Broj 41 - Godina XXII. - Ivanja 2013. - Cijena 10 kn

2

Dragi naši čitatelji,s prvim danima ljeta otvorite još jednom Vrbničke

vidike, ovaj su put osvježeni kapljicama entuzijazma i dobre volje nekih novih mladih suradnika, što nam je izuzetno drago. Voljeli bismo kad bi i dalje različite ge-neracije Vrbenčana sudjelovale u stvaranju, ali i čitanju Vrbničkih vidika i kada bismo za svakoga uspjeli pripre-miti nešto zanimljivo. Nadamo se da ćete uživati i u vizu-alnom dijelu Vidika od korica koje je izradio još jednom za vas majstor fotografije Petar Trinajstić pa do vrlo doj-mljivih putopisnih fotografija. Ovaj broj nema središnje teme, htjeli smo da je što raznolikiji sadržajem, da bude informativan, ali da u njemu pronađete i poticajne priče naših sumještana u vrijeme kada nam se često čini da nema perspektive. Ili nam možda samo nedostaje pozi-tivnih primjera i inspiracije?!

Da je pokretanje turističke agencije u Vrbniku bila dobra ideja, pokazuje 10. obljetnica Mare Toursa. Unatoč prvotnim sumnjama, pokretačica je sa svojim timom bila uporna i re-alizirala svoju viziju na dobrobit svih koji od turizma i s turizmom žive. Na stranicama Vidika nudi-mo vam i jednu nesvakidašnju priču o izvanrednom uspjehu mladog vrbničkog liječnika u svijetu. Njegovo je iskustvo do-kaz da u ostvarenju životnih snova ne treba posustati kad se jedna vrata zatvore. Oni koji su spremni uložiti veliki trud i imaju dobre ideje pronaći će put do nekih novih prilika. „Va svitu je svit“, da možemo biti dio njega svjedoče i vrbnički vinari čija su vina dobila pohvale u New Yorku te su tako promovirali Žlahtinu i Vrbnik preko Atlantika. Ovi su vinari postali i članovi europske Bratov-štine vinskih vitezova. Volite putovati i sanjate o egzo-tičnim destinacijama, no nikako da se odlučite i stalno odgađate realizaciju. Mladi Vrbenčani na stranicama Vi-dika riječju i slikom podijelili su svoja iskustva iz dalekih

krajeva i pokazali nam da ništa nije nemoguće ako se život želi obogatiti na ovaj način. Kako djeca mogu puno, ako su vođena i poticana na pravi način, pročitajte u tek-stu o čak 10. obljetnici školskog lista „Bares“. Vjerojatno se među mladim novinarima nalaze i budući urednici i suradnici Vidika. U stalnim rubrikama o školi i vrtiću do-znajemo što su sve djeca ostvarila u protekloj školskoj i pedagoškoj godini. A da na njihov emotivni i intelektu-alni razvoj u ranoj dobi djeluju i prve igre poput Kuhala baka kašicu, zasigurno niste znali. Otvorili smo i rubriku za srednjoškolce, da podijele s nama čime se bave, što ih muči, a što veseli. Kako baštinu ugraditi u sadašnjost i sačuvati za budućnost znaju sopci i folkloraši, članovi VKD-a, ali i svi oni koji su još jednom podržali maškare. Tragove pradavne prošlosti pokušali su rekonstruirati

vrbnički arheolozi, a i Bavulić smo ponovno otvorili. Vrimena prošasta progovaraju o doti, ali i otkrivaju da ljubav može pre-živjeti i nakon 55 godina zajed-ničkog života. U čitanju Vidika često prvi, na razmišljanje, a potom na raspravu navodi stric Ive, a kako ne bismo bili kao Kain i Abel iz njegovih rečeni-ca, Plovan nas na prvoj stranici poziva da poslušamo Petra na-ših dana.

I za kraj mojih redaka - o izborima, ne zato jer su manje bitni nego jednostavno zato što ste u ovom proteklom razdoblju slušali više o njima nego o svemu ostalom zajedno. Čestitamo po-bjednicima i nadamo se da ćemo u Vidicima moći pi-sati o ostvarenjima obećanog, ali i primjerima rada za dobrobit mjesta bez obzira na političko opredjeljenje, osobne interese i dobivene glasove. Jedino tako - za-jedništvom, entuzijazmom i upornim radom i političkih kandidata i svih nas, Vrbnik ima svijetlu budućnost.

Dina Valković

Riječ urednika

IMPRESSUM: Vrbnički vidici – Godina XXII. – Broj 41 – Ivanja 2013. – Cijena 10 kn – Naklada 500 primjeraka – ISSN 1332-4624; Uredništvo: Mira Katunar, Mirela Sparožić, Dina Valković – Glavna i odgovorna urednica: Dina Valković – Lektura: Mira Katunar i Dina Valković; Priprema i tisak: Tiskara „Šuljić“, Rijeka – E-mail: vkd.frankopan@gmail.com – Fotografije: Petar Trinajstić (korice), Foto Kurti, autori tekstova, privatne zbirke, arhiva

uredništva. Tiskanje ovog broja omogućile su Općina Vrbnik i Primorsko-goranska županija, na čemu im najljepše zahvaljujemo.

Foto: Petar Trinajstić

Ovim se putem zahvaljujemo svima koji su prido-nijeli izlasku još jednog broja. Pozivamo i dalje one koji žele surađivati s Vrbničkim vidicima, imaju ideje, pri-jedloge, možda i konstruktivne kritike, neka nam pišu na e-mail adresu vkd.frankopan@gmail.com ili neka se jave Uredništvu. Što više različitih suradnika, što razli-čitije teme, to bolji, otvoreniji i širi Vrbnički vidici. Ovo je list koji zajedno stvaramo mi i vi.

Svi koji žele postati aktivni članovi VKD „Fran-kopan“ ili samo podržati naš rad mogu to učiniti uplatom članarine na broj žiro računa: 2402006 – 1100124933 ili članovima Izvršnog odbora. Godišnja članarina iznosi 30 kn, a uplatom se dobiva i bespla-tan primjerak Vrbničkih vidika. I Vi dosadašnji člano-vi možete uplatiti godišnju članarinu ako još niste. Hvala!

3

Petar naših danaNa sam blagdan Majke Božje Lurdske i Međunarodni dan bolesni-

ka, 11. veljače, papa Bendikt XVI. priopćio je javnosti da se svjesno i slobodno odriče službe Kristovog Namjesnika, zbog svojih poodma-klih godina i bolesti. Ta odluka sve nas je iznenadila i rastužila. U me-dijima je ova vijest snažno odjeknula, jer se tako nešto nije dogodilo proteklih 500 godina, iako kako se ističe, prema Kanonskom pravu postoji ta mogućnost i sloboda da se Papa zbog osobnih razloga odre-kne svoje službe. Papa Benedikt XVI. je bio itekako dobar papa, no očigledno je Duh Sveti izborom pape Franje htio da u Crkvi zapušu neki novi vjetrovi.

Što znači ispravno se postaviti prema Svetom Ocu, njegovu nauku i djelima? Mi katolici trebamo ljubiti i slušati papu ne zbog toga što nam je simpatičan ili ne, pa čak ni zbog toga što se slažemo s onim što govori i radi. Trebamo ga ljubiti jer je Gospodin Isus Krist tako odredio. On je odredio da Njegova Crkva počiva na Petru i njegovim nasljednicima. On je odredio da Sveti Otac vodi Kristovo stado, Crkvu i da u određenim stvarima i okolnostima ima zajamčenu nepogreši-vost učenja. To povlači i konkretne posljedice za naš život: molit ćemo za Papu neovisno o svojim osjećajima ili razmišljanjima.

Vratimo se sad na novog Petra naših dana. Ono što se meni na osobit način svidjelo kroz našega papu jest njegov vrlo jednostavan način izražavanja. On ne ide u duboku teologiju, niti previše filozofira. Čak naprotiv kod njega prevladava istinski biblijsko-apostolski način izražavanja i komunikacije sa današnjim svijetom. On naglašava da smo svi mi braća i sestre, da moramo moliti jedni za druge, da mora-mo paziti jedni na druge, poziva da se molimo za njega. Govori nam o ljubavi koju moramo imati jedni prema drugima, o pesimizmu kojega moramo pobijediti, a kojega nam đavao stavlja na naš životni put. On na osobit način govori o oproštenju, milosrđu, ljubavi. I to gorljivo. Ukratko, papa Franjo poziva nas na djelotvornu ljubav prema Kristu.

Njegov govor jest proročki i to ne samo u onom smislu da on pro-riče budućnost. Kršćanski prorok je nešto sasvim drugo. On u ovome svijetu čini Riječ Božju aktualnom, naviješta je, i na temelju te iste riječi poziva na obraćenje i promjenu života. Novi papa je, čini se, vrlo nekonvencionalna osoba, ima jednostavan pristup ljudima, ne boji im se prići, i to je nešto što na osobit način obećava.

Zato je bitno da krenemo i mi putem kojim ide novi papa. To je put evanđelja, jednostavnosti, put Isusa Krista, put praštanja i milosrđa, put dobrote i milosti, put skromnosti i malenosti, put ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji.

Stavimo si na srce da mi jedni drugima moramo biti primjer. Mi jedni drugima moramo biti poticaj da nasljeđujemo Isusa Krista. Odu-ševljavajmo jedni druge za Isusa svojim životom i svojim ponašanjem na isti način kako papa Franjo oduševljava svijet za evanđelje i djelo-tvornu Kristovu ljubav. Takav put, Kristov put bit će i put Crkve i Crkva će zajedno sa Kristom pobijediti sve protivštine i tmine ovoga svijeta.

Vaš Plovan Tomislav Crnović

Riječ župnika

SADRŽAJ:

Riječ urednika .......................... 2

Riječ župnika ............................ 3

Općina ............................... 4 - 5

Turistička zajednica ............ 5 - 7

Obljetnice ........................ 8 - 10

Aktualno ............................... 11

Intervju .......................... 12 - 13

Vinarske teme ............... 14 - 15

Baština .................................. 16

Pjesnicima ............................ 17

Vrimena prošasta .................. 18

Tragom prošlosti ............ 19 - 20

Kamo putuju naši čitatelji? .................. 21 - 25

Užance ........................... 26 - 27

Bavulić .................................. 28

O odgoju ............................... 29

Srednjoškolci ......................... 30

Osnovna škola ................ 31 - 32

Vrtić ............................... 33 - 34

Iz vaših pera .......................... 34

Udruge .................................. 35

Iz života naše Župe ........ 36 - 37

Čestitka ................................. 38

Stric Ive ................................. 39

4

Općina Vrbnik

Najznačajniji projekt koji smo realizirali u prvoj polovici ove go-dine je uređenje Vitezićeve ulice. Ukupna ugovorena vrijednost rado-va iznosi 1,2 milijuna kuna, a izvođač je bio GP Krk. U predmetnom zahva-tu, osim onog vidljivog parternog dijela, učinjeni su značajni i nužni zahvati u trupu ulice; postavljena je fekalna kanalizacija koja pred-stavlja dio projektirane treće faze, izvedena je oborinska odvodnja, re-konstruirane postojeće vodovodne i elektro-instalacije, postavljene pod-zemne instalacije za javnu rasvjetu i optički kabel. Prilikom izvođenja radova bilo je potrebno organizira-ti i arheološki nadzor. Opločenje je sukladno zahtjevu Konzervatorskog odjela u Rijeci izvedeno kastafskim sivcem. S obzirom da je projektnom dokumentacijom bilo predloženo parterno uređenje s kojim se Kon-zervatorski odjel nije usuglasio, bilo

je potrebno izvršiti usklađenje pro-jekta da bi se ispoštivali zadani uvje-ti. Iz tih su razloga radovi započeli nešto kasnije, ali je u konačnici sve završeno u zadanim rokovima.

U travnju je dovršena i dugi niz godina planirana mrtvačnica s po-moćnim prostorijama. U srpnju će se postaviti stupovi za elektrifikaci-ju objekta. Nakon što se nabavi rashladni odar moći će se izvrši-ti tehnički prijem i staviti u funk-ciju. Ukupna vrijednost građe-vine s pripadajućom opremom iznosit će cca 700 tisuća kuna.

Početkom svibnja započela je i rekonstrukcija Vinogradske ulice na dijelu Dupčića. Projek-tnom dokumentacijom predvi-đeno je proširenje s obje strane ulice. Nositelj prve faze investi-cije vrijedne 1,2 milijuna kuna je Županijska uprava za ceste. Nakon provedenog javnog na-tječaja sklopljen je ugovor s izvođačem radova GP Rijeka. Općina sufinancira radove s 10%. Do sada je izvšen iskop s jedne strane ulice, a u drugom dijelu potrebno je izgraditi pot-porne zidove za proširenje kolnika. S obzirom na obujam radova i početak sezone dogovoreno je da se radovi nastave u rujnu.

Adaptirali smo prostor stare škole u Garici i uredili zelenu povr-šinu na ulazu u Risiku. Na temelju izvedbenog projekta sanacije luke Sv. Marak planira se do kraja godine raspisati javna nabava za sanaciju obaloutvrdica i dopunu „školjere“

lukobrana. Općina je ugovorila i ar-heološko istraživanje na području crkvice sv. Mavra nakon čega se pla-nira njezina sanacija u cilju turističke valorizacije ovog lokaliteta.

Pokrenuta je izrada izmjene prostornog plana. Održana je javna rasprava a predloženim izmjenama gotovo sve turističke zone (T2) koje

se dotiču naselja uključene su u gra-đevinsko područje naselja. Na po-dručju Treskavca predloženo je for-miranje poslovne zone i centralne zone za prikupljanje i zbrinjavanje građevinskog materijala. Na područ-ju Garice definirana je lokacija za obnovljive izvore energije, a novim prijedlogom planira se izmještanje eksploatacijskog polja kamenolo-ma dalje od naselja. Nakon obrade

S VAMA ZAJEDNO I U NAREDNOM MANDATU

Nakon provedenih lokalnih izbora, osjećamo dužnost i iskrenu želju zahvaliti Vam na povjerenju koje ste ukazali našim kandidatima na listi za Općinsko vijeće i meni kao kandidatkinji za načelnicu. U blagdanskom ozračju proslave Ivanje, čestitamo svim žiteljima Dan općine uz želju da ćemo zajedničkim djelovanjem pokazati kako bez ideološkog i političkog opterećenja možemo rješavati temeljne probleme naše općine.

5

Općina Vrbnik

Turistička zajednica

5

TZO Vrbnik i Udruga Vrbenski dešpet i ove su go-dine uz podršku Općine Vrbnik i vrbničkih vinara, orga-nizirali u periodu od 12.01. do 21.02. maškarane zaba-ve u sali nekadašnjeg hotela „Vrbniče nad morem“. Organzatori su se potrudili da Vrbenčanima i njihovim gostima ponude osim dobrog provoda i bogatog na-gradnog fonda, nastup muških i ženskih klapa sa otoka i okolice, gostovanje karnevalskih udruga otoka Krka i udruge iz Drivenika, redute po Garici i Risiki, a za sve koji su htjeli bio je organiziran i autobusni prijevoz na maškarane zabave u Drivenik i Hreljin.

U petak 19.04. na području cijele naše općine organizirana je prodaja ljetnih sadnica cvijeća po povoljnim cijenama zahvalju-jući Općini Vrbnik.

I ove godine Općina Vrbnik podržala je globalnu akciju World cleanup 2013., Zelenu čistku – jedan dan za čisti okoliš 20.04. Udrugu je u Hrvatskoj koordini-rala Udruga Žmergo iz Opatije, a u vrbničkoj akciji osim po jednog predstavnika Općine Vrbnik, TZO Vrbnik, DVD-a Vrbnik i iznajmlji-vača sudjelovalo je 16 predstav-nika Udruge Obala naših unuka iz

Izvještaj o aktivnostima i projektima, te kalendaru događanja TZO Vrbnik u 2013.

preko stotinu pristiglih zahtjeva građana, plan je pripre-mljen za potvrđivanje od strane Županije. S obzirom da je i PGŽ pokrenula izradu izmjene županijskog plana, a koji nije dobio suglasnost Ministarstva, potrebno je sa-čekati usvajanje istog. Očekujemo da će oba plana biti usvojena do kraja godine.

I ove godine organizirat ćemo i sufinancirati ljetnu glazbenu školu koja je po prvi puta organizirana prošle godine i naišla je na dobar odaziv kod djece polaznika. Uz sufinanciranje Ministarstava turizma, a u cilju slo-bodnog pristupa internetu u turističkim destinacijama, izgradit će se tri nove točke HOTSPOT sustava.

Koristim priliku zahvaliti svim udrugama i pojedinci-ma koje su angažirani na organizaciji kulturnog i zabav-

nog života u našoj općini, posebno VKD-u Frankopan i folklornoj skupini koja je sve brojnija i angažiranija. Naš folklor nastupat će ove godine na međunarodnoj smotri folklora u Poreču. Prošle godine smo za potrebe folklora naručili muške nošnje a ove godine sašit će se i nekoliko ženskih nošnji - „kamižota“. Ovdje svakako treba po-sebno zahvaliti i DVD-u Vrbnik, njihovom radu za opće dobro i brige za sigurnost svih nas. Pored redovnog fi-nanciranja vatrogastva, izvojit ćemo dodatnih 80 tisuća kuna za odgovarajuće opremanje gasitelja.

Načelnica:

Marija Dujmović-Pavan, dipl.oec.

6

Turistička zajednica

Rijeke. Nakon akcije za sve učesnike bio je organiziran i zajednički ručak.

Akcija čišćenja prirodnih morskih plaža i podmor-ja ove je godine bila planirana u dva navrata, ali nam nepovoljne vremenske prilike nisu dozvolile da se ona i održi. Čišćenje plaže ipak je uspiješno obavljeno uz pomoć vrijednog djelatnika Općine Vrbnik i asistenciju DVD-a Vrbnik.

