Crna Gora i Crnogorci

8/2/2019 Crna Gora i Crnogorci

1/55

Vuk Stefanovi Karadi

Crna Gora i Crnogorci

1837

SADRAJ

Uvod

Zemlja

Ljudi

Pregled istorije

Nain praviteljstva

ivot sa susjedima

Nain ivota

Zakon (vjera) i nauka

Naravi i obiaji

Uvod

Malena Crna Gora ve od vie stoljea zauzima vano mjesto u istoriji Turske Carevine, is pravom zasluuje da se Evropa njome pozabavi radi vitekog odupiranja njenijehstanovnika protiv pokuaja sto puta nadmonijih Osmanlija da je pokore. Zato drim dae dobro doi opis ovezemljice, njenijehstanovnika, njene starije i novije istorije, oblikavladavine, odnosa prema pograninijem susjedima, naina ivota, stanja crkve i kole, iopis naravi i obiaja, opis istina kratak ali izraen po vlastitom promatranju i crpen iz

nesumnjivo pouzdanijeh originalnijeh izvora. tavie, laskam sebi dau ovijem popunitijednu prazninu poznavanja i istorije ovijeh krajeva, i u isto vrijeme pruiti itateljima ove

zbirke Opisa putovanja i zemlja tivo ako i ne ba vrlo privlano, a ono u svakom sluajuzanimljivo. Naa je pri ovom tenja da opisujemo prosto, jasno i istinito bez svakogromantikog kienja.


2/55

I Zemlja

Malu ali u istorijama esto pominjatu brdovitu zemlju, koju Mleani u prijevodu nazivajuMontenegro, zovu tako isto i njeni slavenski stanovnici; Crna Gora (Schwarzgebirge).Ona se granii sa sjevera turskijem paalukom Hercegovinom, sa istoka i juga Zetom i

turskom Arbanijom, a sa zapada austrijskom Arbanijom, koja se uskim pojasom proteeizmeu Jadranskog mora i Crne Gore do Turske Arbanije, i koja je samo nekoliko satihoda dijeli od mora, a kod Kotora samo na pukomet[1].

To je jugozapadni dio nekadanje srpske kraljevine i carevine, ije je granice pod caremStefanom Duanom oko polovine 14. stolea zapljuskivalo Jadransko i Crno more,Arhipelag i Dunav. Veliinu Crne Gore sami mjetani cijene da se za tri dana moeprijei u svakom pravcu. Zbog divljijeh kulturnijeh prilika do danas nije bilo moguepostaviti odreenije granice u tijem krajevima.

Pogranine turske varoi i gradovi jesu:Nikii, Kolain, Spu, Podgorica, abljakiBar.

Knjima se moe pribrojiti i Skadar, do koga se od pograninijeh nahija Rijeke i Crmnicemoe preko Skadarskog jezera (blata) doploviti za osam sati.

Da bi izbjegao docnije ponavljanje, olakao shvatanje cjeline i doveo sve u skladnost,ovdje moram biti malo prostraniji, te molim itaoce da se ne umore.

Sadanju crnogorsku oblast ine prava Crna Gora, sastavljena od etiri nahije i Brda. -Nahije se zovu:

1. katunska (najvea od svijeh),

2. rijeka,

3. ljeanska, i

4. Crmnica (koju mjetani, istina ree, zovu i Crnica, a jo ree pridjevom, kao ostale,crnika i crmnika).

Svaka se nahija dijeli na plemena[2], koja imaju zasebne nazive. Tako nahija katunska imaovijeh devet plemena: Cetinje, Njegui, eklii, Bjelice, Cuce, Ozrinii, Komani,ZagoraiPljeevci. Nahija rijeka ima pet: Graani, Ljubotin, Ceklin, Dobarsko Selo iKosijeri. Ljeanska ima samo tri:Draovina, Gradac iBuronje, a Crmnica ih ima sedam:

Boljevii, Limljani, Gluhi Do, Brele, Dupilo, Sotonii iPodgor,

Brda neki broje sedam[3], i to:Bjelopavlii, Piperi, Rovci (iRovca), Moraa, (gornja idonja), Vasojevii, Bratonoii iKui. Drugi dijele Brda na: 1)Bjelopavlie saplemenima Petuinovii, Pavkovii i Vraegrmci; 2)Pipere s plemenima Crnci, Stijena iurkovii; 3)Morau s plemenimagornja i donja Moraa iRovci; i 4) naKue splemenimaDrekalovii, Bratonoii, Vasojevii, Orahovo iZatrijeba.


3/55

Osim Bjelopavlia i nekijeh neznatnijeh krajiaka sva je zemlja vrlo brdovita i kamenita.U cijeloj katunskoj nahiji, koja ini gotovo polovinu cijele Crne Gore, nita se drugo nemoe vidjeti do velike gomile stijena, i po njima je, po svoj prilici, i zemlja takoprozvana. Crnogorci vele u ali da se bogu, kad je iao po zemlji i sijao kamenje, u CrnojGori prodrla vrea, i sve se tu sruilo. - Prije Turaka vei dio od ove etiri nahije po svoj

prilici nije ni bio naseljen; bar za katunsku se nahiju kao pouzdano pripovijeda da su tubili samo ljeti stanovi (baije, katuni) to i samo ime nahije svjedoi.

Pravijeh ravnica ima u Crnoj Gori vrlo malo. Najvea je ona u Crmnici oko rijeke istogaimena do Skadarskog blata. Zatijem Cetinjsko polje u katunskoj nahiji oko 500 hvatiiroko i oko 3000 hvati dugo, opkoljeno visokijem brdima, i za koje se po prilici sluti daje nekad bilo jezersko dno. Ali na tom tobonjem jezerskom dnu sad ima malo vode;samo na junom kraju, koji je manje kamenit, ima nekoliko kladenaca; a na sjevernom,gdje se nastanilo pleme Cetinje, sam je kamen, i nita se ne moe sijati.

Od rijeka mogu se pomenuti: 1) Crnojevia rijeka, izvire u rijekoj nahiji, kojoj je i ime

dala, i poslije kratkog toka u pravcu jugoistonom uti

e u Skadarsko jezero. Ve

nasamom izvoru tako je jaka da na njoj melje vie vodenica, a od uspora jezerskog toliko je

duboka da manje laice mogu gotovo do izvora njome ploviti. Na mjestu dokle se moena laama uz vodu veslati podignuto je nekoliko kua, i tu se svake subote dri pazar, nakoji dolaze ne samo Crnogorci iz sve etiri nahije nego i susjedi iz turskijeh i austrijskijehoblasti.- 2) Crmnica, koja izvire u crmnikoj nahiji i s jugozapadne strane takoer se uliva uSkadarsko jezero. I po njoj se na prilinoj duini uz vodu moe ploviti, i na mjestu dokledolaze laice dri se takoer svake nedjelje pazar.

- 3)Zeta, izvire iz hercegovakijeh planina i protiui kroz neke krajeve crnogorskijeh

Brda uliva se uMorau, koja tako

er izvire u hercegova

kijem planinama i uliva se uSkadarsko jezero sa severne strane nedaleko od crnogorske granice. Pred utokom Moraa

se cijepa u dva rukava izmeu kojijeh je na jednoj uzviici turski grad abljak. Gotovosve ove rijeke su na granici. U unutranjosti mnogi su krajevi veoma oskudni vodom, iima mjesta gdje ovjeku treba itav dan da jednom donese vode kui. Ovo je osobitoteko za stoku; esto je kakav izvor bio povod krvavijem svaama i ubistvima. Zato sestoka ljeti esto goni u planine, pa se po dubodolinama skuplja snijeg i kravi na vatri, tese stoka poji.

Od ruda nije se dosad nalo nikakva traga.

Vazduh je vrlo zdrav, ali je klima veoma raznolika. U katunskoj nahiji, na priliku,neobino je hladno (na Lovenu, koji dijeli katunsku nahiju od primorja, ima snijega i ujuniju i u juliju, a po dubodolinama cijelo ljeto), dok je u Crmnici i u nekijem krajevimarijeke nahije, osobito oko Skadarskog jezera, i u ljeanskoj nahiji toplo gotovo kao uprimorju. Tamo raste loza, smokva, ipak i maslina; ali od svijeh krajeva odvaja Crmnicai ljepotom i proraem.


4/55

Crnogorci krstare po cijeloj zemlji u svijem pravcima, i akoputeva u pravom smislurijei nema nikakijeh. Kad su Francuzi zauzeli Dubrovnik i Kotor, vele, da je maralMarmon nudio Crnogorcima da o francuskom troku napravi pravi drum kroz Crnu Goruod Kotora do Nikia (u Hercegovini), ali da su Crnogorci iz vanijeh razloga tu ponuduodbili.

U Crnoj Gori nema nikakve prave varoi niti grada, a u nekijem nahijama nema tavie nisela. Tamo se zna samo za plemena, pa i ako pojedina bratstva ili porodice, koje inepleme, i grade (ponajvie od kamena) kue na jednom mjestu, to se takva gomila kua nemoe nazvati selom, jer nema ni svoga imena ni atara. - Od dva nekadanja grada vide sejo razvaline. Jedan je bio u rijekoj nahiji na jednom brijegu, pored koga protie Rijeka,i vele zvao se Obod, a drugi opet na jednom visokom brdu u Crmnici i zove seBes (iBesac), i vele da je iz ifutskijeh vremena. Obje razvaline su u blizini Skadarskog jezera.

II LjudiSvi su Crnogorci Slaveni srpske grane grkog zakona. Samo u Kuima ima nekolikohiljade Arnauta katolika. Za udo je kako je u Evropi dosad malo napredovalo znanje oovome narodu. Veina naunika i diplomata bolje znaju ta se dogaa na Nilu i naEufratu, kako narodi tamo ive i kako se zovu, nego npr. u Hercegovini i u Crnoj Gori.Francuski pukovnik Vijala, koji je 1813. godine obiao Crnu Goru, veli za crnogorskijezik (kojim je, veli, za nevolju i govorio) da je dijalekatgrkoga! Jamano su bili togamnijenja i oni Francuski diplomati, koji su (kao de Pradt) dijelei tursku carevinurazmakli granice Grke do na Dunav. Oni ovijeh ideja ne bi mogli imati, da su znali daizmeu Grke i Dunava ivi jedan narod mnogobrojniji od Grka, i koji se od njih oito

razlikuje ne samo jezikom, poreklom i karakterom nego i narodnosnom mrnjom ipreziranjem. Ovom prilikom ne mogu da ne pomenem da lanak Serbien" u mnogoitanom Konverzacionom rjeniku zasluuje prijekor zbog mnogijeh istorijskijehnetanosti. Tome se ovjek mora utoliko vie uditi to pisac navodi i upuuje na u tomepogledu odlino djelo Rankeovo. Treba eljeti da u novom izdanju ovoga dalekorasprostranjenog renika ovaj lanak nanovo prerade ljudi znaoci kao Ranke, afarik i dr.

Toga radi mislim da nee biti izlino ako ovdje napomenem da se prava domovina Srba,u kojoj i danas na milione ive, prostire preko dananje Srbije do Prizrena i Pei s onestrane are[4], i obuhvata cijelu Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, kraj oko Bara, austrijskuArbaniju, Dubrovnik, Dalmaciju, Tursku i austrijsku (vojniku) Hrvatsku, Slavoniju,

Srijem, gotovo cio Baki komitat i du Dunava do Sv. Andrije (iznad Budima) i jedanveliki dio Banata. U ovijem krajevima ivi preko pet miliona Slavena jedne grane ijednog jezika, koji se jedino razlikuje po zakonu. Oko tri miliona (i to jedan milion udananjoj Srbiji, jedan u Ugarskoj i jedan u Bosni, Hercegovini, Zeti, Crnoj Gori,austrijskoj Arbaniji i u Dalmaciji), grkog su zakona; od ostala dva miliona moe sepriblino uzeti da su dvije treine (u Bosni i u Hercegovini) muhamedanskog a jednatreina (u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Dubrovniku) rimskog zakona. Tako dakleizmeu Srba koji ive u Kragujevcu, prijestonici sadanje srpske kneevine i onijeh iz


5/55

Dubrovnika nema druge razlike nego npr. izmeu Drezdenaca i Belija, i to samo pozakonu, a po jeziku razlika je jo manja. - Pa i sami Morlaci u Dalmaciji, za koje se uGrundriss-u der Erdbeschreibung fr die erste Grammatikalclasse der k. k.csterreichischen Gymnasien (Wien 1831) veli, da su pastirski narod tatarskogporekla,nijesu nita drugo do Srbi isto kao i stanovnici Crne Gore, Hercegovine i Srbije.

Provincijalni Hrvati oko Zagreba itd. govore jednijem dijalektom koji je mjeavinaslovenakog sa srpskijem, ali ima vie zajednice sa srpskijem, i od njega se jedva tolikorazlikuje kao saksonski dijalekat od austrijskog. Bugari su sa pravoslavnim Srbimajednoga zakona, i jednog crkvenog jezika (koji je u ruskoj crkvi); ali narodni jezik jeosobiti slavenski dijalekat, koji se, osobito u unutranjosti Bugarske, dosta razlikuje odsrpskog kao i od ostalijeh slavenskijeh dijalekata.

III Pregled istorije

Prije nego to ponem opisivati sadanje stanje Crne Gore, da pregledamo njenu starijuistoriju.

