JA SAM SAMO PJESNIK

Mnogi koji će čitatistihove proizašle iz mog uma,tražiti će trag ljubavi prošlih,

sadašnjih, budućih,i povezivati stihoves mojim životom.

A ja sam samo pjesnikkoji živi dan za danomovaj život sanjareći,

opčinjen svomživotnom ljepotom.

Čovjek samčija duša lebdi

negdje iznad svakodnevice,iznad svih onih čuda štorobe duše drugih ljudi.

Ja se ne dam,u slobodi živim,budna maštam,

u snovima ljubim,stvaram, pišem,i slobodna se,

svako jutro budim.

1

ŽIVOT

Često kroz život zastaneš i ne znaš kako dalje.Analiziraš događaje

tražiš neke posebne detalje.

A život ovaj sastoji se tek od sitnice

- od jednog dodira- jednog osmijeha

i sasvim jednostavne rečenice;

VOLIM TE!

PEPEO

2

Umjesto vatrekoja je plamtila

u srcu, u grudima,za tebe

jedina ljubavi moja,umjesto sjaja

koji je svjetlucao u očimabaš svaki puta

kad bih te dotaklai užarenih otkucaja

moga srca,sada svjetluca

vatra koju sam zapalila.

U njoj gore uspomene.Topli poljupci,nježni zagrljaji,

gore suzeslane, nijeme

zbog tebe bezbroj puta isplakane.I sve one riječipune ljubavi,

osjećaja,rime,

u samotnim noćimatebi napisane!

Ostao je samo pepeo!

Neka leti zrakomkojekuda.

Možda negdjeu nekom dalekom

kraju svijetajedna ovako velika ljubav

opet procvjeta.

ŽELJA

Želim da mi danaspokažeš svoju ljubavna sto i jedan način.

3

Prvo, da mi se nasmiješ,zatim da me samo

nježno pomiluješ po kosi,a potom da me pitaš

kako sam, je li mi teško,i što me k tebi nosi?

Tada bih, onako sretna,

pogledala te najljepšimosmijehom na svijetu

i rekla ti jasno;

„Došla sam da ti kažemda ne mogu više bez tebe,

želim te svakog trenai svake minute

svoga života uz sebe!“.

OSUDA

Od kad  je svijet stvorenuvijek je postojao

i netko tko ježelio biti najiskusniji,

4

najpametniji,i tko je uvijek htio

baš sve znatii svakome suditi.

 A suditi se može

samo onomeu čijoj koži

ili cipelama si hodao! 

Kako možešsuditi nekom

o kome ništa ne znaši nisi kao on trpio?

 Na lomaču bihtjeli smjestiti

tobožnje grešnike;puritanci – čistunci vrli

najradije bido neba visoku vatru zapalili,a od silne želje da povrijede

ne vide koliko su i sami griješili.   

A vatru palitibi mogli i smjeli

samo onikoji su slične

stvari proživjeli.Tek tada  pravo imaju

da odluku  o nečemu donose,i da drugog osuđuju.

 

Najprije bi pritomtrebali se osvrnuti

na sebe i svoje greške,i pred svojim vratima

pomesti  sav kukolj i trnje!

No ponekad ne videsvoje vlastite grijehe

5

jer ih je zatrpalo žbunje! 

„Tko je bez grijehanek prvi baci kamen?“

odavno već je Isus rekaoi u nasljeđe  nam ostavio

i grijeh i osudu,no nije nam nažalost

dao i dovoljno mudrostiza pravednu prosudbu.

 Često nam se stoga dogodi

da i nevini ljudizbog krivog mišljenja stradaju!

Tad te uvreda  duboko zapeče,

zaboli,i poput najoštrijeg mača

rani te i pogodiuvreda onog koga  ti srce voli!

TVORAC SVOJE SUDBINE

Kad jednom dođe vrijemeda svatko od nas plati

za životne greške,uvrede, dileme,

nesuglasice, mržnju,

6

 raspravu,svađu, izazvane probleme,gdje ćeš tada biti?

 Hoćeš li i tadovako bahatodignuti glavu,

stisnuti usta nijemo,bez odgovora samo

blijedo gledatii nikad, baš nikad

od zločestoće svoje odustati? 

Zar ne vidiškud to sve vodi?

Bijes  ti je obuzeo dušu.Srce ti  zauzdalo

jaram ljutnje,a dugo već osjetiš

kako na putukojim gaziš

vode te nekeneodređene slutnje.

 Znaš da svatko od nas

prije ili kasnijebude nagrađen

prema svojim djelimaili plaćen prema nedjelimakoja je kroz život počinio!

Zar te nije onda strahda te Bog

zbog tvoje hladnoćeod sebe odavno već odbacio?

 Ti nemaš samilosti,ni osjećaja u srcu,i duša je odavno

odlutala negdje putemtrazeći Svjetlo

koje je godinama već

7

utrnulo svoj sjaj.A ti čezneš, patišda te netko bar uzme u zagrljaj,

da pokaže titoplinom svojom

da ipak si ljudsko biće.Na kraju žvotnog puta

pitaš sam sebe;  da li  zaslužujes

osmijeh,dodir, zagrljajili s prijateljem starim popiti piće?

A umjesto ispunjenih očekivanjau nekom kutu sjest ćeš.

sam, nevoljan, tužansamo svojim vlastitim

Zlom oboružan. 

I nigdje nikog biti nećeda Osmijeh ti uputi

jer i ti na svom životnom putuosmijehe nisi dijelio

koliko god te tkoza osmijeh ponekad molio.

Jednostavno si stopalo dignuozafrknuo nosom,

ni okom nisi trepnuosamo bi hladnog pogleda

 čovjeka ispred sebe zgazio.SJEĆANJE

Vidjela sam pogledu kojem ne prepoznah ljubav.

Vidjela sam i pokret rukekoji nije izgledao kao nježan i mio,

kakav bi trebao bitipokret drage osobe.

Ti nisi vidio suzu u mom okujer sam ju sakrila duboko

kao biser u najdubljem oceanu.

8

Nisi vidio ni tugu,nisam joj dala

da ispliva na površinu,ponos je bio jači!

Obukla sam najljepši kostim,uredila kosu, lice, tijelo

namirisila seomiljenim parfemom,

nabacila na licečarobni osmijeh

i zatvorila vrata  za sobom.

PAMTI ME LIJEPU,

ČVRSTU,NASMIJANU,

BIT ĆE TI PUNO TEŽE!

GUBITNIK

Čovjek znapuno putapogriješiti

i krivoj osobiljubav i pažnju

pokloniti.

Često kad prepoznada se radi o promašajuprepusti se tuzi i očaju

umjesto da shvatida nikad gubitnik nije

onaj tko se srcem

9

i dušom predaoveć je gubitnik onaj

tko ne zna,ili nikad nije volio!

Često se također,na licemjera naleti,

koji umilne riječisipa kao iz rukava.

Povjeruješ mu olako,srce ti jače zatuče,

a ubrzo shvatišda u njima istine nema,

da su to samo lažikoje te ne usrećuju

već samo muče.

I tek tad ti seotvore oči!

Shvatiš ubrzoda nije moglo bolje proći

i da svaki dan trebašBogu zahvaljivatišto te je odlučiood takve osobe

odmaknuti!NISI CAR NEGO KOKOŠAR

Ti si zlatosamo jedan

od onih gadovau nizu

kakvima u mom životuja ne dam ni blizu.

Sladunjavim riječimai sjajnim pogledom,

okicama nježnookupanim suzamasipaš vješto lažisvojim muzama.

Svakoj novoj ljubavi

10

tepaš; „ljubavi“, „mila“, „draga“a onda jednog dana

nestaneš bez riječi i bez traga.

A što kad godineuzmu mahapa ti se više

ne bude mogaotvoj ponos uzbuditi?

Hoćeš li i tadtako umišljeno varati

ili ćeš poput svihsličnih tebi

u jednom usamljenomkutu završiti

i samo svoju zakonitutužnim pogledompokušati opčarati?

Prolazi vrijemezlato moje

a obračun uvijekdolazi po svoje,i na koncu pričenećeš biti car

nego ono što sicjelog života bio

ali ti se nikadnitko nije to usudio reći;

„samo – običan kokošar!“

11

PROČITANA KNJIGA

Na požutjelimstranicamastare knjigekoja se zove Životnazire se tekBilješka o piscui Sadržaj.

Između koricajoš se tu i tamovidi ponekaizgrižena stranicaali puno toga već jeprogutalo vrijeme.

U Sadržaju; Rođenje Školovanje Bračni život Poneki grijeh Plač

12

Smijeh Brige Zablude i nadanja Ljubavi, financije Brojna očekivanja Gubitak snage Mirovina Put u Raj

Prohujalosedamdeseti nešto godinakao da je prošlotek nekoliko minuta.Uz tekst ostala jejoš i slika neka žutamisao, sjećanjena lijepe događajei uzdrhtalo treperenješto sad već staro srceiznemoglo, izranjenoodaje da još je živo.

TAKO MALO

Tako malo nam trebaza jutarnji osmijeh

za sjaj u okuza toplu ruku

za jednu lijepuriječ što dragom drugu

otklanjabaš svaku tugu.

Još manje nam treba,tek dodir blag,da uljepšamo

nekom prijateljususjedu, bratu

jutro, podne, cijeli dan,da na licu njegovom

uklonimo bez puno trudasvake tjeskobe trag.

Tek sitnica jedna trebada se divimo suncu

13

zvijezdama,moru, ribama,da u svakomBožjem biću

vidimo Njegovu moći nikad se ne pitamo

već uvijek da vjerujemoda će nam nešto

lijepo već sutra doć.

Tako maloa nekad je tako puno!

Jer često se uzpuno truda

moramo natjeratida bismo se samo

škrto i na silu uspjelinekom nasmijati

i najčešće, upravo tomalo što nam trebazapravo nedostaje.

14

LEPTIR

Na livadi cvjetnojbezbroj šarenih latica,

svaka mirisnana svoj način

i posebnih boja.

Leptir zazujao,uznemirio se

od tolike ljepote,razveselio se,

razigrao,od cvijeta do cvijeta razletio se.

Cijeli dannije prestao,

zagnjurio je rilacu mirisno vreloopoja i strasti.

Mamuran, od peludaomamljen,

15

poče teturatidok odjednom

ne zaroni u to ukusno jelo!

LIJEK PROTIV GRIPE

Šta mi možesvinjska

ili neka druga gripakad ja skuham rakiju

i prženi šećerčim grlo zahripa.

Sretno pijuckamtaj starinski lijek

i sigurna samkakav god bioživotni tijek

i ponudafarmaceutske industrije

da lijeka nemabez prave domaće rakije!

16

NAIVNOST

Do kad će čovjeknaučiti o životu

što bi trebao znati,ili će zauvijek

kao idiotumorat' mu se tumačitišto je ze njega bolest,

a što je lijek?

Nakon toliko godinaiskustva, znanja,rada, uspjeha,napredovanja,mislila sam,

zahvaljujući iskustvuda sada znam,

da smo se prepoznali,a mi se nismo

čak niti upoznali.

U svojoj naivnojdječjoj duši

vjerovala sam,da si me dobro

procijenio,a tek sad vidim,

nakon svega,da si me previše

17

potcijenio.

I boli me duša,za devet životau njoj ima boli,

povukoh sezato iz svegada na ranune sipam

još više soli.

Nikad nikomeneću reći

kako sam opetnaivna bila,

sanjala snoveo razumijevanju, srećia poniženja i uvrede

primila nove.

Kako se čovjekolako prevari

gledajuć' u drugoljudsko biće,

uvjeri čaki sam sebeda sve bolje

i drugačije bit' će.

Čak i opreznostputem izgubi

i čeka da ga opetneki novi prevarantlicemjer, i izdajnik

u obraz,poput Jude poljubi!

18

PRIZNAM

Napila sam se,priznam,i uopće

me ne pečesavjest,

nije me sram.

Alkohol je jedinastavar koja me

ovog trenamože smiritijer više me

ništa na ovomsvijetu

ne može utješiti.

Ne, nisam jaočajnica

što u alkoholutugu topi,

niti sam jadnicakoja više

ne zna što bi.

Tek ona samkoja ljubi.

Ljubi srcemtijelom, dušomi što mi znači

nakonneuzvraćene ljubavi

19

da li će mealkohol ubitikad me onviše nikad

neće poljubiti.

NISAM TO JA

Znam, riječi kojesada izlaze

iz mojeg pera,nisam to ja.

To govorialkohol

koji pokušavauništiti moju ličnost

i moje Ja.

A ja samo želimbiti ono što jesam,

pokušavampokrpati mrvice

svog ponosaa nekad,

zbog alkoholau kojem tugu ubijam,

ne moguprstom doseći

ni do nosa.

I što je ostalood svega?

Ništa!

Ali više meto i ne brinejer nismo ni

glumcikoji zauzimaju

kazališne tribine

20

već smo svi misamo obični ljudi

koji griješe.

Ljube bespravno,umiru zbog kazne,

a jedini su imgrijeh

noći strasnei neke obične,jednostavne,

ljudske osobine.

21

POPUT VATRE

Poput vatrekoja plamti

visokim plamenimi velikim žarom

koji iznenada gasnetako i ljubav

najprije zabukti,zagrije srce,

zaplamti,potom splasne.

Ostane samo žari poneki lijepi

trenutakkao uspomena

i kao dar!

22

PRESTARA......

Prestara za nove početke;za krčenje nekih zaraštenih staza,učenje ne ispravlja  životne greške-          Već samo pojačava oprez!

