3

4

5

1

Na sprovodu Beatrice Martin došlo je mnogo ljudi. Stajali su

obučeni u crno i tiho posmatrali kako njezino tijelo u kovčegu polako

spuštaju u zemlju. Zanimljiv je to prizor, vidjeti sve te ljude okupljene

na jednom mjestu gdje živi pospremaju mrtve, kako bi se pozdravili sa

pokojnicom koju su toliko voljeli. I nije ugodno nalaziti se na groblju

znajući da baš ispod tebe nalaze se kosti nekog preminulog. Vidjeti sve

te nadgrobne spomenike u čovjeku izaziva neki nelagodan osjećaj.

Kada bi samo mogla da vidi koliko ljudi je došlo da se pozdravi sa

njom. Ali ona to ne vidi. Ona je mrtva.

Svi će se dobro sjećati tog crnog drugog oktobra 2015. godine kada

su morali da se pozdrave sa Beatrice Martin. Iako je taj dan prema

prognozi trebao biti lijep i sunčan, bio je tmuran i oblačan. Savršeno za

jedan sprovod. Ljudi koji su poznavali Beatrice su različito iskazivali

svoju tugu za njom. Većina je tupo buljila u njezin kovčeg i šmrcala.

Neki su podočnjake od plakanja sakrili iza ogromnih sunčanih naočala.

A najbliži ljudi koji su je najviše voljeli su plakali. Najteže je bilo

njezinoj porodici koju je ostavila.

Njezin muž, Jim Martin, tog dana na sprovodu nije plakao.

Ukipljeno je stajao i gledao kuda sve ovo ide. Njegove Beatrice više

nema, a on ne može ništa poduzeti. Osjećao se bespomoćnim. Dame su

krišom upirale prstom u njega i čudile se njegovom hladnom držanju. I

nije ga bilo briga što će ljudi reći što na njegovom licu nema suza.

Samo on zna kako se osjeća i koliko je patio i koliko će tek patiti.

Postao je udovac, a sam zna koliko je samo mrzio tu riječ. Jim Martin

nije plakao na sprovodu svoje žene jer je već isplakao more suza onog

dana kada je njegova žena ubijena.

Pogledom je prošarao oko sebe. Nedaleko od njega su stajali mladić

i djevojka. To su njihova djeca. Wendy se nije mogla suzdržati. Plakala

je neprestano i brat ju je morao držati kako ne bi pala na koljena. I sam

Sam je plakao, kako zbog majke tako i zbog sestre. Sam i Wendy su

6

inače bili kao pas i mačka, a upravo ovaj momenat ih je natjerao da se

zbliže, bezuslovno.

Wendy je imala tek šesnaest godina. Možda je bila problematična

srednjoškolka, ali u srcu Wendy je bila dobrodušna i iskrena djevojka.

Bila je niska i imala je neobičan stil. Smeđa kosa joj je bila obrijana sa

jedne strane tako da joj je jedno uho uvijek virilo. Imala je tanke, jedva

primjetne obrve ispod kojih su se sjajile simpatične smeđe oči sa dugim

trepavicama. Usnice su joj bile pune i često ih je pućila kada bi slikala

selfije. Nije se puno šminkala kao ostale djevojke iz njezine škole, ali je

bila ovisnica o društvenim mrežama. Jim i Beatrice su uvijek

prigovarali zbog njezinog stila i frizuri, a brat Sam ju je često ismijavao.

Mrzila je svoje ime Wendy tako da si je sama dala nadimak Fufy Micy.

Sve u svemu bila je jako šašava djevojka.

Sam je bio stariji od Fufy Micy tri godine. Skoro je maturirao i

trenutno traži posao. Bio je inteligentan ali dozlaboga lijen. Tjerali su

ga da upiše fakultet, ali njegova tvrdoglavost je bila jača. Otac bi ga

zato često grdio kada bi ga vidio sa oglasima za posao. Sam je bio

prilično lijep mladić, na Beatrice. Bio je visok i razvijen, plavokos.

Djevojke su ludjele za njim, ali njegovo srce je pripadalo samo jednoj

specijalnoj djevojci. Bio je mnogo ozbiljniji od Fufy Micy sa kojom se

često prepirao.

Ali sada prepirki nema. Sada ih je obavila tuga i bol za izgubljenom

majkom. Tužno je to, ali je tako. Nešto poslije, Fufy Micy se smirila.

Jim ih je cijelo vrijeme gledao. I oni pogledaše njega. I više ništa nije

bilo potrebno reći. U tom jednom pogledu sve troje se vratilo u događaj

iz prošlosti koji nikada zaboraviti neće.

- 2014-

Kasno je navečer kada se obitelj Martin vraćala sa utakmice.

Beatrice je vozila njihov tamnocrveni Peugeot kroz šumu, a kiša je lila

7

kao iz kabla. Jim i Beatrice su upravo preživljavali težak period u braku

i mislili su da će mali izlazak obitelji zataškati i popraviti stvari, ali nije.

Sa njima je bila i Jessica Lewis, Beatricina mama, koja je nakon što joj

je kuća izgorjela u požaru, preselila se k njima.

''Sporije vozi, zar ne vidiš koliko je cesta skliska?'' strogo je Jim

opomenuo Beatrice.

''Vozit ću onako kako ja to želim!'' rekla je gledajući ravno ispred

sebe.

Njemu za inat još je brže počela da vozi.

''Hoćeš li barem jednom prestati biti toliko tvrdoglava i poslušati

me? Barem jednom u životu?'' bijesno će Jim povisivši ton.

Jessica, Wendy i Sem su mirno i tiho sjedili iza. Nisu se željeli miješati

u njihove prepirke.

''Da te poslušam? Želiš da te sada slušam? Ne budi smiješan! Zašto

bih te slušala kad od mene praviš budalu?''

''Ja pravim budalu? Ti si ta koja već mjesec dana ne daš mi ni da te

poljubim!'' vikao je Jim.

''Jao! Ti bi da me poljubiš? Zašto ne ideš da ljubiš svoju

sekretaricu?!'' osuđivala ga je ljutita Beatrice nastavivši svoju žestoku

vožnju.

''Sto puta sam ti rekao da je ona mene spopadala! I sto puta ću ti reći

da je ona mene napala i počela me ljubiti kada si ti slučajno ušla!''

objašnjavao je braneći svoj obraz.

Dok je galamio žile su mu se napinjale na vratu.

''Hahaha! Klasični muški izgovor. Ušla si u pogrešnom trenutku.

Jadno! Mama, čuješ li to?'' obratila se Jessici koja je uplašeno

premještala pogled ne znajući gdje da gleda niti što da kaže.

Odlučila je da bi najbolje bilo da drži jezik za zubima.

''I cijela ova ideja da izađemo i gledamo utakmicu je bila očajna.

Nemamo se potrebe pretvarati. Ovaj brak je propao, znaš to i sam!''

dodala je.

8

''Izgleda da sam ja jedini kojem je stalo da održi ovaj brak i poštedi

ovu jadnu djecu od propale obitelji...''

''Ne miješaj njih u ovo! Što pokušavaš? Da mi stvoriš neku savjest?

Ne pričaj više! Ne mogu da te slušam. Čim svane sljedeće jutro potpisat

ćemo onaj vražji dokument da se rastanemo!''

''Beatrice, kako možeš. Pa nakon ovoliko godina braka...'' pokušavao

je da je predomisli ali njoj je pukao film.

''Ne pričaj mi više!'' ušutkivala ga je.

''Pusti me da dovršim.''

''Prestani pričati!'' derala se.

''Ne ušutkuj me!'' povisio je ton.

''Začepi više!'' vrisnula je.

''Mama pazi!'' panično je uzviknuo Sam ugledavši ljudski oblik na

cesti.

U tom momentu nešto je naišlo ispred auta. Čuo se prasak i osjetili su

da je njihov tamnocrveni Peugeot nešto pregazio. Beatrice se prepadne i

naglo zakoči, ali već je bilo kasno.

''Što je to? Mama šta je bilo?'' začuo se prestrašeni glas Wendy.

Svi su šutjeli. Niko se nije usuđivao da otvori vrata i izađe. A kada su

skupili hrabrosti, sve petero je izašlo odjednom. Otišli su iza auta i

ugledali svoju nesreću. Jim je primijetio da je prednji dio auta dobro

natučen. Na nešto su naletjeli. Stražnja svijetla Peugeota su odavala

dovoljno svjetlosti da ugledaju pregaženo tijelo mladića. Wendy je

vrisnula i bacila se u Jessicin zagrljaj. Starica je zgroženo gledala u

krvav leš milujući djevojku po kosi. Nema sumnje, mrtav je.

''Što sam to učinila?!'' kroz plač je vikala šokirana Beatrice koja je

tek sada uspjela da progovori.

''U redu je, nisi namjerno'', pokušao ju je utješiti Jim.

Sam je razgledao okolo. U ovo doba niko se nije vozio ovom cestom.

Kiša je tek sada prestala. Na jedno deset metara od nesreće vidjeli su

auto sa otvorenom haubom.

9

''Mislite li da bismo trebali pozvati policiju?'' prestrašeno će Sam.

''Ne! Zar želite da vam zatvore majku u zatvor zbog prebrze i

neoprezne vožnje?'' opomenula ga je Jessica.

''Upravo smo ubili nevinog čovjeka. Moramo nešto poduzeti'',

histerično je vikao Sam.

''Ono je sigurno njegov auto. Pretpostavljam da se pokvario te je

pokušao da nas zaustavi kako bismo mu pomogli'', zapazio je Jim.

''Moramo požuriti. Ne smije nas niko vidjeti ovdje. Ili da otiđemo ili

da sklonimo tijelo'', vikala je Beatrice koja se tresla.

''Da ga zakopamo negdje u šumi?'' predložila je Wendy oslobodivši

se Jessicinog zagrljaja.

''Nemamo lopate, niti vremena'', reče Jim.

''Imam ideju'', tada je dodao.

Otišao je do njegovog auta da provjeri je li iko ostao unutra. Prišao mu

je sasvim blizu. Nije vidio ništa.

''Vidite ono tamo jezero?'' pitao ih je.

Pogledali su. Tek su sada primijetili da se dvadesetak metara od njih,

nasuprot šume, nalazi jezero.

''Što mislite da ga bacimo tamo, a da također njegovo auto gurnemo

unutra. Izgledat će kao da je tokom noći slučajno skrenuo sa puta i

utopio se okušavajući da izađe'', Jim im je objašnjavao svoju ideju.

''Ali vidite da mu je tijelo natučeno od udarca. Policija će shvatiti da

se nije utopio već da je namještaljka'', govorila je Jessica.

''Zato, možemo razbiti prednje staklo i izgledat će kao da je iskočio

tokom pada u jezero'', dodao je Sam.

I više nisu smišljali ideje. Morali su da brzo djeluju jer nisu imali

mnogo vremena. Jessica i Wendy su kamenjem razbili staklo na šajbi.

Stavile su čak i malo njegove krvi po staklu kako bi izgledalo što

uvjerljivije. Sam i Jim su bacili njegovo tijelo u jezero. Nakon toga su

svi zajedno uz mnogo napora odgurali njegov auto u vodu. Više se nisu

10

zadržavali na tom groznom mjestu. Sjeli su svako na svoje mjesto i

nastavili da se voze bez ijedne riječi.

Sutradan rano su oprali auto od mrlja krvi i odveli ga na popravak

kod Jimovog prijatelja. U jutarnjim vijestima za doručkom su saznali

rezultate njihove namještaljke. Mladićev auto se pokvario i skrenuo je u

jezero Silver Lake Meadow. Iskočio je kroz staklo i nesretnik se utopio.

Beatrice priđe televizoru i isključi ga.

''To bi bilo dosta za danas i za ubuduće. Ono što smo uradili nećemo

nikome spominjati, nećemo međusobno o tome pričati. Nije se nikada

ni desilo...'' izrekla je Beatrice uz mnogo napora.

Nisu ni znali koliko je tek teško živjeti sa takvim stvarima.

11

2

Nakon sprovoda obitelj Martin vratila se svojoj kući. Živjeli su u

Los Angelesu. Njihova kuća se nalazila u Carroll Aveniji nedaleko od

Centra.

Čim je obitelj izašla iz tamnocrvenog Peugeota plavokosa djevojka

se stvorila ispred Sama. Bacila mu se u zagrljaj.

''Oh, Sam. Tako mi je žao!'' tištila ga je.

Bila je to Bonnie Cruz, njegova djevojka koja je živjela odmah

prekoputa. Bila je par godina mlađa od njega i bila je mnogo lijepa

djevojka sa prekrasnim smeđim očima i dugačkim trepavicama. Fufy

Micy je nije mnogo voljela i uvijek je smatrala da se previše vezuje za

Sama te da ga iskorištava. Svoj tihi rat su vodile neprimjetno. Tako,

kada je Fufy Micy izašla iz auta i ugledala Bonnie kako cmizdri i grli

Sama, poluglasno je prošaputala:

''Kučkica.''

''Što si to rekla?'' prostrijeli je Bonnino pitanje.

Čula ju je.

''Ponovi, mislim da te nisam dobro čula'', ponovo će Bonnie

prestavši tješiti Sama.

''Rekla sam, dobrodošla!'' cinično će Fufy Micy ušavši u svoj dom.

Za njom uđoše i ostali.

Kuća Martinovih je bila jednostavna i lijepa. Porodični dom na sprat

sa bež fasadom i mnogobrojnim prozorima i vratima. Iznad glavnog

ulaza imala je malenu terasu ograđenu bijelom metalnom ogradom sa

po dvije lampe. Dvorište nije bilo mnogo veliko i sadržavalo je nešto

malo cvijeća i pokoje drvo.

Najbliža rodbina Beatrice je posjećivala njihovu kuću. Običaj je da

se obitelji u žalosti donosi hrana. Tako je Bonnie donijela pečeni

krompir i ribu koje je cijeli taj dan pažljivo pripremala. Jedan tanjir je

napunila samo za Sama. Zadovoljno ga je pojeo i pohvalio je, a ona se

nasmiješila. Fufy Micy je zamalo povratila vidjevši to. Bila je ubijeđena

12

da je njezin brat na silu pojeo Bonninu hranu samo kako je ne bi

uvrijedio.

Ljudi su sa poštovanjem prilazili Jimu i iskazivali mu saučešće. A to

je bilo naporno za njega jer sa svakim novim ''moje saučešće'', on bi sve

više i više propadao u tugu i svaki bi ga put podsjetili na činjenicu da

nje više nema. Potkopavali su ga, polako. A on nije imao drugog izbora

nego da se prepusti crnom velu tuge.

Kasnije tog dana, kada se broj posjetitelja smanjio, Jim je napunio

jedan tanjir raznovrsnom hranom i odnio ga na sprat. Pokucao je na

vrata jedne sobe držeći jelo ruci. Niko mu nije odgovarao. Čuo je

prigušeno plakanje. Ipak je ušao. Unutra, na krevetu je ležala starica i

plakala bez prestanka. To je Jessica Lewis, Beatricina mama. Nije

mogla da preboli njezinu smrt. Mnogo ju je boljelo. Zatvorila se u sobu

i plakala je danima. Ni mogla ni na sahranu da otiđe. Nije jela niti

spavala. Zato je Jim donio nešto hrane pokušavajući je natjerati da

pojede barem zalogaj.

''Donio sam da malo prezalogajiš'', rekao je nesigurno joj prilazeći.

Spustio je tanjir na noćni stolić pored kreveta. Tek je sada sklonila ruke

sa lica. Obrisala je suze praveći se da joj je neprijatno što plače pred

njim. Jessica je imala oko šezdeset godina. Bila je visoka i mršava.

Košćatim i suhim rukama je protrljala svoje male zelene oči i stavila

naočale. Kosu je farbala u boju meda i bila je kratka i prekuhana tako da

je izgledala kao perika. Posmatrala je Jima. Namrštila je obrve.

''Nisam ti ni rekla da možeš ući!'' šutnju je prekinula galamom.

''Izvinite, samo sam želio...''

''Ne budi dosadan! Pusti me da patim na miru!''

''Ali Jessica, morate barem malo jesti. Mislite na Beatrice, ona bi bila

tužna da se izgladnjivate'', govorio je pokušavajući nagovoriti

tvrdoglavu staricu da jede.

13

''Kako se usuđuješ da spominješ njezino ime! Nije prošlo ni dva

dana od kako je nema! Ti si kriv što je ubijena! Ti!'' derala se još

glasnije.

''Jessica, nemoj te tako...'' pokušavao je smiriti.

''Ulaziš mi u sobu kada hoćeš, ne poštuješ me! Tjeraš me da jedem.

Nisam gladna! Želudac mi je prepun tuge. Prepun! Jest ću tek kada tuga

nestane...'' objašnjavala je.

''I meni je teško. Ali bijes je neće vratiti'', rekao je.

''Napolje!'' zagalamila je.

Poslušao je. Uzeo je kvaku u ruke i još je jednom pogledao.

''Molim vas, jedite bar malo. Meni za ljubav'', rekao je i izašao.

''Ma ti ćeš mi naređivati pasiji sine!'' progunđala je.

Uzela je tanjir sa hranom i bacila ga na vrata čim ih je zatvorio.

Navečer se obitelj okupila za svojim stolom u trpezariji da večeraju.

Tradicionalno bi tada pričali svoje doživljaje iz proteklog dana. Glavnu

riječ na večeri je obično imala Beatrice. Sada kada ona više nije među

njima, niko se nije usuđivao da progovori. Sa njima je sjedila i Bonnie.

Večerali su ostatke hrane što su im prijatelji i rodbina donosili. Bonnie

je brižljivo u Jimov tanjir stavila pečenu ribu i krompir koje je ona

donijela. Fufy Micy je prevrtala očima.

''Bonnie draga, hvala ti na svemu. Mi imamo obiteljski razgovor, pa

ću te zamoliti da nas napustiš'', rekao joj je što ljubaznije.

Djevojka se nasmiješi i ustane.

''Naravno, neću vam smetati. Doviđenja gospodine Jim'', rekla je.

Prišla je Samu i spontano ga poljubila u obraz. Izašla je van praveći se

da joj ne smeta što ju je gospodin Jim zamolio da ih napusti. A smetalo

joj je do srži. Željela je da postane dio njihove porodice, ali nije tako

lako uspijevala. Sa Samom je u vezi gotovo godinu dana ali i dalje nije

uspjela zadobiti njegovo povjerenje.

''O čemu je riječ tata?'' znatiželjno je pitala Fufy Micy.

14

''Nije ništa ozbiljno, niti što Bonnie ne bi trebala čuti. Ionako je cijeli

dan bila ovdje. Samo sam želio malo da porazgovaramo o promjenama.

Vidite, Beatrice više nije sa nama. Primorani smo na milost i nemilost.

Biti će teško, ali ja ću se potruditi koliko god mogu da je zamijenim. I

znam da to nikada neću moći. Žao mi je što vam neću moći zamijeniti

majku'', tužno je rekao nakon što je spustio pogled u svoj tanjir.

''U redu je tata. Naviknut ćemo se na sve. Ne moraš se brinuti. Tu je

i baka. Ona će se brinuti za nas također'', rekao je Sam pokušavajući da

utješi oca.

''Promjene se dešavaju. I nekada su neizbježne. Znate i sami, na

promjene nakon nesreće prije godinu dana. Na svakog je taj događaj

drugačije uticao. I svi smo se promijenili'', nastavio je sa svojom

pričom.

''Ja i Beatrice nakon nesreće se više nismo svađali. I sami ste

primijetili da smo polako se vraćali našim sretnim danima koje smo bili

izgubili. Taj strašni događaj je zbližio nas dvoje. Pomirili smo se i

razvod je otpao'', pričao je prisjećajući se tih sretnih trenutaka.

''Istina. Svi smo se promijenili'', zapazila je Fufy Micy.

''Sam naprimjer, prije nesreća je bio ženskaroš! Nijedna djevojka

nije bila dobra za njega. A imao ih je sve. Pa, barem je tako mislio'',

reče mu sestra, a on je mrzovoljno pogleda.

''Ali nakon nesreće to se promijenilo'', rekao je Jim.

''Sada je pronašao djevojku koju voli i sa kojom je vezan.''

Sam se zadovoljno nasmijao na očev komentar.

''Samo'', ubacila se Fufy Micy'', što ona njega ne voli'', rekla je

zajedljivo.

''Šta?!'' uznemireno povika Jim.

''Ona ga iskorištava i sa njim je samo zbog sexa'', rekla je i arogantno

se nasmijala.

''Začepi ti očerupana kokoši!'' bijesno je galamio Sam.

15

''Molim te, Bonnie je droca. To svako zna...'' nastavila je iritirajući

brata.

''Sad je dosta!'' prekinuo je započetu svađu.

''Ovo je veče trebalo da bude u čast Beatrice, a ne provedeno u

prepirkama. Mi smo u žalosti i ne možemo si priuštiti takav luksuz da

se raspravljamo!'' opomenuo ih je.

Oboje se postidilo iako su i dalje jedno drugo presijecali pogledima.

''I Fufy Micy se mnogo promijenila'', Sam nastavi sa razgovorom.

''Pa šta ako sam? Kada možete i vi mogu i ja'', branila se.

''Znaš, takav izgled ne doliči mladoj dami kao što si ti Wendy'',

kritikovao je otac gledajući njezinu polu obrijanu glavu.

''Ja se ne zovem Wendy! Ja sam Fufy Micy pobogu. I ja nisam mlada

dama ja sam djevojka! Izgledat ću onako kako ja želim. Briga me ko šta

misli! Meni se sviđa!'' govorila je dirajući se po kosi.

Sam ju je šašavo gledao.

''Šta je? Šta gledaš?!''

Tada je prasnuo u smijeh.

''Ovakva frizura je sada moderna!'' branila se.

''A što je sa bakom? Kako se ona promijenila?'' pokušavala je da

skrene sa teme.

''Jessica... ona se promijenila, da'', okolišao je Jim.

''Odala se alkoholu i postala je kuja. Psuje kao kočijaš i boli je briga

za svakog'', ukratko je objasnio Sam.

Fufy Micy se nasmijala.

''Sam! Dosta!'' zagalamio je Jim.

Izgleda da odgajanje dva tinejdžera i neće niti tako lako. I sam je sad

vidio zašto se Beatrice toliko derala na njih.

''Oh, i skoro sam zaboravio. Sutra ćemo dobiti novu služavku pošto

je gospođa Tara otišla u mirovinu'', obavijestio ih je.

''Tako da bih volio da se sutra lijepo obučete i ponašate kako je ne

biste prepali!'' dodao je.

16

''U redu tata'', rekli su istoglasno Sam i Fufy Micy.

Nastavili su večerati, a poslije su legli u krevet razmišljajući o tome

koliko će njihov život biti težak bez Beatrice.

17

3

Alice Griffin je to jutro bila mnogo nervozna. Dok se vozila u taxiju

nesvjesno je cupkala nogom. Gledala je kroz prozor i pažljivo čitala

nazive ulica. Zamišljala je svoj dolazak već danima i mnogo se brinula

želeći da sve bude savršeno. Prvi joj je radni dan i u cilju joj je da ostavi

odličan dojam. Nadala se samo da će im je dopasti. Bojala se da ako

napravi samo jednu grešku, dobit će otkaz i tada je sve izgubljeno.

Alice dobro zna zašto joj je potrebno baš ovo radno mjesto. Njezina

napeta razmišljanja su prekinuta kada je vozač taxija stao. Nervozno je

rukom stegnula svoju tašnu.

''Carroll Avenija'', potvrdio je.

Naplatila je i otvorila vrata. Izašla je i gledala u jednostavnu i lijepu

obiteljsku kuću sa bež fasadom. A odmah ispred nje, dočekali su je

nasmijani vlasnici. Tada je ponovo obuze trema.