TZO Vrbnik postavila je na svoje web stranice www.vrbnik.hr tiskane brošure (plan grada i kartu obilježenih pješačkih staza), te Poziv za uključenje u projekt stan-dardizacije obiteljskog smještaja na Kvarneru. Vrbnik je bio domaćin „Edukativne radionice Kvarner Family 2013.“ održane 09.05. u Domu na Škujici. Organizator edukacije bila je Turistička zajednica otoka Krka u surad-nji s Turističkom zajednicom Kvarnera, Turističkim za-jednicama općina i grada Krka, Strukovnom skupinom obiteljskog smještaja i turizama otoka Krka, i HGK-Župa-nijskom komorom Rijeka.

11.05. odabrana, uspješna domaćinstva s oznakom kvalitete „Kvarner Family“ na području Vrbnika i Risike, otvorili su svoja vrata i pozvali zainteresirane da u ne-posrednom kontaktu dođu do najvažnijih informacija o mogućnostima unaprijeđenja poslovanja. Osim razgle-da kuće i okućnice te razgovora s domaćinima, posjeti-telji su u svakom domaćinstvu imali priliku razgovarati s predstavnicima različitih specijaliziranih obrta i tvrtki.

Nakon dvije godine napokon je dovršen desetomi-nutni promidžbeni film TZO Vrbnik. Film je realiziran uz pomoć ekipe sa Kanala RI, a predstavlja kulturno-povi-jesne sadržaje i cjelokupnu turističko-ugostiteljsku po-nudu Vrbnika.

U tijeku je i projekt postavljanja dviju jednostranih reklamnih tabela na dvjema lokacijama, kojima mnogo-brojnim otočnim turistima i gostima želimo skrenuti pa-žnju da za svog boravka na otoku Krku posjete i Vrbnik.

Kako je već to i uobičajeno u nastavku dostavljamo do sada dogovoren program zbivanja tijekom predsto-jećih ljetnih mjeseci. U planu su naravno još neka do-gađanja koja nisu do kraja definirana, ali će o istima svi biti na vrijeme uobičajenim načinima obaviješteni. U realizaciju programa uz TZO Vrbnik i Općinu Vrbnik, kao i svih ovih godina, svoj su angažman uložili naši vinari i ugostitelji, udruge i društva koja djeluju na području općine, te zaslužni pojedinci.

Direktorica TU TZO Vrbnik: Sanja Polonijo, dipl.oec.

OBAVIJEST ZA VLASNIKE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

Joško Polonijo izabrani je predstavnik iznajmlji-vača sa područja Općine Vrbnik u Strukovnoj skupi-ni obiteljskog smještaja i turizma otoka Krka. Naime, krajem prošle godine započela je na nivou Hrvatske organizacija Strukovnih skupina obiteljskog smješta-ja, od predstavnika lokalnih sredina, preko sekcija na nivou regija, do županijskih sekcija, a imajući u vidu široki spektar problema i veliku želju za poboljšanje stanja u djelatnosti obiteljskog smještaja, s obzirom na masovnost iznajmljivača. Kolanje informacija za-mišljeno je tako da svaki vlasnik obiteljskog smještaja sa područja JLS-a koji ima potrebu postaviti pitanje vezano za svoje poslovanje, uputi isto mailom na adresu svog predstavnika. Predstavnik će iz sadrža-ja pitanja prepoznati adresu za prosljeđivanje istog: ako je u pitanju komunalna infrastruktura prosljeđu-je čelništvu JLS; ako je u pitanju način prijave-odjave turista i sl. prosljedjuje direktorici TZ-a; ako je u pi-tanju zakonska regulativa, pitanje proslijeđuje regio-nalnom odsjeku za turizam HGK ŽK Rijeka na adresu ljerkovic@hgk.hr, voditeljici Loredani Jerković. Istim putem biti će vraćeni i odgovori pa će predstavnik biti upoznat sa svim pitanjima i odgovorima, a vlasnici obiteljskog smještaja će dobiti kompetentan odgovor na svoje pitanje u najkraćem mogućem roku.

7

Turistička zajednica

DATUM DOGAĐANJA 2013.21.06. petak Svjetski dan glazbe, nastup jazz sastava na Glavači

21.06. petak Dan morskog pjenušca Valomet i Dan Općine Vrbnik

23.06. nedjelja Otvaranje izložbe fotografija Srđana Hulaka u Domu na Škujici

24.06. ponedjeljak

Blagdan Sv. Ivana Krstitelja 10,30 sati - svečana pjevana misa na staroslavenskom jeziku u Župnoj crkvi11,30 sati - nastup folklora VKD «Frankopan», na Placi 21,00 sat - muzika na Trgu Škujica - grupa Fortunal

28.06.-30.06.petak / subota / nedjelja

«Festival žlahtine» 28.06. petak - Posjeta vinariji Pavlomir u Novom Vinodolskom13,00 sati - polazak broda za Pavlomir29.06. subota - Dan otvorenih podruma vrbničkih vinara Blagdan Sv. Petra i Pavla10,00 sati - svečana misa na Garici povodom Petrove12,00 - 20,00 sati - otvoreni podrumi vrbničkih vinara20,30 sati - Trio Crikvenica na Placi Vrbničkog statuta20,00 sati - muzika na Trgu Škujica21,00 sat - pučka fešta u Garici30.06. nedjelja - Razgon - Vrbnik18,00 sati - radionica filcanja vune, prezentacija izrade sira, mali sajam autohtonih proizvoda 20,30 sati - nastup folklora VKD Frankopan - klapa Iskon iz Splita i grupa Insula na Trgu Škujica

12.-13.07.petak - subota

Mud, Blood & Beer Festival20,00 sati - nastup domaćih i inozemnih glazbenika, Namori

14.07.nedjelja

«Dani šurlica» Od 18,00 sati - degustacija šurlica i vina, mali sajam autohtonih proizvoda, muzika na više lokacija21,30 sati - Koncert polaznika glazbene škole

14.-21.07. nedjelja - nedjelja

«Dani šurlica» - tijekom tjedna posebna ponuda jela od šurlic spremljenih na razne načine u vrbničkim restoranima i konobama

21.07.nedjelja

«Dani šurlica» Od 18,00 sati - degustacija šurlica i vina, mali sajam autohtonih proizvoda, muzika na više lokacija21,00 sat - Vrbenske užance: uprizorenje starih običaja kroz pjesmu, ples, igru i svakodnevne poslove, u organizaciji članova VKD Frankopan

26.07. petakPrezentacija knjige „Bokunići moga dana“ Marinke Matanić Polonijo20,30 sati - Placa Vrbničkog statuta

27.07. subota13. amaterski plivački maraton Vrbnik - Risika10,00 sati - start u luci Vrbnik; završnica u uvali Sv. Marek

14.08. srijeda Pučka fešta u Risiki

30.-31.08.petak - subota

«Dani vina otoka Krka - Vrbnik 2013.»- degustacija i prodaja vina, stručna predavanja i izložbe, bogat kulturno-zabavni program 30.08. - petak Od 11,00 do 24,00 sata - degustacija vina i sajam autohtonih proizvoda20,00 sati - svečano otvaranje manifestacije20,30 sati - nastup članova folklornog društva VKD Frankopan - Tramontana i Duo Party na Trgu Škujica - Trio Crikvenica na Placi Vrbničkog statuta31.08. subotaOd 10,00 da 16,00 sati - Izložba vinogradarske i vinarske opreme (Škujica)Od 11,00 do 24,00 sata - degustacija vina i sajam autohtonih proizvodaU 19,00 sati - predavanje za vinogradare ( Općinska vijećnica )20,00 sati - grupa Insula na Trgu Škujica - Trio Crikvenica na Placi Vrbničkog statuta

06.10. nedjeljaObilježavanje 120. obljetnice tamburaštva u Vrbniku - koncert Tamburaškog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda

8

Obljetnice

Trebalo je tada dosta hrabrosti za prepoznavanje prilike te uporno i srčano ostvarivanje vizije. Misao vo-dilja bila je pretočiti našu izvornost i prepoznatljivost u moderan turistički proizvod. Htjeli smo da Vrbnik pro-nađe svoju publiku, a ne da bude samo slučajan odabir gostiju koji u žiži sezone drugdje ne pronalaze slobodan ležaj te se u zadnji čas slučajno utječu Vrbniku.

S ponosom ističemo da smo u velikoj mjeri i uspjeli. O tome jasno govore i brojke – 2003. godine na područ-ju TZO Vrbnik ostvareno je 10 815 noćenja, a prošle go-dine 57 687 noćenja. Naravno, taj porast ne pripisujemo samo svojem radu, ali sigurno je da su naš trud, znanje i zalaganje itekako vidljivi u ovim brojkama. Uložili smo puno truda i radnih sati da Vrbnik “stavimo na kartu”, da ga označimo kao privlačnu destinaciju za obiteljski od-mor. Naravno, to je proces koji traje i tu sigurno postoji još puno prostora za napredak.

Kada se osvrnemo, uočavamo vrlo značajan i vidljiv pomak u kvaliteti, opremljenosti i privlačnosti privatnog smještaja. Sve više ljudi prepoznaje u tome priliku za dodatnom zaradom i iskorištavanjem postojeće nekret-nine. Posebno veseli što na taj način žive i kuće u starom gradu, u gradskoj jezgri, a tako se barem odgađa i njiho-va prodaja.

Danas Mare Tours ima poslovnicu s mjenjačnicom i lutrijom na Trgu sv. Ivana, na centralnom parkiralištu. Naš prvi ured, gdje se i odvija jezgra našega poslovanja, nalazi se na Pojani, u negdašnjoj konobi obi-teljske kuće. Tada, prije 10 godina, mnogi su se čudili što na toj lokaciji, u starom gradu, u pješačkoj zoni, može opstati turistička agen-cija. Međutim, bio je to svjestan izbor, vizija da prožmemo prošlost i sadašnjost, uvjere-nje da vrijednosti i prostor koji baštinimo mogu stvarati nove vrijednosti u sadašnjem trenutku.

To su nam omogućile i nove tehnologi-je, prvenstveno internet, a taj smo trenutak i tu priliku znali prepoznati. Stalno unapre-

đujemo svoju online prisutnost, a ovom prilikom želimo predstaviti novo ruho i sadržaje svoje internetske stra-nice: www.mare-vrbnik.com Umreženost omogućava da i mala mjesta, specifični proizvodi, vještine i znanja, neovisno o svojim paralelama i meridijanima, pronađu svoju nišu, svoju publiku, svoje mjesto pod suncem. Na-ravno, to zahtijeva puno truda, umješnosti i upornosti, a i podosta novčića. Zanimljivo je promatrati koliko je in-ternet prožeo ljudske potrebe i navike. Internet je uve-like utjecao i na trendove u rezerviranju, kao i na odabir destinacije. Internet u apartmanu je prije 10 godina bio poprilična egzotika, a danas postaje standard. Kod upita primjećujemo da je gostu internet u pravilu bitniji od klime ili, primjerice, roštilja. Prepoznavši tu potrebu, ra-zvili smo svoju WiFi mrežu dostupnu u cijelom Vrbniku.

U Mare Toursu svoj posao ne doživljavamo samo kao kruhoborstvo. Svojim djelovanjem nastojimo prido-nijeti Vrbniku, na svoj se način odužiti baštini na koju se svi naslanjamo. Uključeni smo u rad TZ-a te svojim pri-jedlozima i aktivnostima nastojimo unaprijediti turistič-ku ponudu i sliku Vrbnika. Promišljenim izborom suve-nira nastojimo pridonijeti vizualnom identitetu Vrbnika. Našim mladim sugrađanima omogućavamo da kod nas

Mare Tours - naših prvih deset godinaNa Antonju 2003. godine, Turistička agencija Mare Tours otvorila je svoja vrata. Kako je tekao put od ideje, preko realizacije, pa sve do zavidnih ostvarenja i rezultata?

9

Obljetnice

Školski list Bares rođen je kao za-misao jednog kasnozimskog ožujskog dana 2004. godine u školskoj knjižnici Područne škole Vrbnik. Tada je broj uče-nika u školi bio veći jer su školu polazili i učenici starijih razreda PŠ Dobrinj.

Mala grupica učenika s nevjerojat-nim je žarom prionula izradi prvog bro-ja. Možete zamisliti kakvim su tempom radili kad je prvi broj izašao već u lipnju 2004., a ostali brojevi stvarali su se kroz cijelu školsku godinu. Oformile su se stalne rubrike: naša škola (u njoj objav-ljujemo sve što je vezano uz događanja u školi), izađimo iz škole (iznosi događa-nja vezana uz Vrbnik, njegovu prošlost i sadašnjost) mi i svijet (izvještava o svim našim putovanjima van škole i mjesta Vrbnika) učenici putopisci (učenici, koji su posjetili na tri ili više dana nama udaljen kraj, pišu o svojim doživljajima i iskustvima), još su tu i učenički radovi, razne zanimljivosti vezane uz znanje i zabavu te strip. U ovih deset godina napravili smo i bezbroj inter-vjua s istaknutim ličnostima Vrbnika i otoka Krka te na razini Domovine znanim pjevačima (Mario Lipovšek- Battifiaca, Kim Verson, Lidija Bačić) i piscima (Sanja Pi-lić, Hrvoje Kovačević). Dotakli smo se i povijesti Vrbnika u Vrbenskom vremeplovu i dosad se sjetili da su nekoć u Vrbniku bile tvornice za proizvodnju pirea (konšerve) od rajčice i proizvodnju tekstila. Zabilježili smo brojne aktivnosti u kojima su učenici doprinijeli kulturnom uz-dizanju Vrbnika u vidu folklornih i glazbenih nastupa

te igrokaza koje je pripremala naša čakavska grupa na čelu s učiteljicom Marijom Kraljić (Kugina kuća, Mikić). Pratili smo rad i izložbu čakavske grupe na temu OVCE pod nazivom «Na male, na, na», promovirali smo vrb-nički dijalekt i pjesništvo na Državnim razinama LiDra-Na, sudjelovali u raznim sportskim natjecanjima (šah, nogomet, košarka, rukomet) i školi stvaralaštva… Nismo zapostavili ni vrijednu kršćansku tradiciju Vrbnika koju smo pratili vijestima s raznih vjerskih događanja i razgo-vorima s vrbničkim svećenicima. Još je stvari o kojima bi se moglo pisati, ali ono najznačajnije je da su u nastan-ku svih navedenih tema sudjelovali učenici PŠ Vrbnik, mali Vrbničani koji će danas sutra narasti i kroz znanje stečeno u školi doprinositi kulturnom razvoju i promo-

Desetogodišnjica postojanja školskog lista Bares

Deseto zrno na grozdiću

obave turističku praksu i steknu svoje prvo radno isku-stvo u turizmu. Svojim radom velikom broju sumještana stvaramo nove vrijednosti.

Ovom prilikom želimo zahvaliti svim iznajmljivačima na suradnji. U svakom se trenutku trudimo opravdati povjerenje koje nam ukazujete. Hvala vam!

I na kraju, neka mi bude dopušteno nekoliko osobnih redaka – želim zahvaliti na zdušnoj podršci svojoj obite-lji, posebno svojem ocu, čije su vrijedne ruke i istančan osjećaj za prostor, konobu s puno patine pretvorile u ugodan poslovni prostor. Zahvaljujem svima koji su svo-je vrijeme i znanje utkali u Mare Tours. Naš je tim, bez daljnjega, naša najveća vrijednost!

Razmišljajući kako da obilježimo 10 godina rada, do-mislili smo se donirati igralo za djecu u parkiću Gospoji – vjerujemo da će to razveseliti naše male sumještane kao i naše goste. Uvjereni smo da će to biti drago i našim su-

radnicima i iznajmljivačima jer to je naš zajednički mali dar Vrbniku. Zahvaljujemo i VV što su nam dali priliku da se predstavimo povodom 10. godišnjice rada.

Matilda Braut

10

Obljetnice

ciji Vrbnika. Naravno, ne smijemo izostaviti ni učitelje PŠ Vrbnik koji uvijek rado sudjeluju u stvaranju školskog lista i time su nam zaista velika podrška. Tu su i vrijedne tete iz vrtića koje nam svake godine pišu o događajima koji su obilježili tekuću godinu u vrtiću koji se nalazi u sklopu školske zgrade.

Ove će školske godine svjetlo dana ugledati dese-ti broj Barsa. To je malena, ali vrijedna godišnjica naše školske publikacije koja je opstala zahvaljujući trudu učenika i učitelja PŠ Vrbnik.

Da bi naš školski list redovito izlazio, bila nam je potrebna i financijska potpora pa se tako ovim putem zahvaljujem svima koji su potpomagali tiskanje našeg školskog lista tj. Općini Vrbnik, Primorsko-goranskoj žu-paniji i Školskoj knjizi.

Irena Žgaljić Magašić, knjižničarka PŠ Vrbnik

11

Aktualno

Prvi su bili na redu onisti za Europski parlament, i to na 14. aprija, ki nas, kako mi se pari, nisu baš pre-više interesirali, aš je samo nas 338 od 1199 upisanih birači, ili ti ga statistički 28.19 % , prišlo glasovat. Ki je razlog tako slabon odazivu ne znan, ali rabi reć da smo po izlaznosti bili mej bojimi va državi, a najboji na oto-ku, aš je posvuda izlaznost bila uglavnon oko 20 %. Na glasačkon listiću ki je bil velik skoro meter za meter, bilo je sve skupa 28 kandidacijskih list po 12 kandidati, a po prvi put cela Hrvatska bila je jedna izborna jedinica. Na razini cele državi najviše glasi je dobila koalicijska lista na čelu ze HDZ-on i to 6 mandati (32,86%), 5 mandati je dobila koalicijska lista na čelu ze SDP-on (32,07%), a je-den mandat je dobila lista Hrvatskih laburista (15,01%).

Rabi reć i to, ki je dobil na izborih Vrbniku. Kako novini pišu na Boduliji se glasalo za „livi blok“ pe su tako i va Vrbniku najviše glasi dobili „livi“ i to 37,42%, na drugon mestu su oni „desni“ i to ze 28,19%, a na tre-ćen mestu je bila lista Ivana Jakovčića. Rabi reć da su ovo prvi izbori na kih smo mogli uz listu senjat i čovika za koga smo misleli da je na toj lištri najšesniji. Po višti većine Vrbenčan, ali i celoga otoka, najšesniji političar na izborih je bil Tonino Picula ze liste SDP, jer je on dobil najviše pojedinačnih glasi. Kako ši, kako ne, na biralištu ni bilo veloga šunšura, jušto če je bilo onistih ki su prišli glasat bez legitimacije, pe su uz malo remjana morali poć doma, a bez da su obavili svoju građansku dužnost, aš nikogare ni bilo voja po onoj teplini hodit va Veju po potvrdu ke matičaru. Svi oni ki nisu ovo leto arivali glasovat, neka ne budu nevojni aš već drugo leto ćemo opet imit izbore za Europski parlament, tako da ću van za drugu Ivanju znat pravit dal se ča prominilo ili je sve ostalo po staron.

