Bog (Apsolut, Izvor) - ateizam - Evolucija - Energija

Ponedjeljak, 06 Travanj 2015 18:01

Autor Miroslav Prvulovi

- Religioznost ne znai sama po sebi rast svijesti. - Pravi faktori za rast svijesti su u sferi evolucionizma.-Ne Bog-Apsolut-Izvor (naravno da oni kao nekakva konceptualna potapalica nisu tetni), ve - Evolucija i Rast! U tom smislu mnogi ateisti mogu biti bolji implicitni vjernici od mnogih eksplicitnih vjernika! - Rast i Evolucionizam, kao kljuni orijentiri, kao kljune vrijednosti, kao kljuni ciljevi! A u vezi sa njima - UM nam je od kljunog znaaja! - Ostaje pitanje Energije za ovakav poduhvat, a dodatni priliv energije imamo preko INTENZIVIRANJA metoda relaksacije. Kada zaemo u bilo koji vid oputanja: mi zaustavljamo oticanje energije na bilo ta vanjsko, te stupamo u proces akumuliranja Energije, a na nama je kako emo ju nakon toga koristiti. - Priliv Energije za rast nam je potreban, priliv ostvaren kroz molitvu, meditaciju, kroz praksu izvankonceptualizma, itd, ali - tu Energiju ulaemo u "projekte" uma, kroz misaono-praktiku djelanost, pri realiziranju planova i ciljeva koje smo postavili. Bez tog napora i bez njih: Energija se samo akumulira i - promjena nema.im netko pone da se okree Bogu (Apsolutu, Izvoru) - znai da mu je svijest nadomak izdizanja iznad razine Iluzije, znai da je spreman za fokusiranje na vie vrijednosti. Mada je cijela ova zona iroko i aroliko polje: religioznost je iroko ukorijenjena u zapadnjakom svijetu, a u okvoru njega se ipak tone i tone, kolektivno i individualno, u ralje Iluzije. No, u nekoj vioj zoni religioznosti postoje makar samo impulsi nadilaenja puke fiziko-materijalno-financijske ravni, te otvaranje svijesti za prave vie vrijednosti.Vjera u Boga bi trebalo, "po difoltu", da znai i rast svijesti, ukoliko rast svjesti znai zalaenje u zone ponad pukih materijalno-fizikih i sve ire i sve dublje spoznavanje, pronicanje u dubinsko-duhovne pozadine svega postojeeg. I sigurno je da sve religije sadre te mehanizme, kao potencijalno korisne za rast svijesti: a) sam fokus na viem, svejedno u kojem vidu, dakle, sam svjetonazor koji ima takve temelje; b) djela, spisi tzv. svetih knjiga te onih koje se uope bave problematikom Boga, tj. svega to bi moglo, trebalo da ima veze s rastom svijesti; c) bilo koji vid duhovne prakse (molitva, meditacija, mantra) koji pomau, trebalo da bi pomau rastu svjesti, u nekom uem smislu (za razliku od prethodnih aspekata koji to rade u irem smislu).No, religioznost i svi nabrojani aspekti religioznosti - ne znae sami po sebi i rast svijesti!Da je tako moemo pratiti u koncentinim krugovima od okoline u kojoj ivimo, do planetnog domena: ponaanje, govor, nazori... kako sveenika i ljudi koji su "pasioniranije" okrenuti vjeri, tako i onih na viim razinama crkvenih hijerarhija. Da, refleksi viih razina svijesti mogu biti maglovita kategorija, ali, i bez mnogo "filozofiranja" sve prethodno reeno moemo itekako jasno i diferencirano uavati ili detektovati. Zar kranska Crkva nije kroz srednjevjekovnu historiju inila zla (inkvizicija, itd.)