Pavao Pavlicic Farsine Farse Farsa

7/22/2019 Pavao Pavlicic Farsine Farse Farsa

1/22

FARSINE FARSE FARSA

1

Naljekovieve farse nismo oduvijek tako zvali. Ponajmanje

ih je tako imenovao on sm: zvao ih je komedijama, pokrivajui

tim terminom i ostale svoje scenske tekstove, preteno

pastoralnoa uo!aja, o"ito zato to svi sretno zavravaju. #aj

je termin onda prihvatila i filoloija, pa su Naljekovievi

tekstovi u $P% o&javljeni kao komedije1. Naziv farsapojavio se

istom u ''. stoljeu, i vrlo je vjerojatno da a je prvi

upotrije&io (om&ol u svojoj Povijesti, dok ranije rasprave) taj

termin nemaju, ali se zato nakon (om&ola on prili"no "vrstoustalio.

*stalio se, zapravo, kao distinkcija+ jer, tako se ne zovu

sve Naljekovieve drame, neo samo one tri koje nisu pastorale.

#o su komedije peta, esta i sedma. me!u tim irokazima ima

dodue nekih razlika: prva dva su jedno"inke i radnja im je vrlo

jednostavna, dok je trei podijeljen na tri "ina i pokazuje veu

sloenost zapleta. Po tome se moe zaklju"iti da je naziv farsa

zapravo iznu!en sadrajnim aspektom tih tekstova: oni nisu

pastorale, jer se z&ivaju u radskom suvremenom am&ijentu i

nemaju aleorijskih nakana+ nisu, me!utim, ni prave komedije, jer

su za to previe jednostavne, oso&ito u uspored&i s -rievim

tekstovima. #ermin farsa uveden je, dakle, zato da &i se ta

njihova oso&itost nekako stavila na znanje.

na"i li to onda da je termin uveden s nepravom/ Ne mora

&iti. Naljekovievi tekstovi uistinu pokazuju neke

1 Pjesme Nikole -imitrovia i Nikole Naljekovia, skupili 0. ai i 2.-ani"i, $P% 0., are& 1345.2-oista, farsa se ne spominje ni u Historiji dubrovake drame6rmina Pavia7are& 1348.,9, a onda ni u edinija 7Povijest hrvatske knjievnosti uDalmaciji i Dubrovniku, are& 18;).9, ni u 0odnika 7Povijest hrvatskeknjievnosti, are& 1815.9, ni u


2/22

karakteristike koje ih pri&liavaju onoj vrsti drame koju ina"e

&ez veih nesporazuma nazivamo farsom. >arsa se, naime, definira

ovako:

?franc. la farse @ nadjev+ srednjovjekovna komediorafska

vrsta snanih naturalisti"kih nalasaka, nastala kao umetak

7nadjev9 u stankama crkvenih prikazanja+ kasnije samostalni

anr koji karakterizira tematika iz suvremeno ra!ansko

ivota i mali &roj oso&a 75A=9?5.

6 ipak, nee &iti sasvim &ez zna"enja ni okolnost to je tim

Naljekovievim tekstovima stoljeima do&ro pristajao naziv

komedija, a onda je uveden termin farsa, ali ni termin komedija

nije u razovoru o njima posve i"ezao. ato &i moda &ilo do&roispitati to ti irokazi imaju od farse, to nemaju, i kako se te

razli"ite karakteristike me!uso&no odnose. 6ko jo tome dodamo i

zapaanje da je Naljekovi zapravo jedini pisac u starijoj naoj

knjievnosti koji je farse pisao A ili &ar jedini uz "ije se ime

taj naziv vezuje B &it e jasno da &i od takva oledavanja molo

&iti nekakve koristi. #a e se uspored&a ovdje ukratko provesti+

uklju"it emo u nju sve tri Naljekovive drame koje se redovito

imenuju farsama.

)

Cazmjerno je lako po&rojiti oso&ine po kojima su

Naljekovievi komadi &liski farsi, koliko od da se definicije

toa anra mou ina"e u nijansama razlikovati. er,

karakteristike z&o kojih djela naea pjesnika svrstavamo u tajanr vrlo su nalaene i za njeove tekstove B za njihov izled i

zna"enje B vrlo vane.

1. Ponajprije, u tim se dramama prikazuje suvremeni ivot, s

prepoznatljivim likovima i situacijama. #im se likovima i

3Nikola Datui, Uvod u teatrologiju, are& 1881., str. 551.


3/22

situacijama pristupa naturalisti"ki, i s o&zirom na radnju i s

o&zirom na stil. Ne samo da se do"arava niska sfera ivota, neo

se ona do"arava u svojim ru&im estualnim i ver&alnim

manifestacijama. Pro&lemi oko kojih se fa&ula vrti daju se svesti

na sitnu korist ili tetu, na jelo, pie i seksualne uitke, dok

se o svemu tome ovori vrlo neposredno, a ponekad se te

djelatnosti na pozornici i izravno prikazuju, o "emu svjedo"e

didaskalijeE.

#ako se u (omediji petoj sve vrti oko motiva odnosa

ospodara i sluu: najprije se Fospo!a sva!a sa slukinjama oko

neke raz&ijene plitice, pa jedne druima prijete otkazom, onda se

pokazuje da su sluavke drske zato to ih podrava Fospodar, kojis jednom od njih lju&uje. $mijeni se efekti postiu &ilo

ver&alnim putem, kad slukinje ovore ospodarici o modiGili kad

Fospodar na&raja to je sve eni kupio od odjee=, &ilo opet

putem estualnim, kad ospodar tipa slukinje. $ve se zavrava

tako da slukinja najavljuje kako e ukrasti jelo to a

ospodarica od nje krije.

* komediji estoj stvari su jo drasti"nije: opet imamo

ospodara, slukinje i ospodaricu, samo to je sad ospodar

4 *sp. npr. u (omediji petoj: Gospar ape karecajui aruu+ karecajuiaruu gospo!i odgovara+ str )E3 i )E8 izdanja u $P%.5Hvako npr. ovori arua:

7...9 -jevojke jo sade sajune sve nosea lijepo zalade u prodio kosea da toj koja nas u"ini, tuj veeee, da rad vas uasi pak nee.