Prestara za ljubav;jer godine nekih bivših ljubavi

načele su srce, ranile dušu-          Bolje sve predati zaboravi.

Prestara za sreću;jer suze su već isprale svako sjećanje

onih dana ispunjenih suncem-          Prestara  - za nove, tople zagrljaje!

Nije starost u godinama,niti  je starost uvelo  tijelo;

Stara je po brojnim ledenim zimama-          Kad nije imala niti za jelo!

U vrijeme, kad nisu smrzli samo prsti,ni  noge od studeni nije osjećala,

smrzlo je i srce,  i duša;-          Koja,  nenavikla na toplinu

prečesto od nje zadrhti!

Pa i kad sunca malo uđekroz prozorčić odškrinut još na srcutad pomisli, stigla je na kraj puta;

-          Evo je, konačno, na vrhuncu!

Nenavikla na žarki sjajoči joj zablješti tolika svjetlost,

i njena duša stara, zaboravina poljupce, na nježni zagrljaj,

-          Opet sve pospremi  u prošlost!

23

TEŠKO JE

Teško je kad u srcekoje uvijek samo za

ljubav znadeuđe tuga,praznina,

i kad u njemunestane nade.

Teško je kad misliumjesto radostiobuzme tuga,

a kad u njegovonaručje

umjesto menesmjesti se neka druga.

Još je težekad proleti vrijemei kad u sebi zadržim

sve što sam mu ikadželjela reći,

a više nikad nećuimati prilikusve to izreći.

Najteže je od svegakad ne živimo život

ovdje i sadai kad se ponadam

da godine neće proćii da ću vječno biti mlada.

A to je gotovo nemoguće.Jer godine trče i trče

i sve teže ih je sustići,i dok okrenem se

više neću imati prilikuništa mu reći.

24

A trebala bih -Reći mu da je moja ljubav,

da srce moje njemu pripada,da samo njega volim,

i dok god živimu meni živi želja i nada

da se u njegovom krilu smirim.

ŠARMER

Ti si jedan od mnogih

25

koji je banuo na moja vrata,umjesto čarobnog ključa

ponio si svoj osmijehkoji ti u svakom tvom naumu

garantira uspijeh.

Naoružan svim kvalitetamakoje rese šarmantnog muškarca

bacio si na mene oko,bez kucanja i bez ključa

dospio si do mog nježnog srca,a potom uvidjevši

kako sve može otići predalekoostavio ga u patnji i bolu

da se, opet, u tuzi koprca.

SANJAM

Trudim se raditi neštotek toliko da misli ne lutaju,

i ne ide mi baš vješto

26

jer uvijek se vidimu tvom zagrljaju.

Sanjam toplinutvog dragog bića,

svoje rukeoko tvog vrata.

Mogla bih takoi bez hranei bez pića

dane, mjesece,do kraja života.

Samo o jednom razmišljam.Kako sam kao krpelj

pripijena uz tvoje tijelo.Sebe zamišljam kako te grlim,

ljubim, posve opuštena.

Mogu proći godine,a da ne znam

ni gdje si ni što radiš,ali u grudima će

srce jače zakucatičim ti netko izgovori ime.

Sve se u ovom kratkom životumože promijeniti, nestati,

samo ljubavkoju čuvamo u srcu

nikad neće izblijediti.

U SVITANJE

U svitanjerađa se ljubav,

zajedno s mrakomnestaje i onaj

osjećaj

27

napuštenosti,tuge,

usamljenosti.

U ranu zorusrce me vučeu neku daleku

uvaluk oceanima,

prostranstvima,plavom moru.

Tamo negdjenetko me čekaraširenih ruku.

Svakog jutrauz kavu jutarnju

pokapamjučer,

preživljavamdanas,

i veselim seonom što

mi nosi sutra!

SREĆA

Kad bismopokrenuli anketui postavili pitanje

što je srećaodgovora bi bilo

bezbroja komentara

28

puna vreća.

A što je sreća?

Lamborghini,FerrariJaguar,

Ili helikopter?

Odijelo moždaBossovo

kakvo propisujeposljednja moda?

Sreća je za nekogjednostavno

samotopla ruka

koja obujmioko strukai povededo tada

neviđenimstazama.

ŽELIM BITI ONO ŠTO JESAM

Ne želim bitineka druga osoba,želim biti onakva

kakva jesam.

Sasvim jednostavna,a ne glumiti snoba.

A ipak, od kad me ti

29

želiš promijenitimoram se

pošteno zabrinutijer došla sam do trenutka

kad jedino rakijamože umiriti moju dušu,

jedino onamoju tugu ubija,

i pretvara meu osobu koja je slobodna,

u nekog drugogtko ne želim biti.

Jer ja sam samoželjela biti Ja,

i ljubiti,oh kako strasno

ljubiti.

Nakon gomilesvađa, rasprava,

prepiranja,jedino mi jeostala rakijai uspomena

na neka tamolijepa vremena.

VIR

U vrtlogu životnomneprekidno se sve vrti,

od rođenjapa do smrti.

Izlizan ponekadbude taj životni krug,

i šupalj i prazanako te u njemu ne prati

voljeni drug.

30

Čežnja ponekadnagriza dušu

dok prazno srceosjeća sušu.

Sve se u tomživotnom krugumože podnijeti,

samo se bez ljubavivrlo brzo

i živ može umrijeti.

ZABORAV

Natjerao si meda bol u rakiji utapam,

da rane ispiremljutim alkoholom,a svakog se dana

u tugu sve višezakopavamjer nikako,baš nikako

ne zaboravljamtvoje ruke,

tvoj zagrljaj,tvoj osmijeh lažni,

31

prevarantski,licemjerni,otrovan.

A i kako možeživjeti daljeonaj koji je

toliko puno putaiznevjeren,

izdan?

Može li alkoholpomoći

da se zaboravesve ružne riječii sva ona očajnopokvarena djela?

Mogu li rane zacijelitinakon tolikoboli i patnje,

kad ljubav je svešto znam dati

i što samprimiti htjela?

Kako oprostiti?Kako živjeti dalje

sa svim timtužnim sjećanjima?

Ni rakija višene pomaže

zaboraviti sve one detalje,sve izrečene izjave

pred stranim ljudima,pred prijateljima.

Ne postoji cjepivoprotiv ljudske zloće,

niti postoji lijekkoji bi izliječiobolesnu dušu.

32

Još nisam shvatilašto to zločesti ljudi hoće

i zašto nakontolikog obilja

poklonjene ljubaviiza sebe ostave

samo pustoš i sušu.

NADA NE UMIRE

Godine idujedna za drugom

trče, izmiču,život ih ne brojia svakog dana

druga nam se pričadogađa i skroji.

Ponekad si čvrstko najčvršća stijena,ponekad malakšešiI' saviješ koljena,

no najčešćepolako živiš

i svakog dananečem se

novom i lijepom

33

nadaš.

Baš kao što nakonoluje dodje sunce

tako si i ti sretan jakokad nakon gomilenevolja napokon

dosegneš poslovnei neke druge vrhunce.

Diviš se sam sebikako sve problemeuspiješ savladatii nikad, baš nikad

dok god si živne prestaješ seboljem nadati.

NEĆU DOZVOLITI

Ne, ja neću datida me bilo tkodanas razljuti

ili unese nemiru moju dušu!

Ne, neću datida moju radost

ukradeneki tat

koji mi samoradi u inat!

Neću dozvolitida moj osmijeh

zbog obijestinetko zamijeni

suzama.

34

Niti ću dozvolitida se

zbog ružnih riječi,frustriranih ljudi,i raznih kritičara

moj život umjesto radostiispuni tugama!

DOBRO I LOŠE

Zašto razmišljati o nečemušto nikad nije i nikad neće biti,

zašto sanjati, oblake, sunce, cvijeće,

a zbog magle suze liti.

Zašto misliti o lijepomkad samo loših stvari ima,

zbog čega željeti slatkokad je najviše zla u ljudima.

Daješ li samo dobroneceš dugo trajati

jer će te netko,prije ili kasnije povrijediti.

Stoga navuci oklopponasaj se kao i ovi oko tebe

koji umjesto da pokažu

35

bar malo ljudskosti i dobrotebjesne i sami na sebe.

NA RUBU

Mjesec punna nebu sjaji,

ruga se mojoj tuzi,dok ja bez cilja

lutampo željezničkoj pruzi.

Da može barpričati sa mnom

o teretušto ga nosim

na svojoj duši.Da me bar primi za ruku

sad kad se sve ruši.

Nikog nemamda mi olakša bol

i utjehu da.Brišem sa čela znoj

dok mjesec me gleda.Zabrinut!

Nemam snage

36

za borbe nove,ni za beskrajne

prazne razgovore,a samo mi malo ljubavi trebada se uzdignem sve do neba!

ZNAM, ALI TE IPAK MOLIM

Znam,nije lako

napraviti crtu,pogledati u očisebi i drugima

i krenutiponovno

novim putem.

Znamnije lako

priznati grijehekoji su nas slomili

zbog kojih ne možemo disatiniti živjeti

čiste savjesti.

Nije lakoniti reći

da opraštamoda ćemo preko svega

prijeći,zaboraviti sve loše

a pamtiti samosretne dane.

37

Ali te molim,zbog davnih dana

u kojima nisambila uplakana

kada je lice mojeblistalo od srećekrenimo ponovo,

u novi dan,i ništa nas zaustaviti neće

da ostvarimo svoj san.

ŽIVOT JE NAJLJEPŠI DAR

Nije život knjigada par stranica pročitaš

onda zaklopiši ne zanima te više

šta unutra piše.

Život jenajljepši dar od Boga.

I kad nam je već daoda živimo, da život imamo

da li si se ikada zapitaoŠta je Bog zapravo htio?

38

ŽIVOT

Život je trkas preponama

u kojoj,da bi preživio,

nadaren moraš bitiraznim vrlinama.

Ponekad morašhitar biti, i snažan,

ponekad blag,razuman,

i silno nježan,ali baš uvijek

moraš dovoljnosnage imati

da bi sve preponeuspio preskočiti.

Nekad, onakoiznenada

zapreka novaodnekud iskoči,

probudi teiz letargije,

prene iz dubokih snova.Tad shvatiš

da moraš odličnukondiciju imati

da bi sve preprekeuspio premostiti.

39

Na svakoj utrcipričeka te netko,

uvijek bar jedna rukana poticaj ti mahne,

i vode, ili  piće,ponekad ti dodaneko drago biće.

To snage ti dodatne dadeda trčiš dalje,no shvaćaš

da vrijeme život kradei nemaš vremena za detalje.

I kad već si blizucilja kojem težiš

shvatiš,da od silne trke,uloženog napora

i svakodnevne zbrkeu stvari

si veoma umorani na rubu snaga.

Oko sebe se osvrćeš,tražiš potporu,razumijevanje,

jer da bi stigao do ciljatreba ti  osoba draga,

netko tko te  zna bodritii tko neće,

kod prve preprekeodustati.

40

SEDAM SMRTNIH GRIJEHA

Nikad nemoj OHOL bitini druge potcjenjivati.

jer ne znaškada možeš

na njihovom mjestu završiti.

ŠKRTOST je manamnogim ljudima dana

i ne znaju škrtcida velikodušnost srca i dušesve barijere i prepreke ruše.

BLUDNOST ispočetkanam daje osjećaj sreće.

Privlačna je i slatka,no kratkog je maha

ta zaljubljenost plaha.

Prijateljima svojim mnogi ZAVIDE!Ni glasa da puste od ljubomore i muke

a kakvu radost tek u srcu bi osjetilikada bi jedni drugima svoje ruke

prepune topline, bez zavisti, ponudili.

Dok se većina razbacuju i bahate,JELOM i PIĆEM mnogim sirotinju draže,

ni da glavu okrenunad licem ubogim, tužnim

što u kontejneru komadić hrane traže.

Koliko puta su bili u situacijama

41

da uzvrate lijepom riječi i djelombratu u nevolji, biću nesretnom.

A umjesto utjehe, smiješka na usnamauzvratili su mu galamom i srdžbom.

I kukaju po cijele danekako izlaza iz krize nema

ti koji se bude iza kasnog podnevačekajući da netko od ukućana

s kruhom dođe ih dućana.

I tako dan za danomprolazi im život pun loših manail' grijeha kako već ljudi kažu.

Mrze, zavide, podmeću,o drugima, čim usta otvore tračaju i lažu.

Ako ih upitaš zašto postupaju takoukočenim pogledom , ne trepčuć' okom

bez imalo premišljanjaizjasne se brzo i lako;

„Zašto me uopće to pitaškada se većina ljudi ponaša tako?“.

Sasvim su zavladalesve ove ružne osobine

ili grijesi smrtni.Nigdje nema ni malo vedrine,

a na kraju životnog putasvi se nadaju biti čisti i besmrtni.

42

SUMRAK

Suton je!

Misli moje putujuoblacima, zvijezdama.

Njihove iskrice, čarobne zrake,sjaje, svjetlucaju.

Možda u tom mrakupronađu put,

i osvijetle svojom toplinomi tvoje srce!

43

SVJETLOST

Kad najviše padnešdigni glavu visoko!

Pogledaj nebo –gore sjaje zvijezde

i daju ti nadu.

Prati pogledom najsjajniju.Povesti će te putemmira, dobra, sreće.

I kad te tuga svlada,pusti suze neka teku.

One peru dušu.Bar se zna da je imaš!

Ako ti bude najteže,i osjećaš da ne možeš dalje,

nemoj pokleknuti.

44

Kad se nađeš sama,u najvećoj tami,

ZASJATI ĆE SUNCEI SVJETLOŠĆU OBASJATI TVOJ ŽIVOT!

