
Život svoj si za nas daovelike muke prošao,
jer si sve nas beskrajno volio.
A kako ti uzvratismo?
38
Okrenuli smo leđa od Tebe,ne puštamo te u svoje domove
samo kad nas načne bolil' kad nas oko srca zazebe
sjetimo se molitvei Tvoga imena.
Tako mi je teško, Gospodine!Sram me je naše izdaje.
Sad klekla sam pred Tebe,umorna, bolna,
srce Ti se moje predaje.
Dajem Ti svoj život,dajem ti cijelu sebe!
Nikada Te više neću zaboraviti.Vrata svoga srca
zauvijek ću Ti otvoriti!
Molim Te mir u srcu!Molim Te radost!Molim Te ljubav!
Molim Te za sve one male darovekoje smo mi ljudi već odavno
prestali cijeniti.
Za samo jedan osmijeh,
39
za samo malo mira,za samo malo radosti
čitav ću Ti život zahvaljivatii nikad neću prestati
u Tebe, Isuse moj vjerovati!
40
FACA
Bio je glavna faca u kvartu.Imao je Harleyi kožnu jaknu,
pušio je cigare poputnajboljeg filmskog junaka
i bio je toliko lijepda je za njim ludovala
baš cura svaka.
Kosa mu je sezalasve do ramena,
dok su mu šiškicepadale na oči plave,
Najviše je voliovoziti motor,
igrati nogometi ležati pokraj Save.
Svaka djevojka u seluhtjela je biti njegova;
nabacivale mu se,Namigivale mu,
smješkale sekad god bi ga srele
bar dotaknut mu rukustrašno su željele.
Skromnost mu nijebila jača strana,
41
osim nekoliko vrlinaimao je i par
skrivenih mana.Volio je cure ljubiti
ali ni jednu nije želioduže od par dana zadržati.
Cure su uskoro shvatileda im je bolji vrabac u ruci
nego golub na grani,puno su sretnije bile
uz nekog jednostavnijeg tipakoji bi uvijek
pokraj njih bioda ih od svega odbrani.
A on, glavna facaostao je sam
da se sebi divijer odavno većje bujna kosa snjegove glave
postala samo uspomenaa od slatkog mladićaostala samo sjena.
Godine su prolazile,faca je postao
uspomena.
42
Sjedio je samna obali,u sumrak
dok se iza njegovih leđai mjesec sakrio
a društvo mu pravilasamo vlastita sjena.
MOLIM TE BOŽE.....
Na polovici puta stadohgledam iza sebe,
a ne vidim ispred sebe,lutam u mraku.
43
Pipam, tražim,nazirem sjene
dok oči su pune suza,usne stisnute i nijeme,
traže Tvoju ruku.
Prošlo je toliko već godina,iza mene iskustvo, znanje,
život isprepletensmijehom i suzama
a ipak dođohu jedno čudno stanje.
Prepustila sam se Tebiu potpunosti,
već dugo ne brinemkojim smjerom krenuti.
Odavno već sam prestalao budućnosti brinuti,
a ipak ponekadme sumnja muči.
I očaj, i tuga,i bol mi raskida dušu
iako znam da si uz menei da me vodiš za ruku,
ipak, ponekad,onako u strahuosjetim paniku.
44
Molim Teutješi me,
hrabrosti mi daj,i nade,
i ljubavi premasvim bićima oko mene,
i dobrima,i bolesnima,
i licemjernima,pokvarenima,
zluradima,svima ljubavi treba.
Iako su oni odavno većispustili Tvoju ruku iz svoje
i ničega baš,ničega se ne boje,
molim Te,daj mi snage
da se ne predam,da ih ljubim
usprkos njihovoj zloći,jer iskreno,ne znam,kako ću
bez Tvoje podrškenjihovo licemjerjeoprostiti im moći.
45
TREBAM TE......
Pod teretom životasaginjem glavu.
Gubim nadu,gubim snagu,ali još uvijek
vjerujem u Tebe.
Polako većšepam,
postajkujem putem.Već dugo ne znam
46
kamo ni kudai sve sam nadeu Tebe položila.
Dala sam Tisvoju vjeru,
dajem Tisvu svoju ljubav,
dajem Ti i ovo maloslobodnog vremena
što nam ovaj ludi život ostavlja.
