TURIZAM I UTJECAJ NA GOSPODARSTVO HRVATSKE

SAŽETAK

Šira društvena javnost percipira turizam kao jednu od važnih djelatnosti za razvoj gospodarstva Republike Hrvatske. Najčešće se utjecaj turizma na gospodarstvo mjeri podacima o deviznom priljevu, broju zaposlenih ili turističkim dolascima, što nije u potpunosti objektivno promatranje. U nedostatku pozitvnih gospodarskih pokazatelja, turizam se često stavlja u prvi plan iako koristi od turizma nisu tolike kako ih se često predstavlja. Velik dio krivnje u tome snose i turistički djelatnici i turističke organizacije koje preuveličavaju ostvarene prihode i ostale brojke vezane za turizam i na taj način odaju krivu sliku o turizmu u Hrvatskoj. Primjerice, turizam kao djelatnost generira relativno malo financijskih sredstava, ali ima značajan udio u BDP-u pojedinih zemalja. Stoga, potrebno je adekvatno razmotriti utjecaj turizma na gospodarstvo Republike Hrvatske. To je bio temeljni motiv za istraživanje u ovom radu, u kojem se kroz pregled financijskih pokazatelja i odgovarajuću teorijsku podlogu pokušavaju utvrditi i otkloniti zablude vezane za turizam u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi: turizam, ekonomske funkcije turizma, BDP, zaposlenost, devizni priljevJEL klasifikacija: H6; J2; O1; R3; Z3

UVOD

Kroz dugi niz godina, turizam je postao dio identiteta i važan čimbenik gospodarstva Republike Hrvatske. Doduše, postojeća statistička analiza turizma, međutim, ne može sagledati njegovu punu ekonomsku važnost i utjecaje. Nedostatak odgovarajućeg ekonomskog mjerenja turizma često vodi i podcjenjivanju koristi od turizma, posebice u usporedbi s ostalim gospodarskim granama (Galičić 2015).

Nažalost, turizam se ne može svesti na jednu gospodarsku djelatnost. Turizam je potrebno promatrati kao skup različitih djelatnosti čija potražnja nije vezana samo uz turističku potražnju. Dodatna teškoća u mjerenju turizma proizlazi iz obilježja turističkih proizvoda koji su dijelom neopipljivi i nije ih lako mjeriti ni fizičkim niti financijskim pokazateljima (Šutalo 2011). Unatoč navedenim poteškoćama, stanovništvo sve više postaje svjesno utjecaja turizma na gospodarstvo, budući da postoji čitav niz aktivnosti koje su direktno ili indirektno povezane s turizmom.

Shodno navedenom, nameće se potreba pisanja rada o utjecaju turizma Na razvoj gospodarstva Republike Hrvatske te je nužno izdvojiti svrhu i cilj samog članka. Dakle, svrha ovog članka jest provesti kratko i sažeto istraživanje o samom utjecaju turističke industrije na gospodarstvo Republike Hrvatske, a kao cilj rada podrazumijeva se upoznavanje čitatelja s rezultatima istraživanja, budući da tema zaslužuje pozornost čitave stručne i društvene javnosti.

Metode izračuna ukupnog doprinosa turizma u ovom radu polaze prije svega od raspoložive statistike turizma Republike Hrvatske. U radu se polazi od glavne hipoteze da je turizam značajna djelatnost za gospodarstvo Hrvatske. Uz to, potrebno je istaknuti i pomoćne teze:

1. udio turizma u BDP-u je značajan u gospodarstvu Republike Hrvatske te iznosi 10-20% BDP-a,2. više od 10% ukupne radne snage zaposleno je u turističkom sektoru,3. priljev stranih sredstava plaćanja je u konstantnom rastu,4. cijene nekretnina u pojedinim dijelovima Hrvatske su veće pod neposrednim utjecajem turizma te5. strane direktne investicije utječu na broj turističkih dolazaka.

Uz pomoć prethodno spomenutih teza dokazat će se ili opovrgnuti hipoteza istraživanja, odnosno, utvrdit će se važnost turizma za gospodarstvo Republike Hrvatske. Za pretpostaviti je da će ovim pristupom prikazati realan utjecaj turizma na gospodarska kretanja.

1. OSVRT NA DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA

Kao svojevrsni globalni fenomen, turizam se često nalazi u sferi istraživanja. Stoga, ne treba čuditi da brojni strani i domaći autori nastoje istražiti utjecaj turizma na gospodarstvo. U ovom dijelu rada ukratko će se spomenuti dosadašnja istraživanja pojedinih autora o ovoj temi. O aktualnosti teme svjedoči velik broj radova napisanih u zadnjih desetak godina koji će se ukratko predstaviti u ovom dijelu rada.

Ekonomska važnost turizma ogleda se u čiljenici da je ključan faktor razvoja na državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Doduše, nužno je razviti alat pomoću kojeg se taj utjecaj može adekvatno mjeriti (Petrevska 2012). S druge strane, razmatranje utjecaja turizma na gospodarstvo može biti izuzetno problematično jer nisu jasno definirane stavke koje je nužno istražiti. Stoga, potrebno je implementirati različite pristupe prilikom istraživanja kako bi se dobili jasni podaci o važnosti turizma za gospodarstvo (Gartner and Tuck 2014).