7str. )EGA)E=96Hvako Fospodar:

Djestiju u radu enu mi ne moe rietI

ni staru ni mladu, koj more zavidjetI.#i ima sajune, koulje, kolete,rukave, kordune, prstene, frecete,razlike jo veze, kuplice, u&ruse,s &iserom podveze, naprske, janjuse,pantufe, cokule, &je"vice pletene,to niesu o&ule do danas vik ene,daj suknje pak &rune, daj modre, crljene+a nut sad di kune kad do!e za mene.

7str. )G59


4/22

u"inio o&je slukinje trudnima, a isto mu je uspjelo i s

vlasnicom o&linje kr"me. (omi"ni efekti nastaju iz nastojanja da

se trudnoa sakrije, iz raznih metafora koje se za trudnou ra&e

te iz ospodarova ekscesno ponaanja. ovdje, kao i u

prethodnoj komediji, vanu ulou ima motiv hrane.

* (omediji sedmoj, napokon, rije" je o neposlunu sinu koji

nou, &ez o"eva znanja, kroz kono&u izlazi u rad i ondje se

odaje razuzdanim za&avama s nekom kurtizanom, dok a roditelji

nastoje smiriti tako to e a oeniti. *z pomo prijevare, to im

na kraju i po!e za rukom. (omi"ni efekti zasnivaju se na sinovoj

lakomislenosti i hvalisavosti, na o"evoj luposti i materinu

zvocanju, pri "emu je opet sve svedeno na vrlo jednostavne odnosei na vrlo prizeman humor.

). >arsi je &liska i forma re"enih komada. Ne samo da se oni

uklapaju u zahtjeve toa anra po &roju likova, neo tako!er i po

karakteru radnje, stupnju njezine razra!enosti i po onome to tu

radnju pokree. >a&ula je ulavnom jednosmjerna, &ez intrie i

zaokreta, a njezin razvoj ne proistje"e iz nje same neo iz nekih

vanjskih okolnosti.

-o&ro se to vidi na (omediji petoj. Hndje sudjeluju "etiri

lika, dok se peti pojavljuje samo na kraju: to je sluavka koja

poziva Fospodara i Fospo!u kod ro!aka na ve"eru. *pravo ta pojava

sluavke pokazuje kako se radnja razvija: poto se Fospo!a

posvadila prvo sa sluavkama, pa onda s Fospodarem, mola je

fa&ula krenuti u &ilo kojem smjeru+ sluavke su mole dati ili

do&iti otkaz, a Fospodaru je Fospo!a mola nametnuti kakvu

o&iteljsku kaznu ili se s njim pomiriti. Ni jedno od toa nije sedoodilo, neo je dola djevojka s pozivom na ve"eru, i tada se

sve vratilo u normalnu koleti"inu: ospodari zapovijedaju,

slukinje slue i sve te"e kao i uvijek.

$li"no je u komediji estoj. Hndje se kao donosilac raspleta

pojavljuje lik kojea do tada u radnji nije &ilo+ to je pop koji


5/22

pronalazi zodno 7makijavelisti"ko9 rjeenje za Fosparovu

situaciju i za situaciju ena to ih je on nabre!ao. arsi je &lizak i odnos prema pu&lici u ovim

Naljekovievim tekstovima. #aj odnos ima, reklo &i se, dvije

&itne karakteristike: od pu&like se ne trai nikakvo predznanje,

i nastoje joj se ponuditi neposredni komi"ni u"inci s trenutnim

djelovanjem, &ez potre&e da se na poantu "eka do kraja.

#ako &iva u (omediji petoj. Premda je napisao i lijep &roj

komada koji od ledatelja trae stanovitu upuenost u knjievne

konvencije 7a njih je potre&no znati da &i "ovjek razumio

pastoralu9, ovdje Naljekovi nita sli"no od svo recipijenta ne

trai. Hno to se na pozornici z&iva moue je razumjeti &ez

ikakve pripreme. sto se tako komi"ni efekti proizvode i troe na

licu mjesta, kao kad Fospodar miluje slukinju u kuhinji

dovikujui se usput s Fospodaricom.Nije drua"ije ni u (omediji estoj. tu je sve razumljivo

&ez predznanja, i komi"ni se efekti smjesta postiu. pak, ima i

neto zna"enjske sloenosti, s jedne strane u tome to se ra"una

na stanovite stereotipe 7popovi kao izjelice i raspusnici9 i u


6/22

tome to je uklju"en i element prijevare, pa se lavni efekt

oda!a za kraj.

Jlement prijevare prisutan je oso&ito u (omediji sedmoj,

dje ima i neto vie sloenosti. Ni tu se, me!utim, od

ledatelja ne trai nikakva oso&ita priprema, a ima i neposrednih

efekata, ver&alnih i estualnih. Flavni u"inak i tu je pomaknut

prema kraju, to je posljedica vee duine i sloenosti teksta.

(ao to se vidi, Naljekovieve drame s temom iz

svakodnevice po svojim su lavnim karakteristikama &liske farsi.

6 ipak, kazati o njima da su farse, kao da nije dovoljno. er, te

su drame ipak izuzetne: ne po tome to &i im nedostajao koji

element farse, neo po tome to imaju mnoo vie od toa. #ajviak tre&a sada promotriti.

5

Naljekovieva pu&lika sastojala se B &arem kad je rije" o

(omediji petoj, za koju znamo da je izvo!ena4B od mukaraca i od

ena, pa se na pjesnik potrudio da svaka od tih skupina na!e u

tekstovima neto za se&e. ukarci su u ono do&a u -u&rovniku

&ili kolikoAtoliko u"eni: "itali su suvremenu knjievnost i o

njoj poneto znali, vladali su knjievnim konvencijama. Kene su u

veini &ile sla&ije nao&raz&e, i od njih se nije o"ekivalo da

razumiju sve nijanse literarnoa teksta. ato one mou lako

pratiti ove farse B jer e ih, pretpostavlja se, zanimati samo

fa&ula B ali e uivati i mukarci, koji e znati procijeniti i

literarne kvalitete teksta. #o se vidi upravo po onome vikuzna"enja o kojem je prije &ilo rije"i, to jest po aspektima u

kojima ti irokazi odudaraju od farse.

