cgo-izdavastvo-politicke-doktrine.pdf

8/18/2019 cgo-izdavastvo-politicke-doktrine.pdf

1/860


2/860


3/860

Izdavač:Štamparija OBOD ad Cetinje

Suizdavači:Fakultet plitičkih nauka UCG

Centar za građansk brazvanjeCentar za razvj nevladinih rganizacija

Za izdavača:Slbdan Brzan

Za suizdavače:Prf. dr Srđan Darmanvić

Dalibrka UljarevićAna Nvakvić

Autor:Prf. dr Radvan Radnjić

Likovno rješenje koricaMirk Đurić

Lektor i korektor Dijana Raičkvić

Kompjuterski slog Štamparija OBOD ad Cetinje

Cetinje2010


4/860

PRoF. DR RADoVAN RADoNJIĆ

POLITIČKEDOKTRINE

CETINJE 2010


5/860


6/860

5

SADRŽAJ

UVOD

......................................................................................................................... 9

DIO I ......................................................................................................................... 23

OD IRACIONALNOGI MISTIČKOG DO REALISTIČKOG ............................................................... 25

Pglavlje prvPoLITIČKA MISAo U ISToČNIM DESPoTIJAMA ..................................... 30

Pglavlje drugANTIČKA PoLITIČKA MISAo ........................................................................ 54

Pglavlje trećeIDEJE VJERSKIH PoKRETA ............................................................................ 95

Pglavlje četvrtTEoRIJE o oDNoSU CRKVE I DRŽAVE ..................................................... 118

DIO II ..................................................................................................................... 141

NA OBZORJIMA APSOLUTIZMA ................................................................... 143

Pglavlje prvREALPoLITIČKI PRAGMATIZAM ............................................................... 148

Pglavlje drugDoKTRINE IMPERIJALIZMA ....................................................................... 166

Pglavlje trećeoGRANIČENJE VLADARSKE VLASTI ........................................................ 180

Pglavlje četvrtPoLITIČKA MISAo REFoRMACIJE ............................................................ 193

Pglavlje petIDEJE PRIRoDNoG PRAVA I DRUŠTVENoG UGoVoRA ...................... 207

Pglavlje šest

IDEJE RADIKALNoG PREVRATA ................................................................ 231


7/860

6

RADoVAN RADoNJIĆ

DIO III .................................................................................................................... 247

U LAVIRINTU GRAĐANSKIH KONSIDERACIJA ....................................... 249

Pglavlje prv

PRoSVJETITELJSTVo ................................................................................... 254Pglavlje drugFRANCUSKI MATERIJALIZAM .................................................................... 270

Pglavlje trećeAMERIČKI KoNSTITUCIoNALIZAM ......................................................... 283

Pglavlje četvrtIDEJE FRANCUSKE REVoLUCIJE .............................................................. 298

Pglavlje pet

LIBERALIZAM ................................................................................................ 312

Pglavlje šestTEoRIJE NACIoNALNE DRŽAVE ............................................................... 327

Pglavlje sedmIDEJA AUToRITETA TRADICIJE .................................................................. 344

Pglavlje smBRITANSKI “KoNZERVATIVIZAM” ............................................................. 358

Pglavlje devetINSTITUCIoNALIZACIJA VELIKIH IDEJA ................................................. 372

Pglavlje desetPLEBISCITARNA DEMoKRATIJA S VoĐoM ............................................ 386

DIO IV .................................................................................................................... 401

TRAGOM SOCIJALNO-REVOLUCIONARNOG IZAZOVA ....................... 403

Pglavlje prvSoCIJALUToPIZAM ....................................................................................... 408

Pglavlje drugANARHIZAM ................................................................................................... 423

Pglavlje trećeMARKSIZAM ................................................................................................... 437

Pglavlje četvrtTEoRIJA (SoCIJALISTIČKE) REVoLUCIJE ............................................... 452


8/860

7

PoLITIČKE DoKTRINE

Pglavlje petREFoRMIZAM ................................................................................................ 466

Pglavlje šestSINDIKALIZAM .............................................................................................. 480

Pglavlje sedmSoLIDARIZAM ................................................................................................ 494

Pglavlje smMISAo NARoDNIH PoKRETA ..................................................................... 508

Pglavlje devet NoVA DEMoKRATIJA ................................................................................... 522

DIO V ..................................................................................................................... 539

U RITMU TOTALITARIZMA ............................................................................ 541

Pglavlje prvTEoRIJA GoMILE ........................................................................................... 546

Pglavlje drugTEoRIJE RATA ................................................................................................. 560

Pglavlje trećeGEoPoLITIKA ................................................................................................. 575

Pglavlje četvrtTEORIJA ELITE ............................................................................................... 590

Pglavlje petRASIZAM .......................................................................................................... 604

Pglavlje šest NACIoNALIZAM ............................................................................................ 618

Pglavlje sedmFAŠIZAM .......................................................................................................... 632

Pglavlje sm NACIoNALSoCIJALIZAM ............................................................................ 646

Pglavlje devetSTALJINIZAM .................................................................................................. 661


9/860

8

RADoVAN RADoNJIĆ

DIO VI .................................................................................................................... 677

KA BUDUĆNOSTI KOJA IZMIČE ................................................................... 679

Pglavlje prv

TEoRIJE “TREĆEG PUTA” ............................................................................. 684

Pglavlje drug NoVI EKUMENIZAM ..................................................................................... 698

Pglavlje trećeDoKTRINE “VITALNIH SISTEMSKIH INJEKTIVA” .................................. 712

Pglavlje četvrtTEoRIJA SoCIJALNE PRAVDE ..................................................................... 726

Pglavlje petKoMUNITARIZAM ......................................................................................... 740

Pglavlje šestSAMoUPRAVLJANJE ..................................................................................... 755

Pglavlje sedmTEoRIJA SVJETSKoG SISTEMA .................................................................. 769

Pglavlje sm

GLoBALIZACIJA ............................................................................................ 784

Pglavlje devetBUDUĆNoST SVIJETA ................................................................................... 799

DODACI ................................................................................................................ 817

REZIME ............................................................................................................. 819

IMENSKI REGISTAR ....................................................................................... 823

LITERATURA ................................................................................................... 834

AUToR .............................................................................................................. 857


10/860

UVOD Svjevremen je Žan Žak Rus, začuđen mngim prazninama, dilemama

i nedrečenstima u plitičkj misli svg vremena, zapisa: „Tešk mguda shvatim kak t da u jednm vijeku u kme je svima tbže tlik stald lijepih znanja, ne mgu da se nađu dva slžna čvjeka, ba bgata, jedannvcem, drugi duhm, pa da jedan žrtvuje dvadeset hiljada srebrnjaka, a drugideset gdina živta radi jedng slavdbitng putvanja k svijeta, da bi pručili, ne uvijek sam kamenje i biljke, neg jednm već i čvjeka i njegva pnašanja, dvjica kjima bi, pslije tlik vjekva psvećenih premjeravanjui psmatranju dma, pal najzad na pamet da upznaju njegve stanvnike“. Nešt sličn, s jednak dbrim razlzima, mga bi da kaže i bil kji savremenianalitičar misanih dmeta u blasti plitike i plitičkg. on bi, naime, ist kai Rus, mga da primijeti da u mngim sljevima naučne i terijske misli

krenute plitici i plitičkm i dalje ima pun neapslviranih pitanja, ka št iu sferi emcinalng, gdje se vrši knverzija saznajnih “imputa” u aksilšk-etičke racinalizacije i sudve, ima kjekakvih primjesa transcendentalng,dvsmisleng ili tek prepznatg ka prblem. on u čimu se vaj ptnjivjervatn ne bi saglasi sa Rusm, bila bi cjena da se snvni razlg za„nedvljnu upznatst stanvnika svijeta sa sbm“, kad je u pitanju plitičkanaučna i terijska misa, ne nalazi tlik u nedvljnm brju bgatih nvcemi bdarenih umm kji bi zdušn prinuli tm pslu, klik u tme da se radi zahtjevu kji, sve i kad bi se htjel, nije mguće jednkratn stvariti. Na t,ustalm, uvjerljiv ukazuju činjenice:

- čvjekv interesvanje za državu, plitiku, vlast i vladanje - inačetijesn pvezan s njegvm ptrebm da prdre u tajne svijeta i živta,spzna sile prirde, dredi spstvene mći spram njih i tak prnađe blike isadržaje kjima bi, u granicama realn mgućeg, svju stvaralačku ptencijuučini zbiljskijim i djelatnijm, a egzistenciju bljm i lakšm, sigurnijm iizvjesnijm - star je gtv klik i n sam;

- rezultati kje je tim traganjem stvariva pvećavali su se sa svakim

nvim krakm u razvju njegvg materijalng i duhvng živta;


11/860

10

RADoVAN RADoNJIĆ

- frmiranje štabva dabranih (p pravilu, najuticajnijih i najbrazvanijihčlanva društva), čije se prethdnice javljaju već s prvm velikm pdjelmrada - sa zadatkm da izučavanjem države, plitike, vlasti i vladanja prniknuu njihv smisa i suštinu i bjasne blike, sadržaje i implikacije njihvg

psredvanja u regulisanju raznih aspekata čvjekve esencije i egzistencije- imal je za psljedicu nastanak izuzetn velikg brja klik vrijednih, tliki međusbn čest višestruk izukrštanih dnsn suprtstavljenih misli, ideja,terija, prjekata.

Svjevrsna živst i živtnst plitičkih misli, ideja, terija i pkreta kjaih čini „neuhvatljivim“, tj. neukalupljivim u bil kji šematski kvir „duggtrajanja“, psljedica je sticaja mngih mmenata i elemenata. Njima svakaktreba ddati i činjenice da:

ne pstji nikakav knačni, apslutn puzdani, svebuhvatni indeksmisanih tvrevina u vj blasti;

mng tga stvreng u (naj)ranijim peridima društveng razvja jšnije tkriven ili bjašnjen (spznat) d niva da se mže prezentirati kaknsekventna i knzistentna misana cjelina, dnsn dktrina;

s nvim tkrićima u blasti plitičke kulture, sbit nim kja se dnsena rganizvanje vlasti i funkcija države u tzv. drevnim civilizacijama, nastajunve predstave ne sam vremenu nastanka i mjestu prvg pjavljivanja mngih“klasičnih” plitičkih misli i ideja, već i njihvim stvarnim vrijednstima i

dmetima;ranije frmulisane misli i ideje u kntekstu nvih spznaja dimaju se

drugačije neg u vrijeme kada su nastale, čest dbijajući kntacije, smisa iznačaj kji im ranije nije pridavan;

razvj nvih naučnih disciplina u blasti scilgije, plitiklgije, jurisprudencije i lzje sve više tanji ili čak sasvim briše granicu izmeđumngih ideja i terija, tak da je sve teže drediti gdje neka d njih pčinje iiskazuje se ka autentična, a gdje se završava i (frntaln i/ili bčn) prerasta

u drugu;neke ideje i terije, pet - bil zbg svg anticipativng karaktera, bilzbg neke ptrebe da se pršire i na sadržaje kje ranije nijesu buhvatale - nemgu se smatrati dvršenim.

Na pmenutu “neuhvatljivst” i šematsku neukalupljivst plitičkih idejai terija utiču, dakak, i mngi drugi mmenti, među kjima psebn sljedećihnekoliko.

