Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Antička arheologija apeninskog poluotoka

Seminarski rad:

Buccero keramika

Mentor: prof. dr. sc. Igor Borzić

Student: Silvija Lasić

Zadar, siječanj 2013.

Uvod

Buccero keramika, poznatija pod nazivom „nacionalna keramika etruščana“1 najvažniji je

etrurski keramičarski stil.

Razvija se oko 680. godine prije nove ere, u orijentalizirajućem periodu. Razvija se iz impasto

stila koji mu prethodi, a pripada vilanovskoj epohi etrurske povijesti. Buccero nastaje u južnoj

Etruriji, najvjerojatnije u gradu Cerveteriju. Ostali bitni centri također se nalaze na jugu

zemlje, a istaknutiji su Tarquinia, Veii i Vulci. To područje se smatra izvorom Buccero stila, a

vrlo brzo se proširio i van matičnog područja – isprve po ostatku Etrurije, zatim po čitavom

Apeninskom poluotoku (sl.1). Zahvaljujući kvaliteti posude su se u velikoj mjeri izvozile,

tako da mnogobrojne primjerke pronalazimo posvuda po Mediteranu i Europi - od Španjolske

do Turske, a ponešto primjera ima i u Hrvatskoj.

Centri proizvodnje

Osim u orijentalizirajućem, stil traje u arhajskom periodu (575.-470.), a nastavlja se i u

klasičnom dobu (430.-300.) iako je tada proizvodnja najslabija i svedena samo na par gradova

u središnjoj Etruriji.

Buccero i impasto1 H. STARITA, 2007., 72.

Kao što je prethodno spomenuto, buccero se razvija iz impasto stila i nosi dosta njegovih

obilježja kao što su oblici posuda i dekoracija. Unatoč tome, ima i dosta posebnosti. Oba stila

karakterizira kopiranje onodobnih metalnih posuda. Buccero je u tome primjer mnogo finije

izrade (sl.2), npr. neke posude su uglačane do te mjere da ih je teško razlikovati od takvih

srebrenih primjera (sl.3). Smatra se da je buccero stil i razvijen da zadovolji potrebe

aristokracije za luksuznim posuđem, mnogo je isplativije bilo napraviti uglačane glinene

posude nego kupiti skupocjene metalne primjerke.

Impasto Buccero

Glavna razlika između impasta i buccera je kvaliteta proizvoda – buccero je i naizgled i po

strukturi mnogo bolji. Rađen je na brzom kolu (za razliku od ručno rađenog impasta),

redukcijskom metodom u kojoj se glina peče u zatvorenoj peći bez dotoka kisika pri čemu

izvorna crvenkasta boja gline prelazi u crnu. Pri tome je trebalo paziti da temperatura u peći

bude optimalna, jer je svako odstupanje značilo nepotpunu redukciju i boju koja nije potpuno

crna.

Osim redukcije, sjajnu crnu boju buccero stil je dugovao pročišćavanju gline. Miješajući glinu

s vodom majstori su izdvajali sve veće čestice i dobivali čistu glinu. One posude koje nisu

prošle metodu pročišćavanja bile su dodatno polirane. Poliralo se više puta tijekom sušenja

posude, a za završni sjaj se vjerojatno prelazilo kožom po posudi.

Buccero sottile i buccero pesante

U podjeli buccera razlikujemo dva pojma: buccero sottile i buccero pesante2. U svojim

početcima buccero je bio iznimno kvalitetan, stijenke su bile do 2 mm debljine (egg-shell),

dekoracija fina i sjaj posuda maksimalan. To je većinom razdoblje orijentalnog do srednjeg

arhajskog perioda kad i proizvodnja i izvoz dosežu vrhunac, a razlog svemu tome je buccero

sottile tj. lagani sottile. Većina nalaza potječe iz grobova elite.

Buccero sottile

U kasnijim razdobljima, najviše u klasičnom dobu sottile se gubi jer izrada postaje sve lošija,

stijenke postaju deblje, sjaj nepotpun te oblici manje elegantni i zaobljeni. Takvi primjeri

spadaju u buccero pesante – teški buccero, i više se ne koriste u funeralne svrhe, već postaju

svakodnevna utilitarna keramika.

2 O. BRENDEL, 1995., 77.

Buccero pesante

Osim podjele na sottile i pesante, buccero ima još jednu podjelu. Osim prevladavajućeg

crnog, postojao je i sivi buccero. Proizvodio se od šestog stoljeća, većinom u srednjoj Etruriji,

a glavni centri proizvodnje bili su gradovi Orvieto i Chiusi. Posude su pečene na višoj

temperaturi nego kod crnog stila tako da ima jače i neprobojnije stijenke. Što se tiče oblika i

dekoracije nema velikih odstupanja od crnog buccera, samo je nešto siromašniji ukrasima.

Oblici i dekoracija

Neki oblici nastavljaju domaću tradiciju, a neki su rađeni po uzoru na importirane primjere.

