1
petak, 7. novembar 2014. MANJINE DANAS /// petak, 7. novembar 2014. 21 [tampanje ove publikacije pomogla je Evropska unija. Sadr`aj publikacije je u isklju~ivoj odgovornosti udru`enja Urban-In i Beogradskog centra za ljudska prava i ni na koji na~in ne izra`ava stavove i mi{ljenje Evropske unije 20 Mre`a za interkulturalnost Bunt gra|anskog dru{tva Mre`a za interkulturalnost nastala je po~etkom prole}a 2014. godine iz potrebe organizacija civilnog dru{tva da odgovore na sve ve}e institucionalno zanemarivanje prilikom dono{enja odluka i zakona koji su od interesa za gra|ane. Poslednjih meseci Narodna skup{tina donela je vi{e desetina zakona, a da pre toga nije vo|ena javna rasprava i da nije konsultovana stru~na javnost. Va`ni zakoni, kojima se menja karakter dru{tvenih odnosa i ure|enja dr`ave, donose se u senci manje va`nih, ali medijski senzacionalisti~ki predstavljenih doga|aja kojima se skre}e pa`nja javnosti. Najava izmene propisa kojima je ure|en polo`aj nacionalnih manjina prilika je da se izmeni politika multikulturalnosti koja izaziva negativne dru{tvene posledice - uzajamno nerazumevanje i netrpeljivost etni~kih zajednica, povrede ljudskih prava i diskriminaciju. Ovo su pitanja koja se ti~u svih gra|ana, a ne samo strana~kih elita koje su dosad donosile odluke koje su podstakle dru{tvenu segregaciju i opravdale politiku podeljenog dru{tva u kojem se najve}a pa`nja pridaje saglasju njihovih mi{ljenja, a ne potrebama i interesima gra|ana. Posledice takvog na~ina odlu~ivanja jednako poga|aju sve gra|ane i ne bi trebalo da se zavaravamo da }e se gra|ani Srbije razli~itih nacionalnosti bolje razumeti nakon integracije u Evropsku uniju. Taj proces }e nu`no doprineti da u na{ pravni, politi~ki, ekonomski poredak uvedemo red i prihvatimo pravila koja va`e u Uniji, ali ne i to da se me|usobno razumemo. Ne bi valjalo zavaravati se da }e se kulturno dezintegrisano dru{tvo uspe{no integrisati u {iri socijalni, politi~ki i kulturni prostor. Osniva~i Mre`e i organizacije civilnog dru{tva koje se pridru`uju njihovoj inicijativi veruju da u na{em dru{tvu postoje vrednosti oko kojih je mogu}e podsticati dru{tvenu integraciju, ali da bi one postale deo svakodnevice potrebne su korenite promene Ustava i javnih politika kulture, obrazovanja, informisanja. Takve promene su nu`ne i opredeli}e to da li }e Srbija biti moderna dr`ava zasnovana na na~elima socijalne pravde, gra|anske jednakosti, vladavini prava, slobode mi{ljenja i priznavanja razli~itosti. Obaveza gra|anskog dru{tva, koje obuhvata veliki broj dru{tvenih aktera, jeste da se izbori da aktivno u~estvuje u promenama i da doprinese da one budu u najboljem interesu gra|ana. Centar za istra`ivanje etniciteta, Zemun; Centar za regionalizam, Novi Sad; Centar za razvoj civilnog dru{tva, Zrenjanin; DamaD, Novi Pazar; Agenda, Beograd i Centar za demokratiju, ljudska prava i regionalnu saradnju, Beograd p oslednjih nekoliko godina sve vi{e se promovi{u interkulturalnost i interkulturalizam kao dopuna, a ~esto i alternativa multikulturalnosti i politici multikulturalizma. Savet Evrope je, na primer, 2008. godine doneo Belu knjigu o interkulturnom dijalogu u kojoj preporu~uje interkulturni dijalog nasuprot priznavanju i odvajanju etni~kih zajednica. Klju~na razlika izme|u interkulturalnosti i multikulturalnosti ogleda se u razumevanju odnosa me|u kulturama, etni~kim i religijskim grupama koje `ive na istom prostoru. Naime, multikulturalnost ozna~ava orijentaciju ka priznanju razlika i grupnih identiteta razli~itih kultura koje `ive na istom prostoru, dok interkulturalnost nagla{ava odnos me|u kulturama i neophodnost me|usobne komunikacije. U ovom tekstu nas pre svega interesuje koje su to razlike izme|u