CRKVA SV. MIHAJLA I MITRA NA PROLOŠCU DONJEM.pdf

GRAEVINAR 60 (2008) 4 359

STARE CRKVE U ZALEU SPLITA I U IMOTSKOJ KRAJINI

Uvod

Ve je u prolom napisu najavljeno kako e ubudue ovi prikazi biti us-mjereni prema ranokranskim, pred-romanikim i ranoromanikim crkva-ma na irokom podruju Dalmatins-ke zagore koje je bilo pomalo zane-mareno tijekom opisa starih crkava ili njihovih ostataka uz obalu i na otocima od Dubrovnika do Splita i Trogira. Bilo je to dijelom i zbog elje da se cjelovito prikae taj neo-bian i donedavno slabo poznat pros-tor u zaleu Biokova, Mosora i Koz-jaka, posebno i stoga to su tu sau-vani neki najvrjedniji primjerci na-ega sakralnoga graditeljstva, osobi-to iz razdoblja najstarije hrvatske kneevine odnosno kraljevstva.

Ipak prije prikaza ranokranskih, predromanikih i ranoromanikih crkava na prostoru koji obuhvaa tri dalmatinske upanije (Splitsko-dal-matinsku, ibensko-kninsku i Zadars-ku) potrebno je predstaviti dvije crk-ve (jedne s neznatnim ostatcima, a druge u uporabi) koje se nalaze na-domak Splita blizu Klisa i na pod-ruju Poljica. One nisu svrstane u prijanje prikaze zbog odreenih dvojbi vezanih uz pripadnost Dal-matinskoj zagori, ali ponajprije sto-ga to su tek nedavno temeljito istra-ene ili vrednovane pa ih nije bilo mogue ukljuiti u prijanje napise.

Dvije crkve nadomak Splita

Crkvina u Klapavicama pokraj KlisaArheoloko nalazite Crkvina (ili Crkvine koji se ne smije zamjenjiva-ti s nedalekim lokalitetom u predjelu Rupotine) nalazi se dva kilometra sjeveroistono od Klisa u predjelu

Klapavice s june (desne) strane brze ceste Klis Dugopolje. O Crkvini u Klapavici trebalo je moda pisati kada su obraene crkve na istonom i sjeveroistonom rubu Salone (Gra-

evinar br.1./2008.), kao uostalom i o Klisu koji je kao utvreni prapovi-jesni prijevoj izmeu Kozjaka i Mo-sora svoju strateku i trgovaku ulo-gu snano razvio u kasnoj antici i u

Crkveno graditeljstvo

OLD CHURCHES IN HINTERLAND AREAS OF SPLIT AND IMOTSKI

Some old churches, situated near Split, close to Klis and in Poljice, are presented. These churches have not been described in previous articles as latest reports on their study have become available only recently. This presentation is followed by description of remains of some churches situated in Imotski region (Imotska krajina), mostly along the old Roman road that used to link ancient towns of Salona and Narona. The examples depicted are the remains of a big three-nave basilica with two baptismal fonts in Zmijavci, the remains of an early-Christian and pre-Romanesque church discovered beneath the present-day cemetery in Proloac Donji, and the remains of many old churches built in the same area on the Crkvina locality in Cista Velika. In this area, churches were built and destroyed from the 5th to the 10th century when the local population moved closer to the road and to the present-day parish church. The notable feature of the old church architecture in Imotska krajina lies in its similarity with sacred buildings built at that time in the neighbouring areas of Bosnia and Herzegovina, which also formed part of the Roman province of Dalmatia.

Stari tlocrt Crkvina u Klapavicama (prema Buriu)


360 GRAEVINAR 60 (2008) 4

ranom srednjem vijeku, posebno za bizantske vladavine. Pouzdano se zna da su sve te utvrde uvijek imale i sakralna zdanja, pa je vrlo vjerojat-no da ih je bilo i u klikoj tvraviiako su neprekidne gradnje tijekom srednjeg vijeka u cijeloj utvrdi poni-tile sve ranokranske tragove.

Podnoje je tvrave s okolicom kao dio salonitanskog agera bilo gusto naseljeno i o tome svjedoe brojni arheoloki ostatci. Tako je svojedobno za radova na upnoj crkvi Uznese-nja Blaene Djevice Marije prona-eno vie antikih i jedan ranokr-anski natpis, a u zidovima crkve i upne kue uoeni su i antiki ulom-ci. U podu je grobljanske crkve Sv. Katarine bio uzidan ulomak sarko-faga, a kropionica je preklesana iz baze antikog stupa. Neto junije od Klisa pronaeni su tragovi terma i jedna starokranska svjetiljka, a poloaj bi mogao odgovarati mjestu na kojemu je Ejnar Dyggve utvrdio tragove ranokranske crkve. Tada je otkrio dio zida i ulomak nadvrat-nika s natpisom i urezanim kriem, no natpis je toliko oteen da ga se ne moe proitati, ali je zbog nepre-ciznih naznaka i crkvi teko ui u trag [1].

Meutim oblinju je Crkvinu u Kla-pavicama jo 1906. istraivao don Frane Buli koji je utvrdio da je ri-je o sloenom arheolokom lokali-tetu s nalazima iz antikoga, rano-kranskoga i srednjovjekovnog razdoblja. Otkrivena je jedna izrazi-to longitudinalna crkva s polukru-nom apsidom i svetitem poploe-nim kamenim ploama iz prijanje antike graevine. Bilo je sauvano postolje oltarne pregrade i podnoje oltara u apsidi, a pronaeno je i mno-go dekorativnih kamenih ulomaka. Uz juni se zid neposredno nadove-zivao kompleks s vie prostorija raz-liite namjene. Na temelju brojnih vojnikih natpisa Buli je pretposta-vio da se radi o ranokranskoj crkvi nastaloj preureivanjem ili dograd-njom prijanje vojne zgrade. Za pri-

gradnje s june strane pretpostavio je da se radilo o stambeno-gospo-darskom sklopu, moguem boravku neke redovnike zajednice. Prema kamenoj je dekoraciji zakljuio da je crkva izgraena u 6. st.

Tijekom tih prvih istraivanja istra-eno je 6 srednjovjekovnih grobova, a pronaena je i zanimljiva brona-na ranokranska kadionica. U to su vrijeme zidovi djelomino bili sau-vani i do pola metra, a potom su bili teko uoljivi. Valja jo rei da je tlocrt te izrazito produljene crkve posluio Dyggveu za njegovu uspo-rednu analizu ranokranskih i pred-romanikih crkava, pa je crkva iz Klapavice izgledom usporedio s crk-vom na Lopukoj glavici u Biskupiji pokraj Knina.

U sedamdesetim su godinama pro-log stoljea arheolozi Mate Zekan i

Vladimir Sokol samoinicijativno odnijeli manji broj pokretnih spome-nika s ovog nalazita u Arheoloki muzej u Splitu. Od 2000. na ovom je mjestu odlagan otpad iz kameno-klesarskih radionica, pa je cijeli lo-

kalitet zatrpan s nekoliko stotina pros-tornih metara kamenog materijala. Iza crkvene apside bila je vea go-mila nastala ienjem terena za ob-linji vinograd. Poslije je dio te go-mile uniten, a pritom je vjerojatno stradala i apsida koja je dodatno o-teena velikim brijestom to je ras-tao u njezinu prostoru.