U određenim zemljama Europske unije za sagledavanje važnosti turizma za gospodarstvo koristi se satelitski račun turizma (turistička satelitska bilanca) u kojem se nalaze podaci poput udjela turizma u BDP-u jedne zemlje, javnih i privatnih ulaganja u turizam, prihoda od turizma itd. Nadalje, preporuča se korištenje spomenutog alata za sve zemlje, budući da turistički satelitski račun daje najobjektivniju sliku o utjecaju turizma na gospodarastvo (Costencu and Dobrescu 2011). Iako je uzrok povećane gospodarske aktivnosti, istraživanja pojedinih autora pokazuju da se od turizma ostvaruje relativno slab priljev novčanih sredstava (Pratt 2015). Zahvaljujući turizmu, zaposlenost se povećava, ali je potrebno smanjiti takav trend i općenito ovisnost gospodarstva o turizmu. (Archer and Fletcher 2005).

Unatoč pozitivnim utjecajima turizma na velik broj zemalja u svijetu, primjećuje se povećani jaz između turizma i ostalih gospodarskih djelatnosti, što naposljetku negativno utječe na gospodarstvo u cjelini. Primjerice, takav je slučaj sa malom otočnom zemljom Fidži (Narayan 2004). Turizam pridonosi razvoju lokalnih zajednica što se očituje kroz financijske blagodati za kućanstva i privatna poduzeća. Doduše, pod utjecajem turizma povećevaju se socijalne nejednakosti. Navedeno vrijedi za slabo razvijene zemlje i zemlje u razvoju (Incera and Fernandez 2014). U mnogim zemljama Trećeg svijeta, turizam se vidi kao važan čimbenik za budući gospodarski razvoj, ali s nedostatkom odgovarajuće strategije razvoja i slabim angažiranjem organa vlasti, mnoge zemlje tapkaju u mraku te se još teže suočavaju sa siromaštvom (Basu 2006).

Određena istraživanja usredotočena su na vezu turizma i BDP-a. Jedno takvo istraživanje provedeno je u zemljama Bliskog istoka (Jordan, Bahrein i Saudijska Arabija). Rezultati pokazuju da turizam utječe mnogo više na rast BDP-a nego ostale gospodarske djelatnosti. (Saleh et al. 2015). Zanimljivo istraživanje provela je grupa autora u kojem su nastojali ustanoviti utjecaj turističkih kretanja uzrokovanim Olimpijskim igarama na razvoj gospodarstva i zadovoljstvo stanovništva. Istraživanje se provodilo Australiji, Grčkoj i Kini te je ustanovljeno da Olimpijske igre samo kratkotrajno utječu na gospodarski razvoj spomenutih zemalja, ali dugoročno utječu pozitivno na zadovoljstvo stanovništva (Demir et al. 2015). Primjer izravnog utjecaja turizma na gospodarstvo je Indija. Turizam je doprinio većoj vanjskotrgovinskoj razmjeni, priljevu stranih deviza, kulturološkoj razmjeni, većoj prepoznatljivosti u svijetu i najvažnije, očuvanju ekoloških sustava (Jauhari 2009).

Istraživanje autora s Jamajke pokazuje da zemlja može ostvarivati dugoročne koristi od turizma samo ako su usklađeni interesi investitora, vlade i ostalih stakeholdera. U tom procesu, nužno je primjeniti adekvatne strategije i pritom napustiti zastarjele modele upravljanja gospodarstvom (Clayton et al. 2014). Iako turizam pozitivno utječe na rast i razvoj mnogih zemalja, sve više pridonosi narušavanju osjetljivih ekoloških sustava, primjerice, u otočnim zemljama karipskog arhipelaga. Stoga, nameće se potreba implementiranja održivog razvoja u turističkoj industriji kako bi se ostvarivale daljnje ekonomske koristi od turizma (Jackson 2006).

Zanimljiv članak napisao je Manuela u kojem je na primjeru Filipina prikazano kako se ekonomske koristi turizma mogu naglo smanjiti ako se organi vlasti ne brinu o određenim standardima kvalitete. U ovom konkretnom slučaju riječ je o standardima avioprijevoza koji se ne primjenjuju što rezultira smanjenim brojem turističkih dolazaka (2015). Često se postavlja pitanje važnosti turizma u najrazvijenijim zemljama svijeta (npr. G20). Istraživanja pokazuju da je utjecaj turizma na gospodarstvo u tim zemljama zanemariv, izuzev Kine kojoj turizam predstavlja veoma važan faktor u ukupnoj gospodarskoj slici (Lamonica 2015).

U pojedinim zemljama koristi od turizma imaju samo privatni subjekti koji pretjerano eksplatiraju destinacije, a uz to sprečavaju daljnji (održivi) razvoj turizma i gospodarstva (Kruja 2012). Veliki značaj turizma leži u činjenici da suzbija nezaposlenost. Radna snaga sudjeluje u turističkom sektoru izravno (npr. ugostiteljstvo i hotelijerstvo) te neizravno (kroz djelatnosti povezane s turizmom). Razlog velike zaposlenosti u turizmu jest taj što se poslovi u turizmu ne mogu automatizirati ili mehanizirati (Slusariuc 2010).