multikulturalnih i interkulturalnih pristupa i politika. Prva razlika ogleda se upravo u tome {to, za razliku od multikulturalnosti, interkulturalnost stavlja ve}i naglasak na razmenu mi{ljenja i dijalog izme|u etni~kih ili kulturnih grupa. Pored uloge komunikacije, mogu se navesti bar jo{ tri zna~ajne razlike izme|u interkulturalnosti i multikulturalnosti. Interkulturalnost priznaje dinami~nost identiteta, dok politike multikulturalizma shvataju identitet kao stati~an i ukorenjen u kulturi. Interkulturalnost, zatim, promovi{e jedinstvo i socijalnu koheziju, dok teoreti~ari multikulturalizma nagla{avaju manjinsku autonomiju i samoupravljanje. Kona~no, interkulturalne politike se zasnivaju na po{tovanju individualnih prava i kritici iliberalnih kulturnih praksi, dok multikulturalne politike te`e za{titi kolektivnih identiteta od spoljnog me{anja. Multikulturno dru{tvo je dru{tvo u kom razli~ite kulture, etni~ke i religijske grupe `ive na istoj teritoriji, ali ne moraju nu`no da budu u kontaktu jedne sa drugima. Multikulturalizam zagovara priznanje posebnih grupnih prava za manjinske zajednice, ali posledica toga je neretko potpuno odvajanje zajednica i prekid komunikacije. Nedostatak komunikacije dovodi do porasta nerazumevanja, nepoverenja i sumnje, a me|usobne razlike postaju ~esto osnov za porast diskriminacije i netrpeljivosti. U multikulturnim dru{tvima prisustvo manjinskih grupa se ~e{}e toleri{e nego {to se u potpunosti prihvata. S druge strane, politike interkulturalizma te`e da razviju komunikaciju i dijalog izme|u razli~itih kultura, etni~kih i religijskih grupa kako bi podstakle integraciju i razumevanje. Cilj interkulturalizma je interkulturno dru{tvo u kom pojedinci priznaju razli~ite na~ine `ivota i po{tuju me|usobne razlike. Interkulturno dru{tvo promovi{e su`ivot u kom se ohrabruje razmena mi{ljenja i svi ~lanovi dru{tva tretiraju kao ravnopravni. Prilikom kritike multikulturalizma treba imati u vidu da me|u teoreti~arima multikulturalizma postoje zna~ajne razlike. Na primer, Parekova koncepcija multikulturalizma zasniva se na interkulturnom dijalogu. Njegov argument je da i druge kulture sem na{e mogu ne~emu da nas nau~e i da su kulturna raznolikost i dru{tveni pluralizam va`ni upravo zbog toga {to omogu}avaju pojedincima da kriti~ki analiziraju pozitivne i negativne strane kulture i na~ina `ivota koje promovi{e njihova zajednica. Druga kritika koja se upu}uje zastupnicima multikulturalizma jeste da politike multikulturalizma dovode do ja~anja kolektivnih identiteta i esencijalizacije kulture. Multikulturalizam pretpostavlja da je veza izme|u teritorije i kulture fiksna i nepromenjiva. Na primer, prema poznatom teoreti~aru multikulturalizma ^arlsu Tejloru, individualni identiteti su duboko emocionalno ukorenjeni u odre|ene kulture i kulturne vrednosti. Zbog toga negacija kulturne posebnosti sama po sebi predstavlja diskriminaciju. Potrebno je stoga obezbediti manjinskim zajednicama politi~ku i kulturnu autonomiju kako bi nesmetano razvijale i negovale svoju kulturu i obi~aje. Zagovornici interkulturalnosti, me|utim, s pravom smatraju da su identiteti fluidni i dinami~ni. Identitet pojedinca se razvija i menja tokom `ivota pod uticajem socijalnih kontakata, `ivotnih iskustava, vaspitanja, obrazovanja, itd. Zatvaranje u kulturne zajednice ograni~ava slobodu pojedinca. S druge strane, va`no je naglasiti da interkulturalnost ne te`i asimilaciji pripadnika manjinskih zajednica u ve}insku kulturu. Ono ~emu se te`i jeste pravo pojedinca da prihvata, preispituje ili odbacuje razli~ite kulturne prakse. Po{to je osnova multikulturalizma stvaranje uslova za nesmetan razvoj kolektivnih identiteta, ova teorija se zala`e za postojanje