Krajem 2005. cijeli je prostor, osim jedva vidljive cisterne za vodu na junome dijelu, bio potpuno zatrpan otpadom. Ipak poetkom 2006. pod nadzorom strunjaka i uz pomomehanizacije raieno je nalazite i potom su obavljena revizijska istra-

Crkvina u Klapavicama tijekom suvremenih istraivanja

Pronaeni krsni zdenac u Klapavicama


GRAEVINAR 60 (2008) 4 361

ivanja koja su temeljito promijenila sve dosadanje spoznaje. Radove su obavljali djelatnici Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika pod vodst-vom Hrvoja Gjuraina i tada je usta-novljeno da je zid apside potpuno uniten, da je sjeverni zid u jadnome stanju, a da je zapadni zid, uz koji se kako se pretpostavljalo nalazio nar-teks ili atrij, potpuno uniten. Nesta-li su i neki zidovi izmeu crkve i cisterne za vodu.

Don Frane Buli istraio je priblino 300 m2 nalazita, a to je prema sada-njim spoznajama bio tek sjeverois-toni dio kompleksa. Naime na jugo-zapadnom je dijelu, odijeljenom ve-likom kamenom ogradom jer se ra-dilo o granici posjeda, pronaena jo jedna crkva s narteksom i upisanom apsidom. Do nje je otkrivena cister-na s krstionicom i dvije pravokutne prostorije na jugozapadnoj strani, a sve su bile meusobno povezane. Zidovi cijeloga kompleksa bili su temeljeni na litici i graeni od polu-obraenog i nepravilno klesanog ka-mena. Unutranjost je cijeloga sklo-pa bila obukana, a juna je crkva bila i oslikana. Ostaci su obukanih podova uoeni i u jugozapadnim prostorijama. Naeni su i dijelovi oltarne pregrade (vjerojatno iz naj-manje dviju faza), stotinjak kamenih ulomaka liturgijskog pokustva kao i propovjedaonica s dosta novca (15 zlatnika, 3 srebrnjaka i vie od 300 rimskih novia), ulomci stakla, te-gula, staklenih uljanica te manji di-jelovi skulptura. Sve je to potvrdilo pretpostavku da je cijeli sklop gra-en tijekom 5. ili 6. st. i da je potom nasilno sruen.

Istraeno je tridesetak grobova koji su uglavnom bili smjeteni unutar crkvenog kompleksa. Grob izmeusjevernog luka apside june crkve i junog zida sjeverne crkve, koji je bio pokriven podnicom june crkve, vjerojatno se moe povezati s nas-tankom cijelog kompleksa. Istom vremenu pripada i presvoena grob-nica i djeji grob u amfori koji su

otkriveni ispred proelja june crk-ve. Ostali su grobovi nastali nakon ruenja crkve i pripadaju srednjem vijeku, a preostali koji su bili iznad grobnih raka vjerojatno povezani s dolaskom stanovnitva u bijegu pred Turcima u 16. st.

Iako istraivanja jo nisu potpuno zavrena, moe se pretpostaviti da na lokalitetu nije bilo kontinuiranog ukapanja te da su se njime koristile manje kranske zajednice u 5. i 6. st., potom krajem 9. i poetkom 10. st. i na kraju u 16. st. No ini se da se crkva nepoznatih titulara u Crkvi-ni u Klapavici prikljuila brojnim naim dvojnim bazilikama kojih u blizini ima dosta, poput oslikanih bazilika (Ad basilicas pictas) u Spli-tu te gradskih bazilika u Saloni, ba-zilika na Marusincu ili crkava Sv. Ma-rije i Sv. Stjepana na Otoku [1], [2].

Crkva Sv. Klementa u Sitnom Gornjem i Sv. Luke u DubraviCrkve u sastavu Poljike Republike bile su obraene u jednom nastavku (Graevinar 1./2007.) kao posebna

cjelina. Dodue i tada je bilo dvojbi treba li iz toga malog ali zaokrue-nog prostora, u kojemu ima ukupno

ak 16 crkava, istaknuti ili barem spomenuti ranokranske ili predro-manike korijene neke od njih. Po-sebno se to odnosi na dvostruku crkvicu Sv. Stjepana i Sv. Antuna Opata na groblju Sustjepan u Jeseni-cama, gdje su jo 1949. pronaeni predromaniki i ranoromaniki tra-govi i gdje su bili otkopani tragovi polukrune apside i jedne pomoneprostorije. No ti su radovi bili izve-deni nestruno pa je teko iz nejasna crtea bilo to razabrati. Slian je sluaj i s navodnom crkvom Muto-gras (Sv. Mojsije), takoer iz Jese-nica, gdje na starost upuuje i titular.

No na pretpostavljenoj dionici puta izmeu Salone i Narone u Srednjim Poljicima, osim rnovnice i Gata, raunalo se da bi predromanikih tragova moglo biti i u Tugarima i u Srinjinama, a posebno u tri crkve smjetene i skrivene na visokim ob-roncima izmeu Mosora i Makirine: Sv. Luka i Sv. Klement u Sitnom Gornjem i Sv. Luka u Dubravi. Te su ivopisne crkve i danas u uporabi i u meuvremenu su u vie navrata

obnavljane i dograivane, ali se pret-postavljalo da su u poetku bile jed-nobrodne predromanike crkve iz

Crkva Sv. Klementa u Sitnom Gornjem


362 GRAEVINAR 60 (2008) 4

11. st., to meutim nije nikada do-kazano. Dvije su od tih crkava, od ukupno u 6 Poljicima, posveene Sv. Luki Evanelisti (oko 10. oko 90.), podrijetlom Grku i lijeniku koji se obratio na kranstvo. Osim jednog Evanelja po Luki napisao je

i Djela apostolska, a bio je i pratilac Sv. Pavla. Prema predaji propovije-dao je u Dalmaciji, Italiji i Galiji te podnio mueniku smrt. Mnogo cr-kava posveenih tom svecu na ovom podruju vezuje se uz legendu da se njegovo tijelo na putu za Rim neko vrijeme uvalo upravo u Poljicima.

Sv. Klement u Sitnome, posveenetvrtom papi Klementu I. ili Klemen-tu Rimskom (90./92. oko101.) i mueniku za rimskoga cara Domici-jana, jedna je od zanimljivijih polji-kih crkava jer je bila opepoljika i zavjetno svetite, na iji su blagdan (23. studenoga) i u nedjelju nakon njega osim Poljiana dolazili i mno-gi drugi vjernici, ak i iz Bosne, i molili za svoje zdravlje i za zdravlje svoje stoke. Prije osnivanja sjeme-nita u Prikom, ova je crkva bila kul-turno arite poljike glagoljake pismenosti, a u njoj se pisao i prepi-sivao slavni Poljiki statut. Crkva je

na vjerojatnu romaniku osnovu naj-prije dobila otvoreni trijem na proelju (kakav imaju mnoge crkve u Poljici-ma), a potom u 15. st. osmerostrano svetite s kupolom. Neto je poslije i nadograena jednom nadlaom (ga-lerijom), u koju se ulazi posebnim

stubama, vjerojatno da bi vie vjer-nika moglo pratiti obred [3].