U vrijeme srpskijeh kraljeva Crna Gora je bila dio oblasti Zete, kojom su vladali kneevizavisni od srpskog prijestola. Zna se iz istorije da je u drugoj polovini 14. stoljea vladaoZetom uraBala (po mjesnom govoru iBaoa) on je bio oenjen jednom od keriposljednjeg nezavisnog srpskog vladaoca Lazara, koji je pao u po Srbiju tako nesrenomboju s Turcima na Kosovu 15. junija 1389. godine. S vojskom pokupljenom u svojojoblasti Bala je poao u pomo svome tastu, ali ga u putu srete glas o nesrenomsvretku, i vrati se natrag. Junaki postupak drugog zeta Lazareva,Miloa Obilia, koji jeotiao u neprijateljski logor i rasporio sultana Murata, izazvao je bitku, koja je Srbiju

stala njene nezavisnosti, ranije nego to se mislilo da se pone, i prije nego to je Balamogao stii. - Bala je imao jednoga sina po imenu Stracimira, koji je po svomcrnpurastom licu dobio nadimakCrnoje. O njemu iz istorije malo znamo, a vie o sinumu Stevanu, prozvanom po ocu Crnojevi. On je vladao u prvoj polovini 15. vijeka, kad islavni arbanaki junakuraSkenderbeg Kastriot, kome je poslao u pomo protivTuraka hrabru vojsku pod zapovjednitvom svog brataBoidara[5]. Iza Stevana su ostalatri sina:Ivan, BoidariAndrija, prozvan hrabri Arvanit (Arbanas), i najstariji poslijeoeve smrti primi vladu. Kad Turci, poto osvojie Arbaniju poslije smrti Skenderbegove,a zatijem i Hercegovinu, napadoe i Crnu Goru, Ivan se u svojijem planinama hrabrobranio protiv Turske jae sile. Ali je brzo uvidio da e se njegova snaga na kraju krajevamorati iscrpsti protiv takog neprijatelja, pa se lino obrati za pomo i potporu Mleiima.

Ali se Mleii ne odazvae, i on se bez utjehe i pomoi morade vratiti u Crnu Goru. Stoga puta donio je doma alosno uvjerenje, da nema drugog lijeka protiv sve eijeh i sasve veom snagom napadaja turskijeh, do da borbu izdri sam dokle je god mogueuzdajui se u boga, u sebe i u svoj narod. Odluivi se na to, napusti svoju i svojijehpredaka stolicuabljak, koji je blizu Skadarskog jezera, da bi jai otpor mogao dati veojsili u prirodnijem gradovima, crnogorskijem planinama. Na obali rijeke Oboda (koja sesad zove Crnojevia rijeka) na jednoj kamenitoj uzviici sazida gradi. Dublje uunutranjosti prema zapadu na cetinjskoj ravnici podie crkvu i manastir za mitropoliju,


6/55

koju prenese iz abljakog kraja. Da bi i narod oduevio i ohrabrio utvrdi sve klancezgodne za odbranu i plemenitijem pregnuem i linijem naporima pripremi sve za borbu.I narod obuze isto osjeanje. S arkijem oduevljenjem zaklinjao mu se ovjek po ovjekda e braniti zemlju do posljednje kapi krvi, i odmah jednoduno bi utvreno, ko biodreeno mu mjesto bez zapovjesti starjeine napustio i uzmakao, da se obuen u enske

haljine i s vretenom i preslicom preda enama da ga preslicama gone iz mjesta u mjesto. -Ili to su bili uli za ove pripreme Crnogoraca, ili to su bili zabavljeni na drugoj strani,tek Turci odgodie za neko vrijeme svoje napade.

U jednoj od najduijeh i najljepijeh srpskijeh narodnijeh pjesama o enidbi sina IvanaCrnojevia, dok je jo u abljaku sjedio, veli se, da mu se drava prostirala od tog morado zelena Lima". Ne moe se rei da je ovo pretjerano, to od Kua, sadanje granicecrnogorske, do rijeke Lima nema vie od dana hoda, i to su ti krajevi na jugoistonoj ijunoj strani mogli biti od Turaka tek docnije zauzeti. Na zapadnoj straniostala je neprestano granica morem, jer i ako se Kotor poslije propasti srpske carevinepredao Mleiima ostale su neposredno u njegovoj dravi optineBrajii, Maine, Pobori

i velika i plodna dolina, koju Nijemci i Talijani nazivajuupa, a Srbi Grbalj, gdje su bilasolila crnogorska. Vele, tavie, kako ima dokaza da je tada bila crnogorska i lijepadolinaKonavlje, s one strane Novoga, koja sad spada u dubrovaku dravu, i da ju jeIvan zaloio Dubrovanima za nekolike hiljade perpera (novac, nekad vizantijski, i tadaobian i u Dubrovniku). Po ovome bi se moglo nagaati da je u Ivanovo vrijemepripadalo crnogorskoj kneevini sve ono u primorju to docnije Mleii nijesu mogliodrati, ve su morali ustupiti Turcima.

Kao dokaz velikog uvaenja i ugleda koji je Ivan jo u Crnoj Gori imao neka je ovdjepomenuto da se jedna od dviju keri Arvanitovijeh, brata Ivanova, za vrijeme vladanjasvoga strica udala za vlakog kneza Radula (po svoj prilici onoga to je vladao izmeu

1472. i 1477. godine). Druga, An

elija, udala se za srpskog kneza Stevana Brankovia,sina poznatog srpskog despota ura I. O udaji prve, pjeva 35-ta pjesma II-ge knjige

Srpskijeh narodnijeh pjesama (Lajpcig 1824), za koju ueni beki recenzent veli da jejedna od najljepijeh u cijeloj zbirci, samo ali to se o ovoj nevjesti nita blie ne zna, alina zavretku dodaje da e se moe biti nai docnije kakva druga osobito s prostranijimpoetkom. Sa zadovoljstvom moemo mu sad kazati da u Crnoj Gori ima sasvimprostranijeh narodnijeh pjesama o ovome dogaaju.[6]

Uspomena na Ivana Crnojevia u Crnoj je Gori jo i sad tako svjea, kao da je juevladao. Jedan izvor na planini Lovenu zove seIvanbegova korita. U blizini se jo nalazerazvaline njegova ljetnjikovca. Dobra, kojima je obdario svoj manastir, zovu seIvanbegovina.

O potomstvu Ivanovu gore pomenuta i po svemu narodu poznata narodna pjesmarazlikuje se u neemu od predanja koje se pripovijeda u Crnoj Gori. Po narodnoj pjesmiIvan je imao samo jednog sina, po imenuMaksima, za koga je prosio ker u dudamletakog. Kad je dud pristao, od velike radosti Ivan na pohodu iteti", rekavi dududa e mu doi, s najmanje hiljadu svatova, i neka i on prikupi toliko Latina, pa meusvima nee biti ljepega od njegova sina Maksima. Dudu to bude milo, i obea


7/55

skupocjene darove zetu, ali ujedno ozbiljno poprijeti, ako tako ne bude. Kad Ivan doedoma (u abljak), a to Maksima izmorile kraste, i tako mu nagrdile lice da grdnijega uhiljadi nema". To mu bude vrlo teko, ali se ne dade odvratiti od svoje namjere, i poslijedugog razmiljanja smisli da se lukavstvom izvue. Pozove cijelu zemlju u svatove, imjesto svoga sina poturi kao mladoenjuMiloa Obrenbegovia, vojvodu barskog, da

djevojku prevede preko mora. Milo pristane, ali doda:to god bude dara zetovskoga,da mi dara nitko ne dijeli".

Ivan ne samo to to prihvati ve mu i sa svoje strane obea mnoge darove. I tako sekrenu. Milo u Mlecima dobije mnoge i skupocjene darove i meu njima od materenevjestine zlatnu koulju:

Koja nije kroz prste predena,al' u sitno brdo uvoena,

ni na razboj ona udarana,no koulja na prste predena,u kolijer upletena guja,a pod grlom izvedena glava,--------------------------------------na glavi joj alem kamen dragikade ide lomak sa evojkomu lonicu, da ne nosi sv'jee

Kad je sve svreno, i kad su pri povratku bili blizu abljaka, otkrije Ivan djevojciprijevaru, i pokae joj pravoga mladoenju. Zauena djevojka ustavi odmah konja,

prekori Ivana za prijevaru, ree da nita ne mari to su Maksima kraste nagrdile i odlu

noizjavi da se nee mai s mjesta, dok se darovi ne oduzmu od Miloa i predadu Maksimu.

Milo se ustee, pozivajui se na prvu pogodbu, ali ipak pristane da vrati jedan diodarova, osim, izmeu ostalijeh, zlatne koulje. Djevojci je meutim najvie ao bakoulje

Kojuno sam - veli - plela tri godine,a sa moje do tri drugarice,dok su moje oi iskapale,"

i vikne Maksimu:

O Maksime, nemala te majka;majka nema do tebe jednoga,a po danas ni tebe ne bilo!Od koplja ti gradili nosila!A od tita grobu poklopnice!Crn ti obraz na boem divanu!Kako ti je danas na megdanu


8/55

sa vaijem vojvodom Miloem----------------------------------------Bre vraaj sa jabane blago."

Ovim rijeima razdraeni Maksim poleti na Miloa i na mjesto ga ubije (jedni pjevaju da

ga je izazvao na megdan i ubio). Tada nastane meusobno klanje me

u ro

acima jedne idruge strane, u kome izgine najvei dio svatova (cvijet zemlje). Maksim sa sedamnaest

rana dovede samu djevojku u abljak i itavu godinu dana vidali su mu rane vidari kojemu je tast poslao. Meutijem Miloev brat Jovan iz osvete ode turskome caru u Carigradda se ali i pomoi trai. Maksim se nae u velikoj opasnosti, i videi da je doao krajnjegovu gospodstvu i vladanju, vrati djevojku ocu ni ljubljenu, ni omilovanu", pa i onode u Carigrad da se odgovara i brani. Sultan im se vrlo obraduje i obojicu poturi. Jovandobije imeMamut-begObrenbegovi, a Maksim Skender-beg Ivanbegovi. Poto sudevet godina vjerno posluili, car im da u nasljedstvo paaluke, JovanuPe, a MaksimuSkadar. Po narodnoj prii od Maksima se vodi porodicaBuatlija, koja je do u nae danenasljedno vladala Skadrom, i iji je poslednji poglavica,Mustafa paa, prije nekolike

godine lien (i on i porodica mu) tog nasljednog prava. Tako isto od Jovana se vodiporodica pekijeh paa. - Tako veli narodna pjesma!

Ali po crnogorskom predanju Ivan je imao dva sina, ura i Stevana prozvanog Stania.Kad je ura, koji je bio oenjen Mleankom od porodice Moeniga, po smrti oevojprimio vladu, njegov brat Stania skupivi neto Crnogoraca ode s njima u Carigrad damoli sultana da mu da Zetu u dravu, a on da mu plaa godinji danak kao kneevimoldavski i vlaki. Sultan ga lijepo primi, ali ga prinudi da se poturi zajedno sa cijelompratnjom, i dobije ime drugi Skender-beg. Kad se poslije nekog vremena zajedno sasvojim poturenim pratiocima vrati u Crnu Goru stane ga koriti brat i roaci, te se pokrstii povue se u manastir, gdje kao monah i umre. Ostali pak Crnogorci koji su se s njim iz

Carigrada vratili ostanu kao poturenjaci.

Drim da je vrijedno pomenuti da ima jedna crnogorska narodna pjesma koja ovo priaslinije gore pomenutoj pjesmi. Po toj pjesmi Stania je, poto se sa svojom pratnjompoturio i sedam godina (vele protiv Bagdada) sluio cara, dobio od njega paaluk odSkadra do mora, i osim svojijeh pratilaca jo i jednu tursku vojsku, da zavojti na CrnuGoru. Njegov brat sretne ga kod Ljekopolja, potue mu do noge vojsku i zarobi mnogopoturenijeh Crnogoraca, Stania pobjegne ka Skadru, ali kako ga Skadrani ne pustieunutra, ode u selo Buate, i po tome je, vele, njegova porodica dobila poznato prezimeBuatlije. Ele bilo ovako ili onako, tek ostaje kao pouzdano da se jedan sin Ivanovpoturio, i da se neki broj s njim poturenijeh Crnogoraca vratio u domovinu, a nastaniose meu svoje na starijem sjeditima i vremenom se namnoio.

eni urevoj kao da se nijesu sviale surove stijene crnogorske. Jedno to, a drugo izbog sve eijeh napadaja turskijeh, odlui se ona da napusti Crnu Goru. Kako su i ona iura ve bili u godinama, a nijesu imali poroda, stane ga ona nagovarati da se presele uMletke i da u miru zajedno provedu ostatak svoga ivota. I to joj poe za rukom. uraprenese na tadanjeg cetinjskog mitropolita i svetovnu vlast, preporui ga glavarima


9/55

narodnijem kao poglavicu mjesto sebe, i ispraen od sviju do Kotora napusti naslijeenudravu.