U prvm redu, plitička misa se uglavnm bavi stvarnm stranmčvjekvg društveng živta, kji je p pravilu uvijek u nečemu tlik slžen

i prtivurječan da ga je nemguće ne sam unaprijed sa sigunšću predvidjeti,


12/860

11

PoLITIČKE DoKTRINE

neg ni u najpštijem smislu terijski bjasniti. „Lukavstv istrije“ kje je tuna djelu, tlik je i takv da gtv redvn nadilazi maštu i čini više ili manjenesigurnim i nepuzdanim čak i prgnze kje daju najveći umvi. Iz mnštva primjera kji t zrn ilustruju dvljn je navesti sam naj Viktra Iga.

ovaj veliki francuski pisac je, naime, u svjj Legendi vjekova, prgnzirada će nakn XIX vijeka, kjega je karakterisa ka vrijeme dubkih pdjelai velikih sukba („Različiti jezici, razumi, kdeksi, države; slvenski Adam bri se prtiv germanskg; drugačiji ljudski rd u Francuskj, drugačiji uAmerici, drugačiji u Lndnu, drugačiji u Rimu; zakn jedng narda, bi jedrugm zlčin; kraljevi su bili stubvi, bgvi zidine; nije bil mgućnsti dase prevaziđu tlike mračne prepreke“), nastupiti dba velikih pmirenja („Mir,slava! Nema više ružja“). Igva vizija da će bnvljeni čvjek, na kme višeneće biti kže „starg pgnutg Adama“, letjeti prema nebu - nije se stvarila. Naprtiv, tvrdi Hans Kn, čvjek XX vijeka psta je „manje uvjeren“ negnjegv predak iz XIX vijeka. Ptnji vijek drugg milenijuma je, umjest da bude vrijeme u kme će čvjek na kvalitativn nv način rješavati sva svja pitanja i prbleme, sam jš jednm reprizira mngbrjne „tamne sileistrije“. Stvari za kje se mislil da pripadaju pršlsti, pnvile su se u jštežj frmi d pređašnjih. Fanatični vjerski pkreti, nacinalističke falange,nepgrješive vđe, neutažene želje za svajanjem tuđih teritrija i timanjemtuđih dbara, iskrjenjavanje čitavih ppulacija, survsti i vandalizmi, sam

su neki d „pečata“ kje je XX vijek utisnu u svijest i savjest „svjih“ žitelja.Iz tg ugla gledana, „ptnja pulsacija“ u dnekle i dalje aktuelnj „balkanskjtranziciji“, više je predstavljala zaknit „eh“ ranijih sličnih dešavanja nadrugim prstrima, neg emanat bezumng dstupanja d nekg kvalitativndrugačijeg „glbalng“ dila i drila.

Zatim, plitičke misli i ideje su di ng saznajng krpusa čije jevrijednsti i dmete najteže prsuđivati. I t iz dva razlga. S jedne strane,naime, sve ne - i kad pretenduju na t da zahvate “cjelinu stvari”, i kad su

graničene na fkusiranje sam jedng njihvg dijela - dražavaju interese iciljeve nih kji su ih stvrili. Parcijalitet iz kjeg, i zbg kjeg, nastaju čini dai njihv krajnji (ili ukupni) smisa bude takav. Iz tg razlga, na primjer, idejarevlicije ne “ktira” istvjetn u vrijednsnim sistemima klasn plarizvanihsnaga: n št je za jedne deziderat, drugi smatraju dijabličnim, i brnut. Tvaži i za ne ideje i terije čiji izvjestan dignitet, u principu, ne sprava gtvnijedna lzfska škla ili idelška rijentacija. Nesaglasnst vrijednsnihsudva pjedinim idejama i dktrinama srijeće se, nerijetk, i u scijalnim,klasnim, plitičkim, idelškim i drugim grupacijama unutar kjih su ve nastale,

budući da svaka plitička i ina sekta, kak kaže Meklej, “ima svju ezteričnu


13/860

12

RADoVAN RADoNJIĆ

i egzteričnu šklu”, svju “apstraktnu dktrinu za prsvijećene” i svje“mitlške priče za neprsvijećene”, tj. ne “kji su nespsbni da se izdignud kntemplacije čiste istine”. Nije nepznat ni fenmen autnesaglasnsti, tj. pstupak kada sam autr, u prmijenjenim klnstima, napušta svje ranije

ideje i kncepcije, bitn ih mijenja ili ih se driče. S druge strane, “uptrebnavrijednst” znatng brja vih terija spada u tešk dredive kategrije. ovveć i zbg tga št sve plitičke dktrine, čak i kad im se ne mže preći dasu “izraz vremena u kme su nastale”, ne krespndiraju uvijek (u pgledu primjenljivsti) sa knkretnim društven-istrijskim prilikama i ptrebama.Tak ideja jednaksti, na kju mngi i danas gledaju s rezervm, čini jednud ptki kiničk-stičke lzje. Kd Aristtela se mže sresti misa danije psa državnika u tme „da prnalazi na kji bi način mga da vlada igspdari susjednim nardima, sa ili prtiv njihve vlje“, te da nije zaknit„pdvlastiti nekga i u pravdanm i u nepravdanm slučaju, a držati nekga pd svjm vlašću je jš i nepravedn“. N, mže se sresti i t da n razlikuje„prirdne rbve“ i „prirdne gspdare“, ka i t da ljude dijeli na ne kji, pput Grka, imaju „ptpunu mć razuma“ i ne kji, pput Varvara (a Varvrisu za njega svi kji nijesu Grci), mgu da shvate dsta d mišljenja drugihljudi, ali nemaju spsbnst da misle na nezavisan način i njihva prirda jerbvska. Heraklitva ideja brbi ka snvi egzistencije u kjj “sve teče”(iz V vijeka prije nve ere), suštinski je shvaćena (ali ne i d svih prihvaćena)

tek dva i p milenijuma kasnije. Nijesu rijetki ni slučajevi kada ideje i terije“pzivaju natrag”. E. V. Spektrski, u svjj Istoriji socijalne lozoje, ka pri-mjere te vrste navdi:

nepitagrejce i neplatniste, kji su svje lzfske sljedbenike pzi-vali na pvratak Pitagri i Platnu;

idelge prtestantizma, kji su prizivali ideje nastale u prvim vjekvimahrišćanstva;

lzfe renesanse, kji su pzivali na pvratak idealima i uredbama

antike;nvkantvce, nvtmiste i druge kji su nva rješenja pkušavali danađu vraćanjem starim idejama i uzrima.

Dalje, ljudi nijesu nikada jednak shvatali državu, plitiku, vlast i vladanje,niti su vima pridavali isti značaj. Jedni su, na primjer, u državi vidjeli zbiljenjeideje slbde, tj. “prirdn mjest slbdng razvja pjedinca” (Hegel), drugiizvr sveklike čvjekve bijede i rpstva (Bakunjin), treći emanat ljudskgnevaljalstva, kji je “i u svm najbljem stanju - nužn zl” (Pejn). Ist tak, jedni su vladanje (vladavinu) smatrali “najvišim načelm” civilizacije (K-

nfučije), drugi su pslušnst prema vlasti prglašavali za najveću vrlinu (Lu-


14/860

13

PoLITIČKE DoKTRINE

ter), a treći zdušn insistirali na nepslušnsti ka najvažnijj knstanti pr-tiv svakg suvereniteta (Rus). Jedni, atinskm demsu iz Periklvg dba pripisuju izuzetne zasluge za razvj kulture i nauke, dk ga drugi vide kalakvjernu, neprsvijećenu masu, pdlžnu prpagandi demagga, pd čijim

uticajem prgne i na smrt suđuju čak i jedng Fidiju i Skrata. Za jedne je hrišćanstv simbl ne etičnsti, humansti i vrline bez kje ne bi bil nidruštva, ni države, ni pravde, ni slbde, dk drugi (Niče i Štirner, na primjer)u njemu vide emanat rpskg mrala, pricanja živta i uništavanja svega štčvjeku daje snagu i blikuju karakter. Pnekad isti autri istj ideji ili pjaviizriču krajnje prtivurječne i, ne sam na prvi pgled, priličn zbunjujućesudve. Tipičan primjer je Mizesva cjena ideji scijalizma ka jednj d“najambiciznijih tvrevina ljudskg duha”, kja je “tak smjela da je s pravmizazvala najviše divljenje”, ali kju “mram da brim... ak želim da svijetspasim d varvarizma”. Št tek reći „markacijama“ pput nih Hane Arent karakteru, te istrijskm smislu i ptrebi pstjanja plitičkih institucija zakje se računa da se već milenijumima nalaze u čvjekvj “emancipativnjfunkciji”, kje upzravaju na t da pduka vremena divljaka ide u prilg tezida država nije neizbježna, budući da tada nije bil rascjepa društva p linijivladajući-pdređeni dnsn gspdar-rb, te da njena pjava, iz tg uglagledana, predstavlja „grubi udes kjim se prethdna slbda strpštava u ptnju pkrnst“? Da li vu „pasku“ Hane Arent treba smatrati relevantnm

već i zbg tga št nije usamljena, budući da i sličn razmišlja i Pjer Klastr, kada,nakn „paske“ da je svjevremeni susret civilizvang zapadng čvjeka saameričkim divljacima (Indijancima) bi kban p ve druge, nameće dilemu:isključuje li ta „nelgičnst“ mgućnst da neki nvi susret civilizvangčvjeka s društvm bez države, „p nekm čudnm pvratnm udaru“, dnese„nečekivanu smrt naše istrije, istrije našeg svijeta u njegvm savremenmliku“? Ili, pak, tu „pasku“ valja shvatiti ka puku terijsku akcidenciju ugledneautrke, s bzirm na t da se „istrijska argumentacija“ na kjj pčiva dima

„tanjm“ d ne kja ide u prilg razmišljanjima Rberta Hajnemana, da bise „plitička igra, tlik bitna za rješavanje scijalnih razlika“, uklik bi bilališena autritativng zaštitnika njenih pravila ličeng u državi, brz pretvrilau „grabežljivu predigru phlepe i ličnih interesa“, kja sam slučajn mže darezultira „nečim št liči na pšte dbr“?

Nikada nije bil saglasnsti ni k individualne vrijednsti i ličngdprinsa pjedinih autra u vj blasti, uključujući i ne najpznatije. Jedni,tak, u Mrvj Utopiji prepznaju nadahnutu (“iak nerealnu”) anticipaciju pravedng, u biti scijalističkg društva (tuda p njj naziv za čitav jedan

misani pravac - socijalutopizam). Za R. V. Čembresa, međutim, u Mrvm


15/860

14

RADoVAN RADoNJIĆ

djelu nema ničega št bi nadilazil ideju bnve društva slidarnsti, u kme bi, ka u kakvm srednjevjekvnm bendiktanskm samstanu, disciplina iautritet bili pretpstavljeni svakj slbdi i demkratiji. Mrv djel malcijeni i A. Prev, kji u njemu vidi sam “svjevrsnu heuristiku”, u kjj bi

“besmislen bil” tražiti nekakav “mdel na kjem bi trebal... izgraditidruštvenu i plitičku stvarnst”. Sen-Pjerv Nacrt vječnog mira, pet, kji sfascinantnm preciznšću anticipira buduću evrpsku zajednicu, mngi njegviznameniti savremenici dčekuju s pun nerazumijevanja, paksti ili neskrivene pruge: Vlter mu se grub pdsmijeva; Lajbnic kaže da ideju vječng miramng blje shvata hlandski krčmar, kji iznad vrata svje pivnice ima slikugrblja sa natpism “Vječni mir”; Rus u svm nacrtu za Sen-Pjervu bigrajukaže da bi taj pat bi “vrl mudar čvjek da nije psjedva ludst razuma”.Vlter Bekarijin djel naziva “zaknikm čvječanstva”, dk Kant smatra dan ne nadilazi niv “pravničkih szama i mudrijašenja”.