7#o je ustanovio iroslav Panti: ?Naljekovieva komedija arecitana u ara(lari"ia na piru?, &ornik atice srpske za knjievnost i jezik, . Novi$ad 18GG.


7/22

1. stina jest da je prikazana ulavnom niska sfera ivota

7fizioloija, ro&ovanje instinktima9, ali se ne isputa iz vida

da postoji i via+ dapa"e, likovi su na tu vie sferu ponekad i

pozivaju. o jednostavnije re"eno, prisutna je tu stanovita doza

drutvene kritike, dje vlastela &ivaju ismijana upravo kao

vlastela, a o&i"aji upravo kao o&i"aji jedne konkretne drutvene

sredine.

#ako se u (omediji petoj najprije ovori o tome kako

du&rova"ke slukinje lju&akaju s vlastelom 7kad arua i ilica

razovaraju o nekoj treoj odinjici koja je z&o takvih stvari

dospjela na sramni stup9, a potom se tvrdi kako je posve normalna

stvar da se ospodar mota oko enske poslue u svojoj kui i danitko oz&iljan od toa ne pravi pitanje3. Fovori se tako!er i o

moralnim implikacijama toa stanja, to je standardnoj farsi

posve strano. $cena u kojoj Fospo!a moli, pa joj se u H"ena

upleu rije"i koje se ti"u stanja u kui, u tom je smislu

sim&oli"na: neto to je sveto i nepromjenljivo &iva narueno

stilom ivota koji je u -u&rovniku zavladao8.

* (omediji estoj doa!a se neto sli"no: i tu je na djelu

drutvena kritika, a kao vaan njezin aens pojavljuju se

%ondr"ica i Pop. Hna je odmah spremna da se s Fospo!om udrui

protiv Fospara, ali tajnu ne "uva duo+ on pak, radi mira u kui

8(ae Fospodar:Nu mi recI kad (rila >ran"eska upazi,nie li pokrila i sve toj uasi/a $tiepa kad Nika na $tani uleda,kako no vladika nikomu znatI ne da+a ti tu cipari kako no jedna zvir+

"init u da udari lavom za to u mir.7str. )G19.

9Hvako izleda ta "esto citirana replika:-a no&is hodie. A %oI me se ostati/(ako ti ne da rieh odi me smetati.>unda nos in pa"e. B Ne u mu vee datIda a one svla"e, ako e sa mnom spatI.


8/22

smilja zodno rjeenje, ali Fospar sumnja da u tome ima i nekoa

sveenikova oso&no interesa. Nije moda nevano ni to to su tri

ene to ih je ospodar nabre!ao pripadnice tri razli"ita

drutvena sloja: arua je odinjica, #ovjernarica je slo&odna i

ekonomski neovisna udovica, dok je Da&a neto izme!u toa dvoa.

* (omediji sedmoj najzanimljivija je tenja da se prikau

tipi"ne situacije, o&iteljske i javne, premda te situacije ne

pridonose komici niti tjeraju radnju naprijed, ali su suptilnoj

pu&lici zanimljive z&o prepoznatljivosti. #ako je sa scenom kad

se -ivo vraa kui, pa a ati kori to je naprosto &acio plat

umjesto da a o&jesi, kao da ima pet plateva, a ne jedan1;. sto

je tako kad se u kui lonac skida s vatre onda kad se s uliceza"uje dje ospodar dolazei kalje, ili kad se mladii po zvonu

s crkve orijentiraju u vremenu11.

). Naljekovievi su tekstovi sli"ni farsama po svojoj

jednostavnosti, po malom &roju likova i krtoj fa&uli. Hni,

10Jvo kako teku pripreme za ospodarev dolazak:arua, ti dje si/ Lto tamo stan stavi/Ne&ore, izljezi, trpezu napravi.$ada e o&a do, vrieme je na o&jed,ne u ih zledat mo, taki mi do!e jed.%raknu se on, &re po!I lonac istavi,ter uzmi naj&re, trpezu napravi

Do!e otac doma" ter mu ena govori:

-o&ar si doaoM Lto ne da meni pla/Fdi a je vraoM Para ih pet ima.

#agibavi ena pla" govori udilje$

7str )3)9.11Hvako se prijatelji rastaju:

6CH:-undo e &it u nas, cje toa ne mou.

Jto 6ve aria,>C6NH:Nie.6CH:Dolje ja "uju,

Poi u domom tja, da me daj ne psujujeda to. 6ddio.

>C6NH:Duona notte, aroM

6ff anche io a casa andarO.


9/22

me!utim B moda opet u elji da ulove poneku tipi"nost B ponekad

proizvode svoje komi"ne efekte na"inom koji nije karakteristi"an

za farsu. #aj je na"in mijeanje jezika i stilskih razina, te

efekti koji otuda mou nastati. Pojavljuje se najprije mijeanje

hrvatskoa s latinskim i talijanskim, a onda i karakteristike

o&i"noa ovorno jezika. -ometi toa efekta vidljivi su, dakako,

samo u"enijoj pu&lici, koja zna da je jezik poezije u -u&rovniku

svada "ist od svih natruha stranih jezika ili niskoa ovora,

premda razovorni jezik, dakako, vrvi od talijanizama i od raznih

potapalica.

