Carli Flecer - 01. Kameno srce.pdf

7/23/2019 Carli Flecer - 01. Kameno srce.pdf

1/305

KAMENO SRCE

CHARLIE FLETCHER

1


2/305

Stvari napravljene probuenim ljudskim rukama, i obdarene njenom

ivotnom iskrom, ive kroz preneseni dodir, i nastavljaju plamtjetijo godinama. I zbog ovog, neke su starine divne grijane jo ivotimazaboravljenih ljudi koji su ih stvorili.Things Men Have Made - D. H. LAWRENCE

Naa srea ovdje tatina je tekLaan ovaj svijet prolazi zauvijekSudba opominje, tijelo mreTimor mortis conturbat me.Lament far the Makers - WILLIAM DUNBAR 1460-1520.

2


3/305

KITOV TRBUH I MAJMUNOVI ZUBI

George se nikada nije pitao zato eli biti dio grupe. Jednostavno jeto elio. Tako su stajale stvari. Ili si pripadao grupi ili nisi, apripadati drutvu bilo je puno sigurnije. Nije to bila jedna od onihstvari o kojima treba razmisliti. Jednostavno je tako bilo.Na kolskom izletu prije ovog bili su posjetili Ratni muzej i nauilisve o rovovskom nainu ratovanja. George je pomislio kako je ivotba takav: valja samo drati glavu ispod prsobrana i izbjegavatipogotke.Naravno, to je bilo prethodne godine, i pripadalo je prolosti, ba kaoi sve druge stvari kad si dijete. Jo je uvijek ponekad razmiljao onjima. Jo se sjeao kako je to bilo biti djetetom.Ali, to je sada prerastao. Bilo mu je dvanaest godina. PravihDvanaest, a ne Samo Dvanaest kako je bio rekao njegov otacposljednji put kad su razgovarali. Znao je da je njegovih dvanaestbilo potpuno razliito od onih njegova tate, zato jer je vidio tatine

slike iz djetinjstva na kojima je izgledao kao nemuti debeli oalinko,to je - u Georgeovu dvanaestogodinjem rovu - bilo jednakosjedenju povrh prsobrana s velikom okruglom metom naslikanom naelu, viui: Heeeej, ovdje sam! George se prisjeao smijeha i razgovora o takvim stvarima sa svojimtatom, prije no to se tata odselio, nakon ega se poelo, sveukupno,previe priati.Kod kue nije vie puno govorio. Njegova se majka alila zbog toga,

obino njemu, ali ponekad i drugim ljudima kasno u noi na telefon,kad je mislila da on spava. Negdje unutra, boljelo je kad biju uo datako govori - ne onoliko koliko je boljelo kad mu je rekla da je prijeimao divan osmijeh - ali skoro toliko.I ni priblino onoliko koliko je boljelo to to nikad vie nee moinita rei svom tati. Stvar je bila u tome da on nije namjerno utio.To je bilo neto to se naizgled dogodilo samo od sebe, kao i to to

3


4/305

su mu ispali mlijeni zubi i to je postajao viim. Dodue, nije barastao brzinom kojom je prieljkivao, a trenutno je i to bio dioproblema.Bio je prosjene visine za svoju dob, moda ak i malo vii, ali

nekako se osjeao niim, jednako kao to se ponekad osjeao starijimno to je bio. Ili moda ne ba starijim, nego samo malo potroenijimi izguvanijim od svojih vrnjaka - ba poput odjee koju je imao nasebi.Njegova se odjea uvijek zajedno prala u vemaini, arena sbijelom, pa iako je njegova majka stalno govorila kako to nema veze,ipak je imalo veze. Zbog ovog je sva njegova odjea bila nekakoblijeda i siva i isprana, a upravo se tako i George osjeao veinuvremena.Definitivno se tako osjeao danas, a to to nije bio u stanju dobrovidjeti pojaavalo je njegov osjeaj vlastite beznaajnosti; sve to jemogao razabrati bili su kitov trbuh i zatiljci njegovih koleganaikanih oko muzejskog vodia koji im je pokazivao netozanimljivo. George se pokuao progurati naprijed, ali je samo dobiolakat u rebra. Kruio je uokolo grupe pokuavajui neto vidjeti,

pazei da nikog ne gurne.Pronaao je mjesto s kojeg je gotovo mogao uti to se govorilo iprimakao se blie, virei kroz tanki prorez izmeu krunog stalkapunog letaka i djeaka gotovo 10 cm vieg od sebe. Kako je zadrmaostalak svojim ramenom i posegnuo rukom da ga umiri, tako se djeakispred njega okrenuo i registrirao ga.George mu se refleksno nasmijeio. Djeak nije uzvratio vatruosmijehom. Samo se okrenuo bez komentara. George se nije previe

zabrinjavao zbog ovoga. Zapravo, osjetio je olakanje.Taj je djeak bio jedan od onih s darom za pronalaenje najokrutnijihnadimaka za svoje vrnjake, koji bi ih onda godinama pratili. Jo doksu svi bili novi, on i George su gotovo postali prijatelji, ali taj mu jenjegov talent priskrbio stanovitu nepovredivost, mo koja je znailada vie nije trebao prijatelje, samo sljedbenike. To ga je iniloopasnim.

4


5/305

Djeak se ponovno okrenuo prema Georgeu. Ovaj je put progovorio:Mogu li ti nekako pomoi?George se sledio. Onda je to pokuao prikriti jo jednim osmijehom islijeganjem ramenima.

Ne. Uh. Samo pokuavam bolje - Nemoj mi stajati iza lea.Potom se okrenuo od njega. Ali, nekolicina je drugih djeaka ovovidjela, a u njihovim je oima George prepoznao to misle. Nije tobila zainteresiranost, zasigurno ne ni suosjeanje, ak niti velikaantipatija. Samo blijeda zahvalnost to ovaj put oni nisu bili meta.Tako je George progutao slinu i ostao na mjestu. Bilo mu je jasno dadrugi ne smiju vidjeti da je slabi. Znao je da si, jednom kad se todogodi, gotov. Znao je da je postojala granica ispod koje nisi smiopasti, jer jednom kad ju prijee, vie nije bilo ljestava za gore.Jednom kad upadne u taj ponor postaje lak plijen i svi se mogu natebi iskaljivati.I tako je spustio pogled na kvadrat mramora na kojem je stajao, iodluio ga se drati. Uostalom, bili su tu i uitelji. to je bilo najgoreto mu se moglo dogoditi?

Djeak ispred njega mirno je rukom posegnuo prema stalku i gurnuoga ravno na Georgea. On je uzmaknuo jedan korak, ali nije bilodovoljno mjesta, pa ga je u samoobrani odgurnuo rukama. Stalak jeudario o pod uz metalni odjek, prosuvi letke po mramornimploicama uokolo Georgea.Prostorijom je naglo zavladala potpuna tiina. Glave su se okrenule.Djeak se okrenuo zajedno s njima, brzo zamijenivi nevino uenjeizrazom okiranog iznenaenja.

Za Boga miloga, Chapmane!Grupa djeaka uokolo njega rasula se uz buku i galamu, a trojeodraslih, dva uitelja i muzejski vodi, krenuli su traiti krivca. Abudui da su se svi drugi djeaci savijali u struku od smijeha i upiraliprstima, to nije bilo teko; eno ga, slajao je tamo, glave iznadprsobrana, stopala uronjenih u lavinu arenih papirnatih letaka.

5


6/305

Gospodin Killinbeck fiksirao ga je pogledom snajperista, nakriviokoati prst-okida i ispalio u njega jednu rije kao metak.Chapmane.George je osjetio kako crveni u licu. Killinbeck je pucnuo prstima u

pravcu drugih djeaka.Vi ostali, poistite Chapmanov nered! Ti - za mnom!George je krenuo za njim iskoraivi iz mase. Slijedio ga je iz kitovesobe natrag u sredinju dvoranu Prirodoslovnog muzeja. GospodinKillingbeck zaustavio se usred dvorane ispod kostura dinosaura ipozvao ga blie.George je imao dovoljno iskustva s gospodinom Killinbeckom da nezapoinje ono neizbjeno. Zato je samo ekao. Killingbeckova su seusta sporo pomicala. Uvijek je tako mljaskao, kao da je sve to jegovorio imalo odvratan okus i moralo biti ispljunuto prije no to muprouzroi vie boli i neugode.Mmmm, reci mi jesi li namjerno pokuavao biti nepristojan,Chapmane, ili to tebi prirodno ide?Nisam bio ja, gospodine.Nego tko onda?

Na to nije bilo odgovora. Bar ne odgovora koji je George mogaodati. On je to znao. Killinbeck je to znao. Tako da nije rekao nita.Moralni kukaviluk i glupa drskost. Niti jedno od tog dvoga nijenaroito privlano, Chapmane. Niti jedno od tog dvoga nisi ovdjedoao nauiti, zar ne?George se pitao na kojem je planetu ivio Killingbeck. Vjerojatno naplanetu iz sedamdeset i neke. Ne na planetu na kojem je Georgemogao disati. Poeo se guiti. Lice mu je poelo lagano gorjeti,

osjetio je to iako nije mogao vidjeti.To je bilo neoprostivo, deko. Ponio si se kao netko potpunoneciviliziran. Kao onaj majmun tamo.Koati je prst upro u majmuna u staklenom kavezu, zubiju iskeenihu grimasi koja e mu biti posljednja na ovom svijetu. George je znaokakav je to osjeaj.Ti si neciviliziran, Chapmane. to si ti?

6


7/305

George je samo gledao u majmuna, razmiljajui kako mu zubiizgledaju snano i zastraujue. Vie kao niz onjaka, zapravo.Killingbeck je i dalje mljaskao.George je pronaao grudicu plastelina u depu i poeo ju gnjeiti

prstima. Jo je uvijek imala kvrgave crte lica koje je napravio uautobusu.Ja mislim da ovo zasluuje vie od natmurene tiine, Chapmane. Jamislim da, za poetak, zasluuje barem ispriku.George je palcem preao preko otvorenih usta na licu od plastelina imalice ih proirio.Izvadi ruke iz depova.George je zgnjeio plastelinski nos i izvukao ruku iz depa. Ispriate se, pa makar morao stajati tu cijeli dan. Razumije?George je gnjeio plastelin u aci.Ili mi moe rei tko je krivac. Razumije?George je razumio. Bio je stisnut izmeu dvije vatre. Postojala jejedna vatra. A postojala je i druga vatra. Nije mogao otcinkati drugogdjeaka, ma kakav nasilnik on bio, zato jer bi ga cinkanje gurnulotoliko nisko u oima drugih djeaka, na mjesto otkud ne samo da nije

bilo ljestava za gore, ve nije bilo ni dna. Otcinkaj nekog, i ostatakivota provest e u slobodnom padu ponorom koji je samo postajaodubljim i mranijim i nije mu bilo kraja.To je bila jedna vatra.To je bilo jednostavno.Druga vatra nije bila tako jednostavna, moda zato jer je bila takovelika, tako nepokretna. Druga je vatra bilo sve ostalo. Druga je vatrabio njegov ivot. Druga je vatra bilo sve to je dovelo do ovog

trenutka. A trenutak ga je zarobio i nije mu ostavljao prostora zabijeg...Chapmane? Killinbeck je nestrpljivo lupkao prstom o boni rubsvojih hlaa.George je pogledao u majmunove zube. Kako bi lako progrizli tajnestrpljivi tapi mesa i lomljive kosti. Poelio je imati takve zube usvojim ustima. Poelio je odgristi taj prst i ispljunuti ga natrag u

7


8/305

Killinbecka. Toliko je snano to poelio, da je mogao osjetitihrskanje i pucanje kosti i gotovo okusiti krv. Osjeaj je bio takoopipljiv, tako stvaran da ga je odjednom preplaio dok mu se motaocrn i ljepljiv po mislima. Nikada prije nije imao takvu misao. Od

oka mu se zavrtjelo u glavi i zaboravio je da je cijelo vrijeme utio.Gospodine?Pa? Killingbeckov ga je glas vratio u sadanjost, natrag meu dvijevatre. Nije znao to uiniti. Ali je odjednom, zbog peckajuegosjeaja u oima znao da se pojavila jedna izdajnika mogunost.George nee zaplakati. I znajui to nee uiniti, odjednom se svedrugo razbistrilo. Znao je to uiniti, to rei. I znao je to rei vrlopolagano, vrlo smireno, tako da ne dopusti toj stvari to mu je rasla ugrlu da ga ugui.Shvaam da Vi mislite da bih ja to trebao uiniti, gospodine.Killingbeck ga je pogledao osupnuto kao netko koga je upravougrizla njegova vlastita veera. Usta su mu prestala vakati sljedeustvar koju je mislio izrei.Samo, ja se ne slaem s Vama.Killingbeckove zjenice suzile su se do veliine atoma.