?! Zar nitko nije nita uo ili proitao o pedofiliji, ne ba kao usamljenim sluajevima, i na viim razinama crkvene hijerarhije?! Uzmimo samo ove grube pokazatelje.Da vjera u Boga i vjerska praksa znae automatski rast svijesti - ni jedan jedini usamljeni refleks loih psiholokih mehanizama kod bilo kojeg pripadnika bilo koje vjere ne bi bio mogu ni u zametku. Valjda je to logino.Ovaj kritiki osvrt ne znai i tezu o tetnosti religioznog opredjeljenja. Naprotiv, ima ono svoju ulogu, moe ju imati, na odreenim etapama rasta svijesti. Osvrtom se samo ukazuje na neke generalne pogreke u poistovjeivaju rasta svijesti i religioznosti. Dakle, ipak izvjesna konfuzija u svemu ovome postoji...Vjernik se trudi i uspijeva, kako tko, da smisao postojanja ne vidi u ovozemaljskim vrijednostima, otvara svoju svijest za Vie. ta je njegov cilj? Opet i ovo individualno ovisi o samom vjerniku, ali, naelno - svakako to mogu biti: stvaranje ili utjecaj na stvaranje boljih uvjeta u kojima se ovdje ivi, i/ili - dospijevanje u neke ljepe razine Postojanja, nakon smrti, to je odvojeno ili u paketu sa idejom o "povratku Bogu", i/ili, moda kao rjee - ideja o osobnom poboljanju, u karakteru, u ponaanju. Tu je, kao logistika podrka, koncept o Biu koje je stvorilo sve to postoji, o Biu koje je planiralo deavanja u svemu to postoji (Boji Plan ili Boja Volja), u okviru toga i svaki na individualni put. to se mi vie usklaujemo sa tim Planom ili Voljom, to je korisnije po nau duu, itd.A kakav je taj na koncept o Bogu?! On mora biti, silom prilika naeg ovozemaljskog konceptualistikog miljenja -PERSONALIZIRANO Bie. Ne moemo mi, kolikogod se trudili i misaono-vizuelno upinjali, a da Boga-Apsolut-Izvor da vidimo kao bie-Bie, koje makar rudimentarno mora funkcionirati kao mi. Bie, koje je Negdje-Tamo, svakako van nas, a koje nas je stvorilo i sada nas nadgleda. Ako pokuamo da sebe percipiramo kao siunu stanicu tog Bia: opet imamo druge vrste problema - kako da sebe percipiramo istodobno i kao siunu stanicu apsolutnog Bia, i kao individuu koja funkcionira u ovome svijetu, koja ide platiti raun za struju, koja zove nekoga telefonom, gleda televiziju, itd.Da ne idemo u banaliziranja, koja su u ovom kontekstu sasvim umjesna: da zamislimo sistem gradske kanalizacije kao djeli Tijela toga Bia.U drugoj krajnosti imamo istonjako-duhovne koncepte boanstvenosti (ini mi se da ga je Osho najvie rabio), koji idu do poklika: "Ja sam Bog" (Meher Baba), i nije, u sutini, u krivu, ali - od kakve nam je to praktike koristi?! Da su uvjeti Meher Babu postavili u obinu ivotnu poziciju, u skladu sa temom ovih kolumni - "Duhovni rast u okvirima masovne svijesti", te da je bivao prisiljen stojati u redu za plaanje struje i ostalih dabina, a sa tim osjeajem: "Ja sam Bog!", onda bi vidio kako je takav koncept tek samo karikiranje realne ivotne pozicije.Ako, dakle, zaemo duboko u osobnu predodbu o Bogu-Apsolutu-Izvoru, iskreno i osloboeni svih iluzija, ne moemo a da ne doemo do: Magle, Niega, Praznine. Magla-Nita-Praznina: u naoj predodbi, ne u onome to je Realnost Postojanja.Uostalom, pogledajmo malo realnije: moemo li mi imati bilo kakvu predodbu o centru nae Galaksije?! A o centru neke tree-etvrte galaksije, od nae?! A gdje je Beskraj?!Stoga i ne udi to vjera u Boga ne moe biti, ne mora biti sama po sebi pokreta za rast svijesti. Oito su tu neki drugi faktori u igri!Religiozni koncept, koncept o Bogu-Apsolutu-Izvoru mogu biti korisni u smislu, kao to je ve reeno, otvaranja svijesti za Vie, za vie vrijednosti, za vie razine Postojanja, za tenje svemu to je Vie. Korisni u tome to se alfa i omega postojanja ne vezuje za ovozemaljsku razinu, odnosno