A Ti? Kad ćeš čuti moj glas?Zar je od gubitka snage
postao tako tihda ne prodire dalje odokvira ovozemaljskog?Kako možeš biti dalekoda ne čuješ, ne osjetiš,
koliko Te trebam,a uvijek si tu, u mom srcu?
Molim Te,zaista Te molim,
povedi me.Treba mi Tvoja ruka
da me vodi kroz život,da me usmjeri
kako ne bih poput rijekekrenula nekim krivim brzacima.
47
Trebam Tvoj glasda me tješi
u dugim danima,besanim noćima.
Trebam Te,silno Te trebamjer osjećam se
tako sama.
Molim Te,evo otvaram Ti
širom svoja vratai svoje srce,
i dušu Ti svojucijelu predajem
uđi, budi tu,uz mene,
i samo mi podajmaleni znak
svoje prisutnosti.
Jednostavnosamo jedno Tedanas molim,
osuši mi ovu suzui navedi me
da se nasmiješim.Molim Te! Hvala Ti!
48
TREBA VJEROVATI
Tužno je gledatilicemjere, varalice
kako nam lažnogledaju u lice
i smješkaju se podlo.
Eh, kad bi samoprepoznat mogli,
na vrijeme,sve te ulizice,
koliko bi nam životlakši bio.
I kad nas ne bisvatko, onako sladak,
49
na prvi pogled prevario.
Nije lako prepoznatitko je dobara tko je zao,i ponekad bi
cijeli život proć' mogaou raspoznavanju.
Ali držimo se svojeg puta,na kojem Isusadržimo za ruku,
ma kako teško nam bilolakše ćemo podnijeti muku.
I nestašicu, i glad,i to što nam je sve težepronaći nešto za rad,
i što plaće nema,i tko zna kad će je biti.
Lakše je izdržati,ako vjeru uspijemo
svoju sačuvati.
Isus se brine o svojoj djecipa kad nam teško bude
prisjetimo se Njegovih riječi
50
„Ja sam uskrsnuće i život:Tko u mene vjeruje,ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,neće umrijeti nikada.“
Vjerujmo, da svi kroz životimamo uspone i padove,ali da su ružna vremena
ipak pri kraju.Znajmo da je najljepše
tek pred nama,a na putu životnomipak nismo sami,Isus je s nama.
51
CVJETNICA
Cvjetnica nam došla,na misu sam pošla,U ruci mi žuti cvijet
spreman za blagoslov.pokorno ulazim u crkvu,Bogu se dragom pomolit.
Evo me Isuse,pred tobom stojim,
klanjam Ti se smjerno.kad sam s Tobom,
zla se ne bojim.
Isuse moj,budi mi snaga,budi mi potporai životni stup.
Tvoja ruka draga,nek uzme me i vodi,
52
voli me i pazi, Isuse moj,
ko' majka što me rodi.
Ti si mi sve u životu,Ti si mi ljubav, i snaga,
braniš me i čuvaši dan, i noć!
Podari Isuse, meni ihrvatskom narodumir, radost, sreću,budi nam zaštita,budi nam pomoć.
Amen!
53
PJESMA O PROBLEMIMA
Stiglo je doba promjena.A imamo li mi zavelike promjene
još uopće vremena?
Ulice su pune prosjaka,ljudi nemaju ni posla, ni plaće.
Krediti stigli na naplatua kod kuće mi žena jauče, dijete plače.
S čim ćemo im kupiti knjige i teke?Odakle da im damo za prijevoz i hranu?
U kući imamo tek sitnice neke,a od hrane, brašno šećer i pokoju bananu.
Niti možemo mi ovako,a niti djeca naša živjeti.
Dok god ne isplaćuju plaćene isplati se niti raditi.
Da bi na posao otišaomoraš kredit dignuti,
54
podmiriti prijevoz, gableca plaću mjesecima čekati.
Za to vrijeme treba sve plaćatii krediti su došli već odavno na naplatu
noćima i noćima razbijam glavuodakle novac za struju, vodu, za ratu.
Htio bih biti pošten čovjeki učiti djecu jednakom poštenju
a riječ mi zastaje u grludok gledam u praznu zdjelu.
55
KAD ŽIVOT UVENE
Kad život uvenepoput cvjetova maslačka,
pretvori se u paučinu,i u sjemenke što ih
prvi ljetni vjetar može odnijeti,tad tek počneš
razmišljati, žaliti,za djelima koja
nisi završio.