relativno zasebnih kulturnih prostora koji me|usobno koegzistiraju. Fokusiraju}i se na me|usobne razlike i obezbe|ivanje sigurnih prostora za negovanje manjinskih kultura, pojedini predstavnici ove teorije zaboravljaju da je za zajedni~ki `ivot u istoj dr`avi potreban odre|eni nivo socijalne kohezije i razumevanja me|u gra|anima. Segregacija i fragmentacija mogu da podstaknu separatizam i nestabilnost. Imaju}i to u vidu, zagovornici interkulturalnosti promovi{u zajedni~ki gra|anski identitet i sli~nosti me|u gra|anima bez obzira na etni~ku, versku ili drugu pripadnost. Tako se, na primer, Bela knjiga o interkulturnom dijalogu koju su doneli ministri spoljnih poslova u Savetu Evrope 2008. godine poziva na zajedni~ko evropsko nasle|e i evropski identitet koji istovremeno po{tuje kulturne raznolikosti. Razvoj socijalne kohezije, univerzalnih vrednosti i gra|anske lojalnosti klju~ni su za pristalice interkulturalnosti. Kona~no, interkulturalizam te`i razvoju zajedni~ke gra|anske kulture koja se zasniva na vrednostima slobode i individualnih ljudskih prava. Posmatraju}i grupe kao jedinstvene kolektivne aktere, pojedina shvatanja unutar multikulturalizma su negirala prava pojedinaca i individualnu slobodu izbora. To je omogu}avalo opstanak razli~itim iliberalnim kulturnim praksama poput diskriminacije `ena. Pristup interkulturalnosti u fokus stavlja pojedinca i priznaje kulturne prakse u onoj meri u kojoj one ne negiraju i umanjuju prava i slobodu pojedinaca. Jelena Lon~ar Autorka je asistentkinja na Fakultetu politi~kih nauka i saradnica Centra za istra`ivanje etniciteta i zborni dan je pro{ao. Pripadnici nacional- nih manjina izabrali su ~lanove nacionalnih saveta koji }e se starati o o~uvanju i za{titu njihovih kulturnih prava naredne ~etiri go- dine. Ostalo je da se narednih nedelja ova tela konstitui{u i po~nu sa radom koji }e, po svoj pri- lici, biti pun izazova. Ohrabrena dobro sprove- denim izborima dr`avna uprava }e nastojati da izmeni Zakon o nacionalnim savetima nacional- nih manjina i pristanak za promene tra`i}e od novoizabranih tela. Teret odgovornosti bi}e na njima jer nije sve- jedno da li }e podr`ati promene kojima }e se po- stoje}e stanje manje-vi{e potvrditi ili }e se opre- deliti za temeljnu rekonstrukciju politike multi- kulturalnosti u zemlji. Opredeljenje za temeljne promene zna~ilo bi to da dr`ava inicira dono{e- nje zakona kojim bi se uredilo ostvarivanje pra- va gra|ana pripadnika nacionalnih manjina u ve- zi sa o~uvanjem i za{titom njihovih etno-kultur- nih identiteta. To je obaveza, ali i dru{tvena po- treba koja nije ispunjena, a trebalo je da bude jo{ pre deset godina. Opredeljenjem da se usredsre- di na gra|ane dr`ava bi pokazala zna~ajan na- predak u vezi sa obezbe|ivanjem ravnopravno- sti, unapre|enjem me|uetni~kih odnosa i nepo- srednom za{titom priznatih prava. Izbori su ukazali da su u prednosti bile liste kandidata koje su imale podr{ku politi~kih stra- naka i ve}ina nacionalnih saveta, narednih godi- na, radi}e i odlu~ivati tako {to }e voditi ra~una i o interesima stranaka koje su ih podr`ale. Nereal- no je, a ne bi bilo ni fer o~ekivati da su, u uslovi- ma sna`ne srbijanske partokratije, nacionalni sa- veti tela koja }e pokrenuti pitanje departizacije dru{tva. Me|utim, manjinske samouprave mo- gu da procene koliko je svrsishodno me{anje strana~kih interesa i kulturne autonomije i da na osnovu te procene predlo`e re{enja koja racio- nalno doprinose razvoju kulturne autonomije. U proteklom periodu dr`ava je bila nemo}na da primeni zakon u slu~ajevima kada su politi~ke stranke na vlasti u pojedinim gradovima i op{ti- nama odbijale da obezbede za{titu prava nacio- nalnih manjina samo zbog toga {to je to zahte- vao