Istim ličnstima, kje jedni uvjeren ubrajaju u tvrce mdernih plitičkihideja i terija, drugi pridaju trećerazredni značaj. Tak E. V. Spektrski, na primjer, Mnteskjea “vidi” ka “zemljpsjednika i bivšeg predsjednika suds-kg klegijuma”, Rusa ka “slab brazvang” čvjeka, Knstana ka“pustlva i publicistu”, Sen-Simna ka “skandalima sklng žurnalistu”, aMarksa ka pukg “publicistu i agitatra”. Makijaveli je, p Mski, bi „pr-fesinaln pšten“ teretičar, kji - ne vdeći računa eventualnim negativnim

psljedicama - piše nak kak misli, a ne n št će se nekme svidjeti. ZaRusa, n je nek k „tkriva mahinacije“ vladara, dk jakbinci u njemu vi-de pravg revlucinara. Jedni Hegela smatraju utemeljivačem mderng -lzfskg diskursa, dk drugi u njemu prepznaju reakcinarng aplgetu pruske mnarhije i tešk čitljivg metazičara kji, kak ističe Karl Pper, pkazuje “da i klvn mže lak da pstane ‘stvaralac istrije’”. Za jedne jegetevski mir mislilaca zadvljnih spstvenm veličinm bitan preduslvnjihvg stvaralaštva, dk Hercen, pet, mng više cijeni ne kji su, pput

Fihtea ili Rusa, “patili zbg tga št su htjeli dvesti masu, svjetinu na svjuspstvenu ravan”. Najzad, kriterijumi na snvu kjih se plitičke misli i ideje vrijednsn

upređuju i klasikuju, u smislu da se neke d njih smatraju utemeljenijim,važnijim i aktuelnijim, a time i vrednijim pažnje d stalih, najčešće su ne samneujednačeni neg i vema nepuzdani. Prblemi te vrste utlik su veći štsu sve ne krenute u snvi istim pitanjima čvjeka i njegvg svijeta i svm predmetu prilaze na sličan ili gtv identičan način, kristeći se univerzalnm pjmvn-kategrijalnm aparaturm. Stga pjedine razlike među njima, čak

i kada su “vidljive glim km”, ne mraju uvijek da imaju veći značaj. T


16/860

15

PoLITIČKE DoKTRINE

št su neke d tih ideja i terija nastale unutar crkvenih krugva ili izvedeneiz premisa religijskg, ne znači autmatski da su ne manje vrijedne, dnsnmanje humanistički rijentisane i krenute stvaranju bljeg i demkratskijegsvijeta d ideja i terija utemeljenih na elementima i mmentima “stvarng

živta”. Čest se pd istim pjmvima pdrazumijevaju različite suštine ibrnut. Neka shvatanja smjernsti, krtksti i besprizivne dansti i pslušnsti pretpstavljenme (svejedn da li je t bg, car ili psldavac), ne nse u sebi,uvijek i bezuslvn, više nedemkratskg i tuđujućeg neg pjedine ideje iterije u čijim se snvama nalaze eminentn egalitaristička shvatanja slbde,suvereniteta, ravnpravnsti. Jedni, tak, demkratiju redukuju na čin frmalng pristanka, drugi pd demkratijm pdrazumijevaju prav na participacijuu realizaciji dgvreng, dk je za treće demkratija ptpuna, i prava, teknda kada je sankcinisana najvišim zaknskim aktima. Jednakst je za jedneapslutni ideal, za druge je na “u ist vrijeme i najprirdnija i najvarljivija stvar”(Vlter), dk treći u njj vide vulgarni “mehanički” pjam, prtivan prirdnjnejednaksti ljudi i štetan, budući da “selekcija vrijednsti” i “ujednačenstnagrada” ne idu zajedn. Neke ideje i terije, tragajući za bljim i savremenijimslucijama, veličaju društva na zalasku ili prizivaju vaskrsavanje starih, istrijskibjektivn preživjelih institucija i dnsa. U drugim se idejama i terijama, pak, u ime vaspstavljanja starih carstava i gspdarstava, snažn armišukncepcije i rijentacije u principu emancipativng karaktera. Neki prjekti

tzv. srećnih društava temelje se na idejama svebuhvatne državne regulative,dk se u drugim prjektima, u ime istih ideala, insistira na antipdnim blicimadruštvene rganizacije i upravljanja. Negdje se bezuslvn insistira na apslutuindividualng prava i interesa, a negdje se snažn ptencira aristtelvska idejanepriksnveng primata države nad interesima pjedinaca i rascjepkanihdjelva društveng rganizma. Ni vrijeme nastanka pjedinih plitičkih idejai terija nije uvijek d presudne važnsti za njihv karakter i dmete, tak dane kasnije nastale nijesu uvijek prgresivnije i aktuelnije. Mnge “nve” ideje

i terije ne dsežu svje antičke uzre, a ima ih i takvih u kjima elementi immenti mitskg i mističkg, dnsn nehumang i nedemkratskg, prema-šuju čak i nasljeđe tzv. istčnih desptija. otuda, na primjer, deklarisanje nekihdktrina ka revlucinarnih, refrmističkih ili knzervativnih češće ima prizvuk idelške kntacije neg značenje faktičke drednice njihve suštine.U jednim plitičkim dktrinama se ideja revlucije dima ka supstrat ng jeding št vdi čvjekvm iskraku iz svijeta bijede, zavisnsti i tuđenja,a u drugim se ta ista ideja smatra ekstraktm ng demnskg, kje čvjekuizravn tvara vrata pakla. Na vrijednsnj skali nekih dktrina industrija i

industrijsk imaju značenje najvažnijeg indikatra sveklike emancipacije


17/860

16

RADoVAN RADoNJIĆ

jednog društva, a u drugima se svrstavaju u kategriju pšasti, čiji je neizbježnikrajnji ishd njegva (eklška, psihlška i ina) apkalipsa. Jedne dktrine baštine ideju da je čvjek slbdan i suveren sam nda kada svje “ja” vidika “jedin”, dk se u drugim čvjekvj emancipaciji i slbdi razmišlja

sam ka klektivnm činu. Marksizam nudi pznatu lzfemu “iskrimisli”, kja će, kada “udari” u “naivn” njemačk tl, izvršiti “emancipaciju Njemaca u ljude”; nacizam, kji je nasta nešt kasnije na istm prstru, uidejama vidi sredstv kjim će ljude prebratiti u Njemce.

Iak pstjane, i t s tendencijm da budu sve veće i slženije, te i drugeteškće, ipak, nijesu umanjile čvjekv interesvanje za državu, plitiku, vlast ivladanje, dvratile ga d traganja za nvim spznajama njihvg smisla i suštinei pklebale u nastjanjima da uprav u njima, i pmću njih, nalazi rješenja

mngih krucijalnih pitanja i prblema svg bitka i bića. Naprtiv, sa svakimnvim krakm u razvju civilizacije pstaje jasnije da nepznavanje najvažnijihsadržaja i dmeta velike misane prdukcije u sferi plitike i plitičkg značimng više d puke zakinutsti za jednu d elementarnih referenci pšteg bra-zvanja. ov stga št, kak F. Valentini kaže, “bez uvida u nekadašnje prgramei nacrte, u lzfsk-plitičke prjekcije i razmišljanja, nije mguće prniknutiu aktuelnu strukturu današnjih imperija, velikih i malih država i saveza država,u prcese jačanja jednih i razgradnje drugih, u veće ili manje manifestne ili

latentne, društvene eksplzije, u pstepene ali uprne unutrašnje rasape starihdržavnih tvrevina i u klice nvih pjava i nvih razvjnih smjerva”. Svijestda u tm pgledu u pstjećj literaturi ima priličn praznina, s jedne strane,i uvjerenje u važnst da se bar neke d njih tklne putem izvjesnih nvih (ilimakar drugačijih) bjašnjenja, nalaze se u snvu ve knjige.

Izbr misli i ideja kji je u sadržinskm i svakm drugm smislu ptimalanza vu vrstu literarne prezentacije, krajnje je slžen i rizičan psa. Ne radi sesam tme da je svaka selekcija ve vrste, u principu, skpčana s mngimiskušenjima i rizicima da se u nečemu bude dveć subjektivan, jednstran,nedvljn kritičan ili pretjeran skeptičan. Ne radi se sam ni tme da je u pitanju materija kja se mže tumačiti na razne načine i iz ugla više naučnihdisciplina. Prblem je i u tme št se mnge plitičke misli i ideje kje su“izdržale prbu vremena” ne mgu sasvim shvatiti i bjasniti uklik se nestvari izvjestan uvid u vrijeme njihvg prvg javljanja i uslve u kjima suse istrijski razvijale. Taj neizbježni istricizam pnekad vdi u priličn daleku pršlst, jer prije nga št se u nauci i teriji ubičajen naziva plitičkimdktrinama pstjale su neke plitičke misli i ideje, a prije vih razni religijski

i drugi mitvi i kultvi, a prije vih sklnst čvjeka da razmišlja raznim


18/860

17

PoLITIČKE DoKTRINE

sadržajima i blicima svg živta, dnsn putevima i sredstvima njihvgstvarenja. odrediti dkle se u tm pgledu braćati pršlsti, tj. dakle i dčega pčeti u praćenju razvja jedne misli i ideje, nije nimal lak. Jednak je tešk i dgvrn dlučiti i d kje se granice (vremenske, prblemske ili

druge) u savremensti mže pratiti razvj neke misli i ideje. T se narčitdnsi na set ideja i kncepcija u kjima se najavljuju ili već, u izvjesnj mjeri,manje ili više hiptetički razmatraju razni prjekti mndijalizacije i upšteglbalng prestrjavanja svijeta, čiji prtagnisti svm predmetu više ne prilazes „klasičnih“ metdlšk-terijskih pzicija, uz krišćenje tradicinalngkategrijaln-pjmvg aparata, dnsn klasng, scijalng, kulturng i psihlškg determinizma, već t čine spznajnim diskursima utemeljenimna aksilškim i etičkim pstulatima raznih prbabilističkih i multilinearnih pimanja tekućih društvenih prcesa i njihvih mgućih ishdišta. Stga se,kd predjeljenja kje će plitičke dktrine (d lat. doctrina - nauka, učenje,tj. skup terija, teza, načela neke literarne, lzfske ili slične škle, nekeidelgije, pkreta, stranke, državnika, naučnika i mislica kja za predmetsvje pažnje imaju državu, plitiku, vlasti i vladanje) biti buhvaćene vmknjigm, nastjal:

prvo, da t budu ideje, kncepcije, diskursi, vizije i prjekti iz kjih izrastamisan i lgički knzistentan saznajni mzaik suštini i smislu čvjekvgangažvanja na iznalaženju i vrijednsnm prsuđivanju nih ciljeva, blika i

sadržaja društvene rganizacije kji se stvaruju psredstvm države, plitike,vlasti i vladanja;

drugo, da t budu sadržaji različitg niva razvijensti, nastali na razli-čitim prstrima, u različitim društvenim uslvima i duhvnim klimama, kji barem dnekle pkazuju klika su i kakva su bila čvjekva nastjanja da dliizazvima, iskušenjima i nedumicama u vj blasti, te kak je u tme, kada,gdje i klik uspijeva i uspijeva;

treće, da budu buhvaćeni svi peridi čvjekvg misang stvaralaštva u

vj blasti, d najstarijih vremena d danas, kak bi se, makar jednim dijelm,vidjeli najvažniji mmenti i elementi geneze pjedinih krucijalnih misli i ideja,te sličnsti i razlike u njihvim “klasičnim” i “mdernim” interpretacijama;

četvrto, da u dgvarajućj mjeri budu prezentirane ideje i kncepcijekarakteristične za sva pznatija klasn-plitička, idelška, religijska i drugapredjeljenja, u kjima pulsiraju ciljevi i interesi najrazličitijih društvenih grupai scijalnih sljeva;

peto, da se izbjegnu česta (u vj materiji, inače, gtv neminvna) pnavljnja pjedinih sadržaja i, gdje gd je t mguće, u prvi plan istaknu

ni karakteristični elementi neke (psmatrane) misli i ideje, kji je u dnsu


19/860

18

RADoVAN RADoNJIĆ

na druge slične diskurse čine više ili na drugačiji način jednak važnm, inte-resantnm i aktuelnm;

šesto, da t budu sadržaji kji nekm svjm sbenšću, dnsn aute-ntičnšću, najviše dražavaju vrijeme u kme su nastali, a dubinm smisla i

svježinm pruke krespndiraju sa ptrebama i izazvima savremeng svije-ta.Cilj izbra i prezentacije datg terijskg miljea u vj knjizi jeste da se

pršire i, klik je t pstupcima ve vrste mguće, bgate pšta saznanja državi, plitici, vlasti i vladanju, kja su utemeljena:

u prvm redu, na pregledu relevantnih misanih tkva plitičke prve-nijencije, kji je ustanvljen p kriterijumu strge naučne selekcije;

zatim, na razumjevanju društven-istrijskg knteksta u kme je nekamisa ili ideja nastala i na kjim se i kakvim kulturlšk-aksilškim prem-

isama temelje sudvi njenj svrsishdnsti i dmetima;najzad, na validnm kategrijaln-pjmvnm instrumentariju, neph-

dnm da se dgvarajućm kmparatavnm analizm kritične mase pdatakai infrmacija dđe d dgvarajućih sinteza.

