of 16/16
POSEBNI PRILOG SVJETLA RIJEČI: Bosanski krstjani ni dualisti ni bogumili Srednjovjekovna Crkva bosanska Srećko M. DŽAJA – Dubravko LOVRENOVIĆ siječanj 2007.

Crkva bosanska - prilog

  • View
    1.540

  • Download
    18

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Prilog za razumijevanje hrvatske povijesti u Bosni i Hercegivini..

Text of Crkva bosanska - prilog

  • 1. Sreko M. DAJA Dubravko LOVRENOVI Srednjovjekovna Crkva bosanskaPOSEBNI PRILOG SVJETLA RIJEI: Bosanski krstjani ni dualisti ni bogumilisijeanj 2007.

2. Bosanski krstjani ni dualisti ni bogumiliPotaknuti aktualnou teme koja, posebno od izbijanja rata 1992. godine izaziva rasprave i suprotstavljena tumaenja, te na taj nain izravno utjee na izgradnju nae ukupne politike kulture, urednici Svjetla rijeiu posebnom prilogu itateljima nude tekst o Crkvi bosanskoj. Tekst su napisali povjesniari: akademik SrekoM. Daja i prof. dr. Dubravko Lovrenovi.Osvjedoeni u znanstvene reference spomenutih povjesniara, u nastojanju da problem priblii to je mogueirem krugu itatelja, Svjetlo rijei ovim ne eli promovirati konane istine niti zatvoriti rasprave, nego pridoni-jeti boljem razumijevanju bosanskohercegovake povijesti s ciljem izgradnje budunosti dostojne ovjeka. Zahvaljujemo Hrvatskom leksikografskom institutu BiH iz Mostara za iji je projekt Hrvatske enciklopedijeBosne i Hercegovine ovaj tekst prvotno pisan, a koji nam je spomenuti Institut ustupio. Ovdje je tekst netoproiren i prilagoen karakteru nae revije. Sreko M. DAJA Dubravko LOVRENOVIS rednjovjekovnu Crkvu bosansku optuivalisu zbog dualistike hereze ve njezini su-vremeni protivnici. Jedan dio modernehistoriografije poevi od 19. st. te je, politiki motivi-rane, objede najprije prihvatio kao pouzdana povijesnasvjedoanstva pa je o Crkvi bosanskoj pisao sve do polo-vice 20. st. ne pod njezinim stvarnim imenom (Crkva bo-Dualistiki koncept svijeta, meutim, treba razumi-jevati kao opi odgovor na egzistencijalna pitanja ljud-skog ivota, na pitanja o porijeklu zla i stradanja, te odatleproistjee i dualistika opreka duha i tijela, dobra i zla,boanstva dobra i sila zla rijeju: opreka izmeu svijetasvjetlosti i svijeta tame.sanska!) nego pod imenom bogumila i patarena (BoidarPetranovi, Franjo Raki i dr.) i svrstavao je meu izraziteDualistiki okvirsrednjovjekovne dualistike sekte. Pri tome se misli na radikalni dualizam ranokranskih Zastupnici bogumilskog karaktera Crkve bosanske pri-i srednjovjekovnih sekti koje su svoju kritiku i pobunu pro-hvatili su dualistiki okvir kao mjerodavan te su raznimtiv postojeeg drutva i politikog establimenta temeljile spekulacijama i kombinatorikama nastojali uskladiti is-na demoniziranju ovoga svijeta i propovijedale rigidnikaze drugih i drukije zvueih izvora s duhom dualizmaasketizam, a ne na blagi dualizam prisutan u pravovjer- odnosno bogumilizirati ih. Najupornije i najdosljednije unom kranstvu i u religijama uope pri objanjavanju tom smjeru iao je srpski povjesniar ruskog podrijetladobra i zla, vjenosti i prolaznosti. Zastupnici naglaenoAleksandar Solovjev (1890-1971) koji je s nevjerojatnomdualistikog karaktera Crkve bosanske temelje svoje imaginacijom uitavao dualistike tragove u bosanskestavove na latinskim izvorima i glagoljskim fragmentima,povelje i druge zapise, u minijature i na steke svrstaviu kojima se bosansko-humski krstjani optuuju ili pak ih u izrazito dualistiki kontekst. Fascinantnost Solovjev-sumnjie zbog hereze. ljevih interpretacija nala je svoje poklonike i epigone 3 3. prije svega meu bonjakim mitologizatorima bosanskog Na srpskoj je strani Vaso Gluac (1879-1955) naj-srednjovjekovlja, poevi od Envera Imamovia, Mustafe dosljednije zastupao tezu o Crkvi bosanskoj kao pravo-Imamovia do Saliha Jalimama, Adila Zulfikarpaia,slavnoj Crkvi, usidrenoj u tradicije istonog monatvabosanski krstjani ni dualisti ni bogumiliRusmira Mahmutehajia, Muhameda Filipovia i broj-i pravovjerja odnosno pravoslavlja, koja se od Rimanih drugih koji u nae vrijeme nekadanji bogumilski odvojila konano 1232/33. nakon pokuaja s te stranenastoje transformirati u bonjaki hegemonijalni mit, sda se reformira prema zapadnom katolikom modelutezom o Bonjacima kao temeljnom narodu Bosne i Her- kranstva.cegovine.Na hrvatskoj strani hercegovaki franjevac fra LeonLatinski izvori koji su posluili kao temelj za bogu-Petrovi (1883-1945), suprotstavljajui se Gluevoj tezimilsko-dualistiku tezu o Crkvi bosanskoj dvojakog suo pravoslavnom karakteru Crkve bosanske, u raspravikaraktera. napisanoj 1944. i posthumno objavljenoj 1953. (2. izd.Jednu skupinu poput Raspre izmeu rimokato- 1999), pod naslovom Krani bosanske crkve (Krstianilika i bosanskog patarena i Dijaloga protiv manihe-Crkve bosnske), po prvi put u historiografiji ve je ujaca u Bosni fra Jakova Markijskog ine tzv. suvremeninaslovu naglasio samoidentifikaciju bosanskih krstjana,herezioloki spisi, tj. teoloke rasprave u kojima se bo-nasuprot nazivima koje su im davali njihovi protivnici,sanski heretici proglaavaju manihejcima ili manihejcima i postavio tezu o benediktinskim korijenima ove insti-slinim sektama, te im se pripisuju slini obredi i stavovitucije, te je bosanske krstjane interpretirao kao zaputeneprema drutvu. Povjesniari koji prihvaaju ovakve iz- hrvatske benediktince. Pri tome je povukao jasnu razlikuvore kao vjerodostojna svjedoanstva suoeni su s pro- izmeu doktrinarne i ideoloke hereze i time historio-blemom politikih motivacija, koje su u srednjem vijekugrafskom diskursu dao novi smjer pomicanjem teita odpri proglaavanju nekoga heretikom bile odluujue, te spekulativnih pokuaja rekonstrukcije dualizma unutarsa specifinim karakterom herezioloke literature uope. Crkve bosanske na njezinu politiku ulogu u bosanskomNaime, opa je znaajka tradicionalne crkvene polemike srednjovjekovlju.da se nove oblike heterodoksije antikiziralo, tj. vjetakirastvaralo u pojedine reenice koje podsjeaju na stare iliopenito poznate hereze da bi im se onda moglo objesi-Sinkretistike interpretacijeti zvono starih hereza. Dakle, u pitanju je jedan kliej, kojije na slian nain primjenjivan i u suvremenim drutvima Proirenje palete izvora objavljivanjem dubrovakihu kojima se politike i ideoloke protivnike proglaavaloi osmanskih podataka zaotrilo je pitanje