Alice Griffin nije bila mnogo lijepa djevojka ali je imala harizmu i

način ponašanja koji je popravljao njezin izgled. Naprotiv, nije bila ni

ružna. Uz prave riječi mogla bi osvojiti bilo kojeg muškarca, od

siromašnog umjetnika do mišićavog mužjaka. Prirodno smeđu kosu

koja je blistala na suncu je svezala u uredni rep. Voljela je da je drži

svezanu kako joj je bi smetala u obavljanju njezinih poslova. Imala je i

lijepe smeđe oči iznad kojih je stavljala tamnije nijanse sjene. Gledajući

obitelj sa ulaza, nasmiješila se svojim malim usnama. To je ona vrsta

smijanja kada nam je jako neprijatno te smijehom pokušavamo da

suzbijemo tremu.

Ali sada je kasno za tremu. Alice još jednom rukom stegne svoju

tašnu i nesigurno krene ka obitelji Martin.

''Dobro jutro, ja sam Alice Griffin'', rekla je previše službeno.

Srce joj je snažno kucalo i više nije mogla da izdrži. Malo joj je falilo

da joj oči zasuze.

''Vi mora da se Jim Martin? Gospodin koji me unajmio za kućnu

pomoćnicu u vašem domu?'' pitala je ugledavši Jima.

18

''Da, ja sam. Drago mi je gospođice Griffin'', rukovali su se.

Sada joj je već lakše.

''Ovo je moj sin Sam'', rekao je pokazavši ga.

On joj ljubazno mahne, a ona mu uzvrati osmijehom.

''A ovo je moja kći Wendy.''

''Zapravo sam Fufy Micy, gospođice Griffin'', ubacila se ispravivši

Jima.

Alice se zbunjeno nasmiješi. Jim oštro pogleda Fufy Micy.

''Zar ne kasniš u školu?'' opomenuo je.

Ona ljutito uzme torbu i šturo izađe iz dvorišta bez ijedne riječi.

''Pa, gospođice Griffin, dobrodošli!'' reče joj Jim te se skloni sa vrata

kako bi ušla.

Sjeli su za sto u trpezariji. Jim ju je pronašao onog dana u oglasima

kada je Beatrice umrla. Znao je da će mu bez nje biti teško u obavljanju

poslova. Zato je morao da unajmi nekoga ko će mu pomagati, žensku

ruku.

''Odakle ste gospođice Griffin?'' pitao ju je pošto je ih je Sam

poslužio sa sokom.

''Živim u Pasadeni, a rođena sam u Salt Lake Cityju'', rekla je

pomalo stidljivo iako više nije imala toliku tremu.

''Pasadena? Zar vam nije daleko da svaki dan putujete ovamo?''

''Nije daleko. Ali nije ni blizu. Potreban mi je ovaj posao i zato mi

lokacija i nije toliko bitna'', objasnila je ozbiljnim tonom glasa.

''U redu. A mogu li da pregledam vaše dokumente?''

''Da, naravno'', rekla je i iz tašne je izvadila fascikl sa papirima.

''Malo su se pogužvali u torbi, izvinite'', rekla je

Jim kao da je nije slušao. Pregledao je njezin rodni list, uvjerenje od

državljanstvu, školske diplome i slično.

''Niste pohađali fakultet?'' pitao je sumnjičavo.

''Da jesam, sada ne bih bila ovdje. Jako je teško naći bilo kakav

posao'', rekla je.

19

''Istina'', potvrdio je.

''Dobro, a da vas pitam. Koje su vaše sposobnosti. Zašto mislite da

ste dovoljno dobri za ovaj posao?'' prešao je na ozbiljniju temu.

Prepala se. Ali brzo se snašla jer je očekivala ovakva pitanja.

''Perfekcionista sam. Volim kad je sve čisto i kada blista. Ne volim

prljavštinu i nered. Sa te strane se ne brinete. Također dobro kuham. Još

odmalena me majka učila kako da napravim dobru juhu ili ispečem

mesni narezak čiji je miris neodoljiv. Dobro sam i u pravljenju kolača.

Uredna sam, brza i poslušna'', ispričala je svoju uvježbanu priču.

''Pušite li?'' pitao je sumnjičavo.

''Ne'', odgovorila je kao iz topa.

''Pijete li?''

''Petkom navečer samo.''

''Drogirate li se?'' nastavio je sa pitanjima.

Ona ga začuđeno pogleda.

''Smiješni ste'', rekla je i nasmijala se.

''Koje radno vrijeme vam paše?''

''Meni je svejedno. Bitno mi je da sam slobodna preko blagdana i

praznika'', rekla je.

''Odgovara li vam od osam ujutru do četri poslijepodne?''

''Da'', potvrdila je.

''O plaćanju smo se dogovorili preko interneta?''

Klimnula je glavom. Ustali su.

''Pa gospođice Griffin, primljeni ste'', radosno je rekao i pružio joj

ruku.

Ona mu odvrati i reče:

''Molim vas, zovite me Alice.''

''Ovo je dnevni boravak'', rekao je pokazujući joj sljedeću sobu.

Jim joj je objašnjavao raspored kuće kako bi se Alice što bolje snašla.

''Ovdje obitelj najviše boravi.''

20

''Iako ćete Wendy ovdje rijetko naći'', dodao je.

''Wendy?'' pitala je nesigurno.

''Fufy Micy'', objasnio je.

''U trpezariji smo bili, a sljedeća je kuhinja. Naša obitelj mnogo voli

tjesteninu. Špagete naročito. Također smo ljubitelji mesa. Ja jedem sve.

Sem ne voli grožđice i janjetinu, dok Fufy Micy ne jede piletinu. I

mnogo, mnogo jede slatko. Ako ikako možete, pokušajte je spriječiti da

unosi previše šećera u svoj organizam'', ispričao joj je, a ona se trudila

da sve to zapamti.

''Ja na posao od kuće odlazim u pola osam ujutro, a vraćam se u pet

tako da većinu vremena nisam ovdje. Zato bih volio da budete što oštriji

i odgovorniji sam mojom djecom. Oni znaju biti, prilično

problematični. Ali ne brinite se, također su vrlo dragi.''

''U redu gospodine Martin. Ništa se ne brinite'', rekla je obećavajuće.

''Imate li vi nešto mene da pitate?''

''Ne bih voljela da vas prisjećam na vaše teške trenutke, ali moram

da znam. Napisali ste mi da je vaša žena preminula? Što joj se

dogodilo?'' radoznalo je pitala.

''Pa...'', rekao je zamislivši se.

''Beatrice je zapravo ubijena. To znaju svi. Bez razloga je jedno veče

neko joj presjekao vrat. Mislimo da se radi o nekom manijaku koji hara

gradom'', govorio je

Osjetila je bol u njegovom glasu.

''Oh, mnogo mi je žao gospodine Martin. To je strašno!'' rekla je

zaprepašteno.

Nije očekivala ovakav obrt.

''Znači li to da je ubica u susjedstvu?'' zgroženo je pitala.

''Nemoj da se brinete Alice. To se dogodilo malo dalje odavdje.

Policija još radi na tome. Nadam se da ovo neće promijeniti vašu

odluku da radite ovdje?''

21

''Znam da se takve stvari dešavaju u svijetu ali nisam nikada ni

pomislila da ću znati nekoga ko je doživio nešto tako strašno'', objasnila

je.

''Meni je ovaj posao očajno potreban i zato sam primorana da ga

prihvatim. Ovdje sam ionako samo preko dana'', rekla je.

''Dobro'', potvrdio je Jim.

''A kada počinjem?'' pitala je.

''Upravo sada'', rekao je.

''Gore na spratu odmah lijevo ima soba koju ti nisam pokazao. Tu

boravi Jessica Lewis, Beatricina majka. Mnogo je očajna i slomljena.

Nije sposobna ni za šta. Po cijele dane plače. Ne krivim je. Doktor joj je

rekao da popije lijekove za smirenje, ali ona odbija sve od mene'',

objasnio je.

''Volio bih da ako budete imali vremena da je vi pokušate nagovoriti

da ih popije. To bi mi mnogo značilo i pomoglo'', rekao je.

Alice se bacila na posao. Prebrisala je prašinu koja se nakupila još

prije sprovoda po namještaju. Očistila je i pod dok je nastavila ručak.

Tada se sjetila Jimova molbe. Otišla je na sprat i oprezno ušla. Starica

je ležala na svom krevetu i ukipljeno piljila u jednu tačku. Nije više

plakala ali su joj oči natekle i crvene.

''Ko si ti?'' pitala je djevojku čim je ušla.

''Ja sam Alice Griffin. Gospodin Jim me zaposlio za kućnu

pomoćnicu'', objasnila je.

''Stari lisac je već pronašao zamjenu za nju'', promrmljala je.

''Što ste rekli?''

''Ništa! No ako želiš da budeš od koristi idi dolje i donesi mi čašu

brendija'', naredila je.

''Ali vi morate piti lijekove'', upozorila ju je Alice.

''Jesi li ti gluha djevojko?''

''Oprostite'', ispričala se.

22

Nije željela da razljuti staricu već prvi dan. Alice krene ka vratima.

''I ne moraš da štediš na brendiju!'' Jessica povika dok je Alice

izlazila.

Nakon pet minuta Alice se vraća sa pola čaše brendija. Pružila ga je

starici.

''Konačno neko da me posluša u ovoj kući'', rekla je otpivši gutljaj.

''Ah! Ovo je tako dobro. Ugrize me za dušu.''

Alice je stajala i slušala je. Ispraznila je cijelu čašu.

''Oni se prezivaju Martin'', ponovo progovori Jessica, ''sigurno zbog

toga što su im preci puno pili martini. Da, sigurna sam da je tako'', rekla

je

Potom se nasmijala prvi put nakon toliko prolivenih suza.

''Hvala ti dobra djevojko, zaista si me oraspoložila. Da imam dala

bih ti napojnicu'', rekla je.

Međutim, više nije mogla da priča. Oči su joj se sklapale i um joj je

postajao umorniji.

''Šta je ovo...? Što si mi to podvalila?'' pitala je čvrsto pokušavajući

da ne zaspi.

''Ja vam jesam dala brendi, da. Ali također sam vam uz brendi dala i

sedative. Vidite, kada sam otišla u kuhinju da vam donesem piće, sjetila

sam se maštovite ideje. Uzela sam dvije vaše tabletice za umirenje i

smrvila ih. Rastvorila sam prašak u piće i donijela vam ga. I sada ćete

konačno da spavate'', rekla je pobjedonosno.

Jessica ju je slušala i na kraju je zaspala i zahrkala. Alice se

zadovoljno nasmiješi diveći se svom uspjehu. Okrenula se da izađe

kada je na vratima ugledala Jima koji je cijelo vrijeme posmatrao.

Prepala se, ali tada je vidjela da je radostan.

''Upravo si dobila povišicu!'' rekao je i namignuo joj.

23

4

Sljedeće jutro Jim Martin se spremao za posao. Njegovi dani tuge su

još tu, ali život ide dalje i novac se neće sam stvoriti u rukama. Radio je

u Centru u banci. Volio je novac i svoj dosadni posao. Ali također je

volio i da se vraća kući sa posla gdje bi ga dočekao topli osmijeh ljupke

Beatrice. On zna da se to više neće dešavati. Sada ga nema ko

dočekivati.

Prisjećao se Beatrice. I svaki put kada bi se sjetio njezinog izgleda i

njezine ljepote, rastužio bi se, jer zna da je više nikada neće vidjeti.

Nikada je neće moći zaboraviti. Beatrice je bila mnogo lijepa žena.

Naprosto je blistala elegancijom i urednošću. I svojim likom mogla bi

lako da glumi ulogu od neke sebične kraljice do dobrodušne

prosjakinje. Svako bi priznao kada bi je prvi put vidio da ima lijepe crte

lica. Kosa joj je bila prirodno smeđa i kratka do ramena. Obrve su joj

nešto tamnije i blago povinute prema gore. Imala je zelene oči skoro

poluzatvorene. A na svoje pune usne je uvijek nanosila tamno rozi

karmin. Nije se često smijala ali kada bi se nasmijala svakog bi

obradovala svojim prelijepim osmijehom.

Taman kada se oblačio, čuo je da je došla Alice. Sa njom će mu biti

lakše. Siguran je da bi Beatrice razumjela. On ne pokušava da joj nađe

zamjenu jer zna da Beatrice nema zamjene.

''Dobro jutro gospodine Martin'', ljubazno je pozdravila Jima kada je

sišao u kuhinju.

''Jutro Alice'', uzvratio je.

''Što to radiš?'' pitao je.

''Pravim doručak za Fufy Micy. Sam je već doručkovao'',

objašnjavala je sipajući mlijeko u zdjelu žitnih pahuljica.

''Oh, ne moraš se brinuti za to. Znaju oni sami se bi poslužiti jelo'',

promrmljao je.

''Želite li i vi nešto prezalogajiti?'' pitala ga je ne obraćajući pažnju

na ono što je rekao.

24

''Ne, hvala ti'', rekao je.

''Nema veze. Ja sam vam spakovala jedan sendvič u slučaju ako

izgladnite'', rekla je pružajući mu plastičnu kesicu sa sendvičem.

''Hvala Alice.''

''Nisi morala...''

''Nije mi problem'', uzvratila je zadovoljno.

''Idem sada. Pripazi na kuću i ostalo. Objasnio sam ti sve.

Doviđenja'', rekao je i izašao van.

''U redu gospodine Martin. Doviđenja!''

Sjeo je u svoj tamnocrveni Peugeot i odvezao se u Centar.

Taman kada je Alice napravila pahuljice, sišla je i Fufy Micy.

''Dobro jutro Alice'', pozdravila ju je.

''Dobro jutro. Ovo je za tebe. Sam je svoju porciju zadovoljno

pojeo'', reče pružajući joj tanjir.

Fufy Micy sjede za šank te poče jesti pahuljice.

''Mmmm... Ovo je vraški dobro! Svaka čast Alice'', pohvalila je

njezino jelo dok je okusila prvu žlicu žitarica.

''Ma nije to ništa'', rekla je skromno.

''Ne budi luda. Nikada nisam jela bolje pahuljice. Što si stavila

unutra?''

''Pa, pomiješala sam dvije vrste pahuljica. Dodala sam cimet i malo

meda'', objasnila joj je.

Alice sjeda pored nje za šank.

''Jesi li uradila zadaću?'' pitala ju je nakon izvjesnog vremena.

''Jesam'', odgovorila je automatski.

Ispraznila je zdjelu sa pahuljicama.

''Predobro'', rekla je trudeći se da ne podrigne.

''Hoćeš li još?'' Alice ponudi izgladnjelu Fufy Micy.

''Ne, hvala.''

Iz torbe je izvadila ogromno lizalo roze boje. Otvorila ga je i zadovoljno

počela oblizivati.

25

''Znaš, ta lizalica će ti samo pokvariti zube'', upozori je Alice.

''Volim lizalice. Volim da osjetim sladak okus na jeziku. To me

raduje i osjećam se ponovo kao klinka. Osjećam se ponovo sretno'',

objasnila je.

''Ali ti i jesi klinka. Tek ti je petnaest godina zar ne?'' zbunjeno će

Alice.

''Šesnaest!''

Pogledala je na sat.

''Oh! Moram poći. Zakasnit ću u školu'', rekla je ne ispuštajući lizalo

iz usta.

''Doviđenja Alice!'' uzviknula je izletjevši kroz vrata nadajući se da

neće zakasniti na autobus.

''Doviđenja i sretno!'' povikala je Alice za njom sumnjajući da ju je

čula.

Alice je ostala sama u kuhinji i počistila je za Fufy Micy. Tada neko

uđe. To je Sam.

''Hej Alice, mogu li otići do Bonnie?'' pitao je misleći da je Jim

naredio Alice da mu zabrani da naokolo švrlja sa djevojkom po cijele

dane.

''A ko je Bonnie?'' radoznalo upita Alice.

''Bonnie je moja djevojka. Živi preko puta. Mogu li otići? Brzo ću!''

Alice ga sumnjivo pogleda. Na tren je zastala i razmislila. Zašto je to

pita, on je punoljetan mladić. Pomislila je da od nečega bježi.

Razgledala je po kući. Pogledala je kroz prozor.

''Možeš, ali prvo moraš pokositi travnjak u dvorištu. Otac ti nema

vremena! Kada pokosiš, možeš biti kod Bonnie koliko želiš. Neću ti

reći tati ništa'', rekla je i namignula mu.

Poslušao ju je.

''Može, hvala Alice!'' veselo je rekao nasmiješivši se.

Alice ponovo ostade sama. Bacila se na posao. Primijetila je da je kuća

nakon sprovoda ostala dosta prljava. Navukla je rukavice i ribu te

26

polako i detaljno čistila svaki centimetar kuhinje. Nije joj bilo teško,

radila je to sa voljom. Taman je bila završila kada je ispred sebe

ugledala nečiju sjenu kako joj se polako približava. Okrenula se i malko

prepala ugledavši Jessicu iza sebe. Više nije uplakana, niti slaba. Sada

je izgledala onako kako uvijek izgleda. Oporavila se. Ponovo je stala na

noge. Ali njezino srce je i dalje slomljeno, a to se ne može vidjeti. To

samo ona osjeća.

''Jessica, prepali ste me!'' rekla je ugledavši staricu ispred sebe.

Skinula je rukavice i izlila vodu u sudoper kojom je brisala kuhinju.

''Čestitam. Sinoć si me nadmudrila. Popila sam svoj brendi. Nešto si

mi sipala unutra, zar ne?'' konačno je progovorila.

Sjela je za šank i oprezno gledala u zbunjenu služavku.

''Gospodin Jim mi je tako naredio. Želio je da se odmorite i da

zaspite. Samo sam radila ono što mi je rekao'', pravdala se.

''Znaš, treba dosta petlje za takav pothvat i maštovitost. Divim ti se...

kako ono bješe?''

''Alice. Alice Griffin'', predstavila se ponovo.

''Kako se osjećate? Je li vam bolje?'' pitala je Jessicu.

''Moja kćer je mrtva. Kako bih se trebala osjećati?'' ironično je pitala.

U očima su joj se nakupile suze. Ali nije plakala. Rukama ih je obrisala.

''Mnogo mi je žao. Izvinite. Ne mogu ni da zamislim kako se

osjećate'', neugodno se izvinjavala tužnoj starici.

''I bolje ti je što ne možeš da zamisliš moje patnje. Nadam se da

nikada nećeš osjetiti na svojoj koži smrt svog djeteta. Kažu da je smrt

roditelja teška, a smrt vlastitog djeteta još teža'', objašnjavala je.

Alice sjeda nasuprot nje. Jessica ustaje i iz police vadi staklenu bocu

brendija. Nalila je dvije čaše. Jednu je pružila Alice.

''Ne bih smjela. Na poslu sam, ne bih željela da dobijem otkaz zbog

toga...'' pravdala se odbijajući Jessicin brendi.

''Ne brini. Neću nikome reći. Uzmi'', rekla je i namugnula joj.

Da joj udovolji, Alice ipak uzme čašu brendija. Obje su ispraznile čaše.

27

''Reci mi, odakle potičeš? Ne izgledaš mi kao ostale djevojke iz Los

Angelesa'', pitala ju je žmirkajući na jedno oko.

''Rođena sam u Salt Lake Citiyu. Tamo sam i odrasla i školovala se.

Ovdje sam se preselila zbog posla. Mnogo mi je teško naći bilo kakav

posao znate...'' objasnila joj je.

''Nisi valjda, došla ovamo kako bi postala neka slavna fancy

glumica?''

''Ne.''

''Nego?''

''Rekla sam vam. Potreban mi je novac'', ponovo je rekla.

''Sranje! Nijedna djevojka kao ti ne prelazi toliki put da bi bila

obična kućna pomoćnica. No, reci mi istinu. Je li neki mladić u

pitanju?''

''Pa... recimo...'' naposljetku je priznala spustivši glavu ka dolje.

''Ah, tako ti je to. Mi djevojke smo mnogo glupe u ljubavi, znaš. A

znaš li zašto je to tako?'' pitala je Jessica.

''Ne. Zašto?'' radoznalo će Alice.

''Zato što mi volimo naše muškarce mnogo više nego što oni vole

nas. I zato što smo spremne sve da učinimo kako bismo bile pored njih.

Zato ispaštamo još od pamtivijeka'', objasnila joj je, a Alice je sve to

upijala kao učenica kojoj učiteljica objašnjava neku životnu lekciju.

''Mi žene smo slijepe. Ljubav nas zaslijepi i više ništa ne vidimo

osim njega. A to nas košta. Mnogo nas košta. I tek nakon nekog

vremena, ponovo progledamo i dobijemo oči i vidimo kakav je on u

stvari. Ali tada već bude kasno. Tada smo već zaljubljene i tada ga već

volimo...'' dodala je Alice.

Jedno vrijeme su se bespomoćno gledale. Jessica ustane.

''Znaš, mnogo si pametnija nego što sam mislila. Ti si jedna lukava i

pametna djevojka'', rekla je.

Alice joj se zadovoljno nasmiješi.

''I znaj, da te pratim'', dodala je dok je izlazila.

28

5

Fufy Micy je jedva dočekala Noć vještica. Jim joj je zaprijetio da

ako ne bude popravila svoje ocjene, neće je pustiti da obilazi kuće. Zato

se u proteklih nekoliko dana naporno trudila ne bi li zadivila oca.

Iznenadio se kada je vidio njezin napredak tako da joj nije mogao

zabraniti obilazak susjeda za Noć vještica sa svojim prijateljima.

To jutro je Alice Griffin izrezivala bundave u kuhinji. Jim joj je

naredio da kupi desetak velikih žutih bundava i da ih lijepo iskruži kako

bi Sam mogao poslije da ih postavi na ulazu. To su radili uvijek. Samo

što je bundave izdubljivala Beatrice, a sada to radi Alice.

Mirno je iskruživala oblike na bundavi kada je neko ušao na stražnja

vrata. Taman je pošla da zamahne velikim kuhinjskim nožem u novu

bundavu kada se iza nje stvori sjena.

''Zdravo'', čula je ženski glas iza sebe.

Prepala se. Vrisnula je i ispustila nož na pod. Okrenula se i ugledala

plavokosu djevojku. To je Bonnie. Sagnula se i podigla nož.

''Izvinite, nisam vas željela prepasti. Vi mora da ste Alice?'' rekla je

djevojka.

''U redu je. Da, ja sam Alice. A ko si ti?''

Sjela je nazad za sto sa bundavama.

''Ja sam Bonnie, živim prekoputa'', objasnila joj je.

''Oh. Ti si Samova djevojka. Da rekao mi je za tebe.''

Alice nastavi iskruživati bundave.

''Znaš li možda gdje je on?'' pitala je Bonnie.

''Otišao je u kupovinu. Poslala sam ga da kupi svijeće za bundave i

još par sitnica'', rekla je.

''Sjedi, brzo će on'', dodala je.

Bonnie sjede do nje.

''Daj da ti pomognem!'' ponudila se Bonnie.

Uzela je nož i zajedno sa Alice izdubljivala bundave.

''Hvala ti. Ovo i nije tako lak posao'', primijetila je Alice.

29

''Zar nikada prije nisi iskruživala bundave?''

''Davno kada sam bila dijete, ali tada je većinu posla uradila mama'',

objasnila je.

''Razumijem. A gdje živiš?'' pita je Bonnie.

''Trenutno živim u Pasadeni, a rodom sam iz Salt Lake Cityja.''

''Mora da ti je ovakav posao mnogo potreban da putuješ ovamo čak

iz Pasadene'', rekla je Bonnie.