19. maja na red su prišli i izbori za lokalnu vlast, i to za načelnika, vijeće i mjesne odbore. Vrbenčani su i ovi put pokazali da vole pulitiku aš nas je čak 820 od 1.232 prišlo na glasovanje, to bi van bilo 66,56%, tako da smo i ovaj put jedni od «jačih po izlaznosti» va celoj državi. Ala da smo i mi va ničemu mej bojimi !? Za prit glasat uz legitimaciju rabelo je zet sobun i oćali, aš smo imeli 5 različitih listić i 5 škatul va kih smo ih morali pohitat, tako da je seki moral dobro pogjedat ki listić gre va ku škatulu.

Če se tiče Primorsko-goranske županije, sve je osta-lo po staron aš je ostal novi-stari župan Zlatko Komadi-na, a va županijskoj skupštini uvjerljivo najviše glasi je dobila lištra na čelu z SDP-on, tako da se ovdi ni niš bitno prominilo.

Če se tiče općinskoga vijeća mogli smo zibrat mej 4 lištre, i to lištre HDZ na čelu ze Slavkon Zahijun, koalicij-ske liste HSU, HSS, SDP, PGS na čelu ze Josipon Brusićen, koalicijske liste HSP, Akcije za bolju Hrvatsku, HČSP, Sa-veza za promjenu, Volim Hrvatsku na čelu ze Matejon Polonijon i kandidacijske liste grupe birača na čelu ze Igoron Justićen. Ko i na pasanih izborih najboje je pa-sal HDZ, za koga je glasalo 355 judi tj., 45,11%, na dru-gon mestu je lista Josipa Brusića ze 265 glasi (33,67%), a po jednoga vijećnika dobile su i liste HSP-a 90 glasi (11,44%) i kandidacijska lista grupe birača ka je dobila sve skupa 77 glasi (9,78%). Rezultati ovih izbori praktički su isti ko i pasanih, aš je broj vijećnika po strankah ostal isti, jedina promina su nika nova imena va vijeću, i to uglavnon mlaji judi. Dal će ča bit od njih, vidit ćemo kroz eva 4 leta.

Za načelnika su za ove izbore bila samo dva kandi-data: Marija Dujmović ze zamjenicun Marinun Grdinić i Josip Brusić ze zamjenikon Franjon Toljanićen, tako da se vaje znalo da ćemo načelnika dobit vaje va prvon kru-gu. Jenu doba se činelo da ćemo imit novoga načelnika, aš po glasih v Risiki i va Garici, Josip Brusić je imel priko 70 glasi više, ali Vrbniku je Marija Dujmović ipak uvjerlji-vo dobila, tako da je na kraju omjer glasi bil 57,07% za Mariju Dujmović ka je dobila 468 glasi, naspram 38,29% glasi za Josipa Brusića ki je dobil sve skupa 314 glasi.

Za mjesne odbore Vrbniku smo imeli samo dvi liste, listu HSP-a ka će imit 2 člana mjesnog odbora, i listu HSU-HSS-SDP-PGS ka će imit 3 kandidata va mjesnon odboru.

Općinsko izborno povjerenstvo i članovi biračkih od-bori sve su odradili kako tuka, a jedni i drugi izbori pa-sali su bez greške i bez veloga šunšura. A sad samo rabi čekat da se va čin većen postotku ostvari i sve če su nan obećali od europske priko županijske do lokalne razine…

Marin Valković

IZBORI x 2Ovo leto smo va Lipoj našoj imeli čak dvoje izbori, jedne za Europski parlament, a druge za našu lokalnu vlast. Kakovi su rezultati bili, pročitajte!

11

12

Marin Soldatić je upisao studij medicine na Medi-cinskom fakultetu u Rijeci 2005., a diplomirao je 2012. godine Bio je veoma uspješan student, imao je status demonstratora pri Katedri za biologiju i medicinsku ge-netiku, pri Katedri za fiziologiju, imunologiju i patofizi-ologiju te pri Katedri za internu medicinu. Objavio je znanstveni rad “Quality of life in ESRD patients”, sudje-lovao na liječničkim kongresima, a dobio je i priznanje za najbolji studentski rad na kongresu ZIMS - 2010 iz područja nefrologije i dijalize. Sudjelovao je u akcijama Crvenog križa i Medicinskog fakulteta.

Kako si se odlučio za poziv liječnika?Još od osnovne škole, želio sam postati liječnik i u

tom smjeru sam učio i pripremao se, posebno sam se usredotočio na biologiju, kemiju i fiziku jer za upis na medicinu nije dovoljna želja već mnogo truda i znanja. U trećem razredu gimnazije učvrstio sam tu svoju odluku. Tijekom školovanja zanimala me i informatika, sudjelo-vao sam na natjecanjima na županijskoj i državnoj razini.

Kako je teklo tvoje studiranje medicine po Bolonj-skom programu?

Oduševljeno sam pohađao predavanja, bio redovit, upijao, puno učio, polagao ispite - sav sam bio u tome. Što se tiče „bolonje“ sve je bilo prilično nedefinirano pa se do pred kraj studija nije znalo kakve će biti završne obveze studenata. Na kraju sam morao pisati i diplom-sku radnju i polagati završni ispit. Zbog neredovitih ro-kova za polaganje ispita neplanirano se odužio završetak studiranja no to mi je dalo vremena da se posvetim i nekim drugim poslovima.

Medicina i informatika pokazat će se kao dobit-na kombinacija u tim tvojim poslovima, otkrij nam o čemu se radi?

Radio sam jedan projekt za internetsku tražilicu Yahoo!, s nazivom Yahoo! Health. Projekt je uključivao izradu web portala namijenjenog pacijentima u traže-nju medicinskog savjeta i povezivanja s liječnicima koji

mogu pomoći liječiti tu određenu vrstu zdravstvenih te-goba. Cjelokupni projekt je bio timski rad, u kojem sam ja kompletno razradio medicinski dio.

Kako si uopće dobio priliku raditi za njih i kako je tekla vaša suradnja?

Imao sam zamisao i poslao je Yahoou na razmatra-nje. Na moje iznenađenje, odmah su pokazali interes i tako je počela naša suradnja. Sve se odvijalo virtualnim putem preko e-maila i Skype-a. Nakon detaljnog razra-đivanja ideje, na kojem sam intenzivno radio više od godine dana, zatražili su od mene službenu suradnju. Pozvali su me u London, gdje je njihovo europsko pred-stavništvo, na potpisivanje ugovora. Uslijedila je onda još detaljnija dorada i dogovor oko korištenja.

Rad na projektu nije bio jednostavan, što je bilo potrebno da ga uspješno privedeš kraju?

Rad je bio izuzetno dinamičan i zanimljiv, no i izu-zetno zahtjevan. Trebalo je kao prvo usavršiti i znanje engleskog jezika, upoznati se i sa svim relevantnim či-njenicama vezanim uz suvremene aspekte informiranja. Trebalo je poznavati i relevantne nove medicinske činje-nice, potom ih biti spreman implementirati. U timskom radu od presudne je važnosti bila sposobnost komuni-kacije i suradnje, pregovaranja i postizanja kompromisa.

Što misliš da je potrebno za uspjeh izvan domovi-ne? Što je potrebno da se bude prepoznat na „svjet-skoj“ razini?

Rad, trud, znanje i velika upornost. Mislim da tre-ba razbiti i predrasude prema toj „svjetskoj“ razini jer ljudi s kojima sam komunicirao su bili zbilja jednostavni i spremni pomoći. I taj osjećaj manje vrijednosti koji če-sto imamo jer dolazimo iz male države i male sredine je također krivi. Uopće nije bitno odakle dolaziš, već s kakvim idejama, znanjima i vještinama dolaziš.

Ovaj projekt otvorio ti je nove mogućnosti i priliku za bolju budućnost izvan domovine, no ovome su pret-hodila razočarenja u domovini… Zašto nisi stažirao u

New York ili London ?! Razgovarali smo s Marinom Soldatićem – mladim ambicioznim liječnikom u potrazi za poslom. I sve je moglo završiti kao još jedna tipična hrvatska priča o nezaposlenim obrazovanim ljudima s diplomom koji čekaju da dobiju svoju priliku. Marin je svoju priliku stvorio sam pa može birati hoće li stažirati medicinu u New Yorku ili Londonu.

Intervju

13

Intervju

Hrvatskoj? Na kakve si probleme naišao?

Imao sam oko toga nezgodu, možda zgodu - vidjet ćemo. Kada sam diplomirao, dugo nije iza-šao natječaj za stažiranje. Kada je konačno izašao, poslao sam sve dokumente, javio se na natječaj i čekao. Dugo pak nije bilo rezulta-ta. Doktori s kojima sam razgova-rao govorili su da je sve to zbog ekonomske situacije i nemoguć-nosti HZZO-a da plaća stažiste. Ja sam čekao i pomalo radio na mom projektu. Kada je konačno rezultat objavljen nisam bio na popisu, ni među primljenima ni među odbijenima. Nezgoda je bila administrativna, djelom i mojom krivnjom, no kao liječnik-stažist, ja svoju priliku nisam dobio.

Kako si se osjećao?U tom trenutku bio sam jako razočaran u naš cje-

lokupni sustav, nisam znao što bih dalje, a htio sam se posvetiti medicini što bez stažiranja nije bilo moguće. U tim teškim trenutcima velika su mi podrška bili obitelj i prijatelji, a često sam se utjecao i Majci Božjoj Trsatskoj. Vjera za mene ima veliku ulogu u životu. Vjerovao sam da će mi Bog pomoći da mi se otvore neka druga vrata…

I otvorila su se…Tada sam se već dobro poznavao s direktoricom

Yahoo!-a Marissom Mayer koja me cijelo vrijeme ohra-brivala i ponudila mi pomoć oko drugog rješenja. Obe-ćala mi je da će mi pomoći oko preseljenja u SAD, prona-laska stažiranja te oko svih administrativnih zavrzlama. Nekoliko dana sam razmišljao i bio u dilemi, no shvatio sam da se ovakve prilike ne propuštaju, još i stoga što sam sanjao o profesionalnoj karijeri u SAD-u.

Što je za to bilo potrebno za usavršavanje u SAD-u?Najprije se mora nostrificirati diploma za Ameriku,

zatim položiti njihove ispite. Dva se ispita mogu položiti iz Hrvatske (postoje ovlaštene institucije i u Rijeci za to), ostalo u Americi, ali prije no što je diploma nostrificira-na ne može se pristupiti polaganju, a i to je potrajalo 4, 5 mjeseci. Učio sam naporno za ispite i intenzivno se pri-premao za američki medicinski sustav. U međuvremenu su tekle aktivnosti oko vize, smještaja i pronalaska bolni-ce za stažiranje. Marissa mi je pomogla dobiti staž u gra-du New Yorku u St Luke’s Roosevelt Hospital Centeru.

Dva si ispita položio s odličnim rezultatima i već na-kon prvog dobio primamljivu ponudu. O čemu se radi?

Da, jedne večeri, zvao me na mobitel uvaženi profe-sor John Meenan s Klinike Guy’s & St Thomas Hospital

u Londonu i pozvao me da dođem na njihovo sveučilište stažirati i po-tom specijalizirati internu medici-nu.

Kako je došao do tebe?I ja sam bio iznenađen, ali re-

kao mi je da on ima uvid u rezul-tate tih ispita i općenito mog živo-topisa. Evo, nije točno da su trud i učenje uzaludni i da su šanse na strani onih koji imaju “vezu”.

To je promijenilo tvoje plano-ve? Što si odlučio?

Oni rade i po europskom i po američkom programu. Nakon raz-matranja ponude uvidio sam da će mi to pružiti visoke standarde u nastavku svog usavršavanja pa sam pristao. Dogovori su još u tije-ku. Vjerojatno ću ići u London sre-

dinom kolovoza, ali prije toga morati položiti još jedan ispit u Americi.

Dakle, sklopio si ugovor s Yahoom i u međuvreme-nu dobio ponudu za stažiranje i specijalizaciju u Lon-donu?

Čudni su putovi Gospodnji…

Koji su tvoji planoviDa započeto završim, u struci se usavršim, posvetim

medicini, a jednog se dana vratim i radim u Domovini.

Marine, zahvaljujemo ti na razgovoru i želimo ti puno uspjeha u osobnom i profesionalnom životu!

Nadamo se da će Marinova priča ohrabriti sve one koji još čekaju svoju priliku - da se usude napraviti prvi korak ako imaju kakvu dobru ideju i spremni su uloži-ti puno truda u njezino ostvarenje. Optimizam s pokri-ćem, rad, znanje i Božja pomoć bili su Marinov recept za uspjeh, zašto ne isprobati?

Razgovarala Dina Valković

VRBNIČKI VINARI ZAGRIZLI “VELIKU JABUKU”

Vinarske teme

14

U New Yorku je 26. veljače ove godine održano drugo veliko kušanje hrvatskih vina VINA CROATIA 2013. u or-ganizaciji Udruženja vinarstva HGK, Ministarstva poljopri-vrede i Generalnog konzulata RH u New Yorku, kako bi se omogućio što kvalitetniji proboj hrvatskih vina na američ-ko tržište. Događanje se održalo u Astor Centeru, na Ma-nhattanuu, u jednom od najpoznatijih vinskih prezenta-cijskih prostora u New Yorku gdje se predstavilo, s više od stotinu različitih etiketa, 29 hrvatskih vinara: Badel 1862, Baković, Belje, Bibich, Bodren, Bolfan, Boškinac, Damjanić, Franc Arman, Gospoja, Grgić, Iločki podrumi, Ivan Katunar, Korta Katarina, Kozlović, Kra-uthaker, Kutjevo, Matošević, Meneghetti, Mokalo, Nada, Pelješki vinogradar, Roxanich, Šipun, Škegro, St.Hills, Tra-pan, Vinoplod i Zlatan Otok. Stvaranjem brenda “Vina Cro-atia – Vina Mosaica”, s ciljem zajedničkog brendiranja hrvatskih vina, otvaraju se ino-zemna tržišta, povećava se konkurentnost i prezentira se Hrvatsku kao vinsku zemlju, te se pozicioniraju hrvatska vina na svjetskoj vinskoj i turističkoj karti.

Prezentaciju i kušanje u New Yorku posjetilo je oko 1000 zainteresiranih, od čega veliki broj specijaliziranih novinara, sommeliera i distributera. U sklopu ovog doga-đanja održane su dvije masterclass radionice pod nazivom “Vina Croatia: Taste the Place” - Hrvatska vina: okusite ze-mlju koju su održali Mike DeSimone i Jeff Jenssen - The Wine Guys, jedni od najpoznatijih wine&gastro novinara i pisaca u New Yorku. Na toj je radionici pedesetak zain-teresiranih poslušalo prezentaciju o povijesti hrvatskog vinarstva i četiri hrvatske vinske regije, dok je drugu radi-onicu pod nazivom “Beyond Plavac Mali: Croatia’s Other Indigenous Varietal Wines” - Osim Plavca malog: Druge hrvatske autohtone sorte vina, održao master sommelier Cliff Rames, inače hrvatskih korijena. Hrvatska vina mogu se naručiti u brojnim njujorškim restoranima, serviraju se na svim kulturnim i diplomatskim predstavljanjima Hrvat-ske u Americi, a o hrvatskoj vinskoj sceni pohvalno se piše u New York Timesu i poznatom vinskom časopisu Wine Enthusiast.

Veliki interes njujorške stručne javnosti i oduševlje-nost hrvatskim vinima onih koji se vinima bave kao ama-teri, zainteresiranost za hrvatsku vinsku scenu, informi-

ranost o autohtonim hrvatskim sortama, mene je uistinu impresionirala. Mladi ljudi, entuzijasti i stručnjaci u svom poslu, pišu na specijaliziranim internetskim stranicama, putem raznih društvenih mreža o hrvatskim vinima, povi-jesti vinogradarstva i vinarstva Hrvatske, sudjeluju na ra-znim vinskim događanjima, istražuju i zaključuju. Možda ponekad bolje i od nas samih. Ja sam primjerice osobno, više puta bio prisutan u raspravama gdje je negirana au-

tohtonost Žlahtine, a odgovor da to nije točno dati će vam i jedan od gore spomenutih mladih ljudi, koji je Hrvatsku prvi puta posje-tio prije nekoliko godina. Stetson Robins, manager tvrtke Blue Da-nube Wine – uvoznika hrvatskih vina za NY i Istočnu obalu. Na in-ternetskim stranicama svoje tvrt-ke demantirati će tvrdnje nekih da je Žlahtina sinonim za švicar-sku sortu Chasselas. Napisati će da je Chasselas sinonim za Rdeču Žlahtninu, Žlahtinu Bigelu i Žla-

tinu, ali ne i za Žlahtinu. Pronašao je tijekom svog istra-živanja rad dr. Edija Maletića s Agronomskog fakulteta iz Zagrebu i Centra za primijenjenu genetiku iz Beča iz 1999. godine u kojemu se genetski karakteriziraju DNA profili 22 hrvatske autohtone vinske sorte i detektiraju sinonimi u susjednim regijama, te se utvrđuje da je Žlahtina autohto-na hrvatska sorta. Jedna druga mlada osoba, Njujorčanka Katherine Camargo, koja u Hrvatskoj nije bila nikada, piše o autohtonim sortama grožđa Hrvatskog primorja, poseb-no o Sansigotu, istražuje razloge njegova izumiranja, nje-gove sinonime, razloge ponovnog rekultiviranja, analizira i elaborira povijesni kontinuitet vinogradarstva i vinarstva našeg kraja, postavlja intrigantna pitanja koja ni kod nas ne čujemo tako često.