ŠTO JE TO SREĆA

Što je to sreća?Da li je to ljubavi od sunca veća?

Ili je to trenutakkad u majčinom trbuhu

raste mali zametak?

Sreća je za nekogkad ima puno novca!

Dobar ulov je najveća sreća za lovca.

Za nesretnu ženusreća je kad se riješi gadai kad pri tome ne nastrada.

Za djecu je srećakad imaju dobre roditelje

koji im uvijek žele najbolje.

45

A što je sreća za mene?Ne znam na žalost reći,

jer nemam pojma o sreći!

USPOMENA

Kad jednom nestanemi kad dane srećeprekrije prašina,

ne traži mepo uličnim barovima,

i ne nadaj seda ćeš me vidjeti u prolazu.

Moj lik nećešnaslutiiti

niti ispod crnog mramora,na mjestu gdje svi odlazenakon proživljena života.

Nikad nećeš znatigdje sam pokopana.

Samo na jednom mjestuostati će sjena

davnih sretnih danai lijepih vremena.

46

Potraži me tamoako me još ima!

Tu blizu,u tvojim grudimajedino je mjestogdje je mogla

preživjeti

USPOMENA - O NAMA.

LJUBAV

Kojeg li ugođajakad te jutrom

probudi ptica pjev.Serviram ti šalicu

toplog čajauz poljupce

i bezbroj zagrljaja.

Žuriš srećojuriš kroz vrata,

a opet onakouz put

nabaciš mi osmijeh,navlačiš kaput

naopako.

Sav smetensmušen,

ne znaš kamobi krenuo,

u srcu ti ljubav,u pogledu nježnost,jako si se zaljubio.

47

Ne brini,pred nama su godine

i dani mnogiispunjeni nježnošću.

Volim te!Srce ti ju puno vreline,

predajem ti se s radošću.

Ti si mi sve na svijetu.Nakon mnogih bura

i jakih olujanašla sam malo mira,

uživam u toplom krevetui sanjarim o plesupod zvijezdama.TITRAJ DUŠE

Znam da sam nekad davnočini mi se na samom

početku moje mladostizapisivala sve svoje želje

i svoje nedoživljene ludosti.

I gle čuda!Iako si se stvorio

ne znam ni sama kako,niti od kuda,

upravo si tako izgledao,kao da si iz knjige izašao.

Sve je bilo kao na papiru.Pogled, dodir ruke

i drhtaj dušekoja je u trenu zatreperila,

dok ja nisam znalašto bih od muke.

Pokušala sam se zavarati,ignorirati sve

što mi se dogodilo,samu sebe prevariti

i poreći da si mi srce osvojio.

48

A svima oko nasbilo je sasvim jasnoda si ti ona polovicaza koju sam mislilada je već prekasno

i da te nikad neću susresti.

I što reći!Zaljubila sam se u tebe,

jednostavno ti pružila ruku,stisnula tvoju šaku

prepustivši cijelu sebetebi, mojem junaku.

TEŠKO JE

Teško je kad u srcekoje uvijek samo za

ljubav znadeuđe tuga,praznina,

i kad u njemunestane nade.

Teško je kad misliumjesto radostiobuzme tuga,

a kad u njegovonaručje

umjesto menesmjesti se neka druga.

Još je težekad proleti vrijemei kad u sebi zadržim

sve što sam mu ikadželjela reći,

a više nikad nećuimati prilikusve to izreći.

Najteže je od svegakad ne živimo život

ovdje i sada

49

i kad se ponadamda godine neće proći,

da ću vječno ostati mlada.

A to je gotovo nemoguće.Jer godine trče i trče

i sve teže ih je sustići,i dok okrenem se

više neću imati prilikuništa mu reći.

A trebala bih ;

Reći mu da je moja ljubav,da srce moje njemu pripada,

da samo njega volim,i dok god živim

u meni živi želja i nadada se u njegovom krilu smirim.

50

KRAJ!

Ne pričaj ništa,stavi prst na usta

da ne izlete riječi, bolne, ubojite.

Tišina koja oko nas vladaneka sakrije ljubavkoja polako nestaje.

Ne gledaj me s mržnjom.

Zažmiri prije nego liiz pogleda polete strijele otrovne.

Nije rastanak taj koji ubijaniti je prekid najveća bol.

Ubija način na koji se sve rušii praznina koja ostaje u duši.

Neću dozvoliti da čitav jedan svijetnestane u samo jednom trenu,

mogli bi u srcu bar zadržatiprelijepu uspomenu.

Stoga, zadrži riječ koja ubija,koja se odbija

od zida do zidapoput najopasnijeg oružja.

Ne daj pogledu koji razarada mrtvace stvara

od ljudi koji su se nekad

51

bezgranično voljeliali su ljubav negdje putem izgubili.

DO KADA?

Neko vrijemesam bila sigurna

da zlo tamo negdje spava,i da više nikada,

baš nikadazbog ljudske pakosti

me neće zaboljeti glava.

A onda jednom opet,pustiš nekom

ljudskom stvoruda ti priđe,

ukažeš mu povjerenje,nasjedneš njegovom govoru.

I nastradaš.Ne zbog gluposti

niti zbog neznanja,nastradaš zbog

svoje vjere u ljudei pozitivnog razmišljanja.

Pa dok opet takosjediš sam i razočaran

čak niti tužan više,misliš;"O Bože,

zar si dignuo od nas ruke?Moramo li živjeti ovako?"

Kažu mnogi -otpusti loše iz svog života.

Vjeruj da oko tebe

52

još ima dobrih ljudi.Još uvijek negdje

vlada istinska ljepota.

A gdje? Pitam ja to?

Ili mi je um pomračena vid već zbog godina

zasjenjeni zamračen

pa ne vidim gdje je ta milina?

Otvoriš svoje srce.Primiš u zagrljaj

sve ljudei dobre i loše,

i bogate i lutalicea uvijek sve isto bude.

Rijetko  ti tkokaže i obično hvala.Nestanu bez riječi,ili te povrijede jakoa ti gotovo uvijekispadneš budala.

Trebaš li se osjećatizbog toga nesretno,

ili punim plućimanaprijed gaziti?

Dok listam životna sjećanja sjetnoznam – I OPET ĆU VJEROVATI!

53

TKO SI TI?

Tko si ti?Imaš li svoj ja?

Ili si tek blijeda kopijaobičnog ljudskog roda

koja bez ikakvog razmišljanjaovim svijetom hoda?

Glavni cilj ti je novaci sve materijalno!

Ponekad čak izgledasve veoma nestvarno

kad netko normalan sve to gleda.

Ne prezaš od ničega!Ništa ti nije sveto!

Od novca nemaš prečega,zlato stavljaš na drugo mjesto.

Gdje je taj tvoj karakter nestao?

Gledam te tako, začuđena,i mislim kad će tom kraj?

Do kad ćeš gaziti sve ispred sebe,primiti bar nekog u zagrljaj,pomisliti na ljude oko tebe?

Treba li ti željeti osvetu?Ne!

Već si dovoljno jadan i sam.Ni mrziti te, ni bojati

se ne trebam,jer ja imam vjeru svetu.

Moj život nije od ovoga svijetai mene ovdje rane ne bole.

Moja duša u bjelini cvjeta

54

a na Nebu se za meIsus dragi i moji Anđeli mole!

JEDNOSTAVNA PJESMA....

Što bih sad trebala reći?Ili bih trebala suze liti?

Vrijeme glupost ne liječiniti  može nekog opametiti.

Uz sebe si imao ljiljan bijeli,nevin, mirisan, predivan cvijet,

srcem te ljubio, život ti daoa  srušio si mu cijeli svijet.

Ne voliš miris ljiljanani boju njegovu bijelu, nevinu,kroz šetnju šumom u grmljuugledao si zmiju sakrivenu.

Ona te svojim gibanjem zavela,otrovom zmijskim zatrovala ti tijelo,

zbog čega sad mene maltretiraškad je tvoje srce dobilo što je htjelo.

Zmija je jedno čudesno bićeumiljato se ovija oko tvog tijela,otrovom napuni  cijelo tvoje žiće

da dobije što bi htjela.

A ti? Bio si na dva puta,na raskrižju si sam odluku donio,

krenuo kamo si želioi dobio što si  zaslužio.

Ljiljan i dalje cvijeta,mirisom svojim opija,

ništa neće njegov miris pokvariti,njegova ljepota nije od ovoga svijeta.

Zovu ga Rajskim cvijetom!Označava čistoću i Raj.

Usporedio si mene sa zmijomzbog toga je sada zauvijek kraj.

55

Ona i ja smo kamen i dragulj.Kamen kad pukne on se smrvi

u njegovim rupama množe se crvi,dok dragulj kad smrvišsvaki njegov dio vrijedi

kao i najmanji njegov sitniš.

Mene ne možeš otrovom dotući.Ljiljan neće prestati mirisati

niti kad padnu kiše,niti će dragulj prestati blistatima koliko ga tukao i mrvio.

Samo poneka školjkana dnu mora

u sebi sadrži biser,i nije svakom dano

da do dodje do bisera.

To mogu samo odabrani.ako i nadje školjku u moru plavom

mora najprije misliti glavom,jer ako nasilno školjku otvori

ona se baš naprotiv, zauvijek zatvori.

Biser ostaje vječno sakrivenizmeđu algi i koralja,

ljiljan samo kratko procvjetaal' miris ostaje dok god je i svijeta.

A zmija, ona se ne može istrijebiti!I kad joj glavu zatučeš

ona ponovo izrastezato ni ne može ništa vrijediti.(Čak i kožu može promijeniti...)

Ne možeš me uvrijediti,niti me poniziti ne možeš više,

dok ovo tijelo dišetebe će zauvijek zaboraviti.

Tvoje tijelo nek zauvijek grijehladno tijelo otrovnice,

podmukle i pokvarene zmijeona i ja nismo suparnice.Ne možeš uspoređivati

56

ljiljan sa dračemniti  čisto srce možeš

probosti mačem.

DIŽEM ČAŠU I NAZDRAVLJAM BOLI....

57

Nazdravljam danas sebii dižem čašu

u ime hrabrostikojom

kroz ovaj životnosim teret i bol.

Nazdravljam svakoj svojoj suzijer to znači da izvor

MOJE DUŠENIJE PRESUŠIO.

Nazdravljam svakoj bolikoja razdire srce

jer to značida IMAM SRCE.

Kad čovjek dođe do kraja,do onog trenutka

kad osjeti da ne može višetada u tami ugleda svjetlo

i znada iza njega je tek

samo još jedan tunelsamo još jedan mrak

a ispred je stazakoja vodi k NJEMU

i svaki put popločensuzama, boli,

patnjom,neizmjernom tugom,

tek prečac je,koji vodi k SVJETLU!

ZABLUDA

Kako varljivemogu biti očisjajne i tople,

suzne...

58

Kako tekprijetvoran

može biti osmijehpa da ne primjetiš

grčevite boreu uglovima usana......

Kako tek otrovnemogu biti

sladunjave riječi.....

Oči, osmijeh,

riječ,mogu biti inagrada

ili presuda.....sve ovisi o tomeda li su iz duše,

iz srca,ili iz glave....

LJUBAV JE.....

Ljubav je čudna biljka,gljiva otrovnica,

na izgled lijepog izgleda,primamljivog,očaravujećeg,

59

a kad ju probaš,najprije uživaš

u tom čudesnom okusu,onda te zaboli želudac,

potom glava,i ubrzo te bolicijelo tijelo,

stoga poželišda nikadanisi okusio

to čudesno jelo!

ŽELJA

Želim ti jutro okupano rosom,i travu mekanu, zelenu,

pod tvojom nogom bosom.

Želim da ti na uho nježno šapućunježne riječi, ljubavne i mile,

mlade grane brezinešto su se do zemlje savile.

60

Voljela bih da te okupajutople kapi ljetne kiše,

da kapima toplim, šuštavim.na ljubav te moju sjećaju.

Željela bih da se prisjetišvreline usana mojih,

dok usnama svojim prelazišpreko usana njenih.

Sve bih to željelaa znam da ne bih smjela,jer kad si bio pokraj mene

nisam te htjela....

LJUBAV SE UVIJEK LJUBAVLJU VRAĆA

Postoje ljudikoji srcem vole

i postoje onikoji za ljubav mole!

A rijetko se tko dosjetida ljubavi dobiješ onoliko

koliko si u stanju datiili uzvratiti.

61

I ako zavoliš željezoili kamen, ili nekog

tko nije naučio voljetito još uvijek nije znamen

da od ljubavi trebaš odustati.

Na jednom dijeluživotnog puta

srest ćeš osobukoja će te iskreno ljubiti,

na tebi je samo da ju uspiješ

na vrijeme prepoznati!

ZIMSKO JUTRO

Bjelina se nevinarasula po granama.

Dok inje po nosu štipa,ja predajem se snovima.

Sanjam  oblake,mjesec, zvijezde,

dok se ptičice promrzleispod strehe gnijezde.

Sanjarim,

62

lutam,letim visoko,

pogledom pratimdokle god seže oko.

Tamo u daljininetko me čeka,planina dalekai zamrzla rijeka.

Idem, idem sad bez osvrtanjanikad se vratiti neću,

idem u neka nova svitanja,negdje

gdje ću pronaći sreću.

GDJE JE DOM

I ovog jutrakao i svih ostalih dana

sjedim za stolompijem kavu

potpuno sama,i razmišljam.

O suncu u mojoj domovini,toplom pijesku na morskim plažama,

o planini svojoj, u kojojodavno već nema utabane

planinske staze,

63

jer već godinamaniti kozje,

niti ljudske nogepo njoj ne gaze.

