Bakarska

RIJEKA . SVIBANJ 2011. . BROJ 4/441 . GOD. XLIX . CIJENA 7 KN

Riječani procesijom zahvalili papiBlaženi Ivan Pavao II.

Nadbiskupijsko hodočašće

Putovima sv. Pavla

Hagioterapija

Svakodnevno opredjeljenje za Dobro

Kateheza

Papa i papinstvo

2 B

roj 4

/441

201

1. Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Proslava beatifikacije

U godini posvećenoj euharistiji i prenošenju vjere u Riječkoj nad-biskupiji, godišnje nadbiskupijsko hodočašće vjernike je odvelo u Grčku, putovima sv. Pavla, jednog od najvećih prenositelja

vjere. Pod duhovnim vodstvom nadbiskupa Ivana Devčića i u pratnji šestorice svećenika, 400 hodočasnika u 5 dana boravka u Grčkoj, od 25. travnja do 1. svibnja, imalo je priliku posjetiti mjesta na kojima je propovijedao jedan od najznačajnijih likova kršćanske povijesti, sv. Pa-vao.

To su mjesta u kojima su formirane prve kršćanske zajednice, iz čijih se temelja kršćanstvo razvilo kao najveća svjetska religija. Hodo-časnici su tako posjetili poznate grčke gradove i arheološka nalazišta, Atenu, Korint, Bereu, Solun, Filipe i Neapol, a noćili su u Solunu i Ateni. U zemlji u kojoj katolika ima svega oko 2-3%, a većina stanovnika pra-voslavne je vjere, hodočasnici su se svakoga dana okupljali na euha-ristijskim slavljima u malobrojnim, ali znamenitim katoličkim crkvama u Grčkoj.

Nadbiskupijsko hodočašće

Putovima sv. PavlaNa mjestima gdje je propovijedao sv. Pavao i u kojima su formirane prve kršćanske zajednice, iz čijih se temelja kršćanstvo razvilo kao najveća svjetska religija, hodočasnici su pronašli nadahnuće za obnovu i svjedočenje vjere

Na mjestu gdje je sv. Pavao krstio prvu osobu na europskom tlu, Lidiju, hodočasnici su se okupili na euharistiji, obnovili krsne zavjete i potvrdili nadbiskupijsko zajedništvo.

3 B

roj 4

/441

201

1.”

HODOČAŠĆE

Najdojmljivija je ipak bila jedina misa na otvo-renom, u Filipima 27. travnja, drugoga dana bo-ravka u Grčkoj. Na mjestu gdje je sv. Pavao krstio prvu osobu na europskom tlu, Lidiju, hodočasnici su se okupili na euharistiji, obnovili krsne zavjete i potvrdili nadbiskupijsko zajedništvo. Propovijed je održao Velimir Martinović i pozvao hodočasnike da u Svetom pismu i euharistiji prepoznaju i upo-znaju Krista. „Bog koji posve nadvisuje i nadilazi čovjeka toliko se snizio da je postao čovjekom kako bi bio naš suputnik na našemu putu. Na tom putu sa svakim od nas osobno poimence ide i otkriva se, a mi smo toliko ograničeni da ga i ne primjećujemo, jer tražimo da on bude poseban, neki nadčovjek, koji će čarobnim štapićem riješiti sve naše probleme. On se neprestano otkriva u sv. misi, lomljenu kruha popraćenom riječima, sto-ga nek nam ne prolazi ispred očiju kao stranac“, rekao je Martinović te poručio hodočasnicima da Krista prepoznaju kao onoga koji donosi bitne promjene u život onih koji povjeruju i potiče ih na svjedočenje istinskih vrijednosti.

Prva postaja na hodočasničkom putu bila je Verija (antička Berea), grad u kojem je živio i djelovao sv. Pavao. Hodočasnici su

se okupili na mjestu koje u živopisnim mozaicima oslikava i čuva spomen na sv. Pavla, njegov bora-vak i propovijedanje. Nakon toga smjestili su se u Solunu gdje su prvu misu u Grčkoj slavili u kate-drali Bezgrešnog začeća Marijina. Drugoga dana boravka u Grčkoj, nakon mise u Filipima, posjetili su Kavalu (antički Neapol) gdje se sv. Pavao prvi put iskrcao na europskom kontinentu. Trećega su dana krenuli put Atene, grčke prijestolnice. Na putu su posjetili Volos gdje su misu slavili u župnoj crkvi Bezgrješnog začeća Marijina.

Četvrti dan hodočašća bio je rezerviran za Ate-nu. Grad koji je simbol antičkog doba, hodočasnici-ma je pokazao brojne znamenitosti, od spomenika antičke kulture i mjesta značajnih za povijest kršćan-stva, do suvremenih znamenitosti. Hodočasnici su u pratnji lokalnog vodiča posjetili trgove Sintagmu i Omoniu, Parlament, Hadrijanova vrata, Zeusov hram, Olimpijski stadion, poznatu otvorenu tržnicu Monastiraki i Plaku.... Poseban je bio odlazak na Akropolu gdje se nalazi Areopag, stijena s koje je sv. Pavao propovijedao Atenjanima. Misu su, u posli-jepodnevnim satima, slavili u katedrali sv. Dionizija. Na misi koju je predvodio nadbiskup Devčić šest je redovnica obnovilo svoje zavjete obilježavajući 25 ili 50 godina službe, a sedam je bračnih parova ob-novom bračnih obećanja proslavilo srebrni jubilej.

Nadbiskup Devčić u propovijedi je hodočasnike po-taknuo na očuvanje tradicionalnih obiteljskih vrijed-nosti, čiju važnost će istaknuti i papa Benedikt XVI. u svom posjetu Hrvatskoj.

Posljednjeg dana boravka u grčkoj hodočasnici su krenuli prema 5 km dugačkom Korintskom kanalu, prokopanom na mjestu spoja poluo-

toka Peloponeza s kopnom. Sačuvani spomenici antičkog Korinta dočarali su im mjesto u kojemu je sv. Pavao boravio u dva navrata te uputio dvije zna-menite poslanice stanovnicima toga grada. Tu su se hodočasnici okupili na službi riječi, čitali iz Pavlovih poslanica Korinćanima i odlomak iz Djela apostol-skih koji govori o njegovom putu iz Atene u Korint, a duhovni je nagovor održao don Vjekoslav Kanić. Na-kon petodnevnog boravka u Grčkoj, brodom su se vratili u Anconu te Autotransovim autobusima, koji su ih pratili cijelim putem, u kasnim večernjim satima 1. svibnja stigli u Rijeku.

Naša nadbiskupijska hodočašća uvijek su nezaboravno iskustvo. Tko nikad nije bio ne može si niti dočarati to ozračje.

I ovo u Grčkoj je bilo posebno. Posjetili smo mjesta gdje su nasta-jale prve kršćanske zajednice i na kojima je propovijedao sv. Pavao. Stajati na tim mjestima budi osjećaj nadahnuća i snažne vjere prvih kršćana.

Posebno smo zapamtili i misu koju smo slavili na brodu. Sam nad-biskup je rekao da mu je ovo prvi put da predvodi misu na brodu. Hodočašće je, kao i do sada, bilo odlično organizirano i bogato sadr-žajima, ne samo vjerskim nego i kulturnim znamenitostima.

Hodočašće Riječke nadbiskupijePutovima sv. Pavla ......... 2-3

Zvona zvone Nevine žrtve ........................4

Razmišljanja Nacionalni ponos ...............4

HagioterapijaSvakodnevno opredjeljenje za Dobro ......5

KatehezaPapa i papinstvo ................6

Poruka pape Benedikta XVI. Urbi et orbi, Gradu i svijetu, Uskrs 2011.Krist je uskrsnuo, on je živ i naš je suputnik ..........................7

Poruka pape Benedikta XVI. za 45. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija Istina, navještaj i autentičnost života u digitalnom dobu ............. 8-9

Događanja ..........................10

Sedmeročlana obitelj Višnjić Zna Papa koga treba podržati! Obitelji! .............11

Iz povijesne rizniceSv. Ivan Nepomuk - Češki svetac omiljen u Hrvatskoj ..... 12-13

Priroda oko nas Naše žabe skakačice .......13

Blaženi Ivan Pavao II. ...............14-15

Medicinski kutakVisoki krvni tlak - hipertonija ................16

Crkvena glazbaSlavlja BDM ......................17

Obiteljski predah ...........18-19

Gospićko-senjska biskupija ....................... 20-21

Događanja ..........................22

Riječka nadbiskupija .... 23-26

Nadbiskupijsko hodočašćeFilipi i Korint .....................27

Dolazak Benedikta XVI. ...28

S a d r ž a j:

Slobodan i Katarina Šuljić sudjelovali su na svih 7 nadbiskupijskih hodočašća

Atena - grad koji je simbol antičkog doba, hodočasnicima je pokazao brojne znamenitosti, od spomenika antičke kulture i mjesta

značajnih za povijest kršćanstva, do suvremenih znamenitosti.

Poseban je bio odlazak na Akropolu gdje se nalazi Areopag, stijena s koje je sv. Pavao propovijedao Atenjanima.

4 B

roj 4

/441

201

1.RAZMIŠLJANJA

Britanci znaju što je tra-dicija. Usto je i te kako znaju održavati, a bome

i unovčiti. Najbolje su to po-kazali na primjeru kraljevskog vjenčanja. I nije se slavilo samo u Londonu. Pjenušci su se otvarali diljem svijeta, pa tako i u Zagrebu. Tom je prili-kom ovdašnji britanski velepo-slanik kazao: „Danas neće biti političkih govora jer ovo je po-seban, veliki dan za Ujedinjeno Kraljevstvo, dan koji slavimo s ponosom i stilom. Današnje kraljevsko vjenčanje spoj je tra-dicije i suvremenosti, a mi ga ovdje u Zagrebu slavimo s još dvije milijarde ljudi diljem svije-ta.“ Gajenje tradicije dokaz je nacionalne, državne samosvje-snosti. I nitko Britance zbog toga neće prozvati nacionali-stima, nazadnjacima i sličnim epitetima. Iako su oni osvjedočeni nacio-nalisti. Ali nacionalizam nije a priori nega-tivan. U pozitivnom smislu on je istovjetan domoljublju. Pogrdan smisao često mu se pripisuje zbog uloge koju je u povijesti odigrao u izbijanju nekih od najkrvavijih događaja u povijesti, pa ga se dovodi u vezu s etničkom netolerancijom, etničkim čišćenjem, šovinizmom, militarizmom... Ali imao je on i pozitivnih uloga.

No u nas se nacionalizam a prio-ri osuđuje kao nešto nedopustivo, čak opasno za društvo i državu. Sve se ge-neralizira i etiketira, kao što je to još bilo u Jugoslaviji. Za optužbe za nacionalizam tada se išlo na robiju. Najobičnije je lice-mjerje kad svih ovih godina od britanske političke elite dolaze Hrvatima optužbe za nacionalizam. Hrvatska svoju tradiciju nije mogla njegovati u punom smislu sve do 1990., dok nije postala samostalna.

Pa je tako jedna od tradicija trebala postati Predsjednička garda. Bila je i zagrebačka turistička atrakcija.

Strani gospodari tražili su da se prekine svaka veza s Tuđmanovim „režimom“, pa je nadobudni Mesić vrlo brzo gardu uki-nuo. Ali kad se putuje u London, jedna od glavnih atrakcija svakako je Kraljevska

garda. Pa škotska, irska garda... Ili gaše-nje vječnog plamena na Oltaru domovi-ne? Ne samo da Hrvatska mora prekinuti s oživljavanjem davnašnje tradicije nego kao da se mora stidjeti i suvremene, do-bivene pobjede u ratu, svojih branitelja, ratnih pobjednika.

Kad ste od naših političara čuli kako javno govore da rade i provode zakon u interesu Hrvatica i Hrvata? Čuje se samo da se mora to i to napraviti zbog Bruxelle-sa, Haaga... A nova austrijska ministrica unutarnjih poslova jasno je rekla kako je ona tu da provodi zakone u interesu Au-strijanaca i Austrijanki. A naši provode za-kone za čije interese? Za strane i vlastite najčešće. Pa dolazimo do apsurdnog za-ključka da je Jugoslavija imala u politič-koj i društvenoj eliti one koji su je iskreno voljeli i sve za nju zdušno, iskreno radili.

A Hrvatska ima elitu koja često šutke preko svega prelazi, politiku koja je u ovih 20 godina dopustila pljačku

svega i svačega, korupciju, nefunkcioni-ranje pravne države... Oni koji su držali ruku na srcu pod hrvatskom zastavom i busali se u prsa dokazujući svoje hrvat-stvo najviše su napunili svoje džepove, a za Hrvatsku nisu marili!

Piše: Zvonimir Despot

Nacionalni ponosNe samo da Hrvatska mora prekinuti s oživljavanjem davnašnje tradicije nego kao da se mora stidjeti i suvremene, dobivene pobjede u ratu, svojih branitelja, ratnih pobjednika.

U nas se nacionalizam a priori osuđuje kao nešto nedopustivo, čak opasno za društvo

i državu. Najobičnije je licemjerje kad svih ovih godina od britanske političke elite

dolaze Hrvatima optužbe za nacionalizam. Hrvatska svoju tradiciju nije mogla

njegovati u punom smislu sve do 1990., dok nije postala samostalna.

„Kad su ‘tuljani’ uletjeli u kuću, izbila je pucnjava. Bin Laden je pružio otpor, ali je odmah ubijen, kao i još

trojica muškaraca koja su zapucala na specijalce. Dvojica ubijenih bili su bin Ladenovi pomoćnici, a treći je Osamin sin. U borbi je ubijena i jedna žena, koju je bin Ladenov pomoćnik pokušao iskoristiti kao živi štit“, kazali su izvori iz američkih obavještajnih krugova. Tako mediji opisuju uboj-stvo najtraženijeg odmetnika u posljednjih 10 godina.

Kako izvješća navode, odmetnici su pružali oružani ot-por i u tome dakako stoji opravdanje vojnicima za uporabu sile i otvaranje vatre. Bila je tu i jedna žena, kako spominju izvješća, pala tek kao usputna žrtva. Nitko od informatora ne navodi da je bila naoružana. Pa ipak nastradala je samo zato jer je u krivom trenutku bila na krivom mjestu. Ali nitko za nju ne pita, niti se traži krivac.

Po kriterijima Haaških istražitelja ili nizozemskih i ka-nadskih unproforaca s iskustvom u ratu na tlu Hrvatske, ta-kvo ponašanje vjerojatno bi trebali proglasiti prekomjernom uporabom sile. Jer, naravno da su američki vojnici trebali uočiti da žena nema oružje i prekinuti vatru. „Gospođo, gospođo, molim vas maknite se malo u stranu, mi želimo pogoditi samo Osamu. Ali gospođo molim vas, pomakni-te se! A vi gospodine Bin, pustite ženu, ovo zaista nije po pravilima ratovanja.“ Zamisliti takav scenarij ipak spada u red parodije, a ne stvarnog života. Ili, zamislite neku obitelj u nekoj od okolnih zgrada pored one u kojoj je ubijen bin Laden. Suprug i supruga mirno večeraju i odjednom začu-ju buku helikoptera. „Bježimo!“ Poviče, sasvim očekivano, u strahu žena. Suprug samo mirno prinese žlicu nemasne juhe ustima, srkne odmjereno i značajno se nasmiješi. „Eh draga, pa što se bojiš. Imam pouzdanu informaciju da su došli samo po Osamu. To nema nikakve veze s nama. Nema razloga za bježanje“, reče i ponovo, još mirnije, primakne žlicu ustima. I ovaj nam je scenarij teško zamisliti, jer nor-malno je da ljudi u strahu bježe pred ratnim zbivanjima. Ne treba ih nitko na to tjerati.

Svjesni da je rat prljava igra, nažalost i mi u Hrvatskoj mo-rali smo ratovati, ne svojom krivnjom. A na kraju, naši su

generali ipak osuđeni za zločinački pothvat zbog stradava-nja i istjerivanja civila. Američkom vojskovođi Baraku Obami naravno nitko neće suditi po tim istim točkama optužnice.

„Bin Laden snosi veliku odgovornost za stvaranje po-djela i mržnje među narodima, koje su izazvale smrt brojnih ljudi“, stoji u priopćenju za javnost koje uputio predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi. „Una-toč tome smrt nekog čovjeka za jednog kršćanina nikad nije razlog za radost. Naprotiv, svatko treba razmisliti o vlasti-toj velikoj odgovornosti pred Bogom i za ljude“, istaknuo je Lombardi.

Da, kao kršćani moramo spremno odbaciti nasilje i ne možemo se veseliti smrti ni jednoga čovjeka. Od bin Ladena do civila u Oluji. I mora nas obuzeti osjećaj stida za svakog nevinog stradalog u Oluji. No, osuđeni generali za to su najmanje krivi. A najviše od svega boli saznanje da politička pravda nekima dopušta ono za što druge spremno osuđuje.

Danijel Delonga

Smrt nekog čovjeka za jednog kršćanina nikad nije razlog za radost. Naprotiv, svatko

treba razmisliti o vlastitoj velikoj odgovornosti pred Bogom i za ljude, istaknuo je predstojnik

Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi komentirajući bin Ladenovu smrt.

ZVONA ZVONE

Nevine žrtve

5 B

roj 4

/441

201

1.

Hagioterapija je terapijska metoda za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije. Metoda je, dakle, iznikla na našem tlu, u našoj zemlji Hrvatskoj i proširila se po cijelom svijetu. Za edu-

kaciju i izobrazbu u hagioterapiji osnovana je studijska Zajednica MiR (Molitva i Riječ). U edukativnom dijelu budućem se hagioterapeutu po-sreduju iskustvene sposobnosti za tu terapijsku djelatnost. On sam tre-ba na sebi iskusiti kako djeluju terapijski modeli da bi mogao razumjeti reakcije i probleme pacijenta. U izobrazbenom dijelu budući hagiotera-peut dobiva temeljna teoretska saznanja o čovjekovoj duhovnoj duši, o patologiji duhovnog područja u čovjeku, o dijagnostičkim postupcima i terapijskim mogućnostima.

Za znanstvenu i stručnu razinu hagioterapije odgovara njezin ute-meljitelj prof. T. Ivančić. (Ovaj tekst u duljem obliku može se pročitati na web stranicama zajednice Moli-tva i Riječ: http://www.zmr.hr/)

Iskustvo da smo ljubljena djeca Božja

Što to konkretno znači? Kako to izgleda u praksi? Po čemu se ha-gioterapija razlikuje od ostalih tera-peutskih metoda koje nude čovjeku slamku spasa, izlaz iz besmisla i sreću?

Na prvi pogled, hagioterapija se služi dobro poznatim terminima, koje čujemo u popularnim naput-cima self help literature i koji nas žele izvući iz bezizlaznih situacija. Isto tako ti su termini poznati u recentnim psihoterapijama, ali i u poznatijim raznovrsnim receptima novokomponiranih gurua new age usmjerenja. Međutim, hagioterapi-ja pokazuje čovjeku izvor iz kojega je krenuo, bitnosti na životnom putu, smjer kretanja koji uporište ima u tome da se isplati biti dobar, pošten i da opraštamo i ono što se ponekad čini da se ne može oprostiti. Hagi-oterapija je iznikla iz Crkve, iz Svetog Pisma i potvrdu svoga djelovanja našla u znanosti. Crkva i evanđelje, susret s Isusom Kristom potreban je hagioasistentu da svakodnevno raste u ljubavi prema potrebitom.

Nemoguće je bez iskustva da smo ljubljena djeca Božja nositi nadu drugome. Svakodnevno opredjeljenje za Dobro, Istinito, Lijepo i Jedinstveno nalazi hagioasistent u obraćenju i obraćanju Stvoritelju. Osobni susret sa Gospodinom jest izvor svakog nadahnuća u vlastitom ozdravljenju i iz toga susreta i iskustva, hagioasistent može posredovati duhovno zdravlje.

AsistentiVelike su potrebe za hagioasistentima i osobito je velik broj ljudi u

patnji. Put izobrazbe hagioasistenata zahtjevan je i traži puno odrica-nja. Oni pacijentu posreduju zdravlje, svjedoče o smislu života i uteme-ljenosti života u Bitku, Stvoritelju, Bogu. Stoga je prisutan stalni poziv svima onima koji osjećaju poziv za takvu specifičnu pomoć čovjeku. Po-

trebno je naglasiti da je hagioterapija za korisnika besplatna, a i to da sve ha-gioasistentice u našoj sredini rade bez naknade. U Hrvatskoj tek dvije osobe rade hagioterapiju profesionalno, i njih financira grad u kojem djeluju. Još je dug put pred hagioterapijom, poseb-no u smislu da i u Rijeci kao i u nekim drugim sredinama bude prepoznata u društvenim strukturama upravljanja kao pomoć od posebnoga društvenoga interesa. Prema nekim dosadašnjim iskustvima, to se pokazalo kao izuzetna dobrobit za sve socijalne kategorije: za najmlađe, mlade, ovisnike, branitelje, ljude u svakodnevnim patnjama, ne-moćne, starije ljude.

Posebno je važan podatak da se čine sve bitne predradnje kako bi u Hrvatskoj, u Ludbregu bio izgrađen suvremeni centar za hagioterapiju,

odnosno međunarodno središte koji bi pružalo cjelovitu uslugu svima onima koji su u potrebi te razvijalo i obrazovalo hagioasistente. Stoga je utemeljena „Zaklada hagioterapije prema dr. Tomislavu Ivančiću“ ko-jom se prikupljaju sredstva donatora za izgradnju spomenutoga centra, a svi su prilozi dobrodošli. Kamen temeljac ovoga centra blagoslovit će papa Benedikt XVI. za posjeta Hrvatskoj u lipnju ove godine.

Po čemu se hagioterapija razlikuje od ostalih terapeutskih metoda koje nude čovjeku slamku spasa, izlaz iz besmisla i sreću?

Hagioterapija je za korisnika besplatna, a i sve hagioasistentice rade bez naknade.