Pozitivna klima oko hrvatske vinske priče i pozicioni-ranost hrvatskog vinskog proizvoda, te sama snaga i veli-čina ovog događanja, ne može nas ostaviti ravnodušnima. I reći će stoga veliki vinski znalci svim prisutnima na pre-zentaciji u New Yorku:

“...vina hrvatske baštine vjerno interpretiraju povi-jesno nasljeđe zemlje, prirodna bogatstva, multikultu-ralnost tradicije i originalnost sorata...” (Saša Špiranec, predsjednik Odbora za marketing i sajmove Udruženja vinarstva pri HGK)

“...zbog toga kad Vas pozivamo da kušate naša vina, poručujemo da ćete kušanjem vina zapravo okusiti mje-

Franjo Toljanić, Ivan Juranić i Ivica Dobrinčić sudjelovali su na godišnjem kušanju hrvatskih vina u New Yorku, a svojim se vinima predstavila i Kuća vina Ivan Katunar.

Vinarske teme

15

sto nastanka i našu tradiciju, jer se takve okuse nigdje drugdje ne može naći...” (Ivica Matošević, vinar, predsjed-nik Udruženja vinarstva pri HGK).

Žao nam je što neki nisu prepoznali svoj interes u ova-kvom načinu prezentacije, i to ne samo interes u smislu plasmana svojih vina na to tržište, već i u potrebi da svi zajedno prezentiramo Hrvatsku kao vinsku zemlju, na vin-skoj karti svijeta. Na ovakvim i sličnim događanjima mo-ramo zajedno pokazati što imamo, što znamo i tko smo, upoznati velika tržišta s vrijednostima koje dolaze iz ovog dijela Mediterana, ponosno se predstaviti kao dio “hrvat-ske stvari”. Moramo aktivirati sve snage da napokon i Hr-vatsko primorje izbori svoju poziciju između dominantne Istre i sve poznatije Dalmacije, te da skoro možemo na vinskim listama njujorških restorana i winebarova vidjeti ponudu vrbničkih vina pod “vinima Hrvatskog primorja”.

Moramo svi skupa postati duboko svjesni kompleksnosti prodaje vina i osvajanja novih tržišta, jer će bez perfek-cije u tom segmentu našeg poslovanja, svi naši napori u obnovi vinograda i samoj proizvodnji vina biti uzaludni. Svaki uspjeh pojedinog vrbničkog vinara ne treba shva-ćati samo kao njegov osobni uspjeh, već sav uloženi trud mora biti vrednovan i definiran kao doprinos vrbničkom vinarstvu i boljitku Vrbnika. O prodaji i osvajanju novih tr-žišta, o kvaliteti proizvoda i promociji, moramo razmišljati svi, od vinogradara, vinara i turističkih djelatnika, sve do raznih nivoa i institucija javnog života. Budući je izvornost putovnica koju već imamo, a viza će nam svaki put biti odobrena kvalitetom, udaljenost i granice ne bi nam tre-bale biti prepreka.

Ivica Dobrinčić

Priča koja slijedi počiva na dugoj i zanimljivoj prošlo-sti, a počinje davne 1468. godine na tradiciji viteškog reda Svetog Jurja, a sve u slavu vina i slavu Bogu. Više od pet stotina godina stara družba, obnovljena je nakon II. svjet-skog rata u slobodnom gradu Eisenstadtu (Željeznom) u Austriji, pod imenom Austrijski i Gradišćansko-panonski red vitezova vina, a kao članica (membre) Federation In-tenationale des Confreries Bachiques u Parizu. Od 1997. mijenja ime u Europski red vitezova vina (Ordo Eque-stris Vini Europae). U cilju ši-renja svoje aktivnosti u dru-gim državama, “Red”, kojem je sjedište u Željeznom, us-postavlja svoje “konzulate” kao podružnice.

Ciljevi su mu unapređe-nje i širenje spoznaje i kul-ture o vinu i proizvodnji vina te povezivanje među na-rodima na kulturnoj osno-vi. Širenje ljubavi i činjenje dobra bitno je poslanje svih vinskih vitezova, a osnovno načelo vinskog viteštva gla-si: “Tek kad svladaš zavist i počinješ se zalagati za druge, bit ćeš istinski viteški čovjek”. Odlukom Senata Europskog vinskog viteškog reda pozvani su 2000. godine u Grazu prva četiri Hrvata u viteško članstvo. Odlukom Senata Europskog vinskog viteškog reda 3. studenog 2002. ute-meljen je Hrvatski viteški konzulat u svetištu Sv. Mati Slo-bode u Zagrebu i promovirano je 15 novih članova (kada je pozvan i Ivan Katunar), zatim opet 2003. u Puli, 2004. u Splitu, 2005. u Dubrovniku, Iloku... U nadolazećim go-dinama slijedili su pozivi mnogobrojnima u viteško član-stvo, kao i u viši rang viteštva.

Bratovština Hrvatskih vinskih vitezova okuplja štova-telje vina, među kojima nisu samo vinari, vinogradari i

enolozi nego i brojne javne ličnosti. Vitezovi se zauzima-ju za promicanje vinske kulture, znanstveni, istraživački i stručni rad u vinarstvu i vinogradarstvu te kulturu pijenja vina, ali i za temeljne kršćanske vrednote. Svi prisegnu-ti članovi viteškog reda su položajno ravnopravni, a prvi stupanj pristupanju Bratovštini počinje s prvim stupnjem u statusu viteza pripravnika (hospes), pa slijede savjet-nik, sudac i vitez vina. Intronizacija je uvijek upriličena u

tijeku služenja Sv. Mise pri-segom na mač i ispijanjem gutljaja vina iz zlatnog kale-ža i dobivanjem znakovlja i svjedočanstva uz zvuke fan-fara. Vinski su se vitezovi i njihovi gosti iz Austrije oku-pili 25. svibnja 2013. u Ka-stvu na svečanosti primanja i promaknuća članova Bra-tovštine Hrvatskih vinskih vitezova u Župnoj crkvi sv. Jelene Križarice. Odlukom Viteškog vijeća osnovan je Viteški stol za Primorsko-

goransku županiju, Istarsku i Ličko-senjsku županiju sa sjedištem u Kastvu. Za ravnatelja Viteškog stola izabran je Milorad Zoričić. Primanju i ustoličenju te promaknuću članova bili su nazočni predstavnici Europskog vinskog vi-teškog reda senator Alexander Unger, te legat Senata za Hrvatsku Mate Klikovits.

U status viteza pripravnika primljeni su Ivica Dobrin-čić, Ivan Juranić i Franjo Toljanić; u status savjetnika pro-maknut je Željko Juranić, a u status suca vinskog viteštva intronizirani su Miroslav Palinkaš i Ivan Katunar. Novi i promaknuti članovi prisegnuli su uz slogan: «In honorem Dei et in honorem vini», što u prijevodu glasi: «U slavu Boga i u slavu Vina».

Mira Katunar

In honorem Dei et in honorem vini!Vrbnički vinari postali su članovi europske Bratovštine vinskih vitezova.

1616

Baština

Sopile ili po vrbenski sopeli sopu već 700 let, od pira Ivana Frankopana (prvog spomena sopel) do denešnje-ga vrimena sveku svečanost one su tu, čut ih je. Ti naš identitet, naše sopeli, sopnju i kanet, UNESCO je 2009. leta uvrstil na lištru svjetskog nematerijalnog dobra i tako nas zadužil da jih još više štimamo i da ih nikad ne zateremo.

Sopeli su va staro vrime sople na pirih, blagdenih i na seki dan kad su se judi zabavjali, tancali i kantali. Denes već ni tako, denes sopu samo na posobojnih pri-likah, i denes kad jih je čut znamo da je ili veli blagden il nikakovo velo slavlje. Daj Bog da je i tako. Ze notun od sopel se denes otvaraju izložbe, priredbe, počinju razno razne svečanosti. Prije 40 let na svečanoj akademiji od 650 let bratovštine kapari, zasople su prvi put i criki, a denes ih se dodar sope i na sprovodu.

Sopeli se vavik sopu va paru,tenka i debela, tako da Ivan Žic piše: „Va sopeli moraju sost vavik dva od njih; seki va svoju. Ki se ku nauči sost, grusti mu se minjat i zato najvole, da sopu vavik oni dva, ki su se spoznali i postali pajdaši, kumpanji.“

Vrbniku je bilo vavik dobrih sopac, al od pasanog stoljeća denešnjen su čitatelju va pamćenju ostali najviše: Josip Čubranić-Primorec i Ivan Dijanić-Paškuco, ki su na leta sopli i ki su fanj nevestic uz marću do crikve prepejali. 1995-oga leta va Vrbniku je dicu počel učit sost Ivan Pavačić i tad se je va jeno vrime dvajset dice učilo sost sopeli. Spočetka je to davalo lipe rezultate, par sopac je nakon leto dan već i so-plo, a paralelno je zaživela i folklorna grupa u sklopu školskih aktivnosti,

tako da su Vrbniku na festivalu 1997. leta va dva dana festivala nastupile 3 folklorne grupe ze oko 80-tek dice, malih i malo većih tancari. Aš se reče da bez sopel ni ni tanca.

Škola sopel va Vrbniku još djeluje i vavik je dice ki maju voje da bi naučili sost sopeli. Oni te va vrimenu ko nan gre čuvat to naše bogatstvo, naučit opeta mlajih od sebe sost, prepejat mladu i mladoga do oltara i otpratit kogagodare na drugi svit i tako tendit tu našu tradiciju i čuvat naš identitet.

Denešnji aktivni vrbenski sopci su: Zlatko Volarić, Franjo Toljanić, Dean Volarić, Dorijan Polonijo, pop Bo-židar Volarić, Anton Štefanić-poštar, Ivan Volarić, Ivan Dminić, Ivan Antić, Ivan Toljanić, Anton Brusić, Antonio Renčić, Mate Toljanić i Ivan Brusić.

Dean Volarić

“Tu sopu mile naše sopile, tu bura grmi, otuda smo mi!”

Va ovon denešnjen vrimenu kad nas mediji „bombardiraju“ oko ulaska naše domovine va velu evropsku zajednicu, stalno ponavjaju kako tamo ne smimo zgubit svoj identitet. Kako se mi “mali“ ne smimo zgubit va ton velon kolu. A taj naš identitet najkraće opisuje pjesnik z Novoga David Kabalin stihovima va naslovu.

Foto

: Pet

ar T

rina

jstić

Foto: Petar Trinajstić

Pjesnicima

17

Za taj nezaboravan spoj slikarstva, poezije i glazbe zaduženi su multimedijalna udruga Krčka beseda i neza-visni portal Otok Krk. Večer se održala u domu za starije i nemoćne osobe Mali Kartec a djelatnici i korisnici Doma posebno su se potrudili i prekrasno uredili prostor u ko-jem su se svi gosti osjećali ugodno. Djelatnici Doma tom su prilikom spojili dvije umjetnosti, slikarstvo i poeziju, pa su na početku programa otvorili izložbu slika Križni put u tehnici pirografije puntarske slikarice Vande Žic. Potom je počeo program obilježavanja Dana pjesništva

koji je otvorio urednik portala Otok Krk, Milovan Kirin-čić, pozdravivši sve prisutne. Pjesnikinja Elfrida Matuč Mahulja upoznala je prisutne kako je nastao Svjetski dan pjesništva i koji značaj ima.

Na svečanost su bili pozvani svi pjesnici koji su obja-vili barem jednu samostalnu zbirku pjesama. Od njih de-setero, odazvalo ih se čak sedmero i to sve dame. Sve-čanosti su prisustvovale pjesnikinje Marica Stašić Milić, Marina Valković, Marija Trinajstić Božić, Marinka Mata-nić Polonijo, Jelka Petršorić iz Milčetića, Elfrida Matuč Mahulja iz Krka i Antonia Martinčić iz Njivica. Kao što i sami vidite, čak četiri pjesnikinje su iz Vrbnika, i na to sam bila izuzetno ponosna. Ah, a tek kad sam čula naš lipi vrbenski govor... Sve su se one, svojim pjesmama, predstavile posjetiteljima, koji su ih nagradili velikim

pljeskom. Također, pljesak je dobila i devetogodišnja Dora Božić koja je recitirala pjesme svoje bake Marije Trinajstić Božić. Zanimljiv je bio i program kojeg su pri-premili korisnici i djelatnici Doma. I oni su nam pročitali svoje stihove a posebno me dojmila jedna gospođa koja je otpjevala pjesmu o njihovom Domu.

Na svečanosti je uručena i nagrada Noi Kovačeviću, učeniku četvrtog razreda, koji je pobijedio na natje-čaju portala Otok Krk za najbolji učenički sastavak na temu “Zač volin mesopust”. Eto, još jedan Vrbenčan koji je nagrađen veli-kim pljeskom. Nakon Noe, na red je došao još jedan pobjednik natječaja pod nazivom „Buđenje“, Ivica Brusić Brujo iz Brusići. On je dobio najviše glasova žirija te je time po-bjedio sa svojom pjesmom „Ni jih“. Pjesmu je pročitao vrlo emotivno, pa su se svi prisutni na kratko vratili u neke prošle dane i prisjetili se svojih bab i ded.

Pjesnička večer nekako je brzo dočekala svoj kraj, ali nakon toga uslijedio je glazbeni dio gdje smo se svi ra-spjevali i rasplesali. Moram priznati da ovakvoj svečano-sti nikad prije nisam prisustvovala. Valjda nisam imala prilike. Ova večer mi je bila večer za pamćenje, večer u kojoj je mene, kao i većinu prisutnih, svaka pjesma dodirnula na neki poseban način. Koliko god puta neku pjesmu pročitamo, nikad ju ne ćemo doživjeti na jednak način. Ovisno o onome što u životu proživljavamo, tako nas pjesma i dodiruje. Stoga, dragi moji Vrbenčani i Vr-benke, čitajte i slušajte pjesme. Tko zna, možda će na sljedećem susretu svoje pjesme čitati još netko od nas...

Kristina Koščić

PRVI SUSRET PJESNIKA OTOKA KRKASvjetski dan poezije ili pjesništva, UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije diljem svijeta. Ovaj veliki dan obilježava se i u Hrvatskoj brojnim događanjima. Osim što je prvi dan proljeća i Svjetski dan poezije, 21. ožujka je i rođendan hrvatskog književnika Ivana Gorana Kovačića. Tako je ove godine, po prvi puta, i u gradu Krku svečano obilježen Svjetski dan pjesništva.

Poezija (prema grčkom “ποίησις”, poiesis, ‘’stvaranje’’) ili pjesništvo je umjetnost koja se zasniva na izražajnim mogućnostima jezika. Preko ritma, govornih figura i rima, poezija djeluje na imaginaciju čovjeka i njegove osjećaje, ali i na čitavu svijest, sadržavajući u sebi trenutke estetskog doživljavanja, pouke i spoznaje.

Pjesma komunicira sa osjećajima i pruža spoznaju.

18

Vrimena prošasta

Oženila sen se 29. prvoga 1958. leta. Sedaj bi mi veće rabela nova dota, ma ja ću van pravit kakova je bila va mojoj mladosti. Divojka se je rano počela spravjat za ženidbu, morala se je navadit ženskomu po-slu: plest na zbice i akarle, prest vel-nu, a ja sen se šla navadit šit. Tako da sen sama sebi uplela kuvertu, našila i narakamala kušinelnice i stolnjaki. Šila sen sve sama tako da sen od sveke kerpice mogla nič zašit i udelat. Divojka se je po tomu mirila koliko je umićna, a ako je još k tomu i imela dobru dotu – još boje. Pitala sen svoje premnice kakovu su one dobili dotu. Seka je imela svoju štro-ligu. Dobili su seka če je kuća premo-gla, a vela diferenca je bila sil ustala u svojih, ali si šla ke svekrvi. Stariji su se morali poskrbit za dotu da se ne prenaša po mestu ako je dota bila slaba. Ako je divojka z mužen ostala u svojih doma, ondat je z vrimenon naspravila če njoj rabi. Ne daj Bog da ča prefali pe da moraš poć po-

sudit. To je bila sramota. Rabelo se pasat z legjin.

Dota se je spravjala va boro, va iškrinjicu, ali va bavul z Merik. Nosila se je večer po škuru va širokoj vernji va kuću ali sekrvi kadi su mladi kanili bivat.

A če je to mlada morala dobit za dotu?

12 lancuni – duple ali unjule ka-kove su bili postije, 6 kušinelnic, 6 šugamani, 2 kušina, 2 klepaturića, 2 intimeli duple ali unjule, duplu bijicu, velneni štramac ali kupjeni,

6 tavajorić za okruti tert. Sve če je za narehnut kuću; stolnjak, kuvertu, pletene tabletiće za na nje položit kakovu lipu stvarčicu.

Okruti za kuhat: padeli i pade-lice, pošada za jist – piruni, žlice i nožiće i nož za zapešt, pjati i terini, teraja, kacol i cidilo, pleh i strguja, žmuje ali bukaleta, lončiće, pokrov-čiće, peglu i desku za testo i zapešt, keblaču i desku za robu prat. Ja sen dobila i makinu za robu šit i to „Sin-gericu“. To je bila prava dota, još ako je nevesta znala šit! Sve od igli do konca i laštika za potribu. Seki svoj bi nič dal za popelnit kuću, a čudo toga rabi. Drugo se je sprotu naba-vjalo, kako je ča rabelo.

Va dotu je šlo sve če je divojka obelčivala ozgora i šoto, obelčilo i podobelčilo. Sviti za ozgora: kami-žot, majice, bluza i kapot. Jušto va mojoj mladosti su se kapoti počeli šit u šnajdera, ako ne ondat šjalić ple-teni i šjarpa za boje, finije. Za obut postoli i hoveje od velnice, pletene fine, za seki dan od velni. Postoli su bili za boje od maškalića ali od kože, za seki dan mačini od debela platna i nabadane šoto, ali pletene od vel-

ni. Nogi su navikli bili studeni i dežja. Spavaćice su se šili od flanelice, ma kratke, da se moru i po danu nosit šoto robi. Za zimu pletena suknen-ka od velni ali velnice. Konbina su oniput komać mlade počele nosit, a rabelo je imit i gaćice ili modandice. Če si imel, ono si sobun zel za blag-den i segden.