Pošto se razvija u orijentlizirajućem periodu, buccero stil preuzima neke oblike i dekoraciju s

istoka. Najčešće su imitirali oblike „popularnog“ metalnog posuđa: kijatose, vrčeve, ojnohoe i

pehare. Dosta velike sličnosti ima i sa ciparskim, feničkim i korintskim stilom. Na slici 6

vidimo kotyle-skifos, jedan od tipičnih i najranijih buccero oblika, a preuzet je s istoka.

Buccero, skifos

Što se tiče dekoracije, mnogo posuda zapravo i nije bilo ukrašavano, ali ima i dosta vrhunski

dekoriranih primjeraka. Primjetan je istočnjački utjacaj u dekoraciji lotusima, palmetama,…

Dekoracija se izrađivala prilikom faza sušenja gline, ovisno o tehnici ukrašavanja. Npr.

urezivanje je bilo najčešća tehnika3 i obavljalo se u „leather hard stage“ kad je glina još

vlažna, ali opet povoljna za ukras. Urezivalo se oštrim predmetima, a često i češljem, ili

sličnim predmetom koji je ostavljao pravilne paralelne linije.

Ukrašavalo se i pečatiranjem, a u tom slučaju glina je morala biti mekša da se spriječi

oštećivanje posude.

Korištena je i dekoracija „ruletiranja“. Riječ je o korištenju točkica ili točkastih linija da bi se

stvorio prikaz. Najčešće je stvaran polukrug od više točkastih zraka. Tu metodu imamo i u

impastu vilanovskog doba, a i kod metalnih orijetalizirajućih posuda. I za stvaranje točkica se

koristio češalj.

„ruletiranje“

Dekoracija je obično bila nefiguralna, najčešće su to bili urezani geometrijski oblici, kao i u

impastu. Rijeđe su prikazivane figurativne scene ljudi, životinja ili mitoloških bića tipičnih za

orijentalizirajući period, a te scene obično nisu bile narativne.

U samom početku buccera dekoracija je bila najčešća i najfinija, postojao je balans između

geometrijskih i figurativnih motiva raspoređenih po čitavom posuđu. Prema sredini i kraju

stila dekoracija je postajala sve običnija, raspoređena na vrh posude ili vanjski dio ručke da bi

postupno potpuno iščezla.

3 H. STARITA, 2007., 88.

Guttus, Cerveteri

Kao jedan od izuzetnijih primjera vrhunskog oblika i dekoracije buccera može poslužiti guttus

(sl.8) iz Cerveterija, odnosno iz Tombe Calabrese koja obiluje dragocjenim nalazima. To je

posuda koja je služila kao boca, oblika je ptice s dva dugačka vrata i konjskim glavama na

kojima su dva krunasta završetka koja su služila kao čepovi. Na ustima konja su rupice koje

su služile za izlijevanje tekućine. U stražnjem djelu je i ljudska, muška figura koja je služila

kao ručka. Posuda je fino uglačana, a osim savršene izrade posude, potpuno je ispunjena i

dekoracijom – urezivanjem paralelnih linija, točkica i ornamentalnih motiva4.

Natpisi na keramici

Slično kao i na grčkoj keramici, i na etrurskoj se javljaju natpisi. Kreću se od manjih koji

uključuju samo jedno slovo ili jednu riječ, do onih složenijih koji uključuju kraće rečenice.

Njihovo značenje nije sigurno utvrđeno, ali se tumači kao i grčko - da su to imena bogova,

keramičara ili osoba koje prinose žrtve. Kao i kod ukrasa, tako se i natpisi više nalaze na

keramici orijentalizirajućeg i početnog arhajskog, a manje u kasnom arhajskom i klasičnom

razdoblju5.

4 O. BRENDEL, 1995., 82.5 H. STARITA, 2007., 102.

Zaključak

Kao i svaki drugi stil, tako je i Buccero imao svoje vrhunske primjerke, veliku popularnost i

rasprostranjenost, ali isto tako i razdoblje pada i pogoršanja kvalitete što je dovelo do kraja

njegova korištenja. Unatoč tome, koristio se dugo, većinom je bio namijenjen eliti za

pogrebne bankete, što samo dodatno govori o važnosti ovog stila, zasigurno je neizostavan

element etruščanske umjetnosti.

LITERATURA:

BRENDEL, O., 1995. – Otto J. Brendel, Etruscan art

STARITA, H., 2007. – Hedy Starita, Impasto and Bucchero pottery in the Nicholson

Museum, University of Sydney

ILUSTRACIJE:

Slika 1. – karta centara proizvodnje Buccera (prema Starita, H., 2007., 96.)

Slika 2. – Impasto vrč (prema www.trocadero.com, 11.01.2013.)

Slika 3. – Buccero amfora (prema www.britishmuseum.org, 11.01.2013.)

Slika 4. – Buccero sottile (prema www.edgarlowen.com, 11.01.2013.)

Slika 5. – Buccero pesante (prema www.christies.com, 11.01.2013.)

Slika 6. – Buccero, skifos (prema Starita, H., 2007., 43.)

Slika 7. – Buccero, „ruletiranje“ (prema Starita, H., 2007., 107.)

Slika 8. – Buccero, guttus (prema www.it.wikipedia.org, 11.01.2013.)