Svakodnevno opredjeljenje za DobroPripremila: Vesna Drmić

HAGIOTERAPIJA

Počelo je kod sestara u KresnikovojHagioterapija je u Rijeci prisutna od 1995. godine u prostorima Samostana sestara milosrdnica u Kresnikovoj ulici, pri Centru za duhov-

nu pomoć. Profesor Ivančić dozvolu za rad u hagioterapiji dao je sestri Beati Kuzma, a par godina kasnije i psihologinjii Ani Majurec Duj-mović. One su ponudile svu svoju ljubav i pomoć onima koji su je bili potrebiti. Radile su tiho, skrovito, diskretno, u individualnim susretima, a nakon toga i kroz grupne terapije. Polazile su permanentne edukacije, supervizije, konzultacije, studije hagioterapije koji uvijek donose najnovija dostignuća s područja koja istražuju čovjeka. O hagioterapiji pisalo se u časopisu sestara milosrdnica.

Deset godina kasnije, njima se pridružuju hagioasistentice koje šire djelovanje hagioterapije i u župi svetoga Mateja na Viškovu, župi svetoga Franje na Pehlinu, u prostorima Trsatskoga svetišta. Hagioasistentice redovito odlaze na Krk, gdje sudjeluju s odobrenjem krčkog biskupa, na poziv Udruge za život, u prostorima Caritasa. Proširuju se oblici rada kroz grupnu hagioterapiju u župi Majke Božje Karmelske na Drenovi i kroz susrete Biblijske grupe i hagioterapije u župi svetoga Josipa u Ičićima. Nedavno je Udruga za opće dobro Svjetlost, kroz koje hagioterapija djeluje na području Primorsko-goranske županije, dobila od Grada Rijeke poziv i dozvolu za rad u zatvoru. Udruga inače djeluje u prostorima Udruge za multiplu sklerozu. Oni koji žele primjenjivati lijekove iz hagioterapije na sebi ili pripremati se za rad u hagioterapiji, sastaju se svake srijede u Kresnikovoj 8.

6 B

roj 4

/441

201

1.KATEHEZA

Papa je Rimski biskup, Kristov namjesnik, Petrov nasljednik, vidlji-va glava cijele Crkve. Naslov „papa“ dolazi od grčkoga páppas što znači „otac“. Zakonik kanonskoga prava, u dijelu koji govori o hijerarhijskom ure-đenju Crkve, kaže da je papa: „Biskup rimske Crkve u kojem traje služba koju je Gospodin pojedinačno povjerio Petru, prvaku apostola, i koja se ima prenositi na njegove nasljednike, glava je Biskupskog zbora, namje-snik Kristov i pastir opće Crkve na ovoj zemlji; zato snagom svoje službe ima u Crkvi vrhovnu, potpunu, neposrednu i opću redovitu vlast koju uvijek može slobodno vršiti...Protiv presude ili odluke rimskog prvosve-ćenika nema priziva ni utoka“.

Nasljednik Petrov. Papinstvo, prema katoličkom nauku, ima svoj korijen u Isusovu izboru Petra kao prvoga od Dvanaestorice. To potvr-đuju mnoga mjesta u Novome zavjetu. Petar je bio među prvima koje je Gospodin pozvao i u skupini od Dvanaestorice uvijek ga je stavljao na prvo mjesto. Petar je prvi pouzdani svjedok Uskrslog Gospodina. Apostol je koji priznaje Krista i od njega dobiva nadimak Kefa, grčki Pétros, kamen temeljac na kojemu će Krist graditelj sagraditi svoju Crkvu. Katolička vje-ra također tvrdi da je Petar u svojim povlasticama imao nasljednike i da su to upravo biskupi koji ga nasljeđuju na stolici Crkve u Rimu. Autoritet kojega je Isus dao Petru doista je prisutan u rimskome biskupu.

Uokrug kupole bazilike sv. Petra u Rimu ispisane su, slovima veličine gotovo dva metra, Kristove riječi upućene Petru u 16. poglavlju evan-đelja po Mateju: „Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata pakla ne će je nadvladati...Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog“. Napisane ondje, te riječi, osim što krase apostolov grob, na-mijenjene su i objavi autoriteta čovjeka kojega gotovo milijarda kršća-na smatra živim nasljednikom sv. Petra. Tim je riječima, kako se vjeruje, Krist učinio Petra predvodnikom apostola i poglavarom Crkve na zemlji. Iz generacije u generaciju ta je uloga prelazila iz ruke u ruku Petrovih nasljednika, papa. Službeni popis papâ započinje imenom apostola Petra i sadrži, do Benedikta XVI. 267 nositelja tog naslova.

Petrovo prvenstvo. Iz ukupnosti svetopisamskih tekstova, ka-tolička predaja izvodi posebnu Petrovu zadaću unutar skupine. U svim evanđeljima Petar je prvi učenik kojega Isus poziva, vođa je apostola i njegovo je ime prvo na popisu imena Dvanaestorice. U Cezareji Filipovoj, u trenutku prekretnice u Isusovom svećeničkom djelovanju, upravo ga Petar priznaje i prihvaća kao Mesiju, te tako prvi put izrijekom izražava vjeru Crkve u Gospodina. Tada Isus objavljuje da je Petrova vjera izravna Božja objava, naziva Šimuna „Kefom“, Petrom, Stijenom i kazuje riječi koje će se kasnije smatrati osnivačkom poveljom papinstva. Isti prizor nalazi se u Ivanovom evanđelju. Krist, u jednom razgovoru čija je svrha da nas podsjeti na trostruku Petrovu izdaju za vrijeme Muke, pita Petra tri puta: „Ljubiš li me?, pa kao odgovor na apostolovo ponavljano: „Ti znaš sve. Ti znaš da da te ljubim“, Isus mu tri puta naređuje: „Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje“ (Iv 21, 15-17). Poseban Petrov status u evanđeljima, njegova ovlast da svezuje i razrješava, da pase ovce Kristo-ve, potječu iz njegove uloge prvog svjedoka i čuvara vjere.

Gospodinov poziv Petru da ojača u vjeri ostale apostole i da bude pastir njegovog vjerničkog stada nalazimo u Lukinom evanđelju: „ Šimu-ne, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao

pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!“ (Lk 22, 31-32).

Papino nezabludivo učiteljstvo. U povijesti Crkve papinski auto-ritet nije uvijek bio mirno prihvaćen, nego je čak mnogo puta dovođen u pitanje: u odnosima s Istočnom crkvom i krizi koja je 1054. godine re-zultirala raskolom između Istočne i Zapadne crkve, raskolom u Zapadnoj crkvi i mnogim drugim pokušajima. Unatoč tome u Crkvi se nauk o pa-pinstvu izražavao u sve jasnijim oblicima, sve do dogmatske izjave Prvog vatikanskog koncila, izrečene u dogmatskoj konstituciji Pastor aeternus (1970.). Katolička Crkva priznaje papi službu koja nije običan nadzor ili upravljanje nego je puna i vrhovna zakonodavna vlast nad cijelom Cr-kvom, ne samo u stvarima vjere i morala, već u svemu što se odnosi na stegu i upravljanje Crkvom po cijelome svijetu. Ta zakonodavna vlast, uistinu biskupska, jest redovita i neposredna, bilo nad svim i pojedinim Crkvama, bilo nad svim i pojedinim pastirima i vjernicima (usp. DS 3064). Dogma Prvoga vatikanskog koncila o papinu primatu uključuje i dogmu o njegovu nezabludivu učiteljstvu kad papa naučava ex cathedra.

Nauk o papinom primatu, izložen u Pastor aeternus Prvog vatikan-skog, potvrdio je i Drugi vatikanski sabor. Ondje se ističe božansko ute-meljenje biskupskog zbora u kome čelno mjesto pripada rimskome bisku-pu te da biskupski zbor uvijek u sebi uključuje, kao svoga vođu biskupa Rima slično kao što je apostolski zbor u sebi imao, kao prvaka, apostola Petra (usp. LG 20.22). U upravi Crkve važeći Zakonik kanonskoga prava rim-skome prvosvećeniku izričito posvećuje kanone 331-335. Njegov je izbor uređen apostolskom konstitucijom Ivana Pavla II. Universi Dominici gregis.

U ozračju pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 4. i 5 lipnja razmišljamo o instituciji pape i papinstva

PAPA I PAPINSTVODrugi vatikanski sabor ističe božansko utemeljenje biskupskog zbora u kome čelno mjesto pripada rimskome biskupu te da biskupski zbor uvijek u sebi uključuje, kao svoga vođu biskupa Rima slično kao što je apostolski zbor u sebi imao, kao prvaka, apostola Petra

Pripremila: Jelenka Vučkov

„U današnjoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje je teško razlikovati istinu od zablude, dobro od zla, Providnost je na goru posadila svjetionik - papinstvo - koji svijetli

vjekovima i svom zemljom. Budemo li se u našem apostolstvu ravnali po tome svjetioniku, možemo biti uvjereni da ne ćemo udariti u klisuru i da ćemo sebe i

svoj narod dovesti u luku spasenja“ (Dr. I. Merz).

7 B

roj 4

/441

201

1.

PORUKA

Draga braćo i sestre iz Rima i čitavoga svijeta!Uskrsno jutro nam je ponovno donijelo drev-

ni a opet uvijek novi navještaj: Krist je uskrsnuo! Odjek toga događaja, koji je prije dva tisućljeća krenuo od Jeruzalema, nastavlja se širiti u Crkvi, koja u srcu nosi živu vjeru Marije, Isusove Majke, vjeru Magdalene i drugih žena, koje su prve ugle-dale prazan grob, vjeru Petra i ostalih apostola.

Sve do dana današnjeg – pa i u našem dobu naprednih komunikacijskih tehnologija – vjera kršćana se temelji na tome navještaju, na svje-dočanstvu onih sestara i one braće koji su prvi ugledali odvaljen grobni kamen i prazan grob, a potom i one tajanstvene glasnike koji su posvje-dočili da je Isus, Raspeti, uskrsnuo. Napokon se i on sam, Učitelj i Gospodin, živ i opipljiv, uka-zao Mariji Magdaleni, dvojici učenika na putu za Emaus, a na kraju svoj dvanaestorici, okupljenoj u dvorani Posljednje večere (usp. Mk 16, 9-14).

Kristovo uskrsnuće nije plod nekog doumlji-vanja, nekog mističnog iskustva: to je događaj, koji zasigurno nadilazi povijest, ali koji se zbio u točno određenom trenutku povijesti i koji u njoj ostavlja neizbrisivi trag. Svjetlo koje je zaslijepilo stražare koji su postavljeni da stražare pred Isu-sovim grobom prošlo je kroz vrijeme i prostor. To je jedno drukčije, božansko svjetlo, koje je razbilo tamu smrti i unijelo u svijet Božje svjetlo, svjetlo Istine i Dobra.

Kao što pod sunčevim zrakama u proljeće na granama stabala niču i rastvaraju se pupovi, tako svjetlo koje se širi iz Kristova uskrsnuća daje sna-gu i smisao svakoj ljudskoj nadi, svakom očekiva-nju, želji i planu. Zbog toga se čitav svemir danas iznova raduje, jer je u njemu zavladalo proljeće čovječanstva, koje u ime svega stvorenja uzdiže

himan hvale. Uskrsni “Aleluja”, koji se razliježe u Crkvi putnici u svijetu, izražava tihi ushit svemi-ra i prije svega čežnju svake ljudske duše iskreno otvorene Bogu, zahvaljujući mu na njegovoj be-skrajnoj dobroti, ljepoti i istini.

“Tvom se uskrsnuću, Kriste, raduje nebo i zemlja”. Na taj poziv na hvalu, koja se danas iz-diže iz srca Crkve, “nebesa” odgovaraju u punini: čete anđela, svetaca i blaženika jednim se glasom pridružuju našem klicanju. Na nebu vladaju po-svemašnji mir i radost. No na zemlji, nažalost, tomu nije tako! Ovdje na našemu svijetu, uskrsni “Aleluja” još je uvijek u opreci s vapajima i kri-cima koji se izdižu zbog mnogih bolnih situacija: bijede, gladi, bolesti, ratova, nasilja. Ipak, upravo zbog toga je Krist umro i uskrsnuo! Umro je ta-kođer zbog naših današnjih grijeha, i uskrsnuo je također zbog otkupljenja naše današnje povijesti. Stoga ova moja poruka želi doprijeti do svih i, kao proročki navještaj, želi prije svega doprijeti do na-roda i zajednica koje proživljavaju čas trpljenja, da im Uskrsli Krist otvori vrata slobode, praved-nosti i mira.

Neka se raduje zemlja koja je prva bila pre-plavljena svjetlom Uskrsloga. Neka Kristovo svje-tlo dopre također do naroda na Bliskom istoku, da svjetlo mira i dostojanstva pobijedi tamu po-djele, mržnje i nasilja. Neka u Libiji diplomacija i dijalog zauzmu mjesto oružja i neka se, u sadaš-njim sukobima, omogući dostava humanitarne pomoći onima koji trpe zbog posljedica sukoba. Neka u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku svi građani – a navlastito mladi – porade na promi-canju općeg dobra i izgrađivanju društva, u ko-jem će siromaštvo biti iskorijenjeno a sve političke odluke nadahnute na poštivanju osobe. Neka svi

iskažu solidarnost mnoštvu izbjeglica i prognani-ka iz raznih afričkih zemalja koji su zbog sukoba bili prisiljeni napustiti sve što im je drago; neka im ljudi dobre volje otvore svoja srca i iskažu im go-stoprimstvo tako da se složno izađe ususret urgen-tnim potrebama mnoge naše braće; neka do svih onih koji pružaju uzorno svjedočanstvo u tome pogledu dopru naše riječi utjeha i zahvalnosti. Neka se ponovno uspostavi mirni suživot među stanovnicima Obale Bjelokosti, gdje postoji urgen-tna potreba krenuti putom pomirenja i oprašta-nja kako bi se izliječile duboke rane prouzročene nedavnim nasiljima. Neka Japan uzmogne naći utjehu i nadu sada dok se suočava s dramatič-nim posljedicama nedavnog potresa, zajedno sa ostalim zemljama koje su proteklih mjeseci bile kušane prirodnim katastrofama koje su sijale bol i tjeskobu.

Neka se raduju nebesa i zemlja zbog svjedo-čanstva onih koji trpe protivštine ili čak progone zbog svoje vjere u Gospodina Isusa. Neka im na-vještaj njegova uskrsnuća ulije dodatnu hrabrost i učvrsti im vjeru.

Draga braćo i sestre! Uskrsli Krist ide pred nama prema novom nebu i novoj zemlji (usp. Otk 21, 1) u kojoj ćemo konačno svi živjeti kao jedna obitelj, kao djeca istoga Oca. On je s nama sve do svršetka vremena. Kročimo za Njim, u ovom ra-njenom svijetu, pjevajući “Aleluja”. U našemu su srcu istodobno radost i bol, na našem licu osmje-si i suze. Takva je naša zemaljska stvarnost. Ali Krist je uskrsnuo, on je živ i naš je suputnik. Zato dok putujemo ovom zemljom mi pjevamo, vjerno obavljajući svoju zadaću na ovome svijetu, s po-gledom upravljenim prema Nebu.

Sretan Uskrs svima!

Poruka pape Benedikta XVI. Urbi et orbi, Gradu i svijetu, Uskrs 2011.

Krist je uskrsnuo, on je živ i naš je suputnikOva moja poruka želi doprijeti do svih i, kao proročki navještaj, želi prije svega doprijeti do naroda i zajednica koje proživljavaju čas trpljenja, da im Uskrsli Krist otvori vrata slobode, pravednosti i mira.

8 B

roj 4

/441

201

1.PORUKA

Draga braćo i sestre, prigodom 45. svjetskog dana sredstava druš-tvene komunikacije, želim podijeliti s vama neka razmišljanja na koja me potaknula pojava koja je karakteristična za naše doba:

riječ je o širenju komunikacije Internet mrežom. Sve više postaje općepri-hvaćeno mišljenje da, kao što je industrijska revolucija prouzročila dubo-ku promjenu u društvu novostima uvedenim u proizvodni ciklus i u život radnika, tako danas duboka preobrazba do koje dolazi na polju komu-nikacija predvodi val velikih kulturnih i društvenih promjena. Nove teh-nologije ne mijenjaju samo način komuniciranja, već komunikaciju u njoj samoj, zbog čega se može reći da prolazimo kroz razdoblje goleme kulturne preo-brazbe. Zahvaljujući tom načinu širenja informacija i spoznaja javlja se novi način shvaćanja i razmišljanja, s do sada nezabilježenim mogućnostima za usposta-vu odnosa i izgrađivanje zajedništva.

Pred nama se otvaraju sve donedavno nezamisli-vi obzori; oni pobuđuju u nama divljenje zbog moguć-nosti koje pružaju nova sredstva i, istodobno, name-ću na sve urgentniji način niz razmišljanja o značenju komunikacije u digitalnom dobu. To je posebno očito kada se pogledaju izvanredne mogućnosti Internet mreže i kompleksnost njezinih primjena. Kao i svaki drugi plod ljudskog uma, nove komunikacijske tehno-logije moraju se staviti u službu cjelovitog dobra oso-be i čitavoga čovječanstva. Ako ih se mudro koristi, one mogu pridonijeti zadovoljavanju želje za smislom, istinom i jedinstvom što je najdublja težnja ljudskog bića.

U digitalnom svijetu, prenositi informacije sve češće znači unijeti ih u neku društvenu mrežu, gdje se znanja dijele u području osobnih razmjena. Jasno razlučivanje između proizvođača i korisnika informacije je relativizirano i komunikacija bi htjela biti ne samo razmjena podataka, već sve više također neki oblik dijeljenja. Ta je dinamika pridonijela no-vom vrednovanju komunikacije, koju se promatra prije svega kao dijalog,

razmjenu, zajedništvo i stvaranje pozitivnih odnosa. S druge strane, u tome se nailazi na neke granice karakteristične za digitalnu komunikaci-ju: jednosmjernost interakcije, težnja da se drugima prenesu samo neki dijelovi vlastitog duhovnog svijeta, opasnost izgrađivanja lažne slike o sebi, što se može pretvoriti u neku vrstu samodopadnosti.

Mladi na osobit način doživljavaju tu promjenu komunikacije, sa svim tjeskobama, proturječjima i kreativnostima karakteristič-nim za one koji se s oduševljenjem i radoznalošću otvaraju no-

vim iskustvima u životu. Njihovo sve veće uključivanje u javni digitalni forum, što su ga stvorile takozvane društvene mreže (social networks), pomaže usposta-viti nove oblike interpersonalnog odnosa, utječe na način na koji osoba percipira samu sebe i stoga, nei-zbježno, pokreće pitanje ne samo o tome kako isprav-no djelovati, već također o vlastitoj vjerodostojnosti. Ulazak u taj virtualni prostor (cyberspace) može biti znak istinskog traženja osobnog susreta s drugim, pri čemu treba paziti da se izbjegnu opasnosti koje ono sa sobom nosi, kao što je sklanjanje u neku vrstu pa-ralelnog svijeta ili prekomjerna izloženost virtualnom svijetu. U traženju nekoga s kojim će dijeliti iskustva, u potrazi za “prijateljstvom”, čovjek se susreće sa izazovom da bude autentičan, vjeran samome sebi i da ne podlegne iluziji izgrađivanja umjetnog javnog

“profila”. Nove tehnologije omogućuju ljudima da se susreću onkraj granica

prostora i samih kultura, otvarajući tako potpuno novi svijet mogućih prijateljstava. To je velika mogućnost, ali to zahtijeva također veću po-zornost i svijest o mogućim opasnostima. Tko je moj “bližnji” u tome novom svijetu? Postoji li opasnost da budemo manje prisutni onima koje susrećemo u našem svakodnevnom životu? Postoji li opasnost da bude-mo rastreseniji, jer je naša pažnja fragmentarna i zaokupljena svijetom “različitim” od onoga u kojem živimo? Imamo li vremena kritički raz-

Poruka pape Benedikta XVI. za 45. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (5. lipnja 2011.)

Istina, navještaj i autentičnost života u digitalnom dobuKao i svaki drugi plod ljudskog uma, nove komunikacijske tehnologije moraju se staviti u službu cjelovitog dobra osobe i čitavoga čovječanstva. Ako ih se mudro koristi, one mogu doprinijeti zadovoljavanju želje za smislom, istinom i jedinstvom što je najdublja težnja ljudskog bića.

”

”

Zahvaljujući novom načinu

širenja informacija i spoznaja javlja

se novi način shvaćanja i

razmišljanja, s do sada nezabilježenim

mogućnostima za uspostavu odnosa

i izgrađivanje zajedništva.

U digitalnom svijetu, prenositi informacije sve češće znači unijeti ih u neku društvenu mrežu, gdje se znanja dijele u području osobnih razmjena. Jasno razlučivanje između proizvođača i korisnika informacije je

relativizirano i komunikacija bi htjela biti ne samo razmjena podataka, već sve više također neki oblik dijeljenja.

9 B

roj 4

/441

201

1.

PORUKA

mišljati o našim odlukama i njegujemo li ljudske odnose koji su doista duboki i trajni? Uvijek je važno podsjećati da virtualni kontakt ne može i ne smije zamijeniti izravni ljudski kontakt sa osobama na svim razinama našega života.

I u digitalnom se dobu svatko suočava s nužnošću da bude auten-tična osoba koja razmišlja. Usto, dinamike društvene mreže pokazuju da je svaka osoba uvijek uključena u ono što komunicira. Kada ljudi razmje-njuju informacije, već dijele same sebe, svoj pogled na svijet, svoje nade, svoje ideale. Iz toga slijedi da postoji neki kršćanski način prisutnosti također u digitalnom svijetu: on poprima svoj oblik u komuni-kaciji koja je čestita i otvorena, odgovorna i poštuje drugoga. Naviještati evanđelje putem no-vih medija znači ne samo unositi izričito vjerske sadržaje na razne medijske platforme, već također svjedočiti dosljedno, u vlastitom digitalnom profilu i načinu ko-municiranja, opredjeljenja, prio-ritete, prosudbe koji su duboko povezane s evanđeljem, i onda kada se o njemu ne govori na izričit način. Nadalje, također je istina da se ni u digitalnom svi-jetu ne može naviještati poruku bez dosljednog svjedočenja od strane onoga koji naviješta. U tim novim okolnostima i s tim novim oblicima izražavanja, vjernik je ponovno pozvan dati odgovor svakome koji zatraži ra-zlog nade koja je u njemu (usp. 1 Pt 3, 15).