Ako si dobila dobru dotu stari biju bili rekli da si dobro mentinja-la, a ja sen dobro. Moj pokojni otec Frane Stašić je 1950. leta šel navigat pek je doma z Merik prenesel svega čega u nas još ni bilo a fanj toga i za moju dotu. Dobila sen spavaćice i konbina od cvili i najlona, sekakovih stvarčic, a ze Livorna mi je prenesel padeli od „Pretisa“ Još i sedaj iman stvari ke mi je otec prenesel, makar su i duperani.

Moralo se je mislit i na dite. Ben, matere su spravili sve če je od nas ostalo i to je čekalo ditešce. Zna se kakove su bili vrimena, povoj i pun-tin su se prenašali z kolena na kole-

no. Još i denes iman povoj i puntin va kon se je kerstil moj pokojni otec Frane Stašić 1910. leta. Koristili su ga i njegovi braća, pek moji braća i ja, moj sin i još drugi, zač se je posu-jival za kerstit. Iman ga spravna kot relikviju. Od babi sen dobila i plete-nu kuvertu staru priko sto let, lipota za vidit.

Ma dobila se lipu mentinjadu, čuvan veli del od te moje doti na spomen svih mojih dragih ki su me oteli tako lipo spravit za budući život z mojin mužen Antonon.

Dota moje mladosti

Marica Stašić Milić

19

Tragom prošlosti

Najstariji tragovi ljudskog prisustva na vrbničkom području sežu još u mlađe kameno doba i na prijelaz kamenog u metalno doba, otprilike 3000 godina pr. Kr. kada bakar postaje osnovna sirovina za izradu oruđa oružja i nakita. Upravo uz ova razdoblja ljudske povijesti vežu se glačane kamene sjekire danas izložene u Dese-tincu kao dio zbirke popa Butkovića, te u franjevačkom samostanu na Košljunu. Rijetki minerali poput nefrita, jaspisa ili jadeita od kojih su rađene nisu prisutni na ovim područjima što upućuje na trgovačku povezanost domaćih žitelja sa udaljenijim djelovima Europe. Naža-lost sve su ove sjekire, kao i drugo kameno oruđe (noži-ći, strugalice...) nađene izvan konteksta krčenjem šuma i rušenjem starih mošuna tako da pozicije naselja ljud-stva koje ih je koristilo još uvijek ostaju upitne. Njihov pronalazak na području Kuničin, na Draženici, Krasih, Gračišću i Krminjaku samo upućuje da na ovim područ-jima treba tražiti ostatke naseljenosti u ovim navedenim razdobljima ljudske povijesti.

Daljnja kulturna evolucija čovječanstva označena je otkrivanjem bronce kao legure bakra i kositra, koje je i odredilo ime cijelog jednog doba poznatog kao bronča-no doba. Upravo je ovo razdoblje, bar što se tiče prapo-vijesti, ostavilo najviše tragova na vrbničkom području. Položaj i izgled naselja, način ukopa i materijal korišten u ono doba, bilo uporabne ili dekorativne namjene, su elementi koji najbolje odražavaju život ovog razdoblja.

Naselja se razvijaju na uzvišenim, lako branjivim po-zicijama što proizlazi iz instinktivnog nagona za preživ-ljavanjem i sigurnošću. Ove se pozicije brončanodobnih naselja nazivaju gradinama čije je ime još i danas pri-

sutno u toponimima pojedinih lokacija poput Gradeca, Graca ili Gračišća. Ove se gradine pozicioniraju uz neop-hodne prirodne resurse pitke vode, obradive površine i pašnjake na kojima leže resursi ekonomije ondašnjih zajednica bazirane na poljoprivredi i stočarstvu. Iako da-našnja pozicija Vrbnika zadovoljava sve ove preduvjete, nije nađen niti jedan opipljiv dokaz prisustva bilo koje kulture na ovoj poziciji prije 12. stoljeća. Uzevši to u obzir, takozvani prapočetak Vrbnika treba tražiti negdje drugdje i to na brdu Kostrij koji se na visini od 70-tak metara izdiže iznad mora i sa sjeverne strane zatvara vrbničku luku. Iskapanja vršena na Kostriju 70-tih godi-na prošlog stoljeća na vidjelo su donijela ostatke jednog ozbiljnijeg naselja koje je živjelo kroz srednje i kasno brončano doba. Prema Vladislavu Mirosavljeviću koji je vodio arheološka istraživanja naselje je bilo zaštićeno sa pet do šest prstenova bedema u čijem su središtu na-đeni temelji kuća. Nažalost rezultati istraživanja nikada nisu objavljeni, a ti navodi su podložni određenoj znan-stvenoj skepsi. Još su i danas na položaju Kostrij vidljivi tragovi suhozidnih bedema visine i do 3 metra uz nezao-bilazane tragove keramike vidljive na površini. Lokalitet Uporica nedaleko od Kostrija prema nekim slučajnim nalazima i određenim indicijama, upućuje na postoja-nje groblja moguće vezanog upravo uz naselje na Ko-striju. Gradina Kostrij, međutim, nije usamljen primjer brončanodobnog gradinskog naselja na vrbničkom po-dručju.Tu su još gradine sv Krševan (djelomice istražen prilikom radova na vodospremi), Veli Grad na Gradini, Graca, mali Hlam i Skudelni. Ovo su samo neki lokaliteti koji zadovoljavaju uvjete nastanka naselja sa potvrđe-

PRA...Kakav je bio život prvih stanovnika vrbničkog područja u razdoblju prapovijesti, u doba iz kojeg ne postoje nikakvi pisani spomenici i kada je arheološki materijal jedini izvor saznanja o počecima ljudske civilizacije na ovom području? Razumjeti, odgonetnuti, pokušati dati odgovor na to pitanje, nije nimalo lak zadatak, a može se usporediti sa slaganjem puzzli kojima nedostaje i uzorak, ali i većina dijelova za slaganje.

Tragom prošlosti

nim ostacima brončanodobne kulture, bilo na temelju nalaza keramike ili ostataka suhozidnih bedema, kao na primjeru Graca ponad uvale Sršćica.

Osim mjesta života ovih prapovijesnih zajednica, lako su uočljiva i mjesta njihova posljednjeg počivališta (dok ne dođu arheolozi). Način ukopa pokojnika oka-rakteriziran je pojavom gomila. Često se po današnjim drmunima među niskim raslinjem uočavaju manje ili veće nakupine kamenja - gomile, koje stoje kao biljeg groba podno kojeg je pokopan pokojnik. Prilikom pre-gleda i popisivanja svih lokaliteta na području Vrbnika od strane Hrvatskog restauratorskog zavoda utvrđeno je postojanje više od 30 gomila.

Onodobno shvaćanje zagrobnog života nosilo je sa sobom određene rituale prilikom ukopa pokojnika, bilo u vidu ritualnog razbijanja keramičkog posuđa nad grobom ili stavljanja priloga u grob kao poputbine u za-grobnom životu. Ovi nam nalazi mnogo govore ne samo o vremenskom okviru već i o socijalnom statusu pokoj-

nika budući da brončano doba donosi socijalno rasloja-vanje unutar zajednica i stvaranje hijerarhije u društvu. Jedan takav glavar roda, sudeći prema bogatom fundu-su priloga, nađen je u jednoj od dvije iskopane gomile u Garici. Prema nalazu bodeža nađenom uz tijelo, ovaj se grob može vremenski smjestiti u rano brončano doba, otprilike 1700 godina pr. Kr. i kao takav označava jedan od najznačajnijih nalaza ovog razdoblja u Hrvatskoj. Po-javu ovakvih gomila zabilježili su još stari povjesničari i zaljubljenici u povijest i na lokacijama Sveti Kerševan, Vrh, Krasi, Vele Gajni, Hlamu, na vrhu Zakojenic, Zarav-ni, Zadražen itd.

Dosadašnja literatura donosi podatke o prisutnosti Japoda i Liburna na ovom području u vremenu ranog že-ljeznog doba. Povijesni izvori i arheološki materijal go-vore o njihovoj prisutnosti od 9. st. pr. Kr. od rijeke Raše

u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji u priobalnom i otočnom području, no za sada nema nikakvih čvrstih materijalnih dokaza da su liburnske zajednice nastanjivale vrbnički prostor. Je li tomu razlog gotovo nikakva arheološka istraženost na prostoru općine Vrbnik ili život na kraju brončanog doba ovdje jednostavno zamire do dolaska antike, to ne možemo sa sigurnošću tvrditi.

U konačnici ne želimo napisati zaključak ovom član-ku, bit će moguć tek onda kad arheološka istraženost prapovijesnih lokaliteta Vrbnika i okolice prijeđe iz sta-tusa „gotovo nikakva“ u „ikakva“. Tada ćemo i naslovu PRA… moći utemeljeno dodati …POVIJESTI Vrbnika.

Mirna Vujović i Matija Makarun, dipl. arheolozi

21

Kamo putuju naši čitatelji?

Naše trotjedno bračno putova-nje završili smo u ovoj otočnoj ame-ričkoj državici, smještenoj daleko u Tihom oceanu, doslovno na suprot-nom kraju zemaljske kugle u odnosu na naš Vrbnik. Naše odredište bio je najveći havajski otok prigodno na-zvan The Big Island. Nakon dugih pet sati preko velikog plavetnila, koliko je trajao let iz Los Angelesa, napo-kon su se počeli ocrtavati obrisi Veli-kog otoka. Izmjenjuju se slike zeleni-la, plavetnila i vulkanskog kamenja, baš kao s razglednica i filmova. Isto tako u nama se miješaju osjećaji uz-buđenja, veselja, očekivanja Hoće li i naše iskustvo biti filmsko? Hoćemo li zadovoljiti svoja očekivanja? Jesu li Hawaii «raj na zemlji»?

Prvo iznenađenje bila je zračna luka. Nešto sasvim drugačije od do-sadašnjih iskustava. Sve je na otvo-renom, nema velikih terminala i zgrada. Naprotiv, sve je prilagođeno okolišu u kojem se aerodrom nala-zi. Ovdje je i osjećaj drugačiji. Iako prolazimo sve kontrole i obavljamo sve ostale formalnosti, svi su puno opušteniji i vedri. Po dolasku, dok čekamo naše torbe, kupujemo svoj prvi suvenir – vijenac od cvijeća (ne, ne dobijete ga besplatno, to je ipak scena iz filmova) kojeg kao pravi tu-risti stavljamo oko vrata.

Drugi korak bio je unajmiti auto gdje prvi put susrećemo lokalno stanovništvo i učimo svoje prve ri-ječi na havajskom: naravno, svima poznati pozdrav «Aloha», i malo manje poznatu riječ za hvala: «Ma-halo». Prvi dojam o ovim ljudima je izuzetno pozitivan i takav će ostati tijekom cijelog našeg boravka. Ha-vajci su izuzetno srdačni, uvijek (ali zaista uvijek) nasmijani i spremni pomoći. Nakon obavljenih formal-nosti i dobivenih ključeva, ukrca-vamo torbe u auto i krećemo put našeg hotela. Iako je tek siječanj, temperature se bliže 30°C a tek je prošlo podne i stoga jedva čekamo potražiti osvježenje.

Hawaii su vulkansko otočje. Osim otoka Havaji ili Velikog oto-ka (The Big Island), Hawaiie čini još sedam većih otoka: Maui, O’ahu, Kaho’olawe, Lana’i, Moloka’i, Kaua’i i Ni’ihau te mnoštvo malih otočića, sveukupno njih 137. Proučavajući mjesta koja ćemo posjetiti, a što i sami možete zaključiti iz čitanja na-vedenih naziva otoka, je činjenica da izvorne havajske riječi sadrže puno samoglasnika. Tako i naše odredište, Waikoloa, koje će nam biti «dom» slijedećih tjedan dana.

Putujući od zračne luke prema Waikoloi, cesta se probija kroz crno vulkansko kamenje, koje s vreme-nom postaje sve rijeđe, dok nas na samom cilju dočekuje prava sli-ka Havaja – palme, cvijeće, pa još palmi, cvijeća, zelenila i plavetnila. Nakon dolaska krećemo u šetnju – želimo prošetati i iskusiti sve ove lje-pote izbliza. Uskoro želje postaju sve veće – poželite sve što se nudi: pli-vati u oceanu, daskati, roniti, plivati s dupinima, gledati kitove, popeti se na vulkan.

Za prvi dan zadovoljavamo se plivanjem u bazenu, a nakon toga krećemo dalje u istraživanje otoka. Tražimo skrivene plaže, uživamo u zalasku sunca te posjećujemo jedno od većih mjesta na otoku – Kailua. Kailua je pravo turistički gradić s

mnoštvom restorana, dućana, šeta-lišta, suvenira, zabave. I parkingom od 10$ po satu. Sve je to lijepo, ali to je nešto što svako turističko odredi-šte pruža svojim posjetiteljima. Ono što oduševljava na Havajima je nje-gova priroda, netaknute plaže, pri-rodna raznolikost, biljni i životinjski svijet. I to je ono u čemu smo najviše željeli uživati.

Nakon sređivanja početnih doj-mova, idućeg smo se dana odlučili za «snorkeling» - ronjenje bez pro-fesionalne opreme, samo uz ono osnovno: masku, dihalicu i peraje. Što je tu tako posebno, pitat će se mnogi. Međutim, na Havajima ro-njenje dobiva sasvim novo znače-nje. Postoje mjesta koja obiluju ko-raljima i raznolikim šarenim ribama koje vas bez straha okružuju dok vas morske struje vuku u raznim smje-rovima. Osjećaj je kao da plivate u velikom akvariju okruženi žutim, na-rančastim, plosnatim i vretenastim ribicama, koje kao da su upravo izaš-le iz crtanog filma. Ocean je ovdje iznenađujuće topao i jedino na što treba pripaziti su jake morske struje kojima se ponekad teško oduprijeti. Stoga na svakoj plaži stoji spasioc i

Aloha!

22

upozorava sve turiste da pripaze kuda se kreću te im daje osnovne upute kako ne bi uništili koralje ili ugrozili zaštićene životinje poput morskih kornjača koje znaju tuda plivati ili se sunčati na plaži.

Budući da je vremena malo, a atrakcija mnogo, želimo da one budu što raznolikije te odlazimo na aktivni vulkan Kilauea koji je dio nacionalnog parka Havajski vulkani (eng. Hawai‘i Volcanoes National Park). Putem do nacionalnog parka zaustavljamo se na jednoj od brojnih havajskih plaža, Punalu’u. Punalu’u je poznata po svom crnom pijesku, a nastala je slijevanjem lave u ocean koja u dodiru s vodom eksplodira i hladi se.

Budući da je područje nacio-nalnog parka vrlo veliko, jedan dio proveli smo se autom, jedan dio uz pratnju stručnog vodiča, a vrhunac je svakako bio spuštanje pješice u jedan od najvećih kratera koji je Ki-lauea stvorila. Erupcija se dogodila 1959. godine, a trajala je pet tjeda-

na što je stvorilo jezero lave duboko 120m. 36 godina je bilo potrebno da se lava u potpunosti ohladi i sada je ovaj krater veličanstvena atrakci-ja za posjetitelje. Krater je okružen gustom šumom kroz koju se strmo spuštate u njegovo središte. Na dnu kratera je nebrojeno mnogo pukoti-na iz kojih se izdiže para i gurnete li ruku u jednu od njih osjetite topao zrak na svojim dlanovima. Kažu da je to dokaz da je jezgra kratera još uvi-jek topla, a paru stvaraju kiše koje se slijevaju u pukotine. Još jedan prizor koji ovdje oduševljava su biljke koje su počele rasti doslovno iz kamena. Kroz uske pukotine pronašle su put do svijetla i dokaz su koliko je priro-

da moćna i koliko je čovjek naspram njoj malen i nemoćan.

Istraživati Havaje bilo je ne-procjenjivo iskustvo. Svakog dana otkrivanje novih prirodnih ljepota i prepuštanje njihovim blagodati-ma. Odlazeći s Havaja ostavili smo sve te ljepote za sobom, ali ponijeli smo uspomene koje ćemo čuvati ci-jelog života. To je ono što je vječno i samo naše. I na kraju odgovor na pitanja s početka. Jesu li naša oče-kivanja zadovoljena? Pa, procjenite sami. J Nadam se da smo kroz tekst i fotografije uspjeli prenijeti bar dio havajske ljepote i topline, a možda nekoga i potaknuli da krene istraži-vati neke nove krajeve, kulture i pri-rodna bogatstva. A jesmo li plivali s dupinima? Ovog puta ne. Moramo nešto ostaviti i za idući put, zar ne? Aloha!

Elena Lipovac

Kamo putuju naši čitatelji?

U Bangkok, glavni grad Tajlanda stigli smo nakon 12 sati leta. Prvi šok kad smo izašli iz klimatiziranog aero-droma bilo je užasno sparno vrijeme bez daška vjetra. Iz hladne Moskve stigli smo u Bangkok koji se prži na 38°C. Počeli smo tražiti taxi koji će nas odvesti u Kao San, uli-cu koja je žarište svih događanja, kako bismo potraži-li smještaj. Već na putu do Kao Sana uslijedio je drugi šok, kaotičan i dinamičan promet koji je predviđen da se odvija u tri trake, ali zbog velikog broja stanovnika to je nemoguće, pa se prometuje u pet traka. Ipak što se tiče prometa najveći dojam su na nas ostavili lokalni

Zemlja tisuću osmijehaKada posjetite zemlju koja ima sve – od kozmopolitskih gradova i veličanstvenih hramova do rajskih plaža i prirode od koje vam zastaje dah, odmah shvatite da ćete se kući vratiti puni dojmova. Ono čemu se ipak nisam nadala jest to da će me najviše oduševiti ljudi, unatoč nekim od najljepših mjesta koje sam vidjela. Tajland je toliko velik da se samo mali dio može obići u par tjedana, no gdje god krenuli ono što je uvijek isto jest osmijeh, pristupačnost i ljubaznost Tajlanđana. U zemlji uistinu živi nacionalni slogan „zemlja tisuću osmijeha“.