''Pa i jeste. Nemam baš mnogo izbora a novac mi je neophodan.''

''Je li ti Jim pričao što se dogodilo njegovoj ženi, Beatrice?'' pitala ju

je nešto tiše kao da će ih neko čuti.

''Rekao je da je ubijena. Navodno joj je neko presjekao vrat. To je

sve. Nisam željela puno da ga ispitujem.''

''Beatrice se tada vraćala iz McDonald'sa. Tu je bila i Fufy Micy.

Neko ih je napao i unakazio je nožem. Čula sam kako su policajci rekli

da je bilo strašno mnogo krvi. Cijeli predio je prestrašen, a o ubici ni

traga ni glasa. Da se mene pita, prvo bih dobro ispitala onu uličarku

Fufy Micy. Ko zna što se mota njoj po glavi. Ja je se klonim!'' objasnila

je Bonnie.

''Misliš na Wendy? Smatraš da je on ubila Beatrice, svoju majku?''

zaprepašteno će Alice prestavši sjeckati bundavu.

''A zapravo ni ne mislim. To je više moja bolesna mašta'', rekla je

Bonnie.

Nastavile su iskurživati šuteći.

''I kako ti se dopala obitelj Martin?'' upita je Bonnie nakon nekoliko

minuta.

''Pa zadovoljna sam njima. Stvarno su dobri i ljubazni. Lijepo mi je

sa njima bilo proteklih nekoliko sedmica'', rekla je sa smiješkom.

''Ja ih poznajem duže i mogu ti reći da su jedna jako čudna obitelj!''

upozori je Bonnie.

''Pa dobro. Onda mi reci o svakome od njih ponešto što bih trebala

da znam'', predložila je Alice.

30

''Jim uvijek šuti. On me ni ne voli tako mnogo. Smatra da nisam

dovoljno dobra za njegovog sina. Ne znam šta si on to umišlja. Neku

noć me izbacio iz kuće jer je htio da popriča sa svojom obitelji. Možeš

li to da zamisliš? Zar ja nisam obitelj?!'' uzrujano je govorila.

''Pa strpi se. Njemu je sada prilično teško. Daj mu vremena da te

zavoli'', reče joj Alice.

''A šta misliš o Samu?'' pitala je zatim.

''Sam? On je mnogo drag i fin momak. Lijepo se ponaša prema meni.

On je prije bio veliki ženskaroš. I bilo mu je mnogo teško kada mu je

majka ubijena. Ja sam ga mnogo utješila i pomogla mu. Volimo se. On

je još najnormalniji od cijele obitelji'', ispričala je Bonnie.

''Jessica je stara kuja. Nekada je bila fina, ali odjednom se odala

alkoholu i postala je odvratna. Nisam ni njoj puno draga. Zna biti

zanimljiva, ali ja se klonim njenog društva!''

''A Fufy Micy?'' radoznalo upita Alice.

Bonnie prevrne očima.

''Ja ne znam što nije u redu sa tom ludačom. Ne bih previše da

pričam o njoj, ali smatram da je ljubomorna na mene. Nisam joj ja kriva

što nema stila i što je obrijala pola glave. Žalim je'', rekla je a potom se

nasmijala.

''Hoćete li ti i Sam ići negdje večeras?'' pitala ju je Alice.

''Da, planirali smo na zabavu kod prijatelja nedaleko odavdje. Svi će

biti maskirani. Jedva čekam. Zato sam i došla po Sama da se

dogovorimo.''

''A ti hoćeš li ići gdje?''

''U Pasadeni ću izaći u jednom klubu sa prijateljicama'', skromno je

rekla Alice.

''U šta ćeš se ti prerušiti?'' pitala ju je Bonnie.

''U vješticu, a ti?''

''Ja ću biti zombie djevojka, a Sam zombie momak.''

31

Oko osam sati navečer, kada je već postajalo dosta mračnije, Alice

se spremala da pođe kući. Danas je morala da ostane duže jer je bila

zatrpana poslovima koje nije stigla da obavi na vrijeme dok je

iskruživala bundave. Poslije ih je Sam stavio u dvorište i zapalio svijeće

u njima.

''Hej Alice, idem vani sa prijateljicama da obilazimo kuće u

susjedstvu. Tako reci tati ako te bude pitao'', rekla je Fufy Micy.

Alice je pogleda. Bila je umotana u zavojima prerušivši se u mumiju.

Samo je par vlati kose stršilo joj iz glave podsjećajući na ananas.

''Zar Jim još nije došao?'' pita je Alice.

''Nisam ga vidjela. Tako mu reci uglavnom'', reče Fufy Micy te

izađe.

Alice također izađe, a na vrata naleti Sam. Izgledao je zabrinuto. I baš

kao što je Bonnie rekla, prerušio se u zombija.

''Jesi li vidjela Bonnie?'' pitao je dišući ubrzano.

''Vidjela sam je jutros kada smo iskruživale bundave. Poslije ju

nisam susretala'', objasnila mu je i izašla.

Sam uđe u kuću tražeći je. Već je satima nije mogao pronaći i postao

je zabrinut. Nije se javljala niti je odgovarala na njegove poruke.

Pokušao je ponovo nazvati, ali nije se javljala. Ljutito je bacio mobitel.

Razmišljao je da li postoji razlog zbog kojeg bi se Bonnie ljutila i

ignorirala ga. Nije ga našao. Ona mu nikada ne bi ovakvo što učinila.

On zna koliko ga ona voli.

Jessicu je tu noć boljela glava. Većinu dana je provela u svojoj sobi.

I nije joj bilo do vriske razuzdane Fufy Micy ili Bonnie. Iz susjedne

sobe je čula neobičan uzvik. Izašla je u hodnik. To je Jimova spavaća

soba. Da uđe i provjeri što mu je? Omišljala se. Ipak je odlučila da uđe.

On joj ne želi zlo iako joj ide na živce. Kada je ušla, vidjela je ono što

nikada ne bi očekivala. U početku joj ništa nije bilo jasno, ali kada je

zašla u sobu, sve je brzo shvatila. U sobi je bio Jim. U ruci je držao

krvavi nož. Bio je zaprepašten i prepadnut ugledavši Jessicu. Prvo je

32

mislila da je sam sebe ubio. Ali se prevarila. Stajao je pored otvorenog

ormara u kojem je stavio tijelo mrtve djevojke. Jessica zaprepašteno

stavi ruke na lice. Djevojka je nožem bila nekoliko puta probodena. Sva

je bila u krvi. I tada je Jessica konačno prepoznala djevojku. To je

Bonnie!

''Što si to učinio?! Što to radiš?!'' vrištala je.

Jim je pokuša smiriti ali ona ga nije čula od svog deranja.

''Ubio si djevojku! Ti si bolesnik! Ne približavaj mi se!'' derala se i

plakala u isto vrijeme.

Odmaknula se par koraka unazad u slučaju da Jim odluči da se i nje

riješi.

''Jessica nisam ja to uradio! Tek sada sam ušao!'' pravdao se.

Jessica pogleda na sat.

''Osam je sati! A ti sa posla dolaziš u pet! Znala sam da nešto nije u

redu sa tobom još od onog dana kad sam te prvi put upoznala. Ali

nikada nisam mislila da ćeš ovako nešto učiniti!''

''Nisam je ubio tek sam sada ušao u sobu! Ja sam nedužan!''

''Lažeš! Ti si kriv! Ona je nedužna!'' vrištala je.

U sobu užurbano uđe Sam. Ugledao je mrtvo tijelo svoje djevojke i u

trenu zaplakao.

''NE! Bonnie! Neee!'' derao se kroz plač.

Ali tada je vidio nož u Jimovoj ruci.

''Ti manijače!'' povika Sam.

Jim u trenu baci nož pravdajući se da mu je neko smjestio. Sam skoči

na njega i obori ga na pod. Udario ga je nekoliko puta šakom u lice. Jim

se očajno branio ali nije bio u poziciji iako je fizički jači od njega.

''Prestanite! Sam stani!'' vikala je bespomoćna Jessica.

Uspjela ih je nekako razdvojiti i umiriti. Sam nekoliko puta pogleda

mrtvo tijelo Bonnie i svaki put bi ga obasuo novi talas tuge za njom i

novi talas mržnje prema ocu. A Jim se uporno pravdao da je nevin.

33

''Ovako ne ide! Ovo možemo riješiti samo na jedan jedini način'',

rekla je zadihana od njihovog razdvajanja.

Pozvala je policiju. Oni su ih sve ispitali i uzeli bilješke. Uzeli su

dokaze i pretražili cijelu kuću i sobu. Jima su pritvorili dok mu ne bude

suđenje. Bonnino tijelo su odveli u mrtvačnicu, a Sama su odvezli u

hitnu jer se nije mogao smiriti.

U njegovoj sobi, u ladici sa lažnim dnom pronašli su nešto zamotano

u bijeli ručnik. Kada su ga otvorili našli su veliki nož sa osušenom krvi.

''Što je kvragu to?!'' šokirano ih upita Jessica.

''Ne znamo'', reče joj jedan od policajaca.

''Ali mislimo da smo upravo identificirali serijskog ubicu!''

34

6

Kada je Jim Martin ušao u Los Angeles Državnu Vrhovnu Sudnicu,

svi prisutni su ga zaprepašteno gledali. To u njihovim očima više nije

bio on, nego manijak i psihopata. Sve lokalne novine su brzo objavile

ovu dramatičnu priču koja je potresla cijeli grad. Tu noć su ga držali u

pritvoru i cijelo veče nije oka sklopio razmišljajući o svemu ovome što

se dogodilo. Nije mogao da vjeruje. Mislio je da ludi.

Uskoro je došao i Vrhovni sudac čime je Jimovo suđenje započeto.

''Jim Martin, optuženi ste da se sinoć oko osam ubili nedužnu

djevojku Bonnie Cruz koja je živjela prekoputa. Imate li što da kažete u

svoju odbranu?'' strogim glasom ga je pitao sudac.

Jim je ustao.

''Nisam ubio Bonnie. Nemam nikakvog razloga zbog kojeg bi ubio

djevojku svog sina. Slučajno sam se tu zatekao i pronašao njezino

mrtvo tijelo. Ni sam ne znam kako je došlo do toga. I dalje sam u

šoku...'' pokušavao je da zvuči što uvjerljivije.

''Slučajno ste se zatekli tu? Zar njezino tijelo nije pronađeno u vašoj

sobi? Tačnije u vašem ormaru?''

''To je istina. Ja sam nedužan! Neko mi je smjestio jer sam baš tada

došao sa posla kući. Nemoguće je da bih je tako brzo ubio!''

''Došli ste kući u osam? Ako je tako, zašto je vaše radno vrijeme do

pet? Ispitali smo ostale ukućane i svi su potvrdili da se inače vraćate

ranije. Dakle, gdje ste onda bili za to vrijeme ako niste bili kod kuće?''

''Radio sam produženo. Zna se ponekad desiti.''

''To nije istina. Provjerili smo u banci u kojoj radite. Potvrdili su nam

da ste otišli u pet. Poslije smo saznali da ste sa posla skrenuli u bar.

Znači lažete'', oštro ga opomenu sudac.

I bio je u pravu. Jim je zaključio da ga ne može samo tako prevariti.

''U redu. Priznajem da nisam odmah otišao kući nakon posla. Otišao

sam u bar i popio koje piće. Šta? Zar je zabranjeno da se čovjek

ponekad otpusti. Nedavno mi je žena ubijena. Prolazim kroz težak

35

period. A uostalom, ako ste već potvrdili da sam bio u baru poslije

posla, to znači da nisam bio kod kuće i da nisam ubio Bonnie.''

''Ne ide to tako. Raspitali smo se u baru. Vidjeli su te da piješ,

obimno. Zaključili smo da si iz bara otišao kući gdje se zatekla Bonnie

koju si ubio nožem koji smo pronašli u sobi. Znači bio si pijan dok si to

uradio. Ali to ti nije opravdanje. To je i dalje krivično djelo!''

Jim više nije mogao da trpi. Pukao mu je film.

''Ja sam nevin! Nisam to uradio! Sve mi je to ona smjestila!'' derao se

i prstom pokazao u Jessicu koja je sjedila odmah u prvom redu.

Sudac pogledom presiječe Jessicu.

''Možete sjesti gospodine Martin'', rekao je Jimu.

''Kao svjedoka pozivam Jessicu Lewis, Jimovu punicu'', glasno reče

sudac.

Ona dostojanstveno izađe i sjede odmah do sudca. Izdala je zakletvu da

će govoriti istinu i samo istinu.

''Vi ste ta koja je zatekla gospodina Jima Martina kada je počinio

ubojstvo?'' obrati joj se sudac.

''Zapravo sam došla nakon što je to uradio'', rekla je i pažljivo

pogledala Jima.

Vidjela je da joj šalje neke signale i poglede pune mržnje.

''Možete li nam opisati ono što ste vidjeli?''

''Čula sam neki čudan uzvik. Nisam bila sigurna da li je to Bonnie ali

je bio dovoljno sumnjiv da sam ušla u njegovu sobu odakle sam ga i

čula. I tada sam ugledala Jima kako drži krvavi nož a odmah ispred

njega je krvavo tijelo jadne djevojke u ormaru'', govorila je prisjećajući

se tog trenutka kojeg nikad zaboraviti neće.

''Znači imao si oružje u rukama?'' upita Vrhovni sudac Jima

On ustane.

''Čim sam ušao u sobu vidio sam na podu nož. Uzeo sam ga da ga

bolje pogledam. I tada sam ugledao krvavo tijelo Bonnie...'' objasnio je i

ponovo sjeo.

36

''Je li istina ono što je gospodin Martin rekao? Da ste mu vi smjestili

sve ovo?'' upita sudac Jessicu.

''Iskreno, meni ta djevojka nikada i nije bila draga. Ali nisam je

mrzila. Zašto bih je onda ubila i okrivila nekog drugog. Molim vas! Ja

sam stara žena. Tu noć me boljela glava i nije mi bilo do ničega. Zar

mislite da sam u stanju da ubijem djevojku i odvučem je u ormar?''

''A jeste li primijetili ikakve promjene na Jimu? I u njegovom

ponašanju?''

''Priznajem da je u zadnje vrijeme bio čudan i nekako nestabilan.

Mislim da je to zbog gubitka njegove žene, Beatrice. Imam neku

teoriju, ali nisam sigurna da li bi ona mogla biti tačna.''

''Koju teoriju?'' upita je sudac.

''Pa... pošto je upravo doživio gubitak, možda nije mogao da podnosi

činjenicu da je njegov sin sretan sa svojom djevojkom, Bonnie. Možda

mu se poremetilo nešto u glavi i ne znam... um se pomrači i dese se

nevolje. Ja tako mislim i meni je žao zbog svega toga'', pričala je i

pogledala u Jima.

A on da je mogao skočio bi na nju i usmrtio je na licu mjesta.

''Na nožu su pronađeni jedino tvoji otisci'', obratio se Jimu.

''Ali su tu noć pronašli i još nešto. Drugi nož sa osušenom krvi. DNK

analizom je identificirana žrtva i vrijeme kada se desilo ubistvo. Saznali

smo da nož koji smo pronašli je ustvari nož kojim je ubijena vaša

pokojna supruga, Beatrice Martin, prije mjesec dana.''

Svi prisutni ispustiše užasavajući uzvik. Ni sam Jim nije mogao da

vjeruje šta je upravo čuo. Ustao je.

''NE! NE! Laži! To nije istina! Neko mi je smjestio!'' derao se na sav

glas pokušavajući da dođe do sudca i Jessice. Dva snažna zaštitara

morali su da ga umire.

''To je sve što imam za reći. Pola sata pauze nakon čega će prota da

izjavi svoju odluku'', rekao je sudac i napustio haos koji je nastao u

sudnici.

37

Jima su odveli u stražnju prostoriju gdje su mu dali nešto za

umirenje. Jessica je pokušavala da smiri Fufy Micy. Ona je jedina od

svih koja je vjerovala ocu. Nije ni sumnjala da je njezin otac ubio

Beatrice i Bonnie. Nije željela niti mogla da vjeruje u to. Htjela je samo

na tren da dođe do tate i kaže mu par riječi. Da mu kaže da ga voli i da

mu vjeruje. To bi mu sigurno pomoglo. Ali nije mogla. Nije mogla

ništa. Nadala se samo da će ga osloboditi osude.

Samu nije bilo žao Jima. Upravo je na brutalan način izgubio svoju

djevojku i više nije znao ni što osjeća. Bio je bijesan na Jima. Da je

mogao dokrajčio bi ga one noći. Ali tada je shvatio da ne bi želio da se

spušta na njegov nivo, na nivo manijaka. Svog oca više ne voli niti će

ikada voljeti. I bio bi razočaran kada bi prošao nekažnjeno. Želio je

pravdu za sve što je učinio.

Uskoro je pauza završila i svi su se vratili na svoja mjesta. Sudac je

dobio odluku porote i sada će da je izjavi. Svi su napeti od iščekivanja.

Jimu je najgore. U trenu mu se život preokrenuo naopačke. Ne može da

vjeruje. Osjećao se tako bespomoćno, kao da je mrtav, kao da je duh.

''Jim Martin, zbog ubojstva Bonnie Cruz i Beatrice Martin, osuđeni

ste na doživotni pritvor. Svi dokazi su bili protiv vas i odluka porote

bila je jednoglasna! Suđenje je završeno!'' rekao je sudac i snažno lupio

sudskim čekićem po stolu.

38

7

Nakon što su odveli Jima Martina u pritvor, Fufy Micy je bezutješno

plakala. Nisu joj čak dali ni da se pozdravi sa njim. Tog dana nije otišla

u školu. Ostala je kod kuće gdje ju je Jessica tješila. Fufy Micy je jedna

od rijetkih osoba koje Jessica zaista ne mrzi. Prije je to bila Beatrice, ali

otkako ona nije više živa morala je da si pronađe novu ljubimicu.

''Nikada ga više neću vidjeti!'' ponavljala je kroz plač već bezbroj

puta.

''Djevojko ne plači toliko. Jim je s razlogom pritvoren. Razumijem

da ti je teško ali moraš se pomiriti sa tim da njega više nema'',

pokušavala ju je suočiti sa istinom.

''Ostala sam bez oba roditelja! Cijeli svijet mi se srušio na glavu.

Bolje da je i mene ubica one noći ubio!'' nastavila se derati.

''Ali dobro znaš da je to bio on ko je ubio tvoju majku. Moraš da

preboliš ovo sve!'' govorila joj je Jessica.

''To nije istina! Ja u to ne vjerujem!'' galamila je.

''Neko mu je smjestio, znam. I sada je zbog toga u drugoj državi.''

Jessica je potrošila sve moguće riječi kojima bi mogla smiriti jadnu

djevojku. Nije uspjela. Dala je znak Alice da otiđe u kuhinju, a ona se

vratila sa kutijicom lijekova i čašom vode. Kao da je pročitala Jessicine

misli i uradila ono što je ona htjela.

''Evo, uzmi ovo. Biće ti lakše'', rekla je pružajući tabletu uplakanoj

Fufy Micy.

Djevojka uzme tabletu i popije je. Više nije pravila galamu ali je i dalje

plakala. Jessica ju je milovala po kosi da je barem djelomično utješi.

Na vrata uđe Sam. Dobro je zalupio kada ih je zatvarao. Obučen je u

crno. Nosio je sunčane naočale iako je vani bila naoblaka.

''Gdje si ti bio?'' upita ga Jessica.

''Ondje gdje bismo svi trebali biti. Na sprovodu Bonnie!'' drsko je

odgovorio.

39

Skinuo je naočale otkrivši natečene oči i podočnjake. Ugledao je

rasplakanu Fufy Micy. Išla mu je na živce.

''Još cmizdriš za njim?'' arogantno je rekao.

''Plačem jer mi se plače! I plakat ću dok mi je volja'', odgovorila mu

je u inat.

''Glupa si! On je pobio dvije nedužne osobe. Osobe koje su nam bile

drage! Imaš oči a slijepa si!'' galamio je na nju.

''Govori u svoje ime, meni Bonnie nije bila draga!''

''Ona je mrtva!'' zgroženo je rekao i pošao da odalami Fufy Micy, ali

Jessicina ruka ga je zaustavila.

''Dosta svađe! Zar ne vidite da nam se obitelj polako raspada? Sada

kada sam ja odgovorna za vas molit ću lijepo da se slažete. Inače ćete

imati problema sa mnom!'' oštro ih je upozorila.

Nisu joj smjeli proturječiti. Znali su koliko njihova baka zna biti

opasna. Sam se okrenuo i pošao na sprat.

''Ne bi me čudilo da je i ona udružena sa njim'', rekao je sebi u njedra

misleći na Fufy Micy.

Fufy Micy je ostala sa Jessicom u dnevnom boravku. Nije više

plakala ali je brisala suze i šmrckala. Kada se sasvim smirila upitala je

Jessicu razumno pitanje:

''A što ćemo za novac? Jim više nije ovdje i ne radi. Od čega ćemo

živjeti?''

Zabrinuto je gledala svojim crvenim očima Jessicu.

''Oh, ne brini se za to dušo. Za sve sam se unaprijed pobrinula'', reče

joj starica gledajući na sat.

''Kako?''

''Uskoro ćeš i vidjeti.''

Za pet minuta Jessica naredi Fufy Micy da ustane. Izašle su na prag

očekujući nekoga. Čak je i Alice koja se motala naokolo krišom

posmatrala kroz prozor gledajući koga to njih dvije očekuju. I zaista,

začuli se snažan rad motora nekog auta. Uskoro su doznale da se radi o

40

crnom Volkswagenu koje se brzo pojavio ispred njih. Diveći se

njegovom izgledu i sjaju Fufy Micy se uvjerila da vrijedi veliku svotu

novca. Vrata auta se otvaraju i iz njega stilizirano izlazi crvenokosa

djevojka elegantno obučena. Izašla je i nasmijala se ugledavši ih na

prozoru.

Bila je to Monica Lewis, Beatricina mlađa sestra koja živi u New

Yorku. Bila je pjevačica i pjevala je po klubovima i barovima na

Manhattanu. Tamo je nisu poznavali kao Monica Lewis, već su je

poznavali po njezinom umjetničkom nazivu 'Diva'. Pjevala je razne

pjesme, od tužnih i sporih balada do brzih party pjesama. Čak je izdala i

jedan vlastiti album pod nazivom ''Black Dress.'' Svojim glasom i

stasom je očaravala mnoge muškarce, ali na njihovu žalost njezino srce

je pripadalo samo jednom čovjeku.

I bila je prekrasna. Imala je lijepo i zavodljivo lice sa visoko

podignutim obrvama i poluzatvorenim zelenim očima. Usne su joj bile

male i pune sa tamnocrvenim karminom. Ono što je svima upadalo u

oko, a posebno mladićima, jeste njezin stas. Imala je nevjerovatno

lijepo i sexy tijelo, gotovo nalik na pješčani sat. Uvijek se ponosila

svom bujnom poprsju za koje se zaklinjala da je prirodno. Ali ono što je

ipak bilo najzanimljivije i najuočljivije jeste njezina kosa. Imala je

nerealistično bujnu i intenzivno crvenu kosu. Jedan dio je obavezno

prelazio preko njezinog oka. Ne da bi nešto sakrila, nego da bi izgledala

zgodnije.

Pošla je ka ulazu šuškajući u svojoj svjetlucavoj crnoj haljini i

viskom crnim štiklama.

''Zdravo majko'', hladnokrvno je pozdravila Jessicu.

''Monica, dobrodošla'', odgovori joj Jessica isto tako hladnokrvno.

''Koliko puta sam ti rekla da me ne zoveš Monica nego Diva!''

arogantno je objašnjavala.