karaktera he-revizionistima, iako u veini sluajeva nije bio u pitanju terodoksije Crkve bosanske naime, je li ona bila bogu-revizionizam.milska odnosno dualistika ili pak samo raskolnika aliDrugu vrstu latinskih izvora ine normativni tekstovine i heretina u strogom znaenju te rijei, ili pak netonastali kao rezultat pokuaja da se osumnjiene ili zab-tree? Dobar poznavatelj bosanskog srednjovjekovlja,ludjele vrati vjeri velike Crkve i crkvenom jedinstvu. Usrpski povjesniar Sima M. irkovi odluio se na pre-tu svrhu trailo se od njih da potpiu dokumente koji su vladavanje ove dileme sinkretistikom sintezom, premaizraavali vjeru Crkve i odricanje od krivovjerja. Klasianprimjer takvog dokumenta predstavlja abjuracija koju supredstavnici bosanskih krstjana potpisali 8. travnja 1203.na lokalitetu Bolino Poili (Bolino Polje), smjetenom vje-rojatno u dananjem Visokom polju.Latinski pisanim izvorima sline su po hereziolokomnaboju i povijesnoj (ne)vjerodostojnosti optube na bo-sanske krstjane zbog dualistike hereze iz pravoslavnegrke i srpske sredine, samo ih izvori iz ovih sredina nenazivaju manihejcima, nego kutugerima, bogomilima (?)i babunima. Pravovjerni okvirTumaenju Crkve bosanske na dualistikoj (bogumil-skoj) podlozi dio povjesniara suprotstavio se pra-vovjernim okvirom ili kontekstom, oslanjajui se pri tomeprvenstveno na bosanske irilske povelje i na oporukugosta Crkve bosanske i umjenog diplomata u slubihercega Stjepana Vukia Kosae Radina Butkovia iz1466. godine. Svojim rukopisom i stilom ovi dokumentistoje blie pravovjernom kranstvu negoli dualizmu, pasu pristalice ove teze Crkvu bosansku interpretirali nekao heretiku sektu nego samo kao raskolniku Crkvu dakle u teoloki pravovjernom kontekstu. 4Lik Hrvoja Vukia Hrvatinia iz Hrvojeva misala 4. Grb Hrvoja Vukia Hrvatinia iz Hrvojeva misala1887. u Beu 1888, a u Lon-donu 1890. Nakon Asbotha, ovoj tezi snano je bio naklonjen za srednjovjekovna crkva bosanskakojoj je heretika Crkva bo- bosanskohercegovaku historio-sanska nastala stapanjem stare grafiju iznimno zasluni arheolog(katolike) Bosanske bisku-iro Truhelka.pije i heretikih elemenata kojiEvansova je teza dugo vreme-su u njoj prevladali davi jojna, gotovo cijelo stoljee, pre-dualistiko obiljeje, pa se premasudno odreivala duh razumije-tome u irkovievoj interpre- vanja svijeta steaka, tako da jetaciji heretika Crkva bosan- ovoj zamamnoj teoriji o njihovuska pojavljuje u organizacijskombogumilskom karakteru pod-okviru ecclesiae bosnensis. Premalegao i Miroslav Krlea. Osimirkoviu, izmeu katoliketoga, teza o bogumilskom kara-biskupije sa slavenskom slubomkteru steaka naslonila se nau Bosni i dualistike Crkve bo-teoriju o bogumilskom podri-sanske nema kontinuiteta u nji-jetlu bosanskohercegovakihhovu uenju, nego samo u orga- muslimana Bonjaka. Takonizacijskom ustrojstvu. su steci kae Marian Wen-Jo se od Franje Rakog zel, jedna od najboljih pozna- sveenika, politiara, ideologa,vatelja ovoga jo uvijek do krajahistoriografa i prvog predsjednika neistraenog fenomena daniJugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti kojina poklon Muslimanima, naglaavajui njihova nasljednaje 1869. svojom studijom Bogomili i Patareni postavio prava na zemlju i implicirajui da su kasniji krani, uspo-temelje prouavanju ove teme, osnovni problem o Crkvi redno, pridolice. U tim je okolnostima, obiljeenimbosanskoj ogleda u tome to je veina istraivaa ipaksnanim nacionalno-integracijskim procesima zadnjihostala u uskim tematskim i metodolokim okvirima, decenija XIX. stoljea, u vrijeme kada su tradicionalniraspravljajui o Crkvi bosanskoj u kontekstu opozicijskebosanski konfesionalizmi osmanske provenijencije nasheme: heretina pravovjerna. Pri tome se legitimnomsebe navlaili moderna nacionalna odijela i zapoelismatrala samo pozicija velikih crkava Katolike i Pravo-svoju emancipaciju od tuinskih vladavina sa srednjimslavne iz ije se perspektive bosanske krstjane neminov-vijekom kao orijentacijskom epohom, Crkva bosanskano moralo proglasiti hereticima ili otpadnicima a njihovu a s njom i steci stekli bogumilsku oreolu koju su, us-Crkvu pseudocrkvom. Bosanski krstjani, meutim, sebeprkos svim pomacima u historiografiji, na razini pukenisu smatrali ni krivovjercima ni raskolnicima. Iz pozici-svijesti zadrali do dana dananjega. Pomalo paradoksal-je Crkve bosanske koja je sebe proglasila tumaem praveno, budui da je ova kvaziznanstvena teorija u politikojvjere apostolske, velike su crkve bile raskolnike to znai uporabi ostala ekskluzivno vlasnitvo Bonjaka-mu-da je, barem proklamativno ako ne i normativno, Crkva slimana, bogumilizam Crkve bosanske u osnovi je, kakobosanska zastupala rigorozniji oblik kranstva.to tvrdi A. Vaillant, djelo Franje Rakog i hrvatskoga ro-mantizma.Slinoj sudbini nisu izmakli ni steci iako danas zna-Kako su bogumilizirani bosanski mo da je najraireniji religiozni simbol, ujedno najeii humski steci?ukras na stecima, znak kria, koji se pojavljuje u tri os-novna oblika: kao obini i ukraeni kri i kri raspelo.Historiografski put slian Crkvi bosanskoj od mi- Meu njima je gotovo nemogue postaviti jasnu granicu,tologizatorsko-legendarnih na brzu ruku sroenih teza te zato s isto religijskog stajalita sva tri oblika imaju istus konca XIX. st. do rafiniranih znanstvenih uvida druge vrijednost. Najei su na stecima tzv. grki i latinskipolovice XX. st. koji su ih smjestili u europski kontekst kri, a uz njih se pojavljuju: kalvarijski kri, Andrijin kri,kranski interpretirane smrti proli su i bosansko-hum-Petrov kri, ljiljanov kri, kri u obliku trozuba ili dvozuba,ski nadgrobni spomenici steci. U zaivljavanju teze oT-kri koji se povezuje s Antunom Pustinjakom, kri jed-stecima kao bogumilskim nadgrobnicima odluujuu jenakih krakova, malteki kri, dvostruki patrijarijski kri,ulogu odigrao Englez Arthur Evans koji je, putujui kao kao i znatan broj njihovih varijacija. U mnogo sluajevamladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875, zabiljeio krievi su ukraeni grozdovima koji u kranskoj umjet-da markantni steci mogu biti bogumilski nadgrobni spo- nosti simboliziraju euharistijsko vino ovi oblici prevla-menici. Nedugo zatim postao je Evans arheolog svjetskog davaju u centralnoj Bosni ali ih ima i na jugu.glasa, to je znatno pridonijelo da