Sanjam o oblacimaponad livade

gdje smo nekad, kao djecaigrali se za vrijeme

dok smo čuvali krave.Veselo i razdraganonabijali krpenu loptui sanjali bolje dane.

U misli mi zalutai moja stara baka

sa vezenom maramomna naboranom licu.U ruci joj vretenoi vuna koju prededok u džepu čuvasvoj ručni rad –

čipkanu maramicu.

Na tren si dočaram miristoplog domaćeg kruhai prepečenog vrhnja.

Čak mi i topla krvavicazamiriše kao da je tupred mojim nosom.

Usnice mi se nesvjesnorazvukoše u smiješak,

tamo je moj domrazmišljam s ponosom.

A onda me stvarnostnazad iz snova povuče

pa uzmem laptopi umjesto da nastavim

64

mislima putovatibrzinom svjetlostiuspijevam gotovo

svim portalima prosurfati.

I što vidim?Napuštene domovebez vrata i prozora.

Zarasle šikarei polja obraslaambrozijom.

Čak ni makova više nemau onom broju kao nekad.

Tek na ponekoj slicinetko je uslikaonapuštenog psakoji tužno cvili

kao da se i on prisjećakako smo nekad živjeli.

Mogu li biti sretnapitam se sjetno?

Ovdje dalekogradim dom na

tuđim temeljimaa srce me vuče

mojim ravnicamakamenju, obalama,

planinama ipješčanim plažama.

U kojem to trenutkuje pukla pupčana vrpca

koja me čvrstoi neraskidivo osjećajima

vezala uz domovinukad i nadalje, svaku

65

vijest čekam poputneophodnog kisika

koji primačovjek na umoru.

Kroz glavumi prođe misao

starih mudrih ljudi:“Dom je tamogdje je i srce!”

i dosjetih sezašto mi se takočesto čini da je

moje srce prazno.

Jer još uvijekveliki dio kuca

za one zaraštene staze!

STARI DUD

Često, kad koračam po seoskom putu,kraj starog duda

što kraj puta raste,u vunenom kaputu,s kapom na glavi,potražim gnijezdo što su svile laste.

Tu, ispod gnijezdašto već godinama

na istom mjestu stojizagrlio sam te prvi puta.

Dotaknuo ti kosu

66

svojim promrzlim usnamai mislio, mislio zaljubljeno

da ništa osim nasna ovom svijetu ne postoji.

Al' život ne pišesamo romane

već i satei minute kroji,odavno ja nemislim na te,

ni mjesece, ni dane,već dugo ne brojim.

Otišli smo svatkosvojim putem,ko' da nikad

nismo bili znanci.Sretnemo se, ponekad,u nekoj gradskoj ulici.

Mimoiđemo se ko stranci.

Samo naše selopamti one dane

i kraj duda starogprobuđene strasti

prvih ljubavi,prvih poljubaca,

nekih mladih curai nekih malih klinaca.

Kad vjetar zašuštilišćem starog duda,

pokoji će list nebom poletjeti.

U šuškanju njegovommožda ćeš razabratipriču o jednom selu

jednoj mladosti,i o jednoj prvoj ljubavi!

67

¨

KIŠA

Travke se zelenelagano njišu.

Glavice cvjetne, snene,iz trave sanjaju kišu.

A nebo vedro, plavo,niti ne sanja

o čemu razmišljacvijeće procvalo

dok sunce prigrijava.

Dok jednog trenai njemu ne dosadi

da ga ubija sunčevi žarpa se zaljulja, zatalasa

i pošalje travnjakukišu na dar.

68

SIN

Uz vreli poljubac,zagrljaj na kiši,

bio je sve nježniji,glas mu sve tiši i tiši.

Stisnuli su se skupaprevladali su osjećaji,

srce kao tam-tam lupa,opčarali ju njegovi zagrljaji.

Žarko ga je ljubilasve dok jutro ne svane,

od svih je sakrivalanjihove sretne dane.

Dok jednog jutranovost nisu saznali,

trudna je bila,toga su se prepali.

69

On je nestao bez traga,ona prepuštena sama sebi.

Nije mu više bila dragaa nikad ga potražila ne bi.

Prolazile su godine,prošli su mnogi dani.Na njega je podsjećalo

samo ime,sin njihov i ona živjeli su sami.

Na njihova vratajednog dana

zakucao je za jutra ranai kaže sinu – “Ja sam tvoj tata”.

A on, nakon toliko godinaostao je bez riječi -

"Zar je tebi toliko potrebnoda se sjetiš da imaš sina?"

Shvatio je mladićda se se radi

o stvarnom životua ne o baladi.

Život često piše romanetako je i tata konačno shvatio

da bi stare daneuz obitelj lijepo proživio.

Ima li tu mjesta opraštanjui može li se uopće zaboraviti

da nije sudjelovao u odrastanjui da za sina nije htio ni znati?

70

MASLAČAK

Ljubav našakao maslačak je.

U prvoj fazipupoljak malirastvara se,

cvijeta. Svakim danomsve ljepša je

i ljepša.

U drugoj fazicvijetak žuti,pun peludi

i slada. Pčele ga oblijeću,

a zbog ljepotedive mu se ljudi.

Onda prođe neko vrijemei cvijet se pretvori

u skup pahuljakoje i malo jači vjetrić

poljuljai raznese

71

svuda pa od ovog

cvijetai od svjemenaljubavi našeopet cvjeta

negdje jedna ljubav nova

ali niti jednanije kao ljubav ova.

LJUBAV

Kada bi mi netkoumjesto tebe

sve zvijezde s nebaskinuo

i svo cvijeće s livada rascvjetalih

donioto ne bi bilo dovoljno.

Nakon svih godinai isplakanih suza

ti si i dalje povezan

sa srcem mojimkao sa morem meduza.

I nitko nećeuspjeti

ma što učiniotebe iz tog srca

istisnuti.

Koliko god se trudilakoga god upoznala

nikog osim tebene znam voljeti….

72

SANJARIM

Oblaci bijeliplavetnilom putuju.

Mojom glavommisli vrludaju.Sanjam tebe!

ZamišljamTebe i Mene

u nekoj mirnoj luci.Suza sama

od sebe krene!

Na licu još uvijekosjećam tvoj dah

i ruke tvojekako me miluju.

Iz grudi izleti bolan uzdah!

Da li je moguće bilovoljeti snažnije?

Voljeti više?A svi su se osjećaji poput soli

istopili nakon prve kiše!

73

OBIČAN ČOVJEK

Možda sam pčelai zujim,zujim

sa cvijeta na cvijet.Ponekad bih

voljelaobletjeti svijet.

Možda sam i osakoja mirno leti

sve dokna nekog

ljutogi netrpeljivog

ne naleti.

Tada ga piknemonako malo

tek toliko da gazaboli.

Ne zbog zloćeveć zbog obrane

kao da sišem slatko voće.

Možda sam istršljen

ponekad.Samo u trenucima rijetkim

kad me netkoneprekidno bocka

a misli da to ne osjetim.

Tada zazujim,trkom se zaletim

oštro i bolno

74

svoj žalacsmjestim.

Ne piknem baš uvijeksamo ponekad.Jer nisam ni osa,

ni pčela, ni štršljen

već samo običan čovjek.KAD NE BIH IMAO

Kad ne bih imao svoju riječbio bih nitko!

I nitko me ne bi primjetiojer nitko ne bi imao

što slušati,niti o čemu sa mnom

raspravljati,niti me zbog čega kritizirati.

Kad ne bih imao svoj stavbio bih čovjek nikakav!

Bio bih kao mnogidrugi koji plutajuovim svijetom.

Lutaju pa kud ihvode odnese,

i ne znaju što rećipa prečesto ostaju bez riječi.

Kad ne bih imao svoje mišljenjes čime bih opravdao svoje postojanje?

Tko bi me uopćeozbiljno shvatio

ako nikadane bih ništa izustio.

Kritika je konstruktivna,potiče na razmišljanje

zato je svaka rasprava zdravai uvijek inspirira na novo stvaranje.

75

SJEĆAŠ LI SE

Sjećaš li sezlato moje

kako je lijepo bilokad smo ujutro ranoprvu jutarnju kavu

popili zajedno?

Sjećaš li sesunce moje

svih onih trenutakakada bismo zajedno

šetali šumskim stazamado svih skrivenih kutakana jadranskim plažama?

Sjećaš li se?O sjećaš li se

svih onih riječiumotanih u med

i prepečeni šećer?Slatkih riječi

poput torte sa šlagomi pogleda toplih

razmijenjenih kradom?

Da li još čuvašu svojim sjećanjima

sve one trenutkeu kojima smo

postojali samo ti i japrepušteni zagrljajima,kada nitko drugi nije

postojao osim tebe i mene.

Što nam je to učinilo vrijeme?Da li je do te mjere

utjecalo na nasda smo se i mi sami izgubili

76

u mjesečevim mijenama?Ili smo baš kao i svi drugi

jednostavno podlegli životnim tegobama!RIJEČ!

Magična formulakoja čini čuda

stvara nježnost oko srcajer kad kažeš da sam tvoja

tijelom mi kruži trnac do trnca.

Riječ!Što li sve čini

kad u sumrak, po mjesečnipodigneš ton,

zaboraviš na pristojnost i bon-tonpa izblebećeš svašta

a u srcu se nagomila tuga i bolkoja se lako ne oprašta.

Riječ!Samo je malo potrebnoda tuge i boli ne bude

da naše lice od sreće blistajer riječ čini mnoge čarolije,

pa kad bi rekao da ti je do mene stalomoje bi lice bilo najsretnije!

77

LJUBAV

O ljubavi su sevječno pisale priče

i pjevale nježne serenadea nikad nitko

spomenuo nijeono što svak već znade,

da prije nego li čovjek sreću upozna

mnogo toga morakroz život da spozna.

Da bi vrednovati naučioto što na kraju života imamora proći mnogo ljeta,

mnogo zima.

Prašina mora prekritimnoge proživljene,

žalosne priče,tužne se ljubavi

moraju zaboravitida bi u onoj suđenoj i sretnoj

čovjek napokon mogao uživati.

78

LJUBIČICA

Ljubica malausamljena je

na proplanku cvjetala.Stidno je podigla glavu,

u sunce se žuto zagledalapokazala mu ljepotu plavu.

Ali, umjesto srećezbog sunčeva sjaja,na laticama joj tragtuge, boli i nesreće.

Plakala tiholjubičica mala,

od jutra pa do mrakatisuću suza isplakala.

Zlatni je mjesecsve to vidio

te odluči stati tuzi na kraj.Ni jedan cvijetak mu se nije svidio

kao ljubičasti cvjetić taj.

Zato je ispreo zlatne niti,uz to zamolio  i zvjezdice

da po modroj  ljubičiciprospu  srebrni mjesečev sjaj.

Podjimo  noćas tamo svidok ljepoti njenojnije došao kraj.

PJESMA O LJUBAVI

79

Upoznala ga je jednom,tamo negdje na kraju grada,

krajem jednog napornog danau jednom osrednjem kafiću.

Sjedio je  za okruglim stolom,sa prijateljima, na piću.

Pogled je podigaosvojih plavih očiju,boje plavog mora

sa zelenkastim odsjajemdalekih oceana.

Dugo ju je gledao,a potom upitao„Jeste li sama?“

Nakon kratkog vremenao svemu su već razgovarali.

Rekao je da je u vezine baš ozbiljnoj, ali ipak vezan,

da je dugo već u brakuali da nije sretan.

Obje su ga voljelebrinule se o njemu.

Obje su pisale pjesmenamijenjene samo njemu.

O njegovim očima boje nebapunih suza bisernica.

Život mu je bio savršen,imao je sve što mu treba.

Onda, jednog dana,one su se srele.

Na kavi, uz jedno gorko pićeotkrile su jedna drugojsvaka svoj dio priče.

Uz šalicu kave shvatile suda on nije uopće muškarac

nego običan ljigavac.

80

Prošle su godine.One su i dalje pisale pjesme

priče i romane,o osjećajima i vezama,

a on je i dalje,dane provodio u kafićima

i žalio se prijateljimana svoju tužnu sudbinu

i o životu sa živčanim ženama.

ZA TVOJE DOBRO

Za tvoje dobroneću ti se javiti

kada me opet budeš

81

očajan zvao.Niti jednu riječneću izustiti,

ni jecati, u tišinikao nekada.

Za tvoje dobroneću te žaliti,

niti ću očajavatizbog bola koji ti

razdire srce,zato jer ti je teško

i ne možeš naći put.

Neću ti pomagatikao nekada!

Za tvoje dobropustiti ću teda padneš

da bi naučio hodati,jer samo onaj

tko razbije vlastita koljenazna se uspraviti

i ići korak za korakomdo kraja puta.

Kad budeš prvi put paoobrisat ću ti čeloi ponuditi ti vodu

da ugasiš žeđ.

Kad budeš drugi put paopružiti ću ti ruku

i pomoći ti da se uspraviš.

A treći put kada padnešsakriti ću se iza uglanadajući se da ćeš

se uspjeti sam uspravitijer to je jedini način

da ti pokažemkoliko te volim.

82

GODINE SU IZA NAS.....

Iza nas su godineu kojima si ti razumio mene,a ja sam u tebi gledala Boga,i osobu od najvećeg značenja.

Bio si mi sve na svijetu.Sve zvijezde u mome pogledu

tu su se nastanile samo

83

zbog ljubavi prema tebi.

I sve suze zbog tebe isplakanemogle bi stvoriti bar još jedno more,

toliko bola si znao u mome srcusvojim ponašanjem izazvati.