Ovo se, vele, dogodilo 1516. godine ili negdje u prvoj etvrtini 16 stoljea. - U potvrdusvega ovoga i u veu slavu ovog posljednjeg kneza crnogorskog ura Crnojevia neka

je ovdje pomenuto i to da su se u njegovo vrijeme i pod njegovijem imenom tampalecrkvene knjige, koje se broje meu najstarije tampane spise irilskijem slovima. Nanjima istina stoji, da su tampane po zapovijesti zetskog vojvode ura Crnojeviagodine 1494., ali se ne kae gdje, ve se po predanju u Crnoj Gori zna da je to bilo uzgradi koju je za to podigao Ivan na rijeci Obodu.

Tako je u ovo doba postala u Crnoj Gori duhovnika uprava (teokratija), i njome poinjenovo doba u crnogorskoj istoriji.

Novome duhovnom poglavaru najpree je bilo da narodu preporui da ivi u slozi i da seuva ako bi ga Turci napali, i u isto vrijeme da se mirno vlada i pazi da im ne bi dao

nikakva izgovora za neprijateljstva. Sandak-beg pak videi da se potur

enjaci sve vienamnoavaju i postaju sve vaniji, i nadajui se da e se Crnogorci, ostavi odlaskom

ura Crnojevia bez poglavice, sami potiniti, obustavi napade, i samo je spoturenjacima sijao intrige po narodu. Tako proe neko vrijeme bez neprijateljstva.

Po starom obiaju preanje zetske a sad cetinjske mitropolite posveivao je pekipatrijarh koji je obino u sedam godina jednom dolazio radi kanonske posjete u ovueparhiju. Kad Nikodim, trei mitropolit poslije ermana, naprasno umre na nekolikegodine prije patrijarhove posjete, niko se ne usudi ii kroz Turke u Pe, i tako ostadecijela zemlja bez mitropolita. Sandak-beg, videi da se u svojim nadama prevario,upotrebi ovu priliku da uini jedan ozbiljan korak, i pomou poturenjaka zauze grad

Obod. Tijem poturenjaci dobie jo ve

eg ugleda i vanosti, a Crnogorci izgubie jedantrg, koji im je bio vrlo potreban. Tako ostade do Visariona, po redu sedmog mitropolita,

koga Mletaka Republika nagovori da prekine dotadanje mirno dranje, i on 1620. i1623. godine napadne na Turke. Sulejman, skadarski paa, krene 1623. godine s velikomsilom na Crnu Goru, i poslije krvavo savladanog oajnog otpora prodre do na Cetinje, ispali crkvu, manastir i druge graevine koje je podigao Ivan Crnojevi. Ali kako zaTurke, koji su voljeli ugodnost i uivanja, u ovoj siromanoj i divljoj kamenitoj zemlji,koju je narod napustio, nije bilo nikakvijeh varoi, i uopte nikakve prilike da bi svojenavike mogli zadovoljiti, to se vrate natrag. Ovijem upadom utvrena je u Crnoj Goriprevlast poturenjaka, tako da su i hriani ve morali plaati hara. Poslije toga nastaloje neko vrijeme primirje.

Krajem 17. stoljea, i kako vele protiv njegove volje, bude izabran za mitropolita DaniloPetrovi NjegoiliNjegu, iz plemenaNjegua. Njega je 1700. godine posvetio u Seuju,u Ugarskoj srpski patrijarhArsenije III, koji je tamo izbjegao za vrijeme austrijskog rata sPortom. Za njega se pria da su ga Zeani pozvali da im osveti novu crkvu poto su muza dolazak izradili dopust u pae skadarskoga, i on oslanjajui se na datu mu vjeru, odeda izvri svoju vladiansku dunost. Ali tek to je stigao, Turci ga vjerolomno uhvate,veu i dovedu u Podgoricu, i nesumnjivo bi ga nabili na kolac, da se nije iskupio za 3000


10/55

dukata (1000 su skupili Zeani, a 2000 Crnogorci, to su dobili od prodaje skupocjenijehcrkvenijeh odeda). Jedno zbog ovoga, a drugo to je vidio da muhamedanstvo sve jaegkorjena hvata u Crnoj Gori, stane mitropolit Danilo nagovarati svoje zemljake da svepoturenjake, koji se ne htjednu pokrstiti, pobiju, ili iz zemlje istjeraju, prijetei im da eih ostaviti, ako to ne uine. Crnogorci pristanu, naprave plan, i jedne noi, uoi Boia, i

izvre. Svi, koji se nijesu mogli spasti bjekstvom, budu isjeeni, sem maloga broja onijehkoji se pokrstie. Od ovijeh ima i danas u Crnoj Gori turskijeh prezimena kaoAli (od

Alija)Husejinovi (od Husejina) itd., itd.

Tako se Crna Gora oslobodi opasnog zla koje se u njenoj sredini irilo, i bar katunskanahija povrati svoju potpunu nezavisnost. Ostale nahije, blie Turcima, plaale su istinaovda-onda Turcima neki mali danak, ali su se u svemu inae drali sa svojom braom.

Ovo se moglo dogoditi u prvijeh pet godina 18. stolea, jer ve 1706. godine napadnuTurci iz Hercegovine na Crnu Goru. Time se na ovoj strani otvori mali rat, koji skratkijem prekidima traje do naijeh dana. Mi emo ovdje izreati ukratko glavnije

napade turske i poinjemo s ovijem iz Hercegovine.

Pripovijeda se da su tada Turci suzbijeni s velikijem gubicima, i da su Crnogorci zarobilimnogo uglednijeh begova. Vele da su Crnogorci ;zarobljene begove, da bi im se narugali,izmijenjali za svinje; za svakoga bega po jedan krmak. - Svakome je Crnogorcu sad jasnobilo da nita ne pomae drati se mirno, ve se mora braniti otadbina, vjera i svojeroeno ognjite. Razumljivo je da su se Crnogorci pored toga osvrtali na sve strane poostaloj Evropi ne bi li meu neprijateljima turskijem nali sebi prijatelja i saveznika, ijibi interesi bili s njihovijem zajedniki, i sebe pomogli. Njihovu osobitu panju morali suprivui tadanji odnosi izmeu Rusije i Porte, koji su doveli do rata. Na prve vijesti o ratuizmeu Rusije i Turske napadnu i Crnogorci na turske granice. Oni su ve bili jako

razdraili Turke protiv sebe sjeom potur

enjaka, a naro

ito pokrtavanjem njihovijehena i djece (to je bio najvei zloin za tursku vjeru), i moe se zamisliti koliko se ovo

razdraenje sad popelo zbog skoranjeg pretrpljenog poraza, a naroito zbog ovogneoekivanog napada. Zato preduzmu da im se sad ljuto osvete.

Kako je mir s Rusijom brzo zakljuen, krene se ve 1712. godine serasker Ahmet-paa svelikom vojskom (Crnogorci vele sa 60000) na Crnu Goru. Ali Crnogorci su bili potpunospremni za borbu, i paa se poslije vie uzaludnijeh napada morade povui s velikijemgubicima. Ovijem Crna Gora dobi jo vei znaaj u oima Porte, i ona odmah skupi -kako Crnogorci vele - dvaput veu vojsku, da je pokori i kazni. Godine 1714. krene seNuman[7]- paa uprili sa 120000 vojske na Crnu Goru. Ali su Crnogorci zadaliTurcima toliki strah, da se turski glavni zapovjednik nije nadao lakoj pobjedi i pored svesvoje velike sile, a znajui kako je proao njegov prethodnik, pribjegne lukavstvu. Onponudi Crnogorcima povoljan mir, i ovi to utoliko prije prihvate, to su ve bili uli skolikom silom na njih ide, i to su bili oskudni u prahu i olovu. Po njegovu traenjupolju mu na vjeru 37 glavara da pregovaraju. Ali lukavom pai ni na um nije padalo dase miri, ve da ih lii njihovijeh glavara i tako lake pokori. im su ovijeh 37 glavaradoli u njegov logor, on ih pohvata, i odmah naredi napad. Ova prijevara skupo je stalaCrnogorce. I ako su se hrabro branili, moradoe zbog nestanka debane, podlei. Turci


11/55

prodrijee do na Cetinje, spalie crkvu i manastir, koji je Danilo obnovio, opljakae iopustie sela i itava plemena. Jedan dio naroda pobjee u gore da se s enama i djecombori na ivot i smrt; drugi pobjegoe u primorje, nadajui se da kod Mleia nau zatite isklonita. Ali na alost i tu ih stignu Turci, isijeku na hiljade zajedno sa enama i djecomi oko 2000 zarobe. Crnogorci misle da su ova nedjela Turci poinili na Mletakom

zemljitu u sporazumu s Mleanima, ali prije

e biti da ovi nijesu sprije

ili ovu grubupovredu svoga zemljita to su bili vrlo slabi i jako se bojali rata s Turcima. To se vidi i iz

daljeg prianja Crnogoraca da je ista vojska koja je zavojevala Crnu Goru produila putobalom prema Moreji, koja je bila Mletaka. Poto ovako svu zemlju unakrst opustoe,popale i opljakaju, napuste je, i Crnogorci, koji su ostali u ivotu, siu s planina,podignu kue i stanu ivjeti kao i prije. Pogranini su Turci istina produili da svakomzgodnom prilikom upadaju u Crnu Goru, ako nita a ono pljake radi, ali su se najee skrvavijem glavama vraali.

Oko 1767. godine naini veliku uzbunu u ovijem krajevima neki skita, po imenu StjepanMali. Jedni vele da je bio austrijski vojniki bjegunac rodom iz Like u Hrvatskoj, a drugi,

da je bio Kranjac. Isprva je iao po Crnoj Gori kao tobonji ljekar, a poslije se najmi kaosluga kod jednoga ovjeka u optini mainskoj (u primorju kod Budve), bavei se i daljelijeenjem. Odjednom objavi svome gazdi kao najveu tajnu da je on ruski car PetarIII".

Lakovjerni gazda povjeruje, i stane svakom prilikom ukazivati osobito potovanje svomesluzi. Tako jednom kad su bili na jednoj svadbi na Njeguima u Crnoj Gori, kad je slugauzeo au da pije, gazda ustane na noge i skine kapu. Crnogorci uzmu to u podsmijeh, istanu zbijati alu i s jednijem i s drugijem. Poznavajui ih dobro bojicu jedan upita gazdu:"Kad taku potu odaje sluzi, to ga nijesi ljepe odenuo? Ako nema haljina, to nijesidoao k meni da ti pozajmim?" Drugi ga podrugljivo pitahu: "to ga nijesi naoruao?

Ako nema maa, to mu nijesi pripasao jednu ka

nu dugu?" Itd. Me

utim sve se vieirio glas kako po mletakom primorju tako i po Crnoj Gori, pa i po pograninijem

turskijem krajevima: "Tu je ruski car", i nalo se mnogo svijeta koji je to vjerovao.

Stjepan se Mali sad sasvim preseli u Crnu Goru. - Da ne bi opet nastupio sluaj da zemljaostane bez poglavara, u Crnoj su Gori uobiajili da se jo za ivota mitropolitova posvetinasljednik mu. U ovo vrijeme na elu zemlje bio je mitropolit Sava, a za nasljednika mubio je posveen Vasilije. Koje zbog duboke starosti, koje iz udnje za mirom. Sava jepredao upravu zemlje svome nasljedniku Vasiliju, i povukao se u manastir Stanjevie,gdje se zanimao ekonomijom. Vasilije pak bio je tada na putu van zemlje, i to obojedobro dolo je bilo ovom skitau.

Nita nije pomagalo to je Sava oglaavao Stjepana Malog za varalicu; on je nalazio svevie pristalica, i priznali su ga ak i za poglavicu zemaljskog. Srpski patrijarh iz Peipolje mu na dar skupocjenog konja, zbog ega je, kad su Turci za to doznali, i sammorao pobjei u Crnu Goru. Pria o caru u Crnoj Gori uzbunila je svijet i u primorju takoda su se Mleani morali orujem umijeati. U Risnu[8] doe i do krvoprolia. Jedan odnajuglednijih Rinjana, neki Petar Daja polje takoe na dar Stjepanu Malom oruje iodijelo s jednijem pismom. Ovo je bilo od toliko veeg znaaja, to je Petar sam bio


12/55

ranije u Rusiji, i zato mletake vlasti ukore Petra i jo dva risanska kapetana (elovia iKordu). Ove to toliko naljuti da doe do otrijih rijei, i zato ih pozovu u Kotor naodgovor. Kad ovi na tri poziva ne htjedoe doi, polju jednog majora sa 40 vojnika da ihpoto-poto dovedu. Kapetan je tajio radi ega je doao, i kad ga pri povratku, nita neslutei, kapetani ispratie do lae, namignu on vojnicima da ovu trojicu uhvate i ubace u

lau. Ovi zavi

u za pomo

, i Rinjani, koji i dan-danji ive pod orujem, dotr

e, i stignuna vrijeme te oslobode svoje sugraane, a major pobjegne s laom praen vatrom iz

puaka. Radi toga mletaka vlada bi prinuena da uzme ozbiljne mere. Brzo dooemletake ratne lae pod Risan, i izbace na suvo nekolike hiljade ljudi, i kad nekolikopoziva ostae bezuspjeni, napadnu varo. Ali se Rinjani iz kua tako hrabro branjahu,da se trupe moradoe povui izgubivi nekoliko stotina mrtvijeh (dok su od Rinjana palisamo jedan ovjek i jedna ena). Tada pozovu na vjeru u Kotor Kordu, tadanjegoptinskog kapetana. Kad su ga zapitali zato je potukao dudevu vojsku, on odgovori daoni nisu bili nikakvu dudevu vojsku, ve da je neka neznana vojska dola na varo da jepokori, pa su se djeca s njima posvaala i tako dalje. Na taj se nain on odgovori, i kad jena posljednje pitanje: da li bi se tako i za duda borili, odgovorio da bi, bude sve svima

oproteno.U ovo vrijeme polje - kako vele po nagovoru Mleana i Turaka - ruski dvor u Crnu Gorujednog punomonika (u licu nekog knezaDolgorukog), da narodu kae da je StjepanMali varalica. Kad ovaj doe, na mitropolitov poziv iskupe se na Cetinju svi glavarizemaljski (osim onijeh iz Crmnice, gdje je u jednom manastiru boravio Stjepan Mali, itada tu se bavio), i tu na skuptini bude im objavljeno da je Petar umro, i da je StjepanMali varalica. Izgledalo je kao da je skuptina ovo povjerovala, i obeae jedni drugimada o Stjepanu Malom kao vladaocu nee vie nita da uju. Ali kad sjutradan pucanje izpuaka sa susjednog brda objavi njegov dolazak, potrae mu svi u susret, meui puke iviui: "Blago nama danas i dovijeka! Eto naeg gospodara!" - Doavi na Cetinje zatvoriga Dolgoruki i mitropolit u jednu eliju na gornjem podu. Stjepana to nita ne zbuni. Onstade svojim straarima govoriti: "Vidite da me i sam Dolgoruki priznaje za cara, jer meinae ne bi zatvorio iznad sebe ve ispod sebe", i drugo kojeta, ime sve vie utvrdi uCrnogoraca zabludu da je on zaista Petar III. - Dolgoruki videi da ih ne moe razuvjeriti,i da su mu svi vrlo odani, napusti Crnu Goru ne svrivi nita.