teza o stecima kaobogumilskim nadgrobnim spomenicima dobije mjesto ueuropskoj i junoslavenskoj historiografiji. Povijesni i politiki okvir Crkve bosanskeZnaajan doprinos daljnjoj razradi Evansove tezedao je Janos von Asboth, inovnik rane austrougarske Fenomenu Crkve bosanske, a s njom i steaka, povije-administracije u Bosni i Hercegovini i lan maarskogasna znanost danas prilazi uz punu svijest da se kranstvoparlamenta. Asbothova knjiga o bosanskoj kulturi, s cen-ve u srednjem vijeku toliko pluraliziralo da se ustraja-tralnom bogumilskom tezom, bila je i prva literatura ovanje na iskljuivo jednoj poziciji i jednome kutu gle-toj temi na stranim jezicima, objavljena u Budimpeti danja pokazuje kratkovidnim i neodrivim, jer ne uzima5 5. u obzir tijesnu isprepletenost religije i drave (Crkve ipolitike), potenciranu crkvenim raskolom iz 1054, bor-bom carstva i papinstva, avignonskim suanjstvom papabosanski krstjani ni dualisti ni bogumili(1309-1378) i zapadnom izmom (1378-1417). Sagledanu ovoj klimi, koja od epiteta heretika nije potedjela akni velika svetaka imena poput sv. Metoda, sluaj Crkvebosanske poprima znaenje strukturalno razliito od ste-reotipa koji ne prave razliku izmeu teoloke i ideolokesfere problema. Upravo iz svih ovih razloga vano jeustanoviti je li se u nastanku Crkve bosanske radilo opolitikom prevratu s vjerskim posljedicama, ili o vjer-skom prevratu s politikim posljedicama. To je jedno odkljunih pitanja, jer e od usvojenog polazita u najveojmjeri ovisiti slika cjeline. Za razliku od njezina nestanka s povijesne pozornice,koji se 1459. godine odigrao u spletu kritinih politikihokolnosti obiljeenih ekspanzijom Osmanskoga carstva,pojava Crkve bosanske jo uvijek raa vie pitanja negoto nudi odgovora. Jedno od tih pitanja glasi: postoji liveza izmeu Crkve bosanske kakvu poznajemo iz izvo-Sveta kruna ugarska (Izvor Sacra Corona Hungariae)ra XIV. i XV. st. i krstjana koji se na Bolinu Poilu 8. IV.1203. pred papinskim legatom Ivanom de Casamarisom,dubrovakim arhiakonom Marinom i banom Kuli-nom odriu raskola i krivovjerja te obvezuju na lojal- Zapad? Jo preciznije: je li se to dogodilo prije ili tek na-nost Katolikoj crkvi? Odgovor na postavljeno pitanjekon svrgavanja posljednjeg bosanskog biskupa slavenskenajtjenje je povezan s utvrivanjem identiteta spome- obredne prakse?nutih krstjana, naime, jesu li oni bili lanovi laikogaPretpostavka da bi bosanski slavenski biskupi bili re-bratstva, pripadnici zaputene redovnike biskupije, re- dovnici benediktinci ili bazilijanci za sada ipak ostajedovnici koji su se ravnali prema tradicijama istonoga samo pretpostavka, za razliku od injenice da se tovanjeili zapadnog monatva ili pak heretici lanovi jedne istaknutih svetaca istonoga kranstva sv. Grgura u-dualistike sekte? dotvorca (zatitnika Bosne kojega je 7. XI. 1461. u tom S obzirom na terminologiju dokumenta iz travnja svojstvu potvrdio papa Pio II.) i sv. Grgura Nazijanskog,1203. te na imena starjeina i istaknutih lanova Crkvesvojedobnog biskupa i bliskog suradnika i uenika sv. Ba-bosanske sadrana u glosama Evanelja tepije Batala zilija (njegov lik nalazio se na novcima bosanskih kraljevaiz 1393. (Dragi, Lubin, Draeta) podudarna s imenimaTvrtka II. i Stjepana Tomaa) u srednjovjekovnoj Bosninekih protagonista dogaaja iz 1203. (Dragice, Lubin,proirilo upravo preko Crkve bosanske kakvu poznajemoDrageta), ne moe se zanijekati mogunost kontinuiteta iz izvora XIV. i XV. st.izmeu krana s Bolina Poila i Crkve bosanske poznateiz izvora XIV. i XV. st., pogotovo s obzirom na povezanostove izmatike Crkve s istonim monatvom u tradiciji sv. Akcije Rimske kurije i UgarskeBazilija. Ta okolnost govori u prilog opciji da su u pitanjubili redovnici koji su ivjeli po pravilima sv. Bazilija. Tako Provodei reformu u duhu univerzalne Crkve, papaje to shvatio i Mavro Orbini (u svome djelu KraljevstvoInocent III. (1198-1216) je nastojao zajednici bosanskihSlavena tiskanom u Italiji 1601), koji za Radina Gosta, ve-krstjana dati zapadnjaki profil i njezin ivot urediti pre-likodostojnika Crkve bosanske i dvoranina hercega Stje-ma statutima postojeih redovnikih zajednica na nainpana Vukia, tvrdi da je bio redovnik Svetog Bazilija ikako je to uradio s humilijatima i siromanim katolicima.Stjepanov ispovjednik.Tada provedena istraga Rimske kurije u Bosni ostavila je O bazilijanskoj orijentaciji Crkve bosanske svjedoi ipo strani bosansku biskupiju, koja e tek dva desetljeaueni isusovac Daniel Farlati koji spominje metropolitakasnije postati njezinom glavnom preokupacijom. Nakonili igumana mileevskog bazilijanskog manastira u ulozispomenutoga skupa u travnju 1203. smatrao je papinskiosobe koja je 1377. godine okrunila kralja Tvrtka I. legat Ivan de Casamaris potrebnim u pismu Inocentu III.Kotromania. Ovoj mogunosti cijena bi dodatno porasla naglasiti da se prostrana bosanska biskupija trenutno na-kada bismo mogli biti sigurni u postojanje jednog bazili-lazi bez biskupa, te je sugerirao da se za novoga biskupajanskog samostana u dolini Vrbasa, kao to smo sigurni u imenuje jedan Latin, a bosanski teritorij, radi lake up-prisutnost bazilijanskih samostana u Italiji i ostalom Sre-rave, podijeli na tri ili etiri dijeceze.dozemlju, odnosno u utjecaje benediktinskog i bazilijan- Ali od te akcije u koju bosanski biskup, kao oso-skog reda prisutne jo od vremena kristijanizacije obalnog ba najodgovornija za stanje u bosanskoj Crkvi nije biopodruja Jadranskoga mora i njegove unutranjosti toukljuen, iako bi se to po naravi njegova poloaja moraloznai i srednjovjekovne Bosne. To, istina, jo uvijek ne oekivati nije bilo nita. Tako je i nakon dogaaja izdaje konaan odgovor na pitanje bazilijanske orijentacije1203. zadran ustaljeni red nasljeivanja na bosanskojCrkve bosanske, odnosno ne rjeava enigmu: kada i kako biskupskoj stolici, potvren 1209, kada je dubrovakije ova autokefalna crkvena organizacija usvojila regulu sv.nadbiskup Leonard za svoga sufragana posvetio glagoljaa 6Bazilija, koja je preko benediktinskog pravila utjecala i na Dragonju. I nakon 1220, prema ljetopiscu Restiju, posve- 6. tio je dubrovaki metropolit u stolnoj crkvi u Dubrovni-Tako je slavenska bosanska biskupija stavljena izvanku bosanskog biskupa Vladimira. Stariji su pisci Bosnuzakona, to je svoj