Zauzimanje za svjedočenje evanđelja u digitalnoj eri zahtijeva od svih da budu posebno po-zorni prema vidicima te poruke koji mogu predstavljati izazov za

neke od tipičnih logika weba. Prije svega moramo biti svjesni da istina koju nastojim dijeliti s drugima ne crpi svoju vrijednost iz svoje “popular-nosti” ili količine pozornosti koju privlači. Moramo nastojati da je drugi upoznaju u cijelosti, radije no da se trudimo učiniti je prihvatljivom ili ju čak “razvodnjavati”. Ona mora postati svakodnevna hrana, a ne nešto što će kratkotrajno privući pozornost. Istina evanđelja nije nešto što može biti predmet potrošnje ili površnog korištenja, već je dar koji zahtijeva slobodni odgovor. I kada se naviješta u virtualnom prostoru web mreže, evanđelje uvijek zahtijeva da se ucjepljuje u stvarni svijet i da dođe u doticaj s konkretnom braćom i sestrama s kojima dijelimo svakodnevni život. Izravni ljudski odnosi uvijek su od temeljne važnosti za prenošenje vjere!

Želim pozvati kršćane da se s povjerenjem i svjesnom i odgovornom kreativnošću uključe u mrežu odnosâ koju je omogućilo digitalna era. I to ne jednostavno zato da zadovolje želju da budu ondje prisutni, već zato što je ta mreža sastavni dio ljudskog života. Web pridonosi razvoju novih i složenijih intelektualnih i duhovnih obzora kao i novih oblika zajednič-ke svijesti. I na tome smo polju pozvani naviještati našu vjeru da je Krist Bog, Spasitelj čovjeka i povijesti, Onaj u kojem sve postiže svoju puninu (usp. Ef 1, 10). Naviještanje evanđelja zahtijeva smjerni i diskretni oblik komunikacije, koji potiče srce i pokreće svijest; takav oblik koji podsjeća

na stil Isusa uskrslog kada se pri-družio učenicima na putu za Ema-us (usp. Lk 24, 13-35). Kroz blizinu i razgovor s njima, kroz dozivanje u svijest onoga što je bilo u nji-hovu srcu on ih postupno uvodi u shvaćanje misterija.

Istina koja je Krist, u konačnici, je puni i autentični odgovor na onu ljudsku želju za od-

nosom, zajedništvom i smislom koja izlazi na vidjelo također u prisutnosti mnoštva ljudi na ra-znim društvenim mrežama. Vjer-nici koji svjedoče svoja najdublja uvjerenja pružaju dragocjeni do-prinos i umnogome pomažu da se spriječi da se web pretvori u sred-stvo koje depersonalizira osobe, nastoji manipulirati njihovim emocijama ili omogućuje onima koji u rukama imaju moć da mo-nopoliziraju tuđa mišljenja. Na-protiv, neka vjernici potiču sve da očuvaju živim vječna čovjekova pitanja, koja svjedoče našu želju

za transcendencijom i čežnjom za autentičnim životom, uistinu dostojna da se živi. To je upravo ona čisto ljudska duhovna težnja koje se krije iza naše težnje za istinom i zajedništvom i koja nas potiče da komuniciramo s integritetom i čestitošću.

Pozivam nadasve mlade da dobro iskoriste svoju prisutnost u digi-talnom svijetu. Ponavljam im poziv na susret na slijedeći Svjetski dan mladih u Madridu, čijoj pripremi umnogome doprinose prednosti što ih pružaju upravo nove tehnologije. Po zagovoru njihova zaštitnika svetog Franje Saleškog, molim Boga da djelatnicima u medijima udijeli sposob-nost da svoj posao uvijek obavljaju savjesno i profesionalno. Svima rado upućujem svoj apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 24. siječnja 2011., blagdan svetog Franje SaleškogaPapa Benedikt XVI.

” ”

”

”Vjernici koji svjedoče svoja najdublja uvjerenja pružaju dragocjeni doprinos i umnogome pomažu da se

spriječi da se web pretvori u sredstvo koje depersonalizira osobe, nastoji manipulirati njihovim emocijama ili omogućuje onima koji u rukama imaju moć da monopoliziraju tuđa mišljenja.

Želim pozvati kršćane da se s povjerenjem i svjesnom i odgovornom kreativnošću uključe u mrežu odnosâ koju je omogućilo digitalna era. I to ne jednostavno zato da zadovolje želju da budu ondje prisutni, već zato što je ta mreža sastavni dio ljudskog života. Web pridonosi razvoju novih i složenijih intelektualnih i duhovnih

obzora kao i novih oblika zajedničke svijesti. I na tome smo polju pozvani naviještati našu vjeru da je Krist Bog, Spasitelj čovjeka i povijesti.

I kada se naviješta u virtualnom prostoru web mreže, evanđelje uvijek zahtijeva da se ucjepljuje u stvarni svijet i da dođe u doticaj s konkretnom

braćom i sestrama s kojima dijelimo svakodnevni život. Izravni ljudski odnosi uvijek su od temeljne

važnosti za prenošenje vjere!

10 B

roj 4

/441

201

1.DOGAĐANJA

Više nego dobar prijem imalo je dosadašnje izdanje triju prigodnih poštanskih maraka domaćeg operatera posvećeno trima pastoralnim po-hodima pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, pape koji je prvog svibnja pred očima svijeta proglašen blaženikom. Očekuje se to i za najnovije prigod-no izdanje poštanske marke „Hrvatskih pošta“ povodom skorog posjeta Svetog Oca Benedikta XVI. Zagrebu i Hrvatskoj. Dizajnerici Ariani Noršić iz Samobora kao motiv marke poslužila je uspjela fotografija REUTERS-a na inauguracijskoj propovjedi pape Benedikta 19. travnja 2005. na Trgu svetog Petra u Rimu. Marka je izdana u arčićima od 9 maraka nominalne vrijednosti 3,50 kn, a tiskala ju je Tiskara Zrinski d.d. Čakovec u tehnici višebojnog ofseta.

Dok je u razgovoru za jedan naš dnevni list don Anton Šuljić rekao za Ivana Pavla II. da je „suvremeni svijet pokrenuo prema boljem kao ni jedan drugi čovjek na ovoj zemaljskoj kugli“, u prigodnom informativ-nom listiću što prati marku isti nam autor sadašnjeg papu predstavlja kao velikog mislioca, čovjeka koji govori devet jezika, vrsnog pijanista koji obožava Mozarta, koji voli životinje, koji mnogo čita, a i sam je najčitaniji autor u svijetu“. S čvrstom nakanom „da Crkvu što snažnije i temeljitije usmjeri prema istinama kršćanske vjere… da upozori na temelje teološke stvarnosti koji prethode moralu, poput slobode, ljubavi, Boga i Isusa Krista“, bit će zanimljivo čuti što će nam to Papa reći za svog lipanjskog pohoda.

A. Frković

Roditelji i škola, partneri u odgoju, bila je tema 7. roditeljske škole održane

od petka 6. do nedjelje 8. svib-nja u hotelu Omorika u Crikvenici u organizaciji Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije. Roditelji iz tridesetak okupljenih obitelji s djecom promišljali su i razgova-rali kako uspostaviti suradnju s učiteljima, a sve kako bi pomogli djeci u razvoju i učenju. „Škola i Crkva ustanove su koje rade s djecom, ali mislim da će ubudu-će sve više morati raditi s rodi-teljima“, rekao je voditelj Ureda Ivan Nikolić objasnivši da se sav teret odgoja ne može prebaciti samo na ustanove nego je nužno da odgovornost preuzmu i roditelji koji to sve manje čine.

Psihologinja Lahorka Jurčić govorila je o ulozi obitelji kod pripreme djeteta za osnovnu školu te istaknula kako nije dovoljno tome posvetiti samo posljednju godinu prije polaska u školu. „Najbolja priprema je jed-nostavna, ali i najzahtjevnija. Potrebno je s djetetom razvijati razumski i topao odnos, razgovarati i uključivati ga u sve segmente obiteljskog života. To dakako zahtijeva truda i vremena posvećenog djetetu.“

Profesorica Nada Kegalj roditelje je uputila na koji način komunici-rati s djetetom koje pohađa školu. Savjetovala je da u djetetu razvijaju samopouzdanje, jer na taj će način bolje razvijati svoje sposobnosti.

„Potrebno je više pozornosti posveći-vati onome što dijete može i što čini dobro.“

Važno je i da dijete nauči spozna-vati tuđe osjećaje i razmišljanja kako bi shvatilo koje su mogu-

će posljedice njegovih čina i kako se netko može loše osjećati nakon uvre-de. Roditelji bi trebali učiti djete da i drugi može biti u pravu, upućivati ga na socijalizaciju, prijateljstvo, osjećaj-nost, ljubaznost… „Poštujte djetetove osjećaje, priznajte njegovu potište-nost ili zabrinutost, potaknite ga da pokaže emocije, nemojte omalova-žavati njegov problem. Slušajte ga do kraja i nemojte se bojati pokazati djetetu vlastite osjećaje.“ Roditelje je

potaknula da nauče djecu učiti i traže od njih da daju najviše od sebe. „Aspiracije roditelja moraju biti malo veće od djetetovih objektivnih mo-gućnosti. Ne nerealno velike, jer tada ćete ga zagušiti, ali niti pre male jer ga to neće potaknuti da razvije sve svoje mogućnosti“, rekla je Kegalj.

Ravnatelj Salezijanske gimnazije u Rijeci don Niko Tunjić, sa svog je aspekta govorio o nužnosti suradnje roditelja sa školom. Opći je zaključak bio da dobra suradnja roditelja i škole jača djetetov osjećaj sigurnosti u vlastite vrijednosti. Kako je već praksa na ovim susretima sudionici su izmjenjivali iskustva i razmišljanja u radionicama u manjim skupinama, a na ovogodišnjoj roditeljskoj školi sudjelovalo je i desetak obitelji iz Zagrebačke nadbiskupije.

Roditeljska škola

Suradnja roditelja i školeAspiracije roditelja moraju biti malo veće od djetetovih objektivnih mogućnosti. Ne nerealno velike, jer tada ćete ga zagušiti, ali niti pre male jer ga to neće potaknuti da razvije sve svoje mogućnosti

Pohod Svetog Oca Hrvatskoj na poštanskoj markiKako su poštanske marke „svjetski putnici“, za njegov pastoralni put u Hrvatsku saznat će i mnogi narodi svijeta.

11 B

roj 4

/441

201

1.

Obitelj Višnjić upoznala sam kad su očekivali svoje prvo dijete. Pri-bližavalo se vrijeme poroda i povratka s bebom kući te je mala skupina molitelja koji su se okupljali u njihovom domu odlučila

potražiti prostor za susrete s Bogom. A gdje nego u crkvi! Bila sam po-srednik između župnika i molitelja ne bi li to ostvarili. Od tada pa do danas, ono što plijeni kad susretnete ovu obitelj njihova je samozatajnost i poniznost. Od njih ćete dobiti same riječi velike zahvalnosti Bogu na zajedništvu.

Ima jedan događaj, svima ga prepričavam i ponavljam, koji najbolje oslikava ovu obitelj. Kada se rodila Monika, četvrto dijete, svi su zajedno otišli srediti formalnosti oko rodiljskoga dopusta. Tata Vito odlučio je uze-ti roditeljski dopust da bi mama Katja mogla raditi pravničke poslove. Službenica koja je ispunjavala formulare u nevjerici je gledala u njih šestoro i upitala:“ Pa od čega ćete vi živjeti?“ Vito je bez puno razmišljanja odgovorio: Imam bogatoga Oca!

Tata Vito je uvijek nasmijan, svemu prilazi s humorom. Mama Katja, tiha, nježna, prepušta svom suprugu govoriti o organizaciji poslova u kućanstvu. Vito, smijući se, objašnjava da im je kuhinja i ured, da se tu obavljaju i tajnički, i pravnički, i kuharski poslovi. Kaže da je supruga zadužena za financijski sektor, a on za pobočne poslove.

l Kako organizirate dan? MAMA: Dobro smo organizirani, i to bez vanjske logistike… Pošte-

đena sam mnogo čega, i u trudnoći i dok je dijete malo. Mene moj muž nosi… U svemu se oslanjamo jedan na drugoga. Zapravo nam je sa sva-kim djetetom sve bolje i bolje. Nekako smo sve mirniji i opušteniji… ne mora sve biti kako piše u knjizi.

TATA: Kaži ženo: Nije pametan, al je jak (smije se)… Uživamo u po-vlastici da svaki dan imamo kuhani ručak i da smo okupljeni oko stola. Stalno smo s djecom, ali ja bih im se još više htio posvetiti, onako jedan na jedan. Tako brzo rastu… Imamo filmske večeri, svi se okupimo, svatko ima svoje mjesto. Jedan na koljenu, jedan pored, jedan na leđima… htio bih da im ostane za život slika oca koji služi.

Nedjeljom svi idemo na dječju misu. Uzmem sa sobom svu djecu da Katja može biti s Petrom…Volim ići i kroz tjedan. Krenem…, a ono neg-dje trodnevnica. Mala duhovna obnova!

l Jesu li vaša materijalna sredstva dostatna za životne potrebe?MAMA: Osjeća se u poslu da je kriza. Tko može, ostavlja pravničke

poslove za neka druga vremena. Mi smo počeli skromno, a sa svakim djetetom nam je standard veći, mogućnosti se umnažaju. Trudimo se sve složiti kako treba.

TATA : Rješavamo ih isključivo uz Božju pomoć. I uvjeren sam da će se i budućnost iskristalizirati baš onako kako treba… Svako dijete, svoj blagoslov. Providjet će Bog za svakoga…Zadnjih pola godine život nam je kvalitetan u smislu kušnji koje su nam dane na obraćenje.

Djeca se igraju ispred kuće…sve je skladno, nema galame… mama ih zove na večeru. Tata je zamijesio pizzu dok smo pričali, mama provjerava je li gotova… djeca su se raspričala.

VID: Petar je sladak, ima puno kose. Jedini je on u bolnici dobio na kilaži… tako je rekao tata, što god da to znači. Meni je tata rekao da sam od Boga dobio dar izražavanja, mogu reći.

NIKOLA: Petar je sladak. Zato ga najviše volim. VERONIKA: Ja volim mamu, tatu i Petra… I išla bih u vrtić… to mi

je najbolje.

l Kako rodbina i poznanici reagiraju na vašu brojnost?TATA: To je za ljude šok. Ponekad samo prate suprugu pogle-

dom… Ili pitaju: “Kad je dosta?“ Odgovorim im da je definitivno dosta - za ovu godinu… Pitaju se ljudi jesmo li u nekoj sekti.

MAMA: Ili se zaprepaste i kažu: «Kako ste vi hrabri!» Jednom su Vita pitali: «Je li sad dosta?» On im je odvratio pitanjem: «Kad je života dosta?» Jednom smo šetali s djecom na lukobranu. Jedan se čovjek pobunio što je dozvoljeno šetati s djecom, a ne i s psima. Ljudi reagiraju: ili nismo normalni ili nismo odgovorni. Već kod trećeg djeteta mogli smo raskrstiti sa cijelom rodbinom. Zato volimo ići na susrete obitelji koje organizira Ured za obitelj Riječ-ke nadbiskupije. Tu susrećemo sebi slične. Tamo vidiš normalne ljude s djecom.

VITO: Ali to je dobro! Sva ta iščuđavanja! To je prilika za nas dvoje, za izgradnju vlastitog srca. To je prilika da rastemo u vje-ri. Moja je majka znala reći da i najsiromašniji mogu podići troje djece. Prvo što sam obećao ženi: sa mnom neće biti lako. Ali ja ću podmetnuti svoja leđa. Kao i naš Gospodin. Nama i našoj dje-ci danas nedostaje post, dobro i zdravo ogladnjeti. Iščašeni smo jer mislimo da nam nedostaje luksuz. Nas je kršćane obuzeo duh ovoga svijeta. Mora nam biti lako, ugodno, moramo uživati. Brzo zaboravljamo da nam je uzor raspeti Krist koji je došao služiti…Gradimo karijere, a razgrađujemo sebe. Ništa, ništa, pod cijenu mira i zajedništva u obitelji. Rasti nam je u poniznosti i služenju!

l Koja su vaša očekivanja od Crkve?TATA: Želio bih da je pastoral obitelji s brojnom djecom u župi

ili nadbiskupiji tako organiziran da se obitelji mogu nakon euha-ristije, jednom mjesečno sastati, zajedno pojesti neku paštašutu, napričati i izmijeniti iskustva, podržimo jedni druge.

l Koja je vaša poruka mladim obiteljima?TATA: Ne bojte se. Djeca ste Oca nebeskog.

DAN OBITELJI

Sedmeročlana obitelj Višnjić

Danas obitelj ima više članova. To su: Tata Vito (40), kemijski tehničar i mama Katja (39), odvjetnica i sudski

tumač, Vid (9), Nikola (7), Veronika (5), Monika (2) i Petar (mjesec i pol). Žive u Donjim Srokima u Viškovu.

Zna Papa koga treba podržati! Obitelji!Ono što plijeni kad susretnete ovu obitelj njihova je samozatajnost i poniznost. Od njih ćete dobiti same riječi velike zahvalnosti Bogu na zajedništvu. Piše: Vesna Drmić

12 B

roj 4

/441

201

1.

Piše: Goran Moravček

IZ POVIJESNE RIZNICE

Ivan Nepomuk blaženikom je postao 1721. godine, a papa Benedikt XIII. proglasio ga je 19. ožujka 1729. svecem i to mučenikom ispovjedne tajne.

Sv. Ivan Nepomuk, čiji blagdan slavimo 16. svibnja, spada u skupinu najomilje-nijih svetaca kod nas. Posvećene su mu

mnoge crkve, oltari i kipovi tako da im se pravo ni broja ne zna. Rođen je u mjestu Nepomuku kraj Plzena 1340. godine. Bio je svećenik na dvoru češkoga kralja Vaclava IV. te je ispovije-dao kraljicu. Prema predaji, uporno je odbijao otkriti kralju ispovjednu tajnu kraljice te je sto-ga odlukom suverena utamničen, a potom i ubi-jen u svibnju 1393. godine. Tijelo su mu bacili s glasovitog Karlovog mosta u rijeku Vltavu. Po-smrtni ostaci nalaze mu se u praškoj katedrali sv. Vida. Blaženikom je postao 1721. godine, a papa Benedikt XIII. proglasio ga je 19. ožujka 1729. svecem i to mučenikom ispovjedne tajne.

Crkve s imenom ovog sveca nalaze se u Vrbovskom, Saborskom, Glini i u Omišu gdje je ujedno i zaštitnik tih gradova, kao i Slavonsko-ga Broda. Kameni barokni oltar sv. Ivana Nepo-muka iz 1799. godine, rad Sebastijana Petruz-zija, krasi unutrašnjost riječke prvostolnice, a žrtvenik u čast ovoga sveca nalazi se i u bazilici Gospe Trsatske, u župnoj crkvi u Kastvu i drug-dje. Na ulazu u trsatski perivoj nalazi se njegov spomenik, a svečev kip resi gradske prostore u Mošćenicama, Bakru, Crikvenici...

U Rijeci je nekoć uz Rječinu stajala kapela sv. Ivana Nepomuka, koja je između dva svjet-ska rata, temeljem Rimskog ugovora od 27. si-ječnja 1924. godine, podijeljena državnom gra-nicom te se jedan njezin dio našao u tadašnjoj Kraljevini Italiji, a dio je pripadao jugoslaven-skoj državi! “Citat” te kapelice stoji i danas na mostu koji je nakon drugoga svjetskog rata u jednu gradsku cjelinu spojio Sušak s Rijekom.

U Riječkoj nadbiskupiji sv. Ivanu Ne-pomuku podignuta je u čast župna crkva u Vr-bovskom. Ne bez razloga. Nakon što je minula opasnost od Osmanlija te izgrađena Karolinska cesta 1732. godine, na području Vrbovskog nastanili su se i mnogi katolički doseljenici iz raznih krajeva tadašnje Habzburške Monarhije. Među njima je bilo prilično obrtnika iz Češke, a češkoga podrijetla bio je i prvi mjesni kape-lan Antun Zinka koji je 1756. godine dao podi-ći kapelu upravo u čast sv. Ivana Nepomuka te Presvetog Oltarnog Otajstva. Kapela sv. Ivana Nepomuka, međutim, nije bila prva crkvena građevina katoličkih vjernika na vrbovskom po-dručju, jer je otprije postojala kapela sv. Antuna Padovanskog podignuta 1710. godine.

Prvi vrbovski samostalni kapelan trebao je biti Toma Mikoč, Bakranin, ali on nije do-šao, te je umjesto njega nastupio Zinka, koji se 1761. zaredio i postao franjevac. Godine 1762. kapelanom je imenovan Antun Padovanski Wa-gathei, koji će postati prvim župnikom u Vr-bovskom. Zbog velikog broja pristiglih Čeha du-

šobrižnik je morao znati češki. Drugi val čeških doseljenika stigao je u Vrbovsko i Staru Sušicu šezdesetih godina XVIII. stoljeća stoga što je na području Češke bjesnio tzv. Sedmogodišnji rat te je ondje zavladala nesigurnost i glad.

Župa u Vrbovskom pod zaštitom sv. Iva-na Nepomuka utemeljena je 2. veljače 1790. go-dine. Crkva je pred kraj XIX. stoljeća bila troš-na i tijesna te je tadašnja Kraljevska kotarska oblast u Vrbovskom naložila 13. kolovoza 1887. novopristiglom župniku Vjekoslavu Vršiću da je zatvori. U njoj je sv. misa posljednji put služena pet dana kasnije. Od 18. kolovoza 1887. godine do Uskrsa 1895. godine, kada je u novoj župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka slavljena prva misa, kapela sv. Antuna Padovanskog, u koju jedva da je stalo tridesetak vjernika, privremeno je bila župno središte. U toj je kapeli 19. studenoga 1894. župnik Vršić, na prethodni poticaj ta-dašnjeg senjsko-modruškog biskupa i budućeg zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića služio pjevanu svečanu sv. misu na staro slaven skom jeziku. Biskup Posilović je 25. ožujka 1894. go-dine donio u Senju odluku prema kojoj se u li-turgijski jezik vraća staroslavenski. Od tada se u župi sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom u litur-giji ko ri stio isključivo staroslavenski jezik, kako je zapisano u župnoj Spomen knjizi.