23

busevi drvenog poda, bez prozora i vozača koji vozi kao lud, a putnici trebaju biti spremni uskočiti ili iskočiti jer ne čeka se nikoga...ludnica. Baš kao i promet, takve su i ulice u Tajlandu, zakrčene bancima za spremanje hra-ne, štandovima sa suvenirima, svjetlećim reklamama, uličnim prodavačima i rijekom ljudi koja stalno nekud ide. Kuće u kojima žive vrlo su skromne i prilagođene osnovnim potrebama, spavanju i hranjenju. Svi nešto rade, pa makar i prodavali rabljene cipele. Tajlandska kuhinja izraz je njihove kulture i života na ulici. Kad go-vorimo o hrani miješaju se tri glavna okusa: ljuto, kiselo i slatko. Sva jela pripremljena su od lokalnih namirnica. Piletina, riba, žabe, sušene lignje, škorpije, žohari... Na ulici možete pojesti obrok spremljen pred vama, ali bez kruha i soli. Umjesto kruha oni serviraju „ljepljivu rižu“ koja se sprema na pari i neizostavan je dio obroka u bilo koje doba dana. Osvježenje od vrućine možete pronaći u šejkovima pripravljenim od svježeg voća, koje se nala-ze na svakom koraku. Potpuna suprotnost gradskoj vrevi su budistički hramovi koji predstavljaju duh nekih proš-lih vremena, oaze su mira i meditacije, čijim dvorištima, osim turista očaranih veličinom i blještavilom, tu i tamo prošeta pokoji budistički svećenik. S obzirom da Tajland na istoku graniči s Kambodžom bila bi prava šteta ne po-sjetiti svjetski poznat Angor - kompleks hramova i ru-

ševina. Nakon što smo pješke prešli tajlandsku granicu, jer drukčije ne možete, i ušli u Kambodžu dočekao nas je pravi nered. Ogroman red za dobivanje pečata, 35°C, prašina, gomila auta, motora te neizostavnih bicikla i horde ljudi. Odsjeli smo u Siem Repu, to je grad koji se nalazi tik uz Angkor kompleks. Sljedeća dva dana proveli smo u razgledavanju nevjerojatne kulture i blaga starih Kmera, hramove skrivene u prašumi. Angor Wat je naj-veći i najvažniji hram koji je ujedno i nacionalni simbol, uvršten je u UNESCO-ov popis svjetske baštine i remek je djelo kmerske kulture. Nakon mistične Kambodže, put nas vodi u Chiang Mai, gradić na samom sjeveru Taj-landa. Tu su nas dočekale prekrasne šume, jahanje na slonovima te skrivena sela burmanskih plemena Karen čije žene nose prstene oko vrata. Nekoliko dana uživanja u džungli sjevera i toplini Chiang Maija i naše putovanje odlučili smo okruniti putovanjem prema jugu. Jug nas je očarao prekrasnim otocima, dugim bijelim plažama, klifovima, tropskim zelenilom, smaragdnim morem, idi-lom zalazećeg sunca i zabavama do jutra.

Tajland je pravi raj u kojem će svatko pronaći nešto za sebe – od hedonista željnih odmora do avanturista žednih adrenalina ili pak okorijelih partijanera željnih zabave do ranih jutarnjih sati.

Sara Volarić

24

Prvo odredište bio je Hanoi, prijestolnica današnjeg Vijetnama. Da ulice nisu nakrcane kineskom robom, imala bih dojam da sam zalutala u prošlost. Stari dio grada od drevnih je vremena namijenjen trgovanju pa i nazivi ulica nose ime prema vrsti proizvoda koji su se u njoj prodavali - “Sandale”, “Ugljen”, “Svila” i sl. Labirint malenih uličica sam je po sebi kaotičan, prepun šarenih lampinjona, cvijeća, pomiješanih mirisa hrane iz uličnih kuhinja i mirisnih štapića. Cje-lokupnom dojmu pridonose i ulične prodavačice koje sa sto-žastim šeširićima na glavi, te-gle košare s voćem i povrćem, guraju „kroksice“ na pokretnim kolicima ili voze pokretnu cvje-ćarnu na biciklu. Posebnu draž stvara šarmantna arhitektura prožeta francuskim i kineskim utjecajima iz prošlosti. Osim toga sjeverni Vijetnam karakte-riziraju neobične uske i dugač-ke kuće, takozvane „tunel-ku-će“ koje stvaraju dojam kao da bi ih malo jači vjetar mogao otpuhnuti. Ipak to je samo dojam jer snaga Vijetnama čini mi se nepokolebljivom.

U stara vremena Hanoi su nazivali letećim zmajem, stoga kao da je bio predodređen postati glavnim gra-dom nakon ujedinjenja Sjevernog i Južnog Vijetnama. Inače zmaj u njihovoj mitologiji predstavlja život, rast i snagu naroda. Simbolika ovog mitološkog bića snažno je ukorijenjena u mentalitetu ljudi koji unatoč burnoj i teškoj prošlosti hrabro i optimistično koračaju napri-

Pod okriljem zmajevaŽelja da posjetim Vijetnam, zemlju koju krasi tradicionalnost i sačuvana autentičnost, držala me dulje vrijeme. Dugo sam maštala o vožnji biciklom kroz prostrana rižina polja i plovidbi kroz egzotične rukavce delte Mekonga. Povoljna avionska karta bila je znak da je vrijeme za posjet upravo ovoj zemlji.

Kamo putuju naši čitatelji?

jed. Ovaj je narod izrazito obiteljski povezan i druželju-biv, što rezultira prepunim uličnim kafićima. Pretežito su to muškarci koji dane provode pijući fantastičnu vi-jetnamsku kavu i igrajući društvene igre. Čula sam da su Vijetnamci jako radišan narod no stekla sam dojam da je posao zadnja stvar o kojoj razmišljaju. U ruralnoj pak sredini sasvim je normalno vidjeti žene kako obavlja-ju sve vrste fizičkih poslova na gradilištu ili na poljima. Prehrambene navike Vijetnamaca, zapadnjaku su u naj-manju ruku čudne. Jede se gotovo sve - od puža, zmija pa do psećeg mesa. Vijetnamci su vjerni svojoj kuhinji i izbjegavaju brzu hranu. Već u ranu zoru cijela obitelj po-stavlja malene plastične stolčiće ispred vrata i započinje doručak. Najčešće je to juha s rezancima. Bio je pravi užitak prilagoditi se njihovim navikama i svladati umije-će jedenja obroka štapićima.

Kako je moje putovanje bilo u proljeće, priroda je pokaza-la sve svoje čari. Nitko ne može ostati ravnodušan nad prirod-nim ljepotama ove zemlje. Naj-posjećenije odredište svakako je Halong bay, zaljev pod zaštitom UNESCO-a. Mistični ambijent zaljeva stvorio je brojne legen-de, pa tako i onu da je njegove otoke stvorio zmaj rigajući bi-sere, kako bi obranio Vijetnam od neprijatelja. Ipak mene su se više dojmile ne toliko razvike-ne Mramorne planine. Radi se

kompleksu bajkovitih hramova skrivenih unutar guste planinske šume, a posebno su interesantni oni hramovi koji su smješteni unutar pećina visokih i do 40 metara.

Ho Chi Minh, nekada prijestolnica Južnog Vijetna-ma, grad je s najvećim brojem motocikala na svijetu. Često se nisam usudila prijeći cestu i jednostavno bih odustala od zamišljenog cilja. Grad je sušta suprotnost Hanoiu. Tradicionalna arhitektura izgubila se u sivilu stambenih zgrada i moru svjetlećih reklama. Večeri u

25

parku, kada većina stanovnika dolazi na rekreaciju, bile su mi veoma dojmljive. Ljudi svih dobnih skupina kolektivno vjež-baju. Također su na raspolaganju i javne sprave za vježbanje. Nedaleko od Ho Chi Minha prostire se delta Mekonga, jedno od mojih najvećih oduševljenja ovog pu-tovanja. To je jedan kompletni svijet na vodi. Iako materijalno skroman, prirod-no je bogat poljoprivrednim kulturama. Limene i trošne kućice izgrađene su na štapovima kako bi se zaštitile od visokog vodostaja žutog Mekonga. U rijeci, kojom prolaze brodovi i teglenice, pere se kosa, rublje i posuđe. Trgovina se odvija na vodi, pa u svakom času možete kupiti što se nudi. Ipak, poseban je doživljaj doći u ranu zoru kada je najprometnije i kada je plutajuća tržnica najživlja, a brodovi prepuni svakojakih vrsta egzotičnog voća i povrća.

Prijestolnica Kambodže, Pnom Penh, udaljena je svega 6 sati od Ho Chi Minha pa je bilo šteta ne iskoristiti priliku i osjetiti ži-vot Kambodžana te posjetiti čuveni Angkor Wat, ogromni kompleks hramova, izgrađen od nekad velikog Kmerskog carstva. Kambo-đa me, moram priznati, jednako rastužila i oduševila. Burna ratna prošlost i nehuma-na vladavina Crvenih kmera ovu je zemlju dovela do teš-kog siromaštva. Sudbina velikog broja djece je tragična. Od malih nogu se sami snalaze za hranu, proseći na cesti te tako osiguravaju obrok i svojoj mlađoj braći. Phnom Penh, nekada najljepši grad na području Indokine, zvan i „biser Azije“, sada je daleko od razvijenog grada, ali to

je samo grad, ljudi su po-sebni, vedri i optimistič-ni. Zarazni duh romanti-ke i veselja obuzima vas kada pred večer ljudi svih životnih dobi plešu uz ri-jeku. Izgleda da je to naj-bolji način da se zaboravi tužna svakodnevnica.

Vijetnam i Kambodža kulturološki su nebo i ze-mlja. I dok se urbane sre-dine Vijetnama razvijaju velikom brzinom, Kam-bodža i njezin glavni grad još uvijek tap-kaju na mjestu, čekajući bolje vrijeme. Samo kilometer dalje od urbane sredine u Kambodži ljudi žive bez struje, vode kao

i osnovnih životnih potrepština od hrane pa sve do odjeće. Škole funkcioniraju kao učio-nice na otvorenom te ih čini nekoliko drve-nih klupica pod slamnatom nadstrešnicom.

Često ljudima oko mene nije jasno za-što odabirem takve destinacije. Odgovor ne znam točno odrediti. Samo znam da me vuče svijet koji još nije toliko zahvaćen ma-terijalizmom, gdje se živi iz dana u dan, te se pronalazi užitak u samom zalascu sunca

i ugodnom razgovoru sa skromnim domaćinima. Mož-da na prvi pogled nisu privlačne prašnjave ceste, kaos, nered i prljavština, ali iza svega toga postoji jedan svijet satkan od duhovnosti i istinskih vrijednosti.

Ljupka Čubranić

Kamo putuju naši čitatelji?

2626

Opet je bilo lipo ove zimi va Vrbniku. Jušto kad se judi rabi malo proveselit i zabavit prije nego sezona poč-ne, pride Mesopust. Ovoga leta je dural misec dan, od 13.01. do 12.02., a za vraćanje starih užanci na vela vra-ta najveće zaslugi gredu udrugi Vrbenski dešpet. Dobilo se dopuštenje da se Mesopust ovoga leta održi va biv-šen hotelu ˝Vrbniče nad morem˝ če je izazavalo pozitiv-ne reakcije i judi su bili svi veli da će se vrnut na mesto kadi su proživeli najboje leta mladosti, ali i da će i mladi i dica ki to morda nisu doživeli vidit kako je to nigda bilo va Vrbniku. Ali prvo je rabelo nać par entuzijasti ki će podvlić rukavi i ćapat se posla. Na našu velu žalost, bivši hotel je denes jeno napušteno i otužno mesto, ali ove zimi je baren sala dobila novo ruho i vrnul se oni stari sjaj koga se seki Vrbenčan i Vrbenka rado sjete. Pohita-lo se par prikolic smeća, popiturali su se zidi i poneštri, pozatvarale škaje, poredila kuhinja i zahodi jušto koliko rabi i sve je bilo spravno za prvu nediju od Mesopusta. Bilo je fanj posla, ali znate onu staru: ˝Kad se male ruke slože...˝

Prije nego je sve skupa počelo ze prvun nedijun, naša Udruga je bila pozvana na gostovanje va Drivenik. Spravil se je jeden autobus maškar ke je bilo jako lipo vi-dit i partili smo pomalo va Drivenik, pelni kuraja, dobre muzike i naravno žlahtini. Ni je čudo pasalo priko mosta, ali je udelala da se raspoloženje va autobusu zakuha do kraja. Va Driveniku je bilo lipo, napelnili smo njihov mali dom i zabavjali se skoro do jutra. Kako seka takova noć na kraju ima i par ludih idej, tako se je i te večeri jedna maškara «prekvalificirala» va šofera. Glavno da smo mi prišli doma.

Drugi dan se je opet rabelo dat zaživa. Prišla je i prva nedija od Mesopusta. Pomalo smo se spravili va sali i uz grupu Forte zabavjali do sitnih noćnih ur. Bilo bi boje da

je bilo još malo više judi, ali pripisat ćemo to prvoj nedi-ji, kad juden rabi malo kuraja....a i zgubili smo noć prije va Driveniku. Samo ti ki su bili va Driveniku, drugi dan su

bili i va sali. Znači drugo leto nećete imit skužu, nego svi imate prit na prvi tanec.

Ovo leto smo imeli i tri maškarana petka, a va goste su nan prišle karnevalske udruge otoka Krka, maškarane klape, a zadnji petek gostovale su maškare ze Drivenika i Hreljina, a zabavjala nas je grupa Insula. To su bile tzv. maškare za starije i moren reć da je bilo i više nego dobro. Taman su nan lipo prišla ta tri petka i svi su govoreli kako smo se vrnuli va nike stare vrimena kad je za Mesopust živel celi Vrbnik, kad se ta atmosfera ćutela i kad se za nju živelo. Opet je sala od hotela bila pelna do fileta i opet smo imeli jeden od najjačih Mesopusti na otoku, a i šire.

Kako je Mesopust hodel bliže kraju, ko da su judi sve više i više čekali petek, seku nediju, a posebno tusti če-trtek i, mesopusni ponedijek i utorek. Sala je bila dobro popelnjena za seki tanec i sekomu je bilo drago prit do

hotela. Za starije, a pogotovo za dičinu, boje je bit va teploj Sali, nego va hladnon šatoru. Ovo leto se nismo bali bure. Dež je delal male problemi, al vajda ćemo do drugoga Mesopusta i to poredit.

Maškare ča moru maškare…Užance

Va šanku, za šankon i oko šanka je vavik najveselije

Detalj ze prvoga petka – susret karnevalskih udruga otoka Krka

Susret maškaranih klapa, najstarija klapa – Penzioneri z Veje

27

Sekako rabi spomenut i redutu po Risiki i Garici. Lipo su nas prijeli, pogostili...Baren jeden moment smo malo oživeli i njihove place. Vajda je i njin bilo lipo ko i nan. Uz mlade nade, muzičari i kanturi ne rabi imit straha za buduće leta:

Za dičje maškare se već po običaju spravi fanj judi, aš seka mati i seki otec pridu pogjedat svoje dite i vidit kakov su nastup uvježbali i spravili.

Uz dobro raspoloženje, prišel je i Tusti četrtek, kad se već tradicionalno spravi najviše maškar i bude najboji tanec. Uz toliko judi, zabava je zagarantirana. Da ne če-kamo čudo do nedije, za dva dana smo šli na gostovanje i va Hreljin. Reče se, da se dober glas na delgo čuje pe su nas zvali i tamo. Škoda da harta ne trpi i kakov video da moremo pokazat koliko nan je tamo bilo lipo, kako su nas ugostili i kako smo se ze kanton i dobrun vojun za-

hvalili če su nas prijeli. Zbog takovih momenti ne smimo pustit da se stare užance zateru.

Nakon svega toga, pomalo su prišli i mesopusni po-nedijek i utorek. Za to ne rabi trošit čudo besed, zna se če ti dani nose sobun. Utorek se, sad već po običaju, zatvori ze Pleson srca, a nakon celoga mesopusta je lipo čut i tištament nakon če se par let ni pisal ni čital. Sad kako komu? Onomu koga se nutri spomene, sigurno ne bude lehko.

I če reć na kraju? Ovo leto smo se preselili od hlad-noga šatora va teplu sal od hotela, oživeli i hotel i stare običaji i koliki judi su rekli da se vrnul duh starih vrimen. Mi smo na to ponosni; na kraju svega, živemo za to da se tu i tamo zabavimo, da ne zateremo ono zač su i naši stari živeli. Mesopust 2013. je bil dostojan svoga imena.

Sad homo svi skupa va sezonu pe se opet vidimo i na Mesopustu 2014. Svi judi dobre voje ki bi oteli po-moć i angažirat se, su dobrodošli.

David Volarić

Užance

Reduta po Garici

Dičje maškare

28

Pasala je zima i nikako fanj ber-zo z lipin vrimenon prišel je i Vezem. Dani su krešili i z protuletnjin sencen kunpanjano, sve je bilo legje udelat i poterpit. Tiće su se zbudili i nasa-pali koti kada sopeli nevesticu zovu, a dica žejni slobodi lunberdali su po Gradu i vokolo njega. Divojčice su pobirali rožice aš počel je maj, misec Majki Božje i tribi je doma udelat mali ontarić – pol Nje kipića ili figurice dva male važića i seki dan davat friške šipuniće al nike druge rožice. A ne poć seki dan na Luzarij, dica, a napose mi divojčice, nismo nanci pomišjali. Po Luzariju još smo tekivali i sirgali se Pod zvonikon, na Opjici, Maloj placi i druguda, ma o Zdravoj Mariji bilo je poć doma. Za vičeru su užali bit frigane lokardi, pelna terina salati sivenice, a šenpre i skuta. Čegod!

Bivalo je sve teplije i more je mamilo na kupani, ma niš odotoga do Telovi. Komać smo čekali ta lipi blagden i procesiju. Kako i denes, samol nas je bilo čudo više, sve mi divojčice obelčeni va beli prosipali smo po putu sprid baldahina kuda je noseć Presveto hodel plovan. Vernji-ce ke su bili pelni kuša i drugih drob-nih cvetić, imeli smo na kurdelici zavezani za vraton. Ta kuš su starije divojčice par dan prija blagdena po-birali va vele vernje na Čerenci i Su-

peškoj, a ondat ga rizali i parićivali za prosipat, nigda prija Vrkonjini u me-štrice Ilarije, a kešnje va Smokovci ze Katun Baricun. Uglavnon je Telova bivala nikako pred kraj školi kojsto-ga smo svi komać čekivali, aš ondat bi moglo i kupani počet. Ka lipota je to bila, dohtani i šepitani kada ćemo partit Na mori al na Škujicu, ma te-kar kada pomoremo materi po kući, a nike od nas dodar i ocu, legje posli poji.