A ja sam navikla opraštati.Jer kad voliš, tada ne zamjeraši ne osuđuješ zbog teških riječi,

lako zaboravljaš sve ružno i loše.

Do jednom.....Kad nasluti se kraj

i kad svađe postanu svakodnevica,uvrede i ružne riječi

zamijene topli smiješak i stisak ruke,tad ne treba više ništa izreći

i vrapcima na krovu je već jasnoda se ništa popraviti ne da

ljubavi nema, za sve je prekasno……

Nemoj tad tražiti oproštaj,niti povlačiti sve izrečeno!

Nema više povratka!Sve je među nama umrlo,

nestalo, završeno!

NIJE VAŽNO TKO JE KRIV

Nije važno tko je kriv.....

Čemu analiziratitko, zašto, i zbog čega,

kad jednostavno je došao kraji više nema ničega.

Nije uopće važno

84

da li si ti povrijedio meneili sam ja povrijedila tebe,

jer ljubavi nema, tu nema dileme.

Vrijeme je odnijelo i zadnji tragsvega što je bilo nježno i lijepo.

Nestaju eto i ljubavi snažneumire osjećaj i kad voliš slijepo.

Kada bih postavljala sebi pitanjanikad ne bih našla odgovore,

glupo je sada analizirati trenutkei beskrajne prazne razgovore.

Bitno je samo jedno….Neka u sjećanju zauvijek žive trenuci

kada smo prepuni ljubavi i toplinešetali poljima sretni, s rukom u ruci…..

CILJ

Sjedim za radnim stolom.Preda mnom mapa života.

Na njoj ucrtani mnogi putevi,ugažene staze,osvojeni dvorci,

napuštene brvnare.

Idem dalje.....

Krčim šipražje i grmlje,izvadim trn, ne zaustavljam se.....

Preda mnom zvijezda vodilja,

85

obasjava mi put.Svjetlost tek dovoljna

da s puta ne skrenem......Držim se ucrtane staze

i svoga puta.

Ponekad me poguraju,ponekad nagaze.....

Poput feniksaja se uzdignem

i idem dalje, dalje....

Ne zaustavljam sei ne okrećem.

Znam cilj,ucrtan je na karti.

Označavam stanicupo stanicu

životnog putovanjai na kraju tog lutanjapred samim ciljem

nakon što sam prošlamnoge ulice

zastanem, sretnazadovoljna

jer konačno gledamNjegovo lice.

NEDOSTAJE MI....

Nešto me pikneoko srca,

malo me štrecnepa začas prođe,

a onda opetpoput žice violinečuju se tihi zvuci.

Svi oko menepitaju se,

kakav to zvukodjekuje?

A ja im tiho, tiho šapnem

86

da moje srce jadikuje,jeca od boli,

od tuge,jer njega nema.

Nedostaju mi njegove rukei topli zagrljaj oko ramena.

ZALJUBLJENOST

Tek pogled jedanbio je dovoljanda srce zaigra.

Protrljah dlanoveznojne, crvene,savijene u pesti,

da nitko,baš nitkone osjeti

kako ih je uhvationeki osjećaj

čudan,koji izdaje

tek crvenilo na licu,

znoj koji se slijeva

87

niz leđa,oboren pogled,igra trepavica,

i skriveni smiješak.

Igra je tatrajalo kratko

ali i taj jedan trenbio je dovoljanda shvate svi

da je ona njegovaa on njen zauvijek.

RIJEKA I MALA KAP

Sudbina mi je je namijenilada budem jedna kap,

samo jedan diorijeke koje teče,

koja se pretvara u slap.

I rijeka teče, tečenosi malu kap kroz

polja, doline,utapa ju u virovimavrti, ljuljuška, baca,

čuva u svojim njedrima.

Ponegdje rijekaizbaci malu  kap

na površinutek toliko da osjeti

zrak, svjetlo,nebo, zvijezdea onda ju opet

88

uhvati  u zagrljaj.

Tako teku, idu,

kroz život zajednokap i rijeka,rijeka i kap

i tijekom cijelogživotnog vijeka

oni su uvijek jedno!

MLADA DJEVOJKA

Poput mlade srnetreperave,

plahemladoj je djevojci

kucalo srce.Lupalo,

treperilo,uzburkalo se

od straha.Kako će moći

uzvratiti ljubavkad joj nitko prije

ljubav nije darovaoi nitko ju bašnije naučio

o ljubavi ništa.

Ipak, dopustila jeda ju odvedu

u neku novu sredinu.

Tamo gdje nemapravo glasa,

tamo gdje more ne šumi,

89

gdje lišće ne šušti,gdje se ni muha ne čuje,

i ništa se ne glasaod straha.

Nitko nema pravopričati, samo raditi, raditi,

osim gospodara.

A odavno već smou prošlosti učilida je vrijeme

gospodara i robasvršena stvar!

A stvarnost!

Kakva je?Je li gotovo?

Je li zaista prošlostda nitko ne smije robovati

ili iza zatvorenih vratasvatko ima svoju priču

koja je prilično nestvarnai u koju je teško povjerovati.

90

OSLOBOĐENJE

Spakirala sam suzeu kutiju zaborava i

bacila  ju duboko u moremeđu ribe i meduze.

Ne trčim više za zvijezdama,sad one trče ispred mene

i obasjavaju mi put.

Posezala sam visoko goreprema nebeskim prostranstvima,

k mjesecu, zvijezdama,a sve mi je bilo nadohvat ruke.

Tragala sam oko sebe,svugdje istraživala,a potrebno je bilosamo malo dublje

virnuti u vlastitu dušu.

Bože! Zahvaljujem Ti na milosti

što si me oslobodioobičnih ljudskih željai nedostižnih ciljeva.

Evo me živote!Rasterećena svega

91

sa srcem punim radosti, veseljaživim život ovdje, danas, sad.

Ne znam i ne zanima mešto će biti sutra,što je bilo jučer.

Važno je samoda ne zaboravim nikadda smo On i ja jedno,

i da On živi u menia ne izvan mene!

ZRELA LJUBAV

Dugo ju je promatraou šetnjama parkom.Pogledom ju skidao,

poljupce joj slao.

Vrebao je prilikukako joj prići,

a ona, kao da on ne postojini pogled nije htjela podići.

Noćima je sanjaoo zvjezdama u njenim očima,

u snu je nježno grlioobasipao ju poljupcima.

Jednog dana je odlučio,ohrabriti će se i prići,samo ne zna kako će

niz stepenice sići.

Godine su, naime,uzele maha,

snaga iz tijela nestaje,sve češće ostaje bez daha.

A ipak, srce jače zalupakad ona pokraj njega prođe,

i sav se trese, i drhti,čekajući da ona dođe.

Sada će opet,kao i svakog dana

92

prošetati pokraj njegasva ulickana.

A on će ovaj putahrabro joj pristupiti

pa će se ruku pod rukuu Starački dom zajedno uputiti.

KAMENI ČOVJEK

Pitam se kad će krajsuzama, patnji, mukama?

Da li ću se ikada više nasmiješitii novim putem kroz život krenuti?

Nisam očekivala, niti znala,da postoje ljudibez osjećaja.

Bez duše, srca, prozirni,a ja od Boga stvorena

naivna,mirne ćudi,

upravo na takvog sam naišla.

Uzeo mi je sve!Materijalno i duhovno.

Čak i krv je prestala kolatiu venama.

Pri spomenu njegova imenauvijek sam počela drhtati,

i sreća bi me cijelu obuzela.

Pa zašto? Nije mi jasno?Zašto moram toliko patiti?Kad sve sam mu htjela dati

i samo silnom ljubavlju uzvratiti?

Što život ide daljesve mi je jasnije.Ne znam detalje

ali vidimda on osjećaja nema,

niti srca, niti duše,

93

i da se svi moji snovi rušejer sam voljela

čovjeka od kamena.

VARKA

Onog trenakad te upoznah

s neba su pale zvjezdice.

Od sjaja njihovogu očima tvojimzasvjetlucale sučarobne iskrice.

U žaru tomespoznah ljubavi dašak.

Obuzela me srećaneizmjerna, snažna.

Ali trenutak tajbijaše prekratak.

Već malo kasnijeoči ti postadoše bistrije.

Meni tad postade jasnoda u njima radosti nema

i da je za ljubav pravu prekasno.

Sad umjesto  da u očima

svjetlucaju mi nebeske zvjezdiceiz njih samo kapaju

bezbrojne slane suzice.

94

ZAHVALA

Na otoku srećesjedimo sami.

Oko nas more!Šume valovi!

Zapljuskuje nasmorska pjena.

Samo se rukedodiruju,

dok su ustazatvorena,

nijema.

Ne treba riječi!Tek jedan pogled

uperen prema Nebu,a potom

u svu ovuljepotu

dovoljanje da se

zahvalimoNjemu

na ovome daruna životu!

95

LAV NJEŽNOG SRCA

Već dugo nemasjaja u mojim očima.

Maštah o ljubavi, nježnosti,godinama, u dugim noćima.

U obavezama su mi dani prolazili,knjigama i internetu

posvetih sve svoje vrijeme.

Samo navečer, u krevetu,umjesto sna, mučile su me

razne brige i dileme.Sanjala sam toplu i nježnu ruku,

maštala o sjajnim očima,o rukama njegovim, na mom struku.

A onda, jednog dana,nakon što sam već odavnoodlučila biti zauvijek sama,

sretoh iznenada Njega -junaka, hrabrog čovjeka

viteza, princa, lava.I kao u bajkama,

ili dobrim crtićimauvidjeh da osim snažnih šapa

moj lav i nježno srce ima,i da bi mogao

pričati mi lijepe riječi danimaa da mu ne dosadi.

Oči njegovepoput jezerske vode

u kojima svjetluca sunce,pune su zlatnih zrnaca.

Prepoznah u njemu sve onoo čemu sam godinama sanjala,

i shvatih u jednom trenuda me nije samo oduševila

njegova lavlja mudrost i hrabrost,već da se ispod vanjske oštrine

krije pravo lavlje srceprepune nježnosti i topline.

96

SAN

Sanjala sam sanu kojem sambila princeza.

Princ je došaona bijelom konju

kao u pravim bajkama!

Zaplesali smo ples,na balu

pod maskama.

Bilo je čarobno,prelijepo!

San je polakopostajao java,

a onda,kao neka

loša reklama,doživjeh šokjer princ je

skinuo maskui pokazao svoje lice.

A lice nije izgledalokao prinčevsko

već kao sva lica s ulice.

Ja sam se ipaku njega zaljubila

i nije mi bilo važnoda li je princ,

il samo običan čovjek.

Bitno je biloda se volimoi da želimo

ostati zajednozauvijek.

97

NESIGURNOST

U pogledu ti čitamsve što mi želiš reći,sve one male tajne

što su ti u srcu zaključane.

U dodiru ti osjećamljubav neizmjernu,

toplina i žarisijava iz svake stanice

tvog tijela.

Prepoznajem ljubaviz svake sitnice.

Tako se gledamodugo, dugo,bez riječi,

i bez treptaja,a onda ne znamo

što drugoi umjesto da sejedno drugom

posvetimo,i da se volimo,mi se bez riječi

raziđemo!

98

LJUBAV

Ljubav ne umire.Ljubav ne nestaje.

Ona se radjaživi,

pa se samoponekad sakrije

dok ne dođe njezino vrijeme.

Gdje ju možeš naći?

Pogledaj malo bolje,u pogledu se sjaji,

u dlanovima se topiod topline i nježnog dodira.

U osmijehu se skrilakako bi opet

kad dođe njezino vrijemena površinu izronila.

99

MISLI

Misli mojekao rijeka su.

Teku i teku,vrludaju

valovitim koritom,burkaju se i meškolje,

naviru i poniru.

Ali Izvor rijeke jeuvijek čisti postojan.

Pripada Njemu,mome Stvoritelju,

i ništa ne možeIzvor okaljati.

Rijeka će uvijek teći,misli će uvijek navirati,

ali Izvor će uvijeksa istog mjesta izviratii jednako čist i bistar

zauvijek će ostati.

100

ZAČARANA ŠUMA

U početku bijašeprvi dan proljeća,sunčan, treperavrazigran, mirisav.

Livade prepune cvijeća.Usne se moje smiješile

dok su gledalesvu tu ljepotu.

Bože, hvala Ti,prošaptah tiho,

hvala Ti na životu.

Hvala na radosti što mi je daješod jutra ranog

kad tek progledamjoš krmeljivim očima.

Hvala, što mi osmijehne oduzimaš

ni tijekomnapornog dana

pa ni u umornim i dugim noćima.

Pluća mi rastu od mirisa i sreće,od ljepote kolora,

šarenila livadapolja i šuma.Kao princeza

iz bajkeponosno koračam

začaranom šumomčekam svog princana bijelom konju

i sanjam otvorenih očiju.PRIZNANJE

101

Moždajednog dana

nakonmnogo lutanja

i stradanjakroz ovaj životu kojem nastuku vjetrovi

i oluje,negdje,

na nekommjestu,

zastaneš,razmisliš,pa kažeš;

„Imao samjednom,negdje,

u jednomtrenu,

jednu ženu,s kojom sam

imaona dlanu

svusreću svijeta!

Nisam juprepoznao,

niti ju čuvao.Nisam joj

dao da raste,da cvijeta.

Jednog ju jedana

otpuhao vjetarsa moga dlana

i tko znau čijemje srcu,sada,

njena ljubavposijana!

LED

Dani prolaze.Osmjesi nestaju.

102

Umjesto da se topiled postaje sve čvršći i čvršći.