vidljivi izraz dobilo u izgradnji katedraletada ponovno dovodili u vezu s krivovjerjem, ali sve do i kaptola u mjestu Brdu u upi Vrhbosni (koja vjerojatno srednjovjekovna crkva bosanska1221. Rimska kurija nije nita poduzela da bi izmijenilanikad nije bila dovrena). Tada je dolo do cijepanja bosan-stanje stvari.ske biskupije na latinsku sa sjeditem u Vrhbosni i slaven-Te je godine pokrenuta lavina, o ijim su posljedica- sku sa sjeditem u Motrama. Novoj je latinskoj biskupijima protagonisti tadanjih zbivanja teko mogli i slutiti. novanim prilogom za izgradnju katedrale pomogao i bo-U koordiniranoj akciji Rimske kurije i ugarskih crkveno-sanski ban Ninoslav, prvi put spomenut upravo 1233. go-politikih struktura sve je zapoelo imenovanjem Acon-dine. Sve to ipak nije pomoglo da latinska biskupija uhvatitija papinskim legatom u Bosni 3. prosinca 1221. da bidublji korijen, jer je domae plemstvo pruilo odluan ot-se nastavilo uplitanjem kalokog nadbiskupa Ugrina, por ovoj nasilnoj promjeni. I sam je Ninoslav bio optuenkojemu je ugarski kralj Andrija II, uz naknadnu papin-za pad u herezu, to je dalo razloga papi da povede istragusku potvrdu, poklonio Bosnu, Sol i Usoru. Godine 1232.o njegovim religioznim uvjerenjima.svrgnut je dotadanji bosanski biskup slavenskoga ob-reda i umjesto njega imenovan novi latinski biskup Ivanod Wildeshausena, dotadanji provincijal dominikanaca Dislokacija sjedita bosanskeu Ugarskoj. Time je aktivirano djelovanje dominikanacabiskupije u akovoi njihov inkvizicijski rad u Bosni; propagirani su i vjero-jatno pokrenuti kriarski pohodi protiv Bosne, a ugarskiRadilo se, dakle, najprije o pokuaju latinizacije bosan-kralj Andrija II. darovao je 1235. Bosnu svome sinu her-ske biskupije irilo-metodske tradicije i njezinome pot-cegu Kolomanu. Vano je primijetiti da su se do 1232. punome uklapanju u onaj model upravljanja Katolikomoptube iz Rima i Ugarske odnosile openito na heretike crkvom koji je svoj zavrni oblik dobio na IV. Lateran-u Bosni, da bi od tada otrica napada trajno bila usmjere-skom koncilu 1215. godine. I kada su propali svi ostalina na bosansku biskupiju, koju se dovodilo u vezu s here- pokuaji u tome smjeru, kombinacijom diplomatskih iticima i optuivalo za izmu. vojnih pritisaka papinstva i Ugarske, bosanska je bisku-Uklanjanje biskupa slavenske slube i kidanje vezapija bulom pape Inocenta IV. od 26. kolovoza 1247. juris-izmeu Dubrovnika i bosanske biskupije pokazalo sedikcijski podloena metropoliji u Kalocsi, da bi najkasnijedalekosenim inom, jer se poslije 1233. bosanski slaven- sredinom 1252. za njezino sjedite bilo odabrano akovoski biskupi vie nisu imali gdje posveivati, to ih je mjesto pod ingerencijom svete krune ugarske.najprije gurnulo u izolaciju a na koncu i u izmu. OvaPokuaji dubrovakog biskupa da pred papom obra-je pozicija zacementirana nakon to je Ivan od Wildes-ni svoje metropolitansko pravo na bosansku biskupijuhausena dao ostavku, a papa Grgur IX. bosansku bisku- nisu donijeli ploda. Time je za dulje vrijeme zapeaenapiju izuzeo iz nadlenosti dubrovakog nadbiskupa,sudbina katolianstva u Bosni, koja je izgubila svoju ze-direktno je podinio Svetoj Stolici i novim bosanskim maljsku crkvu. Nastalu prazninu popunila je izmatikabiskupom imenovao ugarskog dominikanca Ponsu koji Crkva bosanska, jurisdikcijski neovisna od Rima, sa svo-se u toj ulozi prvi put javlja 26. IV. 1238.jim vjernicima bosanskim krstjanima (kako su se onisami nazivali) i sa svojom vlastitom upravnom struk-turom.Tako se najprije 1233. godina, zatim 1247. pokazujuprekretnicom u bosanskoj crkvenoj povijesti, kojom sukatoliki vjernici obezglavljeni a bosanska se Crkva, otrgnu-ta od zajednitva s opom Crkvom, razvila u autokefalnu.Od podlonosti Rimu do slavenske autokefalnosti rezimeje crkvenoga puta srednjovjekovne Bosne prijeenog odpoetaka kristijanizacije do sredine XIII. stoljea.Ova strukturalna crkveno-politika promjena gubi-tak biskupskog sjedita odigrala se u klimi obiljeenojvrhuncem moi Katolike crkve u vrijeme pontifikatapape Inocenta III. i neposredno nakon njega. Paradok-salno je u bosanskom sluaju bilo to su ostvareni rezul-tati predstavljali punu negaciju proklamiranih ciljeva!Kada se 1326/29. prvi put javlja u jednoj sauvanoj is-pravi domae provenijencije, Crkva bosanska imala je naelu s djedom (episkopom) ve sasvim jasno formiranuvlastitu hijerarhiju i predstavljala je alternativu disloci-ranom bosanskom kaptolu i katolikom biskupu koji je,boravei u akovu, izgubio sve emotivne i stvarne veze sPlan otkopanih ruevina i groblja crkve sv. Nikole u Milimanakon revizijskih istraivanja Pave Anelia7 7. 8 bosanski krstjani ni dualisti ni bogumiliHvalov zbornik 8. srednjovjekovna crkva bosanska 9 9. Bosnom. To posredno ukazuje da izmatika Crkva bo-Petra Dinjiia i brae Dragiia, izravno ili neizravno,sanska korijeni iz katolike biskupije (ecclesiae bosnen-bila povezana s ovom izmatikom Crkvom. Odatle jesis) i predstavlja njezinu nekanonsku supstituciju. Tako iz te povezanosti vlastele s hijerarhijom Crkve bosan-bosanski krstjani ni dualisti ni bogumilije srednjovjekovna Bosna u spletu povijesnih okolnosti ske prije nego iz navodnih visokih moralnih kvalitetapostala jedina europska zemlja iji je rimokatoliki biskupkrstjana i njihove aureole svetosti, koje su u pitanje dovo-rezidirao na teritoriju druge drave (Ugarske) i predstav- dili ve suvremenici optuujui ih za srebroljupstvo,ljao dio ugarskog crkveno-politikog establimenta.izvirao visoki ugled to su ga pojedini pripadnici CrkveKoju je prazninu to proizvelo u vjerskom, crkveno- bosanske, sluei kao instrument vlasti, uivali u bosan-organizacijskom i politikom ivotu tadanje Bosne naj-skoj feudalnoj sredini. To postaje jasnije ako se zna dajasnije e se pokazati u svjetlu dubokoga traga to su gasu krstjani i lanovi hijerarhije bili angairani u diplo-u europskoj povijesti srednjega vijeka ostavile brojne bi- matskim misijama, u arbitarskim tijelima zaduenim zaskupije kao sredita kristijanizacije i rane srednjovjekovne rjeavanje sporova izmeu vlastele i vladara, kao i da suadministracije, pismenosti, urbanizacije i izgradnje dr- nastupali kao savjetnici velikaa. Ova naglaena politikaavno-politikih struktura.uloga Crkve bosanske spreavala je druge dvije Crkve,Osnivanje