Razumije se, smisa ve knjige ne bi bi stvaren, ak uz snvnu eduka-tivnu funkciju ne bi nudila, makar i implicitn, bjašnjenje da:

(1) istrija ljudskg društva predstavlja jedinstven prces u kme se,zavisn d niza knkretnih mmenata i elemenata, mijenjaju (nastaju i nestaju)najraznvrsnije (državne, pravne, plitičke i druge) frme i sadržaji čvjekvgživljenja;

(2) svjesna predjeljenja ljudi za izvjesne knkretne ciljeve, dnsn puteve i sredstva njihvg stvarivanja, uvijek bitn zavise d tga klik su prnikli u pšte zaknitsti društveng razvja, te da je stga niv tih spznajau pjedinim istrijskim peridima nužn različit;

(3) uticaj svijesti i svjesng na usmjeravanje tkva društveng živtamže biti, i p pravilu jeste takav, da ve čini slženijim i “nedkučivijim” dstalih prcesa, usljed čega plitičke dktrine, više d drugih, pred naučn

prvjereng, nse u sebi i elemente i mmente hiptetičkg;(4) plitičke dktrine zbg naznačenih graničenja nikad ne nude svek-lik (sa)znanje svm predmetu, niti isključuju ptrebu za njegvim nvimizučavanjima i bjašnjenjima.

Tek na temelju spznaje i uvažavanja vih memenata mguće je, s jedne strane, približn vrednvati neke dmete grmng nasljeđa u blasti plitičke misli i, s druge strane, kristiti ga ka metdlšk-naučni slnacu identikvanju i razumijevanju aktuelnih društvenih trendva, te njihvihglavnih (eknmskih, scijalnih, plitičkih, kulturnih, psihlških i inih) dete-

rminanti.


20/860

19

PoLITIČKE DoKTRINE

Tak denisani predmet i cilj knjige nameće ptrebu da u prezentacijinjeng sadržaja bude primijenjena elastična kmbinacija tematskg ihrnlškg. Knkretn, t znači da će materija u njj brađena biti izlžena, p dgvarajućem redsljedu, u šest tematskih djelva, d kjih će svaka imati

vlastitu strukturu iskazanu krz više pglavlja.Prvi tematski di, pd naslvm oD IRACIoNALNoG I MISTIČKoGDo REALISTIČKoG, buhvata razvj plitičke misli d njenih pčetaka d pjave sprenja “pravima na vlast” između crkve i države i pdijeljen je na p-glavlja: Politička misao u istočnim despotijama, Antička politička misao, Idejevjerskih pokreta i Teorje o odnosu crkve i države.

Drugi tematski di, pd naslvm NA oBZoRJIMA APSoLUTIZMA, psvećen je mislima i idejama nastalim u kntekstu rasprava apslutnj m-narhiji i implikacijama njeng jačanja i pdijeljen je na pglavlja: Realpolitički pragmatizam, Doktrine imperijalizma, Ograničenje vladarske vlasti, Političkamisao reformacije, Ideje prirodnog prava i društvenog ugovora i Ideje radi-kalnog prevrata.

Treći tematski di, pd naslvm U LAVIRINTU GRAĐANSKIH Ko- NSIDERACIJA, buhvata razvj misli i ideja nastalih s pjavm (i unutar)građanskg društva i pdijeljen je na pglavlja: Prosvjetiteljstvo, Francuskimaterijalizam, Američki konstitucionalizam, Ideje francuske revolucije, Liber-alizam, Teorije nacionalne države, Ideja autoriteta tradicije, Britanski “konze-

rvativizam”, Institucionalizacija velikih ideja i Plebiscitarna demokratija s vo-đom.

Četvrti tematski di, pd naslvm TRAGoM SoCIJALNo-REVo-LUCIoNARNoG IZAZoVA, buhvata misli i ideje nastale pvdm ptrebai zahtjeva pdvlašćenih društvenih sljeva u pgledu stvarivanja principa pravde, slbde i jednaksti i pdijeljen je na pglavlja: Socijalutopizam; Anarhizam, Marksizam, Teorija (socijalističke) revolucije, Reformizam, Sindi-kalizam, Solidarizam, Misao narodnih pokreta i Nova demokratija.

Peti tematski di, pd naslvm U RITMU ToTALITARIZMA, buh-vata misli i ideje kje se dnse na pjavu, manifestacije i implikacije tzv.mdernih ttalitarizama i pdijeljen je na pglavlja: Teorija gomile, Teorijerata, Geopolitika, Teorija elite, Rasizam, Nacionalizam, Fašizam, Nacionalso-cijalizam i Staljinizam.

Šesti tematski di, pd naslvm KA BUDUĆNoSTI KoJA IZMIČE,buhvata misli i ideje nastale u drugj plvini XX i pčetkm XXI vijeka, psvećene traganju za plitičkim slucijama kje bi, s jedne strane, nemgućile pjavu recidiva pršlsti i, s druge strane, dale dgvre na mnge prtivurječne

izazve budućnsti. Pdijeljen je na pglavlja: Doktrine “treće puta”, Novi


21/860

20

RADoVAN RADoNJIĆ

ekumenizam, Ideje “vitalnih sistemskih injektiva”, Ideja socijalne pravde, Ko-munitarizam, Samoupravljanje, Teorija svjetskog sistema, Globalizacija i Bu-dućnost svijeta.

Tematske pdjele u blasti plitičkih nauka p pravilu su ne sam vema

slžene već i relativne, a pnekad u pnečemu čak i sprne. T u punj mjerivaži i za vu. Jedan d razlga za t nalazi se u činjenici:da se hrnlšk i prblemsk u razvju plitičkih misli i ideja čest ne

pklapaju d niva na kme bavljenje jednim ne isključuje drug;da se neke plitički misli i ideje iskazuju ka aktuelne u raznim peridima

i kntekstima, pri čemu se psve različit pimaju i “peracinalizuju”;da ima misli i ideja kje pripadaju različitim smjervima, a djel su istg

autora.osim tga, plitičke misli i ideje su ne sam dubk izukrštane (u smislu

da u njima mgu da upredn egzistiraju recidivi desptskih slucija i pstulatidemkratskih rijentacija), već i nejednak razvijene. Jedne su lapidarne, dn-sn utemeljene na pretpstavci da su svi njihvi važni elementi (d sadržaja,ciljeva i smisla d načina na kji se vi mgu stvariti) ili unaprijed, sami psebi, dvljn jasni i znani, ili pdrazumijevajući u mjeri kja isključuje ptrebusvakg njihvg šireg elabriranja. Druge su utemeljene na psve suprtnjlgici i zat - vema razuđene. Jedne na autentičan, riginalan način pniru udubinu bića društva i države čiji su emanat, dk druge nemaju takvih ambicijai ne prezaju d slanjanja na (drugdje) “prvjerena iskustva” i sljedbeništva“uhdanih staza”. Jedne su iskazane jezgrvit, jasn i razumljiv, dk drugekarakteriše jezik simbla, te čest krišćenje metafra i drugih stilskih gura igvrnih ukrasa. Jedne su direktn krenute svm predmetu, a druge se bavei njegvim širim društvenim kntekstm. Karakteristika jednih je da strgstaju u kvirima spstveng metdlšk-terijskg pristupa zadatm cilju,dk druge kriste i principe peracinalizacije susjednih (srdnih) naučnihdisciplina. Jedne su emanat neke vrste klektivng uma, u smislu da je u nji-hvm kncipiranju učestvv veći brj autra, dk su druge rezultat indi-

vidualng pregnuća. Zbg tga mnge d njih u vj knjizi nije bil mgu-će prezentirati u izvrnm bliku i bimu. T, međutim, ne znači da je izvje-sn prilagđavanje predmetne materije za vu vrstu prezentacije vršen naračun zapstavljanja njene suštine ili zamjene autentičnih ideja i sadržajaracinalizacijama “naknade pameti”. Gdje gd je bil mguće, materija je,blikm i sadržajem, prezentirana nak kak je nude njeni autentični izvrii literatura. Taj svjevrsni pzitivizam je sam dnekle ublažen psredstvmnephdnih, p pravilu, vema kratkih bjašnjenja pštih društvenih prilika ukjima su psmatrane misli i ideje nastajale, te knkretnih mtiva i ciljeva nih

kji su ih prmvisali, ličn slijedili i/ili nametali drugima.


22/860

21

PoLITIČKE DoKTRINE

Izstanak ptpunije i izštrenije kritičke recepcije u izbrima ve vrste,ne mra da bude njihv nedstatak - čak ni frmaln. Suštinski n t svakaknije, već i zbg tga št bi isvaki eventualni pkušaj da se prezentirana materijakritički vrednuje završi najmanje željenim i ptrebnim - supstituisanjem

sveklikg bgatstva misli i ideja nekm vrstm terije nad terijama. osimtga, svjevrsni neutralizam u izlaganju predmetne materije ima jš dvije d- bre strane: sprječava da se pnuđeni uga psmatranja shvati ka najblji,tj. ka jedini mgući naučni pristup prmišljanju plitičkih misli i ideja, kjiautmatski isključuje sve drug i drugačije, i nemgućava stvaranje iluzije da je materija prezentirana u vj knjizi u tm pgledu sasvim dvljna.

Kd dređivanja bima i denisanja karaktera ve knjige imal se u viduda:

čvječanstv tkm svg istrijskg razvja, klik gd da je tme težil,nikada nije usplel da se dvljn udalji d raskrsnice sa kje mže pći kak putem većeg i ptpunijeg stvarivanja suštinskih vrijednsti ljudske ličnsti,tak i stranputicm „predaje vlasti“ svm dehumanizvanm „drugm ja“;

staln traganje za bljim slucijama čini čvjekv društveni živt pr-cesm čiji kvalitet uvijek bitn zavisi d tga klik je i kak psredvan nimelementima i mmentima svjesng kji emaniraju iz zbiljskg razumijevanjadjejstava svih tzv. situacinih faktra;

taj prces, ma klik da je dmaka, nikad nije lišen ptrebe za nvim

(sa)znanjima i prmišljanjima, bez kjih bi lak mga da se pretvri ili u be-skrajn pnavljanje „već viđeng“, sam u grim varijantama, ili u neku vrstuagnalng srljanja u kme se, radi čuvanja pukg bilškg, gube svijest,sjećanja i stvaralačka smjelst.


23/860

22

RADoVAN RADoNJIĆ


24/860

DIO PRVI


25/860


26/860

25

OD IRACIONALNOG I MISTIČKOGDO REALISTIČKOG

Traganje za bljim slucijama je, kažu, svjstven svim živim bićima.

Prirda je u tm pgledu, u nekim slučajevima, bila čak tlik darežljiva dasu pjedine živtinjske vrste izgradile svj “institucinalni predak” mng prije neg je ljudski rd nečemu sličnm mga i da sanja. L. Mamfrd, tak, pdsjeća da u nekim „mravljim carstvima“ pstje čak i takve stvari ka štsu pdjela rada, kastinske razlike, rat, kraljevska vlast, pripitmljavanje stalihživtinja, rpski rad. Ipak, t št ljudska vrsta u stvaranju svg pretka takmng kasni za „stvaralaštvm“ nekih drugih vrsta, ne znači da se njen živtne mže smatrati blikm bilškg kntinuiteta u kme su traganja za bljimslucijama bila d pčetka prisutna. Kad je u pitanju interes ljudi za blicima

društvene nadgradnje, kji se bičn smatraju predmetm interesvanja plitičkenauke, rasplživi pdaci gvre da se n javlja tprilike nekih desetak hiljadagdina prije nve ere, tj. u vrijeme pčetaka civilizacije. Pri tme, prve plitičkemisli i ideje više su stvar izvjesnih naslućivanja neg jasnih predstava, višemješavina religijskg, mitskg i mističng neg racinalnih vizija. ov, uprksčinjenici da, kak bi Tkvil reka, “svaki čvjek, pšt se pretpstavlja da je d prirde primi razum nephdan da sam sbm upravlja, dnsi sa sbm nasvijet pdjednak i netuđiv prav da živi nezavisn d svjih bližnjih u svemušt se tiče sam njega samg i da p svm nahđenju uređuje svju sudbinu“.

