Sveuilite u Zadru

Tomislav Janovi

Citiranje, parafraziranje i upuivanje na izvore u akademskim tekstovima

nastavni materijal za kolegij Akademsko pisanje

Zadar, 2009.

Sadraj

0. Uvodne napomene ................................................................ 2

1. Osnovni pojmovi .................................................................. 3

2. Izravno navoenje (citiranje)................................................ 4

3. Neizravno navoenje (parafraziranje) .................................. 7

4. Pisanje bibliografskih jedinica (sastavljanje popisa literature)............................................ 10

5. Korisna literatura ................................................................ 22

1

0. Uvodne napomene

Izravno i neizravno navoenje (citiranje), upuivanje (referiranje) na izvore te pisanje bibliografije (literature) standardni su postupci bez kojih je nezamislivo pisanje, ali i itanje i razumijevanje akademskih radova od seminarskih i zavrnih radova do strunih i znanstvenih. Stoga je za svakog lana akademske zajednice vano da to bre i to uspjenije ovlada tim vjetinama. Kada je rije o citiranju i parafraziranju, dva su kljuna zahtjeva koja se postavljaju pred pisca akademskog rada: da vjerodostojno prenese sadraj koji citira ili parafrazira te da na to jasniji nain uputi itatelja na izvore s kojih je te sadraje preuzeo.

Naalost, u akademskom svijetu jo uvijek ne postoji jedinstveni nain upuivanja na izvore odnosno njihova biljeenja. Ipak, u posljednja dva desetljea kao najraireniji nain nametnuo se tzv. Harvardski bibliografski stil (Harvard Bibliographic Style). Osnovu te metode ini postupak umetanja upute na bibliografski izvor u sam tekst, to je mogue blie mjestu izravnog ili neizravnog navoda. Uputa na izvor slui kao poveznica s cjelovitim bibliografskim zapisom koji se navodi u literaturi na kraju teksta. Ova se metoda pokazala jednostavnijom i praktinijom od alternativnih metoda upuivanja na izvore. Ono to je zajedniko veini tih alternativnih, danas uglavnom zastarjelih metoda je navoenje bibliografske upute (reference) u biljeci na kraju stranice (fusnoti) ili na kraju teksta.

Ovaj nastavni materijal temelji se na Harvardskom sustavu referiranja i biljeenja bibliografskih izvora. No, valja napomenuti da ni taj sustav nije potpuno ujednaen, to znai da postoje njegove razliite inaice (varijacije), ovisno o instituciji odnosno autoru/-ici koja ga primjenjuje. Detaljni podatci o Harvardskom bibliografskom sustavu mogu se nai na nekoj od mnogobrojnih internetskih stranica posveenim tom sustavi ili znanstvenim bibliografijama openito.1

Naputci koji slijede sastoje se od definicije osnovnih pojmova, naputaka za izravno navoenje (citiranje), naputaka za neizravno navoenje te naputaka za pisanje bibliografske jedinice (sastavljanje popisa literature). Svi postupci, pravila i preporuke ilustrirani su primjerima koji se bojom razlikuju od ostatka teksta.

1 Vidi posljednju stranicu ovog nastavnog materijala.

2

1. Osnovni pojmovi

Informacijski sadraj: informacije utjelovljene u bilo kojem fizikom sustavu od najjednostavnijeg (kao to je zraka svjetlosti) do najsloenijih (kao to je Internet ili ljudski mozak).

Informacijski izvor: bilo koji sustav s kojega je mogue preuzeti (pokupiti) neki informacijski sadraj.

Medij: bilo koji sustav koji moe posluiti za pohranu, preuzimanje i prijenos (reprodukciju) informacijskih sadraja.

Tekst: informacijski sadraj, izraen u nekom jeziku (prirodnom, umjetnom, glazbenom, slikovnom itd.) i pohranjen na nekom trajnijem mediju (rukopisnom, tiskanom, elektromagnetskom, elektronikom itd.), i koji ini znaenjsku i prostorno-vremensku cjelinu.

Zatieni informacijski sadraj: ideja, otkrie, teorija, objanjenje, hipoteza, argument, dokaz, interpretacija, metoda, ali i bilo koje drugo originalano postignue znanstvene, ali i uope intelektualne aktivnosti, koje najee (ali ne uvijek!) postoji u formi teksta, a ije izravno ili neizravno navoenje u akademskom tekstu povlai za sobom dvostruku obvezu: (a) obvezu vjernosti izvoru odakle se preuzima i (b) obvezu upuivanja (referiranja) na taj izvor (osim u sluaju ako je rije o opepoznatom postignuu).