biskupija bilo je od najranijih vremenaprvenstveno katoliku, ali i pravoslavnu, da u drutvuosnovni preduvjet i pouzdan indikator organizacijskogzadobiju takvu ulogu koja je mogla poduprijeti centrali-irenja kranstva, a biskupi su bili kljune linosti u zaciju, to znai da je Crkva bosanska izravno sluilapokrtavanju svojih dijeceza, osobito u vrijeme dok jo nije decentralizaciji i predstavljala vaan element politikebilo misionarskih redova ni udruenja koja bi raspolagalaravnotee. Krstjanske hie, osim toga, preuzimale su naljudstvom i sredstvima za evangelizaciju. Oko biskupijasebe vanu drutvenu ulogu davanja azila, to je dodatnosu se kristalizirale prve srednjovjekovne drave, jer je kri-jaalo politiki znaenje Crkve bosanske.stijanizacija bila povezana s izgradnjom politikih struk- Tako se dolazi do jezgre bosanskog konfesionalnogtura, budui da je Crkva bila batinica rimske dravne i crkveno-politikog gordijevskog vora olienog u po-tradicije koju je posredovala srednjovjekovnoj feudalnoj stojanju jedne nekanonske biskupije, ija pojava stoji udravi. Kao dravi niega ranga (banovini, tj. kneevini)tijesnoj svezi s afirmacijom tzv. nacionalnih crkava u vri-Bosni je pripadalo pravo na vlastito biskupsko sjedite, jeme krize univerzalne koncepcije Katolike crkve, krizedok su kraljevstva imala pravo na nadbiskupski centar. U politikog i crkvenog sistema, avignonskog suanjstvaovoj se crkveno-politikoj formuli, s obzirom na to da jepapa i zapadne izme (1309-1417).poglavar izmatike Crkve bosanske od 1377. po svemu Samostalna, vertikalno i horizontalno provedena vla-sudei nastupao u ulozi krunitelja bosanskih kraljeva, stita organizacijska struktura, predstavlja Crkvu bosan-krije odgovor na pitanje zato bosansko kraljevstvo nije sku kao kransku crkvu sui juris koja se i na taj naindobilo svoj katoliki metropolitanski centar.distancirala kako od istone tako i od zapadne Crkve.Crkvu bosansku bosansko je plemstvo prihvatilo kao Njezini su se lanovi dijelili na dvije, brojnou nejednakealternativu dislociranom katolikom kaptolu u akovu,skupine. Prvu, brojniju, inili su obini vjernici mirskiodnosno kao institucionalni okvir za novu kranskuljudi (credentes) a drugu, brojem manju, pravi krst-konfesiju iz izvora poznatu kao vjera bosanska, pravajani i prave krstjanice, odnosno redovnici (regulantes).vjera, prava vjera apostolska, na zakon.Iz skupine krstjana koji su predstavljali okosnicu Crkve bosanske izdvojili su se lanovi hijerarhije stroj- nici ili poglaviti krstjani, nositelji razliitih slubi i uprav- Izmeu Istoka i Zapadanih dunosti. Meu strojnicima postojale su dvije vrste dostojanstvenika po inu nii starci i vii gosti. Na eluTako je srednjovjekovna Bosna postala pozornicom ove crkvene strukture nalazio se djed ili episkop kojijednog od glavnih tokova zapadno-europske povijestije, u duhu drevnih biskupskih ovlasti, po svemu sudei, konfesionalne pluralizacije nalazei svoje mjestovrio instalaciju bosanskih kraljeva u crkvi sv. Nikole ui u konfesionalnom mozaiku istono-centralne Europe. Milima kod Visokog i nastupao u javnom i politikomBraudelova teza Zapad gleda prema Rimu, Istok prema ivotu zemlje.Konstantinopolu u Bosni nije bila primjenjiva u sve-Sagledana u ovom svjetlu, Crkva bosanska predstav-mu, jer su vladari i vlastela lavirali izmeu triju konfesijaljala je organski dio konfesionalnog pluralizma i faktor katolike, pravoslavne i bosanske tako da ovdje nije regionalne akulturacije. U globalnom okviru konfesio-vrijedilo pravilo: cuius regio, illius religio.nalizacije katolike Europe na primjeru Crkve bosanskeVojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini lavirao je izmeuoituje se pravilo da je formiranje konfesionalnih iden-katolianstva i vjere bosanske, isti je sluaj s banom Stjepa- titeta na prvom mjestu bilo posljedica uzdizanja institu-nom II. Kotromaniem, s prvim bosanskim kraljem Tvrt-cionaliziranih konfesionalnih crkava i razvoja konfesijakom I, s Tvrtkom II. Tvrtkoviem i Stjepanom Tomaom.kao religija i kulturnih sustava, koji su se jedan od drugogVojvoda Sandalj Hrani bio je dokazani sljedbenik Crkverazlikovali u doktrini, duhovnosti, obredu i svakodnevnojbosanske do samoga kraja ivota kao i njegov nasljed-kulturi.nik herceg Stjepan Vuki Kosaa, koji se osim toga nijeustruavao koketirati s pravoslavljem i katolianstvomdrei na svome dvoru do same smrti mileevskog me- Borba oko patronatatropolita Davida i Gosta Radina.Radinovii-Pavlovii bili su, po svemu to se zna, naj- Promjena dosadanje vladajue historiografske di-odaniji pripadnici Crkve bosanske, a i druga su bosan- optrije i prebacivanje akcenta s teolokih finesa na ra- 10 ska vlastela, poput tepije Batala Santia, Pavla Kleia, zinu politike teologije i na tzv. atipina rjeenja izvan 10. srednjovjekovna crkva bosanska Kopitarova bosanska Evanelja: poetak Evanelja po Mateju, po Ivanu i portret evanelista Lukeetabliranih Crkava na Istoku i Zapadu znai vraanjenosti pojavili na povijesnoj pozornici, isto tako u spletuCrkve bosanske u njezin svijet i povijesni kontekst u politikih okolnosti bosanski krstjani su iezli, i to vo-kojemu je politiki moral bio tijesno povezan s konfesio- ljom pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaa,nalnim oprekama.koji se, optuen na Zapadu za izdaju srpske prijestolniceUpravo u arolikom konfesionalnom mozaiku istono-Smedereva Turcima, sredinom 1459, odluio na elimi-centralne Europe, zemljopisne, historijske i kulturoloke naciju Crkve bosanske kupujui na taj nain pred za-regije, nastanjene preteno slavenskim narodima kojoj padnim javnim mnijenjem vrijeme za produetak svogaje pripadala i srednjovjekovna Bosna, koji sluaj Crkve politikog ivota. Tek nakon to je vladar eliminiraobosanske u najmanju ruku relativizira i svodi u okvireCrkvu bosansku, mogla je u Bosnu, usprkos otrom pro-objanjivog incidenta, izdvaja se jo jedan crkveno-tivljenju ugarskog kralja Matijaa Korvina, doi papinskapolitiki fenomen koji vodi u istome smjeru: patronatskokruna kojom je u studenom 1461. u Jajcu okrunjen po-pravo ugarskih kraljeva.sljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi.Promotreno iz bosanske perspektive, patronatsko pra-vo ugarskih kraljeva ostalo je do samoga kraja bosanskedrave 1463. godine glavnom preprekom hijerarhijskomZakljucietabliranju