Potom je ugledala Fufy Micy te joj se raspoloženje naglo promijenilo.

Postala je veselija.

41

''Fufy Micy!'' vrisnula je ugledavši svoju sestričnu.

Zagrlile su i nešto nerazgovijetno si govorile.

''Koliko se nismo vidjele? Godina, dvije?'' upita je Monica.

Fufy Micy se samo nasmije znajući da njezine tetke nije bilo više od

dvije godine. One su se mnogo slagale i često su se dopisivale preko

Facebooka i drugih društvenih mreža. Monica nije imala toliko vremena

da ih često obilazi.

Ugledala je Alice kako sramežljivo stoji pored.

''Ti mora da si Alice?'' pitala ju je.

''Da, kako znate?''

''Fufy Micy mi prenosi sve što se događa'', objasnila je.

''Oh. Opravdano. I usput, ja sam čula za vas. Imate dobrih pjesama i

lijepo pjevate'', pohvalno će Alice.

''Ona me zna? Jao! Postala sam popularna i na Zapadnoj Obali. Ovo

postaje sve bolje i bolje'', govorila je samoj sebi veselo se smiješeći

crvenim usnama.

Kada je ušla u kuću, radoznalo se osvrnula par puta. Tada se naglo

okrenula i obratila se prisutnim ukućanima.

''I ništa se ne brinite, odsada se ja brinem za vas!'' rekla je i

namignula im.

Zašla je u dnevni boravak. Pregledala je svoj novi dom. Nije baš

luksuzan kao njezin stan u New Yorku ali može proći. Uz malo

promjena sve će biti sasvim u redu. Sa leđa joj priđe Jessica. Monica se

okrene.

''Pretpostavljam da znaš da ti je sestra ubijena?'' pitala ju je cinično.

Čak i sama pomisao na to, u Jessicinim očima je izazivala suze.

''Da. I pretpostavljam da sam plakala više od tebe!'' arogantno joj

doda Monica.

Sjeli su. Alice ih je poslužila čajem i keksima.

''I da čujem majko, zašto si me pozvala?'' Monica je upita gledajući

je oprezno.

42

''Rekla sam ti zašto sam te pozvala...''

''Da, znam. Ali želim to da čujem!''

Jessica živčano otpuhne.

''Beatrice je ubijena, a Jim je u zatvoru zbog toga. Nemamo novaca,

neko se treba brinuti o djeci. Kratko i jasno!'' izgovorila je.

''Zadovoljna?'' dodala je.

''Sada jesam.''

Monica pogleda u djecu. Vidjela je očaj i užas u njihovim očima.

Njihovi životu su se u trenu preokrenuli i postali živi pakao. Ona im je

sada nova majka. Mora da ih zaštiti.

''Mnogo mi je žao zbog svega kroz što ste prošli. Ne mogu ni da

zamislim kako vam je sada. Ali ne brinite se, sada ste sigurni. Potrudit

ću se da vam ništa ne fali'', obećavajuće im se obratila.

Oni su je gledali djelomično zadovoljno. Ništa na ovome svijetu više ih

neće učiniti sasvim sretnima.

Alice je bila zauzeta vešom koji je sterala na štriku u stražnjem

dvorištu. I nju je cijela ova drama pogodila. I od same pomisli da je

radila za ubicu ježila se od straha. Ali sada kada je ubica konačno

uhapšen, nije imala razloga za brigu. Morala je da ostane u obitelji

Martin jer joj je novac potreban.

I dok je tako prebacivala bijele plahte preko žice, u daljini je

ugledala lijepog smeđokosog mladića. Nije ga prije primjećivala tu. Bio

je u susjedom dvorištu i čistio bazen. Nije mnogo ni obraćala pažnju na

okolne ljude jer je previše bila zauzeta kućnim poslovima. Ali ovaj joj

je zapeo za oko. Kišom ga je posmatrala krijući se iza opranih plahti.

Tada je zastao sa čišćenjem. Skinuo je svoju oznojenu majicu otkrivši

savršeno isklesane mišićne grudi i pločice. Skočio je u bazen izazvavši

veliki prasak vode na sve strane. Alice se zacrvenjela. Svidjelo joj se šta

je vidjela i nije mogla da makne pogled sa njega. Puhnuo je vjetrić i

razmakao plahte iza kojih se krila. Mladić izroni i konačno je ugleda.

43

Ukipila se. On joj veselo mahne i nasmiješi se. Alice je bacila korpu sa

vešom i brzopleto ušla u kuću što je prije mogla.

Navečer kada su svi polijegali, crna silueta je obilazila oko kuće

Martinovih. Obazirao se. Nije želio da bude viđen. Neko je prišao kući i

pronašao lozu koja je vodila do prozora na drugom spratu. Osoba se

uhvati za lozu i isproba njezinu izdržljivost. Kada se uvjerio da je

dovoljno čvrsta, počeo se spretno penjati uz nju. Nije mu trebalo dugo

da se popne. Prozor do kojeg se penjao na njegovu sreću je bio otvoren.

Tako kada se popeo, tiho je uletio i ušao u sobu. Skinuo je kapu i otkrio

svoje lice. To je Frank Green, Monicin ljubavnik. Nasmijala se

ugledavši ga. Obradovao se kada ju je ugledao polugolu kako

zavodljivo leži dok je prigušeno svijetlo miluje. Na sebi je imala crni

komplet rublja sa čipkom i providni noćni ogrtač.

''Jesi li me dugo čekala?'' pitao ju je dok je svlačio odjeću sa sebe.

''Mogla bih čekati milion godina'', rekla je a on se bacio na krevet.

Sve su isplanirali. Izlazili su već godinama i Monica nije željela da ga

ostavi u New Yorku, ali je morala. Tako da joj je on javio da dolazi iz

New Yorka i da će doći nešto poslije ponoći. Ona će mu ostaviti

otvoren prozor, a on kao profesionalni penjač će se lako popeti do svoje

ljubavi.

Skinuo joj je providni ogrtač i počeo je strastveno ljubiti po usnama i

vratu. Ona ga je milovala po kosi i skidala mu potkošulju. Rukama je

prešla preko njegovih mišića. Frank joj tada rukama stisne grudi a ona

je požudno izgovorila njegovo ime. Okrenuo ju je na stomak i nadnio se

na nju. Ljubio joj je ramena i leđa. Mogla je da osjeti njegovu nabreklu

muškost na svojim butinama. Počeo je da skidati svoje bokserice kada

se začuo tup udarac. Pao je na krevet onesviješten. Sva strast i čarolija

nestadoše. Monica vrisne i ugleda Fufy Micy kako stoji ispred njenog

kreveta sa keramičkom vazom u ruci. Ona ga je udarila.

44

''To je ubica!'' viknula je uzbuđeno pokazujući na muškarca u

gaćicama.

''Fufy Micy! Jesi li ti normalna?!'' Monica zagalami na nju.

Pokušavala je da probudi Franka ali nije uspjela. Provjeravala je da li

krvari. Mnogo se smirila kada nije našla tragova krvi na svojoj ruci.

''Vidjela sam ga ispred kuće kako je tražio način da uđe. Penjao se uz

lozu i ušao u tvoju sobu. Pokušao je da te ubije ali ja sam te spasila!''

objasnila joj je euforična djevojka.

U njezinu sobu dolaze i ostali ukućani. Njihova buka je probudila

čitavu kuću.

''To nije ubica! To je Frank, moj momak koji je došao čak iz New

Yorka kako bi bio sa mnom!'' objašnjavala je derući se na Fufy Micy.

Ostali su se smijali.

''Ali mislila sam...'' zbunjeno će djevojka.

''Izlazite! Zar ne vidite da sam u grudnjaku i gaćicama?!'' galamila je

još glasnije.

Izašli su, a ona je legla kraj svoje ljubavi i zaspala.

45

8

Frank se to veče ubrzo probudio. Monica mu je objasnila što se

dogodilo i ispričala se u svoje ime. Prenoćio je i doručkovao. Uz

palačinke koje im je Alice pekla, prepričavali su sinoćni urnebesni

događaj. Poslije je otišao. Imao je rodbinu u Los Angelesu tako da se

snašao za smještaj, a ona je znala da će je obilaziti ovih dana.

Fufy Micy je otišla u školu, a Sam na razgovor za posao. Odlučio je

da se konačno zaposli. Nije mogao da dopusti da ga neko drugi mora

izdržavati. Tako se spremio i otišao. Prijavio se za posao konobara u

obližnjem restoranu. S obzirom na uslove i njegovo obrazovanje, nije

mogao naći ništa bolje.

Tako Monica ostade sama u kuhinji. Alice je neprimjetno nešto

čistila oko peći. Monica se zamisli. Mora se nekako snaći u vezi

karijere. U New Yorku je to lako, skoro svaku noć je pjevala i novac joj

je sam padao u tašnu. Ovdje je drugačije. Niko je ne poznaje. Biće joj

malo teže ako bi željela da dobije gažu u nekom od barova, a kamo li

klubova.

Njezina razmišljanja su prekinuli Jessicini koraci. Monica se

nevoljko osvrne. Starica je koračala prema njoj držeći čašu crnog vina u

ruci. Sjela je do nje.

''Za danas si slobodna'', Jessica odlučno reče Alice.

Djevojka se zbuni. Prestala je čistiti i upitno pogledala Jessicu.

''Ali gospođo, moje radno vrijeme još nije završilo. Zapravo, tek sam

započela...''

''Dosta! Ovaj dan ti je slobodan. Ne brini se biće ti plaćen. Odlazi!''

grubo ju je otjerala.

Alice nezadovoljno skine žute rukavice za čišćenje i ljutitim koracima

ih napusti.

''Hvala bogu pa nisam na tebe odvratna'', ogavno joj reče Monica.

''To ti samo misliš! Nego, nisam djevojku bez veze otjerala. Moramo

razgovarati još dok je kuća prazna!'' reče joj Jessica.

46

''Razgovarati? Zašto bih uopšte ja htjela s tobom razgovarati? I zašto

piješ vino? Znaš i sama koliko ti škodi. Sada kada sam ja odgovorna u

ovoj kući, morat ćeš da se odvikneš od alkohola!'' grdila ju je.

Jessica samo prevrne očima i njoj u inat otpije jedan gutljaj.

''Da te pitam, zašto si došla? Ovamo?'' upita je Jessica.

''Došla sam jer si me ti zvala! Kakvo je to pitanje?'' začudi se

Monica.

''Znam da sam te zvala, ali te nisam i očekivala. Znam odmalena

kakva si. Prava Monica ne bi me poslušala i došla odmah drugi dan.

Prava Monica ili ne bi došla uopšte, ili bi kasnila ili bi samo poslala

novac! No sada reci mi, zašto si došla ovamo?''

''Došla sam ovamo zbog porodice. Jadna djeca su izgubila majku, a

otac im je u zatvoru. Oni me trebaju!'' pravdala se.

''Zbog porodice? Ti ne moriš za porodicu. Da mariš, došla bi ti sama.

Nisi ni na Beatricin pogreb išla!''

''Nisi ni ti!'' odbrusi joj Monica.

''Bila sam skrhana od boli. Zar mi je još trebalo da vidim kako je

ukopavaju dva metra pod zemljom?!'' uzrujano je povisila ton.

''Znam zašto si došla ovdje Monica. Došla si da se pokažeš, da vidim

kako si krasna i bajna i kako sve na tebi sjaji. Reci, priznaj!''

U Monici se probudi duboko zakopan bijes. Njezine riječi su je opasno

pogađale.

Još u djetinjstvu, Monica se osjećala zapostavljenom. Iako je bila

mlađa od Beatrice, osjećala je da majka uvijek nju voli više. To ju je

boljelo i uvijek je morala da se trudi previše kako bi dobila makar djelić

njezine pažnje. Zato je i postala pjevačica kako bi se Jessica osvrnula na

nju i postala ponosna. Morala je nečim da zadovolji tu šupljinu u svome

srcu.

Monica ustade.

47

''Pogledaj me majko! Vidi me! Sijam kao zvijezda. Nekada sam bila

ništa, mrak. A sada ne možeš da popiješ jebenu kafu u kafiću a da ne

čuješ moju pjesmu!''

''Nikada ni nisam čula nijednu tvoju pjesmu. Monica, ti ne zaslužuješ

da te zovu Diva, zato što nisi diva. Od tvog očajnog kreštanja samo

imam glavobolje. Ti nemaš nikakvog talenta... To je žalosno!'' iritantno

je govorila.

Da je mogla, Monica bi je sada oborila na pod.

''Samo da mi nije žao Fufy Micy i Sama, ja bih odavno otišla

odavdje ostavivši te u neimaštini. Toliko si sjajna majka bila.''

''Previše ti je stalo do mene da bi samo tako otišla'', reče Jessica i

ustade.

''I uprkos svemu, ti nikada nećeš biti kao Beatrice'', rekla je po

izlasku.

48

9

Probudio se iz svog nemirnog sna. Sanjao je da su ga osudili na smrt.

Probudio se u zadnji čas i vratio u još goru sadašnjost. Jim je

premješten u svoj novi dom, zatvor Redthrone u Arizoni. Ovo mu je

prva noć koju je proveo u ovom mjestu gdje više ništa nije lijepo i gdje

više ništa nije dobro.

Razgledao je po svojoj ćeliji u koju su ga sinoć zatvorili. Tek ju je

sada mogao istražiti, ako se može tako reći jer je bila stravično mala.

Ograđena je zidovima izrezbarenim raznim natpisima, linijama i

riječima koje Jim nije razumijevao. Boja na njima je oguljena. Na

nekim mjestima je bilo vlage ili čak mahovine. Imao je jedan klimavi

metalni krevet na koji je jedva stao i koji je bio ekstra neugodan. S

druge strane je wc školjka. Začudio se kada je ugledao stolicu i to u

dobrom stanju. Mora da su bili veoma darežljivi, pomislio je. I pored

svih tih groznih slika, najgore je podnosio miris. Zaudaralo je na

mokraću i vlagu. Odvratno. Nadao se da će se naviknuti na to. Nije

ustajao iz kreveta. Ostao je ležati i razmišljati o ovih par dana njegovog

ludog života.

Da li je moguće da je on to učinio? Da li je on stvarno ubio Bonnie i

pokušao je sakriti u ormaru? Možda je sve to uradio ali se ne sjeća.

Kvragu, kako je to mogla učiniti Jessica koja jedva drži čašu brendija?

Preispitivao je sam sebe. Možda je poludio? Ili možda halucinira? Ali

odbacio je takve misli. Te večeri je bio u baru i pio je. Dobro je pio.

Napio se. Ni sam se ne sjećao kako je se uspio vratiti kući i popeti do

sobe. I čim je ugledao krvavi nož u svojim rukama odmah se otrijeznio.

Ostalog se itekako dobro sjeća.

Ali samo malo. I Beatrice je ubijena prije toga. A nož su našli kod

njega to veče. Optužili su ga i za to ubistvo. Promislio je na tren. On

nije bio u blizini kada je Beatrice ubijena one noći. Sa njom je bila Fufy

Micy i ona je jedina vidjela ubicu. A to nije bio Jim. On to nije učinio!

Neko mu je smjestio! To je to. Uvjerio se da nije učinio isto ni sa

49

Bonnie. Neko se poigrava sa njim, i to opasno. Pokušavao je da pronađe

vezu ubistava između Beatrice i Bonnie, ali nije uspio.

Čim uhvate onoga ko mu je sve to uradio, njega će osloboditi, a

zatvorit će tog prokletog gada. I on će se tada vratiti svojoj obitelji koja

ga trenutno mrzi. Ta zadnja činjenica je probudila u njemu osjećaj

hladnoće i jeze. Bilo mu je drago što sada nije u blizini svojih u čijim je

očima nisko pao, pa makar se nalazio u ovom brlogu.

Poslije tog dana, sve zatvorenike su izveli van na par sati.

Obradovao se kada je vidio žarko sunce na nebu. Ali njegova svjetlost

ne može izbrisati tamu iz njegovog života. Barem je može ublažiti.

Prošetao je par koraka zatvorskim dvorištem koje nije bilo mnogo

veliko. Vidio je da je ograđeno visokom mrežom koja završava

bodljama. Siguran je da negdje iz daljine ih posmatraju naoružani

stražari u slučaju da neko pokuša pobjeći. Ali i da se neko usudi na

takvo što, učinio bi sasvim glupu stvar, jer se nalaze usred pustinje.

Trave nije bilo ni na vidiku, a znoj ga je oblijevao svakog časa iako nije

ništa radio. Rado bi skinuo svoj narandžasti zatvorski mantil da može.

Posmatrao je ostale zatvorenike. Nije ih bilo mnogo. Možda tridesetak.

Gdje su svi? Zatvor je ogroman u odnosu na njihov broj. Svi su bili

uglavnom stariji od njega, bradati i zapušteni. Ali što je najčudnije, svi

su bili ozlijeđeni. Nekom je falila šaka, ruka ili čak noga. Bili su u

zavojima i hodali na štakama. Samo su rijetki bili gotovo netaknuti.

Posmatrao je šta su radili. Neki od njih su umorno igrali šah trošeći

svoje uzaludno vrijeme. Mlađi zatvorenici koji su bili u boljoj formi su

naporno vježbali u dvorištu dižući tegove i radeći sklekove. Nijedno od

toga dvoga mu se nije činilo privlačnim. Ugledao je drvenu klupu sa

oskudnim hladom. Odlučio se tu ugnijezdi.

Prošlo je neko vrijeme. Jim nije ni sa kime pričao. Tada mu je prišao

jedan neobičan čovjek. Čim ga je Jim ugledao primijetio je da ima crni

povez preko oka, baš kao kod gusara. Čovjek sa povezom sjede pored

njega. Odlučio je da ne zuri previše u njegov povez. Bio je desetak

50

godina stariji od Jima. Imao je malo dužu bradu i brkove. Prosijedu

kosu je jedva svezao u rep. Imao je veliki nos i neki neobičan osmijeh

na ustima. Općenito, ne bi izgledao loše da se uredi kako treba.

''Zašto samo sjediš?'' upita ga čovjek sa povezom ne gledajući ga.

Gledao je samo ispred sebe.

''Previše sam zaokupljen svojim mislima...'' tiho mu je odgovorio

Jim.

Osjećao je strah. Ovaj muškarac je bio dosta krupniji od njega i njegov

jedan udarac bi ga dobro oštetio. Nije želio da kaže nešto pogrešno, niti

da ga razljuti. Zna kako to ide u mjestima poput ovog. Također, nije

želio da on osjeti njegov strah.

''Novi si ovdje, pretpostavljam?''

''Da.''

''Felix'', odjednom mu reče muškarac sa povezom.

Tada je Jim vidio da mu je pružio ruku i tek sada ga je zapravo

pogledao okom koje mu je preostalo.

''Jim Martin'', predstavio se i rukovao.

''Ja sam najdruželjubljivije na što ćeš naići ovdje'', reče mu Felix.

''Ovo ostalo je sve poremećeno ili izgubljeno'', objasnio je pokazavši

starce koji igraju šah.

''Pa Jime, zbog čega si ovdje?''

''Optužili su me da sam ubio svoju ženu i djevojku iz susjedstva'',

rekao je kratko i jasno.

''Nevin pretpostavljam?'' upita ga Felix.

''Više nisam u ništa siguran. Sumnjam u sve.''

''A ti? Zbog čega si ti ovdje?'' radoznalo će Jim osjećajući se sada

malo opuštenije.

''Lovac sam na dijamante. Bilo mi je lijepo kada sam prvih par puta

uspješno odradio posao. Ali znaš i sam kakvi smo mi ljudi, kada nešto

okusimo što nam se sviđa, želimo to još više. Nisam mogao stati.

51

Uhvatili su me prije pet godina. I umjesto da sada uživam na jahti sa

vraški zgodnom ženom, boravim ovdje u najgorem mjestu na zemlji.''

Jim je bio dirnut njegovom pričom. Nikada nije sreo prije kriminalca,

niti ih je osobito volio. Ali ovaj mu se dopao.

''Uočio sam da su neki do zatvorenika oštećeni'', rekao je Felixu

nakon duže stanke.

''Ah da. Znao sam da ćeš me i to pitati. To je zbog onoga što se

događa u ovom zatvoru. Vidiš...''

Jim više nije mogao da čuje svog novostečenog prijatelja. Glasni

alarm je zazvonio i svi su se morali postrojiti u pravilan red, nakon čega

su ih stražari jednog po jednog odvodili u svoje ćelije.

Vratio se nazad u svoj krevet pitajući se što li mu je to Felix htio

ispričati o ovom zatvoru. Što li se to događa ovdje?

52

10

Ovog vikenda, Monica je poslala Jessicu u tržni centar kako bi je se

taj dan riješila iz kuće. Morala joj je dati i nešto novca kako bi si stara

mogla kupiti piće jer u protivnom nije htjela ići. Sam je otišao na novi

razgovor za posao jer ga nisu primili u prvom restoranu. Odlučio je da

ne odustaje. Na Monicin savjet, otišao je na razgovor u drugom

restoranu.

Tako je Monica uspjela da postigne ono što je željela, praznu kuću

sa Fufy Micy. Željela je da ostanu samo njih dvije jer je imala mnogo

toga da ispita svoju mladu sestričnu. Posjela ju je za sto u trpezariji.

Sjela je nasuprot nje. Fufy Micy je mislila da će sa tetom pričati kao i

obično, o šminki, New Yorku, mladićima i drugim ženskim temama.

Ali ne, Monica je bila previše ozbiljna te se time i sama Fufy Micy

uozbiljila.

''Fufy Micy, moram sa tobom porazgovarati'', reče joj Monica

sasvim smireno.

''O čemu? Nije valjda zbog ocjena? Ako jeste, obećavam da ću se

popraviti!'' pravdala se zbunjena djevojka.

''Ne Fufy Micy, sa tobom moram razgovarati o nečemu drugom,

važnijem! Znam da će to za tebe biti teško, ali moraš surađivati.''

''O čemu govorite?'' uplašeno će Fufy Micy.

''Želim da pričamo o onome što se dogodilo tvojoj mami, Beatrice'',

konačno joj otkri svoje namjere.

Fufy Micy se zgrozi. Na licu joj se pojavi neka neobična tama i strah.

''Je li istina da si ti jedina vidjela onog koji joj je to uradio?'' pitala je

djevojku.

''Teta, ja ne mogu o ovome da pričam. Previše je teško...'' rekla je i

ustala.

''Sjedi!'' naredi joj Monica.

Djevojka automatski sjede.

53

''Moraš mi pomoći. Sada kada je kuća prazna možemo o tome

porazgovarati. Vidiš, ako mi sve opišeš, možda uspijemo otkriti o kome

se to radi. Jer znaš, ja ne mislim da je Jim to uradio!'' povjerljivo joj je

rekla.

Fufy Micy se odmah uzbudi. Vratila se na staro iako je i dalje bila

prilično uznemirena.

''Pitat ću te ponovo...'' započe Monica.

''Jesam. Vidjela sam ubicu, ali ne njegovo lice. Samo oblik i tijelo.

Siluetu'', reče joj Fufy Micy.

I tada joj ispriča cijelu priču koju je Monica željela da sazna.

-Prije dva mjeseca-

Na taj dan padao je rođendan Fufy Micy. Nakon rođendanske

zabave, Beatrice ju je tradicionalno vodila u McDonald's. A ono najgore

im se desilo kada su se vraća te noći kući. Vozile su se tamnocrvenim

Peugeotom kada je auto naletio pod nešto. Guma je pukla i Fufy Micy

je vrisnula. Beatrice je uspjela da zakoči i parkira u stranu.

''Idem da vidim što se desilo, a ti ostani ovdje'', reče joj Beatrice i

izađe.