Tada se prisjećašsvega propuštenog,
i mnogi oko tebeznaju ti predbaciti
da nisi uvijekpotrudio se učinitisve što si mogao.
A ti? Poput starog mačkanajprije počneš frktati,
zatim presti, malo se i maziti,
i samo pogledom tražištko bi te mogaolijepo pogledati
ili gdje bi se lijepo uz toplu peć smjestio.
56
RAZLIČITI DANI
Postoje danisuncem obasjani!
Postoje i onikad trebaju kišobrani.Postoje dani mrazni
i oni koji su potpuno prazni.
Postoje dani kad srce je punoi dani kad sve je oko nas čudno,
postoje dani ljubavi punikada nas svaka lijepa riječ ispuni.
Postoje i teški dani,tad svaka riječ je sol na rani
i ništa ne ide kako treba,a pomoć stiže jedino s Neba.
Dani su to s oblacima,ispunjeni patnjom i jaucima,
al' sreća je da oblaci kratko trajui vrlo brzo s obzora nestaju.
Tad sunce opet veselo sijei sve je kao prije!
RAZMISLI DVAPUT
57
Razmisli dva putkad i kojim smjerom
ćeš krenuti,odabrati koji ćeš put?
Dobro promislikome ćeš dati ruku,ima li oko tebe ljudi
od kojih možeš očekivatida razumiju tvoju muku.
Pogledaj oko sebe!Ima li iskrenih,
dobronamjernih?Ili najviše licemjernih
i pokvarenih ljudi?Promisli dobro
smiješ li biti iskren,i kakve su ljudizapravo ćudi!
Srce im otvoriš,ruku pružiš,na ranu im
melem priviješ,a onda se poputuspavanog lavaprobudi u njima
58
neka čudna snagakoju usmjereprotiv tebe.
Naravno da teod svega zaboli glava,i oko srca te zazebe.
Tad razmišljaš:Isplati li se?
Vrijedi li?Možeš li izdržati?
Postoji li netkokom možeš bez straha
srce otvoriti,ruku pružiti,
bez da teza nju ugrize!
Često primijetišda je ponekad lakšedivlje zvijeri ukrotiti
nego li zločestogčovjeka promijeniti.
Svakim danompostajemo treneri
koji u zvjerinjaku životamoraju spremni biti
59
obraniti se,opravdati se.
A gdje je nestalo onošto nas ljudima čini?
Šetamo samipo šumskoj stazi,
putem posutim lišćem.Gledamo prema mjesečinitražeći negdje gore Boga,
moleći Gada pošalje sina Svoga
i povede nas.
Sami očito ne znamo!
Neprekidno padamo.A da li se poslije pada
možemo dići,i imamo li snage
za dalje ići,to je pitanje.
Razmisli dvaputo tome,
je li bolje biti samili reći „Ja prijatelja imam“!
60
RAZMIŠLJANJE
Sjedim takou tami sama,
pitam se;Što li će
61
biti sa nama?Sunce upeklosa neba plava,potočić žuboridok ptica pjev
odzvanja kroz grane,a mene,
mene boli glavaod briga,od misli,
od strahova.
Boli me srce od rana,od uboda brojnih
oštricama zlih riječi.Čekala sam,očekivala da
vrijeme rane liječi,a nisam uspjela dočekati,
i uzalud sam se trudilas bolom na licu
ipak škrto nasmijati,ne pokazati bol,sakriti patnju,pritajiti tugu.
Bog me voliponavljala sam stalno!
62
Bog je uz mene,ne prestadoh recitirati!
Bog je moj otac,a otac voli svoju djecu,
kroz glavu mi stalno prolazi,ali uzalud.
Bol ne nestaje,ne prolazi.
Sve veća je i jača,i srce krvari
gledajuć' kako zemljatuđe dugove plaća.
Narod je gladan,narod je tužan,
narod je nezaposlen,narod je dužan.
Narod je sav u brigama,stisle nevolje sa svih strana,
ovrhovoditelji,razni namiritelji
koji s računom u rukama,sa sudskim rješenjima
dugove naplaćuju,i bez imalo samilosti,
ni okom ne trepću
63
dok nevine ljudena ulice izbacuju.
LJUDI
Milijarde ljudina svijetu postoje,jedni su na dnu,neki se još bore,
a poneki čvrsto držezauzeto prijestolje.