George je znao da je napravio pogreku. Shvatio je, s naglimbljeskom spoznaje koja ga je preplaila vie nego slika odgrizanjaprsta, da ga je Killingbeck elio udariti. Mogao je osjetiti svrbe unjegovoj ruci dok su mu se koati prsti stiskali u aku.Ma nemoj mi rei. Onda dobro. Killingbeck je zatvorio oi iproao slobodnom rukom kroz gustu sijedu kosu koja mu se kovralaoko lubanje, kao da je pokuavao istrijebiti i samu misao o Georgeuiz glave. Ostat e ovdje dok se ne odlui ispriati. Ako to ne

uini do trenutka kad budemo odlazili, bit e u veoj nevolji no tomoe zamisliti. Stajat e uspravno, nee sjediti, nee drati rukeu depovima, nee vakati, nee se pomaknuti s ove toke.Muzejski uvari nee te pustiti van osim s ostatkom grupe. Pokupitemo te za sat i pol, a onda e se ispriati, pred svima. Razumijeli?Naglo je otvorio oi. George nije uzmicao. Da.

8


9/305

Killingbeck se okrenuo za 180 stupnjeva i krenuo u smjeru u kojemje otiao ostatak razreda.George je sluao kuckanje njegovih cipela o kameni pod. Onda jestavio ruke u depove. Pa sjeo na klupu. A potom ubacio vaku u

usta. A onda je ustao, otiao do vrata i izaao van, na kiu to jerominjajui namakala stepenice ispred muzeja.uvari ga nisu niti pogledali.

9


10/305

UAS

Izaavi iz muzeja, George je na licu osjetio zapljuskivanje hladnogvjetra. Osjeao se uasno. Crni ljepljivi osjeaj jo mu je uvijekkljuao u glavi, a hladnoa na licu samo ga je pogoravala. Nije znaoto sljedee uiniti. Znao je samo da je morao izai i biti sam natrenutak.George je znao da je biti sam bilo jednostavnije i sigurnije. Ovo jezakljuio odmah nakon tatine smrti kad mu je ivot odjednom postaoispunjen s previe ljudi koji su govorili pogrene stvari, kao da binjihove rijei uope mogle ispuniti novu, tupu prazninu u njemu.Biti usamljenikom inilo mu se tekim, a ponekad bi ga izdalaslabost: na primjer, mrzio je samog sebe jer se nasmijeio djeakukoji je gurnuo stalak s letcima na njega; bila je to ista,nepromiljena slabost. Izdao je samog sebe.Osmijeh je bio kao ponuda da budu prijatelji, to nisu bili. Osmijehje bio izraz kukaviluka i slabosti. A George je definitivno bio

odluio da mu ne treba nitko, ni prijatelji ni itko drugi.Kia je padala po njemu u naletima i pogledao je uvis, mislei kakoje najbolje biti sam, jer je biti sam znailo da si imao kontrolu nadonim to e pripustiti u svoju blizinu i onim to e drati podalje odsebe.Visoko iznad njega, na raskono ukraenom proelju muzeja koilesu se isklesane ivotinje, gotovo stvarne, ali ipak ne sasvim. Guterikoji su postojali iskljuivo u mati kipara izmjenjivali su se sa

zastraujuim pticama nalik na pterodaktile. Pterodaktilima suzlokobni otri zubi izvirivali iz iljastih kljunova, a krila na kojimanije bilo perja zavravala su runim kukama. Oi su im bile iromotvorene, sa staklastim pogledom nekoga kome se niste eljelizamjeriti.Osjetio je hladan zrak na vlastitim desnima i nije znao je li se u tomtrenutku smijeio ili je samo zinuo. to je due gledao, to je vie

10


11/305

shvaao da je cijelo proelje zgrade vrvjelo kamenim skulpturamaivotinja. Ispunjavale su ga nelagodom. Nije znao zato, ali nisu muse sviale. inilo mu se da ga promatraju. Moda je to bilo zbogprozora na fasadi i ljudi koji su mogli gledali kroz njih i vidjeti ga

crvenog lica i oiju to su peckale u ljutnji punei se suzama kojimanee dopustiti da poteku.Dovoljno je znao o saaljenju da ga mrzi, vie nego Killinbecka, vienego one dvije vatre. Zato se okrenuo od proelja i obrisao oi kakobi bio siguran da nitko nije vidio da se gotovo rasplakao.Pogledao je na sat: tri i etrdeset dvije minute. Ostali e biti unutrabarem do etiri i pol. Nije znao to uiniti. Naslonio se na zgradu.Neto mu se zabolo u lea.Iza njega, u visini struka, u kutu ulaznog trijema muzeja, malenagrubo isklesana zmajeva glava zurila je uvis prema njemu. Podsjetilaga je na stvari kakve izrauje njegov tata - odnosno kakve jeizraivao - u svojoj radionici. Ne velike, ozbiljne stvari, ve maleigrake, ivotinje koje bi ponekad nabrzinu oblikovao od gline kakobi nasmijao Georgea dok je jo bio mali, onih dana kada bi gaGeorge naao zaposlenog, ali ne prezaposlenog.

Ovo ga sjeanje nije usreilo. Moda zato jer je danas bio ve previemislio o tati, a moda i zato jer je zmaj imao zube otre poputonjaka, a onjaci su ga podsjetili na majmuna, na okus u ustima, naKillinbecka.to god bio razlog, njegova je reakcija bila snana i otra.Mrzio je tu skulpturu.estoko ju je mrzio.aka mu je bila stisnuta i u pokretu prije no to je stigao razmisliti.

Meutim, im je razmislio, znao je da e boljeti. Znao je da e bitikrvi, razrezanih zglobova, moda ak i slomljenih kostiju. Znao je ida ga nije bilo briga. Znao je negdje, na nekom mjestu koje jezapravo bilo blie eljama nego znanju, da e se sve ovo vjerojatnodogoditi, ali da je to OK.aka mu je bila veliine zmajeve glave. aka mu nije bila od zrnatogkamena. U mikro sekundi prije udarca, shvatio je da nije znao kakav

11


12/305

e to osjeaj biti. Shvatio je da e slomiti svoju prvu kost. Osjetio jejo vie zraka na desnima dok mu se osmijeh irio.Nije osjetio udarac. uo ga je. uo je otri runi prasak i svijet se natrenutak zatresao. Neto mu je udarilo u stopalo.

Zatvorio je oi i instinktivno se uhvatio za aku, oekujui navaluboli. Bit e strano. Od samog je praskavog zvuka znao da jeuinjena velika teta. Sad kad je to uinio, poelio je da nije. Nijeelio pogledati u ruku, u sluaju da je neto virilo iz nje. Poput kosti.Opipao ju je svojom neoteenom rukom, paljivo. Nije bilo kosti,ali je bila vlana.Neto je prosiktalo u njegovu pravcu.Otvorio je oi. Sigurno je to umislio. Kako se osvrnuo unatrag,stopalom je zapeo o neto. Pogledao je dolje.Bila je to kamena zmajeva glava. Otkinuo ju je udarcem.Pogledao je u trijem. Tamo je ostao batrljak zmajeva vrata, odrezanuredno, kao skalpelom.Sad je pogledao u svoju ruku. Nema kosti. Nema ak ni krvi. Bila jemokra od kie. Sve je bilo u redu. Pokupio je zmajevu glavu. Nijemogao vjerovati. Gledao je u nju. Neto se na njoj promijenilo. Nije

vie gledala u njega. Nije gledala ni u to. Prije je definitivno bilagledala u njega, osim ako nije gubio razum. Sad su oi bilezatvorene. Zasigurno se radilo o igri svjetla i sjene.Iza sebe je zauo jo jedan siktaj. A onda i mokro struganje i suhoskvianje. Znao je i bez gledanja da zvuci zasigurno dolaze odjednog od muzejskih zatitara, moda ak i od Killinbecka, koji jeizlazio kako bi mu oitao bukvicu zbog naputanja sredinje dvorane.Nije imao pojma kako e Killinbeck reagirati kad vidi da je njegov

najomraeniji uenik upravo odlomio skulpturu s muzejskog zida.Zato je, okrenuvi se, gurnuo zmajevu glavu u dep kaputa, nadajuise da e ju uspjeti sakriti, ali znajui da mu to nee poi za rukom.Nije bio Killinbeck. Bilo je neto gore, neto toliko gore da bi, da jeimao vremena razmisliti, bio dao sve samo da se radilo oKillinbecku.Nije to bilo nita ljudsko.

12


13/305

Nije bilo nita mogue.Pa ipak, to se je odvajalo od kamenog muzejskog proelja i gledalo uGeorgea s istom, slijepom mrnjom. I ne samo mrnjom - ve iglau.

Bio je to pterodaktil.Oi su mu bile irom otvorene i nisu treptale, naizgled zaleene ustanju iznenaenja to je za njih uope bilo mjesta u lubanji, koja nijebila toliko glava koliko teki kljun to se straga suavao u rebrastivrat povijen pod teinom svih tih zubi. Tijelo mu je bilo maleno iiznenaujue uskih prsa, ali je to vie nego nadoknaivao velikimimiolikim krilima i ilavim nogama koje su zavravale svinutimzglobovima i otrim kandama.Zakliktao je kljunom u naporu odljepljivanja, a iz svog kamenogvrata protisnuo neto nalik na uzdah.Georgeovo je tijelo potpuno zaboravilo disati.Stvor se konano, s krajnjim naporom otkinuo od friza. Pokuao jerairiti krila, ali je uspio rairiti samo jedno prije no to je nestao izvida, pavi ispod razine balustrade.George je zauo buku nalik na pad hrpe mokrih kovega na travu. Ne

mogavi odoljeti, provirio je preko balustrade. udovite se nastavilorastezati, namjetajui kande i krila na prava mjesta. Bilo mu jeokrenuto leima. Protegnulo se poput starca koji je istjerivaoukoenost iz vrata. A onda se okrenuo.Pogledao je ravno u njega mrtvim kamenim oima. A dok se ostataktijela svijao slijedei glavu i okreui se prema njemu, George jeshvatio to su te oi inile.Ciljale su. Traile metu.

A meta je bio on.Kao da je elio ovo potvrditi, pterodaktil je podigao kljun premaolovnom nebu i zacvoktao zubima zvukom nalik bubnjanju pomrtvaevim kostima. Onda je pognuo glavu i krenuo naprijed, vukuise prema Georgeu na zglobovima krila, njiui tijelom i nonimkandama poput kakva demona na takama.George je poeo trati.

13


14/305

14


15/305

TRANJE

Stigao je do ugla Ulice Exhibition, uklizao u skretanje i nastaviotrati, gurajui se kroz grupe posjetitelja to su se guvale oko ulazau Muzej znanosti. Do trenutka kad su se poeli buniti, on je bio tekmutna slika treih nogu 50 metara dalje niz cestu.Prometni policajac pokuao ga je zgrabiti, refleksnim pokretom svihuniformiranih osoba u situacijama kad netko mlad tri velikombrzinom u njihovu pravcu. Hej, ti...George se istrgnuo i nastavio trati. Jedan brzi pogled preko ramenaomoguio mu je kratak stravian prizor pterodaktila koji ga jeslijedio plonikom uasnim, istrzanim trkom. Izgledalo je kao da seistovremeno vue i tri zavinutim zglobovima svojih krila. Nitko ganije primjeivao.George je vrisnuo i potrao bre, skrenuvi u jednu od bonih uliica,a potom odmah u drugu. Povikao je: Upomo!, ali London jeuurban grad i dok bi ga netko uo, dotle je on ve bio daleko.

Poelo ga je probadati pod rebrima. Nastavio je trati, grabei krozpokrajnje uliice, prema parku.Moe trati dok te probada pod rebrima jer ta bol proe sama odsebe. Ova je bol bila neke druge vrste. Ova se je jednostavnoumnoavala i probadala dvostruko snanije. Nije usporavao.Bjeanje od nonih mora je upravo kako none more zapoinju. Naatijela imaju stara sjeanja o kojima nai umovi nemaju pojma. A ovasu ga sjeanja natjerala da ubrza nakon to je uklizao u ulicu koja je

tekla usporedo s vrtovima Kensington. Nije uspijevao vidjeti kako ese doepati parka, pa je skrenuo udesno i potrao jo bre.Negdje iza, pterodaktil je provirio iza ugla i onjuio zrak. George jetrao. Osvrnuvi se, vidio je kako se ptiurina smanuje. Kao da sezaustavila promotriti zelenilo vrtova. Trao je i trao dok se jedankamion nije parkirao na plonik i vie ju nije mogao vidjeti.