katolicizma i slanju papinske krune u Bosnu.Ova praksa odgovarala je samo kraljevom zahtjevu navrhovno patronatstvo, ali ne i stvarnom kanonskom prav- 1. Crkva bosanska nekanonska biskupijanom poloaju, jer je u XV. st. pridrana praksa ugarskog i dravna crkvavrhovnog patronatskog prava dijametralno proturjeilakanonskom pravu.Sve navedeno o Crkvi bosanskoj govori prvenstvenoIza ovog pravnog izraza crkvene provenijencije krilakao o dravnoj crkvi, odnosno o tome da je politikase bit problema u odnosima izmeu ugarske i bosanskedimenzija problema daleko nadilazila teoloku. To je ikrune; ugarski kraljevi su htjeli raspolagati bosanskom vie nego vidljivo iz uloge koju je kao poglavar zemaljskekrunom te imati bosanske kraljeve za svoje vazale i imeno-crkve (nekanonske biskupije) djed Crkve bosanske odvati bosanske biskupe. Na povijesnoj sceni bosansko-1377. imao kao krunitelj bosanskih kraljeva, odnosnougarskih odnosa suprotstavljena su bila dva nekanonskakao crkvena osoba koja je legalizirala (sakralizirala) nji-zahtjeva: na jednoj strani Crkva bosanska, na drugoj patro- hovu kraljevsku titulu.natsko pravo ugarskih vladara, to im ipak nije smetalo daO povezanosti crkvenih i dravnih struktura izravnoponesu epitet najkatolikijih kraljeva. svjedoi i to to djed Crkve bosanske povremeno boraviProlazei kroz razliite faze odnosa s Crkvom, vladarina kraljevskom dvoru u krugu najutjecajnijih politikiheke i Poljske takoer su zadrali znatan utjecaj na izbor osoba. U delikatnijim sluajevima kraljevi su se pozivalibiskupa i nadbiskupa. Razlika u odnosu na Bosnu: dok ti na autoritet bosanskog crkvenog poglavara, ija je rezi-biskupi ipak nisu izili iz sistema, bosanski anti-biskupidencija smatrana za locus credibilis gdje su ovjeravanitrajno su ostali odmetnici. Potaknuti slinim motivima, i pohranjivani dokumenti. S pak druge strane, Crkva bo-njihovi putovi su se razili. sanska i njezin episkop primali su, poput Katolike crkveBorba za bosansku biskupiju izmeu Rima i Ugarske u i njezinih prvaka, pod svoju posebnu zatitu bosanskeXV. stoljeu presudno je pridonijela konzerviranju bosan- feudalne magnate, jamili im imovinsku sigurnost, os-ske vjere kao kranske konfesije izvan etabliranih juris-obnu slobodu i staleka prava. Krstjani su i inae zauzi-dikcijskih kanona. Kao to su se u spletu politikih okol-mali visoke drutvene poloaje, a dostojanstvenici Crkve11 11. bosanske nosili su naslov gospodin rezerviran obinokanela, sv. Stjepana i Svisvete), a knjige Staroga i Novogaza vladara i velikae.zavjeta drali za svete spise. Uivajui zatitu politikih monika, bosanski krst- Iluminirani rukopisi Crkve bosanske Mostarskobosanski krstjani ni dualisti ni bogumilijani su kao obrazovani ljudi i pripadnici vieg drutvenogili Manojlovo evanelje, Evanelje Divoa Tihoradia,stalea u diplomatskim misijama sluili njihovim ovoze- Evanelje tepije Batala, Kopitarovo evanelje, Vrutokomaljskim interesima. Ozbiljno se takoer mora uzeti u etveroevanelje, Nikoljsko evanelje, ajniko etvero-obzir okolnost da se Crkva bosanska nije protivila trgo-evanelje, Hvalov zbornik, Hrvojev misal, Srekovievovini robljem koja je u srednjovjekovnoj Bosni cvjetalaevanelje, Mletaki zbornik i Radoslavov zbornik uvjer-osobito u drugoj polovici XIII. stoljea. ljivo demantiraju tezu o odsutnosti crkvene umjetnosti Znaajno je da dubrovaka graa koja je nastajalaunutar ove izmatike Crkve koja se, neopravdano, izjed-u svakodnevnom kontaktu s Bonjanima i Crkvom bo- naavala s ikonoborcima i njihovim negatorskim stavomsanskom njezinu ulogu u politikom ivotu bosanskeprema predmetima kulta. Veina od tih knjiga liturgijskogdrave ne registrira kao ulogu jedne sekte, nego Crkveje karaktera a nastale su u krilu same Crkve bosanske, vje-koja je u feudalnom bosanskom establimentu obavljala rojatno u njezinim skriptorijima. Neke od njih izuzetnoiste pravne, politike i diplomatske funkcije kao i druge su visoke umjetnike razine i mogu se svrstati uz rameCrkve u srednjovjekovnim feudalnim dravama na Istoku najuspjenijim ostvarenjima ove vrste u tadanjoj europ-i Zapadu. Naime, u svim vanijim pravnim, politikim iskoj iluminatorskoj umjetnosti.diplomatskim radnjama bila su uvijek prisutna, u duhu U novije je vrijeme sazrelo uvjerenje o postojanju isrednjega vijeka, dva elementa kleriki i laiki, ili mo- znaaju bosanske minijature kao posebnog smjera u ok-derno reeno predstavnici Crkve i drave kao svjedo-viru junoslavenskog sitnoslikarstva. Najvei broj bosan-ci, jamci, porotnici, pravni strunjaci i diplomati.skih rukopisa odlikuje se utjecajima romanike umjet- Osim toga, kao to su u ostaloj srednjovjekovnoj Eu- nosti, ali se isto tako naziruropi samostani, odnosno na Istoku manastiri, uz svoje utjecaji starije bizantskeduhovne funkcije, bili i komunikativni punktovi raznihumjetnosti, ak armenskih iputnika, tako su i hie bosanskih krstjana bile svratita koptskih sitnoslikarskih ko-dubrovakih trgovaca i diplomata. Ono to je srednjo- la. Po svojim ikonografskimvjekovnu Bosnu razlikovalo od ostalih srednjovjekovnihosobinama Hrvojev glagolj-drava jest kako je to spomenuto injenica da u njojski misal i Hvalov zborniknije vladalo naelo cuius regio, illius religio, nego su bo-pripadaju krugu zapadnoeu-sanski kraljevi i oblasni gospodari u svoje poslove uzropske gotike umjetnostiCrkvu bosansku sve vie ukljuivali Katoliku crkvu, a ukasnog srednjeg vijeka sistonom Humu i Srpsku pravoslavnu crkvu. Zabiljeeni najbliim uzorima u Dalma-su sluajevi gdje su predstavnici svih triju ovih Crkavaciji i sjevernoj Italiji. Nji-zajedno kooperativno nastupali. hove minijature odgovarajueuropskom prosjeku togavremena. U svom najirem 2. Kranstvo Crkve bosanske umjetnikom znaenju bo-sanske minijature uklapajuRegistrirajui pravnu, politiku i diplomatsku djelat-se u okvir mediteranskihnost Crkve bosanske izravno, dubrovaki su izvori neiz- dodira Istoka i Zapada; oneravno registrirali istina s manje jasnoe i preciznosti su proizvod jakih hetero- i njezino hijerarhijsko ustrojstvo, navodei uz osobnaimena i nazive hijerarhijskog statusa pojedinih njezinihpredstavnika. I to govori da je Crkva bosanska iakojurisdikcijski odvojena od Rima i Carigrada kao velikih Zapis krstjanina Hvala na krajucrkvenih centara pripadala kranskoj tradiciji, odno-njegova