Put d tih prvih blika i sadržaja plitičke misli d njenih razvijenih, naučnutemeljenih i terijski „zakruženih“ izraza i iskaza vema je dug i kreće se uznaku dviju krupnih i nikad kd svih ljudi sasvim prevladanih kntrverzi: ne, pvdm pitanja k je stvri čvjeka i njegv svijet; i ne, pvdm pdjelenekih pslva i nadležnsti u čvjekvm stvarnm svijetu. U prvm slučaju,riječ je kntrvezi pvdm dileme kju, kak navdi B. Rasel u svj Istoriji zapadne lozoje, pkreće Grk, stik, Epiktet (iz Heiraplisa), na prelasku iz Iu II vijek nve ere, a dnsi se na pitanje: Da li je čvjek sam „glumac u jednj

igri, u kjj je Bg pdijeli ulge“, ili je sam tvrac te „igre“, njen scenarist,


27/860

26

RADoVAN RADoNJIĆ

dramaturg i izvđač? U drugm slučaju, riječ je nekj vrsti nastavka prvekntrverze, sam sada u frmi dileme: Kme pripada zemaljska vlast - bgudnsn njegvim namjesnicima, u liku najviših crkvenih velikdstjnika, ililicima sa drugim izvrm legitimiteta?

Brj nih kji smatraju da čvjek jeste, i mže biti, sam n št samd sebe stvri nije bi mali ni u vrijeme pjave vih dviju kntrverzi, ni bil kada kasnije. Ipak su vema dug imali prevagu ni kji vjeruju da jesve št čvjek jeste, i kak jeste, preddređen nedkučivm, neumitnm ineputinm Tvrčevm vljm. T je bi razlg da se plitička misa sve dsredine srednjeg vijeka, a pnegdje i d znatn kasnije, razvijala u znaku trijumeđusbn prtivurječnih tendencija.

Prva tendencija, karakteristična za tzv. istčne desptije, dnsi se nanastjanje nsilaca vlasti da gtv sva svja (inače izuzetn velika) prava

- utemeljena na mći kja je institucinaln garantvana u vema precizndenisanim i dbr uređenim eknmskim i plitičkim sistemima - legitimišu„vljm bžjm“, „darm prirde“ i inim transcendentalnim mmentima i ele-mentima, nedkučivim bičnm, „smrtnm“ čvjeku.

Druga tendencija, karakteristična za antičk dba Grčke i Rima, kje sevremenski pklapa sa ptnjm fazm trajanja istčnih desptija, dnsi se natkln terijske misli upšte, pa i ne u blasti plitike i plitičkg, d religijsk-metazičkih fascinacija, stvaren s ciljem da vu učini krespdentnm sa kru-cijalnim pitanjima i prblemima čvjekvg realng svijeta, dnsn da seljudima predče pravila kja, na primjer, u stičkj interpretaciji glase:

živjeti u skladu s prirdm i izbjegavati strasti, kje su blesti duše; prava slbda nalazi se sam u unutrašnjj duhvnj uravntežensti i

nezavisnsti čvjeka;čvjeku se mgu duzeti sva vanjska dbra, uključujući i prav da gvri,

ali mu se ne mže duzeti prav da slbdn misli; jedin je vlastita vlja u čvjekvj mći (tijel i sve izvanjsk nije), pa

stga i dbr i zl treba tražiti u njemu samme;

jedin je mudar čvjek slbdan.Treća tendencija, sbit karakteristična za prstr na kme se razvijahrišćanstv, dnsi se na nvu snažnu pulsaciju spra crkve i države k vlastii nakn relativn jasnih dgvra kje je u tm pgledu pnudila antička plitička misa. Ta kntrverza će u raznim varijantama pstjavati sve dvremena učvršćenja apslutnih mnarhija, dijelm i zbg tga št će se pb-rnici papske vlasti, u nastjanju da dkažu validnst svje argumentacije, pslu-žiti uprav antičkm metdlšk-terijskm aparaturm.

Interes za prikazm razvja plitičkih misli u čitavm tm peridu, da-

kak, ne prizilazi sam iz zanimljivsti pmenutih dviju kntrverzi, dn-


28/860

27

PoLITIČKE DoKTRINE

sn prtivurječnih tendencija kje iz njih emaniraju. Njega, jednak, ak ne iviše, nameće i t da se bez pznavanja razvja terijske misli u naznačenm peridu ne mže dvljn dbr razumjeti ni njen kasniji razvj. Pri tme, nijeriječ sam činjenici da, na primjer, sistematičnst, lzfska utemeljenst,

preciznst i strga naučnst antiče plitičke misli predstavlja svjevrsnu „ma-tricu“ za sveklik kasnije stvaralaštv u tj blasti, uključujući i n kje seznačava sintagmama „mredna plitička nauka“ dnsn „savremena pliti-čka misa“. Riječ je i jš dva razlga, kji, svaki na svj način, upućuju na ptrebu da se t uradi.

Prvi razlg dnsi se na ptrebu da se, u granicama kje pružaju pstjećasaznanja, sagleda kada je, kak i gdje pčela da se razvija plitička misa. Jer,ist ka št je realna pretpstavka nekih teretičara da su, na primjer, rivalstva,sukbi, nasilje i hladnkrvna ubistva pstjali u svim društvenim grupama jšd vremena njihve pjave, realna je i pretpstavka L. Mamfrda da savremeninaučnici „prizvljn pripisuju prvbitnim zajednicama sve ne nastransti i prekršaje kji su na jednm širem planu karakteristični za ’više’ civilizacije“.Taj princip važi i za sve drug št je sadržaj ili manifestacija čvjekvg ži-vta, a nekm svjm sbenšću pripada sferi plitike i plitičkg. I tuprav na način kji prizilazi iz Mamfrdvg metdlšk-terijskg pri-stupa psmatranju istrijskg prcesa, št se temelji na pretpstavci tku ismjeru razvja gradva, kja glasi: „Želim li da prepznam grad, mram

ići unazad, d najptpunijih urbanih struktura i funkcija d njihvih prvbitnihkmpnenata, ma klik dalek ne bile u vremenu, prstru i kulturi d prvihiskpanih nalaza. Prije grada pstja je zasek, svetilište, sel; jš prije sela pstja je lgr, sklnište, pećina, kamena humka, a prije svega tga pstjala je sklnst ka društvenm živtu kja je čigledn zajednička čvjeku i mngimdrugim živtinjskim vrstama“.

Drugi razlg dnsi se na psve razumljivu ptrebu da se sagleda kliksu i kak prva čvjekva tkrića i slucije imali uticaja na njegva kasnija

pnašanja i dluke. U tm smislu je, na primjer, ne sam interesantn, negi vema važn primijetiti da misan nasljeđe tzv. istčnih desptija - kakn kje tkriva frme i karakter praktičnih plitičkih vještina, tak i n kjesvjedči začecima plitičkih dktrina - nema ni dmet ni vrijednst kakvu suu ist vrijeme, ili neznatn kasnije, imali grčki i rimski naučni i terijski pstu-lati u blasti plitike i plitičkg. Jednak je interesantn i važn primijetitii t da misana prdukcija u istčnim desptijama nije irelevantna niti za ra-zvj grčkih i rimskih plitičkih misli i ideja, niti za kasniji razvj plitičkenauke upšte. Naprtiv, mngi principi i sadržaji iz tg nasljeđa čine snvu

nekih nvijih, tzv. mdernih idelgija i terija. Bil bi tešk i nepravedn,


29/860

28

RADoVAN RADoNJIĆ

na primjer, ne primijetiti da između vijeća staraca ka predstavničkih grupau mesptamskim selima u IV vijeku prije nve ere, kja se javljaju u ulzičuvara tradicije, cenzra mrala i presuditelja nga št je prav i nekih kasnijihblika tzv. nardng predstavništva, nema nikakvih „ddirnih tačaka“. Ne bi

lak bil spriti ni stanvišta autra kji kažu da brba antičkih Grka prtivzluptreba tirana, kju su ni smatrali izrazm pštvanja vlastitih bičajai bičajng prava, tj. karakterističnm crtm svje plitičke kulture, zapravnije bila ništa drug d, kak bi T. Jakbsn reka, „dkaz njihve dubke privržensti idealu nekadašnje seske demkratije kakvu prvi put srijećemu Mesptamiji, privrženst instituciji kja je mng starija d nih slženihblika kji idu ka tme da nametnu vladavinu manjine, kja nameće svjetradicije ili svje spstvene interese jednm ptčinjenm nardu ili klasi“.Ustalm, da t nasljeđe, iak pnekad snažn pržet različitim religijsk-mitskim nazrima, jak udaljenim d principa i elemenata naučng i kritičkg prmišljanja, itekak utiče na mnge kasnije rijentacije i slucije, gvre ičinjenice da:

gandizam, jednim svjim dijelm, vuče krijene direktn iz nekih l-zfskih pstavki budistiške Dhapade, u kjj, uz stal, piše da se “nikad navm svijetu mržnja ne prekida mržnjm”;

staljinizam inspiraciju za prmciju svg sistema klektivne dgvrnstinalazi u nekim mng prije njega nastalim plitičkim racinalizacijama, uklju-

čujući i ne št su ih “autrizvali” kineski legisti iz III v.p.n.e.;gtv sve idelgije i dktrine tzv. mderng ttalitarizma imaju “uzre”

u mng vjekva prije njih “isprbavanim”, i ne manje d njih dijabličnim idejama i kncepcijama “ppravljanja” i “prepravljanja” svijeta;

kak neki autri tvrde, pitanje “teritrijalnsti“ među ljudima u pčetkuima tretman pjave kja je vjervatn rješavana ka i među pticama - u „prija-teljskim granicama“ - a da je tek kasnije, „razvitkm ’civilizacije’ briga za vla-sništv i privilegije, dvela d divljačkih sukba“;

ideje prisile i idelškg uvjeravanja, te nametanja vlasti jednih ljudidrugima, prv nastaju unutar društvenih grupa, pa tek nda u njihvim među-sbnim dnsima;

ideja prisile kja se nameće ružjem prvu „prbu“ ima unutar zajednica,da bi tek nakn tga bila krišćena ka „instrumentarij“ u dnsima među zaje-dnicama.

Svi ti mmenti uticali su na t da prvi di ve knjige bude psvećen razvju plitičkih misli i ideja d vremena, kada je strah d nepznatih sila prirde inagn čuvanja vrste predstavlja glavnu, ak ne i jedinu, determinantu gtv

svih čvjekvih predjeljenja i činjenja d perida, kada se u fkusu njegvg


30/860

29

PoLITIČKE DoKTRINE

interesvanja pčinje javljati interes da dgvri izazvima i iskušenjima štmu ih nameće apslutna mnarhija. Taj zadatak će biti stvaren krz sljedećačetiri pglavlja: Politička misao u istočnim despotijama, Antička političkamisao, Ideje vjerskih pokreta i Kontroverze na relaciji crkva - država.


31/860

30

Pglavlje prv

POLITIČKE IDEJE U ISTOČNIM DESPOTIJAMA

Prije antičke civilizavije, pd kjm se bičn pdrazumijeva kulturna pvijest Grčke i Rima iz perida rbvlasništva, i upred s njm, pstjale sui druge, ne manje d nje pznate p najraznvrsnim, čest vema razvijenimblicima društven-plitičke i državn-pravne rganizacije, “praćenim” dg-varajućim idejama i terijama kje su ih kritički valrizvale ili na drugi načinčinile aktuelnim. U nekima d tih civilizacija, pput hinduističke, ili drevnekineske, na primjer, nastale su misli i ideje sadržane u pisima pželjnih psi-hlšk-etičkih svjstava ličnsti kje pretenduju na najviše funkcije u vlasti,dnsn u principima scijalne i eknmske rganizacije idealng društva idržave. Uprks tme št pripadaju najranijj fazi ljudskg stvaralaštava u bla-

sti plitike i plitičkg, mnge d tih misli i ideja se i dalje dimaju i kačudesn snažne i prnicljive, ne sam za dba u kme su nastale, pa se “ka preslikane” mgu sresti u ne malm brju mdernih (savremenih) plitičkihdktrina i na njima utemeljenih knstitucija.