nacionalni savet u ~ijem sazivu nisu imale uticaja. Stran~arenju u polju kulturne autonomi- je, ~ija svrha je o~uvanje identiteta manjinske za- jednice, nema mesta, ali je razumljivo jer dr`ava nije pravi~no uredila ni politi~ko predstavljanje nacionalnih manjina, niti je obezbedila u~e{}e pripadnika nacionalnih manjina u radu dr`avnih organa i drugih javnih slu`bi. U dru{tvenim okol- nostima u kojima je strana~ka preporuka najsi- gurniji put za re{avanje li~nih i drugih interesa te- {ko je izbe}i neprili~nu simbiozu politi~kih stra- naka i manjinske kulturne autonomije. Problem decentralizacije manjinskih samou- prava, odnosno obezbe|ivanje neposrednog u~e{}a nacionalnih manjina u vezi sa pitanjima o~uvanja identiteta, jo{ je kompleksniji. Nacio- nalni saveti se biraju isklju~ivo na nacionalnom nivou i pune nadle`nosti ostvaruju samo na podru~jima na kojima su pripadnici manjine ~i- je interese zastupaju homogeno nastanjeni. [to su pripadnici nacionalnih manjina udaljeniji od centara u kojima su sunarodnici tradicionalno i homogeno nastanjeni, pravo na o~uvanje iden- titeta im je nedostupnije. Centralizovane ma- njinske samouprave nemaju kapacitet da uspo- stave sistem koji omogu}ava puno ostvarivanje kulturne autonomije. Pored toga, malobrojne manjine, poput Cincara koji su zna~ajno uticali na razvoj gra|anskog i privrednog `ivota u Srbi- ji, nisu priznate, nemaju status nacionalne ma- njine i samim tim ni uslove da se staraju o o~uva- nje ba{tine. Svakako da nekoliko stotina Cincara koji `ive u Beogradu nemaju potrebe za obrazo- vanjem i slu`benom upotrebom na svom jezi- ku, ali to ne zna~i da u vezi sa o~uvanjem kultu- re ne treba da imaju iste uslove kao i pripadnici nacionalnih manjina ~ije zajednice su mnogo- ljudnije. U jo{ nepovoljnijem polo`aju su pripad- nici romske nacionalne manjine koji `ive {irom zemlje i manjinska samouprava sa centrom u glavnom gradu nema institucionalne pretpo- stavke da se stara o obrazovanju, kulturi, jeziku i informisanju zajednice koja se suo~ava sa dubo- kim socijalnim i kulturnim problemima. Zalaganje za usvajanje politike multikultura- lizma primerene multietni~nosti dru{tva podra- zumeva kako ja~anje savezni{tva nacionalnih saveta, civilnog dru{tva i javne uprave, tako i spremnost za kriti~ko preispitivanje sopstvenih i institucionalnih slabosti. Razgovor o politici multikulturalnosti u {irem dru{tvenom okru`e- nju vodi sagovornike ka razumevanju i re{enji- ma koja omogu}avaju stabilnije i pravi~nije dru- {tvene odnose. Odlaganje razgovora i tra`enje re{enja o pitanjima dru{tvene stabilnosti izvan dru{tva me|usobno nas udaljava i zavodi u mra~ne tunele homogeniteta. Dr Goran Ba{i} Autor je saradnik Centra za istra`ivanje etniciteta Interkulturalnost i multikulturalnost Pojedinac u fokusu Va`ni zakoni, kojima se menja karakter dru{tvenih odnosa i ure|enja dr`ave, donose se u senci manje va`nih, ali medijski senzacionalisti~ki predstavljenih doga|aja kojima se skre}e pa`nja javnosti Zalaganje za usvajanje politike multikulturalizma primerene multietni~nosti dru{tva podrazumeva kako ja~anje savezni{tva nacionalnih saveta, civilnog dru{tva i javne uprave, tako i spremnost za kriti~ko preispitivanje sopstvenih i institucionalnih slabosti Bela knjiga o interkulturnom dijalogu koju su doneli ministri spoljnih poslova u Savetu Evrope 2008. godine poziva se na zajedni~ko evropsko nasle|e i evropski identitet koji istovremeno po{tuje kulturne raznolikosti Projektni tim projekta „Aktivni mladi za aktivne nacionalne savete“, 1. maja bb, 36300 Novi Pazar; 020/331-570; officeŸurbanin.org; www.urbanin.org Nakon izbora za manjinske samouprave Protiv mra~nih tunela homogeniteta Razgovor Za{to je interkulturalnost bolja