Oblinja crkva Sv. Luke u Dubravi pomalo slii na Sv. Klementa, a ima zaista neobian tlocrt latinskog kria.

Glavno (zapadno) proelje crkve Sv. Luke

Vjerojatno je najprije izgraena jednobrodna bavasto presvoena crkva s apsidom, potom je na proe-lju dodan bavasto svoen trijem koji je ui i nii od broda, a najzna-ajnija se promjena zbila kada je, vjerojatno tijekom 15. i 16. st., izgra-en sredinji dio s tri kapele. Taj je

dio povean produljenjem svetita i bonih kapela, to se vjerojatno do-godilo u 18. st. i nakon odlaska Tu-raka kada je u Poljicima dolo do velike graevinske aktivnosti. Pos-ljednja se preinaka zbila u 19. st. kada je obnovljena sjeveroistona kapela te proireni svi prozori i sje-verozapadna ulazna vrata.

Nataa Jaki [4], iji rad nismo imali u rukama kada smo pisali o starim poljikim crkvama, tvrdi da je prvi i osnovni dio crkve izgraen jo u 11. stoljeu u vrijeme rane romanike, a to potkrepljuje injenicom da se ne-kako u to vrijeme Dubrava (u obliku Debri) prvi put spominje u povijes-nim izvorima. Rije je o povelji iz 1078. kojom kralj Zvonimir daje pravo ispae Splianima na svojim kraljevskim dobrima: Gate, Tugare, Debri, Dalmoce, Volari i Kremene. No to je zaista vrlo slab dokaz jer tu ispravu mnogi dre krivotvorinom [5]. Inae se crkva Sv. Luke u upi Du-brava prvi put spominje tek u 17. st.

Ipak autorica za svoju tezu istie i neke druge dokaze, ponajprije anali-zom graevinskih elemenata i stila graenja, iako istie da se radi o rus-tikalnoj sredini gdje je nemogueiskljuivo prouavanjem graevine precizno utvrditi vrijeme izgradnje. Vjeruje da je dananji brod crkve najprije bila iznutra ralanjena jed-nobrodna crkva s apsidalnim zavr-etkom na istoku. Uzduni su nosivi zidovi ralanjeni sa po dvije nie, od kojih je svaka svoena sa dva polukruna luka. Bavasti je svod svoen s tri pojasnice, kao to je to primjerice sluaj u crkvi Sv. Petra na Lopudu, a tako su s niama i po-jasnicama svoene i oblinje crkve Sv. Mihovila u rnovnici i Sv. Jurja na Vrini, od kojih je ova posljednja sasvim sigurno graena u predroma-nikom razdoblju. Bavasto je svo-ena i oblinja crkva Sv. Klementa, ali ona za razliku od Sv. Luke u Du-bravi nema pojasnica.

Stoga bi bilo nuno obaviti odgova-rajua arheoloka istraivanja koja

Crkva Sv. Luke u Dubravi


GRAEVINAR 60 (2008) 4 363

bi rasprila sve sumnje, posebno i-njenicu to je pod crkve znatno po-dignut u odnosu na okolni teren i to postoji mogunost da je crkva izgra-ena na moguim supstrukcijama (podgradama), kao to je to bio slu-aj u crkvi Sv. Ciprijana u Gatima koja je izgraena na ostatcima rano-kranske bazilike. O moguem sa-kralnom kontinuitetu ovog prostora svjedoe i okolne obredne gomile. No kako je rije o crkvi u kojoj se redovito obavlja liturgija, vrlo je teko izboriti se za bilo kakve istra-ne radove [4] koji bi razrijeili sve dvojbe.

Neovisno o tome kako e zavriti ovaj zanimljiv pokuaj utvrivanja najstarijih dijelova jedne neobinecrkve, valja svakako pohvaliti nas-tojanje autorice da u javnosti prika-e jednu zaista neobinu crkvu, pot-puno izdvojenu od svih prometnih tokova. Sv. Luka, ba kao i susjedni Sv. Klement osupnu posjetitelja svo-jom neobinom i rustinom ljepotom, osobito svojim sredinjim okruglim ili oktogonalnim sredinjim prosto-rom, za koji se vjeruje da je uzor imao u katedrali Sv. Duje u Splitu. Te bi crkve, bez obzira na svoje po-etke, bile zaista pravi i nesvakida-nji doivljaj za mnogobrojne turiste na nedalekoj obali, posebno kada bi bile uklopljene u bogatu i nesvaki-danju poljiku tradiciju.

Crkve u Imotskoj krajini

Crkvina na Bublinu u Zmijavcima Imotska krajina dio je Dalmatinske zagore izmeu Biokova i Bosne i Hercegovine, a omeena je bosan-skohercegovakom granicom na sje-veroistoku, na jugu makarskim pri-morjem, a sa sjevera i zapada sinj-skim i omikim podrujem. Zauzi-ma prostor od priblino 600 km2 i moe se podijeliti na tri prirodne cjeline: prostor Biokova, krako pod-ruje i Imotsko polje. Imotsko polje (koje se naziva i Imotsko-bekijsko) lei na nadmorskoj visini 248-268 m i prua se u smjeru sjeverozapad-ju-

goistok, dugo je 33 km i iroko 5 km, a obuhvaa 95 km2, od ega je neto manje od polovice u Hrvatskoj. Zna-ajka su ovoga podruja brojna kraka jezera te rijeka Vrljika koja estoplavi nia podruja polja.

Ovo je podruje bilo naseljeno u ne-olitiku, a iz ilirskog su doba sauva-

ne brojne gradine. Potom su Rimlja-ni gradili nove ceste i putove od ko-jih je veina i danas u uporabi, a naj-vei je i najpoznatiji rimski grad bio municipij Novae na mjestu dananjih Runovia koji se navodno u obliku Rus-Novae (osnove dananjeg ime-na) prvi put spominje godine 184. za vladavine rimskoga cara Komoda

Stari tlocrt Crkvine u Bublinu u Zmijavcima (J. Mihulka)

Novi tlocrt Crkvine u Zmijavcima


364 GRAEVINAR 60 (2008) 4

(180.-192.). U 9. st. cijelo je podru-je bilo u sastavu Imotske upanije, dijelu hrvatske kneevine, koja se prvi put pod imenom Emota spomi-nje u djelu Konnstantina VII: Porfi-rogeneta.

Kranstvo se u ovom prostoru vrlo rano proirilo i ima nekoliko arheo-lokih nalazita s ostatcima ranokr-anskih crkava. Najznaajniji su na-lazi u naselju Zmijavci, na trokutas-tom zemljitu nazvanom Bublin ko-je se nalazi izmeu rijeke Vrljike, ceste to spaja Zmijavce i Runoviei glavice Dikovae. Po toj se ilirskoj gradini, na kojoj je bilo i jo ima mnogo steaka, dugo vremena pog-reno nazivala i Crkvina na kojoj se nalazi ranokranska crkva.