Nalazile su se u periferiji grada i nije bilo ničega ni ikoga. Samo

suha zemlja i drveće. Beatrice pogleda u gumu. Probijena je. Morat će

je zamijeniti. Ali što je izazvalo bušenje? Pogledala je na put i ugledala

kamen veličine šake. Pošla je ka autu da izvadi rezervnu gumu kada se

pred njom pojavio strašan i taman lik. Nije uspjela da vidi mnogo a iz

onog što je registrirala vidjela je da na licu ima nešto crno, nalik na

masku. Na glavi je nosio neku vrstu kapuljače i plašta od crne svile.

Beatrice se prepadne, a kada je lik izvadio nož iz pojasa vrisnula je.

Snažno ju je pritisnuo uz auto. Pokušala se braniti ali lik je bio jači od

nje. Fufy Micy se okrenula na vrisak i ugledala kako neko napada

njezinu mamu. Nije mogla ništa poduzeti, niti je smjela. Ali već je i bilo

54

kasno, jer je lik sa maskom brzo nožem presjekao Beatricin vrat. Ona

ispusti bolan i očajan posljednji uzvik i pade. Iz posjekotine iscuri

mnogo tamne krvi koja se razlila po prednjem staklu auta. Fufy Micy se

ukočila od straha. Nije znala za sebe. Srce joj je kucalo neprirodno brzo.

Lik tada kroz prozor ugleda Fufy Micy i samo taj mračni pogled je

ponovo vrati u život. Ustala je i brzo otvorila vrata auta. Izašla je i

napravila par koraka ne osvrćući se. Ali tada je zastala jer nije mogla da

se kreće. Lik ju je rukom uhvatio za rukav dukserice i vukao ka sebi.

Pokušala se istrgnuti ali nije mogla. Svaki tren je očekivala da će joj

zabosti nož. I tada se sjetila onoga što ju je spasilo. Otkopčala je

duksericu koja je ostala u rukama ubice. Nastavila je dalje brzo trčeći i

dozivajući u pomoć.

Osvrnula se i ugledala da je ubica uporno i jednako brzo prati. To ju

je još više uznemirilo. On neće odustati. Plakala je i trčala što je brže

mogla. Dozivala je u pomoć svaki put kada bi našla glasa. Prošlo je par

auta ali niko joj nije htio stati niti je znao što se događa. Nakon nekog

vremena je primijetila da ubica usporava i da se polako gubi. Tada je

ugledala svjetla. To joj je dalo dodatne snage. Prepoznala je da se radi o

benzinskoj stanici. Došla je do nje i uspjela se spasiti.

Fufy Micy zaplaka nakon što je ispričala ono što se dogodilo te

strašne noći. Monica je bila u isto vrijeme i užasnuta i zadivljena

njezinom pričom. Nije mogla ni da vjeruje kroz šta je sve jadna

djevojka prošla. Ustala je i prišla joj. Zagrlila ju je i dopustila joj da se

isplače.

''U redu je dušo! Ništa ti se neće desiti! Ulovit ćemo tog ubicu

jednom kada saznamo o kome se radi. Obećavam!'' tiho joj je na uho

šaputala Monica koja je i sama ispustila par suza.

Kada se smirila, nastavile su svoj razgovor.

''Pa jesi li ikada posumnjala na nekoga ko bi mogao učiniti takvo

što?'' upita je Monica.

55

''Pokušavala sam da se sjetim ikoga, ali moja lista je bila prazna.

Mama je bila prema svima ljubazna i dobra. Niko je nije mrzio'', pričala

je Fufy Micy dok je brisala posljednje suze.

''Misliš li da je to ista osoba koja je ubila i Bonnie?''

''Bonnie nije bila omiljena djevojka u susjedstvu. Ja sam je prva

mrzila. Ali niko je ne bi ubio zbog toga, niti povrijedio. Nikako nisam

uspjela povezati mamu sa Bonnie. Ali da, ipak mislim da je to učinila

ista osoba. Očigledno je da je neko namjestio mom tati. Ubica je

sigurno provalio u kuću, ubio Bonnie i namjestio da izgleda kao da ga

je Jim ubio. Ali najstrašnije je što je ubica podmetnuo i nož sa krvi

Beatrice!'' pričala je Fufy Micy.

''O, bože! To je bolesno. Ko bi učinio takvo što?!'' Monica zgroženo

povika

''To je taj isti nož. Neko nas očajno želi uništiti i dobro mu ide!''

rekla je Fufy Micy zabrinuto.

Tada se Monica sjetila mudrog pitanja.

''Ima li razlog zbog kojeg bi neko želio Beatrice mrtvu?'' oprezno je

upitala uznemirenu djevojku.

Fufy Micy je pogleda.

''Ne. Nema. Rekla sam ti da je mama prema svima bila fina'',

automatski je odgovorila.

''Da li nešto kriješ od mene?'' još opreznije je upita Monica.

Fufy Micy joj tada priđe sasvim blizu.

''Nešto ću ti priznati, ali moraš mi obećati da nikome nećeš reći!''

ozbiljno joj reče djevojka.

''Meni možeš sve reći. Ne brini se, neću nikome odati. Zato i jesam

oslobodila kuću.''

Fufy Micy joj tada tiho i polako ispriča sve što se dogodilo one noći

kada je Beatrice pregazila nedužnog mladića te kada su namjestili da

izgleda kao nesreća.

56

Nakon što joj je Fufy Micy sve detaljno ispričala, Monica je taj cijeli

dan ostala zaprepaštena i isprepadana do kostiju.

57

11

Alice nisu zanimali tračevi i pričice koje su Monica i Fufy Micy

redovito razmjenjivale. Nisu je zanimale ni prazne boce pića koje je

preko noći gospođa Jessica znala da isprazni. Nisu je zanimale ni

Samove molitve za dušu njegove pokojne mame i djevojke. Sve što ju

je zanimalo u kući obitelji Martin jeste posao. Naporno i vrijedno je

obavljala svoje dužnosti jedva čekajući kada će doći vrijeme da se vrati

u svoj mali stan u Pasadeni. Čistila je za njima, kuhala im, prala veš i

nečistoće. Alice Griffin nije previše željela da se miješa u njihove

privatne razgovore i svađe. Uvijek se držala na distanci, u pozadini.

Upravo je izvadila bijele plahte iz veš mašine i iznijela ih van da se

suše. Pažljivo ih je sterala na štrik kada je u daljini, u susjednom

dvorištu, ponovo ugledala onog provokantnog mladića. Ovaj put je

kosio travu i odmah je obratio pažnju na nju. Ona je brzo skrenula

pogled i nastavila sterati plahte. Čula je da je zvuk kosilice prestao.

Ponadala se da je nestao. Pomjerila je jednu od plahti sa štrika kako bi

vidjela je li otišao. Ali ispred nje iskoči njegov lik i prepade je. Ona

prigušeno vrisne.

''Jesam te prepao?'' upitao je energično.

Ona stavi ruku na grudi brzo udišući zrak.

''Malo... da...'' govorila je na prekide dok je pažljivo odmjeravala

njegovo tijelo.

Morala si je priznati da je veoma lijep. Imao je kratku svijetlo smeđu

kosu. Lice mu je bilo kao iz modnih časopisa, savršeno. A tek tijelo!

Odmah se zacrvenjela prisjećajući se onog jutra kada ga je vidjela bez

majice.

''Ti živiš ovdje?'' pitao ju je.

''Ne. Ovdje radim'', rekla je nastavivši svoj posao.

''Odakle si?'' nastavio je sa pitanjima.

''Iz Pasadene'', rekla je ne gledajući ga više.

Na tren je ušutio.

58

''Oh, i usput, ja sam Peter'', predstavio se.

''Alice'', rekla je stavivši posljednju plahtu na štrik.

''Drago mi je'', rekao je.

Ona je šutjela.

''Hej, da li bi možda željela da nekada otiđemo na kafu pa da se bolje

upoznamo? Sutra u četri? Tada završavaš? Ne?'' pitao ju je sasvim

samouvjereno.

''Otkud znaš? Zar me špijuniraš?'' sumnjičavo ga je pitala.

''Oh, primijetio sam slučajno, znaš...'' rekao je.

''I što kažeš? Odgovara li vrijeme?'' ponovo je upita.

Ona podiže praznu korpu za veš.

''Nisam zainteresirana'', rekla je pošavši u kuću.

''Nisi? Kako si tako sigurna? Zar ne vidiš dobro? Je li treba ponovo

da skidam majicu? Ili možda hlače?''

Nasmijao se. Ona ga ogavno pogleda.

''Možda i jesi lijep, ali ja smatram da je ona unutrašnja ljepota

mnogo važnija!'' rekla je i zakoračila u kuću.

On je zgrabi za nadlakticu i zaustavi je.

''A ti si kao unutrašnja ljepotica?!'' šapnuo joj je na uho.

''Pusti me!'' naredila mu je.

Nije ju puštao. Snažno je nogom zamahnula i udarila ga dolje. On je

pusti i pade koljenima na zemlju.

''Kujo!'' zadera se na nju.

''Šta si tražio to si i dobio!'' rekla je i ušla unutra.

Monica i Fufy Micy su sjedile za stolom u trpezariji i pretvarala se

da piju čaj. A zapravo su neprimjetno obavljale svoj tajnoviti razgovor.

Nisu uspjele da oslobode kuću od ostalih, pa su morale tiho da šapuću

kada ne bi bilo nikoga oko njih.

''I ti sigurno smatraš da je ubica i dalje vani?'' upitala je Monica čim

je Alice izašla van da stere veš.

59

''Uvjerena sam da je on tamo negdje na slobodi planirajući svoj

sljedeći korak. Mnogo se bojim. Kada se vraćam iz škole okrećem se na

sve strane misleći da me neko prati. On može doći i napasti... Ako je

samo tako lako ubio Bonnie koja je bila nedužna, kako će tek postupiti

prema meni, Samu ili Jessici?!'' uznemireno je pričala preplašena Fufy

Micy.

''Zašto bi ubica napao vas? Ne razumijem?!''

''Zar si zaboravila? I mi smo bili tamo kada se dogodila nesreća!''

rekla je djevojka.

''Ma hajde, sigurno pretjeruješ!''

''Ja sam ubjeđena da moj tata nije ubica i da mu je neko podmetnuo!''

isfrustrirano je rekla.

''U to ne sumnjam. I ja smatram da je neko ubio Bonnie kako bi

smjestio Jimu i riješio ga se'', složila se sa njom.

''Nešto sam razmišljala...'' oprezno izusti Fufy Micy, ''možda će

zvučati ludo, ali ipak ću reći.''

Monica se primakne kako bi je bolje čula.

''Šta ako je Jessica ta koja je ubila Bonnie i koja je smjestila mom

tati?''

''Jessica? Moja mama?! Hahah!'' šašavo će Monica.

''Ma ne budi smiješna!'' dodala je.

''Ozbiljna sam'', strogo reče djevojka držeći se ukipljeno.

''Jessica zna biti teška i ohola. Možda ponekad i zla, prevrtljiva i

sebična stara kučka! Da! Ali sumnjam da je ona sposobna na takvo što'',

objasnila je Monica otpivši gutljaj čaja koji se davno ohladio.

''Razmisli malo, ona je jedina koja je zatekla Jima u sobi sa mrtvim

tijelom i nožem u ruci. Lako je mogla sve da namjesti. Bila je odmah u

sobi pored. A da si samo vidjela kako je bila neprijateljski nastrojena

prema Jimu tokom suđenja. Prozvali su je da svjedoči protiv njega. Pri

kraju suđenja se derao na nju da mu je ona smjestila. Ona ga je

potkopala'', ispričala je Fufy Micy.

60

''Nisam to znala. Ali kod njega su pronašli i nož kojim je ubijena

Beatrice. Zar stvarno misliš da bi Jessica ubila svoju kćerku ljubimicu?''

cinično će Monica mršteći se.

''Razmišljala samo i o tome. Taj dio priče mi se ne poklapa. Ali ko

zna, možda je tu umiješano više ljudi. Možda je luda. Možda je to zbog

alkohola'', reče joj djevojka dižući obrve.

''Neko je spomenuo alkohol?'' začuli su dobro poznati glas iza sebe.

Okrenule su se i ugledale radoznalu Jessicu kako korača prema njima.

''I ovo je način kojim se doziva vrag. Stoga se pazi koje riječi

izgovaraš preglasno!'' rekla je Monica Fufy Micyiju imitirajući

učiteljicu.

''Šta vas dvije ovdje radite u pola bijela dana?'' sumnjičavo ih upita.

''Vještičarimo'', ironično će Monica.

Fufy Micy je bila uplašena. Voljela je svoju baku Jessicu ali nakon svih

onih pretpostavki sada se drži podalje od nje. A najgore od sve je

pogađalo to, što ih je upravo mogla čuti.

''Fufy Micy, zar nemaš zadaću da uradiš?'' upitala ju je strogo je

pogledavši.

''Uradila sam'', rekla je spontano.

''Jesi li naučila? Znam da su ti ocjene grozne. Da si se nacrtala u

svojoj sobi i načula sve! Odmah!'' gotovo se derala.

Sirota djevojka je ustala i što je brže mogla izašla iz trpezarije. Monica i

Jessica ostadoše same. Stara napravi nekoliko koraka i sjede na mjesto

gdje je sjedila Fufy Micy.

''Kad smo kod alkohola, gdje su nestala sva pića? Znam bilo je vina,

brendija, viskija... Boce su prazne? Nije valjda da me imitiraš, jer je to

jadno!''

''Izlila sam sve što je bilo alkohola u kući. Više nema ni kapi'',

odgovori joj Monica.

''Zašto si kvragu to uradila? Zar su maloumna? Nisam te tako

odgojila!'' oholo je galamila.

61

''Vjerovala ili ne, izlila sam ga zbog tvog zdravlja. Iako te ne

podnosim to ne znači da te mrzim i da ti ne želim dobro!'' oštro joj reče

Monica ne želeći da izgleda slabo.

''Ti si Monica, moj najveći promašaj!'' bijesno će Jessica.

Monica ustade i napusti je. Otišla je u salon gdje su sjedili Sam i Fufy

Micy koja se pretvarala da uči. U blizini je bila i Alice koja je čistila

prašinu. Za Monicom uđe nezadovoljna Jessica.

''Pozivam vas da večeras dođete u Silk restoran u Centru gdje ću

imati svoj prvi nastup u Los Angelesu. Nakon svega ovoga mislim da je

vrijeme da konačno upoznate pravu Divu!'' rekla je i namignula im.

Podijelila im je ulaznice. Jessici nije dala.

''Dala bih i tebi jednu ali pijanice ne idu tamo!'' rekla je i otišla.

Diva Monica je to veče zapalila Silk. I od samog momenta kada se

crvena zavjesa razmaknula i kada se pojavio njezin lik na klaviru,

publika je ostala zadivljena. Silk je inače otmjeni restoran u kojem je

teško doći do rezervacije. Povremeno održavaju nastupe izuzetno

talentovanih umjetnika. Monica je očajnički željela da pjeva ovdje, tako

da je odlučila da isproba svoju sreću. Pjevala je pred vlasnicima

restorana koji su morali odobriti da li je dovoljno dobra za Silk. Uspjela

je, sada je tu i sada pjeva. Nikoga nije ostavila ravnim, ni muškarce ni

žene. Svi su joj se divili. Nosila je dugačku otvorenu crnu haljinu sa

provokantnim izrezom sa strane. Cijela haljina je bila od svjetlucavog

materijala. Pjevala je polako i zavodljivo. Klavir je svirao privlačan

mladić ali ona nije obraćala pažnju na njega. Ustala je sa klavira i

počela lagano plesati pokazavši publici svoje tijelo u uskoj haljini.

Zadobila je svačiju pažnju, reflektor je obasjava i sada je božica ljubavi

kojoj niko ne može da odoli. Ali ona u toj silnoj masi vidi samo jednog

jedinog čovjeka za kojeg zapravo i pjeva, svog muškarca, Franka.

62

Taman su došli i Martinovi. Sa njima je došla i Alice koju je Monica

nagovarala da dođe. Lijepo su se provodili. Svima je pasao Monicin

opojni glas i stas.

Otpjevala je tri pjesme, nakon čega se pridružila svojoj novoj

obitelji. Sjedili su za stolom i prepričavali njezin nastup i hvalili je. A

ona se crvenjela i smiješila povremeno uhvativši Frankovu ruku ispod

stola.

Alice je ranije otišla. Nije mogla da ostaje duže jer joj je stan

udaljen. Hodala je ulicom tražeći taxi, ali nije bilo nijednog. Nije često

hodala gradom. Ulice su postajale mračnije i osamljenije. Nije si

dopustila priznati da se izgubila. Čula je korake nedaleko ispred sebe. I

baš kao jutros dok je sterala veš, pred nju iskoči nečiji lik. Prigušeno je

vrisnula ali tada se smirila shvativši da je to Peter.

''Što ti radiš ovdje?'' grdila ga je.

Osjećala je ogromno olakšanje shvativši da je to samo on.

''To i ja tebe nogu isto pitati!'' rekao je ne skidajući pogled sa nje.

''Večeras si se lijepo sredila'', rekao je dirajući je po ramenima.

''Pusti me!'' zagalamila je i pošla u suprotnom smjeru.

On je zaustavi i potegne ka sebi.

''Šta je? Šta se praviš čistunica?'' šapnuo je i uhvatio je za grudi.

''Ti manijače!'' dreknula je i odgurnula ga.

Potom ga je bijesno koljenom snažno nabila u njegovo intimno mjesto

baš kao i jutros. Zar se historija ponavlja? On je zajauknuo i opsovao.

Htjela je da pobjegne, ali nije bila dovoljno brza. Stigao ju je i snažno

gurnuo na beton.

''Upomoć!'' očajno je viknula, ali očigledno su se nalazili u slijepoj

ulici.

Nogom ju je nabio u lice.

''Zaveži kravo! Misliš da si pametna! E sad ću ti pokazati!''

iživcirano je govorio skidajući hlače.

''E vala nećeš!'' začuo je nečiji glas iza se.

63

Neko ga jako udari šakom u lice i on pade. Pokušao je ustati ali ga

nepoznati lik još par puta udari dok se nije onesvijestio. Alice je

nesigurno ustala vraćajući haljinicu na mjesto. Okrenula se i ugledala

spasioca. Udaljeno svijetlo rasvjete je obasjalo njegovo lice. To je Sam.

Bio je u prolazu i čuo je kada je zvala u pomoć. Došao je i spasio.

Odveo ju je na taxi i platio za nju.

''Hvala ti Sam. Hvala ti mnogo...'' rekla je dok su se pozdravljali.

64

12

Probudio se. Razgledao je po sobi. Nije mu dugo trebalo da shvati da

nije kod kuće u svom toplom krevetu već da je u hladnoj ćeliji u zatvoru

Redthrone. Ustao je pomirivši se sa svojom sadašnjošću. Više ga ništa

na ovom svijetu ne raduje jer ne postoji ništa što bi želio više od

slobode. Ali slobode nema. Jim Martin je čovjek koji je izgubio sve. On

je čovjek bez duše.

Nije ni sa kime pričao od zatvorenika. Nije se ni sa kime družio. Nije

imao potrebu da priča. I sve što bi čuo je ono što su drugi pričali za

vrijeme jela ili dok su ih puštali u dvorište oskudno travom. Tako je

nedavno čuo da u Redthronu postoji odjel samo za žene koji je odvojen

od odjela za muškarce u kojem je on. Taj odjel je mnogo manji sa

mnogo manje zatvorenica. Zar su muškarci veće zlo? Svog prijatelja

Felixa nije vidio od onda. Kao da je nestao. Nije ga bilo ni za jednim

jelom niti je izlazio napolje. Jim se pomirio sa pretpostavkom da je

preminuo jer oslobođen definitivno nije! Iz Redthrona se ne bježi.

I stalno se prisjećao riječi koje mu je Felix onog dana rekao. Nešto

se dešava u ovom mjestu, nešto strašno zbog čega se ljudi boje i zbog

čega nestaju. Pokušavao je danima da razriješi taj problem. Neznanje ga

je izjedalo. Nije želio da poludi. Ili je već sasvim lud?

Ali ovo jutro nešto mu je zapelo za uho dok je sjedio za stolom i jeo

svoju porciju odvratnog doručka. Svi prisutni muškarci su pričali o

nekom događaju koji se uskoro bliži. Kako su ga oni nazivali ''Strašna

Subota.'' I na samu pomen te riječi zatvorenici su se ježili od užasa. Što

li je to? O čemu toliko pričaju i čega se toliko boje? Dok se vraćao u

svoju ćeliju upitao je jednog nepoznatog muškarca što je to ''Strašna

Subota.'' Ovaj je napravio grimasu čim je čuo tu riječ. Nije mu ništa ni

odgovorio. Razmišljao je u svojoj ćeliji o toj suboti. Pa on ne zna ni koji

je danas dan. Ne zna ni koliko je prošlo od kad je ovdje. Ali zna. Zna

jer broji svaki prokleti dan. Izračunao je. Ovdje je pristigao u subotu

navečer. A prošlo je sedam dana. Što znači, da je danas subota. Nešto će

65

se desiti, nešto strašno. Jim ne zna šta ga čeka i u njemu samom počinje

da raste strah kao kod ostalih zatvorenika. Tek je sada shvatio da u

njihovim očima postoji neki užas i razočarenje, bol i nesreća koji su

uvijek tu. Ali ih prije nije primjećivao. Što se onda kvragu tu dešava?

Glasni alarm se začuo koji ga je prenuo iz njegovog dubokog

razmišljanja. Alarm toliko glasan kao kod požara ili velikih provala.

Ustao je. Srce mu je počelo brže raditi. Čuo je da otvaraju ćelije. Jednu

po jednu. Izvode zatvorenike. Progutao je knedlu. Dolaze po njega.

Čuje ih. Osjeća ih. Dva visoka i snažna stražara stvoriše se ispred

njegove ćelije i otvoriše vrata. Uzeli su ga i postavili u red zatvorenika.

Kada su svi izašli, red je polako krenuo naprijed. Hodali su dugo. Čak

su i vani izašli. Poslije je shvatio da se radi o stražnjem izlazu koji prije

nije nikada vidio. Zar ih puštaju vani? Van zatvora? Jim je bio totalno

zbunjen. Ovo je sasvim uvrnuto. Vani su ih čekala dva kombija. Uveli

su ih unutra i posjeli. Ruke su im cijelo vrijeme bile svezane metalnim

lisicama. Nisu imali kamo. Sjeli su i krenuli. Gledao je ostale

zatvorenike oko sebe. Svi izgledaju bezdušno, prestravljeno i

bogobojazno. Što im je? Gdje ih to vode? Jim se još više počeo bojati.

Čak su mu i noge počele klecati ali ih je to uspio brzo sakriti. Osjećao je

kako mu pritisak brzo raste. Nije mogao da izdrži. Zažmirio je i brojao

do deset. Kada je otvorio oči osjećao se mnogo bolje. I tek je sada

shvatio da je upravo do njega Felix. Gledao ga je cijelo vrijeme.

''Kako se osjećaš?'' upitao ga je umirujućim glasom.

''Zbunjeno... mnogo'', tiho je rekao Jim.

Tek je sada došao sebi.

''Gdje si bio cijelo vrijeme?'' upitao je.

''U samnici. Tamo idu oni koji... znaš, prekrše pravila'', rekao je

iskreno.

Jim je osjećao da Felix radije ne bi o tome, a svejedno ga je sada

nešto drugo zanimalo.

66

''Reci mi, što se to događa ovdje? Onda si mi htio reći ali nije bilo

vremena,'' upitao ga je oprezno.