Prvi puzdani tragvi čvjekvm bavljenju pitanjima društvene i drža-vne rganizacije, dnsn plitičkg psredvanja u rješavanju bitnih pitanja i prblema njegve egzistencije, inače, ptiču iz tzv. istčnih desptija (Egipta,Vavilna, Persije, Indije, Kine). Takvi blici rganizacije nastali su, naime, uvelikim društvenim grupama nastanjenim u slivvima velikih rijeka, kje p-

znaju instituciju rpstva i kjima je zemljradnja bila glavna privredna akti-vnst. opstanak i razvj tih zajednica pdjednak je zavisi d tga hće liuspjeti da svjm rganizacijm buhvate čitavi sliv rijeke živta i hće li bitiu stanju da se zaštite d spljnih pasnsti. Prv je pdrazumijeval izgradnjugigantskih irigacinih sistema na grmnm prstranstvu zapsjednutg rje-čng sliva, a time i veliku kncentraciju ljudi i njihv sistematsk, planskanagažvanje na dgvarajućim pslvima. Drug je zahtijeval glem, funkci-naln dbr pstavljen i kntrlisan bezbjednsn-dbrambeni aparat. Ka

rezultat tga javlja se krajnje birkratizvana državna rganizacija, sa vema


32/860

31

PoLITIČKE DoKTRINE

dbr uređenm, hijerarhizvanm centralnm vlašću na čijem vrhu se nalazinjen apslutni (inksni) nsilac.

Tak knstituisana vlast izdignuta je dalek iznad narda i ne pznajegrađanina ka slbdnu individuu, u smislu da u bil čemu mže pnirati vlji

nadređenih, ili ve eventualn kntrlisati. Jedini slbdni u tj državi jestenjen car, kji je, kak B. Rasel kaže, tlik mćan i negraničen u upravljanjui presuđivanju da iznad sebe priznaje sam bga. Uz cara, ali pd njegvmkntrlm i nepriksnvenm kmandm, nalaze se birkratija, vjna hijerarhijai sveštenstv. Rbvi brađuju zemlju i bavljaju druge prstije pslve, a pripadaju caru, aristkratiji i sveštenstvu. U istčnim desptijama razlikuju setri društvene klase: bgati (visk plemstv, sveštenstv i zemljpsjednici);sirmašni (kji mgu da stiču imvinu i rbve); rbvi. Zakndavstv kje je prilagđen vakvj društvenj strukturi, p pravilu je vema surv i pružasigurnu pravnu zaštitu jedin pripadnicima vladajuće klase. Da bi se zaštitiliinteresi te klase, mdikvan je čak i princip talina. U Hamurabijevom zako-niku, na primjer, t je učinjen tak št se prprcinalnst između prestupai dmazde ne primjenjuje jednak kada su u pitanju ljudi različitih društvenihstatusa. Za nepravdu nanijetu avilumu (pripadniku najpvlašćenijeg društvengslja), krivac dgvara p načelu talina (“k za k, zub za zub”), ali ak jenepravda nanijeta muškenu (slbdnm čvjeku čiji je status niži d aviluma),kazna se plaća prema težini pvrede.

Istčne desptije su pdjednak tekratske i tam gdje dminira kult smrti(Egipat: piramide, balsamvanje, čekivanje da će se duša vratiti tijelu), i tamgdje vlada kult pldnsti (Vaviln), i tam gdje dminiraju pliteističke religije(Indija), i tam gdje u kntekstu pliteističkih religija vlada kult prirde (Kina).Cjelkupna njihva duhvna prdukcija, uključujući i sve n št se dnsina plitičku i pravnu misa, uglavnm je djel bgatih svešteničkih kasti,nesumnjiv najuticajnijeg činica u državi. Prevlađujući telški (religijsk-mistički) pristup društvenj stvarnsti uglavnm je sračunat na pravdanje i

učvršćenje datg klasng pretka. U velikim rbvlasničkim imperijama, čijase dbrana smatra vrhvnim mralnim principm i prevashdnm pravnmbavezm, vladar ima tretman bga ili njegvg najbližeg rđaka. on zaknedbija d bga, a n št bg daje (vlast, zakn, mć) sam n mže da kntrlišei uzme. Svak nepštvanje vlasti i kršenje zakna smatra se bezbžništvm istrg je kažnjiv.

Te pšte karakteristike prvih velikih država, u svakj d njih se u pnečemudrugačije ispljavaju, ukazujući time na bgatstv frmi i sadržaja u kjimaljudi već tada ustanvljuju svju plitičku i pravnu rganizaciju, dnsn na

raznvrsnst misli i ideja kje ih na t inspirišu i kjima t bjašnjavaju.


33/860

32

RADoVAN RADoNJIĆ

Plitičke misli i ideje u tim državama vema se rijetk javljaju ka psebni, iz drugih, mahm religizn-mitskih duhvnih tvrevina izdvjenisupstrati. Češće su indirektne, “skrivene” u raznim epvima, lgici i lzji pravnih spisa, vladarskim ukazima, samm praksisu društvene i državne rga-

nizacije. T ih, međutim, ne čini manje interesantnim i vrijednim d mngihkasnije nastalih naučnih terija, kak za razumijevanje društvene stvarnsti prstra na kme su nastale, tak i za sveukupni istrijski razvitak čvje-čanstva. Pručavanje spmenika materijalne kulture i religizn-pravnih spi-sa, prnađenih na prstrima tih država, dal je ne sam prve, čest vema puzdane infrmacije društvenim uređenjima istčnih desptije, neg i pdsticaj za razvj plitičke misli upšte. Jer, ist ka št su pjedine drednice Hamurabijevog zakonika izvršile snažan uticaj na zakndavstva drugih n-

vremenih narda, sbit starjevrejskg ( čemu uvjerljiv svjedči Biblija),tak su i plitičke misli i ideje nastale na prstru tih država bile snva nakjj su kasnije vđene mnge učene rasprave. o tme klik su, na primjer,Grci bili inspirisani persijskim misanim nasljeđem zrn svjedči Herdtvarasprava državnm uređenju, kju n pripisuje trjici persijskih vjskvđa(otanu, Megabizu i Dariju). Izlišn je gvriti da čak i neke plitičke terijenastale u Evrpi drugg milenijuma A. D., dišu prukama i pukama sadržanimu egipatskm medicinskm papirusu, u kme se kaže da “svaki ljekar, svaki

sveštenik bginje Shmet, svaki vrač, dtičući se glave, ptiljka, ruku, šake,ngu, svuda se dtiče srca, pšt d njega plaze sudvi svakme udu”.*

o drevnm Egiptu, prstranj državi u dlini Nila, dsječenj dsusjednih zemalja na zapadu i istku stjenvitim planinama i tešk prhdnim pustinjama, a na jugu nilskim kataraktama, najptpunije pdatke daje grčkiistričar Herdt. U drugj knjizi svje Istorije, psvećenj kulturi i plitičkjistriji starg Egipta, n iznsi ne sam predanje Menesu, snivaču te države(čije se ime pminje i u genealgijama egipatskih farana), neg i društvenim prmjenama krz kje je prlazila u kviru tri svja carstva (Starm, Srednjem i Nvm), te bitnim dlikama njeng eknmskg sistema i plitičkg uređenja.Interesantne pdatke starm Egiptu nude i drugi grčki autri, uglavnmlz i plitičari (Tales, Anaksimandar, Pitagra i Sln), kji su tu zemlju phdili s ciljem da izučavanjem njenih mudrsti, stvaranih tkm milenijuma,steknu nva znanja. Mnga d tih zapažanja nalaze ptvrdu u kasnije tkrivenimzapisima, nastalim na egipatskm tlu.

Egipat je već u dba Starg carstva država sa čvrstim, centralistički ustr-

jenim sitemm vlasti. Na čelu dražave je nepriksnveni, svemćni, deikvani


34/860

33

PoLITIČKE DoKTRINE

faran, kme u autritarnm upravljanju pmažu činvnici iz aristkratskihredva.

Faranva svemć se terijski zasniva na sistemu religijskih vjervanjau čijj se snvi nalazi učenje njegvm bžanskm prijeklu i prirdi.

Faranv kult stvara se planski i rganizvan, čitavim nizm vjerskih bredai svešteničkih ceremnija. Car je nasta bezgrešnim začećem smrtne žene sa bgm sunca, i sam n ima prav da vrši najvišu vjersku službu. Ka bžjemsinu, tj. direktnm nasljedniku bga, pripada mu titula “veliki bg” i “blagi bg”,a pnekad se, radi isticanja njegve mći, prikazuje ka snga (džinvski lavsa ljudskm glavm). Sabrazn precizn utvrđenim prgramima prpagiranjaideje carske neddirljivsti, faranva bžanska prirda se slavi i veliča i u“tekstvima piramida”, kji se nalaze na zidvima njegvih grbničkih daja.U jednm d takvih tekstva, nastalih u peridu V i VI dinastije, kaže se: “Tisjediš, Pepi, ka bg u liku ozirisvm na njegvm prijestlu”.

Faran je nminaln najviši zakndavac, vrhvni sudija, vrhvni upra-vitelj adiministracijm i vrhvni vjni zapvjednik. Pred farana, centra-lne institucije vlasti su nadleštv društvenih radva, najstariji sud i preski vjn nadleštv, a njihv zadatak je da bezbijede izvršavanje careve vlje.U tm smislu, najviša sudska vlast faktički je pripadala vrhvnm sudiji, inačenajvišem činvniku u hijerarhiji vlasti, kji ima ulgu carevg pmćnika uupravljanju zemljm. Funkcija carskg sudije najčešće se spajala sa dužnšću

upravljanja stalim društvenim pslvima na dređenj teritriji, a vrši ju je nmah, kji je zbg tga nsi titulu “sveštenika bginje istine”. Vjskm je upravlja “načelnik”, ka carev punmćenik, a vjna imvina bila je pdupravm “kuće ružja”.

Takav sistem vlasti držaće se, uz izvjesne mdikacije, u Nvm cars-tvu, kje nastaje pčetkm XVI vijeka p.n.e., kada se Egipat slbađa tuđi-nske vlasti i pd vđstvm tebanskih careva pstaje ujedinjena, samstalna inezavisna država. U tme će uspjeti uprks iskušenjima št su ih dnijeli naj-

prije snaženje uticaja nmaha u dnsu na centralne rgane, a ptm i prastuticaja svešteničkg slja, kji će u peridu nakn Ramzesa III (1204-1173. p.n.e.) prerasti u zatvrenu kastu sa nasljednim pravm, čiji prvsvešetenici pretenduju da budu na čelu države ( čemu gvri primjer duhvnika Herihra,kji je uklni s vlasti Ramzesa XII i sje na faranski prijest, brazlažući tvljm bgva, sbit bga Amn-Ra, kji ga je “prizna za cara”).

Vjn-trgvačka ekspanzija Egipta u dba Nvg carstva ima za psljedicudalje jačanje aparata državne uprave sabrazn pricipu strge centralizacijei hijerarhizacije. Tme dprinsi i svjevrsna militarizacija zemlje, izražena

u tendenciji pvjeravanja vjnim kmandantima da vrše civilne pslve. Na


35/860

34

RADoVAN RADoNJIĆ

čelu državne vlasti nalazi se vezir, kji radi p direktnim carevim uputstvimai ima ulgu neke vrste najvišeg činvnika države, tj. šefa administracije. Pdnjegvm nepsrednm nadležnšću nalaze se sve kancelarije civilne vlasti(resri), vjna uprava ka i sveklik zemljišni fnd, dnsn sistem nav-

dnjavanja. on vrši vrhvni sudski nadzr i kntrliše presku i lkalnu upravu.Raniji samstalni upravnici blasti gube svju nezavisnst i dužni su da mu se u ptpunsti pkravaju. T važi i za faranve namjesnike kji se nalaze na čeluadministrativnih kruga južng i sjeverng Egipta. Pd njegvm kntrlmsu i carski činvnici kji se nalaze na čelu nma, dnsn gradva i tvrđava.

Sudstv funkciniše p kdikvanm pravu, sabrazn ideji pravednsti.U zapisu Amenhtepa III, kji je sebe naziva “zavđačem zakna” ističe se:“Zakn je staja čvrst, nijesam krši dluke, već sam pred činjenicama ćuta,da bih izazva likvanje i radst”. Idealnim se, inače, smatra sudija kji svj predmet “razmatra pravedn, kji ne pkazuje pristrasnst, kji pušta dvjiculjudi (parničara) da d njega du zadvljni, kji sudi i slabme i mćnme,kji ne daje prednst uglednm nad neuglednim i kji nagrađuje ugnjetenga,nalažući dmazdu nme k je zl pčini”.