Zmijavci su inae i najmlaa upa (od 1982.) i najmlaa opina (od 1997.) nastala odvojanjem od opi-ne Runovii. Povrina je opine 14 km2, a prema popisu iz 2001. ima 2130 stanovnika. Jedino se opinsko naselje Zmijavci nalazi u Imotskom polju, 8 km juno od Imotskoga.

O vanosti su Bublina i Dikovae u prolosti govorili brojni sluajni na-

lazi. Stoga nije udno da je fra Ivan Tonkovi (1851.-1911.), ondanji upnik u Podbablju (kojem su tada pripadali i Zmijavci), na lokalitetu Crkvina u Bublinu, na posjedu svoje obitelji i na vlastiti troak 1897. zapo-

eo arheoloka istraivanja. U tome je imao odreena iskustva kao kus-tos arheoloke zbirke Franjevake klasine gimnazije u Sinju pri istra-ivanju antikog Aequuma (itluk kod Sinja). Nakon dvije godine upor-noga, temeljitoga i savjesnog posla (za to ga je za posjeta 1898.pohva-lio i don Frane Buli), a uglavnom je radio sam, otkrio je baziliku s

dvije apside i mnogo kamenih ulo-maka koji su pripadali oltarnoj preg-radi. Sve je nalaze pohranio u Fra-njevakom samostanu u Imotskom gdje se i danas nalaze. Za pronaene je graditeljske ostatke na terenu stru-ni tlocrt izradio "gosp. J. Mikulka, obinski tehnik u Imotskom", a fra Tonkovi je istraivanje opisao u radu: Starokranska crkva pod gomilom "Dikovaa" u Zmijavcima upe Podbablja Imotskoga, u br. 22. iz 1899. zadarskoga Bulletina di archeologia e storia dalmata [6]. Na tragu ondanjih nacionalnih za-nosa u pronalaenju brojnih starohr-vatskih sakralnih spomenika i Ton-kovi je zakljuio da njima pripada i imotsko nalazite i da je bazilika s dvije upisane apside izgraena u 9. ili 10. st., ali na ostatcima mnogo

starije crkve iz, kako je pretposta-vio, 6. st. Iskapanja fra Ivana Tonkovia otkri-la su iznimno zanimljivu graevinu neuobiajena tlocrta s bogatom i vanom, ali pomalo rustinom kame-nom dekoracijom. Unato neuobia-jenom izgledu bazilika je izgledom i skulpturom podsjeala na dvojnu baziliku koju je 1891. u Bilimiii-

Ostatci Crkvine u Zmijavcima (pogled s jugozapada)

Ostaci apside starokranske crkve u Zmijavcima


GRAEVINAR 60 (2008) 4 365

ma pokraj Zenice pronaao arheolog i povjesniar iro Truhelka (1865.-1942.), a takvih je nalaza u vremenu to je uslijedilo bilo mnogo u sus-jednoj Bosni i Hercegovini s kojom je, kako se ini, unutranjost Dalma-cije tvorila zajedniki kulturni pros-tor. Tu se pojavio i problem datacije nalaza, i u Imotskom i u Bosni i Her-cegovini, a prevladalo je stajalite da se radi o ranokranskim arheo-lokim nalazima. No bilo je i poku-aja, posebno nakon to je Dyggve usporedio tlocrt iz crkve u Bublinu s tlocrtom crkve Sv. Petra Starog u Zadru te uspio djelomino rekons-truirati jednu oltarnu pregradu s motivima starozavjetnog proroka Danijela s lavovima, da se i crkva i njezina skulptura smjeste u kasni srednji vijek (12. do 14. st.) [7]. Na temelju toga nisu izostali ni pokuaji da se skulptura i crkvena zdanja u kopnenoj Dalmaciji i Bosni i Herce-govini (ali i Dubrovniku i Makedo-niji) pripiu srpskoj srednjovjekovnoj umjetnosti, u emu je osobito prednja-ila Jovanka Maksimovi [6].

Tako su nalazi iz Crkvine u Zmijav-cima, osim ve spomenutih proble-ma s nazivom, nehotice potaknuli i mnoge nedoumice. Posebno i stoga to je 1917. na arheolokom nalazi-tu posaen vinograd (koji je dubo-kim iskopima znatno otetio nalazi-te) te to su se stalno pronalazili i drugi arheoloki ostatci koji su sre-om ipak uglavnom zavrili u Fra-njevakom samostanu u Imotskom. No injenica je bila da je Tonkovi-eva dokumentacija bila nedostatna i da je vie pozornosti obraao opisu kamenih ostataka negoli graditeljs-kih tragovima za koje je izraen sa-mo tlocrt, bez presjeka, kota i deta-lja, to u doba istraivanja nije bilo ni uobiajeno. I sam je tlocrt izazi-vao odreene dvojbe jer je raen zacrnjenim ravnim i punim linijama, a svi koji poznaju ranokransko crkveno graditeljstvo znaju da ni u centrima, poput Salone, ne postoje tako ravni i pravilni zidovi. A bilo je i sumnji, i javnih i privatnih, u kva-litetu istranih radova i je li uopeotkopana cijela graevina.

Stoga su 1981. poela revizijska is-traivanja, a iskapanja su zbog ne-dostatka novca i imovinskog-pravih problema trajala do 1992. Istrane je radove vodio akademik Nenad Cam-bi, a sretna je okolnost bila u tome to se u radove ukljuila i arheologi-nja Snjeana Tonkovi iz Narodnog sveuilita u Imotskom. Njezin je doprinos bio znaajan i u strunom pogledu, a posebno u brizi o svim problemima vezanim uz terenska istraivanja, kao to su osiguravanje radnika, omoguavanje radova na privatnim terenima (meu ostalima i na vlastitom) i briga o praenju istra-ivanja.

Glavna je orijentacija za iskapanja u prostoru bila velika kamena gomila od 3 m nabaenoga kamenog mate-rijala antikoga podrijetla uz koju je s june strane bio stari vinograd, a uz gomilu se neto istonije nalazila vidljiva zidana apsida. Nakon ukla-njanja kamene gomile pronaena je krstionica s krsnim zdencem u obli-ku kria koju Tonkovi nije iskapao, a to je ujedno pruilo mogunost da se razrijee svi problemi vezani uz namjenu i izgled graevine.

Nakon istraivanja i kabinetskih pro-uavanja zakljueno je da se radi o trobrodnoj bazilici s dvije apside razliite veliine i trodijelnim nartek-som (predvorjem), pa treba potpuno odbaciti pretpostavku o neobinom dvobrodnom planu, a sve su zabune bile uzrokovane nedovoljno dubo-kim otkapanjem iz 1897. Sjeverno od crkve otkriven je baptisterij s dvije prostorije i krinim zdencem, a u sjevernom je brodu crkve, uz zapad-ni zid, otkriven i manji okrugli plitki zdenac. Izmeu bazilike i krstionice bila je manja prostorija iz koje se ulazilo u baptisterij, a bazilika i krs-tionica nisu izravno spojeni ve je izmeu njih bio uski hodnik. Na is-tonoj je strani bio zid koji je crkvu titio od erozije zemlje s padine, a ujedno je potaknuo prijanje pretpos-tavke o upisanim apsidama. Zaklju-eno je da je crkva u cijelosti izgra-Glavni krsni zdenac u Zmijavcima


366 GRAEVINAR 60 (2008) 4

ena u 5. st. i da je, kako se ini, pot-puno i nasilno sruena u 7. st. te da potom vie nikada nije obnavljana.