''A zar ne znaš? Oh, sinko. Zatvor Redthrone nije obični zatvor

kojim ga smatraš. Redthrone je najgora vrsta mogućeg mučilišta. To je

čistilište ljudskog otpada. Ovakvo nešto nigdje nisi mogao vidjeti ni

čuti.''

Felixove riječi je Jim upijao kao spužva vodu. Ostao je šokiran iako

pola toga nije shvatio.

''Kako misliš čistilište ljudskog otpada?'' upitao je progutavši knedlu.

''Iz Redthrona se ne izlazi to znaš. Jednom kada uđeš nema povratka.

Zapitaj se malo, zašto je smješten u pustinji daleko od svijeta, zašto

nema posjeta i zašto su svi zatvorenici ranjeni ili unakaženi? Jim, oni

nas odvode da nas ubiju'', objašnjavao je Felix dok su se i dalje vozili

kombijem.

U Jimovom oku se pojavi suza ali ju je brzo obrisao.

''Ubiju?'' prošaptao je sa bolom u glasu.

''Ne ubijaju nas sve. Svake subote odvode nas na različite teritorije

koje su ograđene. Šuma, močvara, rijeka. Ondje nas puštaju da se

snalazimo, da preživimo. Imamo ograničeno vrijeme da izađemo iz

teritorije. Tu često znaju pustiti neku zvijer koja nas progoni i ubija.

Nekada nas znaju i oni sami ubijati. Bit je da stigneš na drugi kraj što

prije. Ako istekne vrijeme, zakasnio si. Ako zakasniš gotov si.''

Jim nije imao vremena da doživi sve to, jer su već stigli. Izašli su iz

kombija i primijetio je da se nalaze ispred omanje šume. Ograđena je

ogromnom ogradom sa svih strana koju je nemoguće savladati. Na

poseban ulaz su ušli i popeli se na drvene platforme koje su se uzdizale

dva metra od tla šume. Poredali su se. Felix je stao do Jima da mu

podijeli jedan zadnji savjet.

''Što god činio trudi se da trčiš što brže prema drugoj strani. Ne staji i

ne okreći se!'' rekao je vrlo brzo.

67

Jim se trudio da sve to zapamti. U glavi mu je pulsiralo i ništa nije

mogao da čuje. Bojao se kao nikada u životu i najrađe bi volio da je sve

ovo samo jedna noćna mora ili barem neka šala. Ali nije. Ovo je

ozbiljna stvar. Kada je začuo pucanj pištolja bio je to znak da je vrijeme

počelo i da moraju krenuti. Svi koji budu ostali na platformi će biti

automatski pogubljeni. Imali su petnaest minuta da dođu na drugu

stranu. Jim bez razmišljanja skoči sa platforme na tlo. Pao je na ruku.

Ustao je. Boljelo ga je ali ne toliko koliko se bojao. Kroz tijelo mu je

prostrujio neugaodan osjećaj uzbuđenosti i borbe za opstanak. Zašao je

u šumu i izgubio se među drvećem.

Poslušao je Felixov savjet. Trčao je brzo i ravno. Primijetio je da su

svi ostali zatvorenici nestali, razdvojili se i izgubili u zelenilu šume.

Zašao je duboko u šumu na mjestu gdje sunčeve zrake teško prodiru

kroz gusto zeleno lišće. Tada je začuo očajan i uznemirujuć ljudski

uzvik. To mora da je neki od zatvorenika. Na tren je zastao i osvrtao se

okolo ali tada se sjetio da ne smije stavati. Nastavio je da trči. Zašto se

zatvorenik onako derao? Što mu je? Nije želio da zna. Nadao se samo

da neće naletjeti na neku životinju. Kroz uši mu prostruji neki brz šum.

Iza njega je nešto. Nije se smio okrenuti. Zvuk se približavao. Bojao se.

Ispred njega se pojavi mladić iz zatvora. Poznavao ga je. Zvao se Rex

ili nešto. Bio je jedan od mlađih zatvorenika. Spretno i brzo je trčao

šumom. Mnogo brže nego Jim. Dok je Rex prolazio pred njega

upozorio ga je:

''Još sedam minuta!''

Mladić je nastavio dalje ostavivši ga iza sebe. Obradovao se što je vidio

neko poznato lice. Nikada su u životu nije više bojao. Još sedam

minuta. Hoće li stići?

Teren pod nogama je bio mnogo težak za trčanje i to ga je dodatno

usporavalo. Morao je da preskače oborene grane i ogromno kamenje.

Nadao se da neće, ali je ipak pao. Zapeo je za korijen drveta i čelom

udario o tlo. Nos mu je prokrvario. Vidjevši krvi na rukama još se

68

dodatno uplašio, ali nije si dozvoljavao da ga to sputava. Brinuo se za

nogu. Izvukao ju je iz drveta i provjerio je li u redu. Boljela ga je ali ju

nije uganuo. Moći će trčati. Ali tada je čuo drugačiji zvuk od onog prije

kada je sreo Rexa. Ovaj zvuk je divlji. Ovo nije čovjek. Približavalo se.

Nešto mu je govorilo da ako počne bježati neće uspjeti da pobjegne jer

će ga zvijer primijetiti. Sklonio se u stranu i sakrio iza debelog panja.

Čučnuo je pazeći da ne pravi previše zvuka. Desetak metara od sebe je

čuo korake koji nisu ljudski. Nije imao pojma koja li je to životinja, ali

je znao što god da jeste, opasno je. Zvijer se nije dugo zadržala na tom

mjestu. Na njegovu sreću nije ga pronašla i otišla je dalje. Podigao je

glavu da vidi je li otišla. Ustao je i što brže pošao dalje. Koliko mu je

još ostalo? Možda manje od dvije minute. Neće stići.

Ali tada je naišao na nešto zbog čega je morao zastati. Odmah ispred

sebe je ugledao leš jednog od zatvorenika. Bio je unakažen i krvav. Vrat

mu je odgrizen, a stomak rasporen. Užas. To mora da je onaj čiji je čuo

uzvik. Zaobišao ga je poželivši mu da počivao u miru i trčao još brže

nego prije. Sada je tek želio očajno da preživi.

Uskoro je primjetio da se šuma sve više prorjeđuje i da postaje

svjetlije. Mora da je blizu. Mnogo se obradovao kada je iza grmlja

ugledao istu onakvu drvenu platformu. To je ta druga strana prema

kojoj su svi trčali. Na njoj je ugledao više od pola zatvorenika. Prišao je

i popeo se. Ostali su mu čestitali i tapšali ga po leđima znajući da mu je

ovo prva Strašna Subota. Osjećao se ponosno. Pobijedio je. Ali tada se

sjetio da ovo mora proživljavati svake subote. I više nije ponosan.

Među grupom je ugledao i Felixa. Razmijenili su par riječi. Jim mu se

zahvalio na svemu. Došlo ih je još par i popelo se na platformu. Tri

zatvorenika koja su posljednja stigla trčali su mnogo brzo sa užasom na

licu. Zvijer je sigurno bila blizu.

Jim se trže. Začuo se pucanj. Vrijeme je isteklo. Ali jedan je još

uvijek bio na terenu. Tek je sada stigao. Stražari su zatvorili vrata i nije

se mogao popeti na platformu. Plakao je i molio ih da mu otvore ali

69

nisu se obazirali na njega. Ostalim zatvorenicima je bilo žao, ali im je

bilo drago što sada nisu on. Svake subote bude barem jedan koji ne

stigne na vrijeme. Zatvorenike poredaše u red i posjedaše u kombije.

Jim je dugo u noć imao sliku u glavi kako je jadnik vikao i vrištao dok

ga je nešto odvlačilo u dubinu šume.

70

13

Te olujne subote navečer, Jessica nije bila kod kuće. Koliko god se

Monica trudila da joj zabrani da pije, nije uspijevala te bi se stara još

više naroljala ovoj u inat. Tako da su djeca i Monica ostali sami te

strašne noći u kući Martinovih.

Napolju je grmjelo i sijevalo. Nebo se otvorila i lijevala je

neprestana kiša. Najavljivali su ovakvu oluju već danima. Najgori je bio

vjetar. Fufy Micy je kroz prozor plašljivo gledala kako se grane drveća

savijaju skoro do poda. Navukla je zastor i pobjegla u dio kuće koji je

najudaljeniji od prozora. Ali nije mogla da se sakrije od sablasnog

zvuka vjetra i grmljavine od koje se cijela kuća tresla.

Monica se nije plašila oluje. Za nju su ovakvi događaji inspirirajući.

Svirala je svoj klavir koji je jutros stigao čak i New Yorka. Poželjela je

da zapliće prste u njegovim crno bijelim tipkama i potpuno se preda

zvuku melodije koji stvara. Voljela je da svira. Izvodila je neku

neodređenu pjesmu koju je pisala dok je još boravila na Manhattanu.

Uvijek je prvo stvarala muziku a tek onda riječi. Smatrala je da riječi

trebaju da budu nadahnute melodijom.

Sam je sjedio u blizini pretvarajući se da nešto pretražuje po tabletu

dok je pažljivo slušao Monicinu muziku. Ritam je bio tužan i spor te ga

je to podsjetilo na Bonnie koju je nedavno izgubio. Ali Fufy Micy nije

mogla da se usredotoči i zabavi melodijom. Nešto glasnije i strašnije joj

je oduzelo pažnju. Prigušeni udarac vrata joj je sledio krv u venama.

Otrčala je do svoje tete.

''Monica! Neko je vani!'' histerično je povikala.

Djevojka je morala prestati svirati od sve te panike.

''Što si čula?''

''Neko je lupao na vrata!'' uplašeno je rekla.

Sam, čuvši to, podrugljivo se nasmija.

71

''Ne boj se. Sigurna sam da nije ništa. Vani je oluja. Možda se grana

srušila na vrata. Ili si zasigurno čula grmljavinu'', ohrabrivala ju je

Monica nastavivši svirati.

Ali ne uspjede na pritisne niti jednu notu jer je baš tada nestalo struje

i u kući nasta potpuni mrak. Fufy Micy vrisne. Monica ustade. Prišla je

uplašenoj djevojci i zagrlila je. Sam ostavi tablet i priđe prozoru.

Začudio se. Sve obližnje kuće su imale struju. Zašto kod njih nema?

''Mrak je!'' plašljivo je vikala Fufy Micy.

''Ne boj se'', tješila ju je Monica.

Jadnica. Što je sve proživjela nije ni čudo da se boji svega. Kada ovo

sve prođe, Monica je odlučila da je odvede dobrom psihijatru.

Tada se ponovo začuje udarac u vrata koji je Fufy Micy prije čula.

Ovaj put je bio glasniji i svi su ga čuli.

''Što je to?!'' uplašeno će Sam osvrćući se na sve strane.

I sama Monica je bila prestrašena. No, to nije smjela da pokaže djeci.

''To je sigurno baka'', rekla je praveći se da je sve u redu.

Pođe da joj otvori vrata, ali Fufy Micy je snažno uhvati za ruku ne

dajući joj da ide.

''Ne! Ne otvaraj!'' molila ju je.

Sve troje su stajali nedaleko od vrata na kraju hodnika. Lupanje se opet

začuje. I opet. Svaki put bi se trznuli.

''Ko je? Što želite?!'' hrabro povika Monica njihovom posjetiocu.

Stajali su u mraku pribijeni jedno uz drugo ne znajući što će biti

sljedeće. Osoba snažno udari još jednom u vrata koja se ovaj put

provališe. Sijevnulo je i vidjeli su siluetu nekoga obučenog u crn mantil

ili tako nešto. Glava nije bila ljudska. Izgledalo je monstruozno. Čim su

ga vidjeli vrisnuli su. Potrčali su prema sljedećoj sobi što su brže mogli.

''Ovamo'', šapne im Monica glasom prepunim strepnje i uzdaha.

Uvela ih je u kuhinju. Uspjela je da zaključa. Sam zgrabi telefon da

nazove policiju ali nije bilo struje i te je uzaludno. Monica razgleda po

72

mračnoj kuhinji. Otvorila je ladicu sa kuhinjskim priborom i zgrabila

najveći nož koji je našla.

''U redu je, sve je u redu!'' tješila je i sebe i njih dok je svom snagom

pokušavala da umiri dah i lupanje srca koje joj je odzvanjalo u ušima.

Osoba zalupa sada na kuhinjska vrata pokušavajući da provali. Strah u

njima sada postade nepodnošljiv. Ukočili su se. Nisu mogli da dišu niti

da se miču. Kada je Monica uspjela da dođe do daha zaprijetila mu je:

''Pusti nas na miru! Nazvat ću policiju!''

Ali to ga nije sprječavalo. Fufy Micy se tada sjetila da je kod sebe imala

mobitel. Brzo ga je izvadila i drhtavim prstima jedva utipkala broj

policije. Ali provalnik snažnim zamahom probi i ova vrata te uđe. Fufy

Micy se trzne te joj ispade mobitel na pločice i razbi se. Vani je

sijevnulo i tek tada su vidjeli kako uljez zapravo izgleda. Preko cijelog

tijela je imao mantil od crne svile. Na glavi je imao crnu kožnu masku

sa samo dva otvora za oči. U ruci je držao dva puta veći nož nego koji

je Monica imala. Nije se usudila da ga upotrijebi. Pobjegli su u sljedeću

sobu, trpezariju. Neplanirano su se razdvojili po kući iako Monica to

nije željela. Fufy Micy se sakrila ispod stola u trpezariji nadajući se da

će ostati neprimijećena. Sam je uspio da dođe do vanjskih vrata ali kada

je povukao za kvaku nije mogao da izađe. Blokirana su. Na neki način,

osoba u crnom je spriječila izlaz iz kuće dok su se oni sakrili u kuhinji.

Za to vrijeme, Monica je uspjela da dođe do svoje sobe gdje je

pronašla svoj mobitel i nazvala policiju.

''Molim vas, dođite što prije. Neko je provalio u našu kuću i

pokušava da nas ubije!'' rekla je drhtavim i plačljivim glasom. Potom je

rekla adresu i zamolila ih da požure. Sišla je u hodnik gdje je srela

zaprepaštenog Sama.

''Sva izlazna vrata su zaključana. Nemamo kamo!'' rekao je obazirući

se.

''Gdje je Fufy Micy?'' pitala ga je.

73

Nije znao. Oprezno su obilazili sobe tražeći je. Monica je čvrsto u ruci

držala nož u slučaju da naiđe na ubicu.

Fufy Micy je ostala ispod stola u trpezariji. Ubica je oprezno

obilazio okolo. Od straha se tresla, a nije mogla da zove u pomoć.

Trudila se da ne plače, ali bolne suze straha su same tekle. Pogledala je

u njegove noge. Imao je crne cipele. Ali čekaj malo, te cipele su njoj

poznate. Negdje ih je vidjela. Neko hi je nosio. Njezina razmišljanja

prestadoše jer ju je ubica uhvati za noge i snažno povuče prema sebi.

Vrisnula je iz dna duše. Monica i Sam su je čuli. Prepoznali su da zvuk

dolazi iz trpezarije. Ali kada su pokušali da uđu, vrat su bila zaključana.

Nisu mogli da skontaju kako ubica tako lako zaključava i otključava

vrata njihove kuće.

''Fufy Micy?! Jesi li unutra? Fufy Micy!'' očajno ju je dozivala

Monica. Ali odgovora nije bilo.

Pokušavali su da uđu. Sam se tada odmakne i par puta snažno

nogom udari o vrata koja se otvoriše. Potrčali su prema stolu. Na podu,

pored stola, pronašli su Fufy Micy. Ali ne živu, bila je mrtva. Zakasnili

su. Ubica joj je nožem prerezao grkljan iz kojeg je tekao mlaz krvi. Sam

je primijetio da je prozor u trpezariji ostao otvoren. Oboje padoše na

koljena i zaplakaše za ubijenom Fufy Micy.

74

14

''Tada smo konačno uspjeli da uđemo unutra. Bio je mrak ali sam

opet uspjela da vidim tijelo na podu pored stola u lokvi crne krvi'',

govorila je prisjećajući se strašnog događaja od prije nekoliko sati.

Oči joj se nakupiše suzama i morala je da se zaustavi par trenutaka.

Detektiv ju je oprezno gledao i pažljivo slušao njezine riječi dok je

pokretna vrpca memorirala njezinu priču.

''Gospođice Lewis'', pažljivo joj se obrati detektiv Brook.

Kada ga je pogledala shvatila je da joj pruža papirnatu maramicu.

Polako ju je uzela i njome obrisala suze.

''Možete li nastaviti ili želite da napravimo pauzu?'' uljudno ju je

pitao.

Detektiv je bio strpljiv i želio je da sazna cijelu priču kako bi mogao

otkriti ko je ubica.

''Mogu. Nije mi problem, samo mi je teško sve to ponovo

proživljavati. I tako, Sam i ja smo prišli mrtvom tijelu moje nećakinje,

Wendy. Zanijemili smo. Nismo stigli da je spasimo. Krvnik ju je već

ubio. A prozor je ostao otvoren'', Monica dovrši svoju priču.

Više nije plakala.

''Očigledno je da je pobjegao kroz prozor. A rekli ste da je dobro

poznavao kuću? Da su vrata odjednom postajala blokirana?''

''Da, baš tako. Ko nije nikada bio u kući ne bi se tako brzo snašao'',

rekla je.

''Sumnjate li na nekoga od ukućana? Susjeda? Rođaka? Poštara?''

polako je nabrajao beskonačnu listu sumnjivih.

''Ne. Zapravo da. Da! Sumnjam'', nesigurno je izustila.

Krišom je pogledala na sat. Tri je ujutro. Voljela bi da razgovor potraje

do jutra jer je toliko isprepadana da se boji vraćati kući po mraku.

''Ko vam je sumnjiv? Ko bi od ukućana uradio takvo što? Recite mi.

Ne bojte se. Ovdje se sasvim sigurni!'' upozorio ju je.

75

''Nemoj te me pogrešno shvatiti detektive Brook, ali ja smatram da je

to učinila moja majka, Jessica Lewis. Ove večeri je nije bilo kod kuće.

Nije rekla gdje ide, samo je nestala'', tiho je šaputala kao da mu govori

svoju najveću tajnu.

''Jessica Lewis? Zašto mislite da bi vaša majka ubila svoju unuku ili

bilo koga od vas? Je li psihički stabilna? Koristi li neka opojna

sredstva?''

''Ne koristi ništa osim alkohola. Ne znam zašto bi to učinila, ali i

prije sam imala teoriju. Ja smatram, da je ona ta koja je ubila Bonnie

Cruz prije par sedmica i učinila da izgleda kao da je to učinio Jim

Martin, Jessicin zet, koji sada odslužuje kaznu zbog toga. Smatram da

je Jessica otkrila moje sumnje te je željela da nas se riješi. Ja smatram

detektive, da je moja majka cijelo vrijeme zapravo bila pravi ubica!''

ispovjedila mu se.

''Imate li ikakvih dokaza?'' pažljivo ju je upitao.

''Nemam. Jedino je dokaz to što je sinoć nije bilo kući, ni sad ne

znam gdje je. Možda se do sada i vratila. Morate je ispitati, znam da

moja priča zvuči ludo i besmisleno. Voljela bih da nisam u pravu, ali

bojim se da jesam'', rekla je.

''Koliko godina ima vaša majka?''

''Pedeset i osam'', rekla je.

''A zar mislite da je žena od pedeset i osam godina u stanju da izvede

takvo što? Mislim da ste mnogo toga preživjeli gospođice Lewis. Od

šoka sigurno ne znate ni šta pričate. Preporučit ću vam dobrog

psihologa za razgovor...''

Monica naglo ustade. Šakom je udarila o sto ispred njega. Zašutio je

gledajući pobješnjelu djevojku.

''Nisam luda gospodine detektive, znam šta pričam. Možda jesam

isprepadana i slomljena, ali nisam luda. Uradit ćete onako kako sam

vam rekla. Ispitajte je gdje je bila večeras i šta je radila. Neće se izvući

ja vam kažem!'' glasno je vikala dok joj je adrenalin kolao tijelom.

76

Ni sama nije znala odakle joj ovolika hrabrost.

''Razgovor je završen'', rekla je i sama izašla iz njegove kancelarije.

Sam je također bio na razgovoru sa detektivom. A kada su završili

odvukli su ih kući. Jedan auto je po naređenju detektiva ostao parkiran

ispred njihove kuće kako bi dva naoružana policajca stražarila u slučaju

pojave ubice.

Sam i Monica nisu spavali. Rješavali su stvari u vezi Fufy Micyinog

tijela, te popravljanju vrata i prozora te čišćenju kuće. Sam je doživio

šok. Možda čak gore nego Monica. Nije pričao, nije plakao samo je

šutio i vrijedno izvršavao ono što bi mu Monica naredila. Bilo mu je

žao Fufy Micy. Više nikada neće da se svađa sa njom i više je nikada

neće viđati. Više je nema. Monica je svakog trena očekivala Jessicu na

vratima.

Pojavila se tek ujutru. Bila je mrtva pijana i jedva je hodala. Ona dva

policajca što su stražarila morali su da je dovedu do praga. Ušla je u

kuću i teturajući došla do dnevnog boravka gdje su smireno sjedili

Monica i Sam, oboje obučeni u crno. Jessica je u ruci držala polu

praznu bocu viskija. Zbunjeno je gledala u njih.

''Što se događa? Šta je... bilo?'' pitala je nesigurno.

''Šta se desilo? Fufy Micy je sinoć ubijena'', smireno joj reče Monica

želeći da vidi Jessicinu reakciju.

Boca viskija joj ispade i razbi se.

''Šta?! Šta si to rekla?!''

Jessica je gledala u Monicu nadajući se da će reći da se šali.

''Lažeš! Reci mi da lažeš!'' vikala je zgroženo, a potom je zaplakala.

Drhtavu ruku je stavila na usta pokušavajući da ne vrišti, ali vrisak se

čuo kroz cijelu kuću.

''Ko ju je ubio? Reci mi!'' vikala je kroz plač.

''O, prestani glumiti majko. Ti si je ubila. Zar si zaboravila?''

Monica ustade te joj priđe.

77

''Otkrivena si. Znam da si ti ubica a ne Jim. Znam da si ti ubila

Bonnie i podmetnula Jimu. Ti si ta koja je sinoć provalila u kuću i ubila

Fufy Micy!'' pakosno je govorila Jessici u lice.

Starica zamahne rukom i ošamari Monicu preko cijelog lica.

''Da si prestala da me optužuješ kujo. Možda nisam bila savršena

majka, ali ne govori mi da sam ubica. Ne govori da sam ubila one koje

volim. Nećeš i ne možeš mi staviti tu krivnju na dušu!'' opako je

prijetila.

''Ako je nisi ti ubila, a nije ni Jim, ko onda jeste? Gdje si sinoć

uopšte bila?''

''Bila sam u baru i pila. U kući nema kapi alkohola. Pretvorila si ovu

kuću u manastir!'' vikala je iz sveg glasa.

''Sumnjam. Ali to ćemo provjeriti!'' reče joj Monica te se vrati na

svoje mjesto.

Iza Jessice se pojaviše dva policajca.

''Gospođo Lewis, zamolit ću vas da pođete sa nama u policijsku

stanicu. Osumnjičeni ste za ubistvo Bonnie Cruz i Wendy Martin'', reče

joj jedan od njih.

Nije se opirala. Pošla je za njima. Dok je izlazila, okrenula se ka Monici

i rekla joj:

''Prvo mi oduzimaš piće iz ruku, a sada me optužuješ da sam ubila

svoju unuku. Svaka čast Monica, razočarala si me.''