S takvim prmjenama u rganizaciji vlasti, mdikuje se i kult cara- bga. Bgvi prirde se pstepen pretvaraju u državne bgve, tj. u zaštitnikedržave, cara i carske vlasti. Tak se oziris, bg umiranja i vaskrsavanja prirde, pretvara u pkrvitelja carske vlasti, pa se u tm cilju sve češće prikazuje u vidu

farana. I bg sunca, Hrus, nekada sa ttemskim blikm skla, vremenm pstaje carev čuvar, a njegvim imenm značava se jedna d faranvih titula.Taj mističk-religijski trend prisutan je u svim blastima stvaralaštava, dumjetnsti i književnsti, d arhitekture (gdje se mć deikvang cara nastji predstaviti ne sam mnumentalnim zdanjima u kjima stluje, neg i isttakvim grbnicima u kjima nastavlja živt na “nm” svijetu - piramidama).Zagrnut takvim telškim ruhm, mdikuje se i kult mrtvih, tj. vjera u tda ljudi kji su sahranjeni uz dgvarajući religijsk-magijski ritual mgu u

zagrbnm svijetu da budu ist n št su bili na “vm” svijetu, te da sačuvajusve svje privilegije i dbra. Tak bg oziris, ka inkarnacija vječne snage prirde, pstaje snvna zalga čvjekvg vaskrsnuća i t na isti način ka ikad je sam car-bg u pitanju. Izjednačenst čvjeka u nvm živtu sa samimcarem-bgm, u jednm religijskm tekstu se vak pisuje: “Ka št uistinuživi oziris, tak živiš i ti. Ka št uistinu n ne umire, tak ne umireš ni ti. Kašt uistinu n ne prpada, tak ne prpadaš ni ti”.

*Glavni izvr pdataka društvenm uređenju Vavilnskg carstva, na-

stalg u slivlju rijeka Eufrata i Tigra, predstavlja znameniti Hamurabijev za-


36/860

35

PoLITIČKE DoKTRINE

konik , kji u svja 282 člana buhvata ne sam raznvrsnu pravnu materiju(d slženih svjinskih, prek prdičnih, d bligacinih i krivičnpravnihdnsa), neg i gtv sve drug d važnsti za sticanje infrmacije tj dre-vnj državi.

Vaviln je, u dba cara Hamurabija (1792-1750. p.n.e.), desptija za kjuse bičn kaže da je bila “tipična za stari Istk”. Uprava u tj zemljmi bila jestrg centralizvana: sva vrhvna vlast - zakndavna, izvršna, sudska i vjerska- nalazila se u carevim rukama. P učenju vavilnskih sveštenika, kji stvarajukult svga cara, t je bila psljedica činjenice da n vlast dbija d bga i dazat nik nema prav ne sam da bude iznad njega, neg ni da mu bude ravan.Sam Hamurabije, za kga se se kaže da je vdi ambiciznu (i svajačku)spljnu plitiku, sebi i svjj vlasti, kaže: “Bgvi Anu i Enlil pzvali sumene, Hamurabija, slavng, bgbjažljivg vjnika… Ja, Hamurabije, jesam pastir izabran d bga Enlila… carski izdanak, rđen d bga Sina… pun-vlasni car careva, brat bga Zamame… bžanski car careva… Marduk me je pzva da upravljam nardm i darujem zemlji blagstanje”. Hamurabije bgaMarduka, inače, značava ka gspdara svijeta i živta i iz fakta da je dnjega dbi vlast izvdi zaključak da je njegva mć na zemlji (u državi čiji je gspdar) apslutna, a vlast negraničena. Zat pvdm prglašenja svgzaknika kaže: “P zapvjesti Šamaša, velikg sudije neba i zemlje, mj zaknvlada svijetm, a p dluci Marduka, mjega gspdara, ne pstji nik k m-

že ukinuti mje dluke”.Car u krajnjj liniji upravlja i velikim irigacinim sistemm u svjj

zemlji. Čak mu se pripusuje kpanje kanala Nar - Hamurabi, za kji je reka da predstavlja “bgatstv narda, kji sbm dnsi bilje vde Sumeru i Akadu, pretvara svje bale u kulturnu blast, gmila rpe žita i snabdijeva stalnmvdm stanvništv Sumera i Akada”.

Hamurabiju, u vršenju funkcije nepriksnveng vrhvng zakndavca,sudije i upravitelja sveklikm rganizacijm društva i države, uključujući i

sistem vještačkg navdnjava zemlje, pmaže razvijeni, slženi i vema centra-lizvani birkratski aparat. Jedni činvnici su, tak, imali u svjj nadležnsti pjedine grane centralne uprave, drugi su upravljali gradvima i blastima, predstavljajući neku vrstu carevih namjesnika, a treći, regrutvani iz redva“najstarijih i uglednih građana”, vršili su sudsku vlast. Velikim gradvima(Vavilnm, Siparm i drugim), upravljali su činvnici kji su nsili viskutitulu “šakanaku”, a manjim gradvima i blastima činvnici kji su se zvali“rabianum”. Sudske funkcije imali su ne sam šakanaku i rabianum (svaki nasvjj teritriji), neg i tzv. hramvne sudije, kje su iskaze krivljenih primali

u hramvima, pred statum bžanstva.


37/860

36

RADoVAN RADoNJIĆ

Vaviln je, ka i sve desptije u njegvm susjedstvu, rbvlasničkdruštv i ima relativn razvijen sistem iskrišćavanja rbvskg rada. Slbdnistanvnici zemlje, pak, čvrst su inkrprirani u njegv privredni živt veći time št su bili dužni da državaju irigacini sistem na teritriji gdje žive.

Svaki kvar na tm sistemu izazvan njihvm nepažnjm, mrali su sami datklne, a svaku štetu nastalu usljed tg kvara, da nadknade. Uz t, plaćalisu razne preze (na ljetinu, pripld stke, ulv ribe), kji su se sticali u carskuruznicu i brazvali dvrsku imvinu, kja se, ka i imvina hramva, nalazila pd specijalnm zaštitm zakna. Car je na sva dbra u zemlji gleda ka nasvje vlasništv i smatra da ima prav da ih tuđuje d privatnih vlasnika ipština i predaje ka carske pklne pjedinim dstjanstvenicima. Ipak, kak piše V. I . Andrejev, “krupni carski zemljišni kmpleksi nijesu eksplatisani sa-m d strane uprave carskg dvra, uglavnm pmću rbvskg rada, negi d arendatra, kji su jedan di tih zemljišta uzimali pd zakup”. Pri tme jedavanje zemlje u zakup praćen dgvarajućim bredima, čija je funkcija bilada ukažu na t da predmet zakupa (najčešće kmpleks zemlje) pstaje psjedzakupca, tj. da se nalazi u njegvim rukama, ali da nije njegva svjina.

Vaviln pznaje privatnu svjinu i zaknski je štiti. Vlasnik privatng psjeda, na primjer, kme je carski činvnik nezaknit duze zemlju, mga je da se žali caru s dbrim izgledima da će mu žalba biti uslišena. P nekimzapisima, uprav Hamurabiju pripada iskaz: “Zar plje kje se nalazi u vječnj

svjini mže bil k prisvjiti?” Zakni su narčit naklnjeni zaštiti imvinei interesa rbvlasnika, a p tm snvu i rbvlasništva. T ipak ne značida se tleriše samvlja bgataša, tj. da se njihvi dnsi sa manje imućnimi mćnim ne pdvrgavaju regulama, dnsn sankcijama cijelnih pravnihdokumenata.

Vaviln pznaje i institut klektivne dgvrnsti. Hamurabijev zakonik ,u članu 23, prpisuje da uklik se, na primjer, ne uhvati pčinilac neke pljačke,štetu ima da nadknadi “mjest u kme je pljačkaš živi”.

*Persija se u društvenm i plitičkm smislu razvija sličn Egiptu i Va-vilnu, u pnečemu i p ugledu na njih.

Zaslužnim za stvaranje mćne persijske države smatra se car Darije IHistasp (521-485. gdine p.n.e.), kji je zamašnim refrmama, p ugledu nasusjedne zemlje, d labavg saveza relativn primitivnih plemena stvri zan vrijeme mdernu društvenu rganizaciju. Persijanci se, veli Herdt, radugledaju na druge i kriste tekvine njihvih kultura. Tak, na primjer, njihvalegenda stvaranju i smaku svijeta pdsjeća na vavilnski mit stvaranju

svijeta i ptpu. Persijski car prikazuje se ka herj kji pbjeđuje strašnu


38/860

37

PoLITIČKE DoKTRINE

zvijer, baš ka i u junak asirsk-vavilnskg spjeva legendarnm junakuGilgamešu, kji je dvjema svjim trećinama bi bg, a jednm trećinm čvjek.Persijski vrhvni bg Ahuramazdu nebeski je car u krilatim sunčevm disku,št vema pdsjeća na asirsku predstavu njihvm vrhvnm bgu Ašuru.

Tm “elastičnšču” u dnšenju prema zasadima susjednih kultura, Persijancine čine krist sam sebi neg i civilizaciji upšte, budući da se na taj načiniskazuju ka svjevrstan duhvni mst kji spaja istčni svijet, sbit zemljePrednje Azije, sa svijetm antičke evrpske kulture.

Vlast je u Persiji, ka i u stalim istčnim desptijama, vema centralizvanai strg hijerarhizvana. Na čelu zemlje nalazi se nepriksnveni car u čije imenajviši činvnici upravljaju pjedinim centralnim rganima uprave: sudstvm,nansijama, vjskm. Car ima ličng sekretara kji sastavlja njegve ukaze ispecijalne pslanice prek kjih pšti sa činvnicima (št iziskuje ptrebu za pstjanjem uredn vđeng arhiva). Dekreti sa carevim ptpism smatranisu zaknima. Sam car, pet, kak Herdt kazuje, ima negraničenu vlast, tj.zaknm ptvrđen prav “da čini sve št zaželi”.

Tak pstavljena centralna vlast, ipak, nije sasvim apsrbvala pravasatrapija, administrativnih jedinica, u kjima su u izvjesnj mjeri vladali mje-sn prav i sistemi mjera, preska nepriksnvenst, privilegije hramva isveštenstva i lkalni jezici. osim tga, p svjedčenjima antičkih grčkih aut-ra, u pjedinim peridima (zavisn d pštih prilika u zemlji, dnsn d sv-

jstava i predjeljenja ličnsti kje su se nalazile na njenm čelu), Persiju sukarakterisali “zainteresvanst nih kji drže vlast za sve dbre ideje u društvu”i slbda gvra. U Platnvim Zakonima, na primjer, piše: “Pd Kirvm vla-dm živt Persijanaca bi je u pametnj saglasnsti slbde i pdaništva i,nakn št su dbili svju slbdu, pstali su gspdari velikg brja drugihnarda. Ka gspdari, Persijanci su pkrenim nardima darvali slbdu itretirali ih ist ka i sebe, št je pvećal danst vjnika prema starješinama,spremnih da u bavljanju službe gledaju pasnsti u či. Imperatr se nije ljuti

uklik bi se neki d njegvih pdanika hrabri da mu daje savjete. Naprtiv,n je pštva slbdu gvra i cijeni je ne kji mgu da mu pruže pmću blikvanju državne plitike i mgućava mudrima da svju spsbnstuptrijebe u krist zajednice. U uslvima slbde, prijateljstva i uptrebepšteg fnda ideja, Persijanci su u tm peridu pstigli velike napretke na svim pljima”. Kasnije je, pd vlašču Darija I i njegvih nasljednika, nardu duzetaslbda, a uprava utemeljena na besprizivnm pdaništvu prema centralnjvlasti i caru.

U Persiji, inače, etnički Persijanci imaju privilegvan plžaj i, za razliku

d drugih njenih stanvnika, ne plaćaju prez.