Istraivanja su dokazala da je sva pronaena skulptura vrlo slina crk-venoj ranokranskoj plastici na pod-ruju Bosne i Hercegovine. U njezi-noj su izradi uoena dva stila, jedan kolovani, a drugi rustini. Mogueje da su bila ak etiri pluteja u oltar-noj pregradi, a neobino je da su dva rustina bila s biblijskim temama, a kolovana s vegetabilnom dekoracijom.

U Bublinu je na Dikovai izvorno bilo ilirsko naselje koje se poslije, nakon to je izgraena rimska cesta, spustilo do nje. Novo je rimsko na-selje vjerojatno bilo u sastavu obli-njega rimskog naselja Novae (o to-me svjedoi i mnoina u nazivu). Vjerojatno se radilo o iskljuivo vojnikom naselju jer nije utvrena nikakva civilna urbana organizacija, iako bi istraivanja valjalo proiriti i na susjedne estice, to je tijekom istraivanja bilo nemogue zbog vlas-nikih odnosa. Ostatci su bazilike konzervirani na temelju analiza i revizijskih istraivanja, a takav je prikaz pouzdan na tlocrtnoj razini, dok je ostali dio graevine potpuno nepoznat [6]. Ipak valja dodati kako su nedavno djelatnici Muzeja hrvat-skih arheolokih starina u Splitu, uoi izgradnje tvornikog pogona Did d.o.o. (koji uglavnom proizvodi kade za kupaonice) u arheolokoj zoni Bublin-Dikovaa temeljito is-traili i geodetski snimili ranokr-anski kompleks te prapovijesnu go-milu, gdje su izmeu ostalog nacrta-ni i uspravljeni prije pomicani steci.

Arheoloki ostatci u Postranju na groblju u Prolocu Donjem Proloac se nalazi zapadno od Imots-koga na sjeverozapadnoj strani Imots-ko-bekijskog polja, a nazvan je pre-ma kanjonu potoka Suvaja koji ga je prolomio (proloio) uvirui u polje. Proloac Donji najvee je naselje opine Proloac (4510 stanovnika,

povrina 85,6 km2) u kojoj su jo: Gornji Proloac, Postranje, Riice i umet. Zaseoci Donjeg Preloca (Postranja, Sridnje selo, Buljanije i Lug) niu se od Prolokog blata do Opaca, jednog od izvorita rijeke Vrljike, glavnog vodotoka ija je ukupna duljina 70 km, a na svom putu pet puta mijenja ime. Najprije je Vrljika, pa Matica i nakon to uvire

u ponor ajnovac u hercegovakom dijelu polja izvire u Pe Mlinima gdje postaje Tihaljina, Mlada i Tre-biat, ovisno o teritoriju kroz koji protjee. Vrljika je u izvorinom di-jelu (do naselja Kamenmost) zati-ena od 1971. jer je stanite posebne endemske mekouste pastrve.

Podruje Proloca je bogato poljo-privrednim povrinama i zalihama

pitke vode i stoga je jedno od najpo-godnijih obitavalita na podrujuImotske krajine, a Proloac Donji istie se svojom napuenou te gos-podarskim i komunalnim sadrajima. Ujedno je bogat i brojnim materijal-nim ostatcima iz bogate prolosti, to ga svrstava meu najzanimljivija arheoloka nalazita u jadranskome zaleu.

Mjesno groblje Sv. Mihovila smje-teno je u podruju Postranja, juno od dananje upne crkve Sv. Miho-vila, izgraene 1898. prema projektu znamenitog arhitekta i istraivaanacionalne graditeljske batine irila Ivekovia. Kako u gusto naseljenom podruju nema mogunosti irenja groblja, umjesto pronalaenja nove lokacije za suvremeno groblje mje-tani su raskopavali najstariji dio grob-

Kapelica na groblju Sv. Mihovila u Postranju u Prolocu Donjem prije poetka istranih radova

Tlocrt groblja Sv. Mihovila s naznakama istraenih dijelova (zacrnjeno)


GRAEVINAR 60 (2008) 4 367

lja vrijednosti kojega nisu pravodob-no uoili ni mjetani ni strunjaci,pa su stoga potpuno uniteni mnogi vrijedni spomenici na mjestu gdje se pokojnici, kako je utvreno, ukapaju ve gotovo dva tisuljea.

Poetkom sedamdesetih godina 20. st., pri kopanju rake za jednu suvre-menu grobnicu juno od grobljanske kapele, pronaeni su ulomci ukrae-ni predromanikim pleterom i pal-metom (stiliziranim palminim liem).

To su uz dio pluteja uzidanog u apsidu crkve Sv. Stjepana u Gorici (u herce-govakom dijelu Imotskoga polja) i pilastra s urezanim trostrukim pleterom iz imotske tvrave Topane bili prvi

takvi nalazi na podruju srednjovje-kovne upanije Imote. Nekoliko go-dina poslije, takoer pri kopanju nove grobnice, otkriven je sarkofag od muljike (mekanoga ukastog lapora), a 1983. pronaen je ukrae-ni sljemenjak steka u temeljima stare crkve Sv. Mihovila, to je pot-vrdilo svojedobno priopenje upni-ka fra Mate Gnjea don Frani Buliu. No arheoloka su istraivanja potak-nuta tek kada su pronaeni ostatci apside i temelja graevine na kojoj je poetkom 20 st. podignuta grob-ljanska kapelica.

Izmeu 1986. i 1992. obavljena su istraivanja kojima su rukovodile Magdalena Dragievi iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika iz Splita i Snjeana Tonkovi iz Narod-nog sveuilita u Imotskom. Istraen je prostor oko kapelice i ispred nje-zina proelja popunjen gusto raspo-reenim srednjovjekovnim i suvre-menim grobovima u vie razina i tada su otkriveni mnogi arheoloki ostatci, a potvrena je i pretpostavka o postojanju predromanike crkve. Istraivanja su pod vodstvom Ljubo-mira Gudelja nastavljena 1986. i dovrena u proljee 1998. godine, ali i objelodanjena otkria nisu, na-alost, zaustavila daljnje unitavanje starina.

Ukupno je istraeno 500 m2, u to su ukljueni unutranjost kapelice i sta-ze izmeu suvremenih grobnica, ali granice arheolokog nalazita nisu do kraja utvrene, a pretpostavlja se da bi istraivanja trebalo nastaviti i izvan grobljanske ograde. Pronaeni su ostatci antike graevine, ranokr-anske i predromanike crkve, ak158 grobova, te vie pokretnih na-laza iz raznoraznih razdoblja. Kao jedino mjesto za trajno memoriranje izabrana je unutranjost kapelice, a ostatak krsnog zdenca pokriven je drvenim vratima, dok je jedini pok-retni nalaz rekonstruirana natpisna ploa sa stare crkve Sv. Mihovila. Nadgrobni kameni krievi i dva stekaupna crkva Sv. Mihovila graena 1898. prema projektu irila Ivekovia

Tlocrt ranokranskih ostataka na groblju Sv. Mihovila


368 GRAEVINAR 60 (2008) 4

premjeteni su na livadu juno od upne crkve, a svi su pokretni nalazi postali dijelom muzejskog inventara.