Bibliografski izvor: knjiga, asopis, novina, baza podataka, internetska stranica, radijska ili televizijska emisija, javno predavanje, privatni razgovor, natpis na zidu nepoznatog autora, i svaki drugi drugi medij s kojega je u akademski tekt preuzet neki drugi tekst odnosno neki zatieni informacijski sadraj.

Izravno navoenje ili citiranje: standardizirani postupak u akademskom pisanju kojim se u matini tekst umee neki drugi tekst, pri emu se navodi uputa (referenca) na bibliografski izvor odakle je preuzet.

Neizravno navoenje (parafraziranje): standardizirani postupak u akademskom pisanju kojim se (prepriavanjem, saimanjem, tumaenjem i sl.) u matini tekst unosi zatieni informacijski sadraj preuzet s nekog bibliografskog izvora, pri emu se (osim ako je rije o opepoznatom sadraju) navodi uputa (referenca) na taj izvor.

Upuivanje ili referiranje na izvor: standardizirani postupak u akademskom pisanju kojim se itatelj upuuje na izvor s kojega je preuzet neki tekst ili neki zatieni informacijski sadraj.

Bibliografska jedinica: pojedinana biljeka u literaturi na kraju akademskog teksta na koju se odnosi uputa ili referenca u tekstu, i koja sadri sve relevantne podatke za tonu identifikaciju bibliografskog izvora s kojega je preuzet citirani tekst odnosno zatieni informacijski sadraj.

3

2. Izravno navoenje (citiranje)

Izravno navoenje ili citiranje umetanje drugog teksta (tueg ili vlastitog) u akademski tekst jedan je od najuobiajenijih i najvanijih postupaka u akademskom pisanju. Tekst koji se umee, a koji se naziva navod ili citat, mora biti istaknut kako bi se jasno razlikovao od matinog teksta. Isticanje se postie na dva naina: (a) stavljanjem citiranog teksta u navodnike2, ili (b) izdvajanjem citiranog teksta u zaseban odlomak, zatim uvlaenjem tog odlomka prema desnoj margini (u pravilu 1 do 2 cm u odnosu na matini tekst) te smanjivanjem veliine slovnog znaka (fonta).

Prvi postupak isticanja primjenjuje se ako je citirani tekst krai od tri do pet redaka. Ako je dui od tri do pet redaka, primjenjuje se drugi postupak. U oba se sluaja obavezno navodi uputa (referenca) na izvor citata.

Uputa ili referenca na izvor citata navodi se u samom tekstu, neposredno ispred ili neposredno iza citiranog teksta, ovisno o vrsti citata, ali i strukturi teksta, tj. ovisno o tome gdje je autoru najprikladnije spomenuti prezime citiranog autora. Uputa ili referenca sadri tri elementa: (a) prezime citiranog autora ili citirane autorice odnosno prezimena citiranih autora ili autorica3, zatim (b) godinu izdavanja publikacije iz koje je preuzet citat (odnosno, za netiskani izvor, godina ili neka druga identifikacijska oznaka), te (c) broj stranice ili stranica4 s koje (ili s kojih) je citat preuzet (ako je rije o tiskanom izvoru). Element (a) i (b) su odvojeni zagradom ili zarezom, a elementi (b) i (c) dvotokom. Budui da se prezime (a ponekad i ime) citiranog autora obino spominje u tekstu koji prethodi citatu, godina izdavanja (objave) i broj stranice se navode u zagradi uz njegovo prezime. Ponekad se, ovisno o nainu citiranja, sva tri navedena elementa navode u zagrad

irani tekst (npr. za prvocitirani tekst: 2006a

i.5 U sluaju da se u akademskom tekstu citiraju dva teksta (ili vie njih) istog

autora i iste godine izdavanja (to znai da su prva dva elementa upute na izvor identina), uputi se uz godinu izdavanja dodaje jo i malo slovo abecede, i to prema abecednom redu za svaki novocit

, za drugocitirani tekst: 2006b, itd.). U sluaju da se citira tekst dvoje ili troje autora, u uputi (referenci) na izvor

tog teksta navode se prezimena svih autora, i to redoslijedom kojim su navedeni u izvoru. U sluaju da je rije o vie od troje autora, u uputi se navodi samo prezime

2 U sluaju da se i unutar samog citiranog teksta pojavljuju navodnici, ti navodnici moraju biti drugaiji od

naroja

(jupotrebljava se tako kao da se odnosi i na jedninu i na mnoinu, tj. kao

daj

te zbjegava zbog njezine nepraktinosti za itatelja.