15


16/305

I im ju je izgubio iz vida, George je imao vremena osjetiti punusnagu one boli pod rebrima. Zateturao je zapevi o rub plonika, ipao.Poskoio je na noge i osvrnuo se unatrag. Sve je bilo isto. Nije vidio

ni skitnicu dok ga ovaj nije zgrabio i zaustavio na rubu raskrija.George se naglo okrenuo.to?Kamion je projurio kroz raskrije, tono preko onog mjesta na kojembi bio George da je nastavio trati.Skitnica ga je pustio. George je pogledao preko ramena. Nije nitamogao vidjeti. Zastao je i pognuo se daui od boli i iscrpljenosti, ustrahu, pitajui se hoe li povratiti.Nema na emu... rekao je skitnica hripljui.George je pokazao unatrag prema praznoj cesti. Skitnica je pogledaou pravcu njegove ruke.Pterodaktil je izvirio iza stabla i promatrao ih. A onda je pojurio isakrio se iza drugog stabla.Jesi li ga vidio? prodahtao je George, pokuavajui ubacitidovoljnu koliinu kisika u svoje tijelo, hvatajui se za nestajui

pramiak normalnog svijeta.Skitnica je slegnuo ramenima i zatresao glavom.Ali ipak, samo zato jer si paranoian, ne znai da te ne progone,rekao je rasuvi se u niz grevitih hihota zbog ega je zazvuao kaoda ga netko davi.George je progutao zrak. Sve ga je boljelo. Stopala, miii i plua.Glava vie od svega. Iza udaljenog stabla nije vie bilo pokreta.Ali, bilo ih je blie njemu. Iznad skitniine glave, na bonoj strani

graevine. Na raskonoj odvodnoj cijevi oluka lepezasto su se irilatri isklesana gutera, salamandera, dekorativno isprepletenih repova,glava usmjerenih prema dolje, svaki otprilike dva i pol metradugaak. Ali, nije to privuklo Georgeov pogled.Pogled mu je privukla injenica da su se kretali.George je zinuo.

16


17/305

Iznad skitniine glave, tri su se arhitektonska detalja poela migoljiti.Mogao je uti siktanje i struganje ljuski u trenutku kad su se repovipoeli rasplitati. Mogao je vidjeti i salamanderske oi kako gafiksiraju pogledom i njukaju zrak.

Osjetio je ledeni zagrljaj straha. Upro je prstom. Skitnica jepogledom pratio njegov prst.Izgledao je zbunjeno. to?Jedan je guter potpuno oslobodio svoj rep i uspravio se sikui uGeorgeovu pravcu. On je pak pogledao u skitnicu na trenutak.Zar ne vidi?George je zauo i kliktaj u daljini. Odlijepio je pogled od ovih novihuasa na zidu i ugledao pterodaktila kako nezgrapno hramlje premanjemu, svega tridesetak metara dalje.George je opet trao. Protrao je pored nekoliko dogera. Protrao jepored jednog etaa pasa. Pored biciklista.Nitko se nije zaustavio. Nitko ga nije pogledao. Nitko nije pomogao.Ali on nije usporavao. Ono jednom kada je pogledao unatrag, vidioje kako salamanderi gmiu i jure sitnim koracima u pratnji stvora,neguterskim postraninim kretnjama kakve je vidio u jednom

dokumentarcu o egrtuama. Ta mu se kretnja inila uasnom samapo sebi, puna prijetnje i moi i zla.George je grabio plonikom, trei sada uz Hyde Park, pokrajmoderne graevine od crvene cigle s tornjem, ispred koje su stajalivojnik i konj.Vojnik ga nije niti pogledao.Osjeao je svaki udarac kroz onove svojih cipela, kao da je plonikudarao o njega, a ne obratno. Mogao je uti i svoje dahtanje, kao da

je netko drugi trao uz njega. Imao je osjeaj da mu netko iznutrapali plua, toliko su ga boljela. Riskirao je jo jedan pogled unatrag.Ej!Udario je u kolica ulinog istaa punom snagom, izbijajui sav zrakiz vlastitih plua, i pao na plonik medu masu metli i vrea za smee.EJ!

17


18/305

George je udahnuo, onda jo jednom, a onda jo mnogo puta, odkojih je svaki udah bolio vie od prethodnog. Obrisao je suze s lica.'Si ti normalan? elio je znati ista.George je kimao glavom. Govoriti nije mogao.

Sad to poisti, drukane, rekao je ista, izlazei iz jarka uzplonik. Izvoli to odmah poistiti!George je poeo plakati. ista je zakoraio unatrag. Prestravljen.Ej. Samo mirno.Slina je procurila iz Georgeova nosa dok je jecao. ista se osvrnuooko sebe. Poeao se po glavi i izgledao onoliko posramljeno kolikoje to mogao izgledati ovjek s buldogom istetoviranim na vratu.Samo mirno, mali. Sve je...Opet se osvrnuo uokolo. Ljudi iz autobusa zurili su u njih kao da ihgledaju na TV-u. Iskljueni. Izdosaeni. Ubijajui vrijeme. Vozai uautomobilima su ih ignorirali, usredotoeni na automobile predsobom. Pored njih je projurio dostavlja na motociklu.ista je podigao dvije polovice metle.Slomio si mi metlu, ti...George se sledio. Iza istaeva ramena, na drugoj strani ceste kojom

je brektao crveni autobus, ugledao je odsjaj ljuske. Komadi kljuna. Itamni, mrani bljesak oka. Pterodaktil ga je pratio drugom stranomceste, na strani parka, koristei promet kao zaklon.Grmlje na njegovoj strani ceste opet je zaukalo i ovaj se putokrenuo dovoljno brzo da vidi kako tri salamanderska repa nestaju uzelenilu.t... ? upitao je ista.Ali nije bilo nikog da ga uje. George je ve bio nestao.

18


19/305

TOPNIK

George je utrao u Hyde Park Corner, najprometnije raskrijeLondona, upavi tako u more prometa koje je jednolino teklorotorom u sreditu kojeg se, na tananoj travi, nalazilo mnotvospomenika.Odbijao se poput kuglice u fliperu izmeu sporovozeih nizovavozila, od prtljanika do haube, pa opet natrag. Vozai su upornotrubili, a jedan je biciklist zakoio i prodorno zazvidao u njegovupravcu, ali je on nastavio bjeati, gonjen panikom koja ubija razum, aslijedi strah to ledi krv u ilama. Kamion je naglo zakoio nakon toje George izletio preda nj, i konano se doepao betona i eljezneograde na drugoj strani. Osvrnuo se iza sebe.Pterodaktil ga je neumoljivo slijedio po ravnom pravcu, polako, bezurbe, kao netko tko je uvjeren u svoj uspjeh. A jo strasnija od ovoguasnog usporenog stvora koji je lamatao svojim konatim krilima icoktao zubima pribliavajui mu se, bila je injenica, u koju je

George sad ve bio potpuno siguran, da ga nitko drugi nije bio ustanju vidjeti.Vukao se prema njemu preko automobilskih hauba pred oimavozaa koji su jednostavno gledali kroza nj. Povlaio se struuikandama preko krovova taksija iji vozai niti na trenutak nisuprestajali priati. Nitko se u busu nije okrenuo, nitko nije primijetioda ova pretpovijesna sno-morica od kostiju i zuba proganja jednodijete kroz najprometniju arteriju grada Londona.

Stvor je skoio na zadnje sjedalo motocikla i zurio u njega netremice.Motociklist ga nije niti primijetio, ak ni onda kad je zabacio glavupodignuvi kljun uvis u podrugljivom pobjednikom kliktaju.Ljudi kau da nikad nisi tako sam kao kad si okruen ljudima, ali bitisam okruen ljudima dok te neto lovi, a oni to ne vide, puno je gore.George se prebacio preko ograde i krenuo uzmicati prije no to jeshvatio to je uinio. Uzmicao je do trenutka dok nije leima udario

19


20/305

u 70 tona bijelog portlandskog kamena. Udario je u spomenikKraljevskom ratnom topnitvu.Pogledao je oko sebe i na trenutak pomislio kako mu ta stvarnemogue visi nad glavom, i kako e se sruiti na nj i tako zavriti

ovu nonu moru na uasan i bolan nain.Onda je posljednjim djeliem mozga kojim je jo bio u stanjuracionalno razmiljati shvatio kako gleda u tamni kip, u vojnika,topnika u uniformi iz Prvog svjetskog rata, ljema nabijenog prekooiju, ruku rairenih uz kamen kao da odmara. Preko ramena imao jeprebaenu kinu kabanicu koju je George na trenutak zamijenio skrilima.Ispred sebe zauo je kliktaj. Pogledao je uokolo i smrznuvi seugledao pterodaktila kako se polako penje preko ograde, svega dvametra dalje. Georgeovo je tijelo poelo misliti samo za sebe iuzmicati uz spomenik. udovite je, zaudo, gledalo u suprotnompravcu. George se napeto povlaio prema rubu spomenika.Krajikom oka zacijelo je bio primijetio pokret, iako ga nije biosvjestan. Zastao je prije no to je znao zato.Tada je u njegovo vidno polje ugmizao jedan od kamenih

salamandera. George se povukao natrag uz kameni spomenik.Opet je zauo kako su mu vlastita stopala zastala na ljunku prije noto je znao zato. Druga su se dva salamandera polagano propinjalaiza ugla, usta razjapljenih u beumnom siktavih.Georgeu je ponestalo ideja.Pterodaktil se okrenuo prema njemu, sporo, lako, s mrnjom. Amrnja u oima bila je stara mrnja, mrnja koju George nijerazumio, ali ju je zato osjetio u sreditu svog bia. A povrh te mrnje

bili su okrutnost i radosno likovanje. Stvor je znao da George nemaizlaza.inilo se da trijumfalno raste pred njim, diui svoja gmazolika krila,zastirui njima i posljednje suneve zrake. Usta su mu se otvorila, aiz njih se irio drevni smrad, gori od svakog smrada koji je Georgeikad osjetio, smrada koji u sebi nije imao nita ivotinjskog, smradakoji je bio star i neljudski i jednostavno zastrauju.

20


21/305

George nije imao kamo pobjei.Nije osjeao nita osim straha i zida uz lea. Micao je ustima.Nikakav zvuk nije iz njih izlazio. Ugledao je vlastite suze kakopadaju na tlo pred njim.

Onda se jedna rije uspjela uobliiti i prijei preko usana, padajui nazemlju pretiho da bi ju uo itko osim njega, dokje stvor silazio sograde i kretao prema njemu.Molim te.udovite je otvorilo kljun i propelo se u onome za to je Georgeznao da e biti ubojiti udarac. Njegov se kljun, koji je sam po sebiizgledao kao iroki cerek, nacerio jo ire, sikui i izvijajui otrekande.Molim te.Sve je bilo gotovo. Stvor je napao.BANG!Stvor je zastao. BANG!Stvor je izgledao iznenaeno. TUP!Neto drugo skoilo je pred Georgea. Neto s elinim zakovicamana izmama. Neto s pukom. Netko.

Pterodaktil je pogledao u dvije rupe na svojim prsima. Zatresaokljunom u nevjerici. U bijesu. Izvio se i krenuo na njih...BANG BANG BANG!Prvi metak ga je zaustavio. Drugi metak ga je sruio. A trei metakga je raznio u komadie. Trei metak ga je rasturio u krhotinekamena. Trei metak ga je pretvorio u prah.George je podigao pogled. Ispred njega je stajao ovjek, od onovaizama do vrha ljema napravljen od potamnjele bronce. Topnik s

ratnog spomenika spustio je pogled prema njemu dok je otvaraospremnik pitolja, istresao prazne ahure i ponovno ga punio takolakim kretnjama, da se inilo da uope ne mora gledati u ruke dok toradi. Kretnje su mu bile toliko brze da je uspio zatvoriti napunjenirevolver uz kljocaj dok su prazne ahure jo zveckajui poskakivaleoko Georgeovih nogu.

21


22/305

George je osjeao da njegova nona mora jo nije bila gotova.Pokuao je pobjei Topniku, ali nije bio dovoljno brz. Topnik ga jezgrabio i gurnuo natrag uza zid, a onda stao ispred njega.titei ga.

Preko ramena presvuenog kabanicom George je vidio trisalamandera kako bijesno bauljaju tlom susrevi se u oblaku prahakoji je bio sve to je ostalo od pterodaktila. Slijepo su migoljili kaoda su ga pokuavali pronai, nanjuiti, a onda su uprli poglede uGeorgea i Topnika. George ju je opet ugledao. Drevnu mrnjupomnoenu s tri para oiju.Salamanderi su siktali i meusobno povezali repove, provlaei ihjednog ispod drugog dok nisu bili spleteni u pletenicu kao kad ih jeprvi put vidio kako gmiu niz zgradu. Onda su se propeli poputtroglave kobre. I krenuli - a Topnik je zapucao.BANG BANG BANG BANG BANG BANG!est rafalno ispaljenih metaka ih je zaustavilo, zavrtjelo i zabilo se unjih, a onda je revolver kljocnuo i metaka vie nije bilo. Jedan se odgutera u nekoliko trzaja izvukao ispod druga dva.Topnik je skinuo ljem i gurnuo ga Georgeu u ruke. Rukom je

obrisao znoj s ela i krenuo prema salamanderima petljajui ponabojnjai to mu je visjela s ramena. Dok se preivjeli salamanderpokuavao osloboditi, prignjeio ga je izmom preko vratapriklijetivi ga tako uz tlo i ponovno napunio revolver, jednakombrzinom kao prije. Dva su ga pucnja pretvorila u prah. Zakoraio jeunatrag i pripucao i druga dva tijela u prah.Nakon to je zavrio, tamo gdje je do maloprije bila nona mora, sadse vidjela samo bijela pranjava mrlja.