za vidljivi fiziki svijet van Zemlje. Ali, ako imamo one probleme sa konceptom o Bogu, koji su nabrojani (a svakako da bi se jo toga otkrilo ako bismo ili u iru i dublju analizu), onda moramo potraiti te druge faktore, "koji su u igri", u igri vezanoj za ienje i rast svijesti, a koji su direktiniji, primarniji, uinkovitiji...A ONI SU - UNUTAR SAMOG KONCEPTA EVOLUCIONIZMA I RASTA!Ne Bog-Apsolut-Izvor (naravno da oni kao nekakva konceptualna potapalica nisu tetni), ve - Evolucija i Rast!U tom smislu mnogi ateisti mogu biti bolji implicitni vjernici od mnogih eksplicitnih vjernika!Netko moe da uope ne zasniva svoje svjetonazore na predodbi o Bogu, a da ipak spontano nastoji na poboljanju svega u sebi i oko sebe, na poboljavanju svojeg ponaanja, reagiranja, svojih karakternih crta, moe raditi na otklanjanju loih psiholokih mehanizama, na pomaganju drugima, na istim i humanim odnosima prema drugima, itd. Te realno i initi pomake u svemu tome.Kao to, na drugoj strani, netko se moe "ubiti" od molitvi i od propovjedi o religiji i o Bogu, a da realno i faktiki tapka u mjestu sa osobnim rastom, moe itekako robovati loim psiholokim mehanizmima, moe loe reagirati, imati loe emocije i misli, itd. MOE BITI KONZERVATIVAN, a na dogmatici i konzervativizmu se maltene sve religije zasnivaju, i - gdje ete vei "grijeh" protiv ideje o povratku Bogu - od konzervativizma?!Naravno da je religiozni koncept teorijski bolja startna pozicija za rast svijesti, bolja od ateizma, ali, kao to je ve reeno - nisu oni sinonimnog karaktera.Dakle, Rast i Evolucionizam, kao kljuni orijentiri, kao kljune vrijednosti, kao kljuni ciljevi! A u vezi sa njima - UM nam je od kljunog znaaja!Umom mi shvaamo sve ovo, umom postavljamo ovakve ili onakve ciljeve, umom se opredjeljujemo za odreene praktike korake i umom stavljamo tijelo u pogon, na realiziranju zacrtanoga. Umom mi shvaamo ta je dobro, a ta loe u naem ponaanju, reagiranju, umom donosimo odluku da to izmijenimo, umom tragamo za nainima na koje se to moe izvesti, umom se pokreemo na izvrenje. I vie od toga, kao to je pokazano u mnogim kolumnama ovdje: umom moemo, pod odreenim uvjetima, djelovati na sebe, svoje tijelo i svoju tzv. sudbinu, na kolosalnije naine od onoga to za sada, sa svim nabaenim nam ogranienjima, imamo kao stereotipne predodbe. (Taj dio, koji se odnosi na nau intencionalnost, razraivan je u serijalu, dodue nezavrenom, o transcendiranju postojeega, anakronoga svijeta.)Postoji dio koncepta u kojem je um slab, "nenadlean", o emu je takoer bilo rijei u ranijim kolumnama,a to je regija emocija. Sa emocijama izlazimo na kraj ne preko djelatnosti uma, ve kroz odreene praktike postupke ("emocionalno proiavanje", praksa izvankonceptualizma, itd.), ali opet - ovdje umom shvaamo cijeli taj koncept, te se odluujemo poduzimati korake, primjenjivati neku od tih praksi. Emocionalno proiavanje dolazi, dakle, u sklopu rada na osobnoj Evoluciji i Rastu.Ostale aspekte Evolucije i Rasta definiramo u svojoj "osobnoj legendi". A nju moemo mijenjati u skladu sa rastom svijesti i uma.I tu se suoavamo sa pitanjem energije ili Energije.Da to pitanje nije jedno od kljunih i u naem osobnom rastu - ne bi bilo ni globalno u svijestu u kojem ivimo. Valjda se podrazumijeva da tu neka veza postoji! Mi vidimo, bar oni mi koji smo se oslobodili takorei elementarnih iluzija o svojem postojanju