1

Taib Butum

ČESME SJEĆANJA

Konjic 2008.g.

2

Zgasnite žeñi svojih izjalovljenih nadanja satarite nositelja

što im u krila nije puhao

nek' se slome koraci i prekinu tragovi jalovih htjenja

svjetlost neba traži

jake hrabre i istrajne

jadne što bačenu želju

ne mogu prihvatiti kad se iz visina vrati svjetlo za kojim čeznu

samo će još više slijepim činiti

3

BITISANJE

Krš se kršom slama čime

zvijezde s neba da zaškripe i zahukću kad krš se

kršom slomi u ovoj izbi zamućenog uma

u ovom kori slomljenoga duha u ovom zdencu ustajale vode u ovom glibu skorjeloga blata

Za leñima mjesec Najvrjednije noći za leñima mjesec kerbeleskih suza za leñima tekbir

bedranskih šehida za leñima oči usahle od besna

riječju riječ dozivaju u posrnule poglede čovječe, čovječe kad znak vidiš

a repom ne mahneš prestao si znati i da si bio a kamo li da ćeš nekad biti

4

UOČIBAJRAMSKA

Kiša u zadnjem ramazanskom danu Kiša u danu uočibajramskom

Kiša u oknu u oku

u sluhu i vidu svuda kiša

uočibajramska Ko milost se stere

trncima tijela blago osmjeh noseć

zehrama razuma Ko zna kakav je to znak

iza prvog iza drugog iza trećeg četvrtog petog šestog

i sedmog neba

Kiša uočibajramska mnijem

iz sedmog neba pada Znam primaju se na njoj dove

Lakše nego da sami sebe zamolimo

5

NEBO, RIJEKA I UZDASI

Raspučila zemlja da ko vena joj poteče voda njedrima

hladna i modra kroz krš

hercegovački Da nebo se ogleda da pogled zastane i

uzdah ka drugoj strani se uputi

Hržu konji stoljetni po stazama zaraslim

Kome su preci pute gazali

Kome su znake vječne kazali i ovaj grumen zemlje

na plećima rijeke kome su ostavili???

6

KORACI

Kračem iz bola iz tuge iz jada u čemer

Iz zemlje krvave u zemlju krvavu iz plača u plač

iz Bosne u Bosnu k'o slijepac k'o mazlum

kračem iz vijeka u vijek

tražeći lijeka tražeći lijek

I danas kad zadnji čas mi je dat vidim

samo sam trebao stat…

7

STRAH

Čovjek pred časom jasnim sebe nemoćna

mišlju potpunom ugled'o

Satkan od straha izveden iz skloništa zaborava

trese se pred nepoznatim O Bože!

Nikad jasnijeg znaka ni manje snage

Pred zidom stojim nijem i pored moći govora

jezik je našao da su riječi izlišne

jer sve što u umu nastane plamen straha proguta

Vrijeme kad vrijeme traje duže

kad sekunde prevaljuju sate sati dane

dani godine Kad ono čega se bojim

jedino je mjesto gdje bih mogao pobjeć'!