vodnika koji oznaavaju citat. 3 U daljnjem tekstu izraz autor upotrebljava se tako kao da se odnosi na oba roda (muki i enski) i na oba b

edninu i mnoinu). Dakle, rije autor treba itati kao da pie autor ili autorica odnosno autori ili autorice. 4 U daljnjem tekstu izraz broj stranice pie broj stranice ili brojevi stranica. 5 Nekada su se ti podatci navodili u tzv. pozivnoj biljeci (fusnoti) koja se umetala na dno stranice ili na kraksta. U Harvardskom bibliografskom sustavu ta se metoda i

4

prvog

. Naravno, ako se vie puta pozivamo na isti izvor (tj. navod

re navode se dvije likaciju citiranog autora, a druga za

jeri.

nettovom shvaanju (1991: 207), sam je ljudski um artefakt koji ili bolje stanite

dvajanjem u zaseban odlomak Vea pseoskih

go novih ideja.

m. Time ve imam potrebno temeljno naelo moral

autora iza ega slijedi oznaka et al.6, dok se prezimena svih autora navode u odgovarajuoj bibliografskoj jedinici na kraju akademskog teksta.

Referenci (uputi) uz svaki pojedinani citat, u popisu literature na kraju teksta pridruuje se odgovarajua bibliografska jedinica koja sadri cjelovite podatke o izvoru citata

imo vie referenci na isti izvor), u literaturi za taj izvor navodimo jednu bibliografsku jedinicu.

U sluaju da se citirani tekst citira prema nematinom izvoru, tj. ako se preuzima od autora koji nije autor dotinog teksta (nego ga je i sam citirao), tada se u zagradi navode prezimena obaju autora: i prezime citiranog autora i prezime autora publikacije prema kojoj je tekst citiran, s time da se ispred prezimena potonjeg autora dodaje oznaka prema s dvotokom (a iza prezimena opet godina objave i broj stranice). Sukladno tome, u popisu literatubibliografske jedinice (biljeke): jedna za pubpublikaciju autora prema kojoj je tekst citiran. Slijede prim

Primjer 1: oznaavanje citata navodnicima Prema Dennastaje kada memi preustroje ljudski mozak kako bi od njega uinza meme.

Primjer 2: oznaavanje citata izrivlanost gradskih ivotnih navika i ideja (gradskih mema) od onih moe se ovako objasniti: Kada gradski ljudi odu na selo, zbog manje gustoe naseljenosti oni sreu manje seoskih ljudi, te preuzimaju manje ruralnih mema zato to ih manje i postoji; no kada seoski ljudi odu u grad, oni susreu mnogo gradskih ljudi i mnoPosljedica je memetiki pritisak za ivotom u gradu. (Blackmore, 2005: 264)

Primjer 3: citiranje navodnicima prema nematinoj publikaciji Definicija etike koju daje Albert Schweitzer (1929.), vicarski lijenik i jedan od najveih dobrotvora prolog stoljea, glasi: Etika [] se sastoji u tome da ja spoznajem nunost [] jednakog strahopotovanja pred svakom voljom za ivotom kao i pred svojom vlastito

nosti. Dobro je odravati i njegovati ivot; zlo je unitavati i sprjeavati ivot. (prema: Singer, 2002: 212).

Citirani tekst ne mora biti kontinuirano (neprekinuto) citiran. Prema potrebi ga se moe prekidati: bilo umetanjem jedne ili nekoliko rijei u citat (ak i unutar iste reenice) bilo isputanjem dijela citranog teksta (jedne ili vie rijei, itave reenice ili vie njih). Umjesto isputenog dijela teksta umeu se tri toke u zagradama (...), a dijelovi necitiranog (dodanog) teksta unutar citata stavljaju se u

6 Skreenica za et alia, to na latinskom znai i drugi.

5

zagrad

a), a na kraju citata se u isticanje ili kurziv

na tijekom ita se

PrimjerNavedimnajblii

nja o kome su razni filozofi davali razna miljenja. [] Sve ove fantazije, a i neke druge, trebalo bi razmotriti, ali na to zaista ne vrijedi troiti vrijeme.

o pripremiti. To se postie tako da navodu prethodi jedna ili vie reenica, ili barem nekoliko rijei, koje imaju za cilj uspostaviti smislenu vezu izmeu citata i matinog teksta, ime se postie retoriki efekt, ali i olakava razumijevanje citata.

u. Isputeni tekst moe se nalaziti na bilo kojem mjestu u citiranoj reenici. Ako se nalazi na samom kraju reenice, onda nakon tri toke u zagradama opet slijedi toka (za kraj reenice).