39/860

38

RADoVAN RADoNJIĆ

S prerastanjem Persije u veliku državu, stvarenim svajanjem susjednihblasti i plemena, javlja se ambicija njenih careva za nvim teritrijalnim prširenjem i sticanjem prava da vladaju svijetm. Religijsk-idelgijskusnvu te ambicije čini terija p kjj je persijski vrhvni bg Ahuramazdu

(“uzvišena mudrst”), tvrac neba i zemlje, svjm nepriksnvenm vljmučini persijskg cara “velikim carem”, ili “carem nad carevima”, kji je“jedini gspdar nad mngima” i vlada “nad planinama i ravnicama sa bjestrane mra, sa bje strane pustinje”. Car Darije I “priznaje” da je sve št imadbi milšću Ahuramazdinm, kjega naziva bžanstvm kje je čvjekustvril sreću, a “caru Dariju preda carstv”, pa kaže: “ov carstv kjim javladam - d Skitije kja je iza Sgdijane, pa d Kuša (Etipije) i d Indije pad Sarda - da mi je Ahuramazdu, navjeći među bgvima”. Veličinm bga,razumije se, dređuje se i veličina cara kjemu bg daje vlast, dnsn stvara preduslv da se caru pripiše dgvarajući “neugasivi sjaj” (hvarno), ili da seknstatuje njegva basjanst bžanskim suncem, kja mu daje magijsku silui nepbjedivst. Da je tak, Darije ptvrđuje riječima: “Ev št sam ja uradivljm Ahurmazdue, u tku jedne iste gdine, pšt sam psta car. Bi samse u devetnaest bitaka, vljm Arhumadzua dbi sam ih i devet careva samzarbi”. Radi pdsjećanja na sve t, Darije je naredi da se na njegvmnadgrbnm spmeniku napiše: “Kplje persijskih ratnika prdrl je dalek, persijski ratnik učestvva je u bitkama dalek d Persije, n ne strijepi ni pred

kakvim neprijateljem”.Persijski san “vladavini svijetm”, nakn cara Darija, nastavlja Kserks

(486-465.g.p.n.e.), čija je ambicija da zavlada čitavim Sredzemljem. Herdt piše da je Kserks tim pvdm gvri: “Ak svjim Atinjane i njima susjedninard št zauzima zemlju Frižanina Pelpsa, nda ćem granice persijskezemlje pmjeriti sve d Zevsvg etra. Sunce više neće gledati nijednu zemljuizvan granica naše zemlje; zajedn sa vama ja ću prći čitavm Evrpm, i svezemlje pretvriti u jednu. Ak mi pkrim vdje nabrjene narde, nda, št

se kaže, neće stati više nijedng grada, nijedng narda kji bi se usudili da seupuste u bj sa nama. Dakle, stavićem jaram rpstva kak na ne kji su namkrivi, tak i na nevine”.

*Hinduistička civilizacija se frmira miješanjem raznih kultura dmr-

dačkg stanvništva sa kulturama dseljenika, uglavnm svajača, pputArijevca, narda iranskg prijekla, kji k 1500. gdine p.n.e. naseljava dlinuInda i nastji da uspstavi kntrlu nad zapsjednutim prstrm, dnsn daučvrsti svj privilegvani plžaj. Hinduizam, stga, za razliku d drugih reli-

gija, ne traži d sljedbenika privrženst bil kakvim jedinstvenim dktrinama i


40/860

39

PoLITIČKE DoKTRINE

“jedinim” svetim knjigama. U principu, svaki Hindus ima prav da vjeruje u nšt hće, ili da ne vjeruje niušt. Ipak, t ne znači da je hinduistička duhvnakultura lišena snvnih religijskih, dnsn lzfsk-etičkih uvjerenja kja naneki način prihvata većina Hindusa. T narčit važi za shvatanja ciljeva živta

i pravila pnašanja ljudi, gdje pstje dharma, arhta, kama i mokša. Dharma,nauk pnašanju ljudi, iskazuje se u šastrama (stihvanim uputstvima). Uvrijeme dminacije vedske književnsti (riječ “veda” znači “znanje”), kja je smatrana nekm vrstm izraza i iskaza istina “za sva vremena”, dharma jeznačavala prvenstven brednu nrmu kja utvrđuje pravila pnašanja (s- bit dužnsti) pripadnika pjedinih kasta u vjerskj praksi. Artha, nauk pliti-ci i interesima, uči kralja kak da vlada, a ljude kak da pstanu bgati. Ka-ma je nauk zadvljstvima. Mkša je, ka nauk duhvnm slbđenju,sadržana u ranim vedskim spisima i dnsi se na pitanja društveng i mralngreda. Ta četiri nauka, zajedn sa raznim religijskim mitvima, imaju jakvelik uticaj na razvj plitičkih misli i ideja u drevnj Indiji. Na t ukazujunajstariji pznati zbrnici bičajng prava ( Dharmašastra), u kjima se krzpise religijsk-magijskih rutala nudi slika idealizvanim blicima scijaln- plitičkg uređenja društva, dnsn kastinskm uređenju. Taj se uticajmže jasn prepznati i u idelgiji brahmanizma, uglavnm utemeljenj naVedama (svetim knjigama, nastalim k 2.000 gdina p.n.e.) i Upanišadama (lzfsk-terijskim raspravama), prema kjima je bgm pržet “sve št

se pkreće”, pa i ustrjstv društva, plžaj pjedinih staleža u njemu, te pravnjihvih članva. o tme gvri Manuov zakonik , pisani pravni spmenikiz, kak se pretpstavlja, II vijeka p.n.e., kji sim “uputstva za careve kdsastavljanja ukaza”, nudi i razmišljanja nekim važnim plitičk-eknmskimtemama. Time diše i Arthašastra (nauka plitici), čijim se autrm smatraKautila, jedan d ministara indijskg cara Čandragupte (na prelasku iz IV u IIIv.p.n.e.).

Religijsk-lzfsku snvu na kjj se frmira društveni sistem u

drevnj Indiji čini uvjerenje da se ljudi rađaju s različitim svjstvima (sabra-znim njihvj djelatnsti u prethdnim živtima), te da zavisn d dužnstikje imaju ka pripadnici svje kaste stiču zasluge (karma) za status prilikmsljedećeg rađanja. Tim uvjerenjem bjašnjava se, i pravdava, hijerarhijska pdjela društva, kja je nasljedna i neprmjenljiva. Na njemu, u svim pme-nutim zbrnicima, pstjava ideja vrhvnm bgu (Brahmi) ka tvrcusvijeta, kji, kak u Manuovom zakoniku piše, svje velik djel izvršava takšt d pjedinih djelva tijela prvg čvjeka (Purše) stvara pjedine kaste:d usta - brahmane, d ruku - kšatrije, d bedara - vaišije i d ngu - šudre.

Da bi vakva kastinska struktura imala smisla, i da bi se “sav taj stvreni svi-


41/860

40

RADoVAN RADoNJIĆ

jet” zaštiti d iznenađenja, psebn nih št bi mgla prizaći iz njegveeventualne funkcinalne neusklađensti, Brahma je svim kastama preddredinjihv društveni plžaj i ulgu. “Brahmanu je dredi pduku i učenje Veda, bavljanje žrtve za sebe i za druge, davanje i primanje. Kšatriji je dredi zaštitu

ljudi, davanje i bavljanje žrtve, učenje Veda i dvraćanje d privržensti istrasti. Vaišiji je dredi uzgj stke, bavljanje i vršenje žrtve, učenje Veda,trgvinu, psuđivanje nvca, brađivanje zemlje. Šudri je gspdar dredisam jedn bavljenje: želju da bez zavisti i prksa služi tim stalim varnama”.Kaste se među sbm razlikuju p scijalnm i eknmskm statusu i pli-tičkim pravima svjih pripadnika. U Manuovom zakoniku se za brahmana, p-red stalg, kaže: “Pstrižene kse, drezanih nktiju i brade, buzdavajućistrasti religijskim pdvizima, nseći bijel dijel i budući čist, brahman trebada se uvijek bavi pručavanjem Veda i takvim pslvima kji će dprinsitinjegvm blagstanju”. Šudra je faktički rb (svejedn da li je t psta karatni zarbljenik, rđenjem, nasljeđem, kupvinm, darvanjem, p kazni ilika sluga) i bez ikakvih je prava na imanje i slbdu. on je svjina brahmana,kji ima prav da ga silm tjera da radi ili da ga prda. Pri tme (kaže se uVedi o varnama), “šudra d gazde tpušten nije rpstva slbdan”. Brahman, pak, ima apslutnu vlast i nepriksnven je nadređen ne sam šudrama, već i pripadnicima stalih dvaju kasti. “Sam rđenje brahmana - kaže se u Manuo-vom zakoniku - čin je vaplćenja dharma” (bžanskg zakna, kjega mraju

da pštuju svi članvi društva). “Brahman se - ističe se dalje - rađa radi čuvanjariznice dharme i zauzima najviše mjest na zemlji, ka vladar svih bića”. Zbgtga, “sve št pstji na vm svijetu” - njegva je svjina.

Religija se kristi i za učvršćenje autriteta čelnika tg društva - cara.U tm pgledu, Indija se ne razlikuje d Egipta ili Vavilna, budući da se i unjj car smatra inkarnacijm bga. U Manuovom zakoniku, tak, piše: “Bg jestvri cara radi zaštite te (tvrevine, države - R. R.), uzevši u tu svrhu vječitečestice d Indre, Vjetra, Jame, Sunca, ognja, Varune, Mjeseca i Gspdara

bgatstva (Kuvere). Pšt je car stvren d djelića tih gspdara-bgva, t nsjajem nadmaša sva stvrena bića, i ka sunce žeže či i srce, te nik na zemlji unjega ne mže da gleda. P svjj (natprirdnj) mći n je vatra i vjetar, n jesunce i mjesec, n je gspdar pravsuđa, n je Kuvera, n - Varuna, n - VelikiIndra. Čak ni ka dijete car se ne smije prezirati (pri pmisli) da je n (sam)smrtn biće, jer je n velik bžanstv u čvječjem liku. Vatra spaljuje samng čvjeka kji jj se neprezn približi. Vatra carevg (gnjeva) uništava svu prdicu, sa njenm stkm i stečenm imvinm”.

Uprks takvm deikvanju cara, njegva mć se ne dnsi pdjednak

na sve djelve starindijskg društva, a u dnsu na brahmane, čak je i gra-


42/860

41

PoLITIČKE DoKTRINE

ničena. Svjevrsni religijski pluralizam Veda ne dzvljava frmiranje m-nteizma u Indiji. otuda nema ni njegvg svjetvng pandana, izražengu strg centralizvanj vlasti, sa jakim mnarhm na čelu. Naprtiv, car(dnsn kralj) je dužan ne sam da visk cijeni brahmane, već i da prihvata

njihv tumačenje Veda, pridržava se njihvih savjeta i puka i d njih uči“isknsku vještinu upravljanja”. Car (dnsn kralj) mra da se pmiri s timda brahmani jedini imaju prav da tumače smisa, sadržaj i valjanst svakekonkretne primjene dharme, te da se “n št četiri ili čak tri (brahmana),kji su ptpun pručili Vede prglase, mra priznati ka sveti zakn”. Zanjega, takđe, ne smije da bude sprn ni t, da “zapvjedništv nad vjskm,upravljanje kraljevstvm, vđenje sudstva i vladanje cijelim svijetm pristjisam pznavacu Veda”. Pziciju vladara spram najviše društvene kaste jasn

dređuje i tvrdnja (u Vedi o brahmanima), da sam “brahmanskim naukvanjemi žarm kralj carstv država”. Brahmani su, naprst, smatrani najvišim međuljudima, usljed čega čak ni car (dnsn kralj) nije mga da ih sudi na bilkju težu kaznu d izgnanstva, ili brijanja glave, pri čemu ni ni tada nijesugubili ni imvinu, ni druga prava kja su stekli rđenjem u svjj kasti.

Brahmanistički se apslutizam, sim na ptpunj kntrli cjelkupngduhvng živta, zasniva i na razvijenm sistemu prinude (tzv. dandanisanju)i strgm pštvanju kastinskg uređenja. Manuov zakonik prinudu značava

ka glavn sredstv držanja pretka. U njemu se kaže, da “sav svijet kaznadržava” i da bi se kaste pkvarile, grade srušile, a ljudi zaratili, “kada bi kaznezatajile”. I brnut, “iz straha (d kazne) sva živa bića, pkretna i nepkretna,vrše n št im je svjstven, a inače izbjegavaju (vršenje) svjih baveza”.otuda i lgičan zaključak da prinudm treba ()čuvati i pstjeći dns snagau društvu. “Kad car ne bi energičn izrica kazne nima kji kaznu zaslužuju,nda bi najmćnijni ispekli najslabije ka ribe na ža

Documents

cgo-izdavastvo-politicke-doktrine.pdf