Napunio je i vratio revolver u futrolu prije no to se okrenuo premaGeorgeu. George je stiskao ljem u rukama, onako kako je nekadstiskao svog plianog medu. Tamni je kip unuo ispred njega.George je sad mogao vidjeti da su mu oi bile sive, kao nacrtaneolovkom na crnom potamnjelom licu. Sive oi kao da su gledalekroza nj. Onda je Topnik uzeo svoj ljem i poeao se po vratu.Istegao je vrat kao da se pokuava rijeiti ukoenosti u njemu,

22


23/305

pokretom za koji je George kasnije pomislio kako mu je bioneobino poznat.Zasad je sve samo promatrao. Nije se radilo o tome da njegov mozakjo nije sve pohvatao. Nije se jo bio ni pokrenuo.

Topnik je naslonio ljem uz spomenik i unuo pored njega, vadeineto iz depa.Cigarete.On - to - tko god - zagrebao je crnom ibicom po bijelom kamenuproizvevi tako uti plamen koji je primakao cigareti meu usnama.Pojavio se gusti pramen sivog dima. I nestao unutar kipa. A ondaizaao u obliku savrenog kruga. Obojica su ga promatrala kako titrai nestaje u londonskom zraku.George nije mogao smisliti to bi rekao. Osim:Hvala.Topnik se okrenuo prema njemu i pogledao ga. Povukao je novi dim.Nastavio ga gledati.George se sjetio to bi jo mogao rei. Ali, izustio je samo: A...Spustio je pogled na svoje cipele. One su mu barem bile poznate.Nepoznati glas izaao je iz Topnikovih usta. ljunani glas. udnog

naglaska.Zahvali mi kad bude gotovo, drukane.George je podigao pogled i susreo se sa sivim oima koje su ga jouvijek gledale. Budui da nisu treptale, mogao je vidjeti da subjeloonice sada bile svijetlo sive, a zjenice su postale jo crnje.Topnik je povukao novi dim, i ispuhnuo ga u polusmijehu. Kvragu.Ti nema pojma to si upravo zapoeo, zar ne?

23


24/305

UTAMNIENA VRUINA

Negdje duboko u Cityju* neto se probudilo, neto toliko staro itoliko obino da su ljudi prolazili pored toga stoljeima bez da bi nato uope obratili pozornost.* The City - najstariji dio Londona ije su granice zacrtane jo urimsko doba, a danas poslovna jezgra grada (nap. prev.).Bio je toliko obian i neosobit da su svi koji su ga doli traiti uvijekbili razoarani pronaenim, iako, ve ga jako dugo nitko nije dolaziotraiti. Nita vezano uza nj nije odavalo njegovu svrhu ili mo.Izgledao je kao grubo obraen komad starog kamena: bjelkastikamen, veliinom i oblikom najblii miljokazu. Jedini znak da semoda radilo o neem vanijem od obinog kamena kakvim se inio,bilo je mjesto na kojem se nalazio. Bio je u kavezu.Bio je ugraen u bonu stranu graevine otprilike 2 000 godinamlae od njega i gledao je na ulicu kroz gustu mreu eljeznihreetki.

S obzirom na njegovu starost, oni koji bi ga primijetili, obino sumislili da su reetke bile tu kako bi ga zatitile. Samo ih je nekoliko -i to bi uvijek bili neki udaci - znalo da je situacija upravo obrnuta.eljezna mrea bila je i zamka za smee to je lepralo uokolozgrade noeno zranim strujama iz pravca zlokobno nadvijenognebodera smjetena nasuprot. Prazna vreica ipsa zapela je pri vrhureetke, svjetlucajui srebrno i smee. Ostatak natpisa na njoj, -na srotilja, otkrivao je svima koji su u prolazu zavirili unutra kojeg je

okusa bio njezin davno nestali sadraj.U sluaju da je osoba koja je u prolazu zavirila u kavez imala dobardar zapaanja, zasigurno bi se bila nasmijeila onom to se sljedeedogodilo, budui da je ispalo da je natpis na vreici ujedno bio iproroanstvo.Najprije se zaulo tiho zujanje kakvo proizvode stari hladnjaci ugluho doba noi kad misle da nitko ne slua. A i potom se je vreica

24


25/305

ipsa polako smeurala, skupila i konano planula sjajnim ikratkotrajnim plamenom, prije no to je u potpunosti nestala.I moda to nije bilo nita posebno, no ipak, sada se doimalo, kad nanjemu nije vie bilo smea, te zbog dvaju lijebova za odvod krvi na

zaobljenom vrhu, kako kamen odjednom izgleda prazan i spremanpoput pogrebnikova stola.

25


26/305

IZBOR

Sad, kad je sve prestalo, Georgeove su se noge poele jako tresti.Opet je poelio zaplakati, i opet je - ali s uloenim naporom - odluioda to ipak nee uiniti. Osjeao je umor, onu vrst umora koja te vuek snu poput tamne vodene struje, onu vrst umora protiv koje zna dase mora boriti, jer snovi prema kojima te vue moda uope neebiti dobri.Pogledao je u stranu kako bi provjerio ui li Topnik jo uvijekpokraj njega. Da, uao je, pogleda uprtog u prometnicu pred njima.Svisoka se zauo otar zviduk.George je pogledao uvis prema trijumfalnom luku na drugoj stranitravnjaka. Ogromni kip ene u koiji koju su vukli propeti konjistrao je s vrha luka. Onda se opet zauo zviduk, ovaj put jo otriji,ovaj put tako visok i nametljiv da je bolno buio bubnjie.Topnik je odgrizao okrajak cigarete, spremio ga u dep i ustaojednim odlunim pokretom.

to je to?Topnikove su oi slijedile Georgeov pogled prema zaleenimkonjima na nebu. To je kvadriga.Ne- rekao je George.Zviduk se zauo jo jednom, i ovaj je put poruka bila jasna.To. Zavrio je reenicu.To je upozorenje, odgovorio je Topnik.Na to?

Topnik je pogledom prelazio preko krovova zgrada s druge straneceste.Ovo nije vrijeme za pitanja, sinko. Ovo je vrijeme za odluku.George je otvorio usta. Topnik ga je preduhitrio. Odluka je ostati -ili otii.Onaj je umor sad ve tako vukao Georgea da je poelio prestatiplivati i jednostavno potonuti u nj. Sklapanje oiju inilo mu se tako

26


27/305

primamljivim da je dopustio kapcima da zatitraju na trenutak, prijeno to je zatresao glavom i pokuao razmisliti.Ne znam to se dogaa, zapoeo je.Ma zna. Bira. Sad. Otii ili ostati? ivjeti ili umrijeti?

George se naljutio, naglo, i ne znajui zato.To je suludo...Topnik je nato pljunuo.Naravno da je suludo. Smrt je uvijek suluda. Pa to onda? ivot jeala i sve tako. Zato se moe jednostavno zabavljati i uivati dok siovdje. Ali na tebi je. Na koju e stranu skoiti?Drhtanje Georgeovih nogu pretvorilo se u nekontroliranu trenju uzkameni zid. Kad je progovorio, protiv njegove volje je to zazvualovie kao cmizdrenje.Ja zbilja ne znam to se dogaa.Zvidanje je postalo staccato i jo intenzivnije. Topnik ga je zgrabioza ramena i podigao dok nisu bili licem u lice. Ja znam.Georgeov mozak kao da je pregorio. Nije nita mogao rei. Nije ni oemu mogao razmiljati.Topnik je slegnuo ramenima.

Dobro. Ja se vraam na ono postolje i gledat u to e ti ta stvarkoja je na putu ovamo uiniti, jer ako si previe glup da spasi samogsebe, previe si glup da bi te itko drugi spaavao.Spustio je Georgea natrag na tlo i okrenuo se. George ga je zgrabioza ruku i nije putao. Ne. Pomozi mi.Crno lice gledalo je u njega jedan dugi trenutak. Neto se promijenilona tom licu, moda dranje vilice, moda nabori uokolo oiju.Bog pomae onima koji si sami pomognu.

to to znai?To znai uhvati me za ruku i tri k'o lud.George je dopustio da njegova mala ruka utone u veliku i crnuTopnikovu ruku. Imao je tek toliko vremena da se zaudi kako jemetal bio mekan i gibak na dodir, a ne hladan kao to je biooekivao, prije no to mu je ruka bila gotovo istrgnuta iz ramena kadje Topnik poeo trati prema oblinjem pothodniku.

27


28/305

Kliznuli su u fluorescentnim aruljama osvijetljen tunel i spustili seniz blagu kosinu, trei prema sjeveru, ispod prometnice. Polovicompothodnika sjedio je svira s gitarom i pjevao staru pjesmu Simona &Garfunkela o sigurnosti duboke i mone tvrave, uz vie estine ali i

odstupanja od originala. Njegov je pogled bio uprt u Georgea dok jeprilazio. Nije niti jednim znakom odavao da je vidio Topnika, niti daje uo metalne udarce njegovih avlima potkovanih izama obetonski pod. Samo je gledao Georgea kako prilazi, najprije sdosadom, a onda s odvratnou. Dovoljno je oduio s pjesmom kakobi mogao ispljunuti ironino hvala nakon to je George protraopored otvorene kutije za gitaru ne ubacivi kiu kovanica u njezinugrimiznu unutranjost.George se i dalje osvrtao dok ga je Topnik vukao uza stube u svemraniji, stablima zastrti dio Hyde Parka.Nije te vidio!Topnik je samo nastavio trati, izbjegavajui pjeake koji su sevraali kuama kroz natrijskim svjetlima proetu tminu, udaljavajuise od prometnica, zalazei sve dublje u park.Nitko te od njih ne moe vidjeti!

Topnik ga je povukao za ruku na vrijeme da izbjegne sudar s deblomkoje se naziralo u naranasto obojenoj tami. to je bila teta. Jer dase nastavio osvrtati oko sebe, moda bi bio primijetio da je bio ukrivu.Jedan ih je par oiju vidio. Jedan par oiju iji je sjaj odavao netopuno intenzivnije, snanije od puke nevjerice. Oi su zurile ispoddugog slapa smee kose, toliko tamne i sjajne da je podsjeala naboju patlidana. Bile su to iroko razmaknute oi s tekim kapcima,

gotovo azijatske, ali smjetene na licu ije je bljedilo snanoukazivalo na sjevernjako podrijetlo.Na katu crvenog double-deckera* to je jurio u smjeru zapadapraznom prometnom trakom rezerviranom za autobuse, djevojicaGeorgeova uzrasta trgnula se iz svog sjedala i stala se provlaitiizmeu putnika koji su stajali, pogleda prikovana za neto to jenestajalo u parku dok ju je autobus odvlaio sve dalje.

28


29/305

* Tradicionalni londonski crveni dvokatni autobus (nap. prev.).

Povukla je runu konicu i strala niz stepenice, ne primjeujuiprigovore ostalih putnika, ignorirajui one koji su joj dovikivali ej!i pokuavali ju zaustaviti hvatanjem za dugaki kaput od janjeeg

krzna dok je trala prema stranjem izlazu iz autobusa, pogledauprtog u tamu, traei neto to vie nije mogla vidjeti.Kondukter ju je zgrabio.'Alo gospojice, smiri se.Nije ga niti pogledala.Moram sii.Autobus je jurio dalje niz Rotten Row. Sljedea stanica je zaminutu, rekao je kondukter, ne putajui ju.Autobus je usporio zbog taksija. Djevojica je okrenula glavompoput zmije i ugrizla konduktera izmeu palca i kaiprsta.Kako je on vrisnuo i iznenaeno povukao ruku, tako je ona iskoilaiz usporavajueg autobusa, zateturala, pala, ustala, izbjegla za dlakudrugi autobus koji je naglo zakoio, i utrala u park.Djevojicu - ije je ime bilo Edie - nije, inilo se, uznemiravala novaogrebotina na koljenu nita vie od trubljenja i vikanja za njom. Ali,

jo je jedna stvar bila zanimljiva na tom blijedom licu pod kosomboje patlidana. Bilo je, naime, grubo za svoje godine, a gruboa jedolazila iz odluke da vie nikad nee brinuti zbog sitnica.A to je lice ostavljalo i dojam kao da je na tragu neega velikog.