8

DAN SUDNJI

Sve vode svijeta teku u meni

sva mora vālim obale srca mi kvase

i u se i na se i niza se

ja smijem pogledat Tamo gdje trava niče

um riječi sriče nema ni prije ni poslije

sve svoje nosimo sa sobom I sunca blijesak svakoga jutra

i magrib tamom ovijen kad pada

iako jučer iako sutra

tada biće nam sada

9

BUðENJE

Stigla me mudrost u zalogaju života

ispod svijesti mač straha mi poder'o grudi

i stislo me tu gdje se nada budi

pa ni daha gdje da udahnem

niti snage malo da odahnem

u jaslama nemara

i na sapima lijenosti ovu sam bolju ponio

a znam - ne smijem

gubiti nadu kradljivci njeni i vjeru kradu

10

ČAS

Ne mogu krenuti stazom straha izlišne su stope tragova po njoj

Ne mogu kročit van svoga bića ma kakva me bol

tjerala na to Ja sam čovjek stvoren da voli

da krače zemljom k'o pred većim

što se putevi njeni otvaraju pred njim

Ne mogu krenuti stazom straha jer iza straha još ima snaga još ima vrlina

što mi biće krase i ovog časa i ovog dana

ne bude li drugih ja sebi ću nove

krčiti trase

11

HOD

U blato kročiti zašto ne

ako je livada na drugoj strani i noći probdjeti

bar jednom da mogu dušom dahnuti i mir osjetiti

zašto ne ovaj život

gdje riječi puštam da se troše da se gube

nepročitane jer negdje u grlu

davi me i steže negdje u umu

sjećanja se gube negdje u svemu nestajem a sjena me i dalje prati

Iz blata u blato kročiti zarad ledine što slijedi

šta je to ako još čovjeka u čovjeku ima.

12

JEDNOM SAM SRCU UBIO OSMJEH

Nijedno sivilo oči tvoje

i pogled iz njih što bije zatamnit ne može

Ni to što sapi su mi uzjahale godine

kosti zime prehladne

još srsi kičmu bodu kad misli k tebi odu

kao na vodu žedna usta

da bol napiju

Noći su kratke postale kiše su jesene davno padale

u smetu i kolopletu

ja ne čekam ništa do li smrt

Ona je druga svih mojih druga i ahbaba što su sa njom otišli

13

NOĆNO BDJENJE

Gasi se tišina još jedne noći proplanci suza na licu vehnu u novo jutro ka novom danu

upirem čelom Dug je put Sunca na našem nebu

do nove noći što treba proći dugi su sati gledani jutrom do onog trena na kraju dana

kad noć će pasti sa zvonkim glasom akšamskog ezana Kad mis'o će stati pred sobom sama slobodna, gipka

bez oglava i jarma da opet tabiri istine vječne

da svijetom sretne istinski srećne i u krugu druge vasione

da sretne one čije se vrijeme

zamelo u umu …

14

BESAN

Kad u besan zañem, samoćo moja Ja te pjesmom tvorim

Dajem ti oblik, suštinu, formu Da se gledamo

Da iz njega tobom zborim. U Besanu nem' vremena Svi smo godin' Isaovih

To je vječnost ovog svijeta To je ono na Ahiret što se nosi

To je ono kad smo sami Kad sam sebi društvo činim Kad se s opštim poopštavam

Kada opšto posebljujem. To je ono što mi svijetli U očima kad te lažem. S godinama u Besanu

sve sam duže, sve sam duže i bojim sve se više

da l' ću moći kada uñem da se vratim

Zato pjesma, zato slovo Da samoćo snenim kažeš

Gdje sam ost’o ne bi l’ na tren Prenuli se da dokuče

Da su tamo gdje sam bio.

15

ZABORAV

Da iole pamtim

Rekao bih danas: Da sjećanja nikad

Ovako brzo nisu samirala Niti su zalogaji zaborava

Ovako veliki bili

Svakog jutra iznova Sam se sa sobom upoznajem

Ulice kojima kračem

Iste su Rijeke iste žubor

Kroz rodni grad čujem

Samo se ljudi Meñusobno zaboravljaju

Pa ne znam više

Dal da se iz učtivosti Nasmiješim prolazniku

Čemu, mislim Kad će se taj čin Ionako zaboravit

16

CRTICE

Gledam majstore na konjičkoj Staroj ćupriji

Glačaju kamen na luku i kulama Još samo malo

I obala će s obalom Da se rukuje

Da nisam zaboravio pisati pjesme

Po glatku kamenu Glatko bi stih potekao

Ovako samo pogled Tužan iz dubina viri

Podići će čovjek stare mostove Povezat će se nove obale

Samo osmjesi ljudi Što nestadoše

U vremenu rušenja mostova Nikad se više čuti neće

Ni na obalama Ni na mostovima

17

MOJA ŽUPA

Razgonim željom maglu na Vrapču Krade mi nebo mog rodnog mjesta

Skriva mi mladost što evo nesta Čim uspomene iz mene šapću

Kročit ću odmah iz ovih stopa U topla njedra župske doline Smiriti srce što muklo tuče