S visoka gledaju
64
ljude koji im služe,bahati su, galame,
ponižavaju ih i ruže.U želji da im ubiju
svako dostojanstvo,i da samopoštovanje
u njima zatuku,ne prezaju od
ni jednog poniženja,ne biraju ni teror, ni muku.
Mali obični ljudisve to onako
staloženo gledaju.Iako u njima sve kuha,ipak mirno izgledaju.
Ne žele pokazati nemoć,i gubitak snage kriju,
visoko dignutu drže glavu,svoju bol vješto prikrivaju.
I nadaju se!I Boga mole!
Čekaju nešto bolje,nešto što će im nadu dati
da neće ovako, zauvijek ostati.
Misle; Toliko ljudi na svijetu ima,
65
nije moguće da neće biti bolje,da svijet pripada zlima,
DOBRO ipak uvijek pobjeđuje.A dobar čovjek za srećom žudi,
uspjeh i mir zavređuje!Naći će se ipak dio dobrih ljudi
koji neće dozvoliti dazlo u potpunosti zavlada.
Možda to neće biti danas,ni sutra, ne može biti ni sada,ali sigurno je, ako se ustraje,
da zlo pred dobrimipak, gubi snagu, posustaje!
ISUSE MOJ
Isuse, gledam Tekako patiš,znoj Ti i krv
niz lice se slijeva,a ipak čekam
da na mepogled svratiš.
I dok trpišveliku patnju,
i tešku bol,i svoj Ti teret
66
na leđa stavljam,na otvorene rane
sipam Ti sol.
Isuse moj,nisam dostojan
da pred tebe kleknem,niti da Te oprost molim,
nemam ni snageda sve svoje
patnje izreknem.
Jedino,evo ti kažem,
JAKO TE VOLIM!
Oprosti miza moju nemoć,
i za to štonemam snage,
niti nadeviše nemam.
Svako novo jutrobudan dočekujem,
a ne znamkamo se spremam.
Gledam te tužnog,
67
lica ispaćenog,a još ne ćutim
Tvoje rane.
Uzalud što znamkako Ti patiškad volio bihda si uza me,
i da mene moje ranene bole toliko,
jer oprosti mi Isuse,ja nemam
toliko snage,na tako veliku bol
kakvu Ti trpišja nisam naviko'!
68
AH, BOŽE!
Ah, Božekoliko puta
gledamo u očilicemjera,
lažova,probisvjeta,prevaranta,a umjestosjaja koji
mu u očimasvijetli
mislimo da jeto sjaj istine
a ne sjajlaži i tmine.
Ah, moj Bože,
69
zašto namsnagu
nisi daoda uvijeki svugdje
možemo znatitko nas jeu stanjuvoljetia tko
podmuklomuljati i varati.
O Bože,zašto si
nas ljudestvorio
takvim jadnicimada smo imuni
prema ljudskimzapomaganjima
i kricima.Uvijek gledamo
samo sebetuđa nas sudba
za srcerijetko zazebe.
70
O Bože,milosrđa nam fali
da ljubavznamo širiti
pozitivuda možemo
osjetiti,braću i sestre
svim srcem voljeti,o bolesnima
se skrbiti,ranjene utješiti
tužne razveselitisvim ljudima
pravi prijatelj biti.
71
SUDBINA KROZ VJEČNOST
Ljudi uvijeksvoju pokoru
imaju.Neki se cijeli život
pate, kopaju,a neki,
na galijamaveslaju.
Dok istovremeno mnogiu tuđim mukama uživaju,
drugi se,ponekad nasmiju,nekad nerviraju,
ali uvijek svena isto dođe
jer svaki problemprije ili kasnije prođe.
Tako, i svakoj mucidođe kraj!
Kao ptica u ruci
72
koja odletiu nebeski beskraj,
teko nestane,zatomi se bol.
Tek ostane trpak okuskoji ponekad zapeče,
kao na rani sol.
Svatko od ljudi,svoju muku ima!Netko ju gledakao sudbinu,
netko jus tugom prima,
Ali Isus je tajkoji snage daje
s vjerom u Njegani jedna mukadugo ne traje.
73
SVE JE MANJE ČUDA
Sve je manje čudaa sve više Juda!
Ne treba mi novca,postao sam ovca!
Često pognem glavu,mjesto kruhajedem travu!
Smješkam se svemu,nemam čak ni tremu!