* (omediji petoj vrijedna je panje ve spomenuta scena

Fospo!ine molitve. animljivo &i &ilo upitati se zato ona moliupravo na latinskome, a ne na hrvatskom. er, malo je vjerojatno

da &i Fospo!a B koja se ina"e ne slui "ak ni talijanskim

uzre"icama, za razliku od svojea mua B u o&i"noj, svakodnevnoj

prilici molila na latinskom. H"ito, postupak je uveden radi

komi"no efekta, zato da &i se su"elila zna"enja B odnosno

implikacije B dvaju jezika. 6li taj komi"ni efekt moe uo"iti

samo onaj tko zna ono to tre&a znati o statusu hrvatskoa i

latinskoa.

* (omediji estoj oso&ito su zanimljivi talijanizmi, koji

o"ito postoje u du&rova"kom ovoru onoa do&a, ali ih neemo nai

ni u jednoa druo pisca, pa ni u -ria, "ak ni u njeovim

proznim komedijama. #ako se javljaju rije"i za svakodnevne

pojmove kao febra, dubitati, vailati, i niz druih, koje su uhu

tadanjea u"eno "itatelja morale djelovati smijeno ve zato

to su sprenute u dvostruko rimovane dvanaesterce, dakle, u istuonu formu koju ra&i i oz&iljna, visoka poezija. Neto sli"no

vrijedi za mnoo&rojne formulacije iz svakodnevnoa ovora, kao

i ti jai sjetna hodilai drue.

* (omediji sedmoj ima talijanizama, pa i cijelih talijanskih

re"enica, a oso&ito je zanimljivo to Naljekovi inzistira na


10/22

tome da rimuje hrvatske i talijanske rije"i i tako do&ije oso&ite

efekte. itatelj, dakle, ne samo to mora znati talijanski, neo

mora znati i to da se takvi spojevi ina"e nikad ne ra&e: dje se

ovori talijanski 7u svakodnevici9, ondje se ne rimuje, a dje se

rimuje 7u knjievnosti9, ne ovori se talijanski.

5. Hpi smisao komedija pu&lika, dakako, moe razumjeti i

&ez nekih oso&itih predznanja. injenica je, me!utim, da e

doivljaj &iti potpuniji ako predznanje postoji. #o se predznanje

pak ti"e du&rova"kih drutvenih prilika 7u tom je poledu

zanimljivo na&rajanje enskih odjevnih predmeta u (omediji petoj

ili poa!anje oko visine miraza u (omediji sedmoj9, ali tako!er i

poznavanje literarnih konvencija. H tome oso&ito do&ro svjedo"ezavreci triju komedija, jer oni, umjesto da donesu rasplet, da

kazne zle a narade do&re, ili da nazna"e ne"iju po&jedu, samo

perpetuiraju postojee stanje.

#o se u (omediji petoj otovo i eksplicitno kae: ospodar i

ospo!a otii e na ve"eru udovoljavajui drutvenim

konvencijama, slukinje e i dalje krasti hranu, i sve e &iti

kako je i &ilo. 6 to je protivno dramskim konvencijama i moralo

je kod upuena "itatelja izazvati dodatni smijeh.

$li"no je u (omediji estoj. Hndje Pop prividno sre!uje

stvari, ali se po posljednjim replikama jasno vidi da je sve to

samo put prema novim komplikacijama, to jest prema onome istom

nedostojnom ivotu kakav se i prije tu vodio: trudnice e &iti

nekako z&rinute, ospo!a e se umiriti, ali je lako moue da e

taj mir trajati onoliko koliko traje ve"era, od koje opet prave

koristi ima samo Pop, jer se neo"ekivano najeo na tu!i ra"un.Napokon, ni u najrazvedenijoj od triju komedija, sedmoj,

dje postoji i zametak nekakve intrie, kraj ne donosi pravi

zavretak. stina jest da e de%vijanogaara roditelji oeniti i

da e miraz &iti u prihvatljivom iznosu, ali definitivno mira ni

tu nee &iti: po arovim posljednjim replikama jasno se vidi da


11/22

on pristaje na cijeli aranman samo zato to se naljutio na

amancuoko koje se do tada vrtio, ali da mu nije ni nakraj pameti

da odsad &ude do&ar i moralan, neo e i dalje traiti avanture.

6 to opet ima u"inak dodatnoa komi"ko efekta.

*kratko, reklo &i se da su Naljekovievi scenski tekstovi

prili"no primjereni recepcijskoj situaciji, pa "ak i da je ta

recepcijska situacija odredila njihov o&lik vie neo njihovo

anrovsko podrijetlo. #ako stiemo do pitanja kako su ti tekstovi

do&ili upravo onaj o&lik koji imaju.

Ez svea to je do sada re"eno slijedi da se Naljekovievi

komadi u pone"emu podudaraju s tradicionalnim farsama, a u

pone"emu od njih odstupaju, pri "emu i sli"nosti i razlike imaju

prili"no vanu ulou. * pokuaju da odonetnemo kako je do toa

dolo, klju"no e nam &iti pitanje jesu li te oso&ine nastale

slu"ajno ili namjerno+ to vrijedi i za sli"nosti i za razlike.

oramo se, dakle, upitati dvoje: je li Naljekovi elio pisati

farse, pa je ispod njeova pera izalo neto to na farsu

podsjea, ali prava farsa ipak nije+ druo, je li Naljekovi

naprosto elio napisati dramski tekst, a ovaj je, i protiv

njeove volje, ispao sli"an farsi.

Nae su povijesti knjievnosti, reklo &i se, sklonije ovom

druom odovoru, dok na onaj prvi i ne pomiljaju. -a se, naime,

vjerovalo kako je Naljekovi elio pisati farse, onda &i se to i

kazalo, i onda &i moda i njeov rad &io vrednovan drua"ije. *tom se smislu moe rei da je (om&ol izraz farsa upotrije&io

moda i metafori"ki, da &i opisao karakter tekstova, a ne da &i

ih anrovski odredio. Dilo kako &ilo, me!utim, reklo &i se da

naa filoloija vjeruje kako je Naljekovi napisao svoje


12/22

tekstove tako kako ih je napisao zato to ih nije moao napisati

drua"ije.