Zbornika (1404)sno da nije predstavljala opoziciju kranstvu kao vjeri,nego slubenim crkvama, Rimu prvenstveno. Va ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. A sye seIako iz same Bosne nema sauvanih autentinih opisa knyge napisae ot ruky Hvala krstinina naustrojstva, ceremonija i teologije Crkve bosanske, povije-potenie slavnomu g(ospodi)nu Hrvoju her-sni izvori nastali u njezinu krilu prije svih iluminirane cegu spltskomu i knezu ot Dolnih Krai i inimbogotovne knjige svjedoe da su bosanski krstjani, zamnogim zemlam. Tyme molu vi, bratye, ktorazliku od bogumila i zapadnih neomanihejaca, tovali budu proytati sie pismo, ate eso ne umyl budusvetake moi i priznavali sve vjerske istine sadrane usvriti v siem pisanii, prostyte, a tute pomi-Apostolskom vjerovanju osim lanka Vjerujem u svetunaite toga komu se pisae, a pisara toliko kolikokatoliku crkvu a to znai: tri boanske osobe, jednoga(j)e vam razumyti ot toga metarstva. A pisae seBoga, materinstvo Majke Boje, istoni grijeh i osobnei dosvrie v lto rodstva H(risto)va 1404 lto, vgrijehe, posebni sud odmah nakon smrti i strani sud na dny epyskupstva i nastavnika i svrytela crkvykoncu svijeta, oprotenje grijeha, Kristovo uskrsnue,bosanskoi g(ospodi)na dda Radomra.milost Boju.Bosanski su krstjani prakticirali post, tovali svece i (Tekst prenesen iz knjige: Jaroslav IDAK, Studijekranske blagdane (Boi, Blagovijest, Uskrs, Uzaae,o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Liber, Zagreb 1975, str. 161) 12 Dan sv. Djevice Marije, sv. Petra i Pavla, sv. Mihovila Ar- 12. genih elemenata koji ih predstavljaju kaoAvers peata Tvrtka I. s bosanskim i srpskimposebnu koncepciju u ilustraciji ruko-grbom, crte izradio Jozo Dambopisa.srednjovjekovna crkva bosanska nimljivo da je najvea koncentracija 3. Bosanski krstjani: izmatici i franjevakih samostana, gradskihheterodoksni krani,naselja i hia Crkve bosanske bila uali ne bogumili ili neki drugi sredinjoj oblasti kraljevoj zemljidualistiki heretici jezgri srednjovjekovne bosanske drave.Na pitanje koji je obred slijedila Time i pouzdanost latinskih izvoraCrkva bosanska zapadni ili istoni koji su sluili i jo uvijek slue kao pod-nije odgovoreno na zadovoljavajui nain. loga za iroko rasprostranjenu tezu o dua-Razloge za jo uvijek prisutna kolebanja treba lizmu Crkve bosanske ozbiljno biva dovedenatraiti i u oteavajuoj okolnosti da sintagmu bo-u pitanje, budui da se njihove tvrdnje ni izdaleka nesanski obred, za razliku od sintagme vjera bosanska,mogu dovesti u sklad sa svjedoanstvima izvora bosanskepovijesni izvori ne biljee. provenijencije koji o teologiji bosanskih krstjana pruajuVaan putokaz u odgonetanju ove enigme predstav- sasvim drukiju sliku. Zbog toga se bosanski krstjani naj-lja kontinuitet upotrebe bosanskih rukopisa nakon pro- prije mogu nazvati izmaticima a ne hereticima, ali nikakopasti Crkve bosanske i bosanske srednjovjekovne drave,bogumilima, jer se sami tako nikad nisu nazivali, a takoodnosno injenica da su veim dijelom sauvani u srp-ih nisu nazivali ni njihovi politiki i ideoloki protivnicisko-pravoslavnim manastirima. To posredno govori date se naziv bogumili za bosanske krstjane moe oznaitije mogunost prisutnosti istonog obreda u Crkvi bo- iskljuivo povijesnim falsifikatom ili, u najmanju ruku,sanskoj ipak bila znatno vea nego zapadnoga. To ujed- nespretnou nacionalne historiografije druge poloviceno aktualizira prije vie od stotinu godina formuliranoXIX. stoljea. Potaknute ideolokim motivima, ovaj sumiljenje crkvenih povjesniara Aleksandra Hoffera i naziv opet oivjele na kraju XX. i poetkom XXI. st. ne-Svetozara Rittiga o postojanju grkog obreda u bosanskoj znanstvene (re)konstrukcije mahom bonjakih publicistakatolikoj biskupiji na poetku XIII. stoljea. Informacijai znatno manjim dijelom historiara i time u historiografijusadrana kod Orbinija da je ban Stjepan II. Kotromani o Crkvi bosanskoj ponovno uvele opsadno stanje.u trenutku dolaska franjevaca u Bosnu neto prije sredineXIV. stoljea bio odan grkom obredu i stoga nepodloanpapi govori u prilog ovoj tezi. 4. Ekleziologija Crkve bosanskeU ulozi naruitelja ovih umjetniki ukraenih bogo-tovnih knjiga, plodno spajajui mecenatstvo s nabuja-Ni katoliki ni pravoslavni suvremenici Crkvu bosan-lim financijskim potencijalima, pojavljuje se bosanska sku nisu smatrali svojom, niti je Crkva bosanska sebefeudalna elita poput Divoa Tihoradia, tepije Batala smatrala jednom od tih Crkava. Postavimo li pitanje karak-Santia i hercega Hrvoja Vukia koja je i inae svoje tera heterodoksije ili hereze Crkve bosanske, sauvaniivotne obrasce nalazila u suvremenom feudalnom dru- krti izvori vlastite provenijencije upuuju na to da se onatvu europskih zemalja proetom snanim utjecajem vi-od velikih Crkava odvojila drukijim shvaanjem Crkve,teko-dvorske kulture kao internacionalnog vladajuegtj. drukijom ekleziologijom, a ne drukijom kristologi-stila epohe, koja je, osim toga, u sebi sadravala znaajnejom, odnosno drukijim shvaanjem Krista i Presvetogelemente kranske etike, a ne u tobonjem autistikom,Trojstva ime bi se tek prikljuila dualistikim sektama.na asketizmu zasnovanom uzdravanju od uitaka ovo-To su meu prvima uoili zagrebaki povjesniar Jaroslavga svijeta to ih je navodno propovijedala i prakticiralaidak i praki bizantolog Milan Loos, pa su istaknuli po-Crkva bosanska. To, s druge strane, ne znai da Crkvatrebu promatranja Crkve bosanske kao posebnog sluaja,bosanska nije uspjela udariti svoj navodni asketski peatizvan kako dualistikog tako i pravovjernog konteksta.bosanskoj dvorskoj kulturi ona takav program nije niOdsutnost buntovnikog naboja i demonizacije vidlji-zastupala nego da je i sama prihvatila isti vrijednosnivoga svijeta, na jednoj strani, te njezina uraslost u sred-sustav zasnovan na materijalnom bogatstvu i politikoj njovjekovni feudalni establiment, na drugoj, govore pro-moi.tiv teze o Crkvi bosanskoj kao dualistikoj sekti. OptubeIako je sebi pripisivala univerzalnu misiju, otvorenoza dualizam potjeu iz neprijateljski raspoloenih sredinaje pitanje koliko je Crkva bosanska bila misijska Crkva ii ne daju se potvrditi sauvanim fragmentima vlastitekoliko je duboko mogla oblikovati puku pobonost na provenijencije Crkve bosanske. Svi dosadanji pokuajionaj nain kako