Dok još je ima I u njoj mjesta Za moje sutra I moje juče

Gore je kamen

Kojem sam prve ljubavi rek'o Gore je streha

I pod njom pendžer Gdje sam te ček'o Gdje sam te ček'o

Otišao davno iz njenih sam polja Sanjajući zvijezde ganjao sjene Vidjeh se čitav gledajući spolja

Al iznutra - samo pola mene

18

AŠURA

Deseti je dan Mjeseca svetog

Muharrema

Sjedoh sam sebi Nakon sabah namaza U oči da pogledam Na ovaj veliki dan

Koliko je pameti

I razboritosti Vreteno vremena Na ovom kluhku

Mog života isprelo

Ćutim li suštinu života U žurnom tapatu koraka

Hazreti Adema i hazreti Have Što su se nakon

Sedamdeset godina samoće U ovaj dan na Arefatu sreli

19

Imale me u olakšanju Nuhova stopala

Što kopno Milošću Božijom

Nakon sveopćeg potopa Na ovaj dan dotače

Imam li nade u spasenju

Musaova naroda Na ovaj dan što se desi

Ili sam

Ne daj Bože Propao

Nemarom svojim stajući Uz vlast, koplja i mačeve

Na ovaj dan što Kerbelska polja

Poslanikovom krvlju natopiše

20

PRUGA KRUŽNOG TOKA

Izašao sam u dan Bez ikakva nijeta

Samo refleks navike

Ponekad Tako

Najlakše se nadam Da će na ispruženi prst

Sretan komad sudbine da zakoči

Da me odvede Il' da me vrati

U vrijeme Kad sve je imalo početak

Zalazak sunca Jasno trasiran luk

Kad snijegovi s padali zimi a sunca grijala ljeti Proljećem se kravio led

Iz dana u dan

Manje sam čovjek A više kluhko navika Preparirani osmjesi Bez sjaja u očima

I tupi uzdasi bez igranja srca

21

Puteve zemaljske

Učinili smo šinama I hiljade nas

Jedna lokomotiva vuče

Živimo privid Da sve se kreće Da iza tunela Sunce je sreće

I proći će život Proći će smrt

dok neki shvate kako su svakom

njegove uzde date.

22

PONORNICE

Izdavač: NADA

Za izdavača: SRCE

Recenzija: DUŠA

Lektor i korektor: LJUBAV

Autor:ZALJUBLJENIK

Edicija: ČOVJEK

Po autorovom mišljenju Ovaj dio knjige je zbog iskrenosti osloboñen poreza na odgovornost