29


30/305

GARAA

Topnik je zaustavio Georgea u zamrenom spletu sjena velikeplatane to ga je stvarala natrijska ulina rasvjeta. Osvrnuo se okosebe.George se usredotoio na to da plua nekako napuni kisikom. ekaoje da ih napuni dovoljno za postavljanje jednog pitanja.Jesmo li na sigurnom?Topnik je na to opet potrao, ali ovaj se put, primijetio je George,nije radilo o bezglavom trku. Ovo je bilo vie nalik igri skrivaa, ukojoj je Topnik trao od jednog sjenovitog mjesta do drugog, stalnose osvrui natrag prema neemu, to ih je, inilo se, proganjalo.Sad kad su se sporije kretali, Georgeov je mozak dobio prostora i zaneto vie od puke prestravljenosti i napornog posla odravanjadisanja usprkos probadanju pod rebrima. Misli su mu se komeale,skaui jedna preko druge prije no to bi se uope uspio usredotoitina njih. Bilo je to nalik gledanju televizije dok netko drugi dri

upravlja i na brzinu mijenja programe.Pomislio je na Killinbecka. Mislio je i na dom, praznu kuu u kojojnjegove majke jo nije bilo da bi joj uope mogao nedostajati. Pitaose da li e, i kad, primijetiti da ga nema. Glavom mu je proletjelastravina slika pterodaktila koji je puzao prema njemu prekozaustavljenog prometa. Pomislio je na svoj mobitel, zatvoren uruksaku ostavljenom u tamnom zakutku muzejske garderobe. Vidioje kamene salamandere kako se pripremaju za napad na njega,

spremni ubiti.A onda je povratio. Dok ga je Topnik pokuavao vui dalje naprijed,on se rukom uhvatio za tanko deblo platane, sagnuo i povratio.Dvaput. Onda je njegov eludac pokuao i hat-trik, ali nije vie unjemu bilo nieg, osim vrueg bockavog osjeaja du vrata i drhtanjakoje je prestalo kad je Topnik stavio svoju veliku ruku na njegovorame.

30


31/305

Jesi li sad dobro? pitao je.George je kimnuo glavom.Dobro si to izveo. Nita nije zavrilo na cipelama ili tako neto.Dri se.

Naglo je podigao Georgea u naruje i prekoraio niski zid na rubuparka. George je otvorio usta, ali onda mu je osjeaj padanja udubinu oduzeo dar govora. Osjetio je naglu i snanu vrtoglavicutrenutak prije no to su Topnikove izme udarile o beton. George seosvrnuo uokolo i shvatio da su skoili preko zida u dubinu od gotovopet metara koja je zavravala ulaznom rampom u podzemnu garau.Topnik ga je spustio na tlo, i tiho poveo u podzemni prostor.U garai nije bilo ljudi, ali je bila puna automobila. Negdje u daljini,u drugom dijelu kompleksa, zaula se usamljena kripa gume prekoglatkog asfalta, ali u tom su trenutku Topnik i George bili jedineosobe meu haubama i vjetrobranima poslaganim ispodfluorescentnih svjetala. Topnik je uao u prostor izmeu dvaautomobila, pronaao sjenu iza betonskog stupa i opet unuo.George je zurio u njega. to radimo?ekamo.

to ekamo?ekamo da ode.to to?Nemam pojma. eli otii gore i provjeriti? George nije elio.Osim toga, ti si izmoren. Zato si maloprije sve ispovraao. Postojitoka premorenosti, a ti si upravo protrao kroz nju. To tije k'o skonjima. Treba samo malo prilei... Ja sam znao s konjima.George je primijetio da je Topnik imao uzde zataknute o pojas, ispod

kabanice. A Topnik je primijetio da George promatra.Konjaniko topnitvo. Mi smo vukli topove kroz blato i pokuavalipri tom ne ubiti stare rage. Izgubi li konja, izgubio si i top. Izgubi litopove, izgubio si bitku. Izgubi li dovoljno bitaka, pa onda...Naglo se zaustavio. George je pomislio kako je u tom trenutkuizgledao kao da vue samoga sebe natrag u sada i ovdje, odnekuddaleko.

31


32/305

Uostalom, ovo nema veze s tim. Uhvati zraka.Topnik je izvadio svoju djelomino popuenu cigaretu i pripalio.George je najprije pogledao u njega, a onda u protupoarnu prskalicuna stropu. Topnik je pogledom fiksirao Georgea kroz dim cigarete

to se dizao uvis.to?Mislim da ne...Ha?Mislim da ne bi smio ovdje puiti.Topnikov je pogled ostao miran, ali neto se mrekalo pod njegovomtamnom bronanom koom, oko usana. Ne nadajui se tomu, Georgeje osjetio trzaj i na svom licu. Posljednja stvar na svijetu koju je eliouiniti bila je nasmijati se, ali kako su se Topnikova usta rairila,tako je osjetio da e i njegova. I poput male napukline kojanagovijeta pucanje cijele brane, nakon to se Topnik poeo smijati, ion je uinio isto.Ne bih smio puiti? Ne bih smio puiti!Topnikov je smijeh zvuao kao duboka zvonjava. Georgeov jesmijeh zvonio pod njim, otriji, tanji i proet histerijom. Nekako su

sav strah i nerazumijevanje pronali svoj izlaz u tom smijehu. Nijeimao pojma zato su stvari bile tako smijene, znao je samo da jesmijeh bio ba ono to mu je trebalo. Glavom mu je prolo sjeanjena tatu kako podriguje za veerom i odgovara na maminonegodovanje veselim: Bolje van nego unutra. Tako je i ovoizgledalo, ovo smijanje u sumraku uasa. Nije imao pojma to je biloto to je nalazilo izlaz u ovom smijehu, ali je znao da je to boljeizbaciti van nego zadravati unutra. Smijanje nije imalo smisla, ali je

osjeaj bio odlian. Topnik je obrisao oi.Ne smijem puiti? Smijem sii sa spomenika u srcu grada i ubitietiri mrljavca i vui te kroz park treim korakom, dok me nitkoosim tebe ne moe vidjeti, nitko ni da bi trepnuo, a ti mi kae da nesmijem zapaliti. Ta ti je dobra!

32


33/305

Prestao se smijati. George je nastavio jo malo, a onda je, kad jeosjetio kako Topnik eka da prestane, i njegov smijeh presuiojednako naglo i neobjanjivo kao to je i zapoeo.Mora obratiti panju, sinko. Jer pravila su ti se otkad si se jutros

probudio malice promijenila. Gledaj, gore je jo uvijek gore i doljeje jo uvijek dolje - ali sve ono izmeu? Nema pravila. To je sasvimdruga pria.Fiksirao je Georgea neumoljivim pogledom dok je otpuhivaodugaki dim u pravcu protupoarne prskalice.Kako to misli?Mislim: ako eli ovo preivjeti mora prvo dobro promisliti i pitatiprava pitanja. A 'Kako to misli?' nije pravo pitanje.George je poeo drhtati. Otvorio je usta. Malo promislio. Zatvorio ih.Topnik je progunao s odobravanjem.Tako treba. Upotrijebi mozak prije no to progovori. Ne brini zbogdrhtanja. To je ok. Proi e, ili e prolupati na neko vrijeme.Ne elim prolupati.uj, moda to i nije najgore to ti se moe dogoditi.George je pogledao u vlani beton pod svojim nogama.

Mislim da sam prolupao poodavno. Mislim da je sve ovoprolupano. Mislim da mi je netko podmetnuo drogu u hranu ili netotakvo. Mislim da se ovo ne dogaa.Topnik ga je samo gledao. George je pomislio kako se opet pretvoriou kip.Gledaj, rekao je nakon stanke, molim te reci mi to se dogaa.Molim te reci mi to si ti. Reci mi to su ona bia. Molim te.Topnik sije kucnuo po prsima.

Ja sam kip. Oni su kipovi - skulpture, to god. To je sve to nam jezajedniko. Ja sam zrcalnik, oni su mrljavci. Mrljavci mrze zrcalnike,a zrcalnici ba i ne vole mrljavce zbog toga. Moglo bi se rei dameu nama postoji jaz jo od onog dana kad je prvi ovjek pomisliokako bi mogao neto iskipariti, i u to neto unijeti dio sebe. I mi i onismo 'napravljeni', razumije? Oboje su nas stvorili obrtnici ili ak

33


34/305

umjetnici - nije bitno koji, i jedne i druge zovemo 'stvoriteljima' - alise razlikujemo kao nebo i zemlja.Mrljavci su zli?Pa ne znam ba jesu zli. Jednostavno su loi. Vidi, u njima nema

nieg ljudskog. Oni su stvoreni da plae, da budu runi, da se cere scrkvenih krovova i ispunjaju te jezom.Vodorige.Da. Tako neto. Mislim, sve su vodorige mrljavci, ali nisu svimrljavci vodorige, ako me prati. Ali, stvari poput vodoriganapravljene su da te podsjete na pakao, da navjetaju vraga. Nema unjima nieg ljudskog. Prazne su. A poput svih praznih stvari, gladnesu. Ali, ne ele hranu. Gladuju za onim po emu sam ja - ja, a ti - ti.George je pomislio na pterodaktilov zubati kljun i pogled, i znao jetono o emu Topnik pria.Iako, naravno, ja sam manje ja nego to si ti ti, budui da samzrcalnik i tako to.Kako to misli? pitao je George, iako je, dok je postavljao pitanje,negdje duboko u sebi pomislio da zna odgovor, kao da mu je to venetko jednom objasnio, pomislio je kako bi se, da je stao i razmislio,

mogao i sam prisjetiti objanjenja. Prije no to je to uspio, Topnik jeprogovorio.Zrcalnik je skulptura koju je 'stvoritelj' - kipar, klesar, tko god -napravio kako bi predstavljala ljudsko bie. I zbog toga, dokstvoritelj radi, neto od toga mora prijei i u nas, i ispuniti onu rupukoja tako prodire mrljavce. Mislim, kip Lorda Kitchenera nije LordKitchener, ali on je - pa, on je ono to je umjetnik mislio i znao oLordu Kitcheneru. Kao da u sebi sadrava iskru Kitchenerova duha.

On je duh i slika Lorda Kitchenera. Slika i prilika. Razumije li?George je morao razmisliti prije no to je odgovorio. Znao je neto okiparstvu. Sjeao se razgovora o ulijevanju dijela sebe u stvari,drugog razgovora o oivljavanju stvari u tvojim rukama. Osjetio jeplastelin u svom depu. Polagano je kimnuo glavom.Pa tko si onda ti?

34


35/305

Ja sam Topnik. Nitko poseban. Samo vojnik. Iz Velikog rata. Jedinodrugo ime koje imam je ime ovjeka koji me napravio. Ba kao to tinosi ime ovjeka koji je tebe napravio. Koje god to ime bilo...Chapman. Ja sam George Chapman.

Ja sam Jagger. Moj je stvoritelj Charles Sargeant Jagger. Tako samja Jagger. Ima li veliku obitelj?Ne.Ja imam poprilinu. Jaggera ima posvuda u Londonu. Jagger jedobro profitirao od rata. Ljudima se svialo to to je radio, inio daizgledamo kao junaci, ali bez likovanja. Postigao je da izgledamokao mukarci koji poznaju blato i umiranje, a tek onda kao junaci. Zaone koji su izgubili sinove i mueve izgledali smo kao mukarcikakvih su se htjeli sjeati, mukarci kakvima su se nadali postati prijeno to su ih prokleti generali poslali u pokolj sa vabama.Znai, da te zovem Jagger?Topnik je utihnuo i pogledao uvis.t-Topnik ga je pogledao i prinio kaiprst usnama.Budi tih kao mi.

Izvadio je revolver iz futrole.Maka je na krovu.

35


36/305

MAKA NA KROVU

Podzemna je garaa imala betonski svod debljine ezdesetakcentimetara ojaan mreom metalnih sipki. Iznad njega bilo je okodva i pol metra zemlje, guste i ljepljive poput gline za modeliranje.Zemlja je pak bila ojaana mreom korijenja stabala, meusobnoprepletenih, budui da je svako stablo slalo vlastite pipke u nju umikroskopski sporoj eksploziji, u potrazi za vodom i hranom. Ova jemrea bila protkana tunelima to su ih napravile gliste, rujui slijepoispod parka, idui za svojim poslom. A povrh sveg ovog bila je trava- bijelo korijenje u glini, zeleni izdanci iznad nje to streme uvis,pokuavajui udahnuti neto isto kroz ispune plinove bezbrojnihautomobila to su neumoljivo tutnjali ulicom Park Lane. U sedam ipol centimetara trave povrh gline egzistirao je majuni svijet kukacakoji su se bavili svojim svakodnevnim poslovima, jednako bezumnoi neumorno kao i ljudski stanovnici grada to ih je okruivao. Bilo jetu mrava, bubamara - a na trenutak se tu zaustavio ijedan kukac

kornja.Edie ga je vidjela poprilino jasno, sjajnih crnih lea to sureflektirala naranasto natrijsko svijetlo ulinih lampi, dok sepolagano kretao od odbaene kutije cigareta prema lokvi bljuvotine.Znala je da je to bljuvotina jer ju je mogla omirisati. Mogla ju jeomirisati bolje no to je to eljela, budui da joj je nos bio na zemlji,kao i ostatak tijela dok je leala prostrta ispod grma, jedva diui.Znala je da je kornja bio kornja - ali da to vie nije - zato jer je

ugledala vodorigu kako je sletjela oko metar ispred nje, i kako jenjezino kameno stopalo - zapravo, kad malo bolje pogleda, bila je tovie kanda nego stopalo - zgnjeilo kukca spustivi se u glinu.Edie se uvukla dublje u sjenu grma, pokuavajui se kretati jednakoneprimjetno i beumno kao i korijenje stabala pod njom. U lijevoj jeruci drala mali stakleni disk koji joj je prste obasjavao plavimsvijetlom. Osim toga, disk je bio vru. Gurnula ga je u dep, ne

36


37/305

skidajui pogleda s kamene kande udaljene neto vie od metra odnjezina nosa. Nije joj vie trebalo staklo to upozorava. Stvar je bilatu. I preblizu, to se nje tie.Radilo se o vodorigi od vapnenca, s licem iskeene make i

rogovima malog vraga. Imala je krila, ali ne i ruke, te duge snanenoge koje su zavravale kukco-ubijajuim kandolikim stopalima ukoje je Edie buljila. Oi su joj bile prazne i kamene, kao i ostatak nje,a obrve su licu davale razjaren izraz. Stoljee i pol izloenostivremenskim neprilikama ostavilo je na kamenu crne i sive pruge, anegdje u prolosti, mraz je proirio vodu u pukotini na njezinomdesnom krilu, dio kojeg je potom otpao, podarivi joj tako izgledveteranske ratnice.Edie je znala da je bila dobra, natprosjeno dobra, u prikrivanjuvlastite prisutnosti kad je to eljela. Ali, poeljela je biti jo bolja utome dok je promatarala maku-vodorigu kako se sagiba prema tlu injuka. Kad je izdahnula, Edie je zaula tihi zviduk, kao kad netkopue u grli boce. Okretala je glavom lijevo-desno iznad trave,pokuavajui neto nanjuiti. Edie je odluila da e se prestatipovlaiti i da e umjesto toga pokuati biti nevidljiva.