na Zemlji, da ivimo u Zatvoru, da smo zarobljeni uvjetima u kojima smo, i planetnim, i osobnim. Da smo energetski izrabljivani. Svakako da mi nismo izvorno kreirani tako da se muimo u ovim paklenim zemaljskim uvjetima, te da imamo sva ova sadanja ogranienja u percepciji i u miljenju. Svakako da je vie nego mogu bilo koji od onih scenarija po kojima su nam monija, via, a tamna bia manipuliranjima, to preko DNA, to na druge naine, nabacili ova ogranienja i podvrgnuli nas energetskom iscrpljivanju, dakle, "locirali" nas u svemu ovome u emu se nalazimo. Ako se naas vratimo nedostacima koncepta o Bogu: moe li nam u bilo kojem smislu biti od pomoi vjera u Boga, a u datom injeninom stanju (planetnoj zarobljenosti, energetskom iscrpljivanju i nabaenim nam ogranienjima), od pomoi u razrjeavanju tog Gordijevog vora koji nam naa sadanja pozicija na planeti znai?! Ni najmanje, ni od najmanje pomoi! Mi moramo najprije konstatirati, priznati postojee realno stanje, te u skladu sa dijagnozom tragati za koracima (naravno, najprije na individualnoj razni) koji bi znaili Evolucionizam i Rast, a koji nisu mogui u uvjetima totalne zarobljenosti i kontinuiranog enormnog energetskog iscrpljivanja.A moda je via svrha nae zarobljenosti ba u tome da se napregnemo da ju savladamo?! Da prozremo sve zamke vezane za neuoavanje i opravadanje zarobljenosti (biti i dalje u postojeoj poziciji, jer je to Boja Volja!), te da napreemo svoje potencijale da naemo rjeenje, izlaz, osloboenje.Put evolucionizma, ienja i rasta generalno je naznaen.Ostaje pitanje - ENERGIJE. Jer, svaki misaoni napor na ienju i rastu neminovno je povezan sa Energijom. U UVJETIMA SVAKODNEVNOG ENEROMNOG ENERGETSKOG ISCRPLJIVANJA - PITANJE JE: SA KOJIM TO ENERGETSKIM RESUSRIMA MOEMO RADITI NA PROMJENAMA. DAKLE, PRETHODNO MORAMO OBEZBIJEDITI DOVOLJAN PRILIV ENERGIJE ZA TAKAV EVENTUALNI PODUHVAT. Manevarski prostor nam je sveden na minimum! Imamo obaveze na poslu, te obaveze van toga, ako jo ne obezbijedimo dodatni priliv energije - ONDA E NAS NAS NA RAD NA PROMJENAMA SAMO DODATNO ENERGETSKI ISCRPLJIVATI. TO JE TA FASCINANTNA ZAMKA U KOJOJ NAS DRE ONI IJA JE KOZMIK AULOGA DA NAS DRE U POROBLJENOSTI I U FUNKCIJI "HRANE" (izvora energije).Paradoksalno:dodatni priliv energije imamo preko INTENZIVIRANJA metoda relaksacije, ve sam objanjavao kako mi se kao najuinkovitija pokazala praksa izvankonceptualizma, moda je bolje da se jednostavnije nazove - dubinskim oputanjem.Intenziviranje znai: upranjavati takve metode to vie vremena dnevno moemo. Paradoksalno je, jer smo mi, po stereotipima po kojima ivimo - navikli da neto postiemo: sa to vie aktivnosti, sa intenziviranjem aktivnosti. Zapadnjakom logikom, logikom profita - odlino su nas zaveli, te naveli na intenziirano energetsko iscrpljivanje,koje za nae uvare i Iscrpljivae samo znai dodatnu hranu (energiju) "u usta".Ako smo podvrgnuti opoj Entropiji (bilo je kolumni i o tome), koja znai pojaavanje kaosa i pojaano energetsko iscrpljivanje svih aktera u zatvorenom sustavu: Zemlja kao zatvoreni sustav-Karantin, to se od Entropije neemo osloboditi nainima koji znae pojaani utroak energije, ve modelima koji sadre i "pojaane" naine prilive Energije, a to su, kao to je ve reeno - metode relaksacije.Kada, uz vie vremena za relaksaciju u toku dana, u mjeri u kojoj nam uvjeti to doputaju, akumuliramo dodatnu