Bunt gra|anskog

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Bunt gra|anskog

p e t a k , 7 . n o v e m b a r 2 0 1 4 . MANJINE DANAS /// p e t a k , 7 . n o v e m b a r 2 0 1 4 .

21[tampanje ove publikacije pomogla je Evropska unija. Sadr`aj publikacije je u isklju~ivoj odgovornosti udru`enja Urban-In i Beogradskog centra za ljudska prava i ni na koji na~in ne izra`ava stavove i mi{ljenje Evropske unije20

Mre`a za interkulturalnost

Buntgra|anskogdru{tvaMre`a za interkulturalnost nastala je po~etkomprole}a 2014. godine iz potrebe organizacijacivilnog dru{tva da odgovore na sve ve}einstitucionalno zanemarivanje prilikom dono{enjaodluka i zakona koji su od interesa za gra|ane.Poslednjih meseci Narodna skup{tina donela je vi{edesetina zakona, a da pre toga nije vo|ena javnarasprava i da nije konsultovana stru~na javnost.Va`ni zakoni, kojima se menja karakter dru{tvenihodnosa i ure|enja dr`ave, donose se u senci manjeva`nih, ali medijski senzacionalisti~ki predstavljenihdoga|aja kojima se skre}e pa`nja javnosti.

Najava izmene propisa kojima je ure|en polo`ajnacionalnih manjina prilika je da se izmeni politikamultikulturalnosti koja izaziva negativne dru{tveneposledice - uzajamno nerazumevanje i netrpeljivostetni~kih zajednica, povrede ljudskih prava idiskriminaciju. Ovo su pitanja koja se ti~u svihgra|ana, a ne samo strana~kih elita koje su dosaddonosile odluke koje su podstakle dru{tvenusegregaciju i opravdale politiku podeljenog dru{tvau kojem se najve}a pa`nja pridaje saglasju njihovihmi{ljenja, a ne potrebama i interesima gra|ana.Posledice takvog na~ina odlu~ivanja jednakopoga|aju sve gra|ane i ne bi trebalo da se

zavaravamo da }e se gra|ani Srbije razli~itihnacionalnosti bolje razumeti nakon integracije uEvropsku uniju. Taj proces }e nu`no doprineti da una{ pravni, politi~ki, ekonomski poredak uvedemored i prihvatimo pravila koja va`e u Uniji, ali ne i toda se me|usobno razumemo. Ne bi valjalozavaravati se da }e se kulturno dezintegrisanodru{tvo uspe{no integrisati u {iri socijalni, politi~ki ikulturni prostor.

Osniva~i Mre`e i organizacije civilnog dru{tvakoje se pridru`uju njihovoj inicijativi veruju da una{em dru{tvu postoje vrednosti oko kojih je

mogu}e podsticati dru{tvenuintegraciju, ali da bi one postaledeo svakodnevice potrebne sukorenite promene Ustava i javnihpolitika kulture, obrazovanja,informisanja. Takve promene sunu`ne i opredeli}e to da li }eSrbija biti moderna dr`avazasnovana na na~elima socijalnepravde, gra|anske jednakosti,vladavini prava, slobode mi{ljenjai priznavanja razli~itosti. Obavezagra|anskog dru{tva, kojeobuhvata veliki broj dru{tvenihaktera, jeste da se izbori daaktivno u~estvuje u promenama ida doprinese da one budu unajboljem interesu gra|ana.

Centar za istra`ivanje etniciteta, Zemun; Centar za regionalizam, Novi Sad; Centar zarazvoj civilnog dru{tva, Zrenjanin; DamaD, NoviPazar; Agenda, Beograd i Centar za demokratiju,ljudska prava i regionalnu saradnju, Beograd

poslednjih nekoliko godina sve vi{e sepromovi{u interkulturalnost iinterkulturalizam kao dopuna, a ~estoi alternativa multikulturalnosti i

politici multikulturalizma. Savet Evrope je,na primer, 2008. godine doneo Belu knjigu ointerkulturnom dijalogu u kojoj preporu~ujeinterkulturni dijalog nasuprot priznavanju iodvajanju etni~kih zajednica. Klju~na razlikaizme|u interkulturalnosti imultikulturalnosti ogleda se u razumevanjuodnosa me|u kulturama, etni~kim ireligijskim grupama koje ̀ ive na istomprostoru. Naime, multikulturalnostozna~ava orijentaciju ka priznanju razlika igrupnih identiteta razli~itih kultura koje ̀ ivena istom prostoru, dok interkulturalnostnagla{ava odnos me|u kulturama ineophodnost me|usobne komunikacije. Uovom tekstu nas pre svega interesuje koje suto razlike izme|u multikulturalnih iinterkulturalnih pristupa i politika.