Turizam je djelatnost u kojoj se mogu ostvariti visoki prihodi. Nažalost, to ne doprinosi rastu plaća turističkih djelatnika što može uzrokovati nezadovoljstvo i smanjenu unčikovitost pri radu. (Garača et al. 2010) Govoreći o utjecaju turizma na razvoj gospodarstva na regionalnom nivou, treba naglasiti da su utjecaju turizma izloženije urbane sredine nego ruralne sredine što u konačnici rezultira gospodarskom zaostajanju ruralnih krajeva (Zhang et al. 2007)

Utjecaj turizma na gospodarstvo može se prikazati pomoću input-output analize koja mjeri potrošnju turista u destinaciji. Input-output analiza dio kvantitativne ekonomske analize koja se bavi analizom povezanosti sektora proizvodnje u privredi da bi se utvrdilo kako svaki sektor proizvodnje troši proizvode drugih sektora kao elemente (inpute) u proizvodnji svojega finalnoga proizvoda (outputa) i koji se proizvod može dalje koristiti kao sastojak u proizvodnji drugih podsektora (Del Corpo 2008).

2. TEORIJSKA PODLOGA O UTJECAJU TURIZMA NA GOSPODARSTVO

U ovom dijelu rada potrebno je dati odgovarajući teorijski osvrt o učincima turizma na gospodarstvo. Turizam kao kompleksan sustav posjeduje čitav niz ekonomskih funkcija koje izravno utječu na gospodarstvo. Uz to, postoje i neekonomske funkcije (zdravstvena, zabavna, socijalna, kulturna i politička), ali one se u ovom radu neće razmatrati. Dakle, ekonomske funkcije turizma su sljedeće:

• multiplikativna funkcija,• induktivna funkcija,• konverzijska funkcija,• funkcija zapošljavanja,• funkcija poticanja međunarodne razmjene dobara,• apsorpcijska funkcija,• funkcija uravnotežene bilance plaćanja,• funkcija razvoja gospodarski nedovoljno razvijenih područja,• integracijska funkcija te• akceleracijska funkcija.

Mulitiplikativna funkcija turizma opisuje snagu turizma u multipliciranju dohotka ostvarenog u inicijalnoj fazi realizacije turističke potrošnje (Edin and Fehrić 2011.). Inicijalna faza je trenutak kada turist podmiri račun za bilo koju uslugu ili proizvod koji je konzumirao tijekom svog turističkog boravka u nekoj turističkoj destinaciji. Inicijalna faza nije kraj potrošnje na putovanju, već se ta faza nastavlja na nižim razinama i odraz je složenosti turističkih usluga. Ukratko, turistički multiplikator ili multiplikativni učinci se pojavljuju kada se novac ostvaren turističkom potrošnjom stranih gostiju u receptivnoj turističkoj zemlji ili odredištu „obrće“, odnosno, kruži kroz veći broj transakcija u nacionalnoj ili lokalnoj ekonomiji, pridonoseći tako svim sudionicima u tim transakcijama kroz povećane prihode, zapošljavanje itd.

Induktivna funkcija se razvila iz multiplikativne funkcije turizma. Zbog multiplikativnih učinaka turističke potrošnje, pod određenim turističkim uvjetima, počinju se stvarati potrebe za pokretanjem nove i povećanjem postojeće ponude u proizvodnji dobara i pružanju usluga. Dolazi do intenzivnijeg razvoja turističke ponude u određenoj turističkoj destinaciji. Na primjer, ako u Dubrovniku svoja vrata otvori nekoliko novih hotela, dolazi do povećanja smještajnih kapaciteta i javlja se potreba za otvaranjem servisa za pranje rublja. Hotelima je to mnogo isplativija opcija nego da imaju vlastitu praonicu, a s druge strane servis za pranje rublja ima dobre uvjete za dugoročno poslovanje. Znači, bit induktivne funkcije jest da od turističke potrošnje nemaju korist samo nositelji turističke aktivnosti, već ta turistička potrošnja povećava ukupne učinke proizvodnje ili pružanja usluge.

Konverzijska funkcija turizma je sposobnost turizma u pretvaranju neprivrednih resursa u privredne, koji, da nema turizma ili da nisu uključeni u turističke tokove, ne bi ni ostvarivali prihode ili druge ekonomske učinke (Bartoluci and Budimski 2010). Hrvatska obiluje takvim resursima te ispravnim (održivim) razmišljanjem mogu se očekivati dugoročne koristi za turizam i gospodartvo kod nas.

Funkcija zapošljavanja je možda i najvažnija funkcija turizma posebno u zemljama gdje je nezaposlenost vodeći problem (Ashley et al. 2007). U ovoj poziciji nalazi se i Hrvatska. Stoga, potrebno je produžiti turističku sezonu, odnosno, nastojati izbjeći sezonsko poslovanje i zapošljavanje samo u ljetnim mjesecima. U turizmu se treba

razlikovati izravno i neizravno zapošljavanje. Izravno zapošljavanje se odnosi na zapošljavanje u temeljnim turističkim djelatnostima koje čine turistički sustav (ugostiteljstvo, turističke agencije, promet i trgovina na malo). Neizravno zapošljavanje se odnosi na zapošljavanje u svim ostalim povezanim gospodarskim djelatnostima čije se aktivnosti usmjerene u manjoj ili većoj mjeri na razvoj turizma i dohodak koji se po toj osnovi ostvaruje. To su radna mjesta vezana uz prerađivačku industriju, građevinarstvo, obrazovanje, javnu upravu itd.

Funkcija poticanja međunarodne razmjene dobara je iznimno važna ekonomska funkcija turizma. Kada je u pitanju međunarodna razmjena svaka transakcija koja se pritom realizira registrira se u platnoj bilanci zemlje, i to prije svega u računu tekućih, kapitalnih i financijskih transakcija. Primjer ove funkcije turizma jest priljev stranih deviza, odnosno, inozemnih prihoda čime se ostvaruje tzv. „nevidljivi izvoz“.