Maka-vodoriga okrenula se od nje i krenula prema ogradi prekokoje su skoili George i Topnik. Kad je poela njukati vrhom zidauz onaj tihi zviduk, Edie si je dozvolila duboki udah. Takoer jeimala dobar pogled maki niz lea na otri hrbat kraljeaka nalikogromnom trnju koje kao da je pokuavalo probiti napetu kamenukou. Mogla je vidjeti i snane makaste miie kako se napinju ioputaju dok se vodoriga kretala naprijed-natrag, pleui upolaganom transu, vodei se za vlastitim nosom.

A onda je Edie ugledala enu s djejim kolicima i panijelom, kakonervozno uri kroz naranastu polutamu, oito negdje kasnei.panijel je trao pred njom, veselo maui uima.A onda je zastao, zabacio ui unatrag, i zareao.Ediena je prva misao bila da je ugledao maku-vodorigu oko dvametra pred sobom. Maka-vodoriga se okrenula i pogledala u psa.

37


38/305

ena je pucnula prstima prema psu dok je prolazila tim dijelomstaze. Bobi. Dolazi ovamo. Bobi!Bobi se drhtavo ukoio pred makom-vodorigom. panijeli ba inemaju previe ideja, pa kad dobiju jednu, onda je se obino i dre.

A s uasnim osjeajem u elucu, Edie je shvatila da ideja koju jeBobi imao nije imala veze s tim to je moda mogao vidjetivodorigu. Nego s tim to je mogao nanjuiti nju pod grmom.BOBI! Dolazi! viknula je ena. Krenula je od kolica prema psu ivodorigi. Vodoriga je uzmakla jedan korak i pognula se rairivi krilaparalelno s tlom, spremna za napad. Edie je primjetila kako joj krilazavravaju otrim kukama. Vidjela je jednom na TV-u toreadorakako zauzima istu pozu, s platom koji je rairio zakoraivi unatrag,skrivajui ma za leima, ostavljajui tako dojam potpune nevinosti,ali pripravan ubiti u sluaju da mu se bik dovoljno priblii.ena je prola tik uz vodorigu. Edie je pomislila kako ju je zasigurnookrznula kaputom, ali ju oito nije mogla vidjeti, jednako kao ninjezin pas. Zgrabilaje psa i zakvaila mu vodilicu na ogrlicu.Hajde zloesto pseto, tamo nema nita! otresla se na njega dok gaje odvlaila. Pas je poeo lajati okreui glavu unatrag, a lave je

postajao to glasniji to ga je dalje gospodarica odvlaila. Lave jezavrio cvileom nakon to je pas dobio pljusku preko njuke i bioprivezan uz kolica u kojima je dijete sad ve bilo poelo plakati idreati. Kronje stabala zatitrale su na vjetru, a ena se namrtila.Izvadila je kiobran iz torbe to je visjela na kolicima i otvorila gajednom rukom.Hajde. Poinje kia. Moramo pouriti kui. Dobar pas.Udarac preko njuke izbio je Edie iz panijelovih misli, pa je

otrkarao za tepajuom majkom koja je nestajala u tami,namjetajui u hodu kabanicu preko bebe.Edie se spremala ponovno slobodno udahnuti, kad je vidjela netopuno gore. Maka-vodoriga ostala je spremna za napad, ali je polakookrenula glavu i pogledala preko ramena u pravcu u kojem je domaloprije lajao pas.U pravcu Edie.

38


39/305

Naglo je, toliko brzo da si morao poprilino napregnuti pogled ne bili uhvatio taj pokret, promijenila poloaj tijela, i sad je bila okrenutaprema Edieinu grmu. Zadravajui krila s kukama rairenim ugrozomornoj imitaciji kiobrana koji je ona ena bila upravo otvorila,

spustila se nie prema tlu i poela njukati u njezinu pravcu.Vrlo polako, jednim je vrkom krila rastvorila grm i Edie odjednomnije imala kamo pobjei. Kamene su oi gledale u nju. Edie je imaladovoljno vremena primijetiti kako je zvidei dah dolazio iz zahralebakrene cijevi to je, poput puane, virila iz usta ovog stvora.Edie je iz depa izvukla stakleni disk. Dok je prije tek isijavao plavusvjetlost, sad je plamtjeo poput baklje, plavo-zelene baklje. Drala gaje daleko od sebe, ravno ispruivi ruku koja je tek neznatno drhtala.Ostatak drhtanja bio joj je u glasu.Odlazi.Proistila je grlo. Rjeila se drhtaja u glasu i pokuala ponovno.ODLAZI! Mora OTII!Jedna se kamena obrva podigla, kao u pitanju. A onda se divlji cerekrairio licem, a rogovi se poravnali kao psee ui. I stvorenje nijeuope otilo. Zakorailo je prema njoj, razdvajajui grm, otkrivajui

je svijetu i onome tojoj je namjeravalo uiniti, to god to bilo.A onda je poela padati kia - kap po kap, a potom kao potop iz neba.Edie je stisnula eljust i prkosno zurila u kamene oi kroz kinuzavjesu.Ne. Bojim. Te. Se. Slagala je. Nieg se ne bojim. Ne vie. Nemoe me ozlijediti. Mora OTII!Maka-vodoriga se stresla, pogledavi je u oi.Ne bojim te se... slagala je jo jednom.

A onda je maka-vodoriga skoila.Unatrag. U nebo. U kiu. Daleko od nje.Edie je uporno zurila u mjesto na kojem je do maloprije bila, dok jojse oi nisu uvjerile da tamo vie nije bilo niega osim kie i trave irunog naranastog svjetla.Pogledala je stakleni disk u svojoj ruci. Dok ga je gledala, svjetlostse u njemu ugasila, i opet je izgledao kao ono to je i bio, komad

39


40/305

starog naplavljenog stakla, dno boce naneseno plimom, uglaanopijeskom i ljunkom. Kao neto to je bilo tko mogao nai u etnjiplaom. Tutnula ga je natrag u dep svog kaputa od janjeeg krzna.Nekoliko je puta duboko udahnula, a onda se zaputila dolje preko

travnjaka, prema ulazu u podzemnu garau.

40


41/305

PARKIRANI

George i Topnik zurili su u betonski strop. Topnik se nasmijeio.Otila je.George je sjeo naslonivi se uza zid i zurio u reetku hladnjakaMercedesa parkiranog pred njima. to je to bilo?Mrljavac.Mrljavac?Topnik je slegnuo ramenima i poeao se s vie ljudskog uitka noto bi se oekivalo od kipa.Vjerojatno vodoriga. Letjela je. Veina su leteih mrljavacavodorige.George je ovo spremio u ladicu zvanu Nove informacije u glavi ishvatio da je ta ladica ve bila pretrpana.Samo malo. Stvor koji me je progonio od Prirodoslovnog muzeja.Tri stvora koja su se spustila s one zgrade. Stvorovi koje si tiustrijelio. To su bili mrljavci?

Vidi da zna. Brzo ui, zbilja. Nastavi li tako, moda uspijepreivjeti no.George je otvorio usta kako bi postavio pitanje na koje zapravo nijeelio odgovor, kad je zauo kuckanje prilazeih koraka. Topnik ga jeumirio poloivi mu ruku na koljeno. Koraci su se zaustavili prednjima. Zauo se zvuk ulaska kljua u bravu, pa vrsti klik-klakotvaranja vrata Mercedesa, a onda buka probuenog motora izareetke hladnjaka pred njihovim nosovima.

Hm... rekao je George.Upalila su se prednja svijetla. George i Topnik odjednom su biliokupani svjetlou na sivoj pozadini betonskog zida, poput crtanihbjegunaca uhvaenih u svjetlosti reflektora.Upomo! viknuo je George pun nade, u pravcu lica iza volanapred njim. Lice je pogledalo kroz njega, a onda se okrenulo unatrag,kako bi izvezlo auto iz parkirnog mjesta.

41


42/305

Ne moe te vidjeti, rekao je Topnik.Svjetlost je skliznula s njih kad je voza Mercedesa izbacio izrikverca, ubacio u brzinu i odcvilio dalje izmeu redova parkiranihauta, u potrazi za izlazom.

Zato me ne moe vidjeti? pitao je, osjeajui kako nije trebaoviknuti upomo, kao da je to nekako, s obzirom na situaciju, bilonepristojno.E. Pa on te moe vidjeti. Njegove oi funkcioniraju. Ali ne moe tevidjeti u glavi. Mozak mu to ne doputa.Jer? rekao je George, s nadom u glasu.Jer je on normalan tip - osim to vozi njemaki auto - a normalnitipovi ne vjeruju da moe etati Londonom u drutvu kipova.Logino. To je nemogue. Tako njegov mozak ne eli vjerovatinjegovim oima. To je stvar zatite. Da nas sad moe vidjeti, znao bida je, zna, ono...Prolupao.To je to.Zato te ja mogu vidjeti?Topnik se opet na trenutak prepustio eanju, a onda naglo ustao i

stao istezati vratne kraljeke.Jer si neto uinio. Ne znam to, ali moralo je biti neto loe kad sitako razljutio mrljavce. Valjda emo morati saznati to je to bilo, alirei u ti jednu stvar - bilo je to dovoljno loe da te prebaci iz tvogLondona u moj London. A to nije dobro. Za tebe.Kako to misli 'tvog' Londona?Mislim Londona u kojem mrljavci mrze zrcalnike, a stvari koje sunepomine u tvom Londonu se kreu i love i ratuju. Nisi valjda

mislio da je tvoj London jedini London? London je vie od staroggrada. On je kamen i glina i zemlja na kojoj lei. Ima slojeve. Ti sisamo propao iz jednog sloja u drugi. A sad idemo, moramo pitatiSfinge koje je najbolje rjeenje...Stao je. Naulio ui. George mu se bez razmiljanja primakao blie.to si uo?

42


43/305

Nita. Mislim, uo sam kako se neto zaustavilo, ali to neto je bilotako tiho, da ga nisam ni primijetio dok nije odjednom prestalo.Koraci su opet krenuli, ovoga puta jasno ujni, prema njima. Topnikse opustio.

U redu je. To je samo ljudska osoba. Voljno. Nema brige.Nema brige?Topnik je razoarano zatresao glavom.Ako nee sluati, nema smisla da ja stalno blebeem, zar ne?Rekao sam ti. Normalni nas ljudi ne mogu vidjeti zato jer smo njimami, ja, nemogui, okej? Upro je prstom. To znai da nas ona nemoe vidjeti. Pogledaj.Dvanaestogodinja djevojica kose boje patlidana u kaputu odjanjeeg krzna koraala je prema praznom parkirnom mjestu i zastalapokraj njega. Topnik joj je mahnuo. Okrenuo se prema Georgeu.Vidi. Nita. Probaj. Napravi grimasu. Nakrevelji se. Nee te biti ustanju vidjeti. Obeavam.Podbo je Georgea. George joj je mahnuo. Njezin se izraz lica nijepromijenio. Isplazio je jezik i napravio grimasu.Vidi, rekao je Topnik ne moe nas vidjeti, zato jer joj njezin um

to ne doputa.Sasvim vas dobro vidim, progovorila je Edie. Samo ekam da seprestanete kreveljiti i kaete neto pametno.Topnik je buljio u nju.George je buljio u Topnika.Topnik se okrenuo prema Georgeu.A rekao je. Zanimljivo. Ovo se nije trebalo dogoditi. Osimako...