Okovao je tvoje srce,moja lutalice,

i nema sunca, niti toplinekoje bi moglo otopiti

te ledene stijene.

Sjaj moje ljubavibio je namijenjen samo tebi.

I ni jedan čovjek razmišljao ne bida li će se na takvoj toplini ogrijati.

Osim tebe lutalice,koji uvijek skrivaš lice

i ne znaš smjer kud te život vodi.

Sad kraj je puta!Ti si još uvijek onajkoji svijetom luta

i traži mir koji ne može naći.Led u tvom srcu je sve deblji i jači,

a sunce moje ljubavi već je jako daleko.Predaleko, da bi vatra moga srcatvoje ledeno srce mogla dotaći!

LJUBAV, ŠTO JE TO?

Da li je ljubavkad mu satima

voliš mrsiti kosu?

103

Ili, kad u jutarnjim šetnjamakroz proljećem

rascvjetana poljasa usana njegovih

poželiš ispijati rosu?

Da li je ljubav možda i to,kad njegov pogled

ljutit i mrk presretnešveselim pogledom svojim.

Ljubav je zaista ljubavkada sve njegove brige

smatraš svojim!

ZALJUBLJENI

Jedno oko,drugo oko,

dva oka tvoja,dva oka moja,četiri crna oka

nijemo se gledaju.

104

Nema riječi.Srca treptajitiho se čuju.

Usne se dotakle,nijemo se miluju.

Tren ili dvasve prestaje.

Da li je to san ili java?

Na licu osmijeh,konačno – ljubav prava!

OKO

Pogledaš li u jedno oko,učinit će ti se

da gledaš daleko, dalekou sva mora i sve oceane...

Da si bacio pogleddo zvijezda nebeskih....

105

a sve zbog suza isplakanih.

Poput školjke biserniceizvađene iz najdubljeg oceana

u oku se tom zrcalimilijuntna suza isplakana.

Zašto - pitaš se sada?Zbog svih boli i svega jada,zbog ljubavi neuzvraćene,

neproživljene,a nikad zaboravljene.

Utopiš li se u tom suznom moruostani tu, pomozi srcu

da preživi, da preboli....Pomozi tom modrom okuda opet nesebično voli!

DVA PUTA

Nisam ja slabićkoji snage nema

za ići dalje,niti želim

nakon svegaanalizirati detalje.

Nije više niti važnoda li je ovo bila

prva ili zadnja svađa,

106

niti je više bitnotko prvi vrijeđaa tko uzvraća!

Kad nastupe ovakvi trenucinajbolje se povućii nestati zauvijek,jer niti si ti meni

sada radostniti sam ja tebi lijek.

Ne znam zbog čega,niti kako se sve dogodilo,

samo znamda je novo jutro svanuloa sa jutarnjom je rosom

sve što smo osjećali ishlapilo.

OBEĆANJA

Ljudi su veoma čudna bića.Pomalo neiskrena,

varljiva,prevrtljivai vrlo često

ošamućena od pića.

Najgore prođu naivci.Oni koji vjerujuslatkim riječima

a ne znaju da su ljudinajviše skloni

107

lažnim obećanjima.

Stoga svoj život živi.Pomalo rumen

rijetko plav,najčešće sivi.

I ne vjeruj puno ljudimai njihovim obećanjima

jer se samo olakorazbacuju riječima.

SAN

Noćas sam sanjalada si uz mene,

da me paziš i čuvaši nikome ne daš.

Sanjala sam tvoje rukeoko moga tijela

drhtalo je moje srce,drhtala sam cijela.

Sanjala sam tebe,plavetnilo neba,zvjezdice u sjaju,sve što mi treba.

108

A kad se razdaniloshvatila sam sve,

ja sam ovdje samaa ti tko zna gdje.

Zalud moja ljubavzalud moje želje.

Tebe nema, sve je samo san,srca punog tuge živim novi dan.

ŠTO JE LJUBAV?

Ljubav je poput cvijeta....Najprije pupa,zatim je u njoj

sva ljepota svijeta!

Ako ju ne čuvaš,ne hraniš

i ne zalijevašza čas će sve nestati

i poput najljepšeg cvijetabez vode i hrane uvenuti!

109

TVORAC MOG ŽIVOTA

Bio si ljubav mog života!Što je slikar značio slici,

poeta pjesmi,arhitekta građevini,

kipar kipu,to si ti značio meni.

Bio si moj stvoritelj!Oblikovao si me prema svojoj volji.

modelirao si moje srce da ti bude rob,moju dušu da ti bude sluga,moje oči da ti budu pratnja.

Zavisim od tebe

kao slika o slikaru,kao kip o kiparu,

kao pjesma o poeti,

110

kao cvijet o vrtlaru.

Ako me ostaviš na pola putanedovršenu, neoblikovanunikada više neću biti ista.

Samo u tvojim rukamaja sam remek djelo.

Samo s tobomkao djelo s majstorom.

BEZ LJUBAVI

Tišina vlada.Nema nigdje ni žive duše.

Kamo da krenem sadadok se svi moji snovi ruše?

Sve što sam nekada imala,htjela, voljela,sve je nestalo,

sve sam izgubila.

Jedino blago koje imah,moja draga, mila djecakrenuše svojim putem,

a moje srce jeca.

Tek sada shvaćamda život svoje nosi

dok ulicom sama koračam,i gledam prosca gdje prosi.

111

On kruha je gladan,i vode žedan zacijelo,

a jadnija sam ja od njega,iako ne trebam jelo.

Tko je ljubavi gladantom nema pomoći,

ni najbolji kuhari svijetanahraniti ga neće moći.

SRCE NA DLANU

Otkada tebe ljubimnitko me ljubiti nećejer ti si u moj životdonio djelić sreće.

Samo bih tebi dalanajvrijednije što imam,

moje iskreno srcesamo za tebe čuvam.

Možeš s njime činiti što hoćešsada ti ga na dlanu dajem.

Što god mi nudišna sve pristajem.

Nije mi važno što ćeš mi biti;Da li drug, prijatelj, ili ljubav jedina!

Da te volim više od svegato je jedina istina.

I nema mjesta sumnji ni svađini napetosti koja ponekad vladajer to što osjećam prema tebineće se promijeniti nikada.

Kada si tužan i umoran

112

pusti me k sebi,jer i moje srce patikada si ti nesretan.

Kada ti dobro u životu ide,svoju radost sa mnom podijeli,

jer osmijeh na tvome licumene najviše veseli.

Ako mi dozvolišs tobom bih sve podijelila,

a ako jednom od tebe odemznat ćeš da sam te iskreno ljubila.

I ako mi srce zgaziš,i kad me više ne budeš htio,

živjet ću od sjećanja kako me maziši od trenutaka kad si me ljubio.

Od tebe ne tražim ništa,samo mi dozvoli da uz tebe budem

Ne zato što moram, ili zato jer te molim, nego zato jer te iskreno volim.

113

STRAH OD LJUBAVI

Htjela bihda ne gledamte sjajne oči.Izbjegavam

svaku mogućnostda ga sretnem.

Misao svakuo njemu

iz glave bacamo nečem dubljem

s tobomne želim

niti da sanjam.

A ne znam zaštodok polako

misli o njemuiz glave guramu sjećanju mi

još lebdi osmijeh,nestašan, dječački,

vragolast,ali sa slikom dušenjegovog vlasnika.

Osmijehkoji govori sve;

"Ne boj se, imaj vjere!Nisu svi ljudi isti!

114

Daj nam mogućnostda budemo bar prijateljijer život prebrzo proleti!"

Osmijesi nestaju,pogledi tamne,sjećanja blijede.

Ostaje samo dušakoju sam jednom davno

mogla upoznatiali za nju nisam htjela znati.

Ta duša još lutaovozemaljskim svijetom.

Traži "ono nešto"što nadu budi.

Kad nađeš to "nešto"- zvjezdicu u pogledu,

- dušu u osmijehu- ne idi dalje,jer tko znada li će senjegov put,

opet s tvojim susrestiili ćeš ostati samanegdje, na nekoj

pustoj cesti!

115

VJEČNA LJUBAV

U očima njenimsuza more

i čitava dušaotkriva bol

što grud joj tišti.Ona zna da život

više nikadneće biti isti,

jer djelić srećetek je okusila

poljubaca mednihna usnama joj slast,

tijelo još drhtiod zagrljaja čednih,

čitavo srceuzburkala strast.

A sad toga nema više.Tek spoznala je ljubav

a život većnovu stranicu piše.

Snagu je skupilada bol i tugu zaboravi,

uspjela je čaki da mu ne spominje ime,

ali uzalud, srce ne može prevaritiniti ga utješiti s bilo čime.

Život ide daljeOtvaraju se putevi novia u srcu joj ostala bol

i njeni neostvareni snovi.

116

ZA NJEGA......

Da mi dobra vilai dragi Bog

ponudeispunjenje želje,

izabrala bihda mogu vratiti vrijeme,i sve one lijepe trenutke,

strastvene, nježne,sate pune razumijevanja,

razgovora, maženja,u kojima sam ja imala

samo tebea ti samo mene.

Ni jedna druga željane može mi ispuniti

ni dati, što mi daješ ti.Sve bogatstvoda mi nude,

i sve materijalnošto usrećujedruge ljudemeni ništa

ne bi značiloako uz mene nisi tizlato moje jedino.

117

AKO JE TKO POMISLIO....

Ako je tko pomislioda tražim milost

ili sažaljenjetaj se vara.

Jer duša mojajoš ima snage

da piše, da pjeva,da crta,

da stvara.

Ako je tko pomislioda sam toliko tužna,da utjeha mi treba

taj se vara.Moja duša već odavno

slobodna treperi i stremi put Neba

oslobođena od svih balasta,

i svih ovozemaljskih gluposti rasterećena.

Ako je tko pomislioda zbog ljudske zlobe

i pakosnih jezikamislim odustati

ili možda da se imamrazloga nečega sramiti

taj se vara.

118

Uvijek i svugdjemogu uspravno glavu dignuti,

u zrcalo se pogledati,bez srama i stida

k visinama stremiti. 

Vjerujem, i znamdoći će vrijeme

kada će jezici zlobni

zauvijek zamuknuti

a dobrota, hrabrost nada i vjerapobijediti!

119

DILEMA

O Bože moj!Da li bi Ti meni

odgovoriona moje pitanje?

Jesam li ja griješnik?

Siromašne sam darivaoali sam se i sam prežderavaona kojekakvim svečanostima

ručkovima  i slavljeničkim večerama.....

Nisam otimao, niti kraoali sam žene ljubio.

Nisam tim krasnim bićima mogao odoljetizato sam ih svim srcem nastojao voljeti.....

Blag sam bio prema prijateljimasve što sam mogao,

trudio sam se za njih učinitino zamjerao sam neprijateljima

i na njih se nisam prestajao srditi....

Nisam se svađao sa susjedimaniti sam ikada ohol bioali sam susjedu svome

na njegovoj lijepoj ženi zavidio....

I  sve sam od sebe sa srcem davaoprijateljima sam uvijek udovoljavao,samo sam za jednu stvar sebičan bio

svoju ženu nikada ni s kim ne bih dijelio....

I kad mi kažeš Bože;- "Ako te tko ošamari, okreni mu i drugo lice

ja to ne činim baš takojer mi to nije ni malo lako......

Da li sam zbog svega griješan?Pomozi mi da znam

120

jer danima se već to pitamzato jer se osjećam tako jadan i bijedan......

ČOVJEČE!

Pretvaraš se u čudovište!Gaziš sve oko sebe!

121

Ne mariš za drugeniti za njihove potrebe!

Do kada ćeš takogledati samo sebe?

Zar te ne peče savjest,il' oko srca zazebe?

Svi su ti dalisve što su imali.

Zbog tebe štedjelia tebi posuđivali!

Sada po njima pljuješ,odbacuješ sa svima drugima.

Kroz život ideš daljesa nečistom savjesti i dugovima.

Zašto se ne okreneš?Zar ne vidiš da nema kraja

na tvome putu?Stalno se vrtiš u začaranom krugu

iz kojeg izlaza nema!

Na kraju ćeš ipak negdje morati stati,u nekom tihom kutku sjesti i shvatiti

da ćeš i ti umrijetia da za tobom neće plakati.

Oko sebe si samo zlo širiomnoge vrijeđao,

nikome nisi nikad oprostio,ni sa kim se pomirio.

Pa kako možeš s tim živjeti?Ili što je još gore

kako možešmiran umrijeti?

DAN MRTVIH

Danas je dan mrtvih,dan osoba koje smo voljeli

i onih koje volimo,a otišli su iz naših života.

122

Gdje si ti?Nemam te,a ja tužna,

nesretna, patim,više nego da si zaista mrtav!

Kad će već jednomprestati bol,

tuga, patnja, sjećanje,želja da si uz mene?

Ima li kraja boli?Mrtve bar sanjam!Znam da me vole,

da se za mene molei da brinu o meni.

A šta da radim s tobom?Kako da zaboravim tvoj lik

koji mi je svakodnevnou mislima, u srcu?

Tvoj glas i sadmi odjekuje u uhu:

"Volim te!""Uvijek ću biti uz tebe!"

Sanjam tvoj lik!Svake noći.

Tužan si.Odlaziš,

nestaješ daleko od mene.

Uzalud pružam ruku,zovem te, u želji da te dohvatim!

Tražim te i molimda bude kao nekad!

Uzalud!Nestao si iz mog života

a nikad nisi bio prisutniji.Koliko te samo volim

123

a toliko bola smo nanijelijedno drugom.