Zaboli me džonu džepu mi bonbon
i ZET-ova karta.
Kćerka vozi SMART-ai na posao ide,
bolji smo od onihkoji trijebe gnjide!
Ima čak i plaću,odvaja za daću
ministrima,poreznicima,kao i svi drugi
prava je umjetnica!
74
Preživjeti znade,i ima još nade
da će biti bolje.
Za rad ima voljei za piće nekoeto, to je život
sve sam vam sad reko'.
TEBI, MOJ ISUSE
Danas, kad o ljubavi se priča
75
I Tebi evo kažemvolim te svim srcem.
S Tobom ustajem,S Tobom spavati odlazim,
od jutra do mrakaizgovaram Tvoje ime.
Sve ljubavi mogu nestati,sve može dobiti drugačije ime.
i ljeto može biti hladnijea toplije doći zime
ali ljubav prema Tebiuvijek će biti ista.
Može biti samo jača i veća,jer život bez Tebe
nije život,srce bez Tebe nije ljubav,duša bez Tebe nije radost,Ti si moja najveća ljubav,
mir, zadovoljstvoi radost najveća!
ŠTO REĆI?
Što rećikad u tami
počneš nazirati
76
tračak suncakoje kaonajljepšazvijezdaonako udaljini
treperavosvjetluca?
Ništa!
Oduševljenstremiš
prema tom sjajui prepustiš se
sretan,zvjezdanom
zagrljaju!
KAP MORA
Gle, u mojoj ruci,na pruženom dlanu,kap mora se njiše.
U strahu da kap
77
ne isparisrce mi je
na tren stalo,tijelo i ne diše.
Zadržati želimsamo još na trenutak
taj čarobni osjećajdok ljulja se kapna mom dlanu.
A onda,kad sunce
užari,i ponese kap
put neba,oblacima bijelim,
u najviše vrhunce,opet ću
nastaviti disati,sanjareći o danukad ću je opetu dlan primiti!
78
MIRIS
Odnijeli me vjetrovinegdje daleko,
u neku drugu zemlju,u neki novi kraj.
Uvečer kasno,gled'o sam dugou nebo, zvijezde,maštajuć' kako
79
oblacima plovimnazad u zavičaj.
Stazom samseoskom trčaouvečer kasno,
dok su se dječacivračali s paše
a momci, fakini,stajali na kraj sela,pjevali, smijali se,i zadirkivali snaše.
Na stolu nisu bilaneka bogatstva,
tek komadić kruha,suha slanina,i sir kravlji,
što ga je jutrommajka napravila,
a mjerit' se ne mogus okusom njihovimni najveća carstva.
I onaj zalogaj kruhašto na njemu je
80
namazana mastslasno je klizilaniz gladno grlo.
O' kako nam jeišla u slast,kako je sveukusno bilo.
I sad, dok obiljesvega imamsve češće
uhvatim sebekako budan snivam.
Sanjam kućicus podom od blata
i majku staru,koja onako,
odmah s vrata.nosi mi vrući kruh.
Dok nosniceželjno dršću
na miris zamamni,i ovdje daleko,
miris taj povijesnina lice mi
osmijeh izmami!
81
MOLBA
Već dugo zurimu točku samomeni znanu.
Iz daljinečujem
zvuk violinečija melodijatužno jeca.
Zrakom seprelamaju topli tonovi,
miješaju ses otkucajima srca.
Odlučno prinesem
82
svojim ustimazadnju čašuoštrog pića,
osjećajima zanesenaobuzeta bolnim mislima,
i životom bezvoljenog bića.U spomenu naljubav vječnu
pokapam ljubav našu.
Ne, za nas nadeviše nema!
Ni pokušaju višene dam šansu.
Odavno većsu jesenske kiše
odnijele svaki tragljubavi jedine.
Kao proljetni vihorproletješe godine.
U srcu zakorijenjenazarasla ogromna bol,
na glavi senagomilale sjedine.
Kao da jučer je biloono vrijeme
83
kad svi su sa zavišćuu nas gledali.
„Oni se ludo vole!“govorili su
ljubomorno.
Mi nikoganismo vidjeli,
samo smozagrljeni
šetali, šetalii zaljubljenose stisnuli.
Odlučih čvrsto -sve pada u zaborav!