Apsorpcijska funkcija turizma se odnosi na sposobnost turizma u uravnoteženju robnonovčanih odnosa (realnog i financijskog sektora) u razvijenim gospodarstvima i gospodarstvima u razvoju, a javlja se kao rezultat međunarodnih turističkih kretanja (Vukašinović 2011). Primjerice, u gospodarstvu poput Njemačke prisutan je višak kupovne moći. Stoga, za Njemačku je poželjan emitivan turizam jer odljev sredstava smanjuje pritisak na realni sektor i sprečava rast inflacije. S druge strane, Hrvatska spada u slabije razvijene zemlje i turistički je receptivna zemlja te je turizam idealan za Hrvatsku zbog apsorpcije viška kupovne moći iz razvijenih zemalja poput Njemačke.

Funkcija uravnoteženja bilance plaćanja (platne bilance) je vrlo važna stabilizacijska funkcija turizma. Hrvatska se od osamostaljenja bori s visokim deficitom robne razmjene s inozemstvom, ponajviše zbog velikog uvoza strane robe. Stabilizacijska funkcija turizma je u tome što svojim prihodima od inozemne potrošnje ublažava negativan učinak robne razmjene Hrvatske s inozemstvom vraćajući bilancu plaćanja u ravnotežno stanje. Problem je sezonski karakter domaćeg turizma; inače bi ta stabilizacijska funkcija bila izravnija. Turizam stabilizira i financijski sustav jer se sa svakom turističkom sezonom osigurava veliki priljev deviza.

Funkcija razvoja gospodarski nedovoljno razvijenih područja je važna uloga turizma u redistribuciji dohotka namijenjenog turističkoj potrošnji i redistribuciji kapitala (Eeckels 2012). Tokovi redistribucije dohotka i kapitala mogu biti na globalnoj ili regionalnoj razini. Na globalnoj razini se vrši preljev novca u turistički receptivne zemlje, a na regionalnoj razini se vrši preraspodjela novca izmeñu regija. U Hrvatskoj postoji mnogo ruralnih naselja iz kojih je stanovništvo iselilo ili iseljava. Investiranje u takva područja s predznakom ruralnog turizma moglo bi ih ponovno revitalizirati.

Integracijska funkcija je vezana uz regionalni razvoj. Trenutno većina zemalja radi na regionalnom razvoju, države više nisu samo jedinstvene cjeline već se unutar njih razvijaju regije koje postaju glavni nositelji gospodarskog razvoja. U Hrvatskoj je jadranska turistička regija ključna za razvoj turizma. Pritom se ne smije zapostaviti kontinentalni dio naše zemlje u kojem se krije veliki potencijal za razvoj turizma te je potrebno uložiti mnogo truda da i taj dio Hrvatske izvozi svoja dobra i usluge kroz turizam.

Akceleracijska funkcija turizma očituje se u snazi turizma da razvija određena područja brže od pojedinih gospodarskih djelatnosti, gdje se pod pojmom područja najčešće podrazumijeva neko gospodarsko područje, ali to može biti i pojedina gospodarska djelatnost (Blažević 2015). Turizam može na nekom području osigurati brži gospodarski razvoj nego neke druge djelatnosti, jer to područje ima resurse za

turistički razvoj. Primjer akceleracijske funkcije turizma u Hrvatskoj su otoci i brojna primorska mjesta.

3. ISTRAŽIVANJE

U ovom dijelu rada prikazat će se utjecaj turizma na gospodarstvo kroz nekoliko čimbenika – udjel turizma u BDP-u, broa zaposlenih u turizmu, priljev stranih sredstava plaćanja, cijene nekretnina te turistički dolasci pod utjecajem stranih direktnih investicija. Navedene čimbenike promatralo se u razdoblju 2004.-2014.

3.1. Utjecaj turizma na BDP

Jedan od temeljnih pristupa procjeni ukupnih ekonomskih učinaka turističke potrošnje je utvrđivanje udjela kojeg turizam čini u BDP-u. Što je turizam u nekoj zemlji više prisutan, to će biti i veći udio u BDP-u. BDP predstavlja makroekonomski indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama (Bićanić and Tuđa 2014).

U razvijenim zemljama taj je udio manji, a u slabije razvijenim zemljama taj se udio znatno povećava. To znači da slabije razvijene zemlje i zemlje u tranziciji više ovise o prihodima koji se ostvaruju u turizmu, posebno od inozemnih turista. Smatra se da turizam u BDP- u zauzima od 5 do 20%, ove brojke ovise o prilikama u kojima se procjene iznose i o onome tko procjenu iznosi. Svaki od ovih postotaka je na neki način točan, ali je možda dobiven različitim konceptima.

Turistički prihodi se često krivo tumače kao konačan ekonomski učinak turističkih kretanja što nije točno, jer je upitno koliko turističkih prihoda ostaje u okviru nacionalnog gospodarstva. Pritom, ne smije se zanemariti uvoz roba i usluga zbog turizma, uvoz radne snage i uvoz kapitala. Zaključak je da kod promatranja turističkih kretanja ne smijemo zanemariti i indirektne učinke. Ministarstvo turizma na svojim službenim internet stranicama (www.mint.hr) godišnje objavljuje podatke gdje se udio turizma u BDP-u računa kao udio prihoda od inozemnog turizma u ostvarenom BDP-u.

Tablica 1. Udio turizma u ukupnom BDP-u 2004.-2014.