Prostrana župna crkva sv. Ivana Nepomuka izgrađena je u obliku križa u slogu neogotike. Zvonik je prigrađen uz sjeverni crkveni zid. U crkvi su tri oltara. U poligonalnom oslikanom svetištu stoji glavni žrtvenik s neogotičkim dr-venim retablom u čijem je središtu postavljena slika sv. Ivana Nepomuka. Na strani Evanđelja podignut je oltar sv. Krunice, a na strani posla-nice oltar sv. Obitelji.

Češki svetac omiljen u Hrvatskoj

Župa u Vrbovskom pod nebeskom zaštitom sv. Ivana Nepomuka, sveca kome su kod nas posvećene crkve, oltari i kipovi

Crkva Gospe Trsatske, oltar sv Ivana Nepomuka

13 B

roj 4

/441

201

1.

Pred skoro 35. po redu tradicional-no natjecanje u žabljim skokovima, koje uobičajeno svakog proljeća

organizira Turistička zajednica Lokve pod nazivom „Žabarska noć“ (lani je iznimno održano u jesen!), valja se prisjetiti ne samo žaba, kao glavnih aktera ove jedin-stvene manifestacije, nego i vodozemaca (Amphibia) u cjelini, kojima bi trebao biti bogat naš kraj. Naime, svi vodozem-ci, pa tako i žabe, imaju dvostruki život, što će reći da žive kako na kopnu tako i na vodi. Gorski kotar, a dijelom vrijedi i za Hrvatsko primorje i otoke, bogati su vodom, ali čovjek je taj koji te vodene površine regulira, degradira, zagađuje. Sjetimo se samo bara i lokava na Cresu ili Krku koje, bilo procesima sukcesije, bilo onečišćenjima organskim i anorganskim tvarima, postupno nestaju ili pak postaju nepogodne za bilo kakav život, pa i onaj naših žaba. Zbog svoje propusne kože kroz koju u njihov organizam mogu ulaziti i razli-čite štetne tvari iz vode i/ili tla, vodozemci su vrlo osjetljivi na promjene u okolišu. Ne zovemo ih bez razloga „biološkim indika-torima“ jer nam mogu pokazati da li je naš okoliš zdrav ili zagađen.

Utjehe radi, loše stanje okoliša koje rezultira opadanjem broja vodozemaca nije prisutno samo u nas, od njega trpi cijeli europski kontinent, pa i cijeli svijet. Po uzoru na svjetsku Radnu grupu za praćenje stanja populacije vodozemaca (DAPTF) i u nas lijepi broj godina djeluje Društvo za zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazo-va, popularna „Hyla“ sa sjedištem u Za-grebu (Demetrova 1), koje društvo, usput rečeno, brine nad provedbom zakonitosti pri organizaciji „Žabarske noći“. Sve do-maće žabe, s kojima će natjecatelji nastu-pati na priredbi, morat će biti odmah po okončanju „fešte“ puštene na slobodu, na mjesta gdje su i uhvaćene, a natjecatelji, posebno njihovi gosti, moći će se sladiti žabljim kracima žaba uvezenim iz Malezije i Vijetnama!

Koje smeđe žabe žive u Gorskom ko-taru? Od ukupno četiri vrste to su šumska smeđa žaba (Rana dalmatica)

i livadna smeđa žaba (R. temporaria). Dok tijekom godine žive podalje od vode, u tra-vi, šašu, za vrijeme parenja i polaganja jaja

prijeko su im potrebne vodene površine, bare, lokve, jezerca. Tada se bučno javlja-ju svojim poznatim „kre kre“, ali i u drugo vrijeme osim u razdoblju zimskog ili ljetnog sna. Sve žabe su u nas strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode (od 2005.). Za sada je najugroženija žaba gatalinka (Hyla arborea), posebno u Primorju, koja je uvrštena u Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske.

O žabama skakačicama pisao je već proslavljeni američki književnik Mark Twa-in (sjetimo se žabe iz pokrajine Calveras), a uz lokvarske rekorderke u dužini skoka čelno mjesto na svjetskoj ljestvici najduljih skokova drži žaba popac, koja je na Ža-bljoj olimpijadi u Cape Townu 1954.g. skočila ravno razdaljinu 36-strukoj duljini njena tijela!

Prostor rubrike nam još dozvoljava da se sjetimo čovječje ribice (Proteus anguinus cf.anguinus), koja je ranih 60-ih godina za-bilježena u okolici Rijeke kod Urinja i na još nekoliko lokaliteta, ali kako poslije nalazi više nisu potvrđeni, smatra se da su izumrle. Zanimljiv je i pjegavi daždevnjak (Salaman-dra salamandra), jedan od ukupno 20 vrsta vodozemaca koji žive u Hrvatskoj. Često ga srećemo u našim šumama, naročito po-slije kiše. Njegova upadljivo crno-žuta boja upozorava sve predatore da je otrovan (ali ne i za čovjeka!) i odbojnog okusa. Za-štićen je i ugrožen kako kod nas, tako i u većini europskih zemalja.

PRIRODA OKO NAS

Piše: Alojzije Frković

Utjehe radi, loše stanje okoliša koje rezultira opadanjem broja vodozemaca nije prisutno samo u nas, od njega trpi cijeli europski kontinent, pa i cijeli svijet.

Naše žabe skakačice

Sve domaće žabe, s kojima će natjeca-telji nastupati na priredbi, morat će biti

odmah po okončanju „fešte“ puštene na slobodu, na mjesta gdje su i uhvaćene, a

natjecatelji, posebno njihovi gosti, moći će se sladiti žabljim kracima žaba uvezenim iz

Malezije i Vijetnama

Novu crkvu blagoslovio je na Veliku subotu 1895. godine župnik Vjekoslav Vršić, a tri nova oltara je 16. svib-nja iste godine blagoslovio kanonik i fužinski župnik Fer-dinand Pleše (1825. – 1911.). Marijan Širca (1854. – 1932.), gvardijan trsatskog fra nje vač kog samostana blago slo vio je 6. ožujka 1898. godine Križni put u crkvi.

Senjski i modruški ili krbavski biskup dr. Antun Mau-rović (1851. – 1908.) posvetio je župnu crkvu i sva tri oltara u njoj 11. lipnja 1904. godine o čemu postoji i zapis na ka-menoj ploči postavljenoj na zidu svetišta na strani posla-nice. Prvu svečanu misu u novoposvećenoj crkvi služio je kanonik Ivan Vidas (1867-1955).

U doba župnika Ante Ladića kupljene su, od tvrtke Jana Tučeka iz češke Kutne Hore za svotu od 4.000 kruna, orgulje s 13 registara i dva manuala sa 729 svirala. Tijekom Prvoga svjetskog rata, 23. listopada 1917. godine, rekviri-rane su cijevi principala te su orgulje bile izvan uporabe do 1924. kad ih je osposobio Vjenceslav Holub, graditelj kod tvrtke Tuček. Zalaganjem župnika Đure Puškarića orgulje su obnovljenje 1986. godine, a radove je izveo Marko Pavli-nić, majstor zagrebačke tvrtke “Muzička naklada”.

Sedam prozora u crkvi oslikali su između 1911. i 1913. godine majstori tvrtke “Tiroler Glasmalerei” iz austrijskog Innsbrucka. Još tri prozora s likovima sv. Franje, sv. Marka i sv. Jurja oslikala je 1929. godine radionica Marinković iz Zagreba. Dvije godine kasnije oslikana su još tri prozora u istoj radionici (Bl. Hozane, bl. Marka Križevčana i sv. Moni-ke i Augustina).

Nova zvona naručio je vlč. Stjepan Petranović iz zagre-bačke ljevaonice Antuna Blažine, jer su stara bila rekviri-rana u Prvome svjetskom ratu. Veliko brončano zvono po-svećeno sv. Ivanu Nepomuku, teško 535 kg, i manje u čast sv. Roka (267 kg) krstio je 2. ožujka 1923. godine također župnik Petranović.

Crkvu je oslikao u drugoj polovici 1929. godine Franjo Martin iz Praga s dvojicom pomoćnika. Oni su izveli četi-ri velike slike: nad vratima sakristije prikazan je sv. Ivan pred kraljem Vjećeslavom, a nad glavnim žrtvenikom Krist u Emausu. Slikari iz praške radionice “Ars sacra” naslikali su i motiv Čuda u Kani te Propovijed na gori. Na stropu su portreti apostola i crkvenih otaca, a nad pjevalištem slika kralja Davida i sv. Cecilije. Slikarije je blagoslovio Rafael Kanotti, dekan i župnik iz Brod Moravica.

Špilja Majke Božje Lurdske s kipom svetice, postavlje-na je u župnoj crkvi ispod pjevališta na strani Evanđelja.

U župi Vrbovsko postoje i kapele podignute u čast sv. Antuna Padovanskog iz 1710. godine, Gospe Karmelske na groblju iz 1900. te Majke Božje Lurdske u Senjskom iz 1936. godine, sv. Terezije od maloga Isusa u Moravicama iz 1932. i sv. Roka u Jablanu, koju je 16. kolovoza 2006. blagoslovio riječki nadbiskup i metropolita dr. Ivan Devčić.

Crikvenica, Nepomuk pred nekadašnjim pavlinskim samostanom.

14 B

roj 4

/441

201

1.

„Današnje misno slavlje posvetit ćemo Ivanu Pavlu II. koji je upravo prije nekoliko trenutaka proglašen bla-

ženim“, rekao je mr. Mario Gerić na početku misnog slavlja u katedrali sv. Vida 1. svibnja u 11.00 sati, čime se Riječka nadbiskupija pridru-žila slavlju beatifikacije u Vatikanu i cijelome svijetu. „Mi u Riječkoj nadbiskupiji imamo pose-ban razlog za slavlje i zahvalu Bogu jer se rado prisjećamo onih dana kada je Sveti Otac od 5. do 9. lipnja 2003. godine boravio u Rijeci na svom jubilarnom 100. pastirskom pohodu“, podsjetio je Gerić. Beatifikacija je proslavljena u svakoj župi nadbiskupije, u svakoj katoličkoj zajednici, a u riječkoj prvostolnici pripremljen je i poseban program u znak sjećanja na Ivana Pavla II. Na kraju mise o papi su govorili mladi, Filip Polegubić održao je prezentaciju o Ivanu Pavlu II. prisjećajući se njegova pontifikata, zanimljivih detalja i značajnih poruka, dok se za poseban ugođaj uz zvuke klasične gitare pobrinuo Domagoj Pauković.

U propovijedi je Gerić govorio o svetosti što je, kako je rekao, iskon-ski čovjekov zadatak i Kristov nalog. „Biti svet znači biti drugačiji od ne-stalnosti ovoga svijeta“, objasnio je propovjednik istaknuvši kako je Bog upravo takav, a čovjek treba tome težiti. „Čovjek je nestalan i nesavršen poput ovoga svijeta, ali teži nečemu višem. Naša se svetost sastoji upravo od toga što smo grešni i slabi, a sveti postajemo ukoliko odlučimo trudi-ti se nadvladati te nesavršenosti. Danas molimo za zagovor Ivana Pavla

II. da nam pomogne ustrajati u tom pozivu, biti potpuno predani Bogu kako je i on bio“, zaklju-čio je Gerić propovijed.

Misa u katedrali označila je početak pro-slave beatifikacije pape kojeg se Rije-čani rado sjećaju. U 15 sati više stotina

vjernika okupilo se u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici gdje su započeli molitvu kru-nice Božanskog milosrđa. Zatim su u procesi-ji krenuli prema Delti, mjestu gdje je blaženik predvodio misu na blagdan Duhova, 8. lipnja 2003. godine. „Papa nam je poručio ‘ne bojte se’. Tako ćemo danas ovom svečanom procesijom javno svjedočiti i objaviti gradu da je Ivan Pa-vao II. proglašen blaženim. Ujedno objavljujemo i otajstvo Božanskog milosrđa čiju je proslavu

ustanovio upravo Ivan Pavao II. odredivši da se slavi ove nedjelje“, rekao je na početku molitve misionar iz Poljske Witold-Petar Pietrasiuk, koji je predvodio devetodnevnu duhovnu pripremu u kapucinskoj crkvi. Proce-siju u kojoj su vjernici nosili fotografiju blaženog pape i sliku Božanskog milosrđa predvodio je prvostolni dekan fra Stanko Dodig.

U 17 sati 1. svibnja otvorena je za hodočasnike soba u kojoj je bla-ženik 4 noći spavao, u riječkom sjemeništu koje sada nosi njegovo ime. Soba je sačuvana kao spomen i muzej, a uz prigodnu izložbu fotografija, bit će otvorena svakoga dana od 17 do 18.30, do 7. svibnja kada misom u sjemeništu u 18.00 sati završava tjedan posvećen Ivanu Pavlu II. u Rijeci.

Riječani procesijom zahvalili Ivanu Pavlu

Beatifikacija je proslavljena u svakoj župi nadbiskupije, u svakoj katoličkoj zajednici, a u riječkoj prvostolnici pripremljen je i poseban program u znak sjećanja na Ivana Pavla II. Više stotina vjernika okupilo se u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici te u procesiji krenuli prema Delti

Proslava beatifikacije Ivana Pavla II.

Na kraju mise u katedrali o papi su govorili mladi, Filip Polegubić održao je prezentaciju o Ivanu Pavlu II., dok

se za poseban ugođaj uz zvuke klasične gitare pobrinuo Domagoj Pauković.

Župa sv. Luke u Rukavcu među prvima je u Hrvatskoj pozvala vjernike na čašćenje blaženog Ivana Pavla II. Sliku blaženika po-stavljenu na zid iznad oltara 8. svibnja blago-slovio je župnik dr. Đuro Puškarić. „Prva pri-čest koju danas zajedno s 26 prvopričesnika slavimo u župi najbolja je prilika za čašćenje blaženog pape koji je toliko volio mlade. A znamo i koliko su mladi voljeli njega“, rekao je župnik uvodeći u nedjeljno misno slavlje. Sliku je naslikao umjetnik Niko Balta, tehni-kom ulja na platnu i vjerno prikazuje blaže-nog papu iz razdoblja dok je bio u naponu snage.

Obraćajući se okupljenim vjernicima u propovijedi, župnik ih je pozvao na vjernost krsnim obećanjima i poštivanje zapovijedi ljubavi. „To je osnova zapovijed koja se gra-na u dva smjera, ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Ili jednom riječju, biti dobar. Kako to postići zorno nam je pokazao Ivan Pavao II. koji je ljubeći čovjeka, a posebno uboge, obespravljene, siromašne i bolesne, na pravi način ljubio i Boga. Na njegovom ukopu okupilo se mnoštvo svijeta zato jer su svi prepoznali njegovu dobrotu. On nam pokazuje da oni koji idu za Isusom Kristom i čine dobra djela ostavljaju duboki trag u

povijesti čovječanstva, kao Ivan Pavao II.“, zaključio je župnik propovijed upućenu rodi-teljima i prvopričesnicima.

RukavacPoziv na čašćenje blaženog pape

15 B

roj 4

/441

201

1.

Na svom 100. putovanju, za posjeta Hrvatskoj 2003. godine, Papa je 4 noći spavao u bogoslovnom sjemeništu u Rijeci. Proslavlja-jući njegovu beatifikaciju u sjemeništu je 7. svibnja slavljena misa

zahvalnica za blaženika u spomen na njegov boravak. „Nemamo često iskustvo poznavati nekog sveca ili blaženika. Obično su to ljudi koji su živjeli davno prije nas. S Ivanom Pavlom je drugačije. Još se sjećamo njegova pontifikata, a imali smo prilike i upoznati ga, čak ugostiti ga ov-dje u ovom sjemeništu“ rekao je u propovijedi rektor sjemeništa mons. Nikola Uravić. Misu je predvodio na oltaru na kojem je papa misio u sje-meništu te obučen u njegovu misnicu. Na misu zahvale došli su i sudi-onici 7. nadbiskupijskog hodočašća koji su se 1. svibnja vratili iz Grčke.

Mons. Uravić podsjetio je na glavne karakteristike pontifikata Ivana Pavla. Komunikativnost, brojni apostolski pohodi, uzor mladima, pobož-nost krunice, odanost Mariji, neke su od ključnih točke su koje su obi-lježile njegovih 26 godina na čelu Katoličke crkve. „Ipak, ono što ga čini zaista posebnim njegova je vjera. Od rane mladosti prolazio je teške tre-nutke, jednako tako i u vrijeme pontifikata, a posebno pred kraj svojeg života. Blaženi Ivan Pavao II. može nam biti uzor u podnašanju životnih teškoća i neprilika koje su ga pratile“, zaključio je rektor.

Nakon mise okupljeni vjernici hodočastili su u Papinu sobu u sje-meništu koja je ostala sačuvana kao mali muzej, a imali su priliku i pogledati izložbu fotografija boravka Pape u Rijeci. Te 2003.

godine u sjemeništu su uređene dvije prostorije, jedna kao apartman, a pored nje kapelica. Prostorije i namještaj u njima rađeni su po projektu arhitekta Željka Mahulje. Predsoblje i spavaća soba odišu skromnošću i nipočemu ne odudaraju od drugih soba u sjemeništu. Dojam da je tu boravio Ivan Pavao II. odaje tek namještaj: nešto veći krevet, drveni sto-lić, svečana stolica s koje je primao goste i predvodio misu na Delti, or-mar i ormarić, sve napravljeno u stolarskoj radionici Damira Baričevića. Posebno je zahtjevna ipak bila kupaonica koja je morala biti prilagođena papinoj ograničenoj sposobnosti kretanja. Građevinske radove izveo je Mile Vukušić i tvrtka Kalun. Brojni su donatori, na različite načine, sudje-lovali u pripremi papina boravka u sjemeništu.

Kapelica jednako kao i soba, ne odudara od uobičajenih. Oltar, ambon i stolica, bijele boje sa zlatnim glagoljskim natpisom, također su djelo Damira Baričevića. Misnicu i kalež za euharistiju koju je predvodio posljednjeg dana u sjemeništu 9. lipnja Ivan Pavao donio je sa sobom iz Rima i poklonio sjemeništu.

Apartman u kojemu je Papa spavao ostavljen je netaknut kao uspo-mena na Velikog papu i veliki događaj za Rijeku i sjemenište. Kapelica je preuređena u sobu, a oltar i drugi predmeti premješteni u prostoriju gdje je sadašnja sjemenišna kapela na 5. katu. Riječko bogoslovno sjemeni-šte od 8. prosinca 2003. nosi ime Ivan Pavao II.

Ivan Pavao II. u riječkom sjemeništu

U nedjelju 1. svibnja održana je u svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama na prostoru Gos-pićko-senjske biskupije veličanstvena proslava beatifikacije pape Ivana Pavla II. Svečanost je počela procesijom brojnih vjernika, hodočasni-ka, udruga i predstavnika kulturnog, političkog i društvenog života iz župnog ureda pa do župne crkve gdje je misu predslavio katedrali vikar iz Gospića don Anđelko Kaćunko u suslavlju čuvara svetišta i mjesnog župnika popa Antuna Luketi-ća.

Don Anđelko je govorio o značaju vjere koju su čak Isusovi učenici lako izgubili. „Dok su Pe-tar i Ivan trčali na Isusov grob ne vjerujući da je prazan, papa Ivan Pavao II. sa čvrstom vjerom u uskrsnuće je trčao po svijetu da razglasi radosnu vijest, a pri tome je pet puta dotrčao i do hrvat-skog naroda. Jednom brojčano malom narodu

iskazivao je veliko poštovanje i ljubav te je jako dobro znao zbog kojih razloga trpimo teror taj-nih gospodara svijeta. Dva su tome razloga, da ubiju Boga u nama te da nam otmu Lijepu našu.“ Don Anđelko je zatim istaknuo glavne poruke pa-pinih posjeta. U rujnu 1994. godine na najvećem skupu u hrvatskoj povijesti je poručio Hrvatima da ne klonemo u poteškoćama uz poruku „Papa je s Vama“. 1998. godine je beatificirajući Ste-pinca istaknuo „Bit ćete mi svjedoci“. „Na svom 100. putovanju 2003. nam je poručio da budemo narod nade i narod koji se moli a mladima u Soli-nu je poručio da ne vjeruju onima koji obećavaju lagana rješenja, jer bez žrtve se ne može sagra-diti ništa veliko. Papini posjeti bili su prilika za shvaćanje duhovne snage hrvatskog pučanstva i bogate vjerske i duhovne baštine koju posje-duje. Najveća snaga koju papa uočava u teškim

vremenima krize je vjernost Papi i pobožnost Majci Božjoj, a po uzoru na velikog papu Bijelog Hrvata“ don Anđelko ističe da nas u krizi neće spasiti ni ulazak u globalne asocijacije, ni guranje u balkanske asocijacije, ni politika, ni stranke ni banke već moli, radi i rodi.

Glazbom je misu animirao band mladih iz Gospića Angelus, a na misi je bilo više hodočasni-ka iz Gospića, dio u narodnim nošnjama.

Župa Oštarije je osim preko svečane mise povodom papine beatifikacije bila nazočna i u samom Vatikanu na beatifikaciji preko svog žu-pljanina Ivana Mihaljevića Baraka.

Zvonko Ranogajec

Proslava beatifikacijeOštarije

Nakon mise okupljeni vjernici hodočastili su u Papinu sobu u sjemeništu koja je ostala sačuvana kao mali muzej.