Graditeljska je aktivnost zapoela odmah nakon uspostave rimske vla-davine u ovim krajevima, ali skrom-ni sauvani ostatci razliitih rimskih graevina nisu dovoljni za rekons-trukciju njihova tlocrta i izgleda. Ipak geometrijski pravilan raster svjedoida se radi o veem graevinskom kompleksu, vjerojatno naselju nepo-znata naziva i veliine koje se vjero-jatno prostiralo s obje strane potoka Suvaje. Ujedno otkrie brojnih rim-skih grobova svjedoi o tome da je pronaeno kultno i grobljansko pod-ruje ija je namjena, usprkos broj-nim razaranjima potaknutim religij-skim i etnikim promjenama, ostala ista sve do danas.

Najvrjedniji pokretni spomenik iz rimskoga razdoblja, uz reljef boice Dijane (autora magistra Maksimina, najstarijega potpisanog skulptora na naim prostorima) svakako je dvos-trano ukraena kamena mitraika ikona, vjerojatno iz 2. st., koja je sluila za zatvaranje jedne kasnoan-tike grobnice. Kao to je poznato, Mitra je bio indoiransko boanstvo koje je simboliziralo zadanu vjeru, ugovor (to ime i znai na sanskrtu) i svjetlost. Njegov se kult bio znatno proirio meu rimskim vojnicima u Maloj Aziji, a poslije i u cijelom car-stvu. ak je bio proglaen i drav-nim bogom u liku Nepobjedivog Sunca. Sredinji je mitraistiki nauk uenje o rtvi i otkupljenju, prikazan u rtvi tauroktonije (Mitra obredno kolje svetog bika), a to je i sadraj jedne strane proloke ikone. Vjeruje se da je i slavljenje Boia 25. pro-sinca uvjetovano upravo datumom kada se slavilo roenje boga Sunca. Valja dodati da je dvostrana mitrais-tika ikona jedna od malobrojnih tak-vih spomenika pronaenih na europ-skom tlu.

U 5. st. na ostatcima poruenih anti-kih graevina podignuta je ranokr-

anska sakralna graevina na povri-ni veoj od 500 m2. Na sjevernoj je strani bila crkva pravokutnog tlocrta podijeljena nizom zidanih pilona pra-vokutne osnove. Graevini smjete-noj junije mnogo je tee odrediti dimenzije i veze s ostalim dijelovi-ma kompleksa. Ipak naziru se dije-lovi upisane polukrune apside i za-padnog proelja, pa se vjerojatno i tu radi o sklopu s dvije crkve. Jo se junije naziru ostatci vie prostorija neodreene namjene i cisterna ili bunar za prikupljanje kinice.

Zanimljivo jest da je cijeli kompleks bio jednom djelomino razoren i da su sve graevine ponovno obnovlje-ne u istim gabaritima. To se zaklju-uje prema razliito obukanim po-dovima postavljenima jedan iznad drugoga, s tim to su u mlai sloj bili ugraeni prepoznatljivi dijelovi razbijenoga ranokranskog namje-taja. Tijekom obnove uz junu je crkvu dograen baptisterij. To je bila jednobrodna prostorija s polukru-nom apsidom i krsnim zdencem smjetenim ispod poda. No na teme-lju skromnih ostataka nije moguerekonstruirati njegov izgled, iako se zna da je bio obzidan tegulama i za-tien vodonepropusnom bukom.

Teko je odrediti kada je sruen i potom naputen starokranski kom-pleks u Prolocu Donjem, ali se pr-vo razaranje moe povezati s gots-kim, a drugo poetkom 7. st. s avar-skim i slavenskim prodorima. Ostat-ci zidova i podnica tada su zasuti uruenim materijalom to ih je i sauvalo do nedavnoga otkrivanja. Uoi podizanja predromanike sta-rohrvatske crkve, a to je bilo krajem 9. ili poetkom 10. st., razina je tere-na podignuta za priblino metar u odnosu na okolno zemljite. Ta je

jednobrodna pravokut-na crkva s polukru-nom niom na istoku izgraena nad temelji-ma sruenoga ranokr-anskog baptisterija. Od proelja do vanjs-kog tjemena apside bi-la je duga 9,5 m, a i-roka izmeu 5,1 i 5,2 m, to znai da je uz debljinu zidova od 50 cm unutranjosti bila duga 8,5 m, a iroka izmeu 3,6 i 3,7 m. Du-bina je polukrune apside iznosila 2,2 m, a irina 2,1 m. Vrijeme je gradnje odreeno posredno na temelju mnogobrojnih grobova

koje se oko crkve formiralo nad po-ruenim ranokranskim graevina-ma, ali i ulomcima predromaniko-ga crkvenog namjetaja, koji meu-tim ne otkrivaju dimenzije oltarne pregrade. Oko crkve bilo je mnogo grobova i iz kasnoga srednjovjekov-nog razdoblja. Nakon razaranja sred-njovjekovne crkve, groblje se proi-rilo i unutar njezinih zidina.

Arheoloka su istraivanja dopunila spoznaje i o staroj crkvi Sv. Mihovi-la koja se nalazila na pola puta izmeugrobljanske bazilike i dananje up-ne crkve, a za koju su sasvim razum-ljivo bili uporabljeni kamen i spoliji s ruevina ranokranskih i srednjo-vjekovnih graevina. Bila je podig-

Mitraistika ikona iz Proloca Donjeg s prikazom tauroktonije


GRAEVINAR 60 (2008) 4 369

nuta uoi osloboenja Imotske kraji-ne od Turaka, zbog dotrajalosti je naputena krajem 19. st., a sasvim poruena, unato prosvjedu mjeta-na, sredinom 20. st. Nova je crkva, uz novanu potporu Carevinskog vije-a, izgraena krajem 19. st., a grob-ljansku je kapelicu dao izgraditi fra Mate Gnje 1912. godine [7], [8], [9]. Valja dodati da je neto istonije,

pokraj izvorita Opaac rijeke Vrlji-ke, istraivan okoli polusruene za-vjetne Gospine crkvice, izgraene 1719., dvije godine nakon izgona Turaka, kojoj tradicionalno hodoasti okolno stanovnitvo. Dosad je utvr-eno da je crkvica izgraena na sta-rijoj sakralnoj graevini iz 14. st. koja je vjerojatno bila u okviru franjeva-kog samostana.

Sjevernije od crkve i pokraj rijenogkorita pronaeni su masivni zidovi, najvjerojatnije stare fortifikacijske graevine zvjezdastog tlocrta, vjero-jatno iz 4.-6. st. Nisu meutim pro-naeni nikakvi ni materijalni ni drugi tragovi neke sakralne graevine iz ranokranskog ili predromanikograzdoblja, ali istrani radovi nisu jo u cijelosti zavreni [7], [11].

Na temelju ve spominjanoga pilas-tra s urezanim trostrukim pleterom moe se pretpostaviti da je jedna pred-romanika crkva postojala i u Imots-kom, najveem naselju Imotske kra-jine koje se oblikovalo podno kame-ne hridi iznad Modroga jezera, a ko-jega spominje i Konstantin Porfiro-genet kao utvreno sredite istoime-ne srednjovjekovne upanije.