A još nas je prije pravoga leta če-kala vela fešta - Ivanja. To je za nas bil blagden svih blagdeni i vajda nan je veće sv. Ivan oprostil da smo jošće prije Vele maše obehajali na Škujici jeden jedini banek ki je tamo bival. Vavik ista ženska ku smo veće svi

poznivali, na banek je prostirala stvarčice nan tako lipe, a tako je bilo teško prit do njih. Retki su onda imeli kigod šold više, ma ta dan se je moral zničin zasenjat. Za menjih su bivali jedne male lehke balice zaviti va hartu seke sorti koluri, ćapani z jednin tenkin laštičićen. Muški dica su najvoleli niko sirgalce od derva ze delgin šćapon kojsto su mogli rivat al pejat potlih. Divojčice su se dvizali na persti i protezali ručicu za namirit prstenić i uricu za ku su nan govore-li da hodi kada i mi. To baš i nismo razumeli, ma s timi stvarčicami smo bili jako kuntenti. Do škura smo ko-natili zgoru-zdolu po Škujici i ondat večer trudni, ze uricun pod kušinon, srićni zaspali.

Nikako z Ivanjun počelo je pravo leto i još je prihival jeden blagden znahorjiv za dicu – Petrova. Ta dan popolne Supeškoj smo od cvetuće-ga magriža pleli vinčiće, a muški su na Čerenci večer delali ognje i pri-ko njih skakali. I nigda je bilo lipo bit dite va Vrbniku!

Svin van bila srićna i vesela Iva-nja!

Marija Trinajstić Božić

Od protuleta v leto

P I A T U K S O Ć

F R L O Š U C B I

I J O N I R E E Č

G I K T P D N H I

U R A A U E E A T

R A R R N L R J Š

I Z D I I I E A A

C U I Ć Ć C Č T L

A L V A A NJ A IRješenje: _ _ _ _ _

1. PROTULETI

2. ČERENEC

3. ONTARIĆ

4. OBEHAJAT

5. SKUTA

6. LOKARDI

7. FIGURICA

8. ŠIPUNIĆ

9. KURDELICA

10. LAŠTIČIĆ

11. LUZARIJ

OSMOSMJERKA

Sastavila Bernardica Polonijo

Bavulić

29

Kada sam slušala predavanja na Pedagoškom fakul-tetu u Zagrebu, moje kolegice i ja znale smo zaključiti na-kon predavanja: „Pa ovo bi trebala znati svaka mama!“ Zbilja se činilo logičnim da bi buduća mama trebala zna-ti nešto o razvoju djece. Kad sam ja postala mama, često su mi druge mame govorile „ti si odgajatelj, lako tebi“. U međuvremenu se, na sreću za djecu, dogodilo i to da su radionice kao oblik rada postale popularne. To je fanta-stična prilika da mame, odgajatelji i pedagozi razmjene svoja znanja, iskustva i praktične savjete.

Cijeli ovaj uvod „pao je u vodu“ kada sam se jed-nog ljeta kupala sa svojim devetomjesečnim djetetom. Naša susjeda od osamdeset i nešto redovito je dolazila na plivanje. I ona i ja voljele smo ostati zadnje na žalu i uživati u tišini gledajući more i naš grad sa zvonikom koji se nadvio visoko iznad plaže. No to nije bilo baš zabavno devetomjesečnom djetetu. U trenutku kad bi naš mir i užitak prekinulo moje dijete, nisam forsirala ostanak već bi se ustala i krenula prema kolicima, tako da bar susje-da može uživati. E, onda je naša stara susjeda pokazala svoja majčinska umijeća, primila bi dijete za ručicu te počela kružnim pokretom prsta po dlanu pripovijedati priču: „Kuhala baka kašicu u zelenom lončiću. Pa je dala ovome, ovome, ovome i ovome (kružnim pokretima masira svaku jagodicu prstića). Za najmanjeg piculinića nije ostalo ništa. Otišla je u šumicu skupiti drva. Poče-la je padati kiša (prstima imitira hodanje po ruci sve do pazuha) pa se sakrila u rupicu!“ Naravno rupica je ispod pazuha što izaziva smijeh na licu djeteta i pogled koji traži da se igrica ponovi.

Kada sam rodila drugo dijete ovo prvo često je inzi-stiralo da bebi pokažemo tu igricu. Ja sam morala raditi pokrete prstima, a moj sin je izgovarao priču. Prilikom ove podjele posla, meni se stvorio prostor da razmišljam o pokretima koje sam izvodila. Znači uz tekst ide lagana masaža dlana, zatim prstića, ruke i sve završava škaklja-njem pod pazuhom. Sjetila sam se knjige Ilone Posok-hove „Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece“, koju sam pročitala za vrijema studiranja. U njoj sam pročitala da masiranjem jagodica prstiju stvaramo preduvjete za rani razvoj govora pa pomislim, mudre li igrice one naše stare susjede. Masira se svaki prstić, još k tome pričaš djetetu pričicu taman onoliko dugačku ko-liko u toj dobi dijete može zainteresirano slušati. Da ne navodim sve one dobrobiti koje dodir i masaža donose djetetu i odrasloj osobi koja ih pruža za vrijeme ovako kratkih igrica. Naglasit ću samo da se na ovako jedno-

stavan način „potiče rast i razvoj veza između neurona i tako omagućuje učenje i stjecanje znanja“ prema rije-čima naše psihologinje koja nam je održala radionicu za roditelje. Pritom je još savjetovala da s većom djecom sjednemo na tepih i škakljemo ih sve dok oni ne počnu govoriti da im je dosta.

U ovoj maloj pričici popraćenoj pokretima, nabijeno je kao u šipku bogastvo dodira, ljubavi, iskustva igre, slu-šanja i interakcije. Nije li to već puno . Svaka odgajate-ljica to zna, ali kako je znala naša stara susjeda? Sljedeći put kad smo se sreli, pitala sam je otkud joj ta igra, a ona mi je odgovorila da ju je naučila od svoje bake. Je li netko jako davno, slučajno, intuitivno izmislio ovu igricu bez ovih saznanja koje mi imamo danas. Otkud mu po-ticaj za stvaranje? Odgovor tek mogu ćutiti majčinskim instiktima zamišljajući sebe sto pedeset godina unatrag kako sjedim kraj kamina i držim u naručju dijete, a na podu nema igračaka već mi preostaju moji i djetetovi prsti. Možda je poticaj došao od djeteta. Možda je samo veliko oduševljenje pred tom malenom novorođenom tajnom izazvalo prabaku da intuitivno nasluti sve ono što su nama omogućila nova znanstvena saznanja i teh-nologija pa možemo znati koji se sve procesi odvijaju u ranom razvoju mozga. Možda baš taj koji je izmislio modernu tehnologiju nosi gene ove prabake koja nas je pak opet dovela do toga da je ona dobro ćutila da igrom, smijehom i dodirom treba obasuti malenu tajnu da se razvije u emocionalno stabilno biće. Nije li život di-van! Nikad ne znate što ćete prenijeti novom naraštaju! Moramo se truditi i nuditi im puno poticaja bez obzira želimo li da se bave matamatikom ili jezikom. Pružimo im mnoštvo različitih poticaja, a oni neka izaberu sami kad stasaju.

Fascinirana sam ovim svijetlim primjerom majčin-stva i svega što mi je prenijela moja susjead, a fascini-ranost bi trebala pokrenuti u nama pozitivnu, stvaralač-ku frustriranost. Da nisam postala majka ne bih nikada upoznala ovu stranu naše susjede jer dijete ju je motivi-ralo da pokaže sve što je naučila od svoje bake. Kada se otvorite životu svašta naučite. Otvarate vrata prošlom vremenu da prožme nove tehnologije. Danas sve rani-je nudimo djeci znanje i to je dobro no ipak s oprezom da im ne ukrademo bezbrižno djetinstvo. Gledati dijete ravno u oči od rođenja i osluškivati njegove potrebe bit će dosta za početak novog stvaralaštva.

Jasminka Gršković

29

Kuhala baka kašicu…Ovo je priča o jednoj prabaki koja je po životnom opredjeljenju, a ne po profesiji, bila odgajatelj (imala je sedmero djece). Je li ona bila jedinstven primjerak koji je napravio klik u povijesti odgoja ili ima puno takvih? Treba li mene kao odgajatelja po profesiji frustrirati ili fascinirati kako je njoj pošlo za rukom da bez profesionalnog obrazovanja bude dobar odgajatelj…prosudite sami!

O odgoju

30

Otići ili ostatiIskoristiti priliku da odemo s otoka ili ipak ostati u poznatom okruženju, dvije su mogućnosti koje su postojale onoga dana kada smo trebali predati prijavu za upis u srednju školu. Možda se čini kao laka odluka, no tada nam se činila kao najveća odluka koju trebamo donijeti.

Srednjoškolci

Nije bilo lako, to je sigurno, no brzo smo se usre-dotočili na sklapanje novih prijateljstva i uklapanje u novu školu, novu okolinu i nove obaveze. Kada smo se odlučili za srednju školu u Krku i ostanak na otoku, često smo mislili samo na ono što sebi time ograničavamo. Ipak mogućnosti koje smo mogli imati odlaskom u Rije-ku, odlučili smo još nakratko odgoditi i iskoristit sve što nam Vrbnik i sam otok nudi, a koliko je to, možda nismo ni svjesni.

Srednja škola “Hrvatki kralj Zvonimir” u Krku otvorila je svoja vrata davne 1921. go-dine, a od tada se mijenjala i razvijala. Danas broji 430 uče-nika u 18 razrednih odjeljenja. Godinama je ova škola pripre-mala Vrbenčane za daljnje ško-lovanje, a danas školu pohađa 30-ak učenika iz Vrbnika. Ono čime se škola može pohvaliti, zasigurno su projekti koje pri-prema i kojima prezentira naše učenike. Svake godine škola odabire jednu temu kojoj učenici pristupaju kroz razne radionice. Prošle godine tema su bili leptiri, a ove godine suhozidi. Upravo nam ovaj projekt na svo-jevrstan način govori o samom očuvanju otoka, ljudi i običaja. Ono što postaje zaboravljeno, mladi su prikazali na način na koji oni vide kroz raznovrsne talente koje posjeduju. Radovi ovog projekta bili su izloženi u galeriji Decumanus u Krku, te su od samog otvorenja dobili iz-vrsne kritike. Škola nas potiče da svoje talente i znanje razvijamo i unaprjeđujemo te da pokažemo svoju jedin-stvenost.

U slobodno vrijeme možda smo i prečesto u virtu-alnom svijetu, jer u svome mjestu imamo malo moguć-

nosti za kvaliteno provođenje vremena i zabavu, oso-bito zimi. Vrbnik je grad s dva lica. Život u njemu ljeti potpuno se razlikuje od istoga zimi. Grad s dušom koji vrvi ljudima, kulturnim događanjima, feštama, raznim radionicama, čini se idličan. No nakon što prva bura otjera goste s otoka i onaj cvrkut ptica zamijeni fijuka-njem bure u klancima našeg starog grada, Vrbnik poma-lo izgubi čaroliju. Postaje kao zaboravljen grad. Šetati

njegovim ulicama zimi i ljeti u isto doba dana, dvije su potpu-ne suprotnosti. Zato se često zapitamo što bi se dogodilo da smo onu prijavu predali u nekoj drugoj školi, u nekom drugom gradu. No sve ima svoje pozitiv-ne i negativne strane. Jer i oni koji su otišli u Rijeku, sigruno bi nekada gradske gužve rado zamijenili našom 15-minutnom vožnjom od škole do kuće i si-gurno su barem jednom priže-

ljikvali da će ih u domu ili stanu ipak čekati bakin ručak. Možda neće priznati, ali šurlice nedjeljom ipak su jedan od glavnih razloga zašto se svaki vikend vraćaju kući. A kada već počnu ljetne topline zaželjeti će se Zgribnice i hlada Podkovač i samo na pet minuta poželjet će proše-tati hladovitom stazom do Kozice.

Ono što sam ja znala dok sam predavala prijavu za srednju školu, bilo je to da ću imati još mnogo prilika i još mnogo prijava koje treba predati, a ovo je bila jedna od zadnjih koja mi je pružila priliku da ostanemo u svom malu mjestašcu. Jer koliko god nekada govorila da želim otići, znam da gdje god odem, na koliko god odem, jed-nog dana sigurno ću se vratiti.

Lucija Ostrogović

31

veseli i razdragani doček uvijek dragom gostu - sv. Ni-koli. Pjevalo se, recitiralo i plesalo, a on je njih obdario slatkišima i sokovima. Božićno-novogodišnja priredba i ove je godine razgalila srca svih posjetitelja i ujedno nas uvela u blagdansko raspoloženje i početak zimskih škol-skih praznika. Ove školske godine nije bilo ocjena na po-lugodištu, iako se to nije pokazalo kao najbolje rješenje.

Mesopust je ove godine bio nešto kraći, ali zato ne manje veseo. Bilo je manje vjetrovito i hladno jer se feštalo u obnovljenoj dvorani starog hotela. Maskirane gru-pe imale su i vrlo uspješne kratke na-stupe. Za svoj tekst vezan uz maškare Zač volin mesopust, učenik Noa Kova-čević nagrađen je na skupu pjesnika otoka Krka koji je održan u umirov-ljeničkom domu u Krku. Kao i svake

Kad se sve na kraju zbroji…Još nas je uvijek grijalo toplo

rujansko sunce kad smo 3. rujna ponovno sjeli u školske klupe. Već uobičajeno, školsku smo godinu započeli sv. misom kako bi se pomolili za uspješan rad i napredak u znanju.

Ove školske godine imamo ukupno 84 učenika, 40 učenika u nižim i 44 u višim razredima. U prvom razredu imamo 9 pr-vašića. Iz Garice putuje osmero učenika, a dvije učenice putuju iz Risike. Nastava se održava u jednoj smjeni, iako zbog mno-gih učitelja koji putuju i rade na više škola, raspored sati tijekom tjedna ne može uvijek biti idea-lan. I ove su godine svi predmeti stručno zastupljeni. Organiziran je produženi boravak za učenike do četvrtog razreda kao i čuvanje mlađih učenika put-nika.

Već u prvom radnom tjednu održan je roditeljski sastanak na kojem su roditelji upoznati s godišnjim pla-nom i programom za novu školsku godinu. Da bi se naši prvašići čim ugodnije osjećali svog prvog školskog dana, stariji su ih đaci dočekali prigodnim programom i ma-lim poklonima. Osmaši su ove godine posjetili srednju Dalmaciju, upoznali znamenitosti na-ših drevnih primorskih gradova kao i ljepote NP Krka. Tijekom listopada učionice su bile ukrašene plodovima jeseni i vrlo uspješnim učeničkim ra-dovima. Mlađi su učenici aktivno su-djelovali u blagoslovu kruha i kolača prije zajedničkog blagovanja. Zajedno s djecom iz dječjeg vrtića pripremili su

Osnovna škola

32

Starijim članicama pridružile su se i neke mlađe iz petog razreda. Učenici šestog razreda sudjelovali su sa svojim projektom na natječaju koji svake godine organizira Tr-govačko- komunalno društvo Ponikve. Njihov je uradak bio veoma uspješan i osvojio je drugu nagradu. Nije izo-stalo ni naše sudjelovanje u humanitarnoj akciji Crve-nog križa, školskog humanitarnog božićnog koncerta u Krku, a nekoliko smo puta sakupljali hranu i higijenske potrepštine za beskućnike i obitelji u potrebi. Svakim danom ima sve više onih kojima je pomoć potrebna, a mi ne smijemo ostati neosjetljivi na ono što se oko nas zbiva. Svaka naša mala pomoć nekomu je dobrodošla.

Nas podupire i pomaže u našim aktivnostima Opći-na Vrbnik. Tako možemo održavati nastavu njemačkog jezika i informatike, sufinancira naš produženi boravak i izdavanje školskog lista, nabavku knjiga kao i neke gra-đevinske radove. Ove se godine uredila prostorija za skladištenje hrane, sanitarni čvor i garderobni prostor za vrtić i školu. Nadamo se i nadalje dobroj suradnji koja bi trebala našim učenicima omogućiti dobre uvjete ško-lovanja.

Iza nas je jedna godina u kojoj je bilo uvedeno mno-go novina od kojih su neke opstale, a neke su pak bile vrlo kratkotrajne. Nadamo se da će nov način upisa u srednje škole olakšati našim osmašima put do željenog zanimanja. A nama koji ostajemo, uvijek je jedina želja da u našim klupama sjedi čim više dobrih đaka željnih novih znanja.

Milena Džeko, voditeljica PŠ Vrbnik

godine učenici viših razreda sa svojim vjeroučiteljicama hodočastili su na grob biskupa Mahnića zajedno s uče-nicima iz drugih dijelova naše Biskupije. Dan škole, 30. travanj, proveli smo u prirodi. Praćeni zaista prelijepim vremenom uživali smo u šetnji po plićaku, igri i nadasve u dobrom roštilju. Početkom svibnja četvrti je razred otputovao na dvodnevnu ekskurziju. I oni su posjetili srednju Dalmaciju kao i prekrasne slapove Krke. Drugi je razred putovao našim otokom, upoznao njegove povije-sne znamenitosti i prirodne posebnosti. Bila je to prilika da se vidi sve ono o čemu se uči u školi. Za odredište završnog školskog izleta odabrali smo Pag i nismo po-griješili.