16 B

roj 4

/441

201

1.MEDICINSKI KUTAK

Priredio: dr. Ivan Host

Sa svakim otkucajem srca, izbacuje se krv iz lijeve klijetke srca u cirkulaciju tj. u mrežu krvnih žila koja se širi po čitavom tijelu. Da se cirkulacija krvi održi potreban je određen tlak unutar krvnih

žila. Taj tlak nazivamo krvni tlak. Kad složeni sustav za regulaciju krv-nog tlaka ne djeluje kako treba, može doći do prevelikog porasta tlaka u arterijama. Povišeni tlak u arterijama koji traje dulje vrijeme nazivamo visokim krvnim tlakom. Medicinski naziv za ovo stanje je hipertonija. Tlak se smatra visokim ako je sistolički tlak neprestano 140 mmHg ili viši, a dijastolički 90 mmHg ili viši, ili oboje.

Hipertonija se dijeli se na primarnu (esencijalnu – nepoznata uzro-ka) i sekundarnu hipertoniju (poznata uzroka). Visoki tlak je opasan jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a istovremeno ošte-ćuje za život važne organe i njihovu funkciju (npr. mozak, srce, bubre-ge, oči). Krvni tlak prirodno se mijenja u raznim razdobljima života. Dje-ca i adolescenti obično imaju niži tlak od odraslih. Vrijednosti krvnog tlaka variraju i tijekom dana. Tlak je obično najviši ujutro, a najniži noću za vrijeme spavanja.

Uzrok hipertonijeNajčešće (u 90 % slučajeva) je uzrok hipertonije nepoznat i tada

govorimo o primarnoj ili esencijalnoj hiperoniji. U preostalih 10% uzro-ka povišeni tlak je posljedica nekih drugih bolesti ili poremećaja u tijelu - najčešće promjena na bubrezima i nadbubrežnim žlijezdama ili zbog uzimanja nekih lijekova. Istraživanja pokazuju kako i stres može dovesti do povišenja krvnog tlaka. Naime kod stresa aktiviraju se u tijelu bioke-mijski procesi koji dovode do suženja krvnih žila.

Posljedice povišenog krvnog tlaka su pogubne za čitav niz organa i organskih sustava. Stoga je od iznimne važnosti pravodobno otkriva-nje povišenog tlaka dok još nije uzrokovao oštećenja. Vrlo često je u početku pojave hiperonije karakterističan izostanak simptoma. Hiper-tonija se najčešće otkriva kada su izraženi simptomi koji upućuju na

vrlo visoki skok tlaka, promjene i oscilacije krvnog tlaka ili posljedice koje povišeni krvni tlak uzrokuje na drugim organima (očima, bubrezi-ma, krvnim žilama, srcu i mozgu). Osim toga povišen krvni tlak se če-sto otkriva slučajno na sistematskim pregledima ili slučajnim rutinskim mjerenjima u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.

Česta bolestOsobe koje imaju povišeni krvni tlak najčešće se jave liječniku

kada osjete zatiljnu glavobolju, omaglice, vrtoglavice, umor, pospa-nost, osjećaj da im je glava “napuhnuta kao balon”, zujanje ili šum od-nosno pucketanje u ušima, te nestabilnost pri hodu. Neki od oboljeli navode zamućenje ili poremećaje vida. Pojedini imaju bolove u prsnom košu, bolove u lijevoj strani vrata ili lijevoj ruci, a neki navode „lupanje srca“.

Rezultati istraživanja provedenog 1997. godine u okviru Prvog hr-vatskog projekta zdravstva pokazuju da je u nas 27,7% osoba u dobi 18 - 65 godina imalo krvni tlak viši od 140/90 mm Hg, a u starijoj dobi je učestalost još i viša. Značajno viša učestalost povišenog krvnog tlaka utvrđena je u muškaraca (31,9%) nego u žena (23,6%). Prema procje-nama u Hrvatskoj oko 800 000 ljudi boluje od hipertonije.

Arterijska hipertonija može se uspješno liječiti, ali to uvijek uklju-čuje suradnju bolesnika koja često nalaže promjenu životnog stila i redovito i trajno uzimanje propisanih lijekova te kontrole krvnog tlaka. Najveća je greška prekinuti liječenje kada se krvni tlak normalizira. Vi-soki krvni tlak nije bolest koju možete izliječiti, a zatim zaboraviti. To je stanje koje se mora neprestano pratiti do kraja života. Kontroliranje visokog tlaka, mjerenje tlaka kod kuće, ispravna upotreba lijekova, pra-vilna prehrana i program vježbanja, te redoviti posjeti liječniku – od ključne su važnosti. Sve će to uvelike povećati vaše izglede za dulji i zdraviji život unatoč visokom tlaku.

Tlak se smatra visokim ako je sistolički tlak neprestano 140 mmHg ili viši, a dijastolički 90 mmHg ili viši, ili oboje. Visoki tlak je opasan jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a istovremeno oštećuje za život važne organe i njihovu funkciju

Liječenje hipertonijePrvi korak u liječenju hipertonije je promjena načina života. Preporučuju se sljedeći postupci: 1. Potrebno je promijeniti životne navike što se tiče prehrane. Treba ograničiti unos kuhinjske soli, preporučljivo na manje

od 3 g na dan. To podrazumijeva da hranu praktički uopće ne bi trebalo soliti. Treba smanjiti udio masti u prehrani, osobito zasićenih masnih kiselina.

2. treba smanjiti tjelesnu masu, ako postoji višak. Mršaviti treba postupno, a ne naglo jer bi to bio dodatni stres za organizam.

3. ako pušite treba prestati – nikotin podiže krvni tlak 4. treba prakticirati svakodnevnu umjerenu tjelesnu aktivnost – npr. hodanje dnevno barem pola sata ili vježbanje 15-estak

minuta na dan.5. treba se odreći alkohola ili barem smanjiti unos alkohola

Visoki krvni tlak - hipertonija

17 B

roj 4

/441

201

1.

CRKVENA GLAZBA

Priredila: Andrejka Srdoč

Pobožnost prema B.D.M. nalazimo već u prvim kršćanskim vremenima. Međutim, javno štovanje počinje od 4. stoljeća.

Jedno od najstarijih slavlja je Prikazanje Gospo-dinovo, Svijećnica, Kandelora (2.veljače) koje je u davnini bio svrstan u Marijine blagdane. Prve izvore ovog slavlja imamo već 395. godine u Jeruzalemu od jedne žene hodočasnice Eteri-je. Stari glazbeni rukopisi govore još o tri ma-rijanska slavlja: Navještenje B.D.M. (25.ožujka), Uznesenje B.D.M. (15.kolovoza) i Rođenje B.D.M. (8.rujna)

Navještenje na Istoku postoji već prije trulskog koncila 692. god. Uznesenje je po-tvrdio 15. kolovoza imperator Maurizio (582.-602. god.). Rođenje se na Istoku slavilo već u IV. st., a u Rim dolazi nekoliko stoljeća prije pape Sergija koji je uveo sve ova četiri slavlja.

Uz ova slavlja treba nadodati:• Bezgrešno začeće (8. prosinca) koje je ko-

načno priznao papa Pio IX. 1854. god. kada je donio istu dogmu;

• Ime Marijino štuje se već od 8. st. ali ju je uveo u liturgiju papa Julije II. 1513. god.

• Prikazanje Marijino u hramu, na istoku se slavi već od VI. st., a na zapadu tek od 16. st.

• Pohođenje B.D.M. (31. svibnja), priznato 1389. god. od pape Urbana VI. (Koncil u Bazileji 1441.)

• Kraljica Svete Krunice(7. listopada), za-počinje u drugoj polovici 15. st. Papa Pio V. uvodi blagdan BDM kao spomen na pobjedu protiv turaka na Lepantu (7.10.1571.), a u današnjoj liturgiji je tek od 1888. god.

• Žalosna Gospa (15. rujna), slavlje uvodi si-noda u Kolnu 1423., a papa Benedikt XIII. 1727. odobrava za cijelu Crkvu.

• Svetkovina Svete Bogorodice Marije (1. siječ-nja) uveo Papa Pio XI. 1931. kao uspome-na na koncil u Efezu (431. dogma da je Marija Bogorodica - Theotocos)

• Bezgrešno Srce Marijino, uvodi Papa Pio XII 1945.

• Marija Kraljica, uvodi također Papa Pio XII 1954.

SLAVLJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

MARIJANSKE ANTIFONE

Ave Regina Coelorum (Rajska Kruno)- za korizmeno vrijeme

Autor, najvjerojatnije Goffredo monah iz Vendome (+ 1132). Dvije strofe imaju slavljenič-ki ton i žele naglasiti radosno slavlje Marije koja uživa u nebu. Kraljica neba, anđeoska Gospo, korijen mističnog drva iz kojeg proizlazi Krist i vrata iz kojih izlazi svjetlost u ovaj svijet odno-sno sam Krist. Rajska kruno, rajska slavoAnđeoska Gospo zdravo!Ti si korijen, ti si vrata,S kojih sinu svjetlost zlata;Ti si ljiljan djevičanstva,Ti si nakit čovječanstva.Zdravo puna svih milina, moli za nas svoga Sina.

Regina Caeli, Laetare (Kraljice Neba)

- za uskrsno vrijemeAutor, pretpostavlja se da je Goffredo mo-

nah iz Vendome. U ovoj kratkoj kompozicija ne proučava se samo njezin stil nego se uočava i njezina pobožnost prema Presvetoj Bogorodici koja je s Isusom u trijumfalnoj uskrsnoj pobje-di. Vjernici osjećaju potrebu da uskrsnu radost navijeste svojoj nebeskoj Majci. Gospa postaje Kraljica neba, kao da žele reći da je Kraljica ra-dosti, vječnog blaženstva. Aleluja je kao jedan pripjev, a tekst je sastavljen od 4 stiha vrlo slo-bodnog ritma. Kraljice neba, raduj se, aleluja,Jer kog si dostojna bila nosit, aleluja,Uskrsnu kako reče, aleluja,Moli za nas Boga, aleluja. Ave Maria (Zdravo Marijo)

Recitiranje Zdravo Marije širi se zapadnom Europom početkom 12. st. Naravno da je anđe-oski pozdrav bio poznat već od početka kršćan-stva jer se već nalazio u evanđelju. Već od 7. st. tekst se Zdravo Marije pjevao kao prikazna pje-sma na 4. nedjelju došašća jer se na toj nedjelji

naglašavala tema Marije i često puta se ponavlja Ave - Zdravo koje je analogno litanijskom ponav-ljanju 150 Oče naša.

Poznavalo se i recitiralo samo prvi dio Zdravo Marije kao što donosi evanđelje u an-đeoskom pozdravljenju i susretu s Elizabetom. Ime Isusovo i zadnji Amen uvelo se tek u 15. st. kad se 1483. godine proširilo recitiranje „Sveta Marijo“.

Zdravo Marijo je prije svega pjesma i hvala Isusu Kristu, kao i što je Krist glavna tema svete krunice).Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum;benedicta tu in mulieribus,et benedictus fructus ventris tui, Jesus.Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis pecca-toribus,nunc et in hora mortis nostrae. Amen.

Sub Tuum Praesidium (Pod Obranu Se Tvoju)Ovaj marijanski „troparij“ nastaje najvje-

rojatnije u 3. stoljeću u Egiptu. Ova molitva se upotrebljava gotovo u svim liturgijama. Prona-đena je tek na početku 20. stoljeća na jednom starom egipatskom papirusu. Molitva govori o jednom zajedničkom zazivu Blaženoj Djevici Mariji, koju se traži pomoć u nevolji i izražava veliko povjerenje da će molitva Majci Mariji biti uslišana.Pod obranu se tvoju utječemo,sveta Bogorodice,ne odbij nam molbeu potrebama našim,nego nas od svih pogibliuvijek oslobodi,Djevice slavnai blagoslovljena.Gospođo naša,posrednice naša,zagovornice naša!Sa svojim nas Sinom pomiri,svojemu nas Sinu preporuči,svojemu nas Sinu izruči.

18 B

roj 4

/441

201

1.OBITELJSKI PREDAH

Iz prošlosti Rijeke

Razvoj riječke luke

Važnost za razvoj grada i luke bio je zakon o slobodnoj plovidbi morem. Uz potporu ondašnje carske vlasti počele su se graditi prometnice prema Kar-lovcu i prema Sloveniji, a zatim i velika skladišta. Rijeka je tako postala velika mađarska luka. Najveću teškoću stva-rala je Rječina koja je stalno donosila pijesak i kamenje te zatrpavala korito na Školjiću.

Izgradnjom cesta Karoline i Josefi-ne porastao je promet luke. Počelo se razmišljati o izgradnji nove luke u sredi-štu grada uz novi lazaret u Martinšćici. Unatoč zabrani Budimpešte započinje nasipavanje mora ispred grada i stvara-nje umjetne luke, a Mrtvi kanal ostavljen je za male brodice.

Istodobno se gradi željeznička pru-ga prema Karlovcu i drugi krak prema Pivki. Usput se gradio i lukobran dug 1700 metara te oko 60 velikih skladi-šta. Dužina operativne obale iznosila je 7000 metara. Već prije Prvog rata pro-met je bio rekordan. Vremena su odmi-cala, a s njima i razne države i vlasti.

Rijeka je bila polazna luka stotinama naših i stranih ljudi u potrazi za radom u Americi. Tada je izgrađeno prihvatilište-hotel za emigrante koji su čekali bro-dove za Ameriku. Rijeka je od 18 000 stanovnika došla do 50 000. Pomorska politika diktirala je daljnje izgradnje, na-stala je monumentalna palača Adria. Promet je lukom rastao, a grad cvao.

Prvi svjetski rat mnogo je toga pro-mijenio i unazadio. Da grad ne propad-ne Italija ga je proglasila Slobodnom zonom, tj. bez carine. Drugi svjetski rat bio je poguban, jer okupacijska vojska Njemačke ga je uništila, a posebno je minirala svaki metar obale.

Sve se nakon toga moralo graditi mukotrpno, vađenjem potonulih bro-dova i dizanjem urušenih obala. Danas Rijeka opet prednjači svojom lukom i prometom.

Maks Peč

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

A ja vam kažem“A ja vam kažem...” (Mt 5,22...)

Isus kaže za pismoznance i farizeje da ispravno naučavaju objavu, ali ih Isusovi učenici ne smiju nasljedovati “jer govore, a ne čine”.

U Isusu su ljudi suočeni s milošću i s Božjom zahtjevnošću, pa trebaju djelima činiti ono što Bog traži, a ne samo usnama priznavati.

Veća pravednost jest sadržajna poslušnost Bogu, radosno podlaganje Bogu. “Čuli ste... A ja vam kažem...” nije toliko suprotstavljanje koliko produbljivanje, ispravno razumijevanje.

Isus zabranjuje i srdžbu na bližnjega. Nije dopušten ni uvredljiv govor protiv brata i sestre.

Isus traži da svatko zaviri u vlastito srce. Isus zabranjuje i zaklinjanje, jer je ono izraz nepovjerenja među ljudskom braćom i sestrama.

I ovdje je u pitanju unutarnja nakana, više od vanjskog čina.Gospodine! Daj nam srce za novu pravednost - da dane svoje živimo po Tvome:

“A ja vam kažem”!Priredio: Dario Miletić

Uskrsfest 2011.

Pobjednici svi koji su nastupili„Prava vrijednost Uskrs festa je

svjedočenje Isusa Krista“, naglasio je predsjednik Odbora HBK za mlade po-moćni zagrebački biskup Mijo Gorski na 30. jubilarnom Uskrs festu koji se održao sinoć u Zagrebu u Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“.

Uskrs fest 2011. - uz visoko po-kroviteljstvo Hrvatske biskupske kon-ferencije - organizirali su Odbor HBK za mlade i Hrvatski katolički radio. Ve-čer je krasio po prvi puta nakon dugo godina nenatjecateljski karakter. Uz veliku 30. obljetnicu najstarijeg festi-vala kršćanske glazbe kod nas, time se htjelo još snažnije posvijestiti toga dana značaj beatifikacije Ivana Pavla II. i skori dolazak u Hrvatsku njegovog nasljednika na Petrovoj stolici pape Benedikta XVI.

Upravo zato nakon što je otpjevano 20 izvrsnih i pijevnih pjesama - bito je reći, vidno i osjetno, u nenatjecateljskom ruhu - biskup Gorski je okupljenima u ‘Lisinskom’ poručio: Iz glazbe, iz riječi, iz geste izlazi vjera u Isusa Krista. I zato dragi mladi budite ponosni na svoju katoličku vjeru, Crkvu i svoj hrvatski narod.

Prvi puta u svojoj dugoj tradiciji vizualni identitet Uskrs festa je ostvaren u surad-nji s jednim umjetnikom – akademskim slikarom Tomislavom Buntakom.

Nastupili su izvođači iz Hrvatske (Apostoli mira, VIS Izidor, Corpus Domini, Spe-rantes i Darijo Marunčić, Bog je ljubav i Frama Požega, Incanto, Općinski orkestar i pučki pjevači Vrbnik, Davor Terzić, Petra Lešković, Maja Tadić, Anita Vincek, Mir, Dani-jel Svalina, Dajana Blažević, Damir Topić i klapa Levanda, Danijel Leko Dani, Emanuel, Otkrivenje), Bosne i Hercegovine (Frama Široki Brijeg) i nakon više desetaka godina (predstavnik iz Kopra Branko Vinčec pobijedio je 1981. godine) također iz Slovenije (Nuška Drašček).

Medijski pokrovitelji Uskrs festa 2011. su: IKA, Radio Marija-Hrvatska, KTA, Glas Koncila, Katolički tjednik, Radio postaja Mir Međugorje, Radio Marija–Srbija, Radio Marija Bistrica, Duhovna scena, Radio Vukovar, Radio Lošinj - Jadranka, Radio Bljesak, Radio Mrežnica, Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskog, Kana, Zvona, Zvonik, Postu-latura bl. Ivana Merza, Vukovarske novine, Veritas Magnificat i CMC.

Televizijski je izravno večer prenosio HRT+, a radijski HKR i pridružena radija i radijske postaje.

19 B

roj 4

/441

201

1.

OBITELJSKI PREDAH

BIBIOTEKA VERBUM

SestraPodsjetila bih je na onaj crveni bicikl, jer sam njime jurila nenadmašno pa bismo tako umakle svakoj tugi.

Kad sam nedavno rekla učenicima da pišu o svojoj braći, sestrama... pomislila sam kako je lijepo imati sestru. I kako sam sretna, jer imam sestru. Sad kad je vrijeme prošlo i kad su nam go-dine dotakle lik, sve smo nevažnosti ostavile tamo gdje im je i mjesto. Opet se smijemo kao u djetinj-stvu i ja se ponosim njenim uspjesima. Oduvijek su joj bile dostižne i najviše ocjene kao i danas doktorati. A ostala je skromna poput neke male tratinčice. Moja crvenokosa sestra.

Uvijek sam razmišljala kako je moguće da nas prepoznaju jednu po drugoj kad smo tako različi-te. Zračila je otvorenošću, a ja sam tješila njene nemire kad su je zbog te neposrednosti povrijedili. Oduvijek sam znala zbog koje će se nove prijate-ljice iz djetinjstva toga dana rastužiti. Ostala je

iskrena iako iskrenost pogađa ljude poput male, bolne strjelice. Oči su joj velike i plave, jer još uvi-jek s nekom radoznalošću obuhvaća svijet. I da-nas joj moram usporavati korak kako ne bi svim stazama pretrčala prebrzo. Vjerujem da to tek slu-ti, jer me njena pitanja ponekad zbunjuju.

Kad bi ona nešto odlučila, mogli ste to drža-ti ostvarenim. Djelić po djelić uspjeha nanizala je kao svoja sitna ispisana slova. Kao što je s be-skrajnom lakoćom nekad učila.

Moja sestra sama podiže sina koji odlično igra košarku, svira klavir, skija, obožava zamršene matematičke zadatke i želi biti novinar. Mojoj je sestri to uobičajeno pa i ne sluti koliko je bliska nebu u svakoj svojoj žrtvi. I koliko je majka.

Rado bih da manje pamti i brže zaboravlja neke tuge, rado bih da povjeruje da je ovaj život tek tren... Sakrila bih je u onu kućicu za lutke koju smo imale u djetinjstvu. Da je zaštitim od isuviše različitih ljudi. I preporučim malim anđelima. Nju i tog plavokosog dječaka čija me napisana priča o valu podsjetila na priče koje sam sama pisala u djetinjstvu. I više no što sam željela.

Podsjetila bih je na onaj crveni bicikl, jer sam njime jurila nenadmašno pa bismo tako umakle svakoj tugi.

I dok plešemo na nekom koncertu u predgrađu, reći ću joj kako se ponosim njome i kako je hrabra, i kako znam da je bila ljubomorna na one moje ko-turaljke. Ona se nasmije glasno, glasno, nadmaši zvučnike, pa mi po tko zna koji puta obeća da će uvijek sve baš meni prvoj ispričati. A ja ću svaku njenu tajnu zaštititi kao zlatni ključ na dnu buna-ra iz neke davne priče. Koja je bila nalik bajci.

Sandra Oršanić Šimunić

U srijedu, 13. travnja u Vatikanu je održan susret izdavača prvog Katekizma Katoličke Crkve za mlade, a tom je prigodom održano i posebno predstavljanje sedam svjetskih izda-nja među kojima i hrvatskog izdanja u nakladi Verbuma. O knjizi su govorili kardinal Chri-stoph Schönborn koji je sudjelovao u njegovu nastanku, kardinal Stanislaw Rilko, predsjed-nik Papinskoga vijeća za laike, te nadbiskup mons. Rino Fisichella, predsjednik Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju. Predstavljanju je u ime hrvatskog izdavača nazočio Verbu-mov glavni urednik mr. sc. Petar Balta.

Sedam eminentnih svjetskih izdavača, među kojima i hrvatska nakladna kuća Ver-

bum, objavilo je istodobno YOUCAT (Youth Catechism) - prvi katolički Katekizam za mla-de vrijedeći za cijelu Crkvu. Ovaj jedinstveni vjerski priručnik pisan jezikom mladih, ori-ginalna je i privlačna sadržaja, s mnoštvom fotografija u boji i vrlo atraktivnim grafičkim elementima, a predgovor Katekizmu napisao je papa Benedikt XVI., žarko ga preporučivši svim mladim katolicima kao nužno sredstvo za upoznavanje vlastite vjere.