Glas mu se rasplinuo poput dima iz njegove cigarete. A onda su svisamo stajali, poprilino dugo, bez rijei, pogledavajui se. George jepogledavao u Edie, Edie je zurila u Topnika, a Topnik natrag u nju.George se osjeao pomalo izostavljenim iz ovog natjecanja uzurenju. Pa je prekinuo tiinu.Tko si ti?Edie nije odgovarala.

43


44/305

OK. Zato si ovdje?Prekinula je zurenje u Topnika dovoljno dugo da Georgeu uputipogled podjednako ispunjen i estinom i prezirom. Slijedila samvas. Oito.

Zato?Zato to sam vidjela kipove koji se miu. Mnogo puta. Ali, nikadnisam vidjela nekog drugog tko to moe. Pa...Napokon je odustala od pokuaja da pobjedi Topnika u natjecanju uzurenju i pogledala je u Georgea. On je uvidio da su joj oi jedanketamno smee boje kao i kosa, onoliko tamne koliko to smea moebiti prije no to postane crna. Toliko tamne da nisi mogao vidjeti gdjeprestaje oko i poinje arenica. Ovo je bilo pomalo uznemirujue. Tesu arenice mogle sijevati mrnjom, to mu je bilo potpuno jasno.Pa to? pitao je.Pa sam pomislila da bi ti mogao biti poput mene.Ali nije, rekao je Topnik, pogleda jo uvijek uprta u nju. Nijeuope poput tebe.Edie je isturila bradu. Moda kako bi pogledala Topniku u lice.Moda iz istog prkosa. George je pomislio kako je ijedno i drugo

bilo razlog, ali je povrh toga jo pomislio kako je jedina stvar udnijaod razgovaranja s kipom bila vidjeti nekog drugog kako radi to isto.Nekako si od stajanja sa strane i promatranja neeg nemoguegosjeao snaniju vrtoglavicu nego kad si sam bio u toj situaciji.Shvatio je da je rukom napipao onaj komad plastelina u depu i da gaje nervozno gnjeio.Zato nije? pitala je Edie.Zato, odgovorio je Topnik, kao da je to bilo dovoljno, i proao

pored nje, krenuvi prem izlazu iz garae. George i Edie gledali sujedno u drugo.A rekao je George. To ba i nije zvualo impresivno. Pa jepokuao s Hm- koje je zvualo jednako besmisleno kao iposljednji put kad ga je upotrijebio. Crne su oi trepnule jednom unjegovu pravcu. A onda su se okrenule, slijedei Topnika.Hej, prosiktala je, zato nije odgovor. Zato nije poput mene?

44


45/305

Topnik je stajao na izlazu, gledajui kiu kako pada. Tebigovorim.Topnik se brzo okrenuo i zgrabio ju za runi zglob. Ona ga je krenulaugristi, koristei isti onaj hitri zmijoliki pokret kojim je ugrizla i

konduktera u autobusu, ali se zaustavila prije no to su joj zubiudarili u bronanu ruku. Umjesto toga, zareala je ljutito i udarila ga.Sve to je tim udarcem uspjela povrijediti bilo je njezino vlastitostopalo. On ju je zgrabio za ovratnik kaputa i podigao dok im oinisu bile u istoj razini. uo sam te.Pa zato on nije poput mene? On te moe vidjeti. On je isti kao ja.On je...Topnik ju je prekinuo. On nije kao ti. Uope nije kao ti. Nitko nijekao ti...Borila se protiv stiska na ovratniku svog kaputa, ali je to imalojednako malo uinka kao i udaranje.Nitko nije kao ti. Nekog poput tebe nije bilo ve godinama. Nisamvidio niti uo o nekom poput tebe godinama. Desedjeima. Nitkonije. Neki od nas ak misle da ste vi...Kia se slijevala u sve veu lokvu uokolo izlaza dok je on tako stajao

pokuavajui pronai pravu rije. Kad ju je pronaao, vrtio ju je poustima kao omiljeni bombon prije no to ju je izgovorio.Izumrli.Ne znam o emu ti to govori. Ja nisam izumrla. Tu sam. Ja sam...Ti si sijevka.Pogledalaje u Georgea. On je slegnuo ramenima. to je sijevka?Sijevka si ti ako moe vidjeti sve ovo. Ti si sijevka, vidjelica,sjajna iskra; netko toliko otar i sjajan da ree samog sebe, toliko

otar da ree kroz sve razliite slojeve onog to jest i onog to bimoglo biti i nastavlja rezati sve do onog to je ve bilo.U Edieinim je oima na trenutak bljesnulo neto nalik panici, ali ju jeodmah odbacila i isturila bradu prema Topniku.Ne znam nita o tome. Ne znam to to znai. Ja sam samo ja...Sijevci su opasni. Sijevci znae nevolju. Sijevci znae tolikoproklete nevolje da samo privlae jo vie nevolja. Sijevak je

45


46/305

posljednja stvar koju trebamo ako elimo doi do mjesta do kojegelimo. Zato ti ostaje ovdje - a mi idemo.Ne govori mi to da radim, zareala je Edie. Spusti me.Ili to? pitao je Topnik kroz opasno dobroduan smjeak.

Edie je posegnula rukom u dep iz kojeg je izvadila disk od morskogstakla i unijela mu ga u lice.Ili u upotrijebiti ovo, prosiktala je.Promatrao je mutni stakleni krug sa zanimanjem. Posegnuo je rukomprema njemu. Kucnuo prstima o nj. Tupo je odzvonio.Upotrijebit e komad stakla. Stvarno?Edie se divljaki usredotoila i potvrdno kimnula glavom.A to radi taj krug?Sjaji kad su vodorige blizu, a one odlete kad ga vide. Ima mo.On je opet kucnuo po njemu. Odjednom se poela osjeati blesavomdrei ga tako. Naglo ju je spustio na tlo.Preplaila si mnogo vodoriga s tim, jesi li?Da. Ne. Jednu. Maloprije. Onu koja je njukala za vama. Krenula jena mene, ja sam ispruila staklo u njezinom pravcu i odletjela je.Topnik je pogledao u kiu to je padala iz crnog pravokutnika iznad

njihovih glava.A zato si ga ispruila? Jesi li znala da ima mo?Postane vru kad su one blizu. I sjajan. Osjeti ih...A slui i kao oruje, ha?Mora biti. Odletjela je.Zato si ga ispruila?Ne. Ispruila sam ga zato jer nisam znala to bih drugo napravila.Njegov joj je osmijeh iao na ivce. Uostalom, kakve to sad ima

veze? Djelovalo je.Je li padala kia?to?Kada si pomislila da si pobjedila monu vodorigu, je li padala kia?Je li ova kia bila upravo zapoinjala?Edie je razmislila. I potvrdno kimnula glavom.

46


47/305

Nije bilo zbog tvog stakla. Tvoje je staklo samo kamen upozorenja.A ne oruje.Ali, odletjela je.Odletjela je jer je vodoriga. To su ti vodorige. Samo raskonija

verzija oluka za odvod kinice. Zaista runog, neraspoloenog oluka.To im je svrha. Kad ne pada kia, mogu ii kamo ih volja, ali imprva kapljica udari u krov njihove zgrade, moraju se vratiti. Osveta izrcalnici tada im ne znae nita. Moraju initi ono zbog ega sunapravljene, isto kao i svi drugi. Ne mogu negirati svoju Prvu Svrhu.Moraju raditi ono za to ih je stvoritelj odredio.George se nakaljao.Stvoritelj? Misli Bog?Topnik se nasmijao i zatresao glavom, aljui vodopad kinice sasvog ljema svuda uokolo.Ne znam ja nita o bogovima. Stvoritelj je samo tip koji nas jenapravio. Rekao sam ti da moj definitvno nije bio nikakav bog.Jagger. On je bio samo vojnik, borio se u Velikom ratu, preivioglave pune onoga to je vidio, i stvoriteljskim rukama omoguio idrugima da vide djeli toga. Vodorigin stvoritelj bioje vjerojatno

neki srednjovjekovni kamenoklesar prostake jeziine i trbuine punekiselog piva. 'Stvoritelj stvara stvoreno, a stvoreno mora sluiti svrsisvoga stvoritelja.' Tako to ide. Tako je oduvijek ilo. Okrenuo seprema Edie.Tvoje te staklo nije spasilo, zato ne pokuavaj to opet. Kia jezaustavila napad, inae bi te vodoriga bila epala. To nije oruje. Toje kamen upozorenja - nita vie, nita manje. A sada mi idemo.Zbogom.

Pucnuo je prstima prema Georgeu.Hajde. Moemo se kretati brzo i sigurno dok pada kia, a moramoprijei poprilian dio grada da se doepamo rijeke.Zato idemo na rijeku?Opet pita pogreno pitanje. Samo doi.George je pogledao u Edie. Stajala je na kii, zurei u staklo u svojojruci. Samo dva koraka unatrag, i bila bi pod nadstrenicom iznad

47


48/305

rampe, ali nije se inilo da je marila. Izgledala je pokislo i tuno,pomalo kao lutka s nekoliko pokidanih konaca.Zato ona ne moe s nama?Rekao sam ti. Ona je sijevka.

Edie je podigla pogled. Bljesnula je jedna munja, a ona je ustuknula.I na trenutak, ali samo vrlo kratak trenutak, George je pomislio kakoizgleda mnogo mlae i nesigurnije. Gurnula je staklo u dep iomotala ruke oko sebe, kao da je odjednom primijetila koliko jehladno.Ali jo ne znam to je to sijevka, viknula je ljutito.U njima je neto jezovito. Ono to mi moramo uiniti zahtijeva svuprepredenost koju mogu skupiti. A sijevci donose nesreu. ao mi je,ali to je istina o njima. A sad moramo ii.U redu, rekla je. Idite. Ali, ja u vas slijediti.Nemoj, rekao je Topnik i krenuo prema vrhu izlazne rampe.Poslala je Georgea u Topnikovu pravcu odmahnuvi rukom.Hajde onda. Odlazi. Mora ii. Ako ne krene, ne mogu vasslijediti, zar ne?George je osjeao uteg u elucu. elio je ostati u Topnikovoj blizini,

ali se zbog neega osjeao loe ostavljajui ovu djevojicu. Moda juje alio, pomislio je. Moda je alio sebe. Ili je moda jednostavnoelio drutvo u ovoj nonoj mori.Sluaj... zapoeo je. ao mi je...PLJUS! Pljusnula ga je po licu. Bolni udarac u obraz okirao ga jegotovo jednako kao i sve to je dotad proivio.to dovra... Zato si...?Edie ga je epala za ovratnik koulje i progovorila tiho i estoko.

Nemoj ti mene aliti. Ne ponaaj se kao da sam slaba. I nemoj mesimpatizirati.Crveni otisak dlana gorio mu je na obrazu.Ne simpatiziram te. Nemoj me ponovno udariti.Dobro. Onda emo se sasvim dobro slagati. Bolje ti je da pouri.George je pogledao u izlaz. Topnik je ve bio nestao. Nije razmiljaoni trenutka. Samo je potrao mokrim usponom, viui: ekaj!

48


49/305

49


50/305

VISOKO GORE

Na sjevernoj strani londonske Ulice Euston nalaze se strmi krovoviizbueni satnim tornjevima, tornjiima, iljcima i dimnjacima, atoliko su visoko, i tako je nevjerojatno ukraen taj niz graevina, danitko tko je promatrao njezinu gotiku rasko nije zapravoprimjeivao one koji su promatrali njih. Ali, visoko gore, iznad estmilijuna cigala to ine stanicu St. Pancras i s njom spojen hotel,nalazi se jedno od najveih gnijezdita vodoriga u Londonu.Na sjevernoj strani graevine, kamenih oiju koje su zurile prekomokrih tranica to su nestajale u daljini, maka-vodoriga nadvila senad zranu struju izmeu sebe i staklenog krova eljeznike stanice,dok je voda ikljala iz bakrene cijevi to joj je izvirivala izmeuiskeenih zubi. Bila je jednaka svim ostalim vodorigama na krovu,osim po jednom detalju. Iz nje se dizala para, kao iz konja nakonduge i teke utrke.Nije znala mnogo, ali je znala sljedee: nije uspjela. Ostale su

vodorige sa St. Pancrasa to znale. Sljedei put, moda e se vievodoriga morati vinuti u zrak i loviti u jatu. I sljedei e put uspjeti.