Izvor: Ministarstvo turizma

GODINA BDP (mil. €) UDIO TURIZMA U BDP-U (mil. €)

2004. 27.379 5.506 (20.1%)2005. 30.950 5.998 (19.4.%)2006. 34.234 6.293 (18.4.%)2007. 42.810 6.752(15.7 %)2008. 47.390 7.449 (15.9%)2009 45.379 6.379 (14.0%)2010. 45.919 6.236 (13.6%)2011. 45.894 6.598 (14.7%)2012. 44.223 6.829 (15.1%)2013. 43.478 7.202 (16.6%)2014. 43.112 7.402 (17.2%)

Promatrajući tablicu 1. mogu se izvesti sljedeći zaključci. Najveći BDP ostvaren je 2008. godine te iznosi 47.390 milijardi eura, a najniži BDP ostvaren je 2004. godine te iznosi 27.379 milijardi eura. U razdoblju promatranom od 2004. do 2008. može se primjetiti snažan rast BDP-a. Poslije 2008. godine i nastupom globalne ekonomske krize i recesije, BDP se nalazi u opadajućem trendu koji traje i danas. Govoreći o udjelu turizma u BDP-u, može se primjetiti da je najveći postoni udio turizma u ukupnom BDP-u ostvaren je 2004. godine te iznosi 20.1% BDP-a, odnosno 5.506 milijardi eura.

Doduše, najveći prihod od turizma ostvaren je 2008. godine i iznosi 7.449 milijardi eura, odnosno, udio turizma u BDP-u 2008. bio je 15.9%. Prethodno spomenuto potvrđuje tezu da turizam ima značajan udio u BDP-u Repblike Hrvatske. Iako su financijske koristi od turizma uvijek dobrodošle, velik udio turizma u BDP-u može predstavljati problem. Primjerice, loše vremenske prilike tijekom ljetnih mjeseci mogu preusmjeriti turiste u ostale zemlje. Drugim riječima, gubi se velik dio eventualne turističke potrošnje, a za zemlju poput Hrvatske to može biti izrazito nepovoljno.

3.2. Zaposlenost

Rijetke su gospodarske djelatnosti koje u bliskoj mjeri ovise o ljudskom faktoru, kao što je to slučaj s turizmom. Turist je osoba koja se nalazi u nepoznatoj sredini, te od domaćina očekuje pažnju u sferi smještaja, prehrane, higijene ali i u samoj komunikaciji s domaćinom. Kvaliteta boravka najviše ovisi o educiranoj i angažiranoj radnoj snazi (Liu and Wall 2006) Kada se govori o izvoru radne snage, čini se kao jednostrana tema ali nije tako. Bitne su demografske karakteristike nekog prostora, npr. da li prirodni priraštaj stanovništva prati trendove predviđenog turističkog rasta. Dobar primjer su dalmatinski otoci, gdje se zadržavaju većinom stariji stanovnici, a mladi odlaze s otoka da bi osigurali svoju egzistenciju. Otoci preko zime „zamru“, a zapošljavanje njegovog stanovništva samo u sezoni nije dovoljno motivirajuće za mlade ljude, posebno za mlade obitelji. Često se na otocima zapošljava sezonska radna snaga iz drugih krajeva Hrvatske, jer nema dovoljno radnika na samom otoku.

Svakog ljeta mogu se vidjeti oglasi koji traže sezonsku radnu snagu u ugostiteljskim, smještajnim i ostalim poslovnim subjektima turističke naravi, kao i onim gospodarskim subjektima koji su indirektno povezani s turizmom, ali svoj naveći posao ostvaruju tijekom ljetnih mjeseci. Na taj način dolazi do zapošljavanja velikog broja ljudi za relativno kratak vremenski period koji svršetkom turističke sezone ponovno traže posao na Zavodu za zapošljavanje. Naime, potrebno je osmisliti strategiju kojom bi hrvatski turizam smanjio svoj sezonski karakter te bi na taj način sezonski zaposlenici postali stalni. Ako se trenutna situacija ne promijeni, odljev mozgova će se nastaviti.

U turističkom sektoru velik je broj i ženske radne snage. U hotelijerstvu poslove domaćinstva kao što su uređenje soba, održavanje čistoće, pranje rublja obavljaju pretežno žene. Slična stvar je i kod posluživanja jela i pića te rada u kuhinji, recepciji i administraciji te putničkim agencijama. Važno je napomenuti da njihv rad treba adekvatno vrednovati i nagraditi (Obadić and Marić 2009).

U tablici 2. na sljedećoj stranici nalazi se pregled zaposlenih u turističkim djelatnostima pružanja usluga smještaja i hrane i pića 2004.-2014.

Tablica 2. Udio zaposlenih u turizmu u ukpnom broj zaposlenih

Izvor: Ministarstvo turizma

Tablica 2. predočava ukupan broj zaposlenih u turističkim djelatnostima pružanja usluga smještaja i hrane i pića u promatranom razdoblju. Kao što se može vidjeti, broj zaposlenih u spomenutim turističkim djelatnostima teško se mijenja, odnosno, riječ je o 80-ak tisuća zaposlenih svake godine. Iako se često može čuti da je u turizmu zaposlen velik broj ljudi, ovi podaci ne idu u prilog toj tvrdnji te se ta teza ne može potvrditi. Postotni udio zaposlenih u turističkom sektoru u ukupnoj radnoj snazi Republike Hrvatske iznosi 6.4%. Ako bi se promatrali podaci vezani za djelatnosti koje su prilično vezane za turistički sektor (trgovina, privatni obrti i sl.), postotni udio zasigurno bi bio veći. Unatoč tome, treba istaknuti da će se broj zapolsenih u narednim godina sigurno povećati zbog turističke eksplatacije kontinentalne Hrvatske kako je utvđeno Strategijom razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine.