Na sprovodu Fufy Micy došlo je mnogo ljudi. Stajali su obučeni u

crno i tiho posmatrali kako njezino tijelo u kovčegu polako spuštaju u

zemlju. Zanimljiv je to prizor, vidjeti sve te ljude okupljene na jednom

mjestu gdje živi pospremaju mrtve, kako bi se pozdravili sa pokojnicom

koju su toliko voljeli. I nije ugodno nalaziti se na groblju znajući da se

baš ispod tebe nalaze kosti neke nesretne duše. Vidjeti sve te nadgrobne

spomenike u čovjeku izaziva neki nelagodan osjećaj. Kada bi samo

78

mogla da vidi koliko ljudi je došlo da se pozdravi sa njom. Ali ona to ne

vidi. Ona je mrtva.

Monica i Sam su pokušavali da se drže pribrano, ali nisu uspjeli.

Gledajući njezin kovčeg kako se spušta u zemlju, suze su im tekle

nekontrolirano. Ko bi mogao učiniti takvo što? Zašto?

''Naša se obitelj polako raspada...'' tiho je šapnuo Sam Monici nakon

što su se pribrali.

''Nisam više siguran u ništa'', dodao je.

''Ostali smo nas dvoje. Stara je na ispitivanju u policiji. Šta ti misliš,

da li je moguće... da je ona...''

''Ne znam Monica. Ne znam. Ne vjerujem više u ništa. Svega se

bojim. Mi smo sljedeći. Moramo ostati jaki. Moramo preživjeti, zbog

mame i Fufy Micy'', govorio je Sam.

''Misliš li ti da je Jim nedužan?'' pitala ga je.

''Kao što sam rekao, nisam više siguran u ništa.''

Na tren su šutjeli. Grupa ljudi na groblju se polako rasipala.

''Sam, ja znam za događaj koji se desio prije godinu dana'', reče mu

potom.

''Događaj?'' zbunjeno je pitao.

''Kada ste pregazili momka...'' podsjetila ga je.

''Zašto to sada spominješ? Ko ti je rekao?'' uvrijedio se.

''Fufy Micy. Ja i ona smo istraživale. Moguće je da je neko vidio taj

događaj te se želi osvetiti. Mladić je sigurno imao nekoga, obitelj, kome

je stalo. I neće odustati dok nas sve ne potamani...'' objasnila mu je

svoju teoriju.

''Bonnie nije tu bila prisutna. A nisi ni ti, a opet nas je ubica one noći

pokušao ubiti'', rekao je nesigurno.

''Znam, u tome i jeste problem. Nešto se ne poklapa. Istraživala sam

u zadnje vrijeme. I malo mi fali da spojim sve slagalice'', priznala mu je.

''Što hoćeš da kažeš?'' pitao ju je.

79

''Hoću da kažem, da sam blizu da doznam ko je zapravo ubica!''

rekla je i otvorila vrata svog auta.

Pošli su nazad kući.

Prije nego što su ušli u kuću, Monica se tiho obratila Samu:

''Ne spominji Alice ništa u vezi sinoćnjeg događaja. Ona ne smije da

sazna. Prepast će se. Neće više raditi za nas. A ako se pročuje da nam

neko vreba obitelj, niko neće htjeti raditi za nas.''

''Slažem se. Samo što se bojim da su male šanse da ne sazna. Znaš,

jednom će shvatiti da Fufy Micy nema,'' rekao je.

''Znam. Nešto ćemo smisliti.''

Ušli su u kuću. Alice je već davno počela sa svojim obavezama. Kao i

obično, nosila je bijelu košulju dugih rukava i usku suknju do iznad

koljena. Smeđu kosu je svezala u uredni rep koji je vijorio za njom.

''Dobro jutro Alice'', veselo pozdravi Monica kućnu pomoćnicu koja

nije ni primijetila da su ušli zaokupljena poslom.

''Dobro jutro gospođice Lewis'', odvratila je pozdrav.

Pogledala ih je, Monicu i Sama. Začudila se.

''Je li sve u redu?'' upita je Monica.

''Gospođice Lewis, ne želim biti nepristojna, ali moram da znam

odgovore na neka pitanja'', rekla je odlučno.

''Zašto ste obučeni u crnom? I zašto su vam oči natekle? Gdje ste to

bili?'' nizala je pitanje za pitanjem.

Monica stavi naočale na oči koje su joj prekrivale pola lica.

''Išli smo u jutarnju šetnju'', reče joj Sam jer je Monica bila poražena.

''Zašto je cijela kuća u neredu? Vrata su izbijana i polupana. Je li se

ovdje desila krađa? Je li neko provalio?'' histerično je ispitivala.

''Renoviramo, znaš'', odgovorio je Sam.

''Gdje je Fufy Micy?''

Šutjeli su. Nisu znali što da joj kažu. Iza zanijemjele Monice i Sama

otvoriše se vrata. Pojavi se Jessica.

80

''Sinoć je neko provalio u kuću i pokušao da ih ubije. Ubio je Fufy

Micy'', rekla je gotovo hladnokrvno.

Čula je Alicino pitanje te je odgovorila. Iz grudnjaka je izvadila

cigaretu i zapalila je.

''Šta?!'' šokirano vrisne Alice.

Ispustila je metlu kojom je čistila komadiće stakla.

''Pogodi koga su optužili. Mene! Možeš li da vjeruješ?'' dodala je

uvlačeći dim koji ju je naizgled smirivao.

''Ona se šali sa mnom, zar ne?'' cinično je pitala Monicu i Sama.

Šutjeli su.

''Ovo je prešlo svaku mjeru!'' rekla je isfrustrirano i skinula plastične

rukavice.

''Idem odavdje. Dajem otkaz!'' derala se.

''Alice čekaj! Ne možeš da nas ostaviš. Potrebna si nam, pogotovo

sada!'' molila ju je Monica.

''Ne budi glupa. Sa ovom obitelji nešto nije u redu. Ne znam šta, ali

nešto jednostavno nije. Prvo Jimova supruga, zatim Samova djevojka,

onda Jim u zatvoru i sada Fufy Micy. I reci mi molim te, zašto bih

ostala? Da budem sljedeća?''

Zakolutala je očima.

''Možda mi je očajno potreban ovaj posao ali moj život mi je draži.

Odlazim odavdje i ne možete me spriječiti. Ova obitelj je definitivno

bolesna!'' rekla je i otišla u sljedeću sobu.

Uzela je svoju tašnu i otvorila vrata. Kada je izlazila potrudila se da

dobro zalupi.

Ostadoše sami. Monica dade znak Jessici da pođe u salon sa njima.

Njih dvoje su sjeli na sofu, dok je Jessica sjela na fotelju nasuprot njih.

Gledala ih je sumnjičavo.

''Zovete me da sjedim sa vama, a ne nudite nikakvog pića. Sramota!''

rekla je prezirno.

81

''O, hoćeš li barem jednom da prestaneš misliti na alkohol!'' dreknula

se Monica.

Jessica se igrala sa svojom cigaretom koju je vrtjela između svojih

dugih suhih prstiju. Povukla je dim.

''Zašto si puštena iz policijske stanice?'' pitao ju je Sam.

''Jer sam nedužna'', rekla je.

''Nedužna?'' zgrozila se Monica.

''Da Monica kćeri. Nisam za onu koju me smatraš. Nisam ubica i

nisam pobila pola svoje obitelji.''

''Pitali su me gdje sam išla, rekla sam da sam išla da se napijem.

Provjerili su u kojem sam baru bila. Barmen im je rekao da mi je

pozvao taxi u ranu zoru baš kada sam došla u kuću.''

Ustala je.

''Vas dvoje ste se urotili protiv mene bez ikakvog razloga.''

Pošla je uza stube.

''Kuda ćeš?'' pitala je Monica.

''Idem u svoju sobu. Moram da se isplačem zbog Fufy Micy, jer znaš

nisam je ubila, ja sam je voljela.''

82

15

Zarobljen između četri hladna i oguljena zida, Jim Martin nije

mogao ni slutiti kroz šta prolazi njegova obitelj. Niko mu ništa nije

mogao da javi. Posjete ili bilo kakav kontakt mu je zabranjen. Nisu

znali ni u kojem je zatvoru. Nije znao da je izgubio kćer. Ali to je

sasvim ne bitno, jer onog dana kada je doveden ovdje, shvatio je da je

već tada izgubio ne samo kćer, već sve što je imao.

Ležao je u svom krevetu gledajući u plafon. Prošlo je dvije sedmice

od kako je Jim Martin u Redthrone zatvoru i već je izgledao kao strašilo

za vrane u polju kukuruza. Omršavio je drastično. Hrana ovdje je bila

odvratna, a zaudaralo je na vlagu, mokraću i bolest.Oko očiju je imao

modre šupljine, a zadobio je mnogo ogrebotina i udaraca od prošle

Strašne subote.

Bojao se. Bojao se mnogo. Ali nije dao da se na njemu vidi, iako nije

imao od koga kriti. Uvjeravao je sebe da bude hrabar, ali u sebi se

tresao od straha i užasa. Malo da je spavao od onda kada su se vratili iz

šume u kojoj ih je lovila zvijer. A što ih je zapravo lovilo? Nikada je

nije ni vidio. Možda je tako i bolje.

Nedostajala mu je obitelj. Sam, Fufy Micy, čak i Jessica.

Nedostajala mu je Beatrice. Kada bi ga sada vidjela stidio bi se. Osjećao

se krivim za raspad svoje obitelji. I već je počeo da zaboravlja kako

izgledaju. Ne. Nikada ih neće zaboraviti. Oni će mu biti na umu kada

god bude trčao kroz šumu i bježao od zvijeri. Sjećat će ih se i kada

padne te ga zvijer sustigne i divljački rastrga njegove dijelove u sitne

komadiće.

Ponovo ga obuze strah. Ali nije se predavao. Nikada nije. Još one

noći kada je stigao odlučio je da promijeni taktiku. Počeo je da vježba.

Radio je trbušnjake i sklekove. Morao je da ojača. A kada su imali

slobodno vrijeme u dvorištu, pridružio se onima koji su vježbali. Čak je

i trčao u ono malo ograđene zemlje bez ijedne travke. Ne želi da umre,

iako je shvatio da je to svrha ove proklete kuće i svakog ko boravi u

83

njoj. On je zatvoren da umre. Nema mu spasa. On neće izaći odavdje.

Jednom će ga zvijer uhvatiti, on to zna. Ali se ne predaje. Nadao se da

će neko, nekada možda doznati za sve što se dešava ovdje i prijaviti

vlastima. Tada bi Redthrone bio zatvoren i on bi bio slobodan ili barem

prebačen u normalni zatvor, ako takav postoji. Ali najviše je želio da on

lično otkrije javnosti šta se dešava ovdje i u šumi, te da ga zatvori

jednom zauvijek. Niko ne zaslužuje da bude ovdje i na ovakav način

mučen. Ni najveći ubica, ni najiskusniji lopov, ni najgore čudovište.

Niko ne zaslužuje da bude u Redthronu.

I tada je shvatio zašto nema posjeta. Zato što niko nikada odavdje

nije izašao.

Brojao je dane. Danas je ponovo Strašna subota. Prije doručka se

pomolio par puta. Želio je da bog poštedi njegovu dušu. Teške situacije

čine čovjeka bogobojaznim. Plašio se svega.

Za doručkom je sjedio sa Felixom. I sam Jim je primijetio potištenu

atmosferu među ostalima. Svako je sjedio za stolom i glavu nagnuo nad

svojim tanjirom sa odvratnom čorbom od patlidžana. Sada im je ta

čorba odjednom ukusna i mnogo važna. Subotom ujutro svi su

oblizivali tanjire jer im je trebala ta energija za preživljavanje izazova i

bježanje od smrti.

''Kako se držiš?'' pitao je Felix ne gledajući Jima koji je upravo

dovršavao čorbu.

''Dobro, iako u sebi umirem'', odgovorio je.

''Morat ćeš se navići na ovo. Ovako će ti biti svake subote, dok ne

budeš... znaš.''

Felix primijeti da je rekao pogrešne riječi. Pokajao se. Jim je to znao, ali

se sa tim nije mogao pomiriti.

''Znam. Ovih dana sam vježbao. Trčao sam kako bih unaprijedio

bijeg od zvijeri'', rekao je Jim.

''Zvijeri?'' Felix ga upitno pogleda.

''Da, zvijeri koja nas je lovila po šumi prošle subote.''

84

''Oh, dragi prijatelju. Nije uvijek šuma!'' reče mu Felix te ustade.

Pogledao ga je zabrinuto.

''Nadam se da znaš plivati'', tiho je dodao Felix, te ga još jednom

tužno pogleda i ode.

Kao i prošle Strašne subote, postrojili su ih u red i odveli van

zatvora. Posjedali su u kombije i njihovo putovanje u propast je počelo.

Jim je iznova i iznova pokušavao da shvati što mu je to Felix želio reći.

Rekao je da nije šuma kao prošli put. Također mu je rekao da se nada

da zna da pliva. Zar je teren pod vodom? Što li će ih tek onda loviti?

Možda će ih pustiti da se svi potuše? Znao je da pliva, ali nije bio

iskusni plivač.

Jim Martin se nije ni usudio da zamišlja o čemu se radi. Od brige,

mozak mu je jednostavno blokirao i jedino čega je bio svjestan jeste

koliko ga je strah. Pomiren sa smrću, odlučio je da se pomoli po

posljednji put. Ali već su stigli. Ipak je odlučio da dovrši molitvu.

Ne. To svakako nije bila šuma. Doveli su ih ispred jezera.

Ogromnog i modrog jezera koje nije imalo kraja. Da Jim nije čuo ostale

kako spominju jezero dok su izlazili, pomislio bi da stoje ispred mora.

Ali on dobro zna da oni nisu došli da mu se dive. Ko bi se i mogao

diviti takvoj strahoti. Izgledalo je beskonačno duboko, a njegova prljava

i siva boja podsjećala je na smrt. Popeli su se na drvenu platformu na

samoj obali. Nema ih mnogo, tridesetak. Nakon svake Strašne subote

sve ih je manje, a novi zatvorenici ne dolaze tako često u Redthrone.

Jim je stajao nad vodom sa ostalima. Uočio je Felixa. Pogledom su se

pozdravili, iako je to bilo više od pozdrava. Taj jedan kratki pogled

zapravo je značio: budi jak, bori se, sretno, čuvaj se. Taj pogled značio

je podršku, jer su se svi jednako bojali.

Jim pogleda u vodu ispod sebe. Uočio je svoj odraz. Prvi put je vidio

sam sebe poslije mnogo dana i mučnih noći. Prepao se. Nije mogao da

se prepozna. Zar se u ovo pretvorio? Na drugoj strani ispred sebe je

85

ugledao sličnu platformu kako pluta. Bila je na samom horizontu.

Njihov zadatak je da preplivaju jezero i popnu se na platoformu za

dvadeset minuta. Jedan od čuvara im je rekao da imaju pola sata za to.

Začuo je pucanj iz pištolja što je znak da je počelo. Zadak se naizgled

činio laganim, ali Jim je znao da ovdje mora da ima neka kvaka.

Uskočio je u vodu i tek tada je primjetio da je užasno hladna iako je

vani pržilo sunce. Većina zatvorenika je prije skoka u vodu skinula

gornji dio odjeće. Jim se nije sjetio toga.

Započeo je da pliva. Više od pola zatovrenika je bilo ispred njega.

Prvih pet minuta se ništa nije dešavalo. Ali tada je uočio da neki

zatvorenici koji su bili ispred njega jednostavno nestaju. Nešto bi ih

povuklo u dubinu i više ne bi izranjali. Što je kvragu to? Jim je mislio

da pliva solidno, ali poredeći se sa ostalima, plivao je užasno. Bio je

među zadnjima u jezeru zajedno sa nekim starcima kojima je falio ud ili

dva. Ako ovako nastavi, neće stići na vrijeme jer je već prošlo preko

deset minuta a on nije ni blizu platforme. Dobra strana je što se nije

umarao. Cijelu sedmicu je vježbao mišiće i to mu je sada dobro dolazi.

Ali nešto ovdje jednostavno nije kako treba. Broj plivača je sve manji i

manji. Nešto ih odlvači u dubinu. Kako je plivao, primijetio je da voda

ispred njega nije više modre boje, već vuče na narandžasto. Na par

sljedećih metara zakleo ni se da je boja crvena. I tada je shvatio. Ovo

nije voda. Ovo je krv! Okolo njega je voda skroz crvena. Što je ovo?

Okrenuo se i ugledao nemam koja je ovo prouzrokovala. Pet metara iza

njega izronio je ogromni krokodil sa otvorenim raljama. Vidio mu je

samo oči i vrh tijela kako savršeno idu prema njemu. Krokodil? Jim je

shvatio. On ih je cijelo vrijeme vrebao. Prve plivače je potopio i

usmrtio, a ovo je njihova krv u kojoj sada Jim pliva.

Dograbit će ga. U Jimu proradi adrenalin. Želja za preživljavanjem u

njemu oslobodi energiju za koji nije ni znao da posjeduje. Ubrzao je

plivanje. Bježao je prema platformi što je brže mogao. Ugledao ju je.

Nije daleko. Na njoj je već više od pola zatvorenika. Nije imao vremena

86

da se okrene i procijeni udaljenost krokodila iako je znao da je on

odmah iza njega. Nadao se da ga neće ugrabiti. Nije imao mjesta za

strah. Morao je da pliva. Još malo mu treba. Samo još malo. Uspjet će.

Zadnjih pet metara je preplivao brzinom svjetlosti. Vrhovima prstiju je

dodirnuo drvenu platformu i tada je osjetio olakšanje, ali znao je da još

nije gotovo. Rukama je obrglio drvo i jednom nogu brzo stavio na

površinu. Ostali zatvorenici su ga povukli kako bi mu pomogli. Uspio

je. Ali njegovu sreću prekide snažna bol u predjelu lista noge koje mu je

još bila u vodi. Pokušao je da je izvuče. Okrenuo se i ugledao krokodila

kako je drži u svojim raljama. Osjećao je neopisivu bol koja ga je

probadala cijelim tijelom. Zubi krokodila su ga probili do kosti. Najrađe

je želio da se preda, da ga krokodil uzme. Ostali zatvorenici su

pokušavali da ga spase, ali samo je on mogao da se spasi. Dugom

nagom je udarao krokodila po glavi. Udarao je snanžo i bez prekida.

Kada je krokodilov ugriz oslabio, izvukao je nogu iz njegovih ralja i

popeo je na platformu. Iz noge mu je tekla krv i samo je legao. Čuvari

su mi fiksirali ranu prvom pomoći. Uspio je. Preživio je. Razgledao je

po grupi zatvorenika. Nije ih puno uspjelo doći. Vremena je ostalo još

malo. Gotovo ih pola fali. Uglavnom starci i oni koji su invalidi. Ali

čekaj malo. Gdje je Felix? Njega nije bilo na platformi. Zar nije uspio.

Pogledao je u vodu i vidio ga kako očajno zadnjim dahom života se

muči da stigne do cilja. Kada je Felix došao skroz blizu, Jim se

obradovao što je i njegov prijatelj uspio da dođe.

U zadnjem trenu krokodil je izronio i potopio Felixa. Nije ga više

vidio. Posljednje čega se sjeća sa jezera je krv koja je obojila jezero u

crveno.

87

16

Koliko god se trudio te subotnje mračne noći, Sam nikako nije

uspijevao da pronađe ikog od ono malo preostalih ukućana. Jessica se

vjerovatno opijala u svojoj sobi i nije želio da je ometa. I njoj je teško

pao stravični gubitak Fufy Micy za koju je bila jako vezana. Monice

također nije bilo. Pretpostavljao je da je otišla da se vidi sa svojim

dečkom Frankom. Tako je ostao sam. Odlučio je da malo posveti

vremena i prisjeti se svoje izgubljene sestre Wendy ili kako je ona

voljela da je zovu, Fufy Micy. Kako glupo ime, pomislio je. Što ono

uopšte znači? U veliki bijeli okvir stavio je njezinu sliku. Oko nje je

poredao upaljene svijeće i pomolio se za njenu dušu i zaštitu njegovoj

obitelji koja se sada sastojala od njega, Jessice i Monice.

Već je po prilično kasno, a Monice još nema. Provjerio je jesu li sva

vrata zaključana i jesu li prozori zatvoreni. On ne spava već noćima od

kako se desila provala i ubistvo. I stalno mu se priviđa lik ubice u crnoj

svili koji podsjeća na samu smrt. Ako ga čak san i prevari, u snu mu se

pojavi slika onoga što ga proganja, a što bi želio da zaboravi. Tako da

mu je insomnija zapravo prijateljica. Ipak je odlučio da potraži Monicu.

Otišao je u garažu. Ali auto je tu, parkiran. Zar je nije otišla Franku?

Zar je kod kuće? Tada je ugledao prizor zbog kojeg se naježio.

Odmah pored njezinog auta, ugledao je razbacane vlati vatreno

crvene kose. Tu je i krv. Svuda. Po autu, podu, a sada i na Samu koji je

nesigurno prstima dotakao crvenu tekućinu. Pomirisao je. To jeste krv!

Skočio je. Pogledao je bolje. Cijela garaža je razbacana. Prozor je

razbijen, po podu je staklo, a na autu se vide tragovi od noktiju. Sve što

je više razgledavao, sve je bilo očitije. Srce mu snažno pođe lupati i na

mjestu se zaledio.

''Jessica!'' derao se na sav glas ne bi li ga stara čula i došla.

Još jednom se dreknuo obazirući se na sve strane. Konačno je Jessica

došla. Upitno ga je pogledala ušavši unutra. Sam joj rukom pokaza da

mu priđe.

88

''Šta je ovo?'' pitala je izbezumljeno ne mogavši povezati sliku sa

pričom.

''Bojim se da smo ostali bez Monice...'' rekao je bolno.

''Ne!'' viknula je.

Pala je na koljena i isprljala se Monicinom krvi. Vrištala je držeći se

rukama za lice.

''Moja Monica! Ne, Bože!''

Plakala je. Sam se sagne do nje i zagrli je.

Pozvali su policiju i hitnu koja je uskoro stigla. Uzeli su uzorke krvi

i kose koje će dati na analizu kako bi se utvrdio identitet žrtve. Jessici

su dali nešto za smirenje jer se počela gubiti i valjati po podu od tuge.

Detektiv Brook je pomno istražio garažu zapisujući i slikajući najmanje

detalje.

''Ovo definitvno izgleda kao mjesto na kojem se desilo ubistvo'',

nešto kasnije je rekao Samu nakon što je završio istraživanje.

''Ali nema ostataka tijela niti tkiva tako da još postoji šansa da je

Monica Lewis živa. Ako ne, nadamo se da ćemo barem pronaći njeno

tijelo i uhvatiti tog ubicu koji vas vječito proganja.''

Svanulo je kada je Sam uspio da zaklopi oči i utone u san od par

minuta. Probudio ga je alarm. Ustao je i ispekao jaja za doručak.

Krenuo je da pozove Jessicu, ali nije bilo potrebno. Već je sjedila u

salonu sa svojoj čašom brendija. Bez ijedne progovorene riječi su sjedili

i jeli.

''Trebao bi i Monicinu sliku staviti pored Wendyne i zapaliti svijeću

za nju'', rekla je veoma tiho.

''Gluposti! Teta Monica nije ubijena!'' odvažno je rekao jer nije želio

da Jessica vidi koliko je zapravo slab i koliko se boji jer je sada on

glava ove kuće.

''Sam, znaš i sam da ona više nije među živima. Bez obzira koliko mi

to željeli, ona se neće vratiti'', rekla je i pustila suzu ali ju je brzo

obrisala jer ako je pusti, pustit će ih još sto.

89

''Monica je stradala... zato što je moguće da je otkrila ko je ubica!''

rekao je Sam.