50


51/305

TRANJE PO LJUNKU

Topnik je, moda stoga to je jo uvijek kiilo, prestao trati.Umjesto toga, hodao je brzo i odluno niz Park Lane, zadravajuidobro osvijetljeni masiv zapadnog ruba Mayfaira slijeva, a umovituprazninu parka zdesna. Iako Topnik nije trao, George je moraokaskati kako bi odrao korak s njim. utio je dok su grabili naprijed,kroz jo dva pothodnika prema Green Parku. Glava mu je bila punapitanja, ali moda jer se osjeao loe to su ostavili djevojicu, nijerekao nita. Znao je da e, ako sad postavi pitanje, ono na neki nainbiti vezano uz nju.Tako da je utio. Ali, osvrtao se unatrag kad god mu se inilo da gaTopnik ne gleda, i vidio je da ih je pratila, udaljena petnaestakmetara.Edie je promatrala djeaka dok je pratila njega i Topnika. Primijetilaje da se osvre unatrag, a onda brzo okree da ne bi bio uhvaenkako gleda. Bio je svega nekoliko centimetara vii od nje - ali ona je

bila visoka za svoju dob - a on je, inilo se, bio pogrbljen kao da seispriava zbog svoje visine. Kosa mu je bila dua nego u veinedjeaka njegova uzrasta, i na njoj nije bilo gela niti je bila zailjena.Jakna mu je vijorila dok je urio, prevelika - oito kupljena dapotraje nekoliko godina - pa su mu, kao iz inata, glenjevi izvirivaliiz nogavica hlaa koje oito nisu uspijevale odrati korak s njegovimskokovitim rastom. Sjetila se njegova izraza lica kad je bio rekao damu je ao. Imao je iskreno lice, i gledao ju je ravno u oi kad je to

rekao. inio se njenim, ispod te tuge i straha. Zato ga je i udarila.Slijedila ih je u pothodnik - samo kako bi shvatila da se pothodnikravao u dva smjera i da nema pojma u kojem su smjeru oni otili.Krenula je ulijevo, trei, odluivi da e, u sluaju da su oni krenuliudesno, pohitati natrag i sustii ih.Istovremeno, u desnom je tunelu Topnik poeo trati. George ga jesustigao tek kad su opet bili na otvorenom.

51


52/305

Zato trimo?Topnik je trznuo glavom unatrag.Rjeavamo se prtljage. Hajde. .Provukao je Georgea kroz ivicu i nastavio trati.

Pod zemljom, Edie je shvatila da je krenula krivim putem. Kad jekonano istrala iz pothodnika na veernji zrak, nije im bilo traga.Divljaki je udarila nogom o ljunak. A onda jo jednom. Potom jepoela trati u irokom luku meu stablima, u smjeru St. James'sParka i rijeke iza njega. Topnik je spomenuo da idu na rijeku. Modae ih tamo uhvatiti. Osjeajui kako joj ljunak prti pod nogama dokje trala, pomislila je na plau. I razlog zbog kojeg je trala.Edie je znala da je Topnik bio u pravu oko jedne stvari. Ona jedonosila nesreu. Ta se misao zalijepila za nju poput plimnog vala,povlaei ju u dubinu, na mrano mjesto na kojem joj je bilo sve teedisati. to je vie pokuavala tranjem otjerati taj osjeaj, to je on biosnaniji.Znala je da je taj osjeaj bio panika, i znala je da je predavanje panicibilo opasno, zato jer je tada prestajala jasno razmiljati. A jasnim jerazmiljanjem Edie uspjela preivjeti. Pokuavati izbjei paniku nije

bilo lako. Bilo je to kao tranje po ljunku, kao pokuavanjeuspinjanja strmom ljunanom plaom, kada svaki korak kliziunatrag u hrpi nestabilnih kamenia, a to si se bre pokuavaokretati, to si se vie umarao.Edie se jednom jako umorila pokuavajui trati ljunanom plaom.Netko ju je bio lovio. ula ga je za sobom dok je trala od ruba morapreko pijeska i onda uzbrdo, uz strmi stepenasti ljunani zid.Kamenii su blizu mora bili mali, a onda se poveavali to je uspon

bio vii, prema eljeznikoj pruzi na vrhu. ljunak je krkao podnjom dok je trala, a kako su se kamenii poveavali zvuk sepretvorio u tropot, a potom u tupo udaranje velikog kamenja podnjezinim golim stopalima dok se pentrala prema vrhu nasipa.Nije vie bila ula nikakav zvuk iza sebe, pa se zato odvailapogledati unatrag. Na trenutak nije vidjela nita osim ljunka i sivogpijeska, te u daljini, vjetrom zapjenjeno more La Manchea. Onda je

52


53/305

ugledala bljesak crvene boje u trenutku kad je taj netko preskoiodrvenu planu ogradu, pa se okrenula i potrala bre. Panino.Nije bila vidjela napola zakopanu automobilsku gumu o koju jezapela i pala uz sam rub nasipa. Stropotala se na tlo i licem udarila o

morem uglaani komad kremena shvativi da ju je guma zapravospasila. Gledala je dolje, u rov dubok otprilike est metara. S njezinestrane rova kamenii su se otro sputali prema drvenom zidu koji jenadvisivao mjesto na kojem se nalazila. Zid je bio od novog drveta,masivnih trupaca triput irih od eljeznikih pragova meusobnospojenih vijcima kako bi tvorili novi nasip. U daljini je vidjela utebuldoere i radniku kuicu, ali bili su predaleko i uz vjetar, pa nitkone bi uo njezino vritanje, a ionako nije tamo nikog vidjela.Naposljetku, bila je subota popodne, a nitko ne radi subotom ako tomoe izbjei. Bila je sama, a za sobom je ula krckave korake kakose pretvaraju u tupo udaranje. Podigla se, napravila jedan koraknaprijed - i opet pala. Bila je uganula gleanj. U daljini je ula jureivlak. Osvrnula se. On je dahtao uz posljednji dio uspona, licacrvenog poput vjetrovke koju je imao na sebi, gotovo jednake bojekao krv na rupcu koji je pritiskao uz obraz. Pogled mu je bio usijan i

ljutit, ali se smijeio. Nije se smijeio kao filmski negativac; njegovosmijeh nije govorio imam te. Bio je puno straviniji od toga, sobzirom na ono to je bio rekao i pokuao uiniti, i na ono to je onabila uinila da ga u tome sprijei. Bio je to osmijeh koji je govorio,Ja sam ti prijatelj - mi smo frendovi. 'Dobro je poznavala taj osmijeh. Iz njega su dolazila obeanja iprijetnje i smrad piva i ustajali zadah duhana. Iz toga su osmijehadolazili zvuci i mirisi boli i izdaje i straha.

Zaustavio se i zadihano hvatao zrak. Gledao je u krv na svomrupiu. Kratko se namrteno ogledao po praznoj plai i eljeznikojpruzi iza dubokog rova i planog nasipa.Nastavi li ovako, strefit e me infarkt.Nasmijeio joj se.Hajde. Prestani se glupirati. Sve e biti u redu.

53


54/305

Edie bi mu bila lake povjerovala da nije jo uvijek u jednoj rucidrao otvoreni depni no.Hajde. Sami smo nas dvoje. Ne budi smijena.Edie je ula kako se vlak pribliava. Prilazio je velikom brzinom.

Brzo e projuriti pored njih i nestati, a ona e jo uvijek biti tu, samas njim i noem, i niim osim vjetra i mora i velikog tekog kamenapod rukom.On je pljunuo i pospremio rupi u dep.Sami smo.Vlak je zatutnjao iza zavoja i naglo se pojavio na vidiku. ianamrea na zahralim ogradnim stupiima snano se zatresla. Edie jeskoila na noge i poela mahati u pravcu vlaka - ali je njezine poziveupomo uguila buka. Vlak je bio prazan. Jedini par oiju pripadao jestrojovoi. On ju je pogreno shvatio, pa se nasmijeio i uzvratiomahanjem onome to mu je izgledalo kao prizor sretne djevojice injezina oca na plai, a onda nestao.Edie je promatrala prozore kako bljeskaju u prolazu potpuno prazni,bez ljudskih oblika koji bi razbili njihovu pravokutnu jednolinost.Uz jo jedan tutanj i udarac praznog zraka to se zatvorio za njim,

vlak je nestao - i ona je odjednom gledala u movaru iza tranica, ipozdravni bljesak utog nakon to je i posljednji vagon projurio usmjeru gradia u kojem ju nitko nije ekao da doe na aj.A onda je odjednom osjetila tri razliite stvari. Osjetila je kako ju jerukom zgrabio za kosu. Osjetila je paniku. I teku glatkou okruglogkremena u svojoj ruci.Znalaje da donosi nesreu. A znala je i sve o panici. Zato je uvijekinila to god je mogla kako bi joj se oduprla. Uvijek e se radije

suoiti sa svojim strahovima nego to e se ikad opet okrenuti ipotrati bez razmiljanja.Prestala je trati. Nije bila razmiljala. Bila se prisjeala. Gledalaunatrag. Trebala je gledati prema naprijed. Stajala je u tami ipokuavala smiriti um kako bi mogla razmisliti. Desnom je rukomnesvjesno posegnula za morskim staklom u depu. vrsto ga jestisnula dok je smirivala misli, zatvorenih oiju, usredotoena na

54


55/305

umirivanje vlastita disanja i razbistravanje uma. A onda je otvorilaoi i sjetila se: prije no to su shvatili da ih ona moe vidjeti, dok imse jo priuljavala u podzemnoj garai, ula ih je kako razgovaraju.ula je kako je Topnik rekao da moraju popriati sa sfingama. Nije

prela sve gradske ulice, ali ih je veinu poznavala. A poznavala jesamo jedno mjesto na kojem su se nalazile sfinge.

55


56/305

ZAGONETKA SFINGI

Kia je lagano posustajala kad su skrenuli sa Stranda i uputili senizbrdo prema Embankmentu*. Budui da su bili malo usporili,George je postavio pitanje koje ga je muilo.* Embankment (eng. nasip) - nasip uz sjevernu obalu rijeke Temze uLondonu (nap. prev.).to se dogaa kipu nakon to puca u njega - kao to si ti uinio, aonda se on, kao, pretvorio u prah i rasprio?Topnik mu je uputio letei pogled i poluosmijeh i nastavio hodati.Ne moe sve kipove tako ubiti. Ne zrcalnike, uglavnom. Ali,mrljavce ubije, raspadnu se u komadie i onda ih vjetar ili netotakvo odnese i raspri. Mislim, nestanu iz hodajueg svijeta. Zavrenatrag u jednom komadu na svom kamenu ili postolju prije smjenedana, ali nikad vie ne hodaju. Postanu tek hrpe kamena i metala.A zrcalnici su drugaiji?Nebo i zemlja, drukane. Mi se ne raspadamo kao mrljavci. Kao da

u nama ima neto vie to nas dri u komadu - duh. Barem ja takomislim. Kao da je osjeaj tko smo i to smo dovoljno jako ljepilokoje spreava da se rasprimo kao mrljavci. Ali pazi, moe nas seraniti, a ako se to dogodi predaleko od doma, zavrimo jednako. Ali,ako se uspijemo vratiti na svoje postolje - plintu, ili na emu vestojimo prije smjene dana - to ti je prije ponoi - ozdravljamo.Ozdravite?Ono, kao da se idui dan probudimo popravljeni. Ponovno

napunjeni, kao... kao...Kao elektrina etkica za zube, rekao je George, shvaajui.Kao to? odvratio je Topnik, gotovo uvrijeeno.Kao elektrina etkica za zube, ponovio je George.Elektrina etkica za zube, mo' mislit'! podrugljiv je bio Topnik.To ne postoji. Koji bi luak stavio struju u usta! Pod stresom sidrukane, pa svata pria.

56


57/305

Ne... zapoeo je George.Adamova ulica. Topnik je pokazao palcem prema ulinom znakudok su prolazili. To je dobar znak, ako vjeruje u takve stvari.George zapravo nije znao to rei.

Nisam siguran u to vjerovati nakon dananjeg dana.Topnikje preskoio ogradu Viktorijinih vrtova na Embankmentu, aonda podigao Georgea preko nje.Pa onda vjeruj u dobru sreu. Mora biti dobar znak, to to smo stiglido Sfingi preko Adamove ulice. Budui da je Adam bio prvi ovjek itako to. Mislim, ovo su ti sad muka posla mladiu, tako da dobarznak ne moe natetiti. Eno ih.unuo je sakrivi se tako iza ograde i isturio bradu prema njima.George se spustio pokraj njega i pogledao preko prometne uliceprema obali Temze. Visoki kameni obelisk izdizao se prema nonomnebu, a sa obaju njegovih strana, okrenute jedna drugoj leima,pogleda uprtih uzvodno i nizvodno u Temzu, leale su dvije figureogromnih lavljih tijela i glatkih lica, s rebrastim pokrivalima drevnogegipatskog plemstva na glavama.To je Kleopatrina igla, proaptao je George.

Pa naravno, odvratio je Topnik, rekao sam ti da moramopopriati sa sfingama. Ipak, nemoj to zvati Kleopatrinom to ve akose pojavi u razgovoru. Malo su osjetljive na tu temu.Zato su osjetljive?Zato jer su sfinge i zapele u Londonu u kojem je vraki hladnijenego u Egiptu - otkud znam?

Documents

Carli Flecer - 01. Kameno srce.pdf