#akvo o&janjenje, dakako, podrazumijeva i kriti"ki sud,

otovo predrasudu: polazi se od zapaanja da su ti tekstovi

dramaturki jednostavni a humorom prizemni, pa se pretpostavlja

kako je i jedno i druo znak njihove primitivnosti. Hva &i pak

&ila posljedica sla&osti autorova talenta i zaostalosti sredine.

doista, izled Naljekovievih tekstova o&janjava se &ilo

jednim &ilo druim od ta dva aspekta. li se kae da je autor &io

nedovoljno nadaren, nedovoljno iskusan1), ili "ak nedovoljno

strpljiv15, ili se kae da je sredina &ila nepripremljena na neto

vee: Naljekoviev drame idu me!u prve nae scenske pokuaje, paje, to&oe, i loi"no to su priproste, nerazra!ene, a i ru&e po

svome humoru.

#o o&janjenje, rekao &ih, krivo sudi i o autoru i o

sredini, jer isputa iz vida drua djela toa autora i drue

knjievne manifestacije te sredine.

(ad je rije" o autoru, ne smije se za&oraviti da je

Naljekovi &io u"en "ovjek, koji je pisao rasprave o

astronomiji, dopisivao se s raznim hrvatskim piscima i &io sklon

razmatranjima o literaturi. #akav je "ovjek onda morao znati to

je u njeovo do&a u svijetu aktualno, to se cijeni i kako

izledaju vrijedne drame. Prema tome, ako i pristanemo na to da

je njeov talent &io sla&, to jo ne o&janjava iz&or farse:

"ovjek &i o"ekivao da Naljekovi pokua napisati neto vee i

opsenije, pa da mu to ne po!e za rukom. Hn, me!utim B &ar kad je

rije" o komedijama petoj i estoj A kao da i ne eli napisatinita druo neo &a ono to pie.

12 #akvo miljenje zastupa Cafo Doii u svome predovoru iz&oru izNaljekovievih djela u P$%(, knj. 8, are& 18=G13 anjak strpljivosti kao razlo izledu Naljekovievih scenskih tekstovanavodi vo >rane u svojoj Povijestihrvatske knjievnosti, are& 1834.


13/22

6 to je opet loi"no i s o&zirom na sredinu kojoj se o&raa.

#a sredina nije nipoto primitivna, pa da &i mola razumjeti samo

priprosti farsi"ni humor i fizi"ku komiku na kojoj se tu

inzistira: u toj se sredini naime prakticira vrlo am&iciozna

petrarkisti"ka lirika, s neoplatonisti"kim podtekstom, te zato

nema ni ovora o tome da &i Naljekovi pisao kako pie z&o

zaostalosti knjievne zajednice. *ostalom, nije ta zajednica

zaostala ni u drami onako kako se to ponekad podrazumijeva, jer

0etranovievi dramski tekstovi prili"no su sloeni, a jo e

sloeniji &iti -rievi. Napokon, i sm je Naljekovi pisao

scenske tekstove koji trae od pu&like poznavanje konvencija,

naime pastorale, a to svjedo"i o pripremljenosti pu&like, ilijedno njezina dijela. Nitko, dakle, nije &ranio Naljekoviu da

&arem pokua napisati neto am&icioznije.

6li, on to nije u"inio. Nije to u"inio premda je ina"e

okretan stihotvorac, premda je znatieljan autor sklon

eksperimentu i premda svuda pokazuje razvijen osjeaj za formu.

#akvom se autoru teko molo dooditi da mu neto ispod pera

iza!e slu"ajno, da ispadne onako kako nije planirao. er, on ima

dovoljno dara da udovolji svakoj anrovskoj konvenciji, a stupanj

razvijenosti sredine to mu i doputa. $lu"aj &i, ukratko, tre&alo

isklju"iti kao o&janjenje izleda ovih tekstova.

Hstaje dakle samo mounost da je Naljekovi namjerno pisao

upravo tako kako je pisao. -a mu se nije omaklo da napie neto

sli"no farsi, a da ni one oso&ine po kojima se njeovi komadi od

farse razlikuju nisu nastale slu"ajno. li, da se ve ovdje kae

neto to e &iti lavni zaklju"ak naea razmatranja:Naljekovi nije nita radio slu"ajno, ni pisao farse niti

odstupao od njihovih konvencija+ on je prema farsi kao anru htio

uspostaviti nekakav odnos.


14/22

6 to i jest jedino loi"no. er, ako se ve danas svi

slaemo da je -ri B kako je pokazao >rano ale1E B pravi

pravcati manirist, s visoko osvijetenim odnosom prema vlastitu

literarnom poslu, onda ne smijemo pretpostavljati da je

Naljekovi, samo deset odina prije, &io z&unjeni primitivac

koji ne zna to radi. on je, ukratko, imao nekakav stav prema

literaturi, i taj se stav do&ro B ili naj&olje B vidi upravo u

farsama.

-a je takav odnos doista postojao, svjedo"i jo jedna vana

oso&ina tekstova koje zovemo farsama, a to je stih koji je u

njima upotrije&ljen. 6ko ni po "emu druom, po stihu &ismo morali

znati da se nita u Naljekovia ne doa!a slu"ajno.er, stih je dvostruko rimovani dvanaesterac. * vrijeme kad

ovi tekstovi nastaju pak, postoji prili"no stroa hijerarhijska

specijalizacija stihova u hrvatskoj knjievnosti. Cazdjelna crta

vrlo je jednostavna: ono to ima visoke literarne amicije, slui

se dvostruko rimovanim dvanaestercem, a ono to takvih am&icija

nema 7neo je &lie puku i njeovim potre&ama9 upotre&ljava

osmerac. ato su dvanaestercem pisane i lirske pjesme i pastorale

i nadro&nice i poslanice, dok se osmercem slue crkvena

prikazanja i maskerate, pa i Naljekovieve vlastite: i onda kad

takve tekstove pie pravi knjievnik, vodi se ra"una o njihovoj

namjeni, pa se i koristi stih koji je tome primjeren.