je to za rukom polo franjevcima. Ovo je usklaivanja te diskrepancije zavravali su u nedokaza-pitanje dobilo na aktualnosti posebno od kada je postalo nim spekulacijama.jasno da bosanski nadgrobni spomenici steci, nisuNi Bazelski koncil nije tretirao Bonjane kao ekespecifino vezani za Crkvu bosansku. Nju je limitirala i husite, ije je unitenje traio, nego se bavio milju da ihta okolnost da je ostala izvan domaaja gradskih naselja i pozove na povratak crkvenom jedinstvu i svrstao ih utrgova gdje su franjevci smjestili veinu svojih samostana tom pogledu meu Grke, Armence, Jakobite, Maronite, gdje su boravili katoliki stranci, rudari Sasi i trgovci iz Etiopljane i druge stare narode to na neizravan naindalmatinskog primorja i gdje se irio krug pripadnikagovori da nije bila u pitanju dualistika sekta, nego jed-katolike konfesije ime se istodobno suavao prostor za na raskolnika heterodoksna Crkva razliita od drugihdjelovanje Crkve bosanske. Pri tome je i vie nego za- vjerskih pokreta istono-centralne Europe, bugarskih13 13. bogumila i ekih husita, koje se sada ee smatra predre- Jacopo Bellini (14001470/71),formacijskim prije nego heretikim.Krist i donator,Crkvu bosansku takoer se ne moe izjednaiti nitiStrossmayerova galerijabosanski krstjani ni dualisti ni bogumilidovesti u vezu s pokretom flagelanata, koji se sredinom starih majstora HAZU ZagrebXIV. st. nakratko pojavio u Ugarskoj, ekoj, Moravskoj,iz samostana u Kraljevoj SutjesciPoljskoj i leskoj, a koji je 1349. god. bio osuen od papeKlementa VI. Isti je sluaj s polumonastikim sestrin-stvima begina, osuenim na koncilu u Vienni 1311, a za-tim okrutno progonjenim u Zapadnoj Europi.Crkvu bosansku nije mogue povezati ni s begardima,o kojima se neto moe saznati iz inkvizicijskih protokolaeke i leske XIV. stoljeu, kao ni s valdenzima pokre-tom iroko rasprostranjenim u nekim dijelovima istono-centralne Europe u vremenu prije pojave husita. Ovi val-denzi potjeu od lombardske grane pokreta, a njihovuprisutnost u XIV. stoljeu u ekoj, Moravskoj, leskoj,Transilvaniji i Slovakoj treba povezati s njemakom kolo-nizacijom. Poetkom XV. st. inkvizicija je iskorijenilavaldenze njemakoga jezika u opronu (Ugarska) i akporuila njihove kue. Za razliku od ovih sekti inkvizicija Izbor iz bibliograje:se nikad nije bavila bosanskim krstjanima niti ih je papaikad slubeno zabranio, a Crkvu bosansku eliminirao je Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske1459. bosanski kralj Stjepan Toma. drave, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine odKonano, za razliku od svih navedenih heterodoksnih najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod os-vjerskih pokreta, Crkva bosanska je bila dravotvorna,mansku vlast, Veselin Maslea, Sarajevo 1984.odnosno bila je visoko rangirana u politikom establi- Sima M. irkovi, Bosanska crkva u bosanskojmentu srednjovjekovne Bosne raspolaui vanim polu-dravi, u: Prilozi za istoriju BiH, I, Drutvo i pri-gama vlasti.vreda srednjovjekovne bosanske drave, ANUBiH, Sarajevo 1987. Sreko M. Daja, Srednjovjekovna Crkva bosan- 5. Tragovi bosanskih krstjana nakon 1463. godine ska u procijepu suprotstavljenih kontekstualizaci-ja. U povodu i o knjizi Pejo okovi, Crkva bo- Blijedi tragovi bosanskih krstjana nalaze se jo nekosanska u XV. stoljeu, Sarajevo: Institut za istoriju,vrijeme u osmanskim katastarskim knjigama (defterima) 2005, 559 str, u: Status. Magazin za politiku kultu-nakon pada Bosne 1463, u kojima su pojedinci zabiljeeniru i drutvena zbivanja, 10, Mostar, jesen 2006.pod nazivom kristian za razliku od uobiajenih oznaka John V. A. Fine, Jr., The Bosnian Church: A Newza krane, gebr ili kfir, u znaenju nevjernik kako suInterpretation. A Study of the Bosnian Church andobiljeavani katolici i pravoslavni. Tako u defteru od 1469.its Place in State and Society from the 13th to thezabiljeeno je u 10 kristian-sela 113 (obiteljskih) kristian- 15th Centuries, East European Monographs, No. X,kuanstava (hane) i 5 kristian-neoenjenih (mudered),East European Quarterly, New York and Londona u defteru od 1477. u 2 kristian-sela 17 (obiteljskih) kri-1975.stian-kuanstava (hane) s njihovim poimence navede- Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti. Svetanim starjeinama, na pr. Cvitko kristian itd. kruna ugarska i Sveta kruna bosanska 1387-1463, U sljedeim defterima iz 1489, 1528-30, 1534 (?),Synopsis, Sarajevo-Zagreb 2006.1540-42, 1585. i 1599. godine oznaka kristian pojavljuje Nenad Moaanin, Bosansko-humski krstjani use u osmanskom knjienju kao apozicija uz razne kate- turskim vrelima (Napomene), u: Fenomen krstja-gorije posjeda ukupno 93 takva toponima s oznakom ni u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Zbornik ra-kristian, dvaput od toga s oznakom hijerarhijskih pred- dova, Sarajevo-Zagreb 2005.stavnika Crkve bosanske gost, i to selite Radonje gosta Marija Panteli, Povijesna podloga iluminacijeu nahiji Kreevo i zemljite kristiana Cvatka gosta u seluHrvojeva misala, Slovo, 20, Zagreb 1970.Kunovo u nahiji Sokol. U cijelom se tom razdoblju do Leon Petrovi, Krani crkve bosanske, Svjetlopoetka XVII. st. pojavljuje manje od 700 pojedinaca srijei, Sarajevo 19992.oznakom kristian. To bi govorilo u prilog tezi da je na- Heinz Schilling, Confessionalisation and theziv krstjanin prije oznaavao sljedbenike Crkve bosanske uRise of Religious and Cultural Frontiers in Earlycijelosti, nego iskljuivo njezine redovnike. Modern Europe, u: Frontiers of Faith. Religious Vremenom se izdiferenciralo i miljenje da defterski Exchange and the Constitution of Religious Identi-zapisi pod imenom krstjana biljee manju skupinu ili os-ties 1400-1750. Edited by E. Andor and I. G. Tth,tatak sitnoga plemstva odanog staroj heterodoksiji, kojaCentral European University, European Scienceni u novim drutvenim i politikim okolnostima nije Foundation, Budapest 2001.promijenila staru vjeru u korist ortodoksnog kranstva Bernhard Schimmelpfennig, The Papacy, Colum-ili pak islama. Njihovi se tragovi mogu pratiti sve do 1604.bia University Press, New York 1992.godine, kada ih defteri biljee na istim mjestima kao za- Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogu- 14 pisi iz XV. stoljea. milstvu, Liber, Zagreb 1975. 14. Nekropola u Radimlji 15. Stranica Hrvojeva misala