Tekst YOUCAT-a uključuje pitanja i odgo-vore pisane na vrlo jasan i pristupačan način, zatim sažete definicije i razjašnjenja ključnih pojmova, navode iz Biblije te mnogobrojne nadahnjujuće citate svetaca, kršćanskih du-

hovnih velikana i raznih drugih autora. Ono što je posebice zanimljivo jest da su YOUCAT kreirali i osmislili sami “mladi za mlade”, a rađen je pod nadzorom bečkoga nadbiskupa kardinala Christopha Schönborna, koji je bio i tajnik redakcije Katekizma Katoličke Crkve. Osim mladih, u proces nastanka uključeni su teolozi i katehetski stručnjaci.

Sadržaj YOUCAT-a podijeljen je u četiri velike cjeline: “Što vjerujemo?” (o vjerskom nauku), “Kako slavimo kršćanska otajstva?” (o sakramentima), “Kako ćemo imati život u Kri-stu?” (o ćudorednom životu), “Kako trebamo moliti?” (o molitvi i duhovnosti).

YOUCAT se odlikuje izvornošću i suvre-menošću već od same naslovnice koja je žarko žute boje s naslovom ispisanim bijelim slovi-ma te uvelike podsjeća na vatikansku zasta-vu, na papine boje, dok grafičkom opremom ujedno upućuje i na prostor interneta, tako bliskog mladima.

Prvi Katekizam Katoličke Crkve za mlade

U Vatikanu predstavljeno i hrvatsko izdanje YOUCAT-a, prvog Katekizma Katoličke Crkve za mlade

20 B

roj 4

/441

201

1.GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Otočac

Orguljaške večeriU Crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu 25. travnja započela je manifestacija

5. orguljaške večeri u Gospićko-senjskoj biskupiji. Visoku umjetničku kvali-tetu koncertu dali su sopranistica Nilda Luketić (Slovenija) i orguljaš Edmund Andler-Borić, ravnatelj međunarodnog orguljaškog festivala Ars organi Sisciae u Sisku.

Manifestacijom 5. orguljaških večeri želi se potaknuti glazbeni i kulturni život regije te skrenuti pozornost na važnost očuvanja preostalih kulturnih spomenika. Na kraju koncerta župnik mons.Tomislav Šporčić se zahvalio glaz-benicima te im uručio knjige godišnjaka “Vrilo” za uspomenu na gostovanje u našem gradu i dekanatu.

Ivan Bižanović

Gospić

Prezbitersko vijeće U Gospiću je u ponedjeljak 11. travnja održana prva konstituirajuća sjed-

nica novog, trećeg saziva Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije. Bi-skup Bogović na sjednici je govorio o stanju klera kao i tekućim pitanjima te o Crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini. Istaknuo je potrebu da naredna pastoral-na godina opet bude u znaku župne kateheze. Ukazao je na potrebu uređenja pastoralnih prostora izvan crkava da bi se župna kateheza i opći pastoralni rad digao na višu razinu pri čemu bi oni bili od veće pomoći župnicima. Poslovni odbor i generalni vikar su dobili obvezu da operacionaliziraju tu odluku.

Tijelo koje s biskupom donosi smjernice duhovnog razvoja biskupije na početku je izabralo svoj poslovni odbor. Za predsjednika je izabran župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić, a za članove župnik i dekan gos-pićki mons. Mile Čančar, zapisničar i župnik Senja dr. Richard Pavlić. Članovi su još župnik Zagorja i Modruša dr. Željko Blagus izabran ispred Ogulinskog dekanata, katedralni vikar Gospića don Anđelko Kaćunko ispred Gospićkog dekanata, župnik Ličkog Lešća i Prozora Ivica Miškulić ispred Otočkog deka-nata. Po službi članovi su generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Špor-čić, ekonom biskupije vlč. Nikola Turkalj i ravnatelj Caritasa biskupije vlč. Luka Blažević.

O provedbi biskupijskog pastoralnog plana do kraja pastoralne godine u godini župske kateheze i posjete pape Benedikta XVI. govorio generalni vikar mons. mr. Tomislav Šporčić. Slijedila su izvješća ekonoma biskupije vlč. Nikole Turkalja o financijskom poslovanju te vlč. Luke Blaževića o poslovanju Caritasa.

Zvonko Ranogajec

U subotu 30. travnja na Udbini je održan 35. sabor mladih katolika Gos-pićko-senjske biskupije. Preko 60 mladih iz svih pet dekanata okupilo se pod vodstvom biskupijskog povjerenika za mlade mons. mr. Tomislava Rogi-ća i predsjednika sabora mladih Jurja Tomljanovića. Sabor je počeo pobož-nošću Puta svjetla s Krbavskog polja do Crkve hrvatskih mučenika, nastav-ljen misnim slavljem u Crkvi hrvatskih mučenika, posjetom ostacima drevne katedrale krbavskih biskupa i završen radnim dijelom sabora.

Mons. Tomislav Rogić predvodio je pobožnost Puta svjetla od crkve sv. Marka Groba na Krbavskom polju uz nakane molitve za mlade obitelji, domovinu, hrvatske generale kao i osobne nakane. Slijedila je sveta misa za sve sudionike koju je predslavio župnik Udbine i čuvar svetišta fra Nediljko Knezović u suslavlju mons. Tomislava Rogića i katedralnog vikara iz Gospića don Anđelka Kaćunka. Glazbom je misu animirao band mladih iz Gospića Angelus.

Fra Nediljko je mladima pojasnio smisao nacionalnog svetišta Crkve hrvatskih mučenika podignutog u čast branitelja koji su bili lučonoše kroz povijest njegujući i čuvajući svoj nacionalni i vjerski identitet, a za što su dali i svoje živote. Ova je crkva ostvarenje ideje pape Ivana Pavla II. o potre-bi popisivanja nacionalnih mučenika koju je oživotvorio mjesni biskup Mile Bogović. Crkva, kada bude završena će biti pravi nacionalni i vjerski kalen-dar mučenika. Mladima je fra Nediljko poručio da promisle kako troše svoje vrijeme. Izgrađujte se u dobru uz odgovornost i ozbiljnost. Ne odstupajte od svojih vrijednosti i budite svjedoci.

Slijedio je odlazak na ostatke stare katedrale sv. Jakova gdje je fra Ne-diljko održao sat povijesti, nakon čega je u pastoralnoj dvorani u donjem

dijelu Crkve hrvatskih mučenika održan radni dio sabora. Izvješća o aktiv-nostima od zadnjeg sabora održanog uoči Došašća podnijeli su predstavnici svih dekanata. Izvijestili su o rezultatima adventske akcije kojom su pomogli mlade u potrebi. Posebno je zanimljivo bilo izvješće Josipa Tomljanovića koji je biskupiju zastupao u Loretu na svjetskom festivalu mladih od 5. do 10. prosinca. Dogovoreni su poslovi oko materijala za novi 17. broj lista mladih biskupije Osvita. Precizirane su aktivnosti oko školovanja animatora, ljeto-vanja u Modravama, a odlučeno je da će naredni sabor mladih biti u Oštarija-ma. Posebno će se obilježiti 10 godina djelovanja Sabora mladih, a obljetnica je 30. rujna. Mons. Rogić je istaknuo potrebu da se do tog svečanog jubileja pokuša ustrojiti zajednički biskupijski zbor mladih.

Zvonko Ranogajec

Senj

Mons. Mile Čančar počasni građanin grada Senja

U petak 29. travnja na Tvrđavi Nehaj održana je svečana sjednica Grada Senja koja se slavi na blagdan sv. Jurja. Tom prilikom između više dobitnika povelja grada Senja, najznačajniju nagradu počasnog građani-na Senja dobio je donedavni župnik i dekan senjski mons. Mile Čančar.

Mons. Čančar dobio je priznanje, kako stoji u priopćenju, radi zna-čajnog doprinosa napretku i ugledu grada Senja, ostvarivanju i razvoju demokracije u Republici Hrvatskoj, mira u svijetu i napretku čovječan-stva. Veliko priznanje uručili su mu predsjednik gradskog vijeća Željko Nekić i gradonačelnik Darko Nekić. Mons. Čančar koji je od prošle go-dine na novoj pastoralnoj dužnosti župnika i dekana Gospićkog, rođen je 1955. godine u Gornjem Vagancu kod Slunja. Kao svećenik Riječko-senjske nadbiskupije bio je župnik u Josipdolu i Viškovu o od 1992. do 2010. godine u Senju. Prepošt je Senjskog kaptola, a od prošle godine i nositelj časti papinskog kapelana, monsinjor. Zahvaljujući u ime svih na dobivenom priznanju, mons. Čančar je ukazao da je posao u Senju bio vrlo zahtjevan, fizički i psihički, no kao se posao radi s ljubavlju, ostaje prepoznat kod ljudi. Posebno je to važno u Senju koji je ostavio značajan trag u nacionalnoj, vjerskoj i kulturnoj sferi. Obrazlažući nagradu mons. Čančaru u ime predlagatelja Ivan Prpić, inače zborovođa katedralnog zbora, ukazao je na veliku pomoć mons. Čančara izbjeglicama za vrijeme Domovinskog rata kao i na gradnji sakralnih objekata.

Z. Ranogajec

Udbina

35. sabor mladih katolika

21 B

roj 4

/441

201

1.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Križpolje

Biskup Hranić predslavio Našašće sv. KrižaPomoćni biskup đakovačko-osječki dr. Đuro Hranić predslavio je u utorak 3. svibnja blagdan nebeskog zaštit-

nika župe Križpolje u Otočkom dekanatu. Glazbom je misu animirao mješoviti župni zbor iz Otočca pod vodstvom prof. Branke Bernardi i uz orguljsku pratnju i s. Krešimire Vulete. Uz brojne svećenike i vjernike misi su nazočili

predstavnici društvenog i političkog života opći-ne Brinje kao i ministarstva unutarnjih poslova.

Propovjednik biskup Hranić govorio je o zna-čaju križa kod kršćana. Križ je kršćanima u sredi-štu, uzdignut najviše u našim životima , no smi-sao mu nije samo muka već pobjeda. Preko križa Isus je ostvario sudbonosnu pobjedu za sve nas. Govoreći u nastavku o našim obiteljima u ozračju skorog Papinog dolaska koje je usmjereno upravo prema obiteljima, biskup Hranić je ukazao na nig-dje nema toliko ljubavi, nesebičnosti i pomaganja kao u obiteljima. Obitelj je također zahvaćena krizom, a temelj oporavka društva leži u oporav-ku naših obitelji, zaključio je propovjednik.

Z. R.

Ogulin

Uskrsni ponedjeljakGospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović pred-

slavio je u Ogulinu misno slavlje na Uskrsni ponedjeljak, a nazočio je i tradicionalnom uskrsnom primanju ogulinskog župnika i dekana mons. mr. Tomislava Rogića za predstav-nike javnog života grada Ogulina.

Biskup je Uskrs nazvao osmim danom stvaranja i sre-dišnjim događajem povijesti. Može se dogoditi da čovjek dođe do najudaljenije zvijezde, no time neće nadići značaj Uskrsa. Taj događaj je trijumf istine nad laži i svjetla nad tamom. A istina je da je Bogu stalo do čovjeka. No, čovjek laže još od vremena Kristova uskrsnuća kada se htio zani-jekati taj vrhunski događaj ali i od vremena prvog čovjeka koji je nasjeo na laži sotone. Laže se i danas narod kada se od njega traži da napusti svoje korijenje u cilju vedrije budućnosti. Izdvajajući pojedinosti iz cjeline pokušava se cijelom narodu nametnuti atribut zločinačke skupine. Uskrsnuće je najvažniji Kristov prozor vječnosti kojeg su apostoli prepoznali. Kršćanstvo nije samo teorija već i praksa, a kršćanin se ne postaje samo izjašnjavanjem kod popisa stanovništva i odlaskom na misu nekoliko puta godišnje. Svaki kršćanin na svom mjestu treba svjedočiti Kristovu istinu. Dosljednije živimo svoj kršćanski život, zaključio je biskup Bogović. Na kraju mise biskup je su-pružnicima Tomici i Katici Blašković uručio papinski apostolski blagoslov povodom 40. godišnjice braka.

Nakon mise u župnoj dvorani na Uskrsnom primanju mons. Rogić je s biskupom Bogovićem nagradio tri člana župne zajednice za doprinos tijekom zadnjih godina u aktivnostima župe. Skulpture iz maslinovog drveta Blažene Djevice Marije dobili su Vlado Despot za višegodišnji rad u aktivnostima župe kod molitve krunice i ubiranja mi-lostinje, Tomica Bertović kao višegodišnji zaslužni član ŽPV-a i pjevačkog zbora te Zvonko Ranogajec na području informiranja u župi i biskupiji

Z. Ranogajec

Senj

Nadbiskup Devčić predslavio Jurjevo u SenjuRiječki nadbiskup i metropolita mons. dr. Ivan Devčić predslavio je u ponedjeljak 2. svibnja blagdan zaštitnika

grada Senja Jurjevo. Misi je prethodila procesija užim središtem Senja.Mons. Devčić se u svojoj homiliji osvrnuo na beatifikaciju pape Ivana Pavla II. te zatražio od svih vjernika za

zatraže zagovor kod Gospodina da blaženik što prije postane svetim. Papa Wojtyla bio je treći papa u povijesti crkve po dužini svog ponitikifikata koji je više od svih papa zadnjih 400 godina proglasio blaženih i svetih u svijetu, njih preko 1800. Pohodeći preko 100 zemalja na svim kontinentima on je ozbiljno shvaćao svoje poslanje u kome je mjesne Crkve upućivao da bolje upoznaju svoje korijene, ali i proučavaju povijest svetosti u svojim narodima s ciljem da ih ta svetost bolje osvijetli. U tom smislu veliki doprinos daje gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bo-gović koji revno daje poštovanje onima koji su trpljenjem za evanđelje postali uzor i nadahnuće, jer sveci stvaraju novu kulturu.

U procesiji su sudjelovali pripadnici Gradske glazbe, a misno slavlje uzveličao je katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju Ivana Dučića.

Zvonko Ranogajec

Gospić

Šesta godina korizmenih hodočašća

Šestu godinu za redom tije-kom korizmenih nedjelja pet de-kanata Gospićko-senjske biskupije hodočastili su uoči proslave na-slovnog titulara biskupije Blagovi-jesti ili Navještenja Gospodinova u gospićku katedralu Navještenje BDM. Tradicionalno je prvi hodo-častio prvostolni Gospićki dekanat koji je pokorničko bogoslužje i križ-ni put održao na Vukavi u Širokoj Kuli, Otočki dekanat u Otočcu, dok je Senjski dekanat križni put održao kao i središnju misu u Gos-piću. Ogulinski dekanat je pohodio Otočac i križni put na Fortici, dok je posljednji Slunjski dekanat tra-dicionalno pokorničko bogoslužje i križni put održao u Korenici.

Na misama tijekom korizme-nih nedjelja u gospićku prvostol-nicu hodočastilo je blizu 2 tisuće hodočasnika čime su pokazali svo-je zajedništvo s mjesnom Crkvom i svojim biskupom. Na početku misa dekani su predstavili svoje dekanate i najvažnije aktivnosti, dok je biskup Bogović težište u svojim propovijedima stavio na drugo desetljeće biskupije. Navi-ješta li se riječ Božja jasnije i bolje nego prije deset godina, zapitao se biskup a ako je odgovor potvrdan, ona je opravdano svako pastoralno zauzimanje u proteklih 10 godina. Vjernike je biskup pozvao na mo-litvu za domovinu te im ukazao na važnost Papina pohoda Hrvatskoj. Isto je podsjetio na značaj Godine župne kateheze koja je u centru pastoralnog plana biskupije ove ali i naredne godine. Tu je velika uloga vjeroučitelja ali i obitelji. Bi-skup je podsjetio na prošlogodišnje događaje od kojih je središnji bio blagoslov Crkve hrvatskih mučeni-ka na Udbini a za ovu godinu na-javljuje se posveta udbinske crkve.

I ove godine biskupija se po-trudila određenim promidžbenim materijalima što bolje najaviti hodočašća i pripremiti vjernike biskupije na tradicionalna hodo-čašća.

Z. R.

22 B

roj 4

/441

201

1.DOGAĐANJA

Stoljećima su se pomorci na moru utjecali Gospi Trsatskoj kojoj su svake godine združeno dolazili sa svojim obiteljima pokloniti joj se i zahvaliti. Tradicionalno, veliki broj vjernika, pomoraca i njihovih obitelji, učenika Pomorske škole iz Bakra okupilo se u nedjelju, 8. svibnja u Trsatskom svetištu na hodočašću pomoraca koji Majku Božju Trsatsku časte i naslovom Kraljica Jadrana.

Blagoslovljen reljef zaštitnika pomoraca

Ovogodišnje hodočašće u ozračju proslave 720. obljetnice Trsatskog svetišta počelo je blagoslovom reljefa sv. Nikole, postavljenog u istoimenoj zavjetnoj kapelici na vrhu trsatskih stuba Petra Kružića, tako-đer i graditelja Kapelice. Ovaj rad akademskog kipara Zvonimira Kamenara blagoslovio je fra Bože Vuleta, predvoditelj svečane zavjetne mise i gvardijan svetišta Gospe sinjske. Time je reljef zauzeo mjesto davno izgubljene zavjetne slike sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, a događaj su uveličale Povijesne postrojbe Kliških uskora. Prema riječima dopredsjednika Postrojbe, Sretena Mihovilovića, Kružić je bio senjski, trsatski i kliški knez koji je tijekom taktike odbrane Hrvatske od turskih osvajanja koristio morske putove na kojima se osobito utjecao Gospi Trsatskoj i čijem Svetištu je darovao stube koje spajaju Trsat sa središtem grada Rijeke, ali i kapelu zaštitnika pomoraca, sv. Nikole ispred čijeg reljefa je krenula procesija prema trsatskoj bazilici.

Hodočasničkoj procesiji pridružili su se članovi Hrvatske ratne mornarice te Lučke kapetanije Rijeka čiji kapetan, Darko Glažar je na početku misnoga slavlja zapalio svijeću za sve poginule i nestale pomorce, branitelje i ribare. Glažar ističe da pomorcu vjera puno pomaže, ne samo na kopnu nego i na moru. Na palubi na kojoj se ne pita tko je koje nacionalnosti i vjere ipak je lakše raditi s nekim tko dijeli isto vjersko opredjeljenje, pa tako su Hrvati izuzetno povezani s Filipincima. “Filipinci su katolici što se osjeti na surad-nji s Hrvatima i što pedstavlja dobar preduvjet uspješnoj plovidbi”, rekao je Glažar.

Sveta Stolica je uvijek bila uz Hrvatsku

Oči mornara na osobit su način usmjerene prema nebesima, rekao je ravnatelj Sinjskog svetišta, fra Božo Vuleta u nadahnutoj propovijedi, dodavši da su svi ljudi na poseban način mornari jer svi tražimo zvi-jezdu na nebu, a Bog je nebo stvorio u našoj duši. Osvrčući se na doprinose Petra Kružića koji je odbranio Sinj 1523. godine, podsjetio je na godinu kada je taj isti grad odbranila Gospa - 1715. godina. Ne samo zbog toga, nego zbog svega učinjenoga pozvani smo biti zahvalni Majci Božjoj, rekao je propovjednik.

Govoreći o aktualnim zbivanjima, podsjetio je na krilaticu: Povijest se ponavlja! U prošlosti, Petar Kru-žić je imao podršku papa, u nama bližoj prošlosti prvu pravu podršku na putu Hrvatske prema neovisnosti imali smo od Svete Stolice. “Papa Benedikt XVI. dolazi da bi nas osnažio!”, poručio je fra Vuleta. Današnje vrijeme u kojemu prevladavaju brojne krize, iz čijeg dna proizlazi kriza morala. Podlegnemo li toj krizi, naš život pretvorit će se u izgradnju bunkera samozaštite gdje smo sami, upozorio je propovjednik. Na brojne napade na Crkvu reagirao je rekavši okupljenima da Crkva nije savršena, ali i da zahvaljujući upravo toj nesavršenosti u njoj ima mjesta za sve vjernike. Ružan je način napada, a ne argumenti koji se napadaju, rekao je fra Vuleta.

Po završetku misnoga slavlja riječi zahvale okupljenima su uputili gvardijan Svetišta Majke Božje Tr-satske, fra Lucije Jagec i trsatski franjevac fra Serafin Sabol, a ispred crkve nije izostala tradicionalna pomorska fešta.

Helena Anušić

Podizanjem zastava Gospe Trsatske, Republike Hrvatske i Grada Rijeke, uz zvuke Gradske limene glazbe Trsat, u nedjelju 1. svibnja svečano su otvoreni Tr-satski Marijini dani. Misno slavlje prevodio je fra Zoran Bibić koji je u prigodnoj propovijedi, osvrnuvši se na evanđelje o nevjernom Tomi podsjetio na riječi sv. Augustina koji je istaknuo da nam Tomina ne-vjera pomaže više nego vjera svih apostola. “Njegova nevjera donosi novo blaženstvo: Blaženi oni koji ne vide, a vjeruju.”, objasnio je vlč. Bibić.

Govoreći o važnosti Euharisti-je naglasio je da ona pomaže u ja-čanju vjere. “Lakše je vjerovati kad smo zajedno”, rekao je osvrnuvši se i na beatifikaciju pape Ivana Pa-vla II. koja se dogodila na radost milijuna ljudi upravo na dan otvo-renja Trsatskih Marijinih dana. Blaženi papa Ivan Pavao II. bio je čovjek vjere, naglasio je vlč. Bibić i podsjetio na prvu poruku blaže-nika izrečenu 1978. godine: “Otvo-rite vrata Kristu. Ne bojte se!” Vje-ru u Isusa svjedočio je papa Ivan Pavao II. zbog čega su ga voljeli svi, bez obzira na vjeroispovijest, a u Isusovom srcu ima mjesta za svakoga, bez obzira je li vjernik ili nije. “Isus je milosrdan”, poručio je propovjednik dodavši da je Isuso-va ljubav i prisutnost jača od svih ljudskih strahova. Podsjećajući na mjesec svibanj, kao Marijin mje-sec, ovaj trsatski franjevac pozvao je vjernike na ustrajniju molitvu i povezivanje s Isusovom Majkom po uzoru na bl. Ivana Pavla II. koji je na svijet gledao Marijinim očima i Njezinim srcem. Dokaz tome je i geslo “Totus Tuus” (Sav tvoj) koje je uzeo kada je preuzeo zadaću poglavara Katoličke Crkve, podsje-tio je vlč. Bibić.