Ovi dogaaji dadu Turcima novoga povoda da zarate s Crnom Gorom. Sluti se ne bezrazloga da su Portu na to podboli Mleani, jer u isto vrijeme i oni isture vojsku du cijelecrnogorske granice, da bi - kako se govorilo - sprijeili prelazak Crnogoraca na svojezemljite, ako bi ih Turci pobijedili, i da tako sa svoje strane pripomognu da ih konanoistrijebe. Mnogobrojna turska vojska napadne Crnu Goru s tri strane: sa sjevera bosanskipaa (od Nikia), s istoka rumelijski paa (od Podgorice), i s juga skadarski paa (odCrmnice). Razvie se krvavi bojevi. Crnogorci su se borili kao lavovi, jer je bilo biti ili nebiti; ali je turska sila bila i suvie velika. Kako se s mletake strane s udvojenom panjommotrilo da se u Crnu Goru ne unese nikakav ratni materijal, to se brzo pokaza osjetnaoskudica u prahu, i Crnogorci su se morali boriti s onijem to su od Turaka otimali. Takosu se tukli dva mjeseca. Turci opustoie i popljakae mnoga sela po granici, i prodrijeedonekle i u unutranjost, ali do Cetinja ne mogoe doprijeti. Kad nastupi jesen, mnogi se


13/55

vratie. Crnogorci kau da im je u ovom boju i sam bog pomagao, jer istoga dana upaligrom barutne magacine i u turskom logoru na Crmnici i u mletakom kod Budve.

O Stjepanu Malom, zbog koga se i vodio ovaj rat, malo se to pripovijeda u ovijembojevima. Samo se veli da je podigao prema Hercegovini nekoliko aneva, koji do

dananjeg dana nose njegovo ime. Svakojako nije se pokazao onakav kako se hvalisao.

Kako su Turci traili da im se Stjepan izda, a Crnogorci niti su mogli to uiniti, niti onakoprosto odbiti, to reku da je u boju poginuo, i za veu tvru polju im njegova konja kogamu je poklonio srpski patrijarh, a njega samoga sakriju.

Stjepan Mali vladao je u Crnoj Gori u svemu oko etiri godine, i Crnogorci su ga usvemu i svaemu sluali i pokoravali mu se. Pripovijedaju da je strijeljao dva ovjekazbog krae, pa je metnuo na jedan kamen kraj puta iz Crne Gore u Kotor, kojim je svakidan prolazilo mnogo naroda, 10 dukata i jedan srebrnjak, i te su stvari mjesecima lealena svom mjestu, i niko se nije usudio da ih se dotakne. Ipak je svojijem dranjem za

vrijeme rata s Turcima mnogo izgubio od svog preanjeg ugleda. alostan je njegovsvretak. Pri paljenju neke mine rani se i izgubi oi. Dok je tako slijep ivio u manastiru,

skadarski paa potkupi njegova slugu, po roenju Grka, koji ga je u bolesti sluio injegovao, da ga smakne.

Ovaj uluivi zgodnu priliku zakolje Stjepana na spavanju. Zatvori sobu i ree ukuanimada ne prave larmu, jer je gospodaru metnuo neto na oi, pa treba u miru da lei, i da neulaze u sobu dok se on ne vrati. Kad ovaj poslije vie sahati ne doe, obiju vrata, i nauStjepana mrtva u krvi u krevetu.

1785. godine podigne se opet Mahmud-paa skadarski s velikom vojskom na Crnu Goru.

Uinilo mu se da je zgodna prilika, jer se poglavica zemaljski, 1777. godine uKarlovcima u Srijemu posveeni mitropolit Petar Petrovi Njego, tada bavio van Crne

Gore. Ovo je po Turke bilo zaista vrlo povoljno, i paa s velikom silom prodre do naCetinje, i spali i opljaka mnoga sela. Ali kako se u ovoj i inae siromanoj zemlji vojskanije mogla odrati, to je naskoro morao pomiljati na povratak. Ne usuujui se da sevrati istijem putem, uputi se, kao prije uprili, preko primorja. U Crnoj se Gori opetpovrati stari ivot.

U vrijeme posljednjeg rusko-austrijskog rata s Turskom (1787-1791) Crnogorci saustrijskijem majorom Vukasoviem napadnu na Turke, i tako ponovo navuku na sebegnjev Portin. Poto je mir s Austrijom zakljuen, krene se 1796. godine Mahmud-paaponovo na Crnu Goru. Bio je i drugi povod ratu: to su pogranine nahije prestale odovoga rata da plaaju Turcima danak, koji su dotle plaali. Ali Mahmud-paa naeCrnogorce ne onako kao prije 10 godina. Meu njima je bio mitropolit Petar, koji ih je skrstom u jednoj i maem u drugoj ruci lino predvodio. Tek to je paa uao u planine,bude sa sviju strana napadnut, do noge potuen, i jedva se i sam ranjen bjekstvom spase.Oholog pau, koji je potukao sultanovu vojsku i o sebi mislio da je nepobjedan, ovo jakozaboli. edan osvete skupi na brzu ruku dvaput veu vojsku, i ve poslije tri mjesecaponovo navali na Crnu Goru. Ali s istom sreom. Ne samo to mu vojska bude potuena


14/55

ve i on sam u boju pogine. Njegova glava zajedno sa sabljom i fieklijama i danas seuva na Cetinju i pokazuje kao znak pobjede.

Od ovoga vremena poinje novo doba za Crnu Goru. Otad poinje njena nezavisnost.Nikakav danak niti je traen niti davan, i pogranini Turci ve se navikoe da na Crnu

Goru gledaju kao na tuu dravu. Kako ova nezavisnost nije priznata nikakvijemugovorom o miru s Portom, ve je stvarno sama od sebe postala, to su Turci i dalje

polagali pravo na Crnu Goru. Delaludin, paa bosanski, koji je groznom sjeom ivjeanjem uspostavio sultanovu vlast u Bosni, naumi 1821. godine da pokori i CrnuGoru, i polje jednu vojsku na Morau. Crnogorci namamivi je u klance onijeh krajeva,napadnu je i odre pobjedu. Poznati veliki vezir Reid-paa, koji je pokorio Arbaniju iBosnu, preduzme 1832. godine da pokori i Crnu Goru. Ove dogaaje emo ispriati poRankeu (v. njegov Politische Zeitschrift 834. 2. Bd. 2. Heft).

Izgledi na uspjeh bili su za Reida vrlo povoljni. Stari vladika, koga su u po nekijemputopisima opisivali, uven u cijeloj Evropi, bio je umro 1830. godine u dubokoj starosti.

Za nasljednika svoje vlasti ostavio je svoga sinovca, i bilo je sumnjivo, da lie se ovajumjeti isto tako braniti, kao to je stari umio.

im je savladao Mustafu, Reid pozove nasljednika Petrova da se pokori. On je kaoobino i prijetio i obeavao. Zahtijevao je da poglavar Crne Gore izie pred velikogvezira, i on e ga s dobrijem preporukama poslati u Carigrad, gdje e dobiti kneevskiberat, kao to ga je dobio i poglavica Srbije. Ne htjedne li to uiniti, napae ga stranomvojskom i konano unititi.

Ali njega prijetnje ne uplaie, obeanja mu ne polaskae. Odavno ima poglavicacrnogorski veu nezavisnost nego srpski knez. Berat mu ne treba, dok njegov narod moe

braniti svoju slobodu; a kad to vie ne mogne, nee mu pomo

i nikakav berat. On nijedrao ni da je potrebno da ozbiljno odgovara. Crnogorci pak zaueni ovakvim

traenjem, smijali su se. Turci sad napadnu orujem. Po zapovijesti velikog vezira noviskadarski paa Namik-Ali polje protiv Crnogorskijeh klanaca 7000 ljudi. Sin pain ih jepredvodio.

Crnogorci su bezbrino uvali ovce u planinama, i nijesu se ni poslije one opomene nitaspremili. Turci navale iznenada, i prvo selo na koje su naili - Martinie - nau gotovosasvijem naputeno.

Samo 24 ovjeka bila su kod kue. I ako ih je tako malo bilo, oni se oduprijee. Deset ihizginu, a svi se ostali ranie. Izgledalo je da je bar ovo selo izgubljeno, i ve neke kuebjehu u plamenu i nekoliko ljudi bez oruja pohvatano, kad stigoe ostali ljudi s planina.S brda na brdo odjeknu pokli za pomo. Susjedne optine dotrae. Radovan Puljev,strani glavar ovijeh krajeva, dovede sto ljudi od Brnice (Bernitza); gotovo toliko istodoe od Laa (?Lacse) i od Brajovia. Sve je to istina bilo malo, ali ipak u onakijembrdima dovoljno da se otpone krvava borba. Skadarski paa propade, jer ga iznevjerienjegovi Arbanasi; Bonjaci bie pobijeeni, jer se razdvojie. Crnogorci, ma koliko da subili mali brojem, naroito u ovijem selima, bili su svi kao jedan ovjek. O izdaji nije bilo


15/55

ni pomena. I ovaj put polo im je za rukom da otjeraju Turke. Turci odvedoe sobomzarobljenike, ali Crnogorci pokazae 50 odsjeenijeh glava. Ali ovom hrabrom narodunije bilo dosta to su se odbranili od neprijatelja; oni su htjeli da se osvete. Jedno odplemena - Kui - napade tursko selo Tuze, i vrati se tek poto ga je opljakalo i popalilo.

Ali i Namik-paa nije se tako brzo zadovoljio. Rat poe na cijeloj granici. Na po nekoselo napadali su Turci ali su uvijek bili odbijeni.

Moemo raunati da se ovi ratovi bar od 1604. godine tako ponavljaju. Jo tada je biojedan paa u Skadru, koji, kad mu je odbijen uobiajeni dar, prodre u Ljekopolje iopustoi nekoliko sela. Kako su mu onda njegovog aju i neto ljudi pobili i sreno seodbranili, tako su stoljeima esto morali initi! Koliko li su puta na svojim anevimapodizali oltare, i kad je pred njima svetenik kleei vrio slubu boju, morao je nositiopasan ma, da bi mogao skoiti na odbranu, ako bi bio napadnut. Koliko li e puta to iubudue morati initi.

I tada bi veliki vezir jo jedan opti i silan napad protiv njih preduzeo, da nije izbiomisirski rat. Sultan se nadao da e mu i Aziju utvrditi onaj koji mu je Evropu potinio; onposla Reida i njegovu pobjedonosnu vojsku protiv Ibrahima.

U poetku ovoga stoljea dobie Crnogorci neoekivano novog neprijatelja na zapadnojstrani - Francuze. I pored svijeh pohvala, koje Crnogorci i danas odaju francuskoj upravi,i pored svijeh obeanja i prijetnji, oni se s njima ne mogoe sloiti. Iako su zakljuiliprave ugovore o miru Crnogorci nikako ne mogoe pristati da prime francuskog konzulau svoju zemlju, ve tavie pomogoe Ruse i Engleze da ih pobijede, i otjeraju iz njihovasusjedstva.

Zavravajui ovijem opis ratne istorije crnogorske, sad da vidimo kakav im je.

IV Nain praviteljstva

Cijeni se da u Crnoj Gori ima na 100000 dua sa 15000 puaka. U Crnoj Gori imatragova svijeh oblika uprave, pa i opet je ovo u Evropi moda jedino drutvo ljudi kojenema nikakva praviteljstva u pravom smislu te rijei. Ja u to pokuati da prostranijeizloim, pa neka itatelji presude da li je tako.