Znam da si i ti volio mene.Na svoj način, ali si volio.A ni jedno od nas, nije se

izborilo za život ovozemaljskiveć se pomirilo sa smrću za života.

Smrću  osjećaja,svega onog što nas čini ljudima.

A kome onda da danas zapalim svijeću?Tebi kojeg volim svim svojim srcem,

a nemam te,sebi koja postojim, a ne živim,

ili onima koji su pokopani?

ZAUVIJEK MRTVA

Za tebe jedinogčuvala sam ljubav,

iskrenu, nježnu,do sada nikome poklonjenu!

Samo za teberezervirana je bila nježnost

i osmijeh u ranu zoru.S tobom sam željela šetati šumom

124

i kupati se u plavom moru.

Dijelih s tobom sve tvoje snove.Zbog tebe sam ih željela ostvariti.

Kovala sam planovekoji su tebe trebali usrećiti.

Sad znam da sam pogriješila.Trebala sam biti žena,

a ne sluškinja.Dajući cijelu sebe

potpuno sam izgorjela.

Plam moje ljubavibio je prejak,

spržio mi je krilai spriječio me da letim.

Prekasno je za moju sreću,prekasno da uzletim.

Nikada više neću osjetitikako tvoja usnica ljubi

niti ću znati kako izgledakad se najdraže biće gubi.

Jednom sam samo voljelaiskreno, jako, nesebično,

a zajedno s mojom nesretnom ljubavii ja sam zauvijek umrla.

TUGA

Tuga je teretteži od najvećeg bremena.Tvrdi kamen koji se ne boji

ni sunca, ni vremena.

To je rđa koja nagriza dušu,razara srce

tako da ga ništa ne može obnovitini nježnost, ni druge sitnice.

Tuga je bolest neizlječiva....Tuga je žalost nepobjediva....

125

Tuga je pustinja neprohodna.......Tuga je moj život sročen u ovoj pjesmi.

PJESMA

Kad teško je u srcua suze blistaju na licu,

kad pomisliš da ne možeš više,tad ruka sama krene, i piše.

Svi problemi, boli i tugekroz godine teške i dugeu pjesmama su mojim.Samo sa olovkom u rucija se ničega ne bojim.

Kad pišem nema ni brige, ni straha,tad prebolim lako sve nedaće.

126

Snagom diva kročimi rješavam životne zadaće.

TVOJI SNOVI

Tvoji su snoviu plavom moru,

a misli  posvećenemladom boru

dok srce šapćetajne svoje

pjeni morskoj.

Ni ne slutitvoja duša

da srce mojetvoje sluša

dok ti stojiš na obalii valovi tvoje tajne nose,i ja sam tu negdje blizu

127

a more i moju dušu hrani.

Ne znaš da i moje noge bosekroz vodu polako hodei dok plićakom koračajužele stići do slobode....

Do slobode dušei mira u srcuželjela bih

uz plavo more doćiali uzalud sve,

bez tebeto nikad neću moći.

I dok u more plavo gledam,iz valova utjehu tražim

i dalje ne želim da se predam,tek na trenutak tijelo snažim.

Samo kratko pogled bacamna tu prekrasnu morsku ljepotu

a onda se opet vraćamsvom jadnom i tužnom životu.

ŠUTNJA

Kad jednom dođe vrijeme šutnjea umjesto trenutaka sretnihprevladaju trenuci ljutnje,

nek u tvom srcu vlada blagost.

Jer nije još prošlostšto u srcu je bilo.

Oboje nismo ni svjesništo se zapravo zbilo.

Možda smo samo na trenutak jedanizgubili ljubavi nit

pa umjesto razgovora toplihizmeđu nas postavili nepremostivi zid.

A vremena je tako malo...Život prolazi poput dima

128

uskoro nestati će ga tragali ti ćeš uvijek u mojem srcu

ostati ljubljen i drag.

SREĆA

Biljci koja rastepotrebno je samo malo vode

i zraka koja svjetluca.

Mrava u travisretnim čini pokoja mrvica

i tračak sunca.

Glista je sretnasa nekoliko kapi kiše

i za sreću joj nije potrebno ništa više.

Prosjaka možeš usrećitisa dvije, tri kune, toplom kapom

i komadićem kruha.

A s čime možeš usrećiti mene?

129

To uopće nije teško...Ti znaš kako, ako ti je stalo....

Za moju sreću i radostan osmijehdovoljan je tvoj topli pogled, uz riječi

"Ne boj se, imaš mene, ZLATO MOJE MALO"!

MOJ ŽIVOT

Do jučer jošučinio mi se bezizlaznim

život moj, prepun samoće i tuge.Suze bijahu moj jedini prijateljkoje u svakom trenu koračaju

uporedo sa mnom.

Slijevaju se niz lice,ja ih ljubomorno skrivam,

čuvam samo za sebe.Ponekad samo ih podijelimsa čašom dobre travarice.

Nikome ne damda pronikne u moj pogled

u njemu samo stanuje tuga.Trebalo bi zapaliti svijeću

da se iza tame i tuge nazredjelić vjere, ufanja u sreću.

130

A onda si došao Ti i rekao;"Ne gubi nadu,

vjeruj,idi naprijed,

bori se za svoja prava"!

Krenuh daljeputem na kojem bijaše zid

nepremostiv,visok gotovo do neba.

Dalje me vodio Tvoj glas:"Idi naprijed, ti to možeš"!

Nađoh svjetlost, primih Tebe za rukui shvatih,

da si Ti sve što mi treba!

TEBI

Došao si u moj životjednog dana

kad je bolveć svima znana

zatrovala moje tijeloa suze natopilei zadnji komad

moje kože.

Pomislih, o Bože,zar ima još dobrih ljudi?

Zar ima još nade?

U sljedećem trenuod osmijeha tvog

i dodira punog strastimoje srce kucat stade!

131

OKRENI SE I ZADNJI PUT POGLEDAJ

Svaka moja misao k Tebi je letjela,svaki otkucaj srca moga

za Te je otkucani uzdah svaki Tebi posvećen.

Tebi, koji nisi vrijedanniti jednog mog pogleda

niti jednog uzdahakoji tako bolno parapo mojim grudima.

Tebi, koji nikada nisiznao cijeniti

ljubav na dlanu, u očima,čistu, nesebičnu

za te čuvanui samo tebi poklonjenu.

Ti koji si prezreosvaki moj osjećajizrugao se svemu

što sam rekla ili učinilai moje postojanje

132

učinio nevažnim.

Tebi, koji ne znaššto znači voljetisrcem, dušom.

Osjećati da si dio nečega!Tebi, koji si tako sam

jer ti do ničega nije stalo!

Zaustavi se. Okreni.Pogledaj još samo jednom,

zaustavi pogled na licukoje u Te gleda

koje za Tebe živi, i ne danikom reći ni riječi

protiv Tebe.

Pogledaj, i upamti,zadnji put,

da je ovo lice,lice anđela.

Lice žene svetice,koje koje je osvjetljeno

božanskom i nesebičnom ljubaviza Tebe, koji to nikako nisi zaslužio!

133

MOLITVA

Rekao si;"Tko hoće ići za mnom

neka sve ostavi i neka pođe".I pošla sam. Posrćem putem.

Padam pod svojim križem.Nikoga nema da preuzme moj teret.

Rekao si;"Tko ima dvije haljine

neka jednu podijeli siromasima".Podijelila sam dvije i pošla za Tobom.Ismijaše me oni kojima sam podijelila!

Rekao si;"Tko nahrani sirotinju

kao da je i Mene nahranio".Nahranila sam ih i pošla za Tobom.

Gladujem na svom putu jer mene nitko ne nahrani.

Rekao si;"LJUBI BLIŽNJEG SVOGA KAO SAMOGA SEBE"!Ljubim, Bože, svakog čovjeka kojeg si stvorio,

svaku životinju i svaku travku.Pošla sam, Bože, za Tobom, u čvrstoj vjeri u dobro.

Ostala mi samo Tvoja ljubavjer oni koje ljubih to ne prepoznaše.

Rekao si;

134

"Tko voli djecu i pazi ih, Mene voli"!"Bit će sretan, jer u djeci je Kraljevstvo nebesko"!

I ljubim ih, Bože, svim srcemjer u svakom djetetu vidim snagu Tvoje ljubavi!

A ipak na mom putu nema ni traga sreći.

U čemu je onda, Gospodine, Tajna naše vjere?Slijedim Te na svakom Tvom koraku

u svakom svom djelu, u mislima mojim, uvijek sam s Tobom.

Ipak, čak i oni koji nikada nisu priznali da si TI jedini Bogkoji se nikada nisu sagnuli pod križem

nego su i svoj križ na tuđa leđa natovarili, puno su sretniji.

Njihova lica blistajunjihova duša ne zna za tugua srce nikad nije osjetilo bol.

Oni ne suosjećaju, ne znaju kako je križ nositii koliko se puta mora pod njim pokleknutida bi se utvrdila vjera u Tebe, moj Bože!

I ja bih išla dalje, da znam kako.Ne znam ni kuda, jer kao nekakva luda

ostadoh bez cilja na svome putu.

Nemam više snagei ne mogu toliku bol podnositi.

Zato te molim, Bože, Ti mi pomozi!Olakšaj mi teret, umanji muke

pruži mi svoje rukei povedi kroz život. Hvala!

135

BOŽE MOJO Bože moj,ako si gore,

u plavim nebesima,svrni pogled na me.

Ne daj više da me mučejer mi srce od bola puče.Ne mogu više, Bože moj!

Kad već si mi život daozbog čega tolika patnja?

Zar nije dosta bola?Zar nije dosta muke?

O, Bože, pružam ti ruke,uzmi me i povedi!

Poslušaj moj tužni vapaj,svjetlo mi pokaži, utjehu daj!

Bože moj!Ti koji sve znaš i čuješ

zašto sad šutiš?Zašto mudruješ?

Zar prečuti ćeš molitvu moju?Zar nećeš prihvatiti mi ruku

i pomoći da lakše podnosim muku?

Bože moj!Zar ima negdje još toliko patnje?

Zar ima igdje još toliko rana?A stalno sam sama, sama!

Nigdje nikog da me za ruku uzme,da dio tuge bar, na svoja leđa preuzme.

Moja su leđa nejaka

136

sjela je na njih tegoba svaka.Ne mogu više, ne mogu više!

Bože moj!Pomozi mi sada

kada u meni živi nadada dobri ljudi zaslužuju bolje.

Tebi bar ne treba puno,poslušaj molitvu moju,

svrni svoj pogled na me,pokaži  malo volje

i daj mi nadu da može biti bolje,jer ne mogu više, ne mogu dalje!

Bože moj!Ako i ne uslišiš moje molitve,

ne boj se, nećeš čuti moje kletve.Samo nemam snage dalje se boriti,

zato ću negdje, daleko, sama,od svake borbe odustatii smrti se lakoj predati.

137

ŽENA

Najprije bijaše Adam,zatim od rebra njegovog

postade Eva,pramajka svih žena,

i dragulj svih draguljakoji nakon nje

zasvijetliše ovim svijetom.

Žena, majka,ljubavnica,prijateljica,kuharica,domaćica,

poduzetnica,radnica.

Žena, majka,suradnica,pjesnikinja,čudotvorka.

Zar je potrebna i jedna riječ više

da ovo biće;Ženu, Dragulj,

Kraljicu – opiše?

Ovako hrabra,postojana i čvrsta,

žena ipak imajednu veliku manu;bez muškarca svog,

bez ljubavi svog životane diše, ne živi, ne blista!

138

ILUZIJA

U žvotnim titrajima postojimo ti i ja. Nitko više izvan nas

niti oko nas ne može utjecati

na stvorene vibracije. Otkucaji srca kucaju istim ritmom,

disanje postaje uravnoteženo u tvojim i mojim plućima.

Ruke nam se prepoznaju dodirom......

Povezani strašćukoja nas u tom trenutku veže,

ne shvaćamo da je tosamo jedan tren,

da vatra kako brzo zaplamti,još brže gasne.

Da bi vatra gorjela vječno,neprekidno na nju

treba "nabacivati" nove klade.Na, žalost,

tjerani životnim nedaćama,svakodnevnim brigama,često nam na ognjištu

ostane samo malo žara.Trudimo se tada raspiriti tu vatru,

no više "nabacivanja klada"često dovodi do togada se vatra zaguši.

Stoga moramo vrlo oprezno postupati,ako želimo, da nakon

što se vatra gotovo ugasi,ponovno plane.

Na kraju,ukoliko ne uložimo silan trud,

volju i ljubav,

139

shvatimo da je sve samo iluzija.Ne postoji vječna vatra,osim možda  "u paklu“!TRIDESET GODINA

Uđoh na vrataa iza vrata tišina.

Led u očima.Ja, sva ranjena,

razmišljam,zaustavljam suze

da ne teku.

Trideset godina!Iza mene

godine rada,stvaranja,

godine tuge,strahova,

plakanja....

Trideset godina!Skupim hrabrost –izustim, „Što je?

Zar se nešto dogodilo“?A on kaže; „Gotovo je!

Zakasnila si, 10 minuta.Tko zna gdje si i s kim si bila?“

Trideset godina!Kažem, ne mogu više.

Svaki dan jednako se zbiva.Tišina oko nas,

u srcu strah, tuga,vše ne znam sanjam li,

ili sam živa?

Trideset godina!Kažem, ne mogu dalje.

Zar je važno višeanalizirati, prepričavati

tražiti neke sitne detalje.Rastajem se kažem, nema dileme,

a on izusti jednostavno; „Bilo je i vrijeme!“

140

TEBI

Danas, kad o ljubavi se pričai Tebi evo kažem

volim te svim srcem.