Ovogodišnja manifestacija Tr-satskih Marijinih dana događa se u okviru proslave 720. obljetnice trsatskog Svetišta te se prigodna izložba može razgledati u klaustru trsatskog samostana. Program će biti nastavljen u petak, 6. svibnja kada Trsat hodočaste vjernici Sve-tišta Majke Boje Bistričke s gvardi-janom, fra Matijom Korenom

Helena Anušić

Hodočašće pomoraca u znaku visokog jubileja

Otvoreni Trsatski

Marijini dani

23 B

roj 4

/441

201

1.

RIJEČKA NADBISKUPIJA340. obljetnica stradanja Zrinskog i Frankopana

Samostalna Hrvatska oduvijek je tretirana kao zločinački pothvat

„Mnogi danas govore: pustimo povijest, bo-lje da se bavimo sadašnjošću“, započeo je gos-pićko-senjski biskup dr. Mile Bogović izlaganje povodom 340. obljetnice stradanja Zrinskog i Frankopana, 30. travnja u Kaštelu u Gradu Grob-niku. „Trebamo se čuvati onih koji preskaču stra-nice povijesti i govore nam da tako činimo. Oni stvaraju dvostruke kriterije i kroje sadašnjost kako im paše. Govore da neke zločine treba su-diti, a neke zaboraviti. Spašavati povijest znači spašavati istinu. Bez povijesti smo bez temelja, a takvi smo podložni manipulacijama.“

Biskup je objasnio da se na primjeru osude Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana od strane Beča vidi kako je samostalna Hrvatska oduvijek tretirana kao krimen, zločinački pothvat. Nakon dugotrajne istrage Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan 30. travnja 1671. bili su osuđeni od Beča te pogubljeni zbog uvrede kralja i izdaje zemlje iako su se isticali u obrani Europe od Turaka. Njihov je krimen što su željeli samostalnu Hrvatsku. Biskup Bogović podsjetio je i na druge osobe iz Hrvatske povijesti, kao Bana Jelačića ili blaženog Stepinca, koji su također osuđivani zato što su htjeli samostalnost Hrvatske. „Tu hipoteku nosi i Hrvatska danas. Nedavna Haška presuda to potvrđuje, bez obzira što neki tvrde da je to presuda samo pojedincima.“ Biskup je pozvao okupljene da se ne mire s takvim osudama hrvatskih težnji za nezavisnost. „Svi možemo nešto učiniti, a mora to i Crkva koja se uvijek u kriznim situacijama zalagala za dobrobit naroda. Može se ovo pokazati i kao milosno vrijeme koje će u nevolji opet pojačati zajedništvo“, zaključio je biskup svoje izlaganje.

Predsjednik katedre čakavskog sabora Stanislav Lukanić na početku susreta podsjetio je na vezu Fran-kopana s Gradom Grobnikom čiji je bio i kaštel u kojemu je održano predavanje. Iva Lukežić pripremila je pismo koje je prije smrti Petar Zrinski napisao svojoj ženi Katarini, koje je već 1671. godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika. „To je pismo čovjeka koji čeka pogubljenje, jedno od najpotresnijih u našoj povijesti“, rekla je. Pismo je na starom hrvatskom jeziku koji je mješavina kajkavskog i čakavskog, pročitala vjeroučiteljica Marta Simčić-Zoretić.

Biskup Bogović, u propovijedi na misi zadušnici za hrvatske velikane na starohrvatskom jeziku, rekao je da to pismo prikazuje Zrinskog kao velikog domoljuba i vjernika. „U njemu se vidi da je Petar prevladao strah od smrti, s vjerom u vječni život, uvjeren da je učinio pravednu stvar.“

Skupština riječke podružnice Katoličkih liječnika

Novi trendovi moraju biti u

službi čovjekaDr. Anđelko Vlah novi je predsjednik

riječke podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, odlučeno je na skup-štini održanoj 9. travnja u dominikanskog samostanu u Rijeci na kojoj su odabrane i zamjenice predsjednika, Natalia Kučić i Karmen Jureško, tajnica Ružica Fatović i rizničarka Smilja Maravić Bravar. Tim po-vodom ravnateljica Phihijatrijske bolnice na Rabu Vesna Šendula-Jengić održala je predavanje “Profesija liječnik između gra-tifikacije i osude”.

Riječka podružnica Hrvatskog kato-ličkog liječničkog društva prva je osnova-na u našoj zemlji, a danas broji 93 člana. Prema riječima dosadašnje predsjednice Vanje Grbac Gredelj, koja je na čelu iste bila protekle četiri godine, zamišljeni pla-novi u većoj mjeri su se ostvarili, prije sve-ga stručni skupovi i predavanja s etičkom i moralnom komponentnom, otvoreni za javnost i za koja stručnjaci nisu tražili ho-norare, a rad svih članova u Društvu bio je volonterski. Podršku radu u proteklim go-dinama imali su od svih crkvenih ustanova što se ne može reći za gradsku i županijsku vlast, a kritiku su uputili i kolegama liječ-nicima koji se izjašnjavaju kao katolici, a rijetko pristupaju Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu. Uspješan rad riječke podružnice koju središnjica iz Zagreba sva-ke godine ocjenjuje s izvrsnim ocjenama od danas se nastavlja s novim vodstvom, predsjednikom dr. Anđelkom Vlahom i nje-govim zamjenicama Natalijom Kučić i Kar-men Jureško.

Skupština je bila povod i za teme aktualne za društvo, o čemu je govorila ravnateljica rapske Psihijatrijske bolni-ce Vesna Šendula-Jengić koja je, između ostaloga rekla kako u Hrvatskoj nedostaje 3000 liječnika. Povećao se broj onih koji se školuju, ali manje je onih koji rade u struci.Govoreći o etici, medicini i pravu istaknu-la je da novi trendovi moraju biti u službi čovjeka što se ne pokazuje u praksi i to se vidi na socijalnim nemirima i nezadovolj-stvu zdravstvenih radniku koji su nerijetko zlostavljani na radnome mjestu, zatrpani administracijom, odnos pacijent-liječnik se promijenio, a današnje nove bolesti i ovisnosti postale su interesni dio kapita-lističkog društva. Ravnateljica rapske pri-hijatrijske bolnice po prvi puta se na ovaj način predstavila kolegama iako je članica društva od 1992.

Hrvatsko katoličko liječničko druš-tvo-podružnica Rijeka s novoizabranim vodstvom već si je zacrtalo nove projekte u čijoj realizaciji će im pomoći i ostali čla-novi društva koji, bez ikakve financijske naknade, doprinose njenom radu.

Proslavljen blagdan sv. Dujma u DrivenikuU crkvi Sv. Dujma u Driveniku 7. svibnja svečano je proslavljen blagdan patrona sv. Dujma, a sedamna-

estorici mladih iz Drivenika, Grižana i Triblja riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, predvoditelj misnog slavlja, podijelio je sakramenat potvrde. Koncelebrirali su župnik Drivenika Dragutin Prelog, Tomislav Ću-rić, župnik Grižana i Ante Cindrić, župnik Bribira.

Misno slavlje pjesmom je pratio mješoviti međužupni zbor „Trisagion“ iz Bakarskog dekanata, pod vodstvom Jadrana Matešina i uz orguljsku pratnju Anđelka Dujmića.

U propovijedi je nadbiskup Devčić stavio naglasak na pročitano evanđelje u kojem je Isus poslao 72 učenika ispred sebe odgajajući ih za poslanje da navješćuju da Bog ljubi čovjeka, da je Otac svih nas, a to poslanje se prenosi na svećenike do danas: „ Sv. Dujam je jedan od onih koji je to poslanje nastavio. Bio je

biskup, starješina, zauzet i vrlo predan u Crkvi u Solinu u antičko doba. Poznati su „Solinski mučenici“ na čelu sa sv. Dujmom koji su bili spremni žrtvovati svoj život za svoju vjeru, za učenje Isusa Krista. Mi smo svi, kao kršteni, po-zvani tako živjeti i za Isusa svjedočiti. U redovnom životu živjeti dosljedno i kršćanski po primljenim sakramentima, biti kršćanin nadahnut Božjim Duhom. Biti kršćanin samo po imenu, a ne po životu, izaziva podsmjeh. Ni u jedno vri-jeme nije bilo lako biti kršćanin, pa tako ni danas. Istinski kršćanin je izazov, pitanje, provokacija. On živi drugačije. Zato su kršćani suočeni s određenom netrpeljivošću. Pita-nje je koliko smo spremni živjeti drugačije od onoga što

diktira svijet? Jesmo li kršćani po osobnom opredjeljenju ili samo po tradiciji? Tradicionalno je beskrvno i nije poticajno, nije svjedočko za one sa strane. Danas se često kršćani ne razlikuju od onih koji to nisu.“- rekao je nadbiskup Devčić naglasivši da ne trebamo moliti Boga da nam da mučeništvo nego snagu da do-sljedno živimo svoju vjeru i tako odgajamo svoju djecu, da gradimo kršćanske zajednice svojim zalaganjem i svojim primjerom te pozvao krizmanike da budu čvrsti u svojoj vjeri u ovom sekularnom društvu da to mogu i drugi poželjeti biti promatrajući ih, jer će tako onda biti istinski Isusovi svjedoci.

Drivenička je crkva kao institucija jako stara. To je jedina župa u Hrvatskoj posvećena sv. Dujmu, uz katedralu sv. Dujma u Splitu. Crkva je sagrađena u 19. st. na mjestu stare manje crkve, a pored kaštela knezova Frankopana iz 16. st. nalazi se i stara jednobrodna gotička crkva sv. Stjepana iz 15.st. Drivenički svećenici bili su glagoljaši, misili su i molili na staroslavenskom liturgijskom jeziku te pisali i čitali na speci-jalnom slavenskom pismu glagoljici, koje se u ovim krajevima održalo kao nacionalno hrvatsko pismo 1000 godina, od 9. do 19. st.

Gordana Fumić

24 B

roj 4

/441

201

1.RIJEČKA NADBISKUPIJA

Misom posvete ulja svećenici Riječke nadbisku-pije 20. travnja u katedrali sv. Vida proslavili su spo-men ustanovljenja svećeničkog reda na Posljednjoj večeri. U Riječkoj nadbiskupiji svećenici se, proslav-ljajući svoj dan i obnavljajući svećenička obećanja, tradicionalno okupljaju dan uoči proslave Posljednje večere, kako bi u svojim župama mogli slaviti predu-skrsne blagdane. Na misi je nadbiskup Ivan Devčić blagoslovio i posvetio ulje koje će se u tijeku godine koristiti za podjelu sakramenata bolesničkog poma-zanja, krizme i svetog reda te u obredima posvete oltara i crkve. U prinosu darova predstavnici župnih Caritasa prikupljene priloge donijeli su pred oltar i darovali ih nadbiskupijskom Caritasu.

Nadbiskup Devčić, u propovijedi upućenoj pr-venstveno svećenicima, posebno ih je potaknuo na brigu za obitelji. „Cilj naših nastojanja treba biti oču-vanje i afirmiranje obitelji kao ljudske i kao kršćanske vrednote i pomoći joj izvršiti svoje naravno i nad-naravno poslanje. S obzirom na ovo posljednje, cilj nam mora biti osposobiti i potaknuti obitelj da po-stane subjekt svjedočenja i prenošenja vjere, svjesni kako budućnost evangelizacije velikim dijelom ovisi o kućnoj Crkvi.“ Istaknuo je kako se, među brojnim načinima svećeničkog služenja općem svećeništvu vjernika, na najistaknutijem mjestu nalazi svećeničko djelovanje na području obiteljskog pastorala.

Sam Isus Krist svojim primjerom usmjerava svećeničku pastoralnu aktivnost prema obitelji, već i time što se rodio unutar obitelji. „Posjećivao je obite-lji u radosnim trenucima, kao što su svadba i gozba, ali i u žalosnima, kao što je smrt. Na taj je način po-kazivao svoju povezanost i solidarnost s obiteljima, dajući primjer i nama i očekujući da ga u tome doista slijedimo. On je doveo Crkvu u obitelj, štoviše, on ju je s obitelji poistovjetio. Zato Crkva ne može izvršiti poslanje koje je od njega primila, ako ne stavlja obi-telj na vrh ljestvice svojih pastoralnih prioriteta i ako sama ne teži da postane obitelj utemeljena na lju-bavi i vjernosti svome nebeskom Zaručniku“, rekao

je nadbiskup dodavši kako to za svećenike znači da posebnu pozornost moraju posvetiti pripremi mla-dih za bračni i obiteljski život. „Aktualna povijesna situacija u mnogim svojim aspektima nije naklonjena bračnom i obiteljskom životu. To od nas, pastoralnih djelatnika, zahtijeva sustavan pastoralni rad kako bi se njezin negativan utjecaj na mlade i njihov odnos prema braku i obitelji što više umanjio i spriječio.“

Nadbiskup je svećenike uputio da budu bliski i onim obiteljima koje nisu u sakramentalnom za-jedništvu Crkve. „Poput Krista, ni mi ne smijemo zaobilaziti obitelji koje nisu bliske Crkvi, kao ni one koje su se raspale ili im to prijeti, odnosno koje zbog bilo kojeg razloga nisu na „dobru glasu“. I takvima trebamo znati prići moleći Gospodina da nam njegov Duh nadahne način kako im navijestiti njegovu milo-srdnu ljubav.“ Svećenici bi trebali nastojati upoznati takve situacije i njihove uzroke te se nenametljivo i s poštovanjem približiti onima koji tako zajedno žive pokušavajući ih strpljivo prosvijetliti i s ljubavlju pri-hvatiti te im dati kršćansko obiteljsko svjedočanstvo. „Iz svega rečenoga proizlazi, draga braćo svećenici, da i u našem služenju krsnom svećeništvu svih vjer-nika obitelj mora imati prvenstvo. Ona je neizbježan put čovjeka, ali i mjesto ostvarenja Crkve.“

Misu je nadbiskup zaključio pozivom vjernici-ma da mole za svećenike, redovnike i duhovna zva-nja, a svećenike je uputio na međusobno zajedništvo kako bi spremnije odgovorili uvijek novim izazovima svojeg poslanja.

Obljetnica posvete katedraleRiječka prvostolnica sv. Vida proslavila je 6.

svibnja 269. obljetnicu posvete. Na misi koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić sudje-lovali su i kanonici katedralnog kaptola kako je i uobičajeno u svečanim prilikama. Nadbiskup je podsjetio svećenike i okupljene vjernike da je Isus Krist temelj Crkve kao zajednice vjernika te on daje smisao i crkvi kao građevini koja bi bez nje-ga bila nepotrebna. „Prvo mjesto štovanja Boga je ljudsko srce“, rekao je nadbiskup, te objasnio kako je to polazište za stvaranje zajedništva vjer-nika u euharistiji jer osobna vjera potiče na djelovanje u zajednici. „Mi smo hram Duha Svetoga, zato svojim djelima moramo slaviti Boga. Svojim životom moramo svjedočiti ono što vjerujemo, svjedočiti ljubav prema Bogu i bližnjemu.“

Nadbiskup je pozvao vjernike na dostojno sudjelovanje u euharistijskim slavljima, proučavanje i promi-šljanje euharistijskog otajstva. „Zadaća nam je da i sami doprinosimo liturgijskim slavljima, da se Gospodin na njima na dostojan način slavi. A dostojno Gospodina slavimo kao zajednica u našim crkvama i kao po-jedinci u svojim životima“, zaključio je nadbiskup. Svečanosti slavlja, uz kanonike, dopunio je nezaobilazni katedralni zbor „Cantores Sancti Viti“ sa s. Reginom na orguljama.

Uskrsna čestitka riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića

Uskrs je poruka nade za svakog čovjeka

„Naočigled tolikih u nebo vapijućih nepravdi u svijetu, sve se više šire razočaranje i sumnja da se išta može promijeniti nabolje. Znamo da smo i mi danas, kao društvo i narod, s takvim osjećajima su-očeni, da oni obuzimaju srca mnogih ispunjajući ih strepnjom i beznađem. Događa nam se kao i prvim Isusovim učenicima, kada su Isusa uhitili, osudi-li i razapeli. Njima su ovladali osjećaji razočaranja, straha, bezizlaznosti. A onda im se dogodio susret s Isusom uskrsnulim i to je njihov život stubokom promijenilo“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić na preduskrsnoj konferenciji za novinare 18. travnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci.

Čestitajući Uskrs, najveći kršćanski blagdan, nadbiskup je uputio poruku nade i vjere u Božju ljubav. „Strah Isusovih učenika ustuknuo je pred si-gurnošću da je Isus opet živ, nepovjerenje je nestalo nakon spoznaje da se obistinilo sve što im je govorio, beznađe je ustupilo mjesto velikoj nadi i pouzdanju, jer su iskusili da je Isus jači od svakog zla, pa i od smrti kao najvećeg čovjekovog neprijatelja. A nije im bilo lako prihvatiti to iskustvo da mrtav čovjek može živ stajati pred njima, da se sve može tako izmijeni-ti. Zato ih Isus pita: „Zašto sumnje obuzimaju vaše srce?“

Slično se događa i nama. Problemi nam se čine tako velikima da se naprosto ne usuđujemo vjerovati da ih je moguće prevladati. Isusovo nam uskrsnuće svjedoči da je i nemoguće moguće, da zapravo za čovjeka nema nemogućih situacija, jer što je nama nemoguće, Bogu je moguće ako mu vjerujemo. To je poruka nade za sve koji sumnjaju, koji su postali malodušnima bilo zbog bolesti, napuštenosti, nera-zumijevanja, bilo zbog siromaštva, nezaposlenosti ili bilo kojeg drugog razloga. S Bogom je nemogu-će moguće, jer on je Bog živih, a ne mrtvih! To je poruka nade za svakog čovjeka. Želeći da ona ovog Uskrsa dopre do svakog srca, čestitam svim kršćan-skim vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i radostan blagdan Uskrsa“, poručio je nadbiskup.

Njegovu uskrsnu poruku naslovljenu „Vjera u uskrsnuće dragocjen je biser“ predstavio je dr. Dar-ko Gašparović, aktualizirajući poruku nade u danima nakon optužujuće presude hrvatskim generalima na sudu u Hagu. U trenutku, kako je rekao Gašparović, u nebo vapijuće nepravde i poniženja za Hrvatsku, koje je smjerokaz za osjećaj sumnje, besperspektiv-nosti i potonuće u malodušje, vjera u Krista i tu uz-diže nadu da Bog nikada ne zaboravlja svoje vjerne. „Nadbiskup stoga poziva da sve činimo kako bi vjera u uskrsnuće trajno ostala u nama bez obzira na sve tegobe i iskušenja sadašnjega časa.“

Nadbiskup u poruci ističe tri značenja uskrsnu-ća. Isusovo je uskrsnuće temelj vjere, na njemu kr-šćanska vjera počiva, iz njega je ona proizišla i pre-ma njemu je usmjerena. Drugo je značenje uskrsnuća povezano s krštenjem, a treće se odnosi na ono što nazivamo moralnim uskrsnućem. Poruka posebno naglašava značenje obitelji, očekujući dolazak pape Benedikta XVI. i proslavu Dana obitelji, rekao je dr. Gašparović.

Uskrs je novinarima čestitao i nadbiskupski po-vjerenik za pastoral medija dr. o. Marijan Jurčević, pozvavši ih da budu pravedni, etični i vjerni svom pozivu.

Misa posvete ulja

Obitelj na vrhu ljestvice pastoralnih prioriteta

25 B

roj 4

/441

201

1.

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Muka Gospodnja na gradskim ulicamaPrvi puta Muka Gospodnja uprizorena je

u centru grada Rijeke, između caffe barova, zgrada i trgovina, a sve u organizaciji Mreže ka-tolika grada Rijeke. Članovi brojnih vjerskih za-jednica i udruga privukli su večernjim satima u petak, 15. travnja u staru jezgru grada na Rije-čini veliki broj građana. Mladi su svoje skazanje počeli na Koblerovom trgu, da bi s vjernicima koji su ih pratiti postaju po postaju, predstavu završili ispred riječke prvostolnice, katedrale sv. Vida gdje se nalazi Čudotvorno raspelo. U zahtjevnoj ulozi Isusa našao se Paolo Šorić koji je svoj doprinos kasnije dao i na misi sviraju-ći na trubi. Euharistijsko slavlje u riječkoj pr-vostolnici, posvećeno hrvatskim braniteljima i generalima, predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je s vjernicima pratio Muku, a koji se po završetku zahvalio svim sudionicima.

U propovijedi nadbiskup Devčić je simbolično povukao paralelu događaja koji se odvijao u Haagu i Isusovog suđenja rekavši kako se ono što se dogodilo Gospo-dinu, u današnje vrijeme događa mnogim pravednicima i nevinima. Raspoloženje današnjeg čovjeka je poput Jeremijine ‘Tužaljke’ koju su vjernici čuli u Prvom čitanju, a Isusova muka počela je i prije njegovog suđenja. “On je odavno bio okružen onima koji su ga htjeli ubiti i kamenovati. Već ranije mu je bila izrečena presuda.” Utjehu vjernicima dao je u vidu Jeremijinog iskustva koji je okrenuvši se Bogu, pronašao nadu.

“Važno je da u ovim trenucima svoje povjerenje stavimo u Gospodina”, poru-čio je riječki nadbiskup. Osvrnuvši se na presude hrvatskim generalima primijetio je kako se i na te postupke može gledati kao na djela Božje ljubavi jer nas je time priljubio uz svoj križ, a samo po križu moguće je spasenje. “Gospodin nam šalje ovo poniženje, otriježnjenje, ovaj križ da bi nas vratio na pravi put”, istaknuo je nadbi-skup Devčić dodavši da je put do uskrsnuća Isusov poziv da povjerujemo u njega jer samo tako je moguće uskrsnuće.