Najvea je linost meu Crnogorcima mitropolit ili vladika. Njemu se obraa rijeima:"Svetivladiko"; a inae u meusobnom govoru zovu ga igospodar. Njegova je obina

titula: vladika crnogorski i brdski; esto se uz rije vladika dodaje: i upravitelj, U javnimpak duhovnim aktima pored ove ima titula: mitropolit skenderiski (skadarski paaluk) iprimorski. Vijala u gore pomenutom opisu putovanja po Crnoj Gori nepravo kae "da jeova titula samovlasno uzeta". Ona je istorijska, jer se povlai jo iz onog doba kada suprethodnici crnogorskijeh vladika zaista bili duhovni pastiri tijeh krajeva. Poznato je daima vie takijeh sluajeva. Osobito rimske vladike esto nose titule takijeh krajeva, gdjese danas o njima nita ne zna. Nije tako s crnogorskijem vladikama. Oni su do naijehdana upravljali duhovnijem poslovima u primorju od dubrovake oblasti do turske


16/55

granice. Skoro sve danas ive tamonje popove rukopoloio je, prije pet godina umrli,vladika crnogorski Petar, i do 1808. godine on je rukopolagao popove i za Dalmaciju, kaoto je to reeno u Wiener Jahrbcher (g, 1826). - Izgleda da su Mleani promijenilidocnije svoju politiku prema Crnoj Gori, jer su uvidjeli (kao i druge s turskom graninedrave) korist za sebe od jednog takog naroda, i rado su ostavljali crnogorskom vladici

vrenje duhovne vlasti, to su mnogo drali do toga to su Crnogorci s primorcima bilisrodni vjerom, jezikom itd. Otkako su Francuzi zauzeli ove krajeve, crnogorski je vladikaizgubio to pravo, jer se, kao to je reeno, nije mogao s njima sloiti u politici, i oni muzabrane da vri dotadanju duhovnu vlast u tijem krajevima. (Docnije su Francuzinaimenovali naroitoga vladiku za Dalmaciju i Boku).

Kao to smo vidjeli poetkom 16. stoljea uvedena je s mitropolitomermanom duhovnauprava (teokratija) u Crnoj Gori, a od mitropolita Danila prelo je ovo dostojanstvo unasljee na porodicuPetrovia iz plemenaNjegua u katunskoj nahiji. Od ovogavremena vladika je imao prava da iz svoje porodice izabere sebi nasljednika. Sadanjicrnogorski vladika sjedi na Cetinju, kao i njegov prethodnik, osniva duhovne uprave.

Otkako su Turci 1623. godine spalili manastir koji je podigao Ivan Crnojevi, sjedili sumitropoliti ponajvie na planini Lovenu ili na njegovoj istonoj strani u ljetnjikovcu

Ivanovu, ili na jugozapadnoj strani u manastiru na Stanjeviima, i po drugijem mjestima sove strane. Narodne skuptine s mitropolitom okupljale su se uvijek na Cetinju.

Posljednji vladika Petar (umro 18. oktobra 1830. g.) ivio je u Stanjeviima dok se nijesupojavili Francuzi u Kotoru i Budvi. Kako on, kao to je reeno, nije bio dobro sFrancuzima, a taj manastir je bio udaljen od Budve samo nekoliko sahati, to se on, boje ise da ga Francuzi kao papu ne uhvate i odvedu u Francusku, preseli na Cetinje. NaStanjeviima ostane samo toliko ljudi, koliko je bilo potrebno da obrauju polja i vodeekonomiju. U najnovije vrijeme, a osobito od smrti vladiine, austrijska vlada polae

pravo na Stanjevie, ali Crnogorci protestuju protiv toga. - Oba manastira o kojima jerije, daleko izostaju iza obinijeh manastira u Srbiji i u Srijemu; i sam vladika ivi vrlo

prosto, da ne reem sirotinjski. Njegovi glavni i gotovo jedini dohoci su od zemlje koju jezavjetao Ivan, od manastira Stanjevia i nekoliko drugijeh u okolini Budve, i od udjela udobiti od ribolova na Skadarskom jezeru.

Osim vladike svaka nahija ima jednog serdara, a svako pleme jednog vojvodu, kneza ibarjaktara, i sva ova zvanja su nasljedna u nekijem porodicama. Osim ovijeh ima usvakom plemenu znatnijih ljudi koji uivaju neki ugled i zovu se glavarima.

Pored vladike bio je do 1832. godine i svjetovni poglavar, koji se zvaoguvernadur. I ovozvanje bilo je nasljedno u porodiciRadonjia iz plemena Njegua. Po svoj prilici ovo jezvanje u Crnoj Gori odskora, ali kad je i kako je postalo, ne zna se.[9]

Posljednji guvernadur protjeran je zajedno sa porodicom pomenute godine (1832) izzemlje, jer je optuen da je pokuao poslije smrti vladike Petra da sebi prisvoji i duhovnui svjetovnu vlast.


17/55

Ali sva ova zvanja, koja lijepo zvue, u Crnoj su Gori proste titule i nita vie. Nijednonije skopano s kakvijem dohotkom, niti daje ikakva prava nad drugijem Crnogorcima.Ovdje vlada najvea jednakost kojoj ravne moda nema u cijelom svijetu. Inajsiromaniji moe svakome odgovoriti: "Ja nijesam ni manji od tebe ni od goregaroda."

Ako Crnogorac za dan ubije deset ljudi, niko nema prava da ga za to uhvati i zatvori. Nivladika to ne moe nikome narediti; on moe samo ovo ili ono savjetovati na osnovuvjere, i prijetiti vjerskim kaznama. Nije rijedak sluaj da darovima mora pridobijati zasvoje miljenje ljude od veeg uticaja.

Radi dogovora o javnijem poslovima skupljale su se skuptine kako u pojedinijemplemenima i nahijama, tako i iz cijele zemlje na Cetinju. Ali i tu je svaki, naroito ako jebio iz jake porodice, protiv stotinu glasova mogao rei: "ovo ili ono ja neu", iz prostograzloga, to mu se to nije svialo; ili mogao je i obeati, a poslije ne voditi rauna da rijeodri.

Nita nije lake nego Crnogorce nagovoriti na rat - jedno stoga to su s orujem odrasli, ito im je rat prijatno zanimanje kao i drugo; i drugo zbog pljake. Oni su za njom takopoudni da i imuan ovjek, samo da bi kakvu sitnicu upljakao, izlae svoj ivotoiglednoj opasnosti. Kako je meu njima nemogue zavesti strogu poslunost ni u ratu,to se ne moe oekivati od Crnogoraca takvijeh uspjeha u napadu, kao to su u odbranitoliko puta pokazivali veliku hrabrost, neustraivost i potcjenjivanje ivota.

Meusobne svae obino raspravljaju sudom, koji zavaene strane po svom nahoenjubiraju. Pri izboru sudija gleda se samo na linost, na njegovu rjeitost i pamet, a da li eon biti npr. iz plemena onoga s kojim je u svai, na to se nita ne gleda; Crnogorac se ne

boji, dae mu krivo presuditi. U osamnaestoj srpskoj narodnoj pjesmi u 3. knjizi pjeva seo raspri zbog diobe nasljedstva meu poturenjacima na Obodu, i kako su pozvali za

sudije da im presude hriane iz Crne Gore i primorja. Iako je to poetski opis, uzet jevjerno i istinito iz ivota narodnog.[10]

Ni odijelom ni nainom ivota ne razlikuju se glavari od ostalijeh Crnogoraca. Ni samotac i braa vladiina ne odlikuju se nonjom od drugijeh. Jedina prava glavara bila su dasjede u elu sofre i prvi da piju; da se uzimaju za sudije pri rasprama, zato su imzavaene stranke plaale nagradu; da rukovode vijeanjima na skuptinama, ali i u ratuda su na elu vojske i primjerom i rjeitou da je na borbu podstiu. - U Crnoj Gorirjeitost ima vrlo veliki znaaj. Jedan glavar bez nje nije nita. I najsiromaniji inajneznatniji moe se pomou rjeitosti umijeati meu glavare, i cijela e ga nahijasluati.

Kao god to Crnogorci ne trpe nikoga da im zapovijeda i dri ih u stezi, isto tako ne e daplaaju nikakav danak. Sadanji vladika pokuao je da uvede da svaka kua plaa 2 for.sr. radi pokria najpotrebnijih javnijeh izdataka, i da o tome danku sam narod vodi raun,ali nije mogao. "Ako emo plaati danak - govorili su ljudi - dajimo ga Turcima, pa se nemoramo s njima biti." Dva su uzroka to su Crnogorci dobili ovako udno pojimanje o


18/55

danku. Prvo to je ranije u Turskoj samo raja plaala danak, a ne i Turci, pa su hrianimislili da i oni ne bi plaali da imaju svoje carstvo i upravu; i drugo, dok su ranije plaaliTurcima danak, vladike i drugi glavari da bi ih podstakli na osloboenje govorili su im daje plaanje danka jedna sramota.

Kad ovako, kao to smo pokazali, u Crnoj Gori nema nikakve vlasti, koja bi zatiavalaod nasilja i nepravdi, to je svaki ostavljen samom sebi, i zato je ovdje krvna osveta

postala sveta dunost. Ne samo najblii srodnici veitava sela, plemena i nahije osjeajudunost koje se ne mogu odrei, da osvete ubistvo ili uvredu svoga ovjeka. Ako neko izjedne nahije ubije koga iz druge, nahija ubijenog kae: "Ta nam je nahija duna jednuglavu, i taj e dug nesumnjivo platiti." Isto je to ako se u jednoj nahiji desi ubistvoizmeu dva plemena, i isto tako izmeu dva sela istog plemena, i izmeu porodice istogsela sve do najbliijeh krvnijeh roaka. Tako npr. ako bi od dva brata jedan ubio svogaoca, to bi drugi bio duan da smrt svoga oca osveti na svom roenom bratu. Takav dugmora se platiti (glavom ili novcem) makar poslije sto godina. Roaci imaju obiaj dakrvave haljine ubijenoga uvaju, i iznose ih pred svoje da bi ih podsticali na osvetu. Ovo

naroito

ine matere maloljetne djece, da im ih, kad odrastu, pokau. Pripovijedajumnoge sluajeve da starjeina porodice i na smrtnoj postelji ostavlja kao amanet izvrenje

osvete. Ako neko iz jedne optine ubije nekog iz druge u nekoj treoj optini, to optinaubijenoga stupa u krv ne samo sa drugom nego i s ovom treom optinom to je dopustilada se ubistvo izvri. Pri osveti krivac se mnogo ne trai, ve prvi koji padne aka iz tenahije, plemena, sela ili porodice mora to platiti. Samo osveta ne smije biti manja oduvrede, tavie, ukoliko je ova vea, utoliko je vea ast za osvetnika. Ako je krivackakav neznatan ovjek, to se na njemu osveta naroito ne vri; ve se za to bira kakvauglednija linost. Ima istina stari zakon da se osveta ne vri, ako se neko uhvati u krai ibude ubijen; ali se to ne dri, ve se obino sveti i najvei zlikovac, i najneznatnija linostisto kao kakav serdar ili najestitiji pop. esto se na alost deava da kad jedan ovjekovako padne kao rtva osvete, njegovi tee da ga opet osvete, i tako dalje. Zato su nekenahije, plemena, sela i porodice godinama u zavadi. Nekad se ta zavada sastoji u tome tose uvaju od svoga protivnika; a nekada se izvodi pravi graanski rat, tako da se nastotine ljudi danima izmeu sebe biju, jedni drugima pale i rue kue i druge zgrade,otimaju stoku, sijeku voke, unitavaju plodove, usjeve, izvore i bunare; samo se tedecrkve. Tako jedno ubistvo esto povue za sobom pedeset do sto drugijeh. - Ako se vidida je jedno jae pleme nadvladalo slabije i hoe da ga uniti, tada se umijeaju drugaplemena da zatite slabije. Uostalom zbog toga se jo odavno manja plemena i sela meusobom udruuju, da bi se u danom sluaju izjednaili s veima. Ako se desi da neko izmanje porodice ubije nekog iz velike, to se nekad dogaa da se roaci iz straha odrekuubice, i da bi bili na miru moraju pri tom neto platiti. Tada je samo ubica izloen osveti iprinuen je da bjei. On obino ode u drugu optinu. Deava se nekad i to da onaj kojiima pravo i dunost da se osveti, ako je iz slabe porodice, a krivac iz jake i u susjedstvu,pobjegne u drugu optinu i otuda gleda da se osveti. - esto se za neki odreeni rokutvrdi mir, naroito ako npr. zavaene optine imaju zajednike njive, ili u susjedstvu, dabi ih mogle obraditi. Ako je jednoj strani vie stalo do mira nego drugoj, to ta strana moradrugoj neto za to platiti. Kad napadne spoljni neprijatelj, mir sam po sebi nastaje za sveunutranje zavade. U svima ovijem krvavijem zavadama ene ne uzimaju nikakva uea;one mogu bez ikakve opasnosti i u svima prilikama ii kud god hoe.