Ali eto,ponizno
molim životda mi samo
jednu još priliku da,da mu iz daljine mahnem,da mu sjenu tek ugledam,
da mu kao nekaduputim topli pozdrav.
Da se ipak nasmiješimo…..
Ne boli me ni rastanakni odlazak
84
već to, što na uliciglavu jedno
od drugog okrećemo.
NA OTOKU
Na otoku srećesjedimo,
oko nas more!
Šume valovi,zapljuskuje
nas morska pjena.
Ruke sedodiruju,
dok su ustazatvorena,
nijema.
Ne treba riječi!
Tek jedan pogleduperen prema Njemu,
a potomu svu tu ljepotu
dovoljan je da se
85
zahvalimo Njemuna ovom daru,
na životu!
ZAHVALA BOGUNA PLODOVIMA ZEMLJE
Hvala Ti Božena životu!Hvala ti za
radost i ljepotu,za tugu i bol
što ju povremenoproživim,
hvala ti štojednostavno živim.
Hvala na žitušto u polju rodi,hvala na kruhu,pticama, vodi,hvala na svemušto je oko nas,
hvala što nas voliši nudiš nam spas.
86
VJETAR
Poput pustinjskog vjetranosilo me vrijeme.
Kroz sušnu pustinju,bez mrvice srećei bez kapi vode.
Dugo je trebalosvijetom putovati.
Lebdjeti iznadpješčanih dina
padati i uzdizati sesve do nebeskih visina.
Onda, jednog danaugledah tračak
svjetla što me mami.Na dnu toga puta
čekali me ljudikoji su put ovaj
težak već jednom prošli.Shvatih, nismo sami.
87
TIHA PJESMA
Napisala bih pjesmu tihu,neku za koju ne trebaju riječi,
pjesmu koju prepoznaješveć po mirisu, po njuhu,
pjesmu koja sve rane liječi,koja duši daje smiraj i radost,
pjesmu koja u sebi nema gorčine,ni mržnju, ni pakost,
već samo osjećaj sreće.
Pjesmu u kojojnitko nikome
ništa ružno reći neće,i u kojoj je sve sama milina.
Želim pjesmu u kojojje ljubav najjača vrlina.
88
TRBUHOM ZA KRUHOM
Brzo je prošlomoje djetinjstvo
u kojem samunatoč siromaštvu
i brojnoj braćibezbrižno
nabijao loptu,igrao se skrivača
i jahao trnpo zaprašenim
seoskim putevima.
Ni okrenuose nisam
a iz onog maloggolobradog dečkića
izrastao sam učvrstog, mišićavog,doduše nezrelog,ali spremnog na
sve izazove,hrabrog mladića.
89
Kao i sve drugečekala me
ista sudbina.Putna torba -
u njoj nekolikonajnužnijih potrepština,
autobusna kartau jednom smjerua preda mnomneizvjesnost
i tko zna kakvabudućnost.
Godine su prošlea da ih nisam
bio ni svjestan.Uz junetinu i juhu
prolazili su mi dani.Ubrzo mi serodila djeca.
U istom graduokupili se
i ostali suseljani.Žena koju samu tuđini oženio,i ja, više nismo
bili sami.
90
U noćima besanimdok smo brinulišto i kako sutra
znali smo razgovaratio Domovini.
Često smo pričajućiznali dočekati jutra.
Pred očima namje stalno bila ista slika -
selo u daljinisa blijedim svjetlom
na prozorima.Iza heklanih zavjesanazirali se plameni
petrolejka.
U daljini kao da smočuli lavež pasa,i blejanje ovaca
nas iz obližnjeg toraiz sna prene.Miris kajmakai vruće pure
kao da je ispuniocijelu spavaću sobu.Djevojke nakićene
ponosno digoše glave
91
iščekuju udvaranjeseoskih momaka.
A momaka nema,svi su odavno već
otišli trbuhom za kruhom,i odavno već jeu stranoj zemlji
trbuh mnogima narastao,
Već se i ne sjećamokako su nam bake pekle
kruh u krušnoj pećia voljeli bi
da ne zaboravimo,kako bi jednog dana
djeci svojojmogli sve to reći.
Svake noćisnujemo povratak
i jednaku slikuimamo pred očima,kao da naše snove
budućnost nijeni dotaknula.Tek ponekadnas surovastvarnost
92
iz snova prenepa shvatimo
da nas je ipakpregazilo vrijeme.
93