I ove školske godine bilo je vrijednih đaka koji su su-djelovali na raznim školskim natjecanjima: iz hrvatskog, engleskog i njemačkog jezika, matematike, kemije, geo-grafije, tehničke kulture, vjeronauka, LiDraNa i šaha. Oni koji su bili posebno uspješni nastupili su i na županij-skom natjecanju: Petra Avsec iz engleskog jezika, Luka Vladić iz njemačkog jezika, Dina Antić i Luka Vadnov na LiDraNu. Naše mlade košarkašice Katarina Valković, Dina Antić i Iris Magaš osvojile su čak prvo mjesto u županiji sa svojim klubom. Ništa manje uspješne nisu bile ni naše šahistice Mirjam Volarić i Katarina Valković koje postižu izvrsne rezultate na svim natjecanjima. Najuspješniji među šahistima bio je Mar-ko Katunar koji je sa svojom grupom nastupio na regi-onalnom međunarodnom natjecanju u Austriji. Vjeru-jemo da će i među mlađim igračima u našoj školi biti još mnogo uspješnih sportaša i šahista. Ne smijemo zabora-viti ni naše klapske pjevači-ce. Rarohujice su u svibnju ponovno nastupile na smo-tri mladih klapa u Zadru.

33

Prošli su tako nama omiljeni zimski blag-dani, Sv. Nikola i Božić, ispunjeni veselim pje-smama, druženjima te lijepim i šarenim po-klonima. Ispratili smo staru i dočekali novu godinu, a zatim, malo po malo, tjerani vjetrom i našim vlastitim rukama izrađenim vjetrenja-čama, stigli i do proljeća. Iako su nam zimske kiše poremetile planove o igri na otvorenome, ipak smo se izborili i za pokoji suh i sunčan dan. Tada smo na svome igralištu, u to vrijeme još dosta zapuštenom, dobro iskoristili svaku sunčevu zraku te udisali svjež, kišom ispran zrak. A dok su pak vani nemilosrdne kiše li-jevale, mi smo u svome vrtiću gradili, slagali, slikali...stvarali. Pjevali smo i slušali pjesmice, čitali i smišljali stihove, igrali se, družili te sa-njali o toplijim danima. A kada su isti napokon stigli, dočekali smo ih otvorenih ruku. Točnije – otvore-nih vrata! Svoj smo vrtić otvorili za sve one koji su željeli vidjeti, čuti i saznati više o nama. Na Škujici smo posta-vili svoj štand, na kojem smo izložili cvjetiće od neobli-kovanog materijala, eko poruke s prigodnim sličicama koje smo sami nacrtali, te ukusne zdrave kolačiće koji su vrlo brzo nestali, jer se ondje našlo mnoštvo djece, kako one iz našeg mjesta, tako i neke nepoznate, koja su se ondje zatekla došavši sa svojim učiteljima na izlet brodom. Naj-prije je naša skupina podijeljena na stariju i mlađu djecu odigrala nekoliko ekipnih natje-cateljskih igara, u ko-jima je za samo jedan bod pobijedila skupina „plavih“, no to nikome nije mnogo smetalo, jer smo se bez obzira na to dobro zabavili. U natjecanju su nam čak

pomogla i neka djeca i roditelji iz mjesta koji su nas došli pogledati, na čemu smo im veoma zahvalni.

Nakon igre, Škujicu smo, zajedno s djecom iz mjesta, obojili šarenim kredama te joj podarili novo ruho, koje je, istina, potrajalo tek do prve kiše koja joj je ponovno vratila staro lice. Lijepo nam je vrijeme dozvolilo i izlet u Martinovo selo, mjesto blizu Grobnika, koji smo posje-tili s prijateljima iz vrtića Vrh te našom zdravstvenom voditeljicom Brankom i psihologinjom Anicom. Ondje

Osvrćemo se...Na kraju još jedne pedagoške godine osvrćemo se na sve što smo dosad napravili, vidjeli i naučili, ali i na sve ono što nas još čeka do jeseni, kada će neki krenuti u novu pustolovinu – školu. Drugi će, pak, ostati u vrtiću i još neko vrijeme uživati u čarima bezbrižne igre i zabave.

Vrtić

34

Iz vaših pera...

smo uživali u čarima starog mlina na Rječini, jaha-nju konja i pikniku na travi ispred grobničkog aero-droma. Posjetili smo i staru kovačnicu, u kojoj smo se upoznali s gotovo zaboravljenim zanatom kova-ča, koji nam je pokazao kako su se nekad izrađivale konjske potkove. S njime smo porazgovarali o tome koliko su njegove usluge danas tražene u odnosu na nekad. U zavičajnom smo muzeju pak imali prili-ku vratiti se nakratko u prošlost Grobnika, prošavši kroz repliku stare seoske kuće. Od svega nas je, naravno, najviše razveselilo jahanje konja, od kojih smo se teška srca oprostili, ali i obećali da ćemo ih sigurno posjetiti još barem jednom.

A kako se tjedan primicao kraju, svi smo jedva čeka-li da svome igralištu napokon podarimo novo, proljet-no ruho. Okupili smo se, i mali i veliki, svaki sa svojom alatkom, čekajući da nam se dodijele zadaci. Svatko se uhvatio u koštac s nečime – netko s korijenjem, netko s dotrajalom bojom na drvenom vlakiću, drugi pak s raz-

bijenom ogradom... A rezultat? Rezultat našeg rada vid-ljiv je svakome tko ovih dana prošeće našim igralištem – popravljene ljuljačke (zahvaljujemo Larinom tati!), svježe obojani vlakić, klackalica i tobogan, posađeno cvijeće u malom, ali skladnom cvjetnjaku, popravljena metalna ograda, očišćen pješčanik.

Mi smo u plodovima svojih ruku već uživali, a za sve vas koji još niste – dobro nam došli!

Djeca i odgojiteljice Dječjeg vrtića “Katarina Frankopan“ Krk

Podružnica Vrbnik

BESEDA ŽIVE

Ze sencen i burun va oblaku z dežjonna krilih lipotina rukah mudrostiva naručaju dobrotiva molitvahva fameji i kunpanijileti i ustajebeseda zrečenaod sercalipagerdaonajsta ka razveselionajsta ka zaboli.Žive mej namimane umire s nami,del je svihi kada nas više ni.

Marija Trinajstić Božić Vrbnik, listopad 2012.

JENO MALO BRINCE

Jeno malo brinčićevrbenskih besedke smo pozabili,s kimi su senaši starikarali i veselili.Če je mat kantalakad smo se rodili,če su sve ganalikad su se ženili....sopli mentinjadukad su šli po mladu...Če su kjeličemu su se smeli...Pašćili se Poji,teško prišli na zelenu granu„ oja-na-a, lipu mažuranu.“Rano su se stajali,ves dan se pekliKrasih i Prileti,dusili se z deloni v zimi i v leti.Mučili se, kopalives životi seki dan,pek su prišli Kapari- pojeli jihva Sveti Ivan.

Dr. Vlasta Sindik-Pobor

MISLI I BESEDI

Čovik je vavik va nikoj mislii dokli spiistešo mu je nič po glavi.

Sve je lipokada je misel lipa i na mestu.Al teže je kada te nič muči, pojida,a puta ne vidiš.Zato kada god gerdu miselne moreš lehko odagnat,dobro je za Božjun besedun posegnuti Svitlost iskat.

Gerdo i černo mislit ni dobro,aš onda čovik biva slab.

A živjenje teče…Vidiš, čuješ, misliš, ganaš.Pravo ne znajućosudimo jeden drugoga,zato nan Bože oprosti.

Va Očenašu molimo „budi volja Tvoja“,A to je: Oče misli Ti, pe tako naprvo ne bojin se niš.Vapin stalno,uči me Tida sve nevajato odegnani buden va Tvojoj Svitlosti.

Marinka Matanić Polonijosiječanj 2011.

Vrtić

34

35

Ove godine održali smo redovnu godišnju skupštinu nešto kasnije, početkom ranog proljeća, točnije prvoga dan mjeseca ožujka s nadom da će nas dolazak proljeća „nadahnuti i pomoći nam“ da se što bolje i u što većem broju organiziramo i pripremimo za nadolazeće razdo-blje. Umjesto ptičica pjevica, na skupštini su zapjevale mlade kanturice koje su odvažno zakantali da svima po-kažu kako su marljivo vježbale cijele godine, a sljedeći put će nam se pridružiti i mladi sopčići.

U proteklih godinu dana Frankopan je kao što je uo-bičajeno izdao dva broja Vrbničkih vidika – za Ivanju i Bo-žić. U njima smo uvođenjem novih priloga povećali broj stranica i tiražu. Osim što je za folklornu skupinu izrađe-no pet novih muških nošnji, nabavili smo i četire nove široke kamižoti, koje ćemo čuvati u arhivnom ormaru smještenom u prostoriji TZ na Placi, a koristit će ih čla-nice Društva. U prosincu protekle godine organiziran je stručni skup o poznatom Vrbenčaninu dr. Dinku Viteziću prigodom 190. obljet-nice njegova rođenja, o čemu ste mogli čitati u prethodnom broju. I ove godine organizirali smo izlete za vrijedne članove folklora – sta-rija grupa posjetila je Varaždin i Zagreb, dok je mlađa grupa odabra-la naš najveći poluotok Istru - Savudriju, Umag-adrenalinski park, Buje i Grožnjan.

Na skupštini je do-govoreno da će mlađu

folklornu grupu i dalje voditi Doris Ostrogović, a vođe-nje starije folklorne grupe prihvatile su nove voditeljice: Ivana Vadnov, Elizabeta Jurešić i Anamarija Valković. Na-damo se da će se folkloraši i ove godine pokazati u do-brom svjetlu na svim nastupima kao i prethodnih godina jer smo od ove godine dobili Rješenje Ministarstva kul-ture RH da svi krčki tanci, tradicijski plesovi otoka Krka imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Revidirali smo i broj članova Društva, tako da imamo redovne članove koji su uključeni u rad i potporne članove. Odlukom Skupštine svi re-dovni članovi uplatom godišnje članarine stječu pravo na besplatan broj Vidika.

Ove godine planiramo ostvariti redovne dje-latnosti: izdati božićni broj Vrbničkih vidika, s ra-dom će nastaviti škola sopela i kanta koju vodi Ivan Pavačić te folklor za djecu i odrasle. Osim toga planiramo organizirati školu glagoljice za djecu u ljetnim mjesecima. U tijeku su također pripreme za obilježavanje 120. obljetnice tam-buraštva u Vrbniku uz gostovanje Tamburaškog orkestra HRT-a i dirigentskog vođenja gosp. Sini-še Leopolda.

Ovim putem zahvaljujemo svima koji se rado uklju-čuju i sudjeluju u radu VKD Frankopan nesebično dajući svoje vrijeme i znanje, te Općini Vrbnik na financijskoj pomoći. Ujedno pozivamo sve zainteresirane da se pri-druže VKD-u Frankopan s idejama, sugestijama, svojim radom…

Tomislav Božić

Nadahnjujući početak proljećaOstvarenja i planovi Vrbničkog kulturnog društva „Frankopan“

Udruge

36

Iz života naše Župe

36

Vjenčani:

Prvopričesnici:Maja Puljić i Matko Lukarić Vedrana Urdih i Franjo Oršić

Karlo Kožić, Doroteo Dobrinčić, Mara Vadnov, Mateo Satinović, Matej Gorup, Nikolina Grgurić, David Sabljić i Frane Toljanić

37

Iz života naše Župe

37

Kršteni:

Umrli:

Tonka Šušak

Noel Sokolić

Vida i Vanja Milovčić

Ante Polonijo

Ivona Volarić

Luce PolonijoJelisava BrusićFranjo ŠtefanićFranjo Gršković

Anka PolonijoMarija PavanSmiljana OršićIvan Bolonić

Svim stanovnicima Općine Vrbnikčestitamo Dan Općine

i blagdan Sv. Ivana Krstitelja!

OPĆINA VRBNIKMARE TOURS

VINARSTVO ŠIPUNRESTORAN NADAPEKARA VRBNIK

ALU KRKPZ VRBNIKPZ GOSPOJA

BUFFET PRIMORECU.O. ZLATNA ŽLAHTINA

KONOBA LUCEVRBNIČE NAD MOREM d.o.o.

MARKET DRAGAFRIZERSKI SALON DONNAFRIZERSKI SALON IVANA

ELEKTRO SERVIS – VALKOVIĆNEKRETNINE MARAČIĆ – VITUS

BOLONIĆ-ZEMLJANI I KOMUNALNI RADOVI

VKD FRANKOPAN

39

Jeden del ovoga pisma napisal sen već ove zimi. Otel sen pisat o Kainu i Abelu, o dva brata ki su bili jeden kuntra drugoga. Otel sen ovo napisat prije svih izbori i referendumi, odgoji svekakove vrsti... tako da ne buden pal pod utjecaj svega če će se oko mene govorit.

Biblija govori o Kainu i Abelu, ma ne samo o sudbi dva brata, nego govori da su oni simbolika celoga svita, pe i našega maloga Vrbnika.

Seki sukob s drugin čovikon je i sukob ze braton, a seko ubistvo je bratoubistvo. Ni slučajno spomenuto če su oni delali. Jeden je bil, ratar, a drugi stočar. To oće reć da je sukob mej njimi ono če mi denes zovemo «kultu-rološki sukob».

Boreći se da preživemo, mi kadagod drugih i druga-čijih od sebe doživemo i ko niku konkurenciju. Ćutimo se ugroženi i to raja agresiju i nemir va svekon čoviku, a ona se more lehko pretvorit va veli sukob.

Ti dva brata, uz različite posli, imaju i različite oltari na ke prinose žrtvu. Sukob se dogodil baš kad su prino-sili žrtvu, pe je on ne samo društvene, nego i religiozne naravi. Sigurno se pitate o čemu ja to govorin i ka je pris-podoba ove štorije, če nan on želi reć?!

Po meni poruka te štorije je da se ne smimo dilit ze obziron na svoju veru, zbog pulitiki ili ako mislimo drugačije od drugih... aš zada svih nas stoji zajednički Stvoritelj ki je slobodan va izboru svoje žrtve. Judi se pek dile, ma to ni ni Božja voja ni delo.

Čuli smo i druge venbiblijske štorije. Tako se početek povijesti «vječnoga grada» tumači ko sukob braće Ro-mula i Rema va komu Romul ubije svoga brata Rema i ko bratoubica stoji na početku krvave povijesti od rimskih cari, ka je plna atentati i ubistav.

Neznanon biblijskon pripovjedaču o Kainu i Abelu ze štorijun o braći va Rimu, zajednički je samo motiv. Kain je prikazan ko žrtva svoga zla i on sebi ne more pomoć i ne zna kako to rišit. Ali Bog će mu ipak priteć va pomoć.

Če će nan ova štorija o bratoubici kad mi nismo ni-koga ubili?? Mi ne zimjemo v ruki ni pušku ni nož, ma su nan zajiki gori od najoštrije britve. Mi moremo ze svojin zajikon ujist ko otrovna kaška. A svi smo se kadagod naš-li uvrijeni i ujideni.

Ako smo po Stvoritelju svi braća, onda ovo kako go-vorimo jeden ze drugin ili jeden o drugomu, čini se ko da smo Kain i Abel.

Dosta je čitat če judi pišu jeden o drugomu, da bi bili «glavni» ili vođe jenoga krda, če sve pišu jeden o drugomu va novinah, na fejsu, če sve potpišivamo kun-tra drugačijih od nas, če govorimo o svomu susedu ili bratu??

Niki dan su zibrali novoga Papu i vaje nan se je ni-kako dopal. Ni otel ni zlata ni poslugi kako i drugi. Novi

je Papa još i rekel da će i ateisti bit zibrani va kraljestvo nebesko ako su delali dobro jeden drugomu jer: «On prašta svima!». Vele su to besedi i za nas ki verujemo i za onistih ki ne veruju.

Ovo će rišit sve nedoumice ke su imeli judi ki nisu hodeli crikvi, ali su pomagali i delali dobro svomu bli-žnjemu; ki su ze svimi govoreli i ki se nisu va nikoga pa-čali... Ali ovo je nauk i nan ki sveki dan (ili na nediju) gremo crikvi, a po putu nanci ne pogjedamo jeden dru-goga.

»Svi imamo obavezu činiti dobro!“, rekel je Papa.Zato ja ovi put neću na vele o tomu da smo ovo leto

dva puta hodeli na izbori; neću spomenut ni pisma ni letki ke su se pošijali po kućah... Neću govorit ni o rasko-panomu Jiru, ni o tomu da su zabetonirali kamenu skalu od sv. Martina i sv. Antona aš nisu zeli dobru meru. Neću spomenut ni legalizacije, ni pisat da je Grad raskopan, a sezona nan je sprid vrat...

Ja šempre sam sebe pitan: «Ki sen ja da drugin su-din? »

Zato mi Bože oprosti za sve ono če sen rekel kuntra drugih, kuntra drugačijih od sebe... ja sen istešo imel delgi zajik koga nis mogel vavik spravit v usta, a boje bi bilo da sen kadagod dal vodu v usta, kako je govorela moja mat.

Onistin kih smo zibrali, želin da dobro vode ovo sta-do, ali krdo. Neka ne budu vuci va Božjen stadu nego neka ko i on išću zgubjenu ovcu čineć joj Dobro. Onisti ki nete razumit drugačijega od sebe, neka mole Boga da jin to jeden dan ne pride doma, aš sve se menje njih ženi i raja... Svit se je obrnul i više niš ni isto. Ne znamo nanci reć če čini jenu fameju?? Pravih famej va koj živu otec, mat, dica... sve je menje.

Mojoj dici govorin da se kuntra svekoga zla bore tako da imaju dicu i da ih goje kako smo i mi njih zgojili. Neka ovakovih famej bude više nego onih drugih i drugačijih. Dica su najveća bogatija. Ako i pridemo za nikoliko dan va Evropu i budemo morali delat če oni ote, ne moramo ko i oni šetat pesiće. Mi šećimo Dicu ku ćemo gojit po Božjemu nauku.

A kamo gre ov svit, ja ne znan??? Kadagod volin da sen star i da iman Ženu, a da ona ima Muža, da mi po našoj jubavi imamo dicu...i da smo Mi takovi kakovi smo - Fameja.

Svin neka nan je na pomoći sv. Ivan, komu nas pre-poručan, a onistin ki nose njegovo ime, čestitan imen-dan.

Vaš stric Ivestricive@gmail.com

Kain i Abel ko slika čovičanstva, oli čovičanstvo po Kainu i Abelu

40