19/55

Ako se neprijateljske optine ili porodice umore da ive u svai, ili ako se po traenjujedne ili druge strane umijea neko trei (a na prvom mjestu vladika dri da mu je todunost), onda se pristupa mirenju. Obje strane izaberu sudije, koji paljivo izbroje mrtvei ranjene, kao i drugu poinjenu tetu, uporede sve i onoj strani, koja je gore prola, drugastrana mora dati novanu naknadu. Glava se obino cijeni 132 dukata, 4 cvancika i 1

paru, koja se raspolovi i jedna polovina privee na ugovor o miru. Odsjeena ruka ilinoga i druga rana od koje se ostaje nemoan za tei rad, cijeni se polovinu glave, druge

rane su srazmerno jeftinije. Neobina je hladnokrvnost kojom govore parnine stranezastupajui svoju stvar. Moe tu biti na stotine ljudi, nikad govornika ne prekidaju; neprekidaju ga ni onda kad on, kao o se esto deava, to prekidanje izaziva pitajui: "Zarnije tako, brao?" Ili; "Zar nije ovako bilo?" Tek kad svri svoj govor, i poto na izrinopitanje protivne strane izjavi da je sve kazao, pone jedan od druge strane da govori. Priovakom mirenju iznose se esto stvari od prije sto godina, i koje se samo po predanjuznaju. I ne moe im se tano odrediti vrijeme kad su uinjene, ja u ovde spomenutiprimjera radi samo jedan sluaj.

Pripovijedaju da je nedavno u primorju (kod Kotora) u ovakom sluaju jedna optinatraila od druge 50 dukata, to je jedna njihova djevojka, koja je ila kroz njihovo selo,

bila psovana od mletakijeh vojnika, a oni se nijesu za nju zastupili. Da bi doznali kad seto dogodilo, zapitaju najstarijeg ovjeka u selu, starca od blizu 70 godina, ta on o tomezna. On im odgovori da se opominje kako je u ranoj mladosti sluao da se o tome govori.

Ono to se ne moe dokazati mora se utvrditi zakletvom. Osobitijem nainom vri se ovozaklinjanje. Svi koji treba da se zakunu, sjednu po redu u crkvi, a protivna strana ostanestojei. Jedan od njih koji je dobar govornik stupi s krstom u ruci i poljubivi ga prui gaprema onima to sjede, i stane ih ovako proklinjati, ako su krivo govorili, npr.: dabogdavau djecu ne podigli; dabogda vam se skamenilo sjeme u njivi, plod u stoci, djeca u

enama; dabogda vas guba razgubala, a svakiovjek bjeao od vas; dabogda nikake sre

ene imali itd. a oni to sjede neprestano viu "amin". Protivna strana ima pravo traiti ne

samo koliko se ljudi mora zakleti nego i koji to treba da budu. esto se odreuje i kolikodjece roditelji treba da dovedu i pored sebe metnu. Da bi itatelji dobili jasnu sliku ovogakoliko osobitog toliko i zanimljivog obiaja zaklinjanja, neka mi dopuste da prikaemneke sluajeve koje sam sam svojim oima gledao i uima sluao. Otprilike prije trigodine sluilo je jedno mome iz plemena Graana (u rijekoj nahiji) u jednoga seljaka uPatroviima u primorju. Kad je jedne noi spavao s oba gazdina sina u nekoj zgradi upolju, pojavi se vatra i on pogine, a oba sina gazdina se spasu. Austrijske vlasti iz Budvepregledaju mrtvaca i ne naavi nikakva uzroka da posumnjaju drugo to, nego da jesluajno u plamenu poginuo, odmah ga sahrane. Poto je sahranjen, dou njegovisaplemenici, otkopaju ga, uzmu mu glavu i odnesu sa sobom u Crnu Goru, i objave da jenamjerno lien ivota, i da su im Patrovii duni jednu glavu. Patrovii nijesu moglimirno obraivati svoja polja, jer je svaki bio u opasnosti da izgubi glavu. Kad im sedosadi tako u strahu ivjeti, zatrae da se mire. Izaslanici oba plemena sastanu se naCetinju i poslije obostranog ispitivanja i razgledanja poluspaljene lobanje, koja je bilarazbijena po svoj prilici od kamena kojim je zgrada bila pokrivena, bude odlueno daodreenog dana dou na Cetinje 24 Patrovia sa dvanaestoro djece, da se kunu, da jeovjek izgubio ivot bez njihove krivice. U sluaju da na to ne pristanu, duni su za


20/55

ubistvo platiti jednu glavu, i jo polovinu vie, to su ga tako spalili. Patrovii se zakunu,i svaa prestane. - Drugi sluaj desio se u isto doba. Jedan ovjek iz jednog plemenanaen je mrtav blizu jedne kue drugog plemena. Njegovi saplemenici odmah objave daje ubijen, utoliko prije, to su, vele, na leu nali i druge znake povrede. Ali ljudi iz ovekue i njihovi saplemenici kau da je on htio da ubije pseto, i sluajno sebe pogodio.

Pleme ubijenoga s ovijem se ne zadovolji. Ono je jo ranije bilo duno jednu glavudrugom plemenu, i htjelo je novijem traenjem da odui stari dug. Da bi se utvrdilo kojaje strana u pravu, moralo se po traenju protivne strane pleme ubijenoga kleti da je njihovovjek zaista ubijen od drugog plemena. - Iz ovoga se primjera vidi da se ljudi nekadkunu i ako nijesu sigurni (to je esto i nemogue) da su u pravu, ve prosto to ine navjeru i povjerenje drugijeh ljudi. Zbog toga glavari, a osobito popovi prvo pozovu ucrkvu one ljude po ijim se iskazima zakletva polae, i objasne im vanost zakletve iopomenu ih da laju ne gube spas due i kau pravu istinu. Tek poslije toga pristupa sezakletvi. - Ti su ljudi u prvom sluaju bili vazda sa sinovima, a u drugom oni koji supoginulog gola vidjeli i razgledali.

Moe ovaj nain zakletve i dokazivanja krivice ili nevinosti i izgledati neobi

an, ali se nemoe porei da je ovaj obiaj i potreban i koristan zbog osobitijeh prilika u Crnoj Gori,

jer su njime mnoga zla prekraena.

Na svretku izmirenja stanu obje strane jedna prema drugoj, i jedan sudija, koji nije ustvar umijean, privodi jednog po jednog s jedne strane k jednom po jednom s drugestrane da se poljube. Pri tome se naroito pazi da se poljube jednak s jednakijem, tj.najbujniji s najbujnijim, mirniji s mirnijim. Vrei to on izvadi svakom iza pojasa pukuili veliki no, metne sve oruje na gomilu, i vrati svakom svoje kad obje strane isplatesudijama nagradu, koja se obino s glavnom stvari utvrdi i objavi. Poslije toga dobijustrane pisanu presudu (akt izmirenja) na koju se, kao to je reeno, o konac objesi pola

pare, i koju obino vladika potvrdi.

Tee je i s mnogo je vie formalnosti skopano mirenje porodica i pojedinijeh ljudi. Primirenju itavijeh optina ne gleda se mnogo ni na ubicu ni na osvetnika; opta stvarpotiskuje linu. Strasti koje pri mirenju ljudi stvar oteavaju, ne uzimaju se u obzir primirenju optina. Cijena je glavi istina utvrena i poznata, ali zbog astoljublja nije uvijeklako uvrijeenu stranu privoljeti da se primanjem novca izmiri za izgubljenu glavu.tavie esto se deava da poloeni novac godinama lei kod kakvog posrednika, i svakiput, kad se uvrijeenom ponudi, on odgovara da za novac ne prodaje glavu svoga brata,sina itd. Ponekad uvrijeeni trai preko toga kao pogodbu za izmirenje i dare, koje znajuda im protivna strana i pored najbolje volje ne moe dati, npr. kakvu haljinu od ovoga, ilikomad oruja od onoga (kao to je u 23. i 24. narodnoj pjesmi 4. knjige Ban Zadranintraio je od Vuka Anelia izmeu ostaloga tri konja turskijeh junaka[11].

Znaajan je obiaj da ubilac uz izmirenje moli protivnika da mu bude krteni kum. To jesvakojako jedno zbog toga da bi ga lake na mirenje privolio, a drugo da bi oddotadanjeg neprijatelja nainio iskrenog prijatelja. Ponekad po vie dana uzastopce iduene, dvanaest na broju, s malom djecom u kolijevkama, i kume ga bogom i svetijemJovanom da se izmiri. Na zavretku kad se izmirenje svri obino mora ubilac pojaviti se


21/55

na koljenima pred uvrijeenim, s ubilakijem orujem o vratu i zakumiti ga bogom isvetijem Jovanom da mu oprosti. Uvrijeeni ga podigne, skine mu s vrata oruje (kojeostavi na stranu, i poslije obino zadri sebi), poljubi ga i kae da mu prata. Od togatrenutka prestaje svako neprijateljstvo, i dotadanji protivnici esto postanu taki prijateljikakvi moda nikad ne bi bili da nije bilo meu njima ovog neprijateljstva.

Svako ovako izmirenje zavrava se zajednikom gozbom o troku ubilevu zajedno sposrednicima obiju strana. esto se deava da oni koji su prije s krajnjim uporstvomprotivili se izmirenju, i svaki prijedlog oholo odbijali, ili nemogue uslove postavljali,kad su na izmirenje pristali, odmah poslije toga sve su kumu poklonjali. Uostalom priovakijem sluajevima nije se plaanje uvijek u gotovom novcu inilo, ve su primali idruge stvari, a naroito oruje, koje su prilagali i prijatelji i roaci krivevi, a protivnastrana primala je esto u dvostruku i trostruku vrijednost.

Iako iz drugijeh obzira, ali u Crnoj se Gori isto tako uvaju da ne izvre ubistvo, kao i uostaloj prosvijeenoj Evropi. A to je zato to se krvna osveta vrlo strogo primjenjuje, pa

ne samo to je ubiev ivot u stalnoj opasnosti nego je on i jako stijenjen u radu ikretanju, i ako mu poe za rukom da se toga oslobodi, mora u svakom sluaju dobro

platiti. Zato kad se u drutvu posvaaju, i kad se u svai prihvate oruja, svi, osobitostariji i pametniji, poviu: "Ne u krv, bog ti i sveti Jovan!"

Bez sumnje i radi krvne osvete Crnogorci mnogo dre (vie nego Srbi u Srbiji) do toga dase zovu po imenu porodice. Oni se zovu ne samo po oevu imenu i po imenu porodiceve i po imenu plemena, npr. Savo Markov Petrovi Njegu. Ako bi sad neko ovoga ubio,ubilac bi bio duan krv ne samo roacima sina Sava i njegova oca Marka ve i cijelojporodici Petrovia i plemenu Njegua. Ako pleme ima grane sa naroitijem imenima, kaonpr. to se Cetinje dijeli na Bajice i Donji kraj, to se i ono dodaje; npr. iko Milov

Martinovi

Bajica Cetinjanin.Nije nikako udo to u ovakom bezvlau koje vlada u Crnoj Gori niko nee ni korakauiniti bez oruja. I sve domae poslove (kao noenje vode i drva) Crnogorac vri spukom i noem za pojasom i nikad bez duge puke o ramenu. Djeca od desete godinepoinju nositi oruje, i puka je uvijek puna sa zrnom (drukije se u Crnoj Gori i uTurskoj i ne nosi). Stanovnitvo se jedne optine samo broji brojem puaka (ljudi kojimogu nositi oruje). enske oruja ne nose, ali ipak su mi priali da je jedna djevojka uPiperima osvetila svoga brata, i od tada nije ostavila oruja.

Svako e bez daljeg razlaganja priznati da ovako stanje nikako nije ugodno, niti mu semoe zavidjeti, ve tavie da je vrlo alosno. To su uvidjele i crnogorske vladike,naroito oni iz novijega vremena, i eljeli su da to stanje poprave. Od sviju najvie je natome radio skoro preminuli vladika Petar. Odmah poslije pobjede nad Mahmud-paom,kad je time obezbijeena crnogorska nezavisnost, mislio je on na ureenje najpotrebnijihosnova za graanski poredak u zemlji. On je sam sastavio neto zakona, trudei se da gato je mogue vie dovede u sklad s navikama Crnogoraca. On se trudio da u svakojnahiji uvede neku vrstu andarmerije pod turskim nazivom kuluk, i od najuglednijihglavara da sastavi vrhovni sud zemaljski.


22/55

Ali kao to su od vajkada i svuda svi pokuaji preobraaja nailazili na tekoe, tako je iovaj ovjekoljubivi i patriotiki vladika naiao na najvee prepreke, i nita nije mogaouiniti. Ali i sami pokuaji rijetko su kad bez ikakve koristi, a vladika nije bio ovjekkoga su tekoe mogle brzo odvratiti od njegovijeh namjera. On je neprestano inio svenove pokuaje da ostvari svoje prosvjetiteljske planove, i vrlo je mogue da bi

naposljetku i uspio, da bog nije drukije odredio. Do

e smrt i u

ini kraj ovomneumornom vladiinu radu, koji bi za Crnu Goru bio od neocijenjene koristi. Zaista je

vrijedno koju vie rei o posljednjim danima ovog znamenitog ovjeka.