Riječki planinarski križni put

Križni put posvećen hrvatskim braniteljima

Više stotina vjernika sudjelovalo je 16. travnja na 7. Riječkom planinarskom križnom putu kojeg je iz katedrale sv. Vida poveo ri-ječki nadbiskup Ivan Devčić. Organizatori ove oživljene pučke po-božnosti bili su Akademsko katoličko društvo “Jeronim”u suradnji s Uredom za pastoral mladih Riječke nadbiskupije i u suradnji sa Zdrugom katoličkih skauta Riječke nadbiskupije i drugih vjerskih zajednica s riječkog područja. Ovogodišnji križni put bio je posve-ćen hrvatskim braniteljima, generalima, Domovini, kao i stradalim, zatočenim i nestalim dragovoljcima Domovinskog rata.

Tradicionalno, pojedine skupine vjernika svoje hodočašće za-počele su i prije službenog početka. Sa zapadne strane grada, župe Sv. Križa, Katolički skauti došli su pješice u povorci sa Srdoča, a jed-na skupina vjernika stigla je pješačeći s istočne strane grada, brda Svetoga Križa i na taj način su, okupivši se ispred Čudotvornog ras-pela simbolično križem zagrlili grad Rijeku. Riječki nadbiskup Ivan

Devčić predmolio je u ka-tedrali kratku pobožnost prema sačuvanim obras-cima, tekstovima stare riječke „Brašćine Svetoga Križa“ iz 17. stoljeća i po-tom prvi uzeo križ i poveo više stotina vjernika na križni put riječkom Kalva-rijom.

Kalvariju su sagradili članovi najbrojnije pučke Bratovštine Svetoga Križa koju su osnovali Isusovci 1656. Godine, a koja je djelovala do 1784. godine kada je nasilno prekinuta. Bratovština je, predvođe-na isusovcem Mihovilom

Šoršom sagradila Kalvariju i na vrhu Voljak postavila tri križa, a po-tom, u nekoliko navrata, sagradila sedam postaja i kapelu Božjega groba. Danas postoje gotovo sve kapele, ali zapuštene, neke razru-šene od kojih se vide samo tragovi, dok kapele Božjega groba kao i križa više nema. AKD „Jeronim“ ovim križnim putem želi upozoriti javnost na njihovo propadanje, ali i pozvati gradske i županijske in-stitucije na njihovu obnovu.

Zbog dužine trase, za sve vjernike pripremljena je i okrijepa na pola puta, a za nju su se pobrinuli župljani župe sv. Luke na Pulcu koji se na ovaj način svake godine nesebično uključe u riječki plani-narski križni put. Nakon Pulca hodočasnici su se popeli na Veli vrh od kuda su se spustili na Donju Drenovu gdje je u župnoj crkvi slu-žena sveta misa. Nju je, kao i križni put, predvodio riječki nadbiskup koji se zahvalio svim sudionicima. U prigodnoj propovijedi, a osvr-nuvši se na temu križnoga puta čije postaje je pripremio vjeroučitelj Marin Miletić, istaknuo je da su ljudi stoljećima bili proganjani zbog vjeroispovijesti. “I danas u društvu, zemljama i gradovima u kojima se propagira i hvali vjerska tolerancija, nje u praksi nema.”, rekao je nadbiskup Devčić podsjetivši da su Isusa osudili zbog vjerskih i poli-tičkih razloga. “Isus je osuđen zbog nečijih privatnih interesa!”, na-glasio je propovijednik povukavši paralelu sa suvremenim društvom u kojemu se često pod krinkom pravde kriju različiti oblici egoizma kojega smo bili svjedoci i ovih dana. Pravda i jednakost svih, ono je što svi ističu, no istina je takva da postoje ‘jednakiji’, upozorio je riječki nadbiskup. “To su oni moćniji, oni koj drže kapital i to je slika današnjega društva!”

Propovijed je zaključio porukom kako je Gospodin jedini su-dac i sudit će nam po našim djelima. “Isus je umro radi jedinstva i duhovnog oslobođenja naroda. On je umro da bismo se mi vratili u zemlju slobode!”

U ovogodišnjem križnom putu sudjelovali su hrvatski branitelji, ali i brojni vjernici koji su se spontano priključili povorci hodočasni-ka 7. Riječkom planinarskom križnom putu.

Helena Anušić

Duhovna obnova za mlade

Neka dijalog s Bogom bude svakodnevan „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim

obasja, mislostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!“, tim riječima iz Knjige brojeva u kojoj je Bog dao blagoslov Mojsiju, kapelan župe sv. Mateja s Viškova i član Ureda za pastoral s mladima Riječke nad-biskupije, Matija Žugaj uveo je mlade u preduskrsnu duhovnu obnovu kojoj su se 12. travnja u velikom broju odazvali u najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. „Iste riječi i danas bi trebale označavati Božju prisutnost i sigurnost koju pod Njegovim okriljem možemo osjetiti“, rekao je Žugaj dodajući kako se Boga najčešće sjetimo u teškim vremenima, kada smo potišteni, tužni i u problemima i onda mu se uvijek vraćamo. „Sv. Pavao nas poziva da naš dijalog s Bogom bude svakodnevan, jer je Bog svakodnevno prisutan u našem životu.“

Sa željom da mladim srednjoškolcima i studentima približi odnos čovjeka prema životu, ali i prema Bogu, prisjetio se prispodobe s Isusom i suhom smo-kvom, rekavši kako mnogi svoj život vode poput smokve sa suhim lišćem i bez ploda. „Bog pod naš plod smatra djela poniznosti, ljubavi i blagosti. Korizme-no vrijeme je vrijeme razmišljanja o našem odnosu s Bogom i drugim ljudima“, istaknuo je Žugaj dodajući kako u tom odnosu osobitu pozornost moramo dati praštanju. Isusova žrtva na križu nas je na to obvezala. „Pa i onda kada nam netko zabija ‘nož u leđa’ treba oprostiti“, istaknuo je viškovski kapelan podsjetivši na Isusove riječi s križa: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Opraštanje je dar Duha Svetoga, a život u opraštanju je odraz našeg odnosa prema Bogu, odnosno prema čovjeku.

Uvodeći mlade u pokornički dio i pripremu za ispovijed, uputio ih je na Deset Božjih zapovjedi pri čemu su prve tri zorni prikaz odnosa Boga i čovjeka. Mladi su se nakon duhovnog nagovora odazvali ispovijedi i klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu, a na raspolaganju su im bili svećenici Matija Žugaj, Ma-tija Matičić, Marijan Benković, Siniša Vujčić, Nikica Jurić i Ivan Šarić. Povjerenik nadbiskupijskog Ureda za mlade Matičić prenio je mladima pozdrave riječkog nadbiskupa Ivana Devčića te ih obavijestio o korizmenim susretima na pobož-nostima križnog puta uoči Cvjetnice i susretu mladih s Papom u Zagrebu. Nakon ispovijedi uslijedila je sveta misa i druženje u župnim prostorima.

Helena Anušić

26 B

roj 4

/441

201

1.

Potaknuti odličnim rezultatima akcije “Mladi protiv gladi” u povodu Dana borbe protiv siromaštva, Franjevački svjetovni red (FSR) i Frama grada Rijeke u Rijeci su 20. trav-nja otvorili prvu trajnu Socijalnu samoposlugu za najsiro-mašnije građane. Tako su uoči Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, na vrata prostora na adresi Brajda 7 na tržnici pokucali prvi korisnici stalne pomoći Centra za socijalnu skrb Rijeka, kako bi dobili besplatnu hranu, higijenske i kućanske potrepštine. “Odabrala sam malo ulja, mlijeko i druge namirnice i malo čokoladnih jaja da nam Uskrs bude ljepši”, rekla je gospođa Zora Dološ, prva koja je prišla pul-tu te na odlasku, održavajući ravnotežu na štakama, svima poželjela sretan i blagoslovljen Uskrs.

Organizatori ovog hvalevrijednog projekta ističu kako je, uz doniranje namirnica i ostalih kućanskih potrepština, za neke od korisnika puno važniji osmijeh i lijepa riječ vo-lontera, koji s njima ispunjavaju upitnik s mogućnošću da se ljudima sa svega 500 kuna mjesečne državne pomoći, a takvih je nešto manje od tisuću na riječkom području, pomogne u rješavanju pravnih, zdravstvenih i drugih egzi-stencijalnih problema, kanalizirajući ih prema pojedincima, udrugama, tvrtkama i institucijama koje mogu pomoći. Uz njih, još je bilo više onih koji koriste druge oblike socijalne pomoći, pa čak i one bez ikakve pomoći, što dovoljno go-vori koliko je Riječana u velikoj potrebi za onim osnovnim, a to je hrana, istaknuli su iz Banke hrane Hrvatske i članovi FRS-a.

“Korisnici će dolaziti u Socijalnu samoposlugu nakon što ih pozovemo, kako bi znali na koliko njih svakodnevno možemo raspodijeliti hranu s kojom raspolažemo”, rekao je jedan od voditelja, Siniša Pucić, dodajući kako trenut-no imaju hranu, prikupljenu od vikend akcije u organizaciji Banke hrane Hrvatske, njihovog strateškog partnera s koji-ma su potpisali ugovor o suradnji. Za što kvalitetniji budući rad pozivaju sve građane i tvrtke da im mogući višak traj-nih namirnica dostave od 9 do 12 sati, svakoga dana osim vikenda i blagdana, koje će potom proslijediti korisnicima, ističu iz Franjevačkog svjetovnog reda. Ujedno se zahvalju-ju Banci hrane, Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke koji je ustupio ovaj prostor na pet godina besplatnog korištenja, ravnatelju Centra za socijalnu skrb Karlu Bale-noviću, te Primorsko-goranskoj županiji na dosadašnjoj po-moći projektima riječkih franjevaca svjetovnjaka s obzirom da FSR za ovaj projekt nema osigurana sredstva, a dužan je podmirivati troškove mjesečnih režija i održavanja.

U ovom projektu organizatori su okupili mnogobrojne volontere, kao i sadašnje i bivše korisnike riječkog prihva-tilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje”, koji sa siromašnima razgovaraju, dijele im hranu te traže načine kako im po-moći, čime se i sami osjećaju korisno da mogu drugima pomoći.

Helena Anušić

Prikupivši čak 5,3 tone hrane u dvodnev-noj akciji “Pomozite, hrana je život!” koja se u subotu, 16. i nedjelju 17. travnja odvijala u osam velikih trgovačkih centara, neprofitna humanitarna udruga Banka hrane Hrvatske na najbolji je mogući način najavila početak rada i otvaranje skladišnog prostora na Žabici koji je svoja vrata otvorio u ponedjeljak, 18. travnja.

Jedna od organizacija s kojom će Banka hrane Hrvatske surađivati je socijalna inici-jativa Franjevačkog svjetovnog reda i Franje-vačke mladeži - Frame grada Rijeke, projekt Socijalne samoposluge za najsiromašnije gra-đane koja 20. travnja u 12 sati otvara svoja vrata u prostorima koji se nalaze na riječkoj tržnici Brajda. Volonteri i članovi Franjevačkog svjetovnog reda voditelji su i jedinog riječkog Prihvatilišta za beskućne “Ruže sv. Franje” čiji će korisnici, uz volontere, raditi u Socijalnoj

samoposluzi, a to će predstavljati i jedan vid resocijalizacije korisnika što je i jedan od cilje-va rada prihvatilišta.

Voditelji Banke hrane, koji su organizi-rali prvo takvo prikupljanje hrane u Hrvat-skoj, zahvaljuju se svim građanima, volon-terima te Konzumu, Plodinama, Kauflandu i Cash&Carryju, koji su iznad svih očekivanja doprinijeli prikupljanju trajnih proizvoda. Sve to će posredstvom humanitarnih udruga i in-stitucija biti proslijeđeno za oko dvije tisuće socijalno najugroženijih obitelji u Primorsko-goranskoj županiji.

Nakon Rijeke, Banka hrane Hrvatske kre-će s otvaranjem podružnica i u drugim dijelo-vima Hrvatske, 22. zemlje u europskoj federa-ciji srodnih organizacija, a sve s ciljem borbe protiv siromaštva i gladi te podizanja društve-ne svijesti o gladi, kao jednom od vodećih pro-

blema današnjice. Tako se samo u Hrvatskoj godišnje baci hrane u protuvrijednosti četiri milijarde kuna, od čega kruha, kao osnovne namirnice, čak 600 milijuna kuna. Za uspored-bu, u Sloveniji se baci “samo” 28 milijuna kuna, rekli su organizatori akcije upozoravajući na loše navike Hrvata.

Helena Anušić

Riječani dobili Socijalnu samoposluguKorisnici će dolaziti u Socijalnu samoposlugu nakon što ih pozovemo, kako bi znali na koliko njih svakodnevno možemo raspodijeliti hranu s kojom raspolažemo

Organizatori ovog projekta, članovi

Franjevačkog svjetovnog reda, ističu kako je, uz

doniranje namirnica i ostalih kućanskih

potrepština, za neke od korisnika puno

važniji osmijeh i lijepa riječ volontera,

koji s njima ispunjavaju upitnik s mogućnošću da

se ljudima sa svega 500 kuna mjesečne

državne pomoći, a takvih je nešto

manje od tisuću na riječkom području,

pomogne u rješavanju pravnih,

zdravstvenih i drugih egzistencijalnih

problema

Uspjela akcija “Pomozite, hrana je život”

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Kad već moram iz preobilja svekolikih sadržaja tijekom hodočasničkoga petodnevlja u Grčkoj izabrati ono sadržajno najsnažnije i duhovno najpoticajnije, nema ni naj-manjeg dvoumljenja. To su Filipi i Korint. Zato jer predstavljaju osobito posvećena

mjesta ukupnoga kršćanstva. Morala je biti kasna jesen ili početak zime godine 49. kad je prikaza Makedonca pozvala Pavla: „Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!“ (Dj, 16, 9). Poslije iskrcaja u Neapolu (današnjoj Kavali), Pavao je u Filipima pokrstio prve pogane na europ-skome tlu. Bijaše to na obali rijeke Zigakt, jer u Filipima bijaše vrlo malo Židova te nije bilo sinagoge. Još je jedna neobičnost uz to vezana; naime, to da su među novo-krštenicima bile mahom same žene. Među njima se istakla Lidija, bogata trgovkinja školjkama i grimi-zom, koja je posebnim žarom prigrlila kršćanstvo i revno ga svjedočila i propovijedala, tako da je proglašena sveticom Crkve katoličke. U Korintu je pak Pavao boravio tijekom svoga drugog misijskog putovanja (god. 50. do 51.), te ponovno tu prezimio 57. na 58.

Na čudesno mjesto Pavlova prvog propovijedanja kršćanstva i prvog pokrštenja na europskome tlu stigosmo trećega dana iz Soluna. U pitomome, upravo arkadijskom, krajo-liku kroz koji protječe već spomenuta rječica Zigakt, na sićušnome je otočiću kipom svetice Lidije obilježeno samo mjesto krštenja, a nasuprot njemu, posve blizu, uzdiže se lijepo oblikovana i iznutra primjereno urešena crkva posvećena svetici. Na posvećenu mjestu održasmo svetu službu. Zapalo me čitati naslov i pozdrav, te zahvalu i molitvu iz Poslanice Filipljanima, prema novijim istraživanjima napisane vjerojatno u Efezu 56. – 57. godine u sužanjstvu. Dok u Pavlovo ime zahvaljivah Bogu i vjernim Filipljanima „jer u okovima mojim i u obrani i u utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti“, oćutjeh se u jed-nom času prenesenim dva tisućljeća unatrag. Kao da smo svi mi hodočasnici toga ranoga poslijepodneva 27. travnja Godine Gospodnje 2011. tu, sad, zajedno s apostolom narodā i oko njega okupljenim ganutim i uznesenim ženama (ta, nisu li i samoga Gospodina stalno pratile žene i ostale mu vjerne do Križa!) uhvaćeni u neprispodobiv doživljaj epifanije. Pri obnovi pak krsnoga zavjeta, poslije kojega dohvatih vode iz rječice, oćutjeh se dvostruko nanovo rođenim. Tog je dana, naime, pao i moj osobni rođendan.

Mjesto pak propovijedanja i naviještanja radosne vijesti u Korintu po mnogočemu je jedinstveno. Tu se nalaze veličanstveni ostatci drevnoga antičkog svijeta i duha u središtu kojega dominira Apolonov hram iz 6. st. pr. K. sa sedam visokih dorskih

stupova. O snazi i uspjehu Pavlova djelovanja svjedoče dvije velike poslanice Korinćani-ma. Službu riječi održasmo podno drevnoga stabla odakle puca krasan pogled na hram. Osobito nam pred duhovnim očima bijaše prva poslanica i njene poruke. Kako ne osjetiti potresnu aktualnost Pavlova vapaja za jedinstvom sljedbenika Isusa Krista, kad suočen s razdorima u kršćanskoj zajednici vapi:

Neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istoga osjećanja i istog mišlje-nja. (…) Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. (1 Kor, 1, 10, 17)

I dalje:Ta u Kristu Isusu ja vas rodih! Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite! (1 Kor.

4, 15-16).U arkadijskome ozračju vidi se i ćuti divan sklad u su-postojanju antiknoga i kršćan-

skog duha. Blažena je i bogougodna šetnja stazom pokraj koje se nalaze ostatci antike od staro-helenskoga do rimskoga razdoblja, pak potom ulazak u muzej izvrsno sačuvanih i restauriranih kamenih umjetnina i keramičkih predmeta. I pri svemu tom uranjanju u ne-pojmljivu ljepotu drevnoga svijeta, s tužnom sviješću u srcu da su to tek ostatci ostataka, sveudilj u duši odzvanja veličajni Hvalospjev ljubavi kao poenta i kruna Kristova nauka po Pavlu, kao apsolutno krjeposno i moralno savršenstvo. Pa je valja navoditi, smjerno i poni-zno, uvijek iznova.

Kad bih imao dar prorokovanjai znao sva otajstvai sve spoznaje;i kad bih imao svu vjeruda bih i gore premještao,a ljubavi ne bih imao – ništa sam!

S tom ljubavi u srcu i duši krenusmo na hodočašće, s njom se, ojačanom i učvršćenom, vratismo.

Darko Gašparović

Dojmovi s hodočašća

FILIPI I KORINTOsobito posvećena mjesta kršćanstva

Pavao je u Filipima pokrstio prve pogane na europskome tlu

Mjesto propovijedanja i naviještanja radosne vijesti u Korintu po mnogočemu

je jedinstveno. Tu se nalaze veličanstveni ostatci drevnoga antičkog svijeta i duha u središtu kojega dominira Apolonov hram

Program apostolskog pohoda pape

Benedikta XVI. Hrvatskoj

Sveti Otac boravit će u Zagrebu u subotu 4. i nedjelju 5. lipnja 2011., a geslo pohoda bit će “Zajedno u Kristu”.

Benedikt XVI. i Hrvatska1981.Postao je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere naslijedivši zagrebačkog nadbiskupa Franju Šepera.

1982.Odstupio je s pastoralne službe nadbiskupa Münchena i Freisinga te iste godine posjetio Zagreb. Njegov dolazak na sprovod svojeg prethodnika, izraz je njegove iskrene zahvalnosti ne samo kardinalu Šeperu nego i narodu iz kojeg je potekao, njegovoj domovini i Crkvi.

1998.Povodom spomendana Stepinčeve smrti u Papinskom zavodu sv. Jeronima, kardinal Ratzinger održao je jednu od najglasovitijih propovijedi o mučeniku Stepincu. U njoj je u liku neimenovanog Hrvata iz Danteove Božanstvene komedije, koji promatra Kristovo lice na Veronikinu rupcu, prepoznao upravo kardinala Stepinca. Nazvao ga je “Božjim odvjetnikom” koji se “u ime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili”.

2001.Održan je simpozij povodom 20. obljetnice smrti kardinala Šepera. Prvi dio simpozija održan je u Zagrebu od 6. do 8. studenog. Tom je prigodom kardinal Ratzinger s hrvatskim biskupima predvodio misno slavlje te hodočastio u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, gdje je posjetio i karmelićanski samostan. Rimski dio simpozija održan je 29. i 30. studenog, a njegov je glavni moderator bio upravo kardinal Ratzinger.

2003.Zbornik radova Šeper – Veritatem facientes in caritate predstavljen je 6. studenog 2003. u vatikanskom Domu sv. Marte. Na predstavljanju su govorili kardinal Joseph Ratzinger, prefekt Kongregacije za nauk vjere, Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, tajnik Kongregacije za nauk vjere mons. Angelo Amato, urednik zbornika prof. dr. sc. Željko Tanjić, a prisustvovali su brojni djelatnici i uglednici.

Izvor: www.papa.hr

4. lipnja, subota

9.30 Papin će zrakoplov iz međunarodne zračne luke Leonardo da Vinci u Rimu poletjeti za Zagreb;

11.00 Predviđen dolazak u zagrebačku zračnu luku Pleso. Tijekom svečanosti dobrodošlice u zračnoj luci Papa će održati svoj prvi govor;

12.15 Posjet predsjedniku Republike Hrvatske u Uredu predsjednika u Zagrebu. Nakon toga u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu Benedikt XVI. primit će predsjednicu Vlade Republike Hrvatske;

14.00 Objed s članovima pratnje, također u Apostolskoj nuncijaturi;

18.15 Susret Pape s predstavnicima civilnog društva, svijeta politike, znanosti, kulture i poduzetništva, Diplomatskog zbora te vjerskim predstavnicima u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu;

19.30 BdijenjesmladimanazagrebačkomTrgubanaJosipaJelačića.

5. lipnja, nedjelja

10.00 MisanazagrebačkomHipodromuupovoduNacionalnogdanahrvatskihkatoličkihobiteljiinakrajumisePapaćepredvoditimolitvuKraljiceneba;

14.00 Objed s hrvatskim biskupima, biskupima gostima i članovima Papine pratnje u novom sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu;

17.00 Papa će slaviti Večernju s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima te se pomoliti na grobu blaženog Alojzija Stepinca u katedrali u Zagrebu;

18.15 Posjet Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu;

19.15 Svečanost oproštaja u zračnoj luci Pleso u Zagrebu;

19.45 Polazak Papina zrakoplova iz zagrebačke zračne luke;