U sluaju da se u citiranom tekstu eli istaknuti neka rije ili vie njih, ta se rije odnosno te se rijei piu kurzivom (ukoenim slovimzagradi, iza godine i broja stranice, dodaje napomena moje dodan, ime se itatelju daje na znanje da istaknute dijelove citata nije istaknuo njihov autor, ve autor koji ih je citirao. Slijede primjeri.

Primjer 4: isprekidani citat s umetanjem vlastitog teksta Jedan od najveih teoretiara bioloke evolucije u 20. stoljeu, Ernst Mayr (1983a: 326), smatra da se istraivai koji pokuava[ju] utvrditi je li [neko obiljeje] proizvod prirodnog odabiranja ili sluaja [...] suoavaju s epistemolokom dvojbom. Dvojba proizlazi iz injenice to bi [s]koro bilo koja promjeevolucije mogla biti proizvod sluaja. Moe li se to ikada dokazati?, pMayr, te pokazuje da ne moe. Ono to se, prema njemu, moe pokazati je kako bi posjedovanje [...] osobine moglo imati selekcijski povoljan uinak.

5: isprekidani citat s vlastitim isticanjem (dodavanjem kurziva) o jo jedan citat koji je po miljenju mnogih povjesniara znanosti

principu inercije: Salviati: Ne izgleda mi da je ovo pravo vrijeme za ispitivanje uzroka ubrzanja prirodnog giba

U ovom trenutku je cilj naeg autora samo da ispituje i dokae neke osobine ubrzanog gibanja [ma kakav bio uzrok ubrzanja) []. (citirano pema: Mlaenovi, 1986: 135, kurziv dodan).

Kao to se vidi iz svih pet primjera, navod (citat) ne umee se u matini tekst bez prethodne najave. itatelja je na citat potrebn

6

3. Neizravno navoenje (parafraziranje)

Za razliku od izravnog navoenja ili citiranja doslovnog preuzimanja nekog teksta neizravnim navoenjem ili parafraziranjem se vlastitim rijeima prenosi ideja, otkrie, teorija, objanjenje, hipoteza, argument, dokaz, interpretacija nekog drugog autora, primjenjuje neka tua metoda, ili se openito u akademskom tekstu na relevantan nain koristi tui informacijski sadraj. Budui da je taj sadraj u pravilu zatien, njegova reprodukcija ne podlijee samo obvezi upuivanja (referiranja) na izvor, nego i obvezi vjerodostojnog prenoenja njegova informacijskog sadraja. Meutim, za razliku od prenoenja teksta (reenica i dijelova reenica), prenoenje informacijskog sadraja teksta, tako da se na jasan nain zadovolji zahtjev vjerodostojnosti, nije uvijek lak zadatak. Autori se esto suoavaju s optubama da su pogreno prikazali neije stajalite, neiji argument ili neiju teoriju, da su iskrivili neije rijei, da su neije tvrdnje protumaili na subjektivan nain i sl.

Tui akademski tekst je najtipiniji i najei izvor zatienog informacijskog sadraja u akademskom pisanju. Kada prepriavamo tui tekst nije presudno hoemo li potpuno vjerno reproducirati strukturu samog teksta, od reenice do reenice, nego je vano to hoemo li vjerno prenijeti logiki sadraj utjelovljen u tekstu. Isto se odnosi i na bilo koji drugi izvor kojim se sluimo pri parafraziranju. Logiki sadraj tuih misli potrebno je prenijeti jasno i vjerodostojno, ali vlastitim rijeima i vlastitim stilistikim sredstvima, u skladu s ciljem vlastitog teksta.

Tipian je sluaj da se misli nekog autora parafraziraju kako bi se njima pojasnilo stajalite tog autora o nekom pitanju ili kako bi se to stajalite kritiziralo. Imajui to u vidu, jasno ja da parafrazirani tekst ne mora biti jednake duine kao izvorni tekst; njegova e duina ovisiti o cilju parafraziranja. Ako je cilj detaljno komentirati ili kritizirati izvorni tekst, onda parafraza moe biti i dua od izvornog teksta. Ako je cilj saeto prikazati neije stajalite ili neiji argument, onda e ona u pravilu biti kraa od izvornog teksta.

est je sluaj da se izravno i neizravno navoenje kombiniraju: jedan dio preuzetog teksta se izravno citira, a drugi dio tog teksta se parafrazira.