U oktobru 1830. godine on je osjetio da jako slabi, i pozove uglednije zemaljske glavarek sebi na Cetinje. On im objavi da je njegov poslednji as doao, i preporui im slogu idobru volju za uvoenje zakonskog poretka. Zatijem im preporui svoga nasljednika, sinajednoga od svoje brae, kome je tada bilo jedva 18 godina, i koji je jo nosio svjetovnehaljine. Zakle sve Crnogorce kako usmeno tako i pismeno u svome testamentu da nanjegovu kovegu uhvate vjeru da e drati mir meu nahijama, plemenima, selima,porodicama i izmeu pojedinijeh ljudi za est mjeseci, da bi za to vrijeme mogli provesti

unutranje ure

enje, i navikli se na promjenu upravitelja. Poto je sve uredio i po zakonuse pripremio za smrt, 18. oktobra poslije podne ogrije se u kujni (jer na drugom mjestu ukui nije bilo vatre), i ue s glavarima u svoju eliju, gdje je kao pravi pustinjak ivio,legne na postelju i razgovarajui se izdahne mirno, bez bolova i bolovanja. Bilo mu jepreko 80 godina.

Odmah sjutradan glavari obuku njegova nasljednika u sveteniko odijelo i sapokojnikovim tapom u ruci prikau ga narodu kao novog upravitelja na guvnu IvanaCrnojevia.

Tek to se vijest o smrti vladiinoj raznijela, navale na Cetinje Crnogorci sa sviju strana

da se isplau i iskukaju na kov

egu vladi

inu, koga su kao sveca

[12]

potovali, i koji jenjima pola stoljea tako mudro i tako sretno upravljao. Po zavjetu vladiinu ostavljenomu testamentu utvrde mir u cijeloj zemlji i za veu tvru bratski se izljube u crkvi nakovegu njegovu predstavnici nahija, plemena, sela, porodica kao i pojedini ljudi.

Po doputenju Mustafa-pae skadarskog doe vladika prizrenski na crnogorsku granicu irukopoloi mladog nasljednika u in jeroakona, jeromonaha i proizvede ga zaarhimandrita. Svjetovno ime bilo mu jeRadoje, a u kaluerstvu dobi ime svogaprethodnika -Petar. Tek 1833. godine posveen je za vladiku u Petrogradu (6. avgusta).To je ovjek talentovan, veliki patriota i vrlo obrazovan; svakojako to je najuenijivladika koga su Crnogorci ikad imali. On je ve dao nekoliko pjesama koje ni u emu neustupaju drugima to ih ima u novijoj srpskoj poeziji. Po spoljanjosti to je moda najviii najljepi ovjek u Crnoj Gori, a Crnogorci visinom rasta ne ustupaju moda nijednomnarodu u Evropi.

S vrstom voljom prihvati novi upravitelj civilizatorske planove svoga prethodnika, i uproljee 1831. godine koraknulo se znatno naprijed. Po nareenju umrlog vladike mjestopreanjeg vrhovnog suda sastavljen je senat od najuglednijih glavara, a mjesto kuluka -gvardija od 135 ljudi. Jo se prikupljalo 15perjanika iz raznijeh nahija na slubu vladici i


23/55

senatu. Senat je imao da vri najveu vlast u zemlji, gvardija da raspravlja sitnije sporove(o veima da izvjetava senat) i da vodi brigu o izvrenju senatskijeh zapovijesti i odluka.Senatorima je odreeno 80 for. sr. godinje plate, i brana za hljeb; lanovima gvardijesamo po 60 for. sr. a perjanicama neto vie, jer su slubom odvojeni od svojijeh kua.Ali je sad htio svaki da dobije po jedno tako mjesto, a zato je odlueno, da se sva ova

mjesta svake godine zamjenjuju novijem ljudima.Tako je bar neka vrsta vlade osnovana, i njen je prvi posao bio da izmiri dotadanjezavade, a budue krivce senat da kanjava. I zaista jedan je lopov objeen, a jedan ubilacstrijeljan. Iako su se poslije ovoga ubistva i drugi zloini umanjili, ipak se pojave novetekoe za pravo vrenje vlasti. Prvo zato to su se optine protivile da svoje krivceizdaju. Njima se tavie inilo sramota da tuijem ljudima dopuste da krivce meu njimatrae i silom hvataju. Oni su vie bili skloni da ga tite, nego da ga izdaju. I drugo, nijebilo mogue sve stare zavade izmiriti. Ovo je bilo utoliko tee to se od uvrijeenogtrailo da se odree krvne osvete bez dotadanjeg naina mirenja novcem itd. Protivovoga su se naroito bunili Crmniani. Oni malo po malo odbace sve nove uredbe i

sasvijem se vrate preanjem na

inu ivota, to toliko naljuti vladiku da silom svojeduhovne vlasti odlui nekoliko plemena od crkve. Ja sam o ovome prologa ljeta

razgovarao s nekoliko najuglednijih glavara ove nahije, i gotovo jednoglasno su mi rekli:"Kad bi vladika k njima lino doao, oni kao pouzdano dre da bi time sve zavade, osimmoda dvije-tri porodice, bile umirene, i da bi se i kod njih kao i po ostaloj Crnoj Gorimogle uvesti popravke. Onaj mali broj porodica koje se jo usteu da prime izmirenjekoje se od njih trai, neka slobodno odmah odlui od crkve, pa e oni onda nesumnjivosami odmah traiti izmirenje." Prema ovakvom raspoloenju vjerovatno je da ovo upornoodupiranje nee due vremena trajati, i moda je ve za ovo godinu dana i Crmnicapristupila novom poretku.

S ubicom se ovako postupa. Kako optina nee da ga uhvati i preda, jo manje doputa daga senat trai i hvata, to ga je nemogue dobiti u ruke. Naposljetku se toliko uspjelo da

optina dopusti da se njegova kua moe razoriti i spaliti, a stoka (u ponajvie sluajevajedino imanje Crnogorevo) uzeti u globu. Time se njegovi roaci osloboavaju od krvneosvete protivne strane; sam pak krivac iskljuuje se iz drutva, i svak ga moe bezodgovornosti ubiti. Njegovu stoku dijele meu sobom izvrioci senatske odluke. NaCetinju to vre sami senatori sa svojijem perjanicama, a u udaljenijim plemenimagvardija. Iako se za izvrenje presude mnogi nameu, i glavari kao i ostali, ipak poduetraje dok se prvi korak uini, i kua zaista pone ruiti. Svaki se boji da on bude prvi. NaCetinju se desio sluaj da je izvrenje jedne takve presude odgaano od dana do danaitavu nedjelju, to niko nije htio poeti bez vladike i njegova linog poziva.

Kad se ubica ovako lii kue i imanja, on samo s orujem, kao kakav razbojnik, traikakvo sklonite, gdje misli da e biti bezbijedan. Poneki pobjegne u Tursku, a za njimkatkad ode i porodica mu. Inae ena i djeca, ako ih po nesrei ima, mora traiti sklonitakod najbliih roaka.

Liiti ovako nevinu enu i djecu krova, imanja i svaega najpotrebnijeg za ivotasvakojako mora izgledati kao najvee varvarstvo. Ali kad se uzme naum da se samo na


24/55

ovaj nain moe sprijeiti mnogo najveijeh zala u budunosti, i da se samo ovako mogupostaviti osnovi kulturnog poretka potrebnog za svako drutvo prema sadanjemvremenu, to se mora zamuriti i preko srca odobriti i ovake mjere. Kad bi bilo moguedobiti u ruke krivca, to bi on svojom glavom platio uinjeno ubistvo, njegova bi porodicaostala mirna u kui i na svom imanju. - Na Cetinju su prole godine pogubili dva krivca,

ali nain na koji je to izvreno, pravi je crnogorski. Radi toga se iskupilo vie stotina ljudiiz raznijeh nahija i plemena, i svi su odjedanput opalili iz puaka na krivce, i to samo

zbog toga da ne bi roaci i saplemenici mogli docnije kazati ovaj je ili onaj je naega N.ubio. Vrijedno je rei i kako je ispalo ovo strijeljanje. Iako je ovako veliki broj ljudipucao, iako je bilo kratko rastojanje, gdje tako vjeti strijelci nikad ne bi promaili, samoje jedan pao mrtav, a drugi je samo ranjen. Kako se smatralo da je presuda izvrena, on seizvidao i ostao u ivotu. Kako u ovako zajednikom izvrivanju presude nema nikakveopasnosti od krvne osvete, to ovaj sluaj moe posluiti kao dokaz da Crnogorac, iako jetako udan osvete za uvredu ne ubija rado, ako ne misli da je to duan uiniti.

Druge krivice i graanske sporove presuuje kako senat i gvardija, tako i izabrani sud po

starinskom obiaju.

Glavne su krivice poslije ubistva krae. Po starom crnogorskom obiaju lopov morasedmostruko platiti ukradenu stvar (u Srbiji samo dvostruko, jednu cijenu onome ija jestvar, i jednu dravi). Neobian je (kao i sve u Crnoj Gori) nain kako se lopov trai. Kadje neko pokraden, on objavi na sve strane ta mu je ukradeno i koliko e dati onome komu lopova pronae. Ako neko trei zna lopova, on se ne javlja odmah, ve polje lopovuetvrtog, koji mu kae da neko zna da je on to i to ukrao, ve neka pohita da se sapokradenim izravna. Ako lopov vidi da je zaista uhvaen, on odmah pohita te se sgazdom pokradene stvari izmiri. U tome sluaju moe ukradena stvar doi gazdi u ruke, ada ni lopov ni on ne znaju ko je prokazao, jer prokaziva obeanu nagradu dobije preko

svoga posrednika. Ako je osumnjieni lopov nevin, ili ako misli da se njegovo djelo nemoe otkriti, ili ako se uzda u svoju jaku porodicu itd., on odrie i nee o tome nita da

zna. U takom sluaju pokradeni povea obeanu nagradu prokazivau. Ako je prokazivasiguran za lopova, on mu preko svoga posrednika ponovi poruku. Ako ovaj i opet staneodricati, obeana se nagrada opet povisi, i to se esto tri i etiri puta ini, tako da obeananagrada nekad prijee vrijednost ukradene stvari. Naposljetku, ako lopov i dalje odrie,mora se prokaziva javiti i pred lopovom svoje tvrenje dokazati. Ako dokae, lopovmora platiti pored uobiajene naknade za stvar, jo i sve ostale trokove; a ako ne dokae,i osumnjieni lopov se opravda, to mora on mesto njega snositi trokove. Prokaziva sesrpski sove sok, njegov posredniksokodrica, a obeana nagradasodbina.

Kraa s obijanjem i napada na kue (kao to se npr. u Srbiji pod turskom vladom estodogaalo) u Crnoj Gori nema nikako. To bi bilo veoma teko i izvesti, jedno, to je svakogotovo stalno pod orujem, i drugo, to su este kue, pa i na najmanji znak dotre sviljudi. I priroda zemljita jako tome smeta, to su naselja ponajvie postavljena na takijemmjestima da ine prirodno utvrenje i moe im se prii kroz pojedine tjesnice izmeustrmenitijih stijena. Zato je pri takoj uzbuni npr. kad opaze lopova uobiajeni pokli: "Koje vitez na drijelo!" I zaista obino, im se taki pokliuje, vie ljudi poleti na drijelo,nego onamo odakle pokli dolazi, jer se zna da se neprijatelj tamo nee odupirati, vee


25/55

odmah pobjei. - Otimanje na drumu dogaa se ovde-onde, ali i to rijetko, jedno zbogtoga to je to mogue izvesti samo iznenadnijem prepadom, jer bi se svaki prije branio naivot i smrt, nego to bi doao kui bez odijela i oruja, to se to smatra kao velikasramota; i drugo, to takav postupak vie nego ita drugo izaziva krvnu osvetu meuplemenima.

Svaki Crnogorac moe initi to hoe i to je kadar izvesti, a ne mora se, kao npr.razbojnici u Italiji, kloniti drutva, pa se ipak ove vrste zloini zbog gornjijeh uzrokarijetko dosad deavaju; ali bojati se da novi postupci vladini prema ubicama ne prinudega da stane ivjeti pravijem razbojnikijem ivotom.

Rije senat u evropskijem dravama mnogo znai, pa je ovdje na svom mjestu rei kojuvie o njegovu znaaju i ureenju u Crnoj Gori. itatelj je po kulturnom stanju ovezemlje ve unaprijed mogao sebi predstaviti da to ovdje nije nita veliko, ve vrlo prosto.Na 50 koraaji otprilike od manastira nalazi se jedna duguljasta kamena zgrada na jedanpod pokrivena slamom, to je senatska kua, i obino se zove kratko Senat". U nju se

ulazi na dvoja vrata. Jedna vrata vode u odjeljenje u kome se zatvara rogata stoka imagarci. Kad se ue na druga vrata nailazi se na dvoja druga. Kad se otvore desna ulazise u prostor u kome je vie postelja napunjenijeh slamom; tu spavaju senatori; o zidovimaim vise duge puke. Lijeva vrata vode u odjeljenje u kome je pored zida jedna kamenaklupa; na sredini na podu vidi se jedno mjesto koje predstavlja ognjite, i na kome se loivatra; oko njega se dre sjednice. Tu jedan sluga gotovi jelo za senatore, i tu se griju kadje hladno vrijeme. Kad vladika dolazi u senat, obino sjedne na kamenu klupu, po kojojse iz potovanja prostre jedan pokrovac. Koliko jo ima mjesta, pored njega sjednusenatori; ostali kao i parniari posjedaju oko ognjita na niske, jedva stopu visoke drvenestoliice i na kamenje, i tako s dugijem ibucima u ustima ili u ruci poinju savjetovanje.Ako treba to napisati, pozove se sekretar vladiin, koji to treba ili napie u manastiru i

donese gotovo u senat, ili mora tu po turskom obiaju na koljenu pisati.