Prva razlika ogleda se upravo u tome {to,za razliku od multikulturalnosti,interkulturalnost stavlja ve}i naglasak narazmenu mi{ljenja i dijalog izme|u etni~kihili kulturnih grupa. Pored ulogekomunikacije, mogu se navesti bar jo{ trizna~ajne razlike izme|u interkulturalnosti imultikulturalnosti. Interkulturalnostpriznaje dinami~nost identiteta, dok politike

multikulturalizma shvataju identitet kaostati~an i ukorenjen u kulturi.Interkulturalnost, zatim, promovi{ejedinstvo i socijalnu koheziju, dokteoreti~ari multikulturalizma nagla{avajumanjinsku autonomiju i samoupravljanje.Kona~no, interkulturalne politike sezasnivaju na po{tovanju individualnih pravai kritici iliberalnih kulturnih praksi, dokmultikulturalne politike te`e za{titikolektivnih identiteta od spoljnog me{anja.

Multikulturno dru{tvo je dru{tvo u komrazli~ite kulture, etni~ke i religijske grupe`ive na istoj teritoriji, ali ne moraju nu`noda budu u kontaktu jedne sa drugima.

Multikulturalizam zagovara priznanjeposebnih grupnih prava za manjinskezajednice, ali posledica toga je neretkopotpuno odvajanje zajednica i prekidkomunikacije. Nedostatak komunikacijedovodi do porasta nerazumevanja,nepoverenja i sumnje, a me|usobne razlikepostaju ~esto osnov za porast diskriminacijei netrpeljivosti. U multikulturnim dru{tvimaprisustvo manjinskih grupa se ~e{}e toleri{enego {to se u potpunosti prihvata. S drugestrane, politike interkulturalizma te`e darazviju komunikaciju i dijalog izme|urazli~itih kultura, etni~kih i religijskih grupakako bi podstakle integraciju i razumevanje.Cilj interkulturalizma je interkulturnodru{tvo u kom pojedinci priznaju razli~itena~ine ̀ ivota i po{tuju me|usobne razlike.Interkulturno dru{tvo promovi{e su`ivot ukom se ohrabruje razmena mi{ljenja i svi~lanovi dru{tva tretiraju kao ravnopravni.Prilikom kritike multikulturalizma trebaimati u vidu da me|u teoreti~arimamultikulturalizma postoje zna~ajne razlike.Na primer, Parekova koncepcijamultikulturalizma zasniva se nainterkulturnom dijalogu. Njegov argumentje da i druge kulture sem na{e mogune~emu da nas nau~e i da su kulturnaraznolikost i dru{tveni pluralizam va`niupravo zbog toga {to omogu}avaju

pojedincima da kriti~ki analiziraju pozitivne inegativne strane kulture i na~ina ̀ ivota kojepromovi{e njihova zajednica.

Druga kritika koja se upu}ujezastupnicima multikulturalizma jeste dapolitike multikulturalizma dovode do ja~anjakolektivnih identiteta i esencijalizacijekulture. Multikulturalizam pretpostavlja da jeveza izme|u teritorije i kulture fiksna inepromenjiva. Na primer, prema poznatomteoreti~aru multikulturalizma ̂ arlsu Tejloru,individualni identiteti su dubokoemocionalno ukorenjeni u odre|ene kulture ikulturne vrednosti. Zbog toga negacijakulturne posebnosti sama po sebi predstavljadiskriminaciju. Potrebno je stoga obezbeditimanjinskim zajednicama politi~ku i kulturnuautonomiju kako bi nesmetano razvijale inegovale svoju kulturu i obi~aje. Zagovorniciinterkulturalnosti, me|utim, s pravomsmatraju da su identiteti fluidni i dinami~ni.Identitet pojedinca se razvija i menja tokom`ivota pod uticajem socijalnih kontakata,`ivotnih iskustava, vaspitanja, obrazovanja,itd. Zatvaranje u kulturne zajedniceograni~ava slobodu pojedinca. S druge strane,va`no je naglasiti da interkulturalnost ne te`iasimilaciji pripadnika manjinskih zajednica uve}insku kulturu. Ono ~emu se te`i jestepravo pojedinca da prihvata, preispituje iliodbacuje razli~ite kulturne prakse.