Kao i kod izravnog citiranja, pri svakom neizravnom citiranju (parafraziranju) navodi se uputa (referenca) na izvor iji se sadraj parafrazira. To se ini na potpuno isti nain kao i pri izravnom citiranju: pri prvom spominjanju prezimena autora iji se misaoni sadraj prenosi u vlastiti tekst, navodi se godina objave publikacije (ili bilo kojeg drugog izvora kojim smo se sluili), a iza broja godine, odvojen dvotokom, broj stranice u izvoru (ako postoji). Ti se podatci u pravilu navode u zagradama uz ime autora, ali se mogu navesti i u biljeci na dnu stranice (fusnoti). Ako se parafrazira misaoni sadraj nekog autora prema izvoru koji ne potjee od tog istog autora, tada se u uputi (referenci), navodi i prezime autora ijim izvorom smo se sluili, a ispred prezimena naznaka vidi ili

7

usporedi7. (Nakon prezimena autora slijede uobiajeni podatci: godina izdavanja i broj stranice naravno, ako je rije o izvoru za koji ti podatci postoje.) Kao i u sluaju izravnog citiranja, potpuni podatci o izvoru kojim smo se sluili u parafraziranju nalaze se u literaturi na kraju akademskog teksta, tako da svakoj uputi (referenci) danoj u tekstu ili u biljeci odgovara neka bibliografska jedinica u literaturi. (Razliitim uputama na isti izvor odgovara uvijek ista bibliografska jedinica.)

Prilikom prenoenja tueg sadraja potrebno je osobitu panju obratiti na to da itatelju u svakom trenutku bude jasno je li odlomak akademskog teksta koji trenutno ita napisan sa stajalita autora matinog teksta ili se u tom odlomku prepriava tui tekst odnosno tui misaoni sadraj. To je vano zato jer, za razliku od izravnog citiranog teksta koji je (navodnicima ili uvlaenjem) grafiki odvojen od matinog teksta, neizravno citirani (parafrazirani) tekst nije mogue vizualno odvojiti od ostatka teksta. Stoga, gdje god postoji opasnost da doe do zabune oko perspektive iz koje je neki dio akademskog teksta napisan, potrebno je tu perspektivu jasno naznaiti. Drugim rijeima, kao i izravan navod, i neizravan navod je potrebno pripremiti odnosno najaviti: parafraziranom tekstu treba prethoditi jedna ili vie reenica, ili barem nekoliko rijei, koje imaju za cilj uspostaviti logiku i retoriku vezu izmeu dijela teksta u kojem se prepriava tui misaoni sadraj i dijela teksta koji ovome prethodi. Postoji razliiti naini da se to postigne, a najjednostavniji je nain da se u jednoj reenici, koja slui kao najava parafraze, itatelja upozori da e u tekstu koji slijedi biti preprian neki tui misaoni sadraj. U toj e reenici tipino stajati ime autora tog sadraja te naznaka o kojem se sadraju radi spomenut e se teorija koja se kani izloiti, navest e se tvrdnja koja se kani kritizirati (ili braniti), kratko e se opisati argument koji se eli analizirati, dat e se izvor podataka koji se kane komentirati i sl. U pravilu, ta reenica e sadravati (u zagradi ili u biljeci na dnu stranice) uputu na bibliografski izvor teksta ili sadraja koji se parafrazira. Slijede dva primjera parafraziranja u akademskom tekstu

Primjer 6: saetak knjige drugog autora u jednom odlomku Kako sukladno svom zakonski definiranom cilju svaka korporacija mora nepopustljivo i bez izuzetka djelovati u vlastitu korist, Joel Bakan (2006.) tvrdi da je svaka korporacija patoloka institucija. Njegova knjiga Korporacija: Patoloka tenja za profitom i moi u svrhu razlaganja te teze dijeli se u pet poglavlja u kojima Bakan nastoji odgovoriti na pitanja kako je korporacija postala ono to je danas, kakva je priroda i koje su implikacije njezina patolokog karaktera i njezine vlasti nad drutvom i, na kraju, to bi trebalo i to se moe uiniti kako bi se smanjio njezin tetni potencijal?8

7 Umjesto usporedi moe stajati skreenica usp.. 8 Odlomak preuzet iz: Horvat, Sreko: Korporacija dominantna svjetska institucija, Zarez, br. 206, str. 8, 17.

svibnja 2007.