Crkvine u Cisti Velikoj Crkvine se nalaze u Cisti Velikoj, najveem naselju opine Cista Pro-vo koja se sa 107,5 km2 prostire na sjeverozapadnom rubu Imotske kra-jine i ima 3542 sta-novnika (ostala su naselja Arano, Bio-rine, Dobranje i Svib). Taj je prostor bio vrlo dobro naseljen ve u prapovijesti, a o tome svjedoemnogobrojne gradi-ne, posebno najveakoja se nalazi iznad upne crkve Sv. Ja-kova u Cisti Velikoj. esto su nad prapo-

vijesnim tumulima formirana sred-njovjekovna groblja obiljeena skupi-nama steaka.

Prometno je znaenje ovoga podru-ja osobito istaknuto sredinom 1. st. kada je iz Salone preko Trilja prema Naroni izgraen kolnik Rimskog pu-ta. Time je potaknuta gradnja stam-benih, gospodarskih i drugih grae-vina. Od Trilja prema Imotskom po-lju rimski je put tekao prema dana-njim Ugrinama, Budimirima i Bio-rinama, a na podruju Ciste Velike prekriven je asfaltnim kolnikom pa ga se ne moe uoiti. Makadamska je cesta bila stoljeima jedna od naj-vanijih prometnica u zaleu dalma-tinske obale i postala je nezaobilaz-nim dijelom krajolika. Uostalom ov-jekovjeena je i u nazivima naselja Cista Velika i Cista Provo kao ikav-ska inaica rijei cesta.

Crkvine se nalaze usred krke viso-ravni, dvjestotinjak metara juno od crkve Sv. Jakova i magistralne pro-metnice, a zapadno od ceste to vodi do zaselka Mandaria. Na kamenoj zaravni, blago povienoj od okolnih oranica, nalaze se ostatci sloenoga kompleksa profanih antikih te rano-kranskih i ranosrednjovjekovnih sakralnih graevina koje su okrue-ne pripadajuim grobljima.

Crkvine je uime drutva Biha prvi istraivao don Lovre Kati 1936. go-dine i otkrio ostatke temelja dviju

Dio iskopina na izvoru Opaac u Prolocu Donjem

Tlocrt Crkvina u Cisti Velikoj


370 GRAEVINAR 60 (2008) 4

crkava, grobove i ulomke kamenog namjetaja koje je nedugo potom zasuo zemljom i zatrpao, a o tome izvijestio tek 1952. Revizijska istra-ivanja pod vodstvom akademika Cambija trajala su od 1992., a od 2000. brigu o nalazitu preuzima Muzej hrvatskih arheolokih starina iz Splita. Izmeu 1992. i 2002. istra-eno je priblino 800 m2 povrine toga sloenog kompleksa. Na teme-ljima profanih antikih graevina u vie su navrata podizane i ruene ranokranske i predromanike crk-ve. U istom su sklopu otkrivene dvi-je antike cisterne za prikupljanje kinice i krsni zdenac ranokrans-kog baptisterija. Svi ti ostatci vrlo slikovito oznaavaju sve promjene u tim krajevima tijekom nemirnih sto-ljea kasne antike i ranog srednjeg vijeka, a ujedno podupiru postojanje kasnoantike putne postaje Trono u dananjoj Cisti Velikoj.

Nakon vie radikalnih preinaka koje su bile obiljeene postupnom degra-dacijom, ivot je na Crkvinama za-mro u ranome srednjem vijeku, vje-rojatno u 10 st. Vjerski se ivot pre-selio blie prometnici i nadomak sadanje upne crkve gdje su poka-panja zabiljeena ve tijekom kas-noga srednjeg vijeka.

Vaan razlog za izbor poloaja Crk-vine kao mjesta za gradnju profanih

i sakralnih graevina bila je blizina lokve, prirodnog skupljalita kinice u udolini na istonoj strani nalazita. Pokraj njih su tada nainjene dvije cisterne za kinicu, a sve je zidano domaim kamenom, mortom i rus-tinom tehnikom kakva se generaci-jama i poslije primjenjivala na tom podruju. Ipak svojim se sloenim tlocrtom, preciznijom obradom i

slaganjem kamenih blokova izdvaja troapsidalna (trikonhalna) crkva u junom dijelu kompleksa. Vjerojatno su najkasnije sredinom 5 st. Crkvine dobile sakralno-sepulkral-nu (grobljansku) namjenu koju e

zadrati do konanog naputanja. Nakon djelominog i potpunog raza-ranja na istom su poloaju podizane manje zgrade koje su dimenzijama i oblicima bile prilagoavane vreme-nu i mogunostima njihovih gradite-lja. Sve su promjene uoljive na os-tatcima u Crkvini i stoga je ovo na-lazite jedinstveno po proimanju razliitih kulturno-povijenih slojeva, osobito izvan gradskih sredita.

Najstarija i prva meu sakralnim graevina bila je prostrana bazilika na sjevernoj strani kompleksa koja se pruala u smjeru sjeverozapad-jugoistok jer se prilagoavala teme-ljima graevine na kojoj je izgrae-na. Njezini su skromno sauvani te-melji bili iroki pedesetak centime-tara, ali su o nekad potpuno izgrae-noj graevini svjedoili manji sau-vani dijelovi plonika, obukane pod-nice i ostatci fresaka u apsidi. Gra-evina je od proelja do tjemena apside bila duga 27 m, a glavni je crkveni brod, irok 7,2 m, bio na jugoistoku produen polukrunom niom irokom 7,5 m, a dubokom

4,5 m Zbog tog je raspona zid apside ojaan zrakasto postavljenim kontra-forima. Juno od crkve bilo je prislo-njeno vie zateenih i prilagoenih prostorija, izmeu ostalih i ona s krsnim bazenom.

Pogled iz zraka na Crkvine u Cisti Velikoj

Crkvine u Cisti Velikoj (u pozadini crkva Sv. Jakova)


GRAEVINAR 60 (2008) 4 371

Nakon razaranja unutar nje je izgra-ena manja bazilika (14,7 x 10 m) koja je bonim zidovima bila oslo-njena na temelje poruene. Istoj su cjelini pripadali sjeverna jednobrod-na bazilika (dimenzija 6,7 x 2,6 m), pravokutno predvorje i vie prostori-ja na junoj strani.

Uz proelje manje bazilike naknad-no je pridodan narteks (dimenzija 9 x 5 m) izduen u pravcu sjeveroza-pad-jugoistok.

Nakon razaranja mlae bazilike, na junoj je strani kompleksa podignu-ta trikonhalna crkva. Njezin je prez-biterij bio povien i uglavnom je za-uzimao unutranjost sredinje apsi-de. Boni su zidovi i proelje potpu-no razoreni pa je teko odrediti di-menzije, ukupnu povrinu i tlocrt ostalih prostorija. Nedvojbeno se radi o graevini iz 6. st., graenoj prema istonjakim uzorima. Dvije kapelice, poznate jo iz izvje-a L. Katia, najmlae su graevine podignute na Crkvini. One su skrom-nih dimenzija i jednostavnog tlocrta. Sjeverna jednobrodna pravokutnog tlocrta (8 x 5,2) podignuta je unutar razorenih bazilika, a njezina je apsi-da prezidana uz unutranju apsidu poruene bazilike. Unutar trikonhal-ne crkve zateeni su ostatci crkvice pravokutnog tlocrta (9,2 x 3,4 m), njezina je potkovasta apsida suena u odnosu na unutranjost, a rustini su zidovi oslonjeni na obukanu pod-nicu troapsidalne crkve.

