Biti knjievni superstar, a pri tom ne pisati trilere, knjige o vampirima i moderne bajke, nego ozbiljne i teke knjige za odrasle, danas je teko bilo gdje na svijetu. Zapravo, krajnje je mali broj kultura u kojima bi za pisca takvih knjiga uo bilo ko izvan uskog kruga posveenih italaca i akademske sredine. Bez sumnje, ni Uelbeku nije bilo lako postati knjievnom zvijezdom u Francuskoj, ali ne zbog opteg ignorisanja umjetniki vrijedne knjievnosti (to bi bio sluaj manje-vie bilo gdje drugdje), ve zbog strogih kriterijuma i ozbiljne konkurencije. U toj zemlji, ija kultura ponekad djeluje kao da je izolacionizmu i prepotenciji sklona, na televiziji imate gledane emisije u kojima kritiari estoko raspravljaju o nekoj novoj knjizi. Naravno, parlamentarna demokratija i liberalni kapitalizam su svugdje slini, ali Francuska je ipak i dalje jedno od onih udnih i rijetkih mjesta gdje ljudi itaju dobre knjige i razmiljaju o njima.