Ve smo rekli kolika je senatorska plata; njima pripada i ono to parnine strane na imetrokova moraju platiti. Jelo - osim brana - donose od kue (kao sir, varivo, itd., apomau se i stokom koja se od krivaca oduzima). Odijelom se senatori ne razlikuju odostalijeh Crnogoraca. Kako senatori ne dovode svoje porodice na Cetinje, ve one ostajukod kue po plemenima i nahijama, to su rijetko svi na okupu; samo u izvanrednijemsjednicama skupljaju se svi.

Vano je pitanje da li e se ovi prvi poeci preobraaja odrati i usavriti, ili e se modasve malo-pomalo vratiti u staro stanje. Ja mislim da e prije biti ovo drugo. Drukije bibilo kad bi vladika pored svoje patriotske revnosti imao i novanijeh sredstava. Tada bise moglo nadati boljem uspjehu. Ali uteevina njegova prethodnika gotovo je sasvijempotroena na izdatke novog ureenja, a Crnogorac ne samo to nita nee da radi dok muse ne plati nego na svaki preobraaj krivo gleda, i o danku nita nee da zna, te prematome ne moe se nita drugo oekivati ve da i ova sjenka preobraaja opet iezne. Itada nee biti drugoga sredstva da se Crnogorci, dajbudi i poslije nekoliko pokoljenja,uzdignu iz njihova sadanjeg niskog stanja, do podizanja zgodnijeh kola. Iako se na ovaj


26/55

nain sporo napreduje, ali utoliko je on pouzdaniji, i eljeni plodovi e se nesumnjivojaviti.

Kad u zemlji bude vie ljudi, koji imaju pojma o pravoj religiji, o asti i o ljubavi premaotadbini, o geografiji i istoriji, tada e im se lako moi otvoriti oi da vide kako je

bijedan njihov varvarski nain ivota, i ne

e se, kao sad, protiviti popravkama, azakonitost i red sami e od sebe tada doi. Tad e se sigurno nai ljudi koji e htjeti da

dravi i bez plate poslue, i nee se niko protiviti da prema svome stanju plaa da senajpotrebniji izdaci pokriju. Ali se zato mora to obrazovanje vriti u samoj zemlji, a idalje zadrati prosto odijevanje, iste naravi i to je dobro od dosadanjijeh obiaja. Akose pak obrazovanje pone unositi sa strane, i mladi ljudi se radi toga budu slali u tuekole, ponovie se van svake sumnje staro iskustvo da ti ljudi sa znanjem donesu uzemlju navike ugodnijeg ivota i luksuza, i nemogui ih u Crnoj Gori zadovoljiti, oni ese u svojoj zemlji neugodno osjeati, i mjesto da se trude da ono to su nauili i u svomenarodu raire, voljee biti u Kotoru posljednji piljar, nego u Crnoj Gori prvi senator.

V ivot sa susjedima

Kako, kao to je reeno, crnogorska sloboda i nezavisnost od Porte nije priznata nitikakvijem ugovorom obezbijeena, ve se onako sama od sebe dri, to su Crnogorci spograninijem Turcima stalno u ratu. Ovaj se susjedski rat istina ne vodi radi kakvaosvajanja s jedne ili s druge strane, ve gotovo jedino radi ubijanja i pljakanja. Ovaj serat zove eta i etovanje, i u velikoj je asti kao junako djelo. Obino u etu idu 10 do20 ljudi, i gledaju da koga od neprijatelja ubiju ili da to otmu i ukradu. Ali ponekad poui na stotine, i napadaju itava sela, ali ee samo obane sa stokom na pai. Napadnuti se

uvijek odupre, pa makar bio samo jedan protivu stotine, da odbrani svoju imovinu. Naprvu puku i pokli dolete susjedi, i otpone prava bitka, iji je zavretak uvijek sumnjiv.esto se napadai s gubicima povuku, a ponekad im poe za rukom da to upljakaju. Toje obino stoka. Jedan dio ete odmah zajmi stoku i tjera ka granici, dok drugi vei dioostaje iza njih da ih brani od pristigle potjere. Ako eta vidi da nije u stanju pretjeratipljaku preko granice, i da je potjera moe oteti, onda gledaju da je upropaste, ubijaju jeiz puaka ili kolju noevima, da ni protivniku ne ostane od nje koristi. Glave ubijenijehneprijatelja najslavniji su triumfi, i zato gledaju uvijek da je odsijeku i odnesu, pa makarto bilo skopano s najveom opasnou, pa ak i po cijenu ivota. Turci obino nabijajuglave na kolje po gradskijem zidovima; Crnogorci ine to isto na kuama svojijeh glavaraili na drvetima u blizini kue. Rijetko kad ima zarobljenika; ako se i to desi, iskupe se

docnije novcem.

Oni koji tako ostanu bez svoga stada prose od svojijeh ljudi, i u takijem sluajevimasvako im rado pokloni od svoje- stoke, tako da poneki opljakani vie naprosi nego to jeprije imao. Mnogi Crnogorci na turskoj granici ive gotovo jedino od etovanja. Ali uvelike ete idu i imuni ljudi, koji ne trae koristi, jer je sramota ostati kod kue, osobitokad se tie kakve osvete, dakle kad je narodna ast u pitanju. Ponajvie srpsko-


27/55

crnogorskijeh narodnijeh pjesama pjevaju o ovakvom etovanju, kao npr. 19. pjesma IIIknjige.[13]

Gdje su velike planine granica (kao npr. Sutorman izmeu Crmnice i Bara) te dijeleCrnogorce od Turaka, tu nije tako nesigurno i opasno; ali zato je utoliko gore po drugijem

krajevima, kao npr. kod Spua, gdje Crnogorci ive tako blizu s Turcima da jedni drugemogu uti kad pjevaju, pa opet tu ostaju, i niko ne misli da na drugom mjestu trai veebezbijednosti za svoj ivot i imovinu. Turci tu dre toliko orae zemlje koliko mogu sagrada braniti. U polju oru udaljeni jedan od drugog na pukomet, i svaki s pukom oramenu. Ako se uzme naum da bi i za jednog i za drugog bila najvea ast kad bi jedanubio drugoga i volove mu upljakao, onda se moe zamisliti, kakvo je tu stanje. Zato seovdje esto deava da jedan sije, a drugi bere, ili jedan anje, a drugi kui odnese ilizapali. Ali ipak ovo se posljednje rijetko deava, jer se to dri upravo kao protivnoratnom pravu. Meutim jeseni 1834. godine Turci su zapalili Crnogorcima kukuruz, itime ih neobino razdraili.

Ponekad se zakljui me

u susjedima i mir na neko vrijeme, i oni se istina sastaju imijeaju, ali i to s najveom opreznou, jer je bilo dosta sluajeva povrede mira i s jedne

i s druge strane. U ove pogranine sukobe mijeaju se i ene, te nemaju one slobodekretanja kao u plemenskijem zavadama. Turkinje istina mogu mnogo slobodnije ii uCrnu Goru, nego Crnogorke u Tursku, jer je Crnogorcu odvratno oeniti se ma ipokrtenom Turkinjom, dok je Turcima najvee junatvo i zasluga za vjeru dahrianku[14] privole da se poturi i da s njome oeni. Hriani oko turskijeh gradova drese s Turcima; oni udaljeniji gledaju da budu neutralni, ali vole Crnogorcima negoTurcima. Zapadni kraj Hercegovine, Grahovo, koje je na tromei (austrijskoj, turskoj icrnogorskoj) ima taku neutralnost; tamo se mogu sastajati Crnogorci i Turci, a da se jednidrugijeh ne boje.

Ako Turci gone kakvog hrianina u svojoj zemlji, ili ako hrianin sluajno ili hotimiceubije kakvog Turina ili hrianina, ili uopte ako uini kakvu krivicu da nije vie u svommjestu siguran sa ivotom, on bjei u Crnu Goru. Mnogi to ine zato da bi kao slobodniljudi mogli ivjeti, ili da bi iz zadovoljstva mogli ratovati s Turcima. Takav bjegunaczove se uskok. Moe se rei da su uskoci vei dio sadanjijeh Crnogoraca, koji su semalo-pomalo tamo nastanili. Najuglednije crnogorsko plemeNjegui nosi svoje ime odHercegovake planineNjego(kako se vladike i sad potpisuju). Uskoci se obinonastanjuju na granici, da odatle diu ete na svoju preanju postojbinu. Zbog nemira inasilja nad hrianima u Bosni i u Hercegovini u novije vrijeme se toliko nagomilalouskoka u Morai, da meu stijenama nijesu imali vie mjesta da se nastane, i prekostotine porodica prelo je preko planine Javorja na Hercegovaku oblast i tu se nastanilo.Kad Turci u ovaj kraj dolaze da pokupe godinji hara, oni dosad obino naputaju svojekue i povlae se u Morau, pa se opet vraaju kad Turci odu. Ali 1835. godine smisledrukije: pokupe izmeu sebe od svakog koji puku nosi po dva cvancika i preko dvaizaslanika polju turskom starjeini, koji ih rado doeka, i obea im zatitu da mogumirno ivjeti. Ovi uskoci uinili su velike usluge 1831. i 1832. Ali-agi Stoeviu(sadanjem pai Hercegovakom) protivu bosanskijeh odmetnika; ali im je zlo vraeno,kao uopte svima hercegovakijem hrianima, koji su mnogo pomogli i svakojako


28/55

odluili bosanski poraz. Mnoge je docnije isti Ali-aga, za koga su se borili, mukipoubijao itd.

Ali uskoke imaju ne samo Crnogorci ve i Turci. Kad se kome Crnogorcu uini kakvanepravda, a on se ne moe osvetiti, ili kad on kome to uini, a ne moe se braniti, on

uskae u Turke, koji ga obi

no veoma rado primaju i svaku mu pomo

ukazuju, kaoosloboavaju ga od haraa, pomognu mu da podigne kuu itd., ali pod uslovom da se

nastani malo dalje od granice, i da die etu na Crnu Goru (inae bi ga drali za pijuna,ili se boje da se sa svojima ne izmiri i ne vrati natrag, pa bi im, poznavajui zemljite,mogao mnogo vie nakoditi, kao to se i deavalo). Ipak Crnogorci imaju mnogo vieuskoka nego Turci, jer im je bolje u Crnoj Gori nego ovima u Turskoj, to Crnogorci netrae da uskok mora dizati etu na Turke. Priaju za nekog uskokaKarimana, koji jeuvrijeen pobjegao Turcima, poturio se, i jednu po jednu 27 crnogorskijeh glavaodsjekao i odnio.

Hriani ovijeh krajeva imaju znatne povlastice jedno zato to zajedno s Turcima imaju

da se brane od Crnogoraca, i drugo zato da ne bi imali uzroka da uskau u Crnu Goru.Tako izmeu ostaloga njima je doputeno da svuda mogu ii s orujem, da mogu nositi

najljepe duge puke i srebrnjake s noem za pojasom, to inae u cijeloj Turskojhrianima nije doputeno. Kad je 1820. godine doao u Niki tufekdibaa Delaludin-pae da predvodi vojsku protiv Crne Gore, i naao hriane da obaka logoruju u polju,zapita nikikog kapetana, kakva je ovo vojska. Kad mu je kapetan odgovorio: "To suHriani", on u udu gnjevno povie: "Kako se moe trpljeti da je raja tako naoruana?"Kapetan mu odgovori:

"Mora se trpljeti, to bez njih ne bi se ni mi tu mogli odrati; oni mi pomau da uvamgranicu."

I Crnogorci iz istog razloga, tj. da ne bi bjeali u Turke, moraju svojim ljudima mnogoto-ta kroz prste gledati. Kad se neko od njih nae pritijenjen, on javno govori: Dokmi je Spua i Nikia ne bojim se ni senata ni ikoga drugoga."

Sadanji vladika im je preuzeo vladu poeo se starati da jednim mirom uini kraj ovomklanju po granici. Toga radi obrati se poetkom 1834. godine hercegovakijem ;kapetanima i skadarskom pai. Hercegovci prime prijedlog i nekoliko najuglednijihTuraka sastanu se s vladikom na granici da se o ostalom usmeno sporazumiju. Turci suprije svega traili da se jedan dio toga kraja,upa, koja se nedavno pridruila Crnoj Gori,vrati njima. Vladika pristane, ali je traio obeanje da ljudi toga kraja plaaju samoodreeni godinji hara, i da im se ne nameu nikakve druge dacije, niti da im se Turcimijeaju u njihovu unutranju upravu, na to se i Turci saglase. Tako se utvrdi kao nekavrsta mira, kojim se osigura obostrano spokojstvo i meusobni saobraaj. Ali je trebalo iupljane na to skloniti, i rjeiti vladika, zabranivi ostalijem Crnogorcima da ih od togaodvraaju, skloni ih te i oni pristanu. Od tada se ponu s Turcima mijeati i svojeproizvode nositi u varo na pijacu, a Turke meu se primati. Ali je ovo stanje vrlo kratkotrajalo. Kad su upljani, nita ne slutei, bili kod svojijeh stada i po radovima u polju,najedanput napadne na njih nekoliko hiljada Turaka. Tako iznenaeni neki izg

Documents

Crna Gora i Crnogorci