3.3. Priljev stranih sredstava plaćanja

Za uspješan turizam zasigurno je važan priljev stranih sredstava plaćanja – deviza (Škrinjarić 2011). Za Hrvatsku devizni priljev od turizma predstavlja značajan faktor uravnoteženja deficita robne razmjene što vrijedi i za većinu receptivnih turističkih zemalja u svijetu. Kupnjom robe i usluga u inozemnoj turističkoj destinaciji, inozemni turisti ostavljaju receptivnoj turističkoj zemlji devize, koje su rezultat rada u drugoj nacionalnoj ekonomiji, što je navelo turističku teoriju da uvede pojam nevidljivog izvoza. Zato se devizni priljev najčešće povezuje s proučavanjem utjecaja turizma na platežnu bilancu i uopće na unapređenje vanjskotrgovačkih i općenito gospodarskih odnosa. U tablici 3. na sljedećoj stranici prikazan je priljev stranih sredstava plaćanja u razdoblju 2004.-2014.

GODINA ZAPOSLENI(tisuće)

UDIO U UKUPNOJ ZAPOSLENOSTI

2004. 81 6.0%2005. 80 5.9%2006. 82 5.9%2007. 86 6.0%2008. 89 6.0%2009. 86 5.8%2010. 82 6.0%2011. 81 6.1%2012. 82 6.1%2013. 84 6.3%2014. 85 6.4%

Tablica 3. Priljev stranih sredstava plaćanja 2004.-2014.

GODINADEVIZNI PRILJEV(mil. €)

2004. 5.5102005. 6.0002006. 6.2902007. 6.7502008. 7.4602009. 6.3802010. 6.2402011. 6.5902012. 6.8302013. 7.1882014. 7.510Izvor: Ministarstvo turizma

Kao što je vidljivo u tablici 3., priljev stranih sredstava plaćanja u konstantnom je rastu, unatoč poteškoćama prouzrokovanim globalnom ekonomskom krizom i recesijom. U prvom periodu 2004.-2008., priljev deviza obilježen je jakim rastom. Nastupom krize dolazi do kratkog, laganog pada priljeva deviza, ali se situacija počinje popravljati 2011. godine kada ponovno dolazi rasta priljeva inozemnih sredstava plaćanja čiji je vrhunac postignut 2014. godine kada je zabilježeni priljev iznosio rekordnih 7.510 milijardi eura te se na taj način može potvrditi teza da je divezni priljev od turizma bitan za gospodarstvo Hrvatske, odnosno, nalazi se u uzlaznom trendu.

Prema nekim predviđanjima, devizni priljev mogao bi doesgnuti 12-14 milijardi eura do 2020. godine. Ipak, potrebno je naglasiti da je takvo viđenje situacije pomalo nerealno, ali i sama turistička kretanja je teško predvidjeti te se ne bi trebalo baviti takvim procjenama, budući da za takve rezultate turistima treba ponuditi inovativan proizvod koji se ne svodi samo na sunce i more.

3.4. Cijene nekretnina

Turizam ima neposredan, ali velik utjecaj na rast cijena nekretnina. Razvojem turstičke djelatnosti došlo je do povećane izgradnje nekretnina u našem priobalju te je stoga za očekivati da su cijene nekretnina u priobalju (Istra, Dalmacija) veće u odnosu na ostatak Hrvatske. U grafikonu 1. (na sljedećoj stranici) prikazano je odabranih 15 gradova s odgovarajućim cijenama nekretnina (euro/m²).

Promatrajući spomenuti grafikon 1. može se jasno utvrditi da su očekivano najveće cijene kuća i stanova u Dubrovniku, a potom slijede Opatija i Split. Pri vrhu se nalaze istarski gradovi Poreč i Umag. Uz to, očekivano, na začelju se nalaze gradovi kontinentalne Hrvatske, čime se može potvrditi teza da turizam neposredno djeluje na cijenu nekretnina.

Grafikon 1. Cijena nekretnina u Hrvatskoj (euro/m²)

Izvor: Crozilla

3.5. Dolasci turista i strane direktne investicije

Ukoliko se želi postići gospodarski rast i razvoj uz povećanje agregatne potrošnje, smanjenje nezaposlenosti i poticanje izvoza, neizostavne su investicije. Razlikuju se investicije od domaćih i stranih izvora, realne i portfolio investicije, ali bez obzira o kojem se tipu investicija radi, postale su oskudan resurs za kojim potražnja neprestano raste. U međuarodnom kretanju kapitala neizostavne su strane direktne investicije koje su ključne za razvoj mnogih gospodarstava.

U teoriji i praksi postoje brownfield i greenfield investicije. Kod greenfield investicija investitori grade turistički receptivne kapacitete na neizgrađenom prostoru. S druge strane, brownfield investicije se odnose na dogradnju novih te adaptaciju, rekonstrukciju ili prenamjenu postojećih turističkih kapaciteta. U fokusu ovog istraživanja promatrane su strane direktne investicije i njihov utjecaj na turistička kretanja (dolaske stranih gostiju) kako bi se ustanovio utjecaj stranih direktnih investicija na turizam Hrvatske.