8

Primjer 7: parafraziranje (prepriavanje) tueg teksta s uputom na izvor u biljeci na dnu teksta U drugoj reenici svog metodolokog uvoda u spis O dui Aristotel kae da je poznavanje due korisno za spoznaju openito, a ponajvema za spoznaju prirode, ime jasno smjeta spis O dui u okvir filozofije prirode.1 Nakon toga slijedi glavno metodoloko pitanje: kako sustavno obraditi duu? Aristotel odgovara da duu treba obraditi tako da se objasni njena bit ba kao i njene glavne znaajke. Drugim rijeima, potrebno je objasniti ne samo to dua jest, nego i to sve ona omoguuje ivome biu. 1 Vidi takoer De partibus animalium I.1 641a 19b10. U oba spisa Aristotel napominje da filozofu prirode kao takvom moda nije zadaa istraivati sve vidove due, budui da jedan vid ljudske due um nije princip nikakve promjene. Iznimna kratkoa i skicoznost poglavlja posveenih umu u spisu O dui moda je jedna od naznaka da je taj spis zamiljen prvenstveno kao doprinos istraivanju prirode.9

9 Odlomak preuzet iz: Gregori, Pavel: Aristotel o diobi due, Prolegomena, sv. 7 (2), 2008: 133-151.

9

4. Pisanje bibliografskih jedinica (sastavljanje popisa literature)

Popis literature navodi se na kraju teksta i sadri bibliografske jedinice na koje prethodno upuuju reference u tekstu. Jedinice se navode abecednim redom, prema prezimenu prvog autora, a za izvore bez autora prema prvom slovu naslova. Za izvore istog autora najprije se navode bibliografske jedinice ranije godine izdavanja (objavljivanja), a u sluaju da je rije o izvorima istog autora i iste godine izdavanja (objavljivanja), najprije se navode oni koji su ranije citirani, tj. oni ijoj godini izdanja (objavljivanja) je pridrueno slovo blie poetku abecede. U nastavku slijedi popis elemenata bibliografske jedinice (biljeke) za najee vrste izvora koji se pojavljuju u akademskim tekstovima. Za svaki od tih izvora dan je po jedan primjer. U primjerima treba obratiti panu na: (1) standardan nain navoenja elemenata u bibliografskoj jedinici, (2) redoslijed tih elemenata unutar bibliografske jedinice, (3) nain grafikog isticanja pojedinih elemenata (kurziv, navodnici), (4) inerpunkcijske znakove kojima su elementi odvojeni jedan od drugoga (toka, zarez, dvotoka, toka-zarez itd.).

esto se dogaa da poneki element ne postoji (ili nije naveden) u izvoru kojim se autor sluio pri pisanju rada, tako da se ne moe navesti ni u bibliografskoj jedinici u popisu literature. Ipak, kada su u pitanju kljuni elementi bibliografske jedinice (prezime autora, naslov rada odnosno knjige, godina i mjesto objave, svezak asopisa), to se dogaa relativno rijetko. Ako se ipak dogodi, u bibliografskoj jedinici se navode postojei elementi, i to propisanim redoslijedom.

Na kraju, valja naglasiti da tiskani izvori (knjige, asopisi i dr.) slue kao bibliografski predloak za elektronike izvore. To znai da bibliografska jedinica za knjigu ili asopis u elektronikom obliku uglavnom sadri iste kljune elemente kao i bibliografska jedinica za knjigu ili asopis u tiskanom obliku. Jedina specifinost elektronikog izvora je adresa internetske stranice kao kljuan element identifikacije takvog izvora.

10

Bibliografska jedinica za knjigu sadri sljedee elemente: prezime i prvo slovo imena autora ili urednika (ur.)10 godina izdavanja knjige naslov i podnaslov knjige (kurziv!) naslov serije ili pojedinanog sveska broj izdanja (ako nije prvo) mjesto izdavanja izdava (nakladnik)

Primjer 8: Pisanje bibliografske jedinice za knjigu

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORA

NASLOV KNJIGE (KURZIV)

GODINA OBJAVE

10 U daljnjem tekstu izraz urednik upotrebljava se tako kao da se odnosi na oba roda (muki i enski) i na oba broja (jedninu i mnoinu). Dakle, rije urednik treba itati kao da pie urednik ili urednica odnosno urednici ili urednice.

BROJ IZDANJA

MJESTO IZDAVANJA

IZDAVA

Silobri, V. (2003.) Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, 5. izdanje, Zagreb: Medicinska naklada.