23

O ŽIVOTU

Neostvarene ljubavi Ostanu zauvijek lijepe

Samo je sjećanje na njih gorko Ostvarene mame suze

ubijaju nade Porañaju zaborav A ako sad nije tu

Ne znači da nije bio Ako sad ne ljubi

Ne znači da nije ljubio Ako sad ne voli

Ne znači da nije volio Ne briši tugom njegova odlaska

Sreću preñašnjih susreta Jer svaka je prošlost

Budućnost bila I u njoj te je uvijek više no igdje

Gledaj je sa svijetle strane Ako misliš kroz život Koračati nasmijana

24

GOVOR TI MUDRIH PRENOSIM

Znam da sve je prolazno Da samo je prolaznost vječna

Al cvjetovi budućnosti su U sjemenu sadašnjosti

Ne traži da imaš ono što želiš Voli ono što imaš

I pusti da blagost pobijedi ljutnju Dobro savlada zlo

Nek' pohlepu pobijede darovi Nek' lažljivca nadigra istina

A mržnji nek' preko ljubavi doñe kraj A tad

Doći će i taj…

25

AKO TI ZNA ČI

Tražio sam razlog da se spriječim

Očima ljubavi te gledati Za realnost ga nañoh ali k'o nadu, k'o osmjeh

Mogućnosti ostvarenja sreće K'o nešto lijepo i pristalo

Nikada. Ti baštiniš prirodu

U njoj si kapljica rose što milost i život znači

blaga, tiha k'o život na usnama žeñi

k'o pogled na zjenici ugasloj. Ako ti znači da te neko poštuje-

Poštujem te Ako ti znači da te neko shvata

Shvatam te Ako ti znači da te neko prihvata

Prihvatam te Ako ti znači da ti se neko povjeri

Povjeravam se Ako ti znači da nekom značiš

Značiš mi Ako ti znači da te neko voli

Volim te Ako ti znači da te neko prosi

Prosim te

26

TI ZNAŠ

Žrtvujem noć odano polažem

oči zelene od besna lice uvehlo od bdijenja usne modre od stiskanja

straha da te tama ne odnese tamo kuda rijeke teku

A bojim se da kažem o svemu Još iskrenost nije pokidala sve niti laži

Još hrabrost nije rastjerala strah Mada znaš

Dao sam ti da vidiš Koji me meñaši priječe

Koje klisure sijeku boju pogleda Strahu moje ljubavi

Razlog ima I stid

I crvenjenje obraza Koje će me od tebe odvesti

Ne pogledaš li me dovoljno čvrsto Ne daš li mi nade

I ne pokažeš li puta.

27

VRATAR

Ja sam vratar – kuc! Otvaram vrata – kuc! I vrata ću tvoga – kuc!

Otvoriti srca – kuc!

28

TI

Čuvaš mir i daruješ budućnost osmijeha

Bog te darovao nadom za posrnulog goniča zvijezdi što je ranjavim stopalima gazio cvijeće

u iluzije zamci vještoj Ako mi se može suditi zbog vjere u sebe

Sudi mi Ako mi se može suditi zbog nade

Sudi mi Ako mi se može suditi zbog mašte

Sudi mi Ako mi se može suditi zbog hrabrosti

I hoda ka ljubavi Sudi mi po njoj.

Ja se iz svoje ljubavi prema tebi Budim

Njome abdest uzimam I serbez na namaz idem

Ti vidi Mogu li ti imam biti.

29

MI

Istina, carstvo i noć suñenja

U kaplji rose praskozorska buñenja

Ti-čaršaf u svili bespuća mehkog Ja – jedno te isto kroz dvije težnje

Bolna jauka

I cvrkut k'o put Ka tragu tvome

Ka okeanu zbog plime nadošlom Ka pučini što ljubi zelenu put.

Mi

K'o mimika zaboravljenih žudnji

k'o zagrljaj sna i njegove jave

Mi Znaš

Ono k'o Nekad

Samo treba da se sjetimo

Jer još uvijek znamo voljeti

30

RIJEČ O NEREČENOM

Ne znam što treba reći A da se ne treba doricati

Obično kazano na početku Porodi kraj bez riječi

A gdje se nema šta kazati

Dvoje se rastanu bez razloga

Da ga ima Dalo bi se pričati o njemu

I ne bi osjećaj gubitka

Ovio taj tren

Zato šutim Naviknut na teške početke

S nadom da teškoća njegova Nagovještava kratkoću kraja A u beskraju i lahkom kraju Razlika je mala a iskustvo

U sjećanju lijepom.