Istraeni su i brojni ranokranski i srednjovjekovni grobovi, a pokapa-nje je prestalo najvjerojatnije krajem 9. st. nakon to je razorena sjeverna ranosrednjovjekovna crkva.

Veina je kamenih ulomaka razlii-tih dijelova ranokranskog namje-taja bila izraena od muljike, a tek rijetko od domaeg vapnenca. Iako iz razliitih graevina, povezuje ih priprost nain izrade koji je blizak kasnoantikim klesarima koji su dje-lovali na srednjobosanskom i zapad-nohercegovakom te okolnom imot-

skom i sinjskom podruju. Materi-jalom i kvalitetom izrade izdvajaju se dva mramorna kapitela postolja i fragmenti oltarne menze.

U zavrnim su istraivanjima juno, istono i sjeverno od graevnog kom-pleksa istraeni svi okolni prostori te time utvrene granice arheolo-kog nalazita. Izvan sakralnih grae-vina otkriveno je jo mnogo ranokr-anskih i ranosrednjovjekovnih gro-bova, iji se broj tako popeo na 57.

Istraivanja na Crkvini zapoela su uz suglasnost vlasnika vie parcela, a zbog svoje je vanosti lokalitet na kraju svrstan meu kulturna dobra. Od poetka se istraivanja nastojalo urediti arheoloki park na otvorenom pa su svi radovi prema tome usmje-ravani. Prikupljena su zemlja i ka-men uredno odlagani i potom upo-rabljeni za zatrpavanje istraenih sonda, konzervaciju graditeljskih ostataka i ureenje gotovo 200 m ogradnih suhozida. Uklonjeno je i divlje odlagalite s istone strane i izgraen novi pristupni put. Zatee-ni su zidovi privremeno sanirani kao i podovi u nekim prostorijama, a osjetljive zidne i obukane povrine zatiene nasipom ljunka. Preostale su istraene povrine zatrpane, a u udubini na istonom dijelu nainje-na je kosturnica za pohranu ostataka pokojnika iz istraenih grobova, a

svi su pokretni nalazi preneseni u Muzej hrvatskih arheolokih spome-nika u Splitu [12], [13].

Tako je dostojno ureeno i predstav-ljeno jedno izuzetno i slojevito arhe-oloko nalazite. teta je ipak to prilazi novom arheolokom parku nadomak vrlo prometne ceste nisu odgovarajue oznaeni pa su tako ne neki nain uskraeni moguim pos-jetiteljima. Takoer je teta to taj arheoloki park nije obiljeen nikak-vim prikladnim napisom.

Zakljuak

U ovom su napisu prikazani naizgled meusobno nepovezani sadraji jer su uz neke lokalitete nadomak Splita cjelovito prikazani svi pronaeni ra-nokranski i predromaniki sadra-ji u udaljenoj Imotskoj krajini. To je uinjeno stoga to su nadomak Spli-ta obavljena neka nova istraivanja koja nisu bila dostupna kada su se pisali prijanji prikazi, a ujedno se htjelo na jednom mjestu objediniti sve predromanike i starokranske sadraje jedne cjelovite regije kao to je to Imotska krajina.

I njihovi su sadraji meusobno vrlo razliiti. I dok Crkvina u Klapavica-ma gotovo u cijelosti pripada rano-kranskom salonitanskom krugu, crkva Sv. Luke u Dubravi pripada ranoromanikom razdoblju i jedina

Crkvine u Cisti Velikoj (pogled sa zapada)


372 GRAEVINAR 60 (2008) 4

je dandanas u funkciji, iako je teme-ljito preureena. Crkve su u Imots-koj krajini sauvane samo u ostatci-ma, a rustinim su stilom vrlo sline crkvama kakve su se gradile u sus-jednoj Bosni i Hercegovini te osta-lim kopnenim dijelovima Dalmacije. Zanimljivo jest da meu crkvama u Imotskoj krajini ima razmjerno mno-go ranokranskih crkava, ali vrlo malo predromanikih, ak i roma-nikih, to nije sluaj u drugim dije-lovima kontinentalne Dalmacije. Koji su tome razlozi vjerojatno bi trebalo posebno istraiti.

Pripremili: Kreimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI

[1] Migoti, B.: Ranokranska topografija na podruju izmeu Krke i Cetine,JAZU, Zagreb, 1990.

[2] Gjurain, G.: Klis - Klapavice - Crkvina: istraivanja tijekom godine 2006., Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, 38. (2006.), br. 3., str. 99-103

[3] Jaki, N.: Crkva sv. Klementa, sv. Luke u Sitnom Gornjem i sv. Luke u Dubravi arhitektonsko-povijesna analiza, Prostor, 12. (2003.), 2. (28.), str. 262

[4] Jaki, N.: Crkva sv. Luke u Dubravi pokraj Splita, Prostor, 14. (2006.), br. 1 (31.), str. 20-33

[5] Kati, L.. Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine,Starohrvatska prosvjeta, III. (1956.), 5., str. 135-177

[6] Cambi, N.; Gamulin, A.; Tonkovi, S.: Starokranska bazilika u Zmijavcima,Zbornik Kai, Poglavarstvo Opine, upski ured Svih svetih, Split Zmijavci, 1999.

[7] Nikolajevi, I.: Figurativni reljefi iz Dikovae i Zenice pokuaj jedne komparacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1961./1962.), 43.-44., str. 181-190

[8] Grabovac, V.. Proloac kroz prostor i vrijeme, ogranak Matice hrvatska u Imotskom, Proloac, 1995.

[9] Gudelj, Lj.: Od svetita Mitre do crkve Sv. Mihovila: rezultati istraivanja u Prolocu Donjem-Postranju (1986.-1987. godine), Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 2006.

[10] Gudelj, Lj.: Proloac Donji izvjeeo istraivanjima lokaliteta kod crkve Sv. Mihovila u Postranju,Starohrvatska prosvjeta, III. (2000.), 27., str. 129-145

[11] Tonkovi, S.: Sustavno iskopavanje na lokalitetu Opaac u Prolocu, Hrvatski arheoloki godinjak, (2004.), 1., str. 232-234

[12] Mari, D.; Gudelj, Lj.; Lozo, M.: Crkvine, Cista Velika izvjee o arheolokim istraivanjima 1992.-1999. godine, Starohrvatska prosvjeta, III. (2000.), 27., str. 115-128

[13] Gudelj, Lj.: Revizijsko iskopavanje na lokalitetu Crkvine u Cisti Velikoj,Hrvatski arheoloki godinjak, (2004.), 1., str. 216-218

Documents

CRKVA SV. MIHAJLA I MITRA NA PROLOŠCU DONJEM.pdf