S Tobom ustajem,s Tobom spavati odlazim

i od jutra do mrakazvati te ne prestajem.

Sve ljubavi mogu nestati,sve može dobiti drugačije ime,

i ljeto može biti hladnijea toplije doći zime,

ali ljubav prema Tebiuvijek će biti ista.

Može biti samo jača i većajer život bez Tebe

nije život,srce bez Tebe nije ljubav

duša bez Tebe nije radost.

Ti si moja najveća ljubavMir, Zadovoljstvo i Radost najveća!

OČE MOJ!

141

Od kad znam za sebečeznula sam za

tvojom snažnom rukomoko mog ramena,

tek toliko da osjetimda nisam sama!

Tražila sam u tebiutjehu, oslonac, spas,

tvrdu stijenu,jer bila sam jako malakad mi je umrla mama.

I kad si često kućipripit dolazio

i kad me ljuljajući se,nešto mumljajućisvojim pogledom

nisi niti prepoznao,još uvijek sam te

svojim ocem smatralai uvijek, baš uvijeksve ti opraštala.

Cijeli život sam se nadala,vjerovala, očekivala,

samo jednu lijepu riječa upravo onunajočekivanijuriječ najdražu

tebi je tako teškobilo izreći;

Kćeri moja.......Sad si otišao!

Ni ti, ni janećemo moći izreći

ono što nam duše pritišće,život je prohujao,

vrijeme se više nikadvratiti ne može, i neće.

A bili smo tek korak dosreće, do ljepote,

142

bilo je dovoljno samo reći:„VOLIM TE!“ i „VOLIM TE!“

SVETA VODA

Prije desetak godinaumro je mudar čovjek

143

koji je na svaku odgovor znaoi na sva pitanja

uvijek odgovaraomudro razmislivši.

Svaka rasprava jes njim potrajalai bila zanimljiva

jer je on o puno stvariimao što za reći.

Često je govorioda u razgovoru trebauvijek pričati kontra

kako bi razgovorduže trajao

jer kad bi svi isto mislilio čemu bi razgovarao?

Imao je puno mudrih izrekataj dragi starac

bio je pravi čovjek,vjernik

i muškarackakvih sve manje ima.

No jedna mudra je ostalau mojem sjećanjutrajno zapisana.

Rekao je;„Uvijek ponesi

u maloj bočici vode,može obične ili svete

ako ti zatrebajer nikad ne znaš

koje sve riječiiz usta nekontrolirano izlete.

Tada će sveta voda sigurno pomoćijer kad ništa usta ne može zatvoriti

usta puna sveteili obične vode

sigurno ne možeš otvoriti.

144

Mudar je staracmoj djed bio

i uvijek jemudro zborio.

PORUKA MAJKE

Iz daljine te gledam.Vječno te pratimna tvome putu,

ispred tebekrčim šumovite staze,

čas ispred tebe

145

a čas iza tebe koračam.

U tami ti sjajim,u noćima hladnim

prozeble ruke ti grijem.Lice zgrčeno od bola

svojim dahom tiosmijehom zamjenjujem.

Tu sam, u svakom trenuuz tebe hodam!

I drhtim kad i ti zadrhtiš,patim kad i ti patiš,tvoje mokre suze i

ove moje suhe,bezglasne prate.

Voljela bih da budešsve ono što ja nisam uspjela; -

najhrabrija,najčvršća,najsretnija,najvoljenija.

Sve ovo želim ti,našeg Oca molim za tebe

i svakog danačim se probudiš

ja vjerujemda svakim svojim korakom

u novi dan,pun sreće, koračaš.

DUŠNI DAN

Danas je dušni danpa evo i ja

izlijevam svojudušu na papir bijeli.

Rišem sadperom i tintom

ispred sebeživot cijeli.

146

I što narisah?

Tek jednu točku crnui jednu suzu malenu!

I riječ tuga,i ljubav!

To jedine su riječikoje na ovaj papir stanu.

U RANO SVITANJE

Prepliće se sjaj zvijezda,miris borova

i odsjaj svijećasa grobova.

Tu smo svi!Suza pokoja

niz lice poteče,dok molimo Očenaš

tople kapi padaju na cvijeće.

147

A onda upremo pogledu nebesku plavetnu boju

i među sjajnim zvijezdamavidimo kor Anđela

kako veselo pjevaju.

Zaboravimo na tugu.Umjesto žalosti

tek osjećaj prazninenek ispuni nam srca.

Tješe nas glasovi iz visine.

Vjerujmo u život vječni,u život duše,

u Njega i Anđele s neba!Tuga polako prolazi,

nismo više sjetni.

MOJOJ BAKI

Težak je životna lice moje bake

usjekao duboke bore.Nikad nije snagu gubila,ni kad je muža pokopala

ni kad je mlada kćerka umrla.

Puno je suza prolila,ali je glavu digla,

s krunicom u rukamai molitvom na usnama

dalje je kroz život kročila.

Kad se već ponadala

148

da će sve biti dobroi da je sve nevolje prebrodila,da joj više ne može biti gore,

već se opet novi problem stvorioi lice moje bake postarao.

Voljela je život ratarski, slavonski.Male kućarke u svojoj ulici,jutarnje kave sa snašama.

Puno je puta pričala o svojoj unučicii kako je lijepo bilo dok su se družili na pašama.

Sad više nema kuda,snagu joj zemlja iscrpila.

Ruke joj žuljave, suhe, kvrgave,nemaju ni malo snage.

Na čelo se duboka bora usjeklazbog žalosti i tuge

jer umjesto unučice drageuz nju su osobe druge.

Svatko je otišao putem svojim.Tako sam i ja previše daleko,

iako je jako volim,ne mogu drugo

osim da na nju mislimi za nju, uvečer,

po koji Oče naš izmolim.

SRCE MOJE JE ŠKOLJKA

Srce moje je školjka,a u njoj biser bijeli.

Ne samo jedan biserveć nizak cijeli.

Jedan biser je za tebetvoja ljubav je njime zabilježena,drugi tri bisera su za moju djecu

njima su zauvijek posvećena.

149

Treći biser mojim je roditeljimakoji su me darovali životom,

a zadnji biser posvećen je Bogujer me darovao

unutarnjom ljepotom. Između ovih glavnih postoji još i

par manjih biserakoje dijele mojih nekoliko

najboljih prijatelja.

VRIJEME PROLAZI

Bila sam malo dijetesa onim slatkim

nevinim osmijehom,razbijenih koljena

bez tri prednja zuba,ali sretna

jer tuga i brigejoš nisu dotakli

moje srcei to malo fizičke bolikoju sam osjećala

zbog razbijenih koljena

nije moglo umanjiti sreću

150

zbog zadovoljstvašto sam se rodila.

Ubrzo sam izraslau mladu djevojku

nasmiješenu, vedru,tek propupalu

i još uvijek me nisudotakle životne brigeiako život nije bio lak.Hodala sam ponosno

i visoko dignute glave.osmijeh nije silazio s lica.

Poput rijeke nabujale

koja nezaustavnoteče svojim tokom

prolazio je i moj život koji me neumoljivo od mlade djevojke

pretvorio u zrelu ženui sretnu majku

prekrasne dječice.

Dan za danomizmjenjivao se.A kroz te danedječje radosti,dječje bolesti,školske brige,i njihov rastkoji je brzo napredovao

baš kao i moj nekad.

I ni okrenula se nisama već su mi naočale

na uvelom nosui štap me čeka u kutudok drhtavom rukom

i sijede kosepletem veste svojoj unučici.

151

Zahvaljujem Bogu na svim darovima

kojima me darovaona mom životnom putu

i nimalo se ne ljutimšto me ponekadpamćenje izda

pa se ne sjećam ni briga ni tuge.

Samo ispred sebe vidimmale dječje ruke i

njezin sretan osmijeh.

KAD BI BAR

Kad bi bol mogla biti snijeg pa da se istopi

sa prvim tvojim osmijehom i toplinom dlanova

na mojim ramenima.

Kad bi duša bar bila rijeka

da njezinim koritom otplove sve naše krivo izrečene riječi

i svi ledeni pogledi.

Kad bi moje srce bar moglo biti ruža mirisna,

bez trnja pa da samo miriše

i da baš nikad ne ubode.

152

Voljela bih da ovim čudnim svijetom

prođem poput zvijezde repatice, zasjajim i nestanem

iz vidokruga.

I da svi oni koje sam voljela,

i još volim ostanu vječno sačuvani

u trajnim pretincima mojih misli.

PRIJATELJI

Ponekad izgleda kao da život cijelibez njih možeš,a nekad tek jedan tren te dijeliod toga da ih u pomoć pozoveš.

Prijatelj ti zna uvijek reći baš ono što treba.Kad u tvom glasu osjeti sjetupoput sjajne zvijezde - vodilje s nebaprijatelj uvijek svijetli na tvom putu.

I makar nekad izgleda nevažnoda li će ti se prijatelj javiti,stisnuti te, podrškom, za ruku snažno,uvijek će te njegova gesta razveseliti.

153

Često je dovoljan tek jedan mali znakda osjetiš prijateljsku ljubav i prisustvo.Ostavi ti tek znak poljupca, zvjezdicu, neki tragi život više nije nije blijed, osjećaš prelijepo jedinstvo.     :-)))))     **********   :-)))))   **********

LJUBAV NEMA KRAJA.....

Pričam ti i danaskao i nakon puno godinaiako mi se ponekad čini

da između nas nikadnije ni bila tišina.

U srcu te svomnježno ljuljam.

Pred spavanje titiho, u sebi,

šapućem nježne riječi.

Tvoj lik pred očimastalno mi titra,i čekam čekam,

da vrijeme rane izliječi.

154

Prolaze dani,i tjedni, i godine.Već su iza nasi topla proljeća,

vruća ljeta,i hladne zime,a ja još uvijek

podsvjesno grlimtvoj jastuk

i zazivam tvoje ime.

Tko mi te može zamijeniti?Tko još može izazvati

drhtaj duše i brže otkucaje?

Iako je toliko vremena prošloi sijeda kosa već je na tjemenu

ljubav u srcu ne prestaje,niti blijedim uspomenu.

I kad jednog danakraj tebe me budu smjestili

neće mi biti važnou kakvom oblikui gdje se budemoponovno susreli

jer nema sastankabez rastanka,a mi se dušo

nikada nismo razdvojili.

155

VOLIM, DOK NIJE KASNO.....

Dajem ti srce na dlanui ne marim više

što će s njim biti,niti da li imaš u planuzauvijek me voljeti.

Živim život danas,nije me briga

što će biti sutra.Kreni, ljubi me odmah

i nemoj prestatido jutra.

Ne želim se sjećati što je bilo jučer,

niti razmišljatišto će se dogoditikad padne večer.I sutra je novi dan

budi u njemu sretan.

156

Život je samo jedan!Promiče poput pješčanog sata,

niti se osvrnuo nisioko sebe

a pred tobom su većnebeska vrata.

Tad nema vremena za žaljenje,

niti popravnih ispita nema.Prošle su prilike razne

za voljenje, razumijevanje,tamo te više nitko

ništa ne pita.

Zato živi!Ne gubi vrijemena lude sitnice,

prepusti se ljubavii radosti,

razveseli svoje srce.

Daj mu da voli!Nek svakog dana

prepuno ljubavi bude,mržnje je i onako previše,

ljubav i radost

stvaraju ljude.

157

NISI SHVATIO

Nikada nisi shvatioda postoji mjera

koja se ne smije prijeći.Niti si ikada imao osjećaj

što se smijea što ne smije reći.

Nisi znaošto je to sreća,od ičega veća

koju osjeća ženamažena, voljena.

Nemoj stogaosuđivati mene,

za suze, slane, nijeme,niti me okrivljuj

zbog toga što nas je uništilo vrijeme.

Moglo je sve biti drugačije.Da sam ja bila osoba

158

koja ti nešto vrijedii koju želiš usrećiti

nikada te ne bih trebalani za što u životu moliti.

GODINE SU IZA NAS.....

Iza nas su godineu kojima si ti razumio mene,a ja sam u tebi gledala Boga,i osobu od najvećeg značenja.

Bio si mi sve na svijetu.Sve zvijezde u mome pogledu

tu su se nastanile samozbog ljubavi prema tebi.

I sve suze zbog tebe isplakanemogle bi stvoriti bar još jedno more,

toliko bola si znao u mome srcusvojim ponašanjem izazvati.

A ja sam navikla opraštati.Jer kad voliš, tada ne zamjeraši ne osuđuješ zbog teških riječi,

lako zaboravljaš sve ružno i loše.

Do jednom.....Kad nasluti se kraj

i kad svađe postanu svakodnevica,uvrede i ružne riječi

zamijene topli smiješak i stisak ruke,

159

tad ne treba više ništa izrećii vrapcima na krovu je već jasno

da se ništa popraviti ne daljubavi nema, za sve je prekasno……

Nemoj tad tražiti oproštaj,niti povlačiti sve izrečeno!

Nema više povratka!Sve je među nama umrlo,

nestalo, završeno!

NESIGURNOST

U pogledu ti čitamsve što mi želiš reći,sve one male tajne

što su ti u srcu zaključane.U dodiru ti osjećamljubav neizmjernu,

toplina i žarisijava iz svake stanice

tvog tijela.Prepoznajem ljubav

iz svake sitnice.

Tako se gledamodugo, dugo,bez riječi,

i bez treptaja,a onda ne znamo

što drugoi umjesto da se

jedno drugom posvetimo,i da se volimo,mi se bez riječi

raziđemo!

160

161