31

LJUBAV

Uvijek sam dva imena

Ispisana skupa čitao kao LJUBAV

uzdah kao himnu njenu pogled kao ratnika njenog

san kao utvrdu njenu usne kao stremljenja njena

a riječ kao najvećeg neprijatelja

i danas

nakon svih ovih godina ja se naše ljubavi

minutom šutnje sjetim

32

FAZON

Mogu da ti prodam fazon ljubavi; Pogledaj ga,

nasmij se Priñi pa ga zagrli

(Ponekad se, opet, sjetim mladosti

i njene me putanje kružne odvedu na dokove slomljenih srca

tamo gdje ljubav slavi hrabre tamo gdje hrabrost tješi tužne)

33

ATNIK LJUBAVI

Prodirem u podsvijest Tvojih zelenih očiju

Tražim polen u pupoljku tvoga osmijeha

I leptira šarenog U nuju svjetlice tvoga pogleda

Čuješ da me bije glas hladnog ratnika ljubavi

a znaš da ratnik u oklopu hoda ispod je tijelo na tijelu rane

pod ranama čakmak srca nadom udara u pendžere duše

ne stoj ratnik se hrabrošću osvaja

i njegov se oklop probiti može kad se s obje strane složno udara.

34

HOĆU DA KAŽEM

Ne sjećam se svih riječi Tek ih slutim

U mraku tvoga pogleda Kao ruža si bila

Taknuta vrelim plamenom Iz uvehlih obraza mirisalo je djetinjstvo Iz ustalasanih očiju pjenila se dobrota

Spontanost nenavikle ljutnje Dužila je mladice tvoje iskrenosti

Rekao sam samo Idem

i ako kažem Bilo što je bilo

Oprosti molim te

To ti samo na jeziku onih što se boje sreće

velim “Volim te”.

35

SEDAM

Ni sedam kiša sapralo nije Ni sedam godina pritislo nije Ni sedam drugih uspjelo nije

Otisak tvoj u mome srcu Zaboravom da prekrije Preživjela sedam si ih

I osam ćeš I devet ćeš Uvijek ista

Tu ostat ćeš.

36

NADA

Ova je noć

tvojim imenom naslovljena imenom tvojim u prah je historije slažem

i kažem: Budi!

da činim se čvrst čekajući

kopače drevnog da mi te donesu

37

KAKO PREPOZNATI

LJUBAV

Nešto se javi Stidno u mom srcu

Zagolica strune Zaspale mi čežnje I plamne mi oči Pune sjaja plove Javilo se nešto

što se ljubav zove.

38

PRIZNANJE

Mogu da te gledam satima

sanjam noćima spominjem neprestano!

Mogu da te slušam srcu citiram

razumu suprostavljam ali

Ne mogu da ne mislim na tebe i to ti iskreno priznajem!

39

POGLED

Nisam joj pogledao u oči da vidim ko je nego da se ogledam

Ustao sam s punih dvadeset i pet a nisam stigao da se počešljam

da vidim padaju li mi pramenovi ili ih je san prošlih godina

izmrsio. Nisam joj pogledao usne radi požude

nego da nanesem malo rumenila na blijede obraze

niti grudi radi raspojasane mladosti no tek da vidim uzdišemo li isto!

40

UMJESTO POGOVORA

Šire se godovi u srčikama lipa vrijeme stavlja svoje pečate na svijetu što nas okružuje

Sijede kose na glavama vršnjaka i

bore na licu urezuju se dublje samo srce postaje mekše

ukopaju se u njemu snovi mladosti

Dižu barikade protiv vremena iako nam glas nije više onako zvonak

iako su usne ispucale ono staro “Volim te”

i sad isto znači

41

Sadržaj

Bitisanje 5 Uočibajrmaska 6 Nebo, rijeka i uzdasi 7 Koraci 8 Strah 9 Dan sudnji 10 Buñenje 11 Čas 12 Hod 13 Jednom srcu sam ubio osmijeh 14 Noćno bdjenje 15 Besan 16 Zaborav 17 Crtice 18 Moja Župa 19 Ašura 20 Pruga kružnog toka 22 PONORNICE 25 O životu 27 Govor ti mudrih prenosim 28 Ako ti znači 29 Ti znaš 30 Vratar 31 Ti 32 Mi 33 Riječ o nerečenom 34 Ljubav 35 Fazon 36 Ratnik ljubavi 37 Hoću da kažem 38

42

Sedam 39 Nada 40 Kako prepoznati ljubav 41 Priznanje 42 Pogled 43 Umjesto pogovora 44