11

Bibliografska jedinica za poglavlje ili lanak u knjizi ili za rad u zborniku sadri sljedee elemente:

prezime i prvo slovo imena autora godina izdavanja knjige ili zbornika naslov i podnaslov poglavlja ili lanka u knjizi ili rada u zborniku (navodnici!) prezime i ime urednika knjige/zbornika (ur.) naslov knjige/zbornika (kurziv!) broj izdanja (ako nije prvo!) mjesto izdavanja izdava (nakladnik)

Primjer 9: Pisanje bibliografske jedinice za poglavlje (lanak) u knjizi

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORA NASLOV RADA

(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

PREZIME I INICIJAL IMENA

UREDNIKA

IZDAVA

Petrovi, N. (2005.) Suvremene teorije distributivne pravednosti, u: Krka, K. (ur.) Uvod u poslovnu etiku i korporacijsku drutvenu odgovornost, Zagreb: Mate i Zagrebaka kola ekonomije i menagamenta, str. 125-169

MJESTO IZDAVANJA

NASLOV I PODNASLOV KNJIGE (KURZIV)

RASPON STRANICA

12

Primjer 10: Pisanje bibliografske jedinice za lanak u zborniku radova

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORA NASLOV RADA

(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

PREZIME I INICIJAL IMENA

UREDNIKA

IZDAVA

anjek, F. (2005.) Hrvati i sveuilina Europa (13.-15. st.), u: Budak, N. (ur.) Raukarov zbornik: zbornik u ast Tomislava Raukara, Zagreb: Filozofski fakultet, 209-223.

MJESTO IZDAVANJA

NASLOV I PODNASLOV ZBORNIKA (KURZIV)

RASPON STRANICA

13

Primjer 11: Pisanje bibliografske jedinice za enciklopedijski lanak

PREZIME I INICIJALI IMENA AUTORA NASLOV LANKA

(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

NASLOV KNJIGE (KURZIV)

BROJ SVESKA

Janovi, T., Penjak D. (2001.) Engleska filozofija, u: Hrvatska enciklopedija, Svezak III, Zagreb: Hrvatski leksikografski zavod, str. 156-157.

MJESTO OBJAVE

RASPON STRANICA IZDAVA

14

Bibliografska jedinica za rad u asopisu sadri sljedee elemente: prezime i prvo slovo imena autora godina objave asopisa naslov i podnaslov rada (navodnici!) naslov asopisa (kurziv!) broj sveska (volumena ili godita) broj sveia (pojedinanog broja) raspon stranica

Primjer 12: Pisanje bibliografske jedinice za lanak u znanstvenom asopisu

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORA NASLOV RADA

(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

PODNASLOV BROJ SVEIA

Bracanovi, T. (2007.) Kako filozofi plagiraju: 10 primjera iz lanka Zdravka Radmana, Filozofska istraivanja, sv. 27 (3), 685-693.

BROJ SVESKA

NASLOV ASOPISA (KURZIV)

RASPON STRANICA

15

Bibliografska jedinica za novinski lanak sadri sljedee elemente: prezime i prvo slovo imena autora godina objavljivanja novine naslov i podnaslov lanka (navodnici!) naslov novine (kurziv!) broj pojedinanog izdanja novine datum objave pojedinanog izdanja novine stranica

Primjer 13: Pisanje bibliografske jedinice za novinski lanak

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORICE NASLOV LANKA

(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

NASLOV NOVINE (KURZIV)

Opai, N. (2008.) Savila se bijela loza vinova, Vijenac, br. 386/387, 18. prosinca 2008., str. 8.

BROJ NOVINE

BROJ STRANICE

DATUM OBJAVE

16

Bibliografska jedinica za kvalifikacijski rad (prvostupniki, diplomski, magistarski, doktorski) sadri sljedee elemente: prezime i prvo slovo imena autora godina obrane rada naslov i podnaslov rada (navodnici!) vrsta rada (prvostupniki, diplomski, magistarski, doktorski) institucija na kojoj je rad obranjen (sveuilite odnosno fakultet) mjesto

Primjer 14: Pisanje bibliografske jedinice za prvostupniki rad

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORICE NASLOV I

PODNASLOV RADA (NAVODNICI)

GODINA OBRANE

Blakovi, P. (2008.) Etika u marketingu: Prikriveno oglaavanje, prvostupniki rad, Sveuilite u Zadru, Zadar.