Po{to je osnova multikulturalizmastvaranje uslova za nesmetan razvojkolektivnih identiteta, ova teorija se zala`e zapostojanje relativno zasebnih kulturnihprostora koji me|usobno koegzistiraju.Fokusiraju}i se na me|usobne razlike iobezbe|ivanje sigurnih prostora zanegovanje manjinskih kultura, pojedinipredstavnici ove teorije zaboravljaju da je zazajedni~ki ̀ ivot u istoj dr`avi potrebanodre|eni nivo socijalne kohezije irazumevanja me|u gra|anima. Segregacija ifragmentacija mogu da podstaknuseparatizam i nestabilnost. Imaju}i to u vidu,zagovornici interkulturalnosti promovi{uzajedni~ki gra|anski identitet i sli~nostime|u gra|anima bez obzira na etni~ku,versku ili drugu pripadnost. Tako se, naprimer, Bela knjiga o interkulturnomdijalogu koju su doneli ministri spoljnihposlova u Savetu Evrope 2008. godine pozivana zajedni~ko evropsko nasle|e i evropskiidentitet koji istovremeno po{tuje kulturneraznolikosti. Razvoj socijalne kohezije,univerzalnih vrednosti i gra|anske lojalnostiklju~ni su za pristalice interkulturalnosti.

Kona~no, interkulturalizam te`i razvojuzajedni~ke gra|anske kulture koja se zasnivana vrednostima slobode i individualnihljudskih prava. Posmatraju}i grupe kaojedinstvene kolektivne aktere, pojedinashvatanja unutar multikulturalizma sunegirala prava pojedinaca i individualnuslobodu izbora. To je omogu}avalo opstanakrazli~itim iliberalnim kulturnim praksamapoput diskriminacije ̀ ena. Pristupinterkulturalnosti u fokus stavlja pojedinca ipriznaje kulturne prakse u onoj meri u kojojone ne negiraju i umanjuju prava i slobodupojedinaca.

Jelena Lon~arAutorka je asistentkinja na Fakultetu

politi~kih nauka i saradnica Centra zaistra`ivanje etniciteta

izborni dan je pro{ao. Pripadnici nacional-nih manjina izabrali su ~lanove nacionalnihsaveta koji }e se starati o o~uvanju i za{titunjihovih kulturnih prava naredne ~etiri go-

dine. Ostalo je da se narednih nedelja ova telakonstitui{u i po~nu sa radom koji }e, po svoj pri-lici, biti pun izazova. Ohrabrena dobro sprove-denim izborima dr`avna uprava }e nastojati daizmeni Zakon o nacionalnim savetima nacional-nih manjina i pristanak za promene tra`i}e odnovoizabranih tela.

Teret odgovornosti bi}e na njima jer nije sve-jedno da li }e podr`ati promene kojima }e se po-stoje}e stanje manje-vi{e potvrditi ili }e se opre-deliti za temeljnu rekonstrukciju politike multi-kulturalnosti u zemlji. Opredeljenje za temeljnepromene zna~ilo bi to da dr`ava inicira dono{e-nje zakona kojim bi se uredilo ostvarivanje pra-va gra|ana pripadnika nacionalnih manjina u ve-zi sa o~uvanjem i za{titom njihovih etno-kultur-nih identiteta. To je obaveza, ali i dru{tvena po-treba koja nije ispunjena, a trebalo je da bude jo{pre deset godina. Opredeljenjem da se usredsre-di na gra|ane dr`ava bi pokazala zna~ajan na-predak u vezi sa obezbe|ivanjem ravnopravno-sti, unapre|enjem me|uetni~kih odnosa i nepo-srednom za{titom priznatih prava.

Izbori su ukazali da su u prednosti bile listekandidata koje su imale podr{ku politi~kih stra-naka i ve}ina nacionalnih saveta, narednih godi-na, radi}e i odlu~ivati tako {to }e voditi ra~una io interesima stranaka koje su ih podr`ale. Nereal-no je, a ne bi bilo ni fer o~ekivati da su, u uslovi-ma sna`ne srbijanske partokratije, nacionalni sa-veti tela koja }e pokrenuti pitanje departizacijedru{tva. Me|utim, manjinske samouprave mo-gu da procene koliko je svrsishodno me{anjestrana~kih interesa i kulturne autonomije i da naosnovu te procene predlo`e re{enja koja racio-nalno doprinose razvoju kulturne autonomije. Uproteklom periodu dr`ava je bila nemo}na daprimeni zakon u slu~ajevima kada su politi~ke

stranke na vlasti u pojedinim gradovima i op{ti-nama odbijale da obezbede za{titu prava nacio-nalnih manjina samo zbog toga {to je to zahte-vao nacionalni savet u ~ijem sazivu nisu imaleuticaja. Stran~arenju u polju kulturne autonomi-je, ~ija svrha je o~uvanje identiteta manjinske za-jednice, nema mesta, ali je razumljivo jer dr`avanije pravi~no uredila ni politi~ko predstavljanjenacionalnih manjina, niti je obezbedila u~e{}epripadnika nacionalnih manjina u radu dr`avnihorgana i drugih javnih slu`bi. U dru{tvenim okol-

nostima u kojima je strana~ka preporuka najsi-gurniji put za re{avanje li~nih i drugih interesa te-{ko je izbe}i neprili~nu simbiozu politi~kih stra-naka i manjinske kulturne autonomije.