* farsama se, me!utim, dosljedno ra&i dvanaesterac. -apa"e,

on tu istupa kao nulta razina teksta, kao proza, to se vidi po

onome mjestu u (omediji petoj dje ilica %aina, to jest pjeva,

pa se tada slui osmercem, dok u ovoru svi koriste dvanaesterac.er, iz&or stiha u Naljekovievo vrijeme nipoto nije &io

nevana odluka: stihom je djelo leitimiralo svoju pripadnost

ovome ili onom sloju literature, ovome ili onom tipu drutvene

komunikacije. 6ko je, dakle, na autor B premda ina"e, kako iz

140. uvod u njeovo izdanje -rievih Djela, are& 1848.


15/22

maskerata vidimo, vjeto vlada osmercem1GB iza&rao za svoje farse

dvostruko rimovani dvanaesterac, onda je to o"ito zato to je

elio da se ti tekstovi shvate kao prava literatura, kao neto

to ima visoke am&icije i eli se pridruiti onim tekstovima koji

su u dvostruko rimovanim dvanaestercima ve napisani. Kele se

pridruiti i Naljekovievim vlastitim pastoralnim tekstovima

koji nesumnjivo imaju umjetni"ke pretenzije. *kratko, po metrici

se vidi da Naljekovieve farse nisu ni koncesija sla&o

razvijenoj sredini, a niti plod slu"aja+ one su posljedica jedne

do&ro promiljene namjere.

6ko se oko toa sloimo, postavlja se jedno vano pitanje:

to je Naljekovi htio postii/ Cekao &ih da su mu namjere &ilenajmanje trostruke.

Ponajprije, htio je zacijelo napisati namjenski tekst, neto

to &i se molo irati, &arem u intimnom kruu. doista, jedina

od tih farsa za koju znamo da je doista i irana, izvo!ena je na

piru, pokazujui prili"no neo&i"an smisao za humor tadanje

du&rova"ke sredine, jer se na po"etku &raka mladencima i ostima

prikazuju sve same rune strane &ra"noa ivota. Pisati pak

namjenski tekst nije u ono do&a &ilo zazorno, to se vidi po

"injenici da je i sam Naljekovi stvarao maskerate, kao to su

to "inili i drui pisci onoa vremena. Hsvrnuo se, dakle, za

anrom koji &i mu za tu priodnu svrhu moao naj&olje posluiti,

i tako je posenuo za farsom.

15*sp. npr. ove stihove:

Lto ste &liedi s malom snaomnemojte se vi pripasti+njetko zove mene vraom,njetko !avlom i napasti.

(oliko smo zla imena,niesmo toli zlo&ne udi+od nas nie strah ni ena,a ne da se strae ljudi.

7$P%., str. 1GE9


16/22

6li, tu je farsu o&radio, dodao joj je neke oso&ine koje ona

ina"e nema+ to je &ila drua njeova namjera. -a je htio napisati

naprosto farsu, napisao &i je valjda u prozi, kao to se u tom

anru "esto radi. 6li, reklo &i se da je Naljekovi zapravo

elio literarizirati jedan niski anr. Kelio je, dakle, ne"emu

to je ina"e pu"ko i primitivno pridodati literarne

karakteristike. Ni u tome nije &io prvi: neto je sli"no uradio

0etranovi, kad je crkvenom prikazanju dao stanovite oso&ine

visoke literature. Pri tome se, to moda tako!er nije slu"ajno,

i on posluio dvostruko rimovanim dvanaestercem kao sinalom

literarnosti teksta, pa je prikazanje, koje se do njea pisalo

prili"no ru&im osmercima, izloio u najliterarnijem stihusvojea do&a. Neto je sli"no uradio i Naljekovi: on je na

farsu nadoradio neke oso&ine visoke literature. 6 to se vidi po

iz&oru stiha, a i po svim druim oso&inama po kojima smo

konstatirali da Naljekovievi tekstovi od farse odstupaju.

#rea stvar koju je, mislim, na autor tako!er elio

u"initi, &ila je da se malo maniristi"ki poira s jednim takvim

anrom kao to je farsa. aniristi"ki zato to Naljekovi ne

preuzima anr sa svim njeovim karakteristikama, neo prema njemu

uspostavlja odnos. ato je posenuo &a za takvim anrom, jasno

je: zato to mu on omouuje da na pozornicu dovede z&ilju, a to

mu u druim dramskim vrstama ne &i &ilo moue. 6li, jo je

vanije to to njeov postupak pokazuje kako raskorak izme!u

literarnoa i z&iljsko nije onako olem kako se njeovom vremenu

"inilo, neo da se moe i prevladati. -a se o tom raskoraku

razmiljalo, svjedo"i znameniti prolo -rieva #kupa, dje seovori o tome kako ene protestiraju to se na pozornici

prikazuje o&i"an ivot, umjesto pastoralne idile+ svjedo"i o tome

i Naljekovieva (omedija prva, dje se su"eljavaju

konvencionalni i o&i"ni pastiri, to e se oso&ito dramati"no

z&iti u -ria. * farsama, me!utim, Naljekovi pokazuje da se o


17/22

&analnoj z&ilji moe ovoriti na literaran na"in: u stihovima i

uz upotre&u razli"itih literarnih ukrasa. li, da se kae

metafori"ki, z&ilja i literatura mijeaju se kod njea kao to se

u (omediji petoj Fospo!i svakodnevne rije"i mijeaju s rije"ima

H"enaa.

6 upravo je mijeanje literature i z&ilje jedan od postupaka

vrlo draih maniristima: oni vole uvoditi knjievnost u z&ilju a

z&iju u knjievnost, da &i vidjeli to e ispasti. #o je radio i

Naljekovi: su"elio je u farsama literarno i z&iljsko, da &i

tako za&avio svoju pu&liku. 6 da &i to &ilo moue, morali su i

on i pu&lika do&ro znati to je jedno, a to druo. orao je,

dakle, on &iti valjan pisac, a -u&rovnik razvijena sredina.-a je doista tako i &ilo, svjedo"i najmanje jo jedan

Naljekoviev tekst. #o je poslanica to je $P% donosi pod &rojem

)8. Poslanica je upuena %ektorovievoj uti, i njoj se izravno

o&raa. Nije, dakle, upuena prijatelju, neo njeovoj &olesti,

pa je i naslovljena i oranizirana kao prava poslanica1=.