IME SVEUILITA MJESTO

VRSTA RADA

17

Bibliografska jedinica za tekst na internetskoj stranici sadri sljedee elemente: prezime i prvo slovo imena autora godina objave teksta (ili godina postavljanja teksta na internetsku stranicu) naslov i podnaslov teksta (kurziv ili navodnici!) vrsta materijala izdava internetska adresa datum posjete mrenoj stranici

Primjer 15: Pisanje bibliografske jedinice za internetski izvor bez autora

NASLOV TEKSTA (KURZIV)

INTERNETSKA ADRESA

References/Bibliography Harvard Style Based on Style Manual for Authors, Editors and Printers (2006.), University of Queensland, http://www.library.uq.edu.au/training/citation/harvard_6.pdf, (stranica posjeena: 2. sijenja 2009.)

IZDAVA

GODINA OBJAVE

DATUM POSJETE MRENOJ STRANICI

18

Primjer 16: Pisanje bibliografske jedinice za osobni materijal objavljen na internetskoj stranici

NASLOV I PODNASLOV

TEKSTA (KURZIV)

INTERNETSKA ADRESA

Janovi, T. (2009.) Citiranje, referiranje i upuivanje na izvore u akademskom tekstu, nastavni materijal za kolegij Akademsko pisanje, vlastita naklada, http://www.janusonline.org/kolegiji/akademsko_pisanje.html (stranica posjeena: 20. sijenja 2009.)

IZDAVA

DATUM POSJETE MRENOJ STRANICI

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORA

VRSTA MATERIJALA

GODINA OBJAVE

19

Primjer 17: Pisanje bibliografske jedinice za elektroniki asopis na engleskom jeziku

PREZIME I INICIJAL IMENA AUTORA NASLOV RADA

(NAVODNICI)

GODINA OBJAVE

BROJ SVEIA

Vakoch, D. (2003) Intention, Interaction and Communication with Extraterrestrial Intelligence, Leonardo Electronic Almanac, vol. 11 (7), http://leoalmanac.org/journal/Vol_11/lea v11_n07.txt

BROJ SVESKA

NASLOV ASOPISA (KURZIV)

INTERNETSKA ADRESA

20

Primjer 18: Cjelovita bibliografija na kraju akademskog rada

Literatura Frankena, W. K. (1998.) Etika. Zagreb: Kruzak. Jurii, J.; Kaniaj, I.; Joko, I.; Jane, S; Juri, J. (2007.) Manipulacija itateljima- prikriveno oglaavanje u hrvatskim novinama, Politika misao, 44 (1): 117-135.

Kotler, P. (1997.) Upravljanje marketingom, Zagreb: Mate. Martinovi, Maja (2007.) Etika u marketingu s posebnim osvrtom na etiku u

oglaavanju, u: Krka, K. (ur.) Uvod u poslovnu etiku i korporacijsku drutvenu odgovornost, Zagreb: Mate i ZEM.

Zakon o medijima (2004.) Narodne novine, br. 59, 10. svibnja 2003. Zakon o elektronikim medijima (2003.) Narodne novine, br. 122, 30. srpnja

2003.

Grbi, Gordana (2006.) Novinarsko vijee asti: Kako krimo kodeks asti, Novinar, br. 11/12, str. 18-19.

Prikriveno oglaavanje, Wikipedia, http://hr.wikipedia.org/wiki/ Prikriveno_oglasavanje (stranica posjeena: 9. kolovoza 2008.).

Oglaavanje, Wikipedia, http://hr.wikipedia.org/wiki/Oglaavanje (stranica posjeena: 9. kolovoza 2008.).11

11 Bibliografija preuzeta iz: Blakovi, Petra: Etika u marketingu: Prikriveno oglaavanje, zavrni prvostupniki

rad, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2008.

21

22

5. Korisna literatura

Citing & Referencing Guide: Harvard Style (2008), University College, London, http://www.imperial.ac.uk/Library/pdf/Harvard_referencing.pdf .

Harvard System of Referencing Guide (2008), Anglia Ruskin Universtiy, Cambridge & Chelmsford, http://libweb.anglia.ac.uk/referencing/harvard.htm .

References/Bibliography Harvard Style Based on Style Manual for Authors, Editors and Printers (2006.), University of Queensland, http://www.library.uq.edu.au/training/citation/harvard_6.pdf .

Silobri, V. (2003.) Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, 5. izd., Zagreb: Medicinska naklada.

Zelenika, R. (2000.) Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, 4. izd., Rijeka: Ekonomski fakultet / Ljubljana: Ekonomska fakulteta Univerze.

Sadraj0. Uvodne napomene1. Osnovni pojmovi2. Izravno navoenje (citiranje)3. Neizravno navoenje (parafraziranje)4. Pisanje bibliografskih jedinica (sastavljanje popisa literature)5. Korisna literatura