Tablica 4. Turistički dolasci i strane direktne investicije

GODINA DOLASCI (mln) FDI (mil)

2004. 9.412 1.0792005. 9.995 1.5512006. 10.385 2.9642007. 11.162 4.6062008. 11.261 4.4862009. 10.934 2.0162010. 10.604 0.6712011. 11.456 1.4842012. 11.835 1.4112013. 12.434 0.7692014. 13.128 2.870

KORELACIJA: 0,280709Izvor: izradio autor

Tablica 4. prikazuje odnos između turističkih dolazaka i direktnih stranih investicija. Može se primjetiti da su investicije u Hrvatsku promjenjivog karaktera, tj. gotovo ne postoji veza između turističkih dolazaka i stranih direktnih investicija. Ukratko, broj turističkih dolazaka se svake godine povećava, dok investicije u našu zemlju prati promjenjiv trend. Može se zaključiti da strane direktne investicije ne utječu u dovoljnoj mjeri na razvoj turizma ili turističke dolaske, što u konačnici potvrđuje prijašnja istraživanja o toj temi (Endo 2006). Uz to, teza o važnosti stranih direktnih investicija za turizam ne može se potvrditi.

ZAKLJUČAK

Ovaj rad nastojao je objasniti utjecaj turizma na gospodarstvo Republike Hrvatske. Iako je turizam zasigurno jedan od ključnih elemenata razvoja hrvatskog gospodarstva i naš najveći izvozni proizvod, istraživanje pokazuje da turizam ipak utječe na gospodarstvo, ali ne u tolikoj mjeri koliko se pericipira. Unatoč tome, turizam već neko vrijeme u našoj zemlji bilježi procvat i potiče gospodarski rast u vremenima recesije te je za prepostaviti da će utjecaj turizma na gospodarstvo i dalje rasti. Stoga, donekle se može potvrditi hipoteza da je turizam značajna djelatnost za gospodarstvo Hrvatske.

Prva teza o udjelu turizma u ukupnom BDP-u je potvrđena te se može očekivati i daljnji rast udjela turizma u BDP-u. Doduše, treba upozoriti da je turizam Hrvatske unutar BDP-a nužno postaviti unutar razumnih granica, budući da je odlika hrvatskog turizma sezonalnost te jedno „kišno ljeto“ može itekako smanjiti koristi turizma, a samim tim i BDP, čiji je veoma bitan dio.

Druga teza istraživanja vezana za zaposlenost u turizmu nije potvrđena te je istraživanjem ustanovljen iznenađujuće mali postotak zaposlenih u turističkom sektoru unutar sveukupnog broja zaposlenih. Raznim investicijama u hrvatski turizam, broj turističkih djelatnika će se povećati u godinama koje slijede, ali teško je pretpostaviti o kojim se brojkama konkretno radi.

Sljedeća, treća teza istraživanja bavila se priljevom stranih sredstava plaćanja (deviza) u hrvatski turizam. U promatranom razdoblju 2004.-2014. priljev deviza je u rastu, ali je potrebno naglasiti da se takav trend može nastaviti i povećati, ali je potrebno osmisliti strategije pomoću kojih bi turisti više novca ostavili u našoj zemlji. Tu ulogu moraju najviše preuzeti brojne turističke zajednice u Hrvatskoj.

Četvrta teza o cijenama nekretnina i neposrednom utjecaju turizma na kretanja tih cijena je potvrđena istraživanjem. Predočenim grafikonom ustanovilo se da su kvadrature promatranih nekretnina mnogo skuplje u poznatim priobalnim turističkim središtima Hrvatske (Dubrovnik, Opatija ili Split), nego nekretnine u kontinentalnom dijelu Hrvatske (Vukovar ili Bjelovar). Osim za nekretnine, isto pravilo vrijedi i za zemljišta.

Posljednja, peta teza o utjecaju stranih direktnih investicija na turističke dolaske nije potvrđena. Paživljim pregledom podataka ustanovljeno je da postoji izrazito mala povezanost stranih ulaganja i turističkih kretanja. Ukratko, turisti dolaze u našu zemlju neovisno u stranim ulaganjima koja se ponajviše odnose na izgradnju kvalitetnih smještajnih objekata. Ipak, nameće se potreba za većim privlačenjem stranih investicija koje su u slučaju Hrvatske promjenjivog karaktera ponajviše zbog sporog birokratskog sustava.

Zaključno, treba istaknuti da su najvažnije organizacije vezane za turizam u Hrvatskoj Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica. Hrvatski turizam predstavlja jednog od glavnih pokretača hrvatskog gospodarstva i ove dvije organizacije imaju odgovornost da se hrvatski turizam razvija i postane što konkurentniji na svjetskom tržištu. Uz razvoj turizma, dolazi i do većeg razvoja našeg gospodarstva kao što je i definirano Strategijom razvoja hrvatskog turizma do 2020. Također, autorova sugestija jest ovakva istraživanja ubuduće ponoviti i detaljizirati kako bi se konačno dobila realna slika o utjecaju turizma na gospodarstvo Republike Hrvatske.