Naljekovi se, tako, posluio jednim anrom koji je ina"e

okrenut z&ilji B anrom poslanice B pa a vratio na teren

literarnoa, o&raajui se naslovniku kojemu pismo nije moue

poslati, to jest prijateljevoj kosto&olji. #o svjedo"i i o

njeovoj sklonosti eksperimentu, i o &itno maniristi"koj naravi

njeova talenta.

li o atmosferi njeova vremena/ #ime &i se tre&alo

poza&aviti u zaklju"nom dijelu ovoa osvrta.

G

16 Pisao sam o tome u raspravi ?nterpretacija Naljekovieve pjesme o%ektorovievoj uti?, u z&orniku -ani hvarsko kazalita '0., $plit 1833.


18/22

H&i"no se smatra da je Naljekovi prete"a -riev, ne samo

zato to njeove drame svojim nastankom i izved&om prethode

-rievima, neo i u smislu dramaturkom i tematskom. 6ko je pak

tako, onda smijemo pretpostaviti da e ono to kao poeti"ki stav

u -ria nalazimo u razvijenom o&liku, u Naljekovia postojati u

o&liku rudimentarnom ili latentnom. H&a su se pisca, dakle,

nalazila u istoj poeti"koj situaciji, samo to su je izrazili na

razli"ite na"ine, svaki po mjeri svojea talenta i svojea

drutveno trenutka. *zmemo li stvar s te strane, pokazat e se

da nam neka -rieva rjeenja, a i neke njeove formulacije,

ovore poneto i o Naljekoviu.

Hso&ito tu mislim na znamenito B i ovdje ve spomenuto Amjesto iz proloa #kupa. Hndje se najprije tvrdi kako ene u

auditoriju neoduju kad se na pozornicu iznese komedija umjesto

pastorale 7jer se u pastorali ra&e stihovi, a u komedijipara da

se na Placi ra%govaraju9, a onda se odre!uje kontekst i samome

tekstu koji slijedi, jer se kae kako je komedija #kup sva

ukradena i% njekog libra starijeg neg je staros" i% Plauta&'. #a

izjava dakako, nije nipoto isprika, neo je hvalisanje: ne

isti"e, dakle, -ri svoju vezu s rimskim komediorafom ni zato

to se &oji da e a tkood uhvatiti u kra!i, ni zato da &i se B

konvencionalno B prikazao lano skromnim, neo zato to eli

kazati kako njeovo djelo pripada jednom tipu teksta koji je u to

do&a u velikoj modi, naime plautovskoj komediji. Keli on kazati

kako to djelo ima visoke am&icije i kako od "itatelja o"ekuje

stanovite kompetencije. *sprkos "injenici da se u tekstu javljaju

i prepoznatljivi likovi i situacije, usprkos "injenici da sekomad ne prikazuje isklju"ivo u"enoj pu&lici, vano je, smatra

-ri, uo"iti njeovu literarnost, njeovu vezu s najveim

veli"inama svjetske knjievnosti. *kratko, premda u njemu ima

mnoo z&ilje, komad je ipak prava literatura.

170. u spomenutom alinu -rievih Djela, str. GE;.


19/22

islim da se sli"an pro&lem B i sli"no rjeenje B javlja i u

Naljekovia. Cazlika je jedino u tome to on svojim farsama ne

pie onakve proloe kakve pie -ri, pa ih zato i ne odre!uje

anrovski, niti z&ori o literarnim njihovim am&icijama. 6li, zato

on to poeti"ko pitanje rjeava u praksi: i on, kao i -ri,

z&ilji na&acuje literarno ruho. H likovima i situacijama koje e

ledatelj lako prepoznati kao z&iljske 7pa "ak i kao tipi"ne, na

"emu pisac inzistira9, ovori se na na"in visoke literature,

dakle u stihovima, i to &a u onoj vrsti stiha koja se vee za

pojam visoke knjievnosti.

* naim se povijestima knjievnosti, a i u veini napisa o

Naljekoviu, odnos izme!u z&ilje i knjievnosti o&i"no opisujetako da se polazi od pretpostavke kako je piscu lavni interes

&ila z&ilja, ali mu literarne navade nisu doputale da se njome

previe &avi, pa ju je on onda zahvaao unutar konvencionalnih

okvira. Cadi se, me!utim, po mom miljenju, u krivoj

pretpostavci: &ilo je anrova u kojima se Naljekovi moao do

mile volje &aviti z&iljom, kao npr. u poslanici ili u maskerati,

to je ponekad i "inio. Njea me!utim nije zanimala toliko

z&ilja, koliko a je zanimalo kako z&ilja funkcionira u

knjievnosti. Nije mu prva intencija &ila da o toj z&ilji neto

poru"i, neo da z&ilju uprene u literarne svrhe. ato on i nije

krijum"ario z&ilju u svoje tekstove, neo je o njoj ovorio

onoliko i onako kako je mislio da smije i moe13. 6 pri tome nije

ni trenutka isputao iz vida literarnu svrhu svojea teksta, &a

kao ni -ri koji o tome u prolou i izravno ovori.

Naljekoviu je, ukratko re"eno, &ilo do toa da z&iljuupotrije&i kao poonsko orivo literarno teksta. $tvar moda ima

korijene ve u njeovim pastoralama, dje je on B prije -ria B

uveo dvije vrste pastira, one stilizirane, koji su zapravo

18 H raznim naa!anjima to su u znanosti iznijeta o Naljekovievu odnosuprema z&ilji, v. u knjizi $lo&odana P. Novaka (eatar u Dubrovniku prije arina-ria, $plit 1844.