energiju, mi ju moemo ulagati u misaoni rad (vizualizacija, sitinovski rad, itd.) na izvoenju promjena, u sebi, oko sebe, u smislu oslobaanja, itd. Misaoni rad ili poduzimanje praktikih koraka, ukoliko imamo uvjete za njih.Uzgred,vezano za metode relaksacije, postoji neko zanimljivo istraivanje, eksperiment, u kojem je konstatirano kako su molitva i meditacija po rangu isti u vezi sa - oputanjem. Za mene neoekivano, jer je molitva ipak vezana za utroak, makar suptilan, Energije. No, svakako da imamo razne razine oputanja. Za nekoga moe biti oputanje sluanje muzike, i neki vid priliva Energije moda se ostvaruje i na taj nain,meutim, injenica je da se dubinskim, i slinim, nainima postie dublja razina oputenosti, te da je sa dubljim razinama oputenosti - potpuniji i intenzivniji priliv Energije.Valjda je i logino: ipak se neki vid ili neki intenzitet energije troi kada itamo molitvu, ili kada drimo fokus na neemu, na bilo kojoj meditativnoj temi, za razliku od naeg izvankonceptualistikog nepominog leanja. Itd, no, ovde neka ostane po strani pitanje koji vid oputanja je najuinkovitiji, u smislu priliva Energije, injenica je da je jedan vid rada na rastu - imati dopunski priliv Energije, a drugi - misaono ju usmjeravati na promjene. Princip je: bilo ime da se bavimo, bilo na ta da nam je pozornost usmjerena - mi tu troimo Energiju, pa neka je to i "oputanje" u vidu gledanja televizije, kao i - itanje duhovnih tekstova, ili tekstova o rastu svijesti.Kada zaemo u bilo koji vid oputanja: mi zaustavljamo oticanje energije na bilo ta vanjsko, te stupamo u proces akumuliranja Energije, a na nama je kako emo ju nakon toga koristiti.I u vezi s meditacijom i molitvom imamo neke duhovne stereotipe, kao i vezi s religiznou: prakticiranje meditacije i molitve sami po sebi znae rast svijesti, dovoljno je da meditiramo ili da se molimo i - eto nam pomaka u svijesti.A vidjeli smo: oni znae priliv Energije, ali priliv Energije ne znai sam po sebi rast. Rast je napor, naprezanje, kretanje, ne Energija sama po sebi.Sjemenki biljke u proljee - potrebna je Energija, u ovom sluaju energija sunca, ali biljka raste - po programu koji u sebi nosi, ona znai kretanje i "naprezanje" po programu koji u sebi nosi, da bi nastao korijen, korijen nastaje tako to se stanice korijena kreu iPROBIJAJUkroz zemlju, te je slino sa deblom, sa listovima.Sa energijom, a bez naprezanja i kretanja - sjemenka ostaje na nuli, ne ide nikuda.Priliv Energije za rast nam je potreban, priliv ostvaren kroz molitvu, meditaciju, kroz praksu izvankonceptualizma, itd, ali - tu Energiju ulaemo u "projekte" uma, kroz misaono-praktiku djelanost, pri realiziranju planova i ciljeva koje smo postavili. Bez tog napora i bez njih - Energija se samo akumulira i - promjena nema.Naporom tijela - razvija se tijelo, naporom uma - razvija se um, ako su oni u trojstvu-sprezi sa duhom: onda se rast duha mora odraavati i na ostale lanove trojstva. Ima li tog rasta kod onih koje poznajemo kao istonjake tzv. prosvijetljene, a koji su propovijedali meditaciju samu po sebi kao temelj izvoenja promjena. Neka odgovor bude podloan subjektivnosti, tek - ako, na primjer, jedan od vrlo utjecajnih tzv. prosvijetljenih mjesecima pred smrt provede na bolnikim aparatima, ne bi se ba reklo da je demonstrirao silu posveenosti meditaciji i njezinom utjecaju na trojstvo duh-um-tijelo.