REFERENCE

Archer, Brian, and John Fletcher. 2005. The economic impact of tourism in the Seychelles. Annals of Tourism Research 23 (1): 32.-47.Ashley, Caroline, Peter de Brine, and Amy Lehr. 2007. The Role of Tourism in Expanding Economic Opportunity. Economic Opportunity Series: 6.-50.Bartoluci, Mato, and Vanja Budimski. 2010. Obrazovni sustav stručnih kadrova za potrebe turizma u Hrvatskoj. Zbornik radova - Hrvatski znanstveno stručni skup o menadžmentu u turizmu i sportu 1 (1): 7.-19.Basu, Parikshit. 2006. Conflicts and paradoxes in economic development: Tourism in Papua New Guinea. International Journal of Social Economics 27: 907.-916.Bićanić, Ivo, and Dora Tuđa. 2014. Dugoročne serije BDP-a Hrvatske. Privredna kretanja i ekonomska politika 1: 37.-69.Blažević, Branko. 2015. Razvitak Hrvatske u uvjetima unutrašnje i vanjske neravnoteže. Ekonomski pregled 66 (4): 404.-426.Clayton, Anthony H., Ibrahim A. Ajagunna, and Fritz H. Pinnock. 2009. Tourism in a transforming world economy – the impacts of the brave new world: How might Jamaica achieve long-term sustainable development?. Worldwide Hospitality and Tourism Themes 6 (2): 191.-196.Costencu, Mirela, and Claudia Dobrescu. 2011. Comparative analysis regarding the economic impact of tourism. Annals of Eftimie Murgu University Resita 2: 146.-153.Demir, Amir Z., Murat Eliöz, and Mehmet Çebi. 2015. The Economic Development and Tourism Effects of the Olympics. Anthropologist 19 (3): 811.-817.Del Corpo, Barbara. 2008. Effects of Tourism Upon the Economy of Small and Medium-Sized European Cities: Cultural Tourists and 'The Others', SSRN Electronic Journal: 25.-34.Eeckels, Bruno. 2012. Tourism income and economic growth in Greece: empirical evidence from their cyclical components. Tourism Economics 18 (4): 817.-834.Edin, Arnaut, and Fahrudin Fehrić. 2011. Turizam i turistička industrija kao faktor ekonomskog razvoja BiH. Zbornik radova – Turizam u funkciji lokalnog razvoja: 12.-32.Endo, Kumi. 2006. Foreign direct investment in tourism—flows and volumes. Tourism Management 27 (4): 600.-614.Galičić, Vlado. 2015. Tourism in Croatia: truths and misconceptions. Informatologia 48: 78.-94.Garača, Neven, Zrinka Blažević, and Irena Bosnić. 2010. Značaj komunikacijskih vještina u edukaciji kadrova u turizmu. Zbornik radova - Hrvatski znanstveno stručni skup o menadžmentu u turizmu i sportu 1 (1): 87.-93.

Gartner, William C., and Brigid Tuck. 2014. Istraživanja ekonomskog utjecaja turizma: Kome ide zlato?. Acta Turistica 1: 7.-21.Incera, Andre. 2015. Tourism and income distribution: Evidence from a developed regional economy, Tourism Management 48: 11.-20.Jackson, Leonard A. 2006. Ameliorating the negative impacts of tourism: a Caribbean perspective. International Journal of Contemporary Hospitality Management 18 (3): 574.-582.Jauhari, Vinnie. 2009. Hospitality, tourism and economic growth in India, Worldwide Hospitality and Tourism Themes 1: 7.-11.Kruja, Alba. 2012. The Impact of Tourism Sector Development in the Albanian Economy. Economia: Seria Management. 15 (1): 204.-218.Lamonica, G.R., and E.Mattioli, E. 2011. Research note: The impact of the tourism industry on the world's largest economies - an input-output analysis. Tourism Economics, 21 (2): 419.-426.Liu, Abby, and Goeffrey. 2006. Planning tourism employment: a developing country perspective. Tourism Management 27: 159.-170.Manuela, Wilfred S. 2015. The impact of government failure on tourism in the Philippines, Transport policy, 43: 11.-22.Narayan, Paresh K. 2004. Economic impact of tourism on Fiji's economy: empirical evidence from the computable general equilibrium model. Tourism Economics 4: 419.-433.Obadić, Alka, and Ivica Marić. 2009. Značaj turizma kao generatora zapošljavanja ženske radne snage, Ekonomska misao i praksa 1: 93.-114.Petrevska, Biljana. 2012. Economic impacts of tourism: the evidence of Macedonia . Revista tinerilor economişti 18: 174.-181.Pratt, Stephen. 2015. The economic impact of tourism in SIDS. Annals of Tourism Research 52: 148.-160.Saleh, Ali S, George Assaf, and Sidney Lung. 2015. A Panel Cointegration Analysis of the Impact of Tourism on Economic Growth: Evidence from the Middle East Region. International Journal of Tourism Research. 17 (3): 209.-220.Slusariuc, Gabriela C. 2010. The Impact of Tourism in Economy. Agricultural Management. 12 (3): 1.-6.Šimičić, Velimir. 2007. Hrvatski turizam i procjene njegovih gospodarskih učinaka. Acta Turistica Nova 1 (1): 43.-60.Škrinjarić, Tihana. 2011. Istraživanje inozemne turističke potražnje u Hrvatskoj primjenom analize panel podataka. Acta Turistica 23 (2): 145.-173.Šutalo, Ivo, Neven Ivandić, and Zrinka Marušić. 2011. Ukupan doprinos turizma gospodarstvu Hrvatske: input-output model i satelitski račun turizma. Ekonomski pregled 62: 267.-285.Vukašinović, Milić. 2011. Posmatranje turizma u funkciji gospodarstva. Ekonomika 15: 23.-29.Zhang, Jie, Bjarne Madsen, and Chris Jensen-Butler. 2007. Regional Economic Impacts of Tourism: The Case of Denmark. Regional Studies 41 (6): 839.-854.