Problem decentralizacije manjinskih samou-prava, odnosno obezbe|ivanje neposrednogu~e{}a nacionalnih manjina u vezi sa pitanjimao~uvanja identiteta, jo{ je kompleksniji. Nacio-nalni saveti se biraju isklju~ivo na nacionalnomnivou i pune nadle`nosti ostvaruju samo napodru~jima na kojima su pripadnici manjine ~i-

je interese zastupaju homogeno nastanjeni. [tosu pripadnici nacionalnih manjina udaljeniji odcentara u kojima su sunarodnici tradicionalno ihomogeno nastanjeni, pravo na o~uvanje iden-titeta im je nedostupnije. Centralizovane ma-njinske samouprave nemaju kapacitet da uspo-stave sistem koji omogu}ava puno ostvarivanjekulturne autonomije. Pored toga, malobrojnemanjine, poput Cincara koji su zna~ajno uticalina razvoj gra|anskog i privrednog ̀ ivota u Srbi-ji, nisu priznate, nemaju status nacionalne ma-

njine i samim tim ni uslove da se staraju o o~uva-nje ba{tine. Svakako da nekoliko stotina Cincarakoji ̀ ive u Beogradu nemaju potrebe za obrazo-vanjem i slu`benom upotrebom na svom jezi-ku, ali to ne zna~i da u vezi sa o~uvanjem kultu-re ne treba da imaju iste uslove kao i pripadnicinacionalnih manjina ~ije zajednice su mnogo-ljudnije. U jo{ nepovoljnijem polo`aju su pripad-nici romske nacionalne manjine koji `ive {iromzemlje i manjinska samouprava sa centrom uglavnom gradu nema institucionalne pretpo-stavke da se stara o obrazovanju, kulturi, jeziku iinformisanju zajednice koja se suo~ava sa dubo-kim socijalnim i kulturnim problemima.

Zalaganje za usvajanje politike multikultura-lizma primerene multietni~nosti dru{tva podra-zumeva kako ja~anje savezni{tva nacionalnihsaveta, civilnog dru{tva i javne uprave, tako ispremnost za kriti~ko preispitivanje sopstvenihi institucionalnih slabosti. Razgovor o politicimultikulturalnosti u {irem dru{tvenom okru`e-nju vodi sagovornike ka razumevanju i re{enji-ma koja omogu}avaju stabilnije i pravi~nije dru-{tvene odnose. Odlaganje razgovora i tra`enjere{enja o pitanjima dru{tvene stabilnosti izvandru{tva me|usobno nas udaljava i zavodi umra~ne tunele homogeniteta.

Dr Goran Ba{i}Autor je saradnik Centra za

istra`ivanje etniciteta

Interkulturalnost i multikulturalnost

Pojedinac u fokusu

Va`ni zakoni, kojima semenja karakter dru{tvenihodnosa i ure|enja dr`ave,donose se u senci manjeva`nih, ali medijskisenzacionalisti~kipredstavljenih doga|ajakojima se skre}e pa`njajavnosti

Zalaganje za usvajanjepolitikemultikulturalizmaprimerenemultietni~nosti dru{tvapodrazumeva kakoja~anje savezni{tvanacionalnih saveta,civilnog dru{tva i javneuprave, tako i spremnostza kriti~kopreispitivanjesopstvenih iinstitucionalnih slabosti

Bela knjiga ointerkulturnom dijalogukoju su doneli ministrispoljnih poslova u SavetuEvrope 2008. godinepoziva se na zajedni~koevropsko nasle|e ievropski identitet kojiistovremeno po{tujekulturne raznolikosti

Projektni tim projekta „Aktivni mladi za aktivne nacionalne savete“, 1. maja bb, 36300 Novi Pazar; 020/331-570; officeŸurbanin.org; www.urbanin.org

Nakon izbora za manjinske samouprave

Protiv mra~nih tunela homogeniteta

Razgovor Za{to je interkulturalnost bolja