20/22

filozofi 7a koje -ri zove u%monima9 i o&i"ne, imenom H&rad ili

0u"eta 7koje -ri zove ubo%ima9. sta se stvar B "uvanje stada B

moe, dakle, shvatiti i na literaran i na neliteraran na"in. 6

ako je tako u pastorali, zato ne &i molo tako &iti i u o&i"noj

komediji/ ato se ono to se ina"e prikazuje u farsama i

lakrdijama B naime kako slukinje potkradaju svoje ospodarice, a

ospodari te slukinje tipaju B ne &i molo prikazati u

literarnom o&liku, u stihu, i to upravo u onom istom stihu kojim

se piu i pastorale/

*kratko, reklo &i se da je tu rije" o nekoj vrsti teatarsko

Bliterarno eksperimenta, za koji se pretpostavljalo da e imati

uspjeha kod pu&like, ali da a nee mimoii ni pohvala u"enihljudi. ato se javljaju one metri"ke i stilske oso&ine o kojima

je ovdje &ilo rije"i, zato se javljaju one aluzije na razne

aspekte du&rova"koa ivota koje jedino u literarnom kontekstu

mou &iti na pravi na"in vrednovane.

Naljekoviu su farse sredstvo, a ne rezultat. Niti je,

dakle, on htio napisati neto savrenije pa je ispala farsa B

kako se koji put pretpostavlja B niti je pisao &ez ikakve

anrovske svijesti, pa je opet ispala farsa. *pravo o&ratno,

njeov iz&or farse &io je svjestan, i &io je to "in visoko

osvijetena literata. Na je pjesnik traio anr koji &i mu moao

odovarati u kazalinom smislu 7mali &roj likova, kratkoa i

jednostavnost izved&e9, a onda je prema tom anru uspostavio

izrazito literaran odnos, poirao se njime iz perspektive

superiorna knjievnika. Pri tome nas ne mora z&unjivati "injenica

da ne znamo dje se Naljekovi s farsom moao izravno susresti:molo se to dooditi na tisuu na"ina, a sli"nost je odvie

o"ita, a da &i mola &iti slu"ajna. H tome, mislim, oso&ito

uvjerljivo ovori rasprava Nikole Datuia ?Naljekovieva


21/22

(omedija peta i francuska farsa?18, na koju "itatelja upuujem i

z&o niza druih zanimljivih zapaanja to se ondje iznose.

Na je pjesnik, dakle, s farsom postupio maniristi"ki: nije

uzeo anr kao okvir, neo kao materijal. aniristi"ko je i

njeovo nastojanje da z&ilju ulovi u mreu literarnih konvencija,

ili &ar u mreu knjievnih postupaka. * &iti, ono to nalazimo u

-ria u razvijenom o&liku, u Naljekovia nalazimo kao naznaku.

a -ria pak danas znamo i vjerujemo da je manirist, pa isto

smijemo vjerovati i za Naljekovia.

#o ne mora zna"iti da je to njeovo poeti"ko usmjerenje

svjesno. Prije e &iti da je proizalo iz duha vremena i iz

specifi"ne situacije Naljekovieva -u&rovnika. z duha vremenazato to je to do&a prijelaza, nesiurnosti, sumnje u umjetnost i

stalno propitkivanja kako se ona odnosi prema z&ilji, a kako

z&ilja prema njoj. z du&rova"ke situacije zato to je to ru&na

sredina, u stalnoj opasnosti, s jakom dravnom kontrolom

literature, sa skromnim &rojem pisaca i "itatelja, pa se uvijek

postavlja pitanje zato se pie, to se time eli kazati i kako

se to odnosi prema z&ilji. 6 upravo su to pitanja to ih

maniristi uvijek postavljaju. Naljekovi je, dakle, spontani

manirist, a to se u ovim farsama naj&olje vidi.

Lto je, me!utim, s njihovim imenom/ esu li u tim komadima

vanije oso&ine koje ih pri&liavaju farsi ili oso&ine koje ih od

farse udaljuju/ islim da &i do&ro &ilo zadrati taj naziv, i to

z&o toa da se vidi kako odnos prema tom anru kod Naljekovia

postoji. 6 od moue nesporazuma &rani nas distinkcija koja se

spontano uspostavila: farsama zovemo samo one Naljekovievescenske tekstove o kojima je ovdje &ilo rije"i B komedije petu

estu i sedmu A a ne i drue. 6ko, &ismo, dakle svjesno potovali

tu distinkciju, imali &ismo terminoloki "istu situaciju, u kojoj

19* knjizi )arav od *ortune, are& 1881.


22/22

&i se vidjelo prema kojoj se tradiciji koja vrsta tekstova

odnosi.

Lto pak da se radi s terminom komedija, kako te tekstove

tradicionalno zovemo i kako su ih, izleda, zvali i u starom

-u&rovniku/ islim da &i se taj termin morao rezervirati za ono

to je pisao -ri i za ono to je pisao niz autora poslije

njea: dakle za razvijen, vie"inski, prozni scenski tekst.

stina jest da koji put komedijama zovemo i -rieva Griuluili

+eneru i ,dona, ali to su ve specifi"nosti nae terminoloke

situacije. (ad je o Naljekoviu rije", njeove &ismo drame moli

zvati komedijama uvjetno, u specifi"nim kontekstima, a ina"e nema

nikakva razloa da prihvaamo terminoloki sustav kojemu jeistekao rok trajanja: terminima odre!ujemo i svoj povijesni odnos

prema tim tekstovima.

#aj je odnos, uostalom, za nas ve uspostavila i sama

povijest: od Naljekovievih stvari, iraju se danas, zapravo,

samo tri teksta o kojima je i ovdje &ilo rije"i. 6 onda kad se

iraju, na plakatima se najavljuju kao komedije, a u kritikama

spominju kao farse. Plakati se, dakle, dre filoloke tradicije,

a kritika realno stanja. , time je sve re"eno.

Documents

Pavao Pavlicic Farsine Farse Farsa