''Ali mi to sada nećemo saznati...'' dodao je uputivši Jessici tužan

pogled.

Jessica je sjela na fotelju. Ispustila je očajni uzdah i potom zaplakala

zajapurivši lice u ruke.

''Žao mi je. Mnogo mi je žao Monice. Bila sam užasna prema njoj.

Kada bih joj barem mogla reći koliko je mnogo volim...''

Sam joj priđe i uhvati je za rame.

''Bako, saberi se. Moraš ostati jaka. Ostali smo samo ja i ti. Ne želim

da ostanem sam. Izgubio sam sve što sam imao, svakog koga sam volio.

Sada tek uistinu vidim koliko porodica vrijedi. Ja više nemam taj

luksuz. Budi jaka. Jer ubica se neće proći dok nas sve ne ubije. Ja ili ti

smo sljedeća žrtva. I to ne smijemo dopustiti!'' govorio joj je.

''Kako znaš da će doći i po nas?'' pitala je brišući suze.

''Zbog onoga, što smo uradili onom mladiću kojeg smo pregazili one

noći. Neko nas je vidio. Neko je volio tog mladića. I taj neko želi da se

osveti! Učinili smo taj grijeh i sakrili ga, i sada ćemo platiti.''

Te noći policijski auto je stražario ispred njihove kuće u slučaju da

se ubica vrati. Dva naoružana policajca su oprezno posmatrali i

ispitivali prolaznike ne bi li pronašli ikoga sumnjivog. Sam se nije

uzdao u njihovu sigurnost. Znao da ubicu neće spriječiti dva policajca

da uđe u kuću.

Ušao je u Monicinu sobu. Tamo, na krevetu, pronašao je njezin

laptop. Upalio ga je i pretraživao historiju stranica koje je posjećivala

na internetu. Zadnjih par bilo je vezano za nesreću koja se dogodila

prije par godina. Čitao je i proučavao članke, sve dok nije došao do

izvanrednog otkrića. Otkrio je da je još jedna osoba bila one noći sa

mladićem kojeg je Beatrice pregazila. Listao je dalje. Srce mu je počelo

snažno lupati dok je čitao. Okretao se na sve strane. Otrčao je do

90

prozora kako bi provjerio policajce. Još su tu. Vratio se na laptop. Čitao

je. Mladić se zvao Jay Brown. Rođen je 18. Januara 1988. Radio je u

pekari u Centru. Na sljedećoj stranici je pročitao da osoba koja je bila

pored njega te noći je žensko. Pisalo je da mu je to zapravo djevojka! A

zove se... Alice Griffin!

''Alice Griffin? Alice Griffin?!!'' uzviknuo je čudeći se.

''Naša Alice? Koja je pomagala u kući?!'' pričao je sam sa sobom.

I tada mu je kroz glavu prošla cijela priča. Došla je ovamo da se osveti

zbog onoga što su joj uradili. Na neki način je saznala za njih, te se

zaposlila kako bi im bila bliže. Sada mu je sve jasno. Ubila je Beatrice

jer je ona pregazila njezinog momka, Jaya. Ubila je Bonnie kako bi

optužila Jima i poslala ga u zatvor. Ubila je Fufy Micy jer je kovala

plan zajedno sa Monicom. I sinoć je ubila Monicu koja je otkrila ko je

ubica. Monica je sigurno pošla u garažu kako bi otišla u policiju i

prijavila je. Alice je dobro poznavala kuću i sigurno je pretekla Monicu

prije nego što je uspjela ući u auto. Tu ju je zasigurno i ubila. Sam brzo

zaklopi laptop. Sav se tresao od uzbuđenja i strahote.

''Jessica!'' zvao ju je.

Sigurno je kunjala u svojoj sobi opijena lijekovima.

''Jessica!''

Ali Jessica se ne odaziva. Umirio se. Previše je tiho. Nešto je čuo. Neko

je upravo ušao u kuću.

91

17

Provirio je kroz prozor. U oskudnom svjetlu ulične rasvjete uspio je

da pronađe policijski auto. Ali policajaca nema. Bolje se zagledao.

Vidio je da se iz auta dimi gust i zagušljiv dim. Nije se ustručavao.

Ubica je ovdje. Alice Griffin je došla da dokrajči ono malo porodice što

je ostalo. Sigurno je sredila policajce i zaključala ih u auto. Još ih je

otrovala nekim gasom kako bi ih usmrtila. Ona je ovdje. I od te pomisli

pođe da drhti. Žurno je izašao iz Monicine sobe i sišao u prizemlje kako

bi pronašao Jessicu.Taman kada je sišao, sva svijetla u kući se ugasiše.

Ovo ga podsjeti na onda kada je prvi put provalila i prekinula strujne

žice. Sa kraja hodnika je vidio nečiji ljudski oblik kako mu prilazi. Od

straha se ukočio, a nije imao ničim da se brani. Ali kada je osoba prišla

dovoljno blizu, uspio je da razazna da je to uplašena Jessica.

''Sam? Sam? Jesi li to ti?'' šaptala je u mraku.

''Ja sam bako!'' rekao joj je.

''Oh, Sam. Ubica je ovdje. Vidjela sam ga. Ubio je oba policajce i

stavio ih u auto. Potom se okrenuo prema kući i ugledao me na prozoru.

Umrla sam od straha!'' isprekidano je pričala dok se tresla od šoka.

''Saznao sam o kome se radi. Ubica je zapravo Alice!'' reče joj.

''Alice?'' zbunjeno će stara pokušavajući da se sjeti.

Sam zine da joj objasni ali tada se već sjetila.

''Alice? Čistačica?!'' zaprepastila se.

Ali više nije bilo vremena za objašnjavanje i priču. Sada su na kaju

hodnika ugledali nečiji tamni oblik. I ovaj put, Sam je bio uvjeren da je

to ona. Kao i prošli put, nosila je nešto nalik na crni mantil koji je

prikrivao njezino cijelo tijelo, a na licu je nosila užasnu crnu masku.

Svjetlost sa ulice iz daljine je obasjala njezin ogromni ubilački nož u

ruci. Krenula je na njih, a oni u isti mah pobjegoše.

Sam je brzo trčao po mračnoj kući, ali Jessica je imala problema.

Bila je opijena sedativima i nikako nije mogla da drži korak za njim.

Zato ju je on morao stalno požurkivati. Cilj im je bila kuhinja gdje bi se

92

mogli zaključati, ali nikako nisu uspijevali da stignu. U zadnjem

momentu Jessica se spotiče o zgužvan tepih i pada licem na pod. Sam

se zaustavi i prije nego što je mogao išta poduzeti čuo je Jessicin bolni

vrisak. Okrenuo se i ugledao kako ubica upravo izvlači nož iz Jessicinih

leđa koji je prethodno zabila. U Samu proradi adrenalin. Zamahnuo je

nogom i snažno udario ubicu u glavu dok se dizala. Uzeo je za ruke

Jessicu i od vukao je u kuhinju. Taman kada se ubica uspravila da

ustane i uđe za njima, Sam je brzopleto zatvorio i zaključao vrata. Čuo

je kako je bijesno zabila nož u zaključana vrata.

Zatvorio je sve prozore i na vrata gurnuo jedan kuhinjski ormarić.

Smrtno ranjenu Jessicu je položio u poluležeći položaj naslonivši je na

zid. Pronašao je par krpa kojima je pokušao da joj zaustavi krvarenje ali

je znao da joj nema pomoći. Iz njezine rane je teklo mnogo krvi kojom

se i sam zaprljao i jedva je bila pri svijesti. Jessica umire. Ovo malo

vremena što je ostalo odlučio je da je drži u rukama.

''Znaš...'' čuo je kako je šaputala.

''Žao mi je što nikada nisam uspjela reći Monici... koliko je volim i

koliko sam... ponosna na nju...'' rekla je sa bolom u glasu.

''Nemoj tako bako'' tužno će Sam potajno ispustivši par suza.

''Željela bih da je zagrlim... za posljednji put... da joj kažem koliko je

lijepa'', nastavila je bolno.

''Vidjet ćeš je. Vidjet ćeš je bako, na onome svijetu, ponovo'', kroz

plač, jedva je izustio slomljeni Sam.

Sada je svjestan da je ostao sam.

''Oh, ne dušo. Ja i ona nećemo biti na istom mjestu njegovog

beskrajnog kraljevstva...'' rekla je i polako zaklopila oči ispustivši

zadnji dah života.

Sam gorko zaplaka. Nije ga bilo briga što ga je Alice čula iza vrata.

Plakao je sa ponosom. Ali nije gubio vrijeme ispuštajući suze. Ustao je i

obrisao ih. Odlučio je da okonča više ovaj horor, jednom za sva

93

vremena. Dosta dugo se krio u sjeni, više se ne boji. Odlučio je da se

riješi ubice i osveti svoju obitelj. Odlučio je ubije Alice Griffin.

Otvorio je ladicu za koju je znao da se u njoj nalaze noževi. Uzeo je

jedan koji mu se činio najvećim. Pronašao je i lampu čija je baterija bila

pri kraju, ali će mu valjati. Prišao je vratima i provirio kroz ključaonicu.

Nema ničega. Pažljivo i nečujno ih je otključavao i provirio. Malo-

pomalo je otvarao vrata sve dok ih nije otvorio dovoljno da izađe iz

kuhinje. Pažljivo je lampom svijetlio svaki ugao hodnika i ostalih soba

u potrazi sa Alice. Kada bi barem mogao izaći iz kuće te je prijaviti

policiji. Ali vrata su bila naravno zaključana. Okrenuo se i ugledao nož

iznad svoje glave. Bacio se u stranu a vrh noža zabode mu se tračno u

dlan. Vrisnuo je od boli i na tren je sasvim zaslijepio. Pao je na pod.

Osjetio je kako mu ubica izvlači nož iz dlana. Njegov nož je ispao i

neozlijeđenom rukom ga je tražio po podu, ali ona mu cipelom stade na

ruku. I dalje je ispuštao bolne uzvike. Vidio je da mu iz dlana teče krv.

Ubica mu je bila sasvim blizu. Zamahnula je još jednom. Nije imao

kamo, niti se imao čime braniti, a želio je da živi. Zar je ovo njegov

kraj?

Zažmirio je nagnuvši se u stranu. Ali strašan prasak ga je natjerao da

otvori oči. Neko je razvalio kućna vrata i noćna svjetlost ih je obasjala.

Ubica je isto tako bila zbunjena i iznenađena. Unutra uđoše dva

naoružana specijalca u kacigama i zaštitnoj opremi.

''Stoj!'' začuo je kako naređuje zbunjenoj ubici.

Sam iskoriti ovu priliku te joj otme nož iz ruke i baci ga što dalje. Ubicu

su odmah podigli i stavili joj lisice na ruke. Samu su pomogli i izveli ga

vani gdje mu je hitna dezinficirala ranu i zamotala je zavojima. Upitao

je jednog od policajaca kako su znali da je ubica unutra.

''Dobili smo anonimni poziv koji nam je rekao da su dva policajca

koja su stražarila ispred vaše kuće ubijena i da je ubica provalio u kuću.

Pretpostavljamo da se radi o nekom susjedu koji je primijetio sve ovo'',

ljubazno mu odgovori policajac.

94

Ubicu su grubo izveli ispred kuće natjeravši je da drži ruke na

potiljku. I dalje je imala masku na licu. Tada joj konačno priđe detektiv

Brook i skide je. Sam se primakao bliže kako bi se uvjerio da je to

zaista ona. Crna maska pade na pod. Ugledao je njezino lice. Bio je u

pravu. Ubica je Alice Griffin.

''Poznajete li ovu djevojku?'' pitao ga je detektiv.

Zinuo je da kaže da poznaje i da je to njegova bivša kućna pomoćnica. I

tada se sjetio. Ako to prizna, Alice će reći za onaj događaj kada je

Beatrice zgazila njezinog momka u šumi te su auto i tijelo bacili u vodu.

Tada Jima neće pustiti iz zatvora, a Sam bi mu se mogao pridružiti jer

je prisustvovao prikrivanju ubistva.

''Ne, nisam je nikada vidio!'' rekao je gledajući u Alice.

''Ne laži. Sam ne laži. Znaš me ti dobro!'' derala se.

Dva specijalca su je morala držati.

''Radila sam u vašoj kući. Njegova obitelj je zgazila mog momka i

njegovo tijelo bacila u vodu. Vidjela sam. Bila sam tu!'' vikala je

opirući se stisku policajaca.

''Gospodine detektive molim vas sklonite ovu ženu od mene. Čini mi

se da je pogrešnu obitelj osudila za zločin'', rekao je glumeći užas.

Odveli su je, dok je ponavljala na sav glas jedno te isto. Sam se

konačno osjećao slobodno, iako je sada ostao sam.

Par dana poslije zvali su ga na sud. Utvrdili su da je sva ona ubistva

doista počinila Alice Griffin. Međutim, nisu pronašli dokaz prema

kojem je ona čistila u njihovoj kući. Zato što je sve dokumente Sam

zapalio u kaminu. Istina je da je njezin momak Jay Brown pregažen i

zajedno sa autom potopljen, ali nisu našli niti jedan dokaz prema kojem

je to učinila njegova obitelj, koje više nema. Zaključili su da je Alice

Griffin pogrešnu obitelj optužila za zločin te ih skoro sve pobila. Kada

im je Sam govorio šta će biti sa njegovim ocem Jimom, rekli su mu da

95

će vidjeti sa upravnikom zavora u kojem se nalazi. Monicino tijelo još

nisu pronašli.

Sam se radovao što je sve ispalo kako je očekivao. Nisu ga

optuživali, niti previše ispitivali jer je ionako pretrpio previše u ovih

godinu dana. A siguran je da znaju da je Beatrice Martin pregazila Jaya

Browna i da se sve desilo onako kako i jeste.

Njegova jedina radost je to što se nadao da će uskoro vidjeti svoga

oca, Jima Martina.

96

18

-Prije nekoliko mjeseci-

Alice je nestrpljivo čekala tamnocrveni Peugeot da prođe kraj ceste u

kojoj je vrebala. Nosila je dugački mantil sa kapuljačom na glavi od

crne svile. Sašila ga je one noći kada se odlučila na osvetu i nije

odustajala dok nije bio savršen. Ali znala je da mu nešto ne dostaje.

Svoj ubilački kostim je upotpunila kada je ušla u prodavaonicu kostima

i ugledala zastrašujuću crnu masku koju je sada nosila na licu. U ruci je

držala ogromni kamen sa neravnim ivicama. Čak ga je danima oštrila

tako da ima mnogo zaobljenih uglova. Kada je prepoznala auto čvrsto

ga je stegnula u šaci. Posljednji put je provjerila svoj nož koji je prišila

u unutrašnjoj strani mantila. Nikada do sada nije oduzela život i nije joj

bilo lako. Ali bi se tada sjetila lica svog Jaya kojeg više nema,

zahvaljujući toj prokletoj ženi.

Kada je tamnocrveni Peugeot bio dovoljno blizu, snažno je

zamahnula i bacila oštri kamen tačno pod gumu. Buum! Čuo se snažan

prasak zraka koji je izašao iz probušene gume. Auto se nespretno

zaustavi i otvoriše se vrata. Alice se osvrne par puta. U ovoj pustoši

nedaleko od grada nije bilo nikoga u ovo doba noći. Krila se u mraku

dok je iz auta izašla iznenađena Beatrice. Shvatila je da se probušila

prednja guma. Alice učini svoj prvi korak te krene ka njoj. Izvadila je

svoj nož i čvrsto ga držala. Beatrice se okrenula i vrisnula ugledavši

strašnu pojavu pred njom. Alice ju je slobodnom rukom pritisnula na

auto i jednim zamahom prerezala joj grkljan iz kojeg je tamna krv

šikljala po prednjem staklu auta. Dok je umirala Alice joj priđe uhu i

šapne:

''Ovo je za njega, mladića kojeg si zgazila one noći kučko!''

Pustila ju je. Beatrice pade mrtva. Alice tada pogleda šokiranu Fufy

Micy u zadnjem sjedištu. Uplašena djevojka otvori vrata i napravi par

koraka ne osvrćući se. Alice je rukom zgrabi za rukav i zamahne

97

nožem. I ona je jednako kriva, smatrala je Alice. Svi koji su

prisustvovali zločinu moraju platiti! Ali nož je ne probode jer je tada

Fufy Micy skinula duksericu i nastavila trčati bježeći od nje. Alice je

tračala za njom dok je Fufy Micy uplakana bježala i očajno dozivala

pomoć. Kada je Alice prepoznala svjetla benzinske stanice u daljini

odustala je ostavivši malu Fufy Micy da se spasi. Nju će dovršiti neku

drugu noć.

Par dana dana poslije, Alice je zamalo vrištala od veselja kada je

ugledala oglas za posao koju traži obitelj Martin. Tražili su kućnu

pomoćnicu u Caroll aveniji, LA. Morala je dobiti taj posao, tako da je

odmah posla e-mail sa svojom preporukom da je zainteresirana raditi za

njih sa cijenom po dogovoru. Sljedećih par dana je bila mnogo

nestrpljiva i sve je pomno planirala. Čak je na ogledalu vježbala svoj

razgovor sa Jimom Martinom u nadi da će je primiti. Bila je

nezaposlena i živjela je u malenom stančiću jedna plaćajući stanarinu.

Kada su je primili dobila je dvostruko, novac i garantovanu osvetu.

Idućih dana Alice Griffin se vječito trudila kako bi ostavila dojam

vrijedne i dobre kućne pomoćnice. Čistila je prašinu s njihovih knjiga,

kuhala im je obroke, prala rublje i smišljala kako da ih sve ubije. Mogla

je zapaliti kuću, umoriti ih otrovnim gasom, otrovati im hranu, ali ne.

Željela je da ih polako uništi, jednog po jednog. Željela je da se igra sa

njima. Jim je bio najbolji prema njoj, tako da je odučila da ga poštedi,

poslavši ga u zatvor.

Onaj dan kada je iskruživala bundave za Noć vještica zajedno sa

Samovom djevojkom, Bonnie, već je smislila osvetu. Kada je Bonnie

Cruz pošla kući, Alice je pozove da joj pomogne odnijeti neke bundave

na sprat. Ostavile su bundave u Jimovoj sobi. Bonnie je cinično

komentirala stil spavaće sobe, kada je Alice hladnokrvno izvadila nož

koji je sakrila u bundavi i ubila Bonnie. Djevojka prigušeno vrisne i

padne na pod. Zaključala je sobu. Mrtvo tijelo djevojke je vukla po sobi

i sakrila u ormar. U blizini je ostavila i poklon, nož kojim je onu noć

98

ubila Beatrice. Još je imao krvi na sebi, tako da će dobro poslužiti

njezinom planu. Malo je razbacala sobu da izgleda kao da je bilo borbe.

Sva je soba bila krvava, uključujući i samu Alice. Izašla je iz sobe i

okupala se. Kada je Jim stigao sa posla, krvavi nož je stavila na podu u

njegovoj sobi. Iz kuće je izlazila sa osmijehom na licu. Bila je još

sretnija kada je saznala da je plan upalio i da je Jim u zatvoru.

I sada je ona u policijskom autu, uhapšena. Ubila je pola obitelji i

nije joj žao. Ne kaje se ni malo i spremna je odsluži svoju kaznu. Samo

kada bi znala, da zatvor u koji je šalju je zapravo zatvor Redthrone u

kojem je i Jim.

99

19

Jim Martin nije mogao da shvati zašto ga svi zatvorenici tako

gledaju. Zakleo bi se da je čak čuo kako šapuću njegovo ime i da nešto

pričaju iza leđa. O čemu se tu radi? Žalio je što više nema njegovog

prijatelja Felixa koji bi mu objasnio o čemu je tu riječ. I taj pogled koji

su mu upućivali ostali, nije bio neprijateljski. Bio je to pogled prepun

nade, divljenja. I tada mu je prišao jedan od mlađih zatvorenika i glasno

viknuo:

''Jim slobodan si! Slobodan. Uhvatili su ubicu koji ti je namjestio!''

Jim nije imao pojma o čemu je mladić pričao. I tada je shvatio.

''Kako znaš za to?'' pitao ga je kriomice.

''Rekao nam je Ben. On je čuo kako u kuhinji pričaju o nekom

čovjeku kojem je smješteno jer su uhvatili pravog ubicu. U početku

nismo znali o kome je riječ, ali kasnije smo doznali da su pričali o

nekome iz Los Angelesa. A to si ti!''

Jim problijedi. Ovo je vrlo moguće istina. Ben je zatvorenik koji je

radio u kuhinji i vjerovatno je načuo o nekom traču koji nisu česti ovdje

u Redthronu. Ako je sve to istina, to znači... da Jim može konačno poći

kući?! Ni sam nije znao kako da se osjeća u ovom trenutku. Bile su to

izmiješane emocije radosti, slobode, čežnje i nostalgije. Sjeo je na

najbližu stolicu dok su mu suze kapale na pod.

Kada se vratio u svoju ćeliju još jednom ju je dobro osmotrio. Ovo je

bio njegov dom protekli mjesec dana. Ali više ne, on sada dolazi. Sjedio

je tako na krevetu sanjareći o slobodi i čekajući da dođu po njega. Ali

niko nije došao. Prošla je i večera a on je i dalje čekao. Nema nikoga.

Zašto ne dođu da ga oslobode? Legao je na krevet ali nije dugo zaspao.

Probudio se u ranu zoru. Sjeo i ponovo čekao. I tada osjeti da nešto nije

kako treba. Čuo je grube korake koji su odjekivali hodnicima Redthrone

zatvora. Nada mu se ponovo vratila kada je ugledao dva stražara kako

otključavaju njegovu ćeliju i vode ga nekuda. I dalje je imao lisice na

rukama. Mislio je da će ih skinuti kada izađe vani. Hodao je između

100

njih pokušavajući da im prati korak. Nisu mu ništa govorili niti se

usuđivao da ih išta pita. Nije ih smio čak ni pogledati. Vodili su ga na

glavni ulaz u Redthrone. To je to. Konačno izlazi. Taman kada se

približavao izlazu, u zatvor uđoše također sva stražara vodeći sa sobom

novog zatvorenika. Ali to nije muškarac, to je žena! Sigurno je odvode

u ženski odjel zatvora Redthrone. Ali samo malo. On je poznaje. To je

Alice? Alice Griffin! I dovoljan je sam jedan njezin pogleda prepun

mržnje i zla da Jim shvati ko je ona. I tada mu je sve sinulo kroz glavu.

On izlazi, ona ulazi. On je nedužan, ona je kriva. Obuze ga neizdržljiv

nalet bijesa i pokušao se oteti stražarima i baciti se na Alice. Želio je da

je smrvi, da je uništi. Jedva su ga zaustavili i na koncu se smirio. Kada

mu je nestala iz vida glasno je viknuo za njom:

''Idi kvragu!''

Vani ga je čekao jedan od kombija. Uveli su ga unutra. I dalje je imao

lisice na rukama. Ali sve to nije primjećivao jer je osjećao neopisivu

sreću što će Alice boraviti u užasnom mjestu gdje je on boravio, u

samome paklu. Vozili su se. I na umu mu je bila samo jedna stvar o

kojoj nije mogao prestati da misli, njegova porodica i njegov dom. Ali

put kojim su se vozili učini mu se poznatim. Pustinjsko rastinje

postepeno je prelazilo u grmlje, drveće se do guste šume. I tada se

ponovo razočara shvativši da ga oni neće osloboditi. Oni ga ne vode

kući u Los Angeles. Vode ga u onu istu šumu gdje je prvi put okušao

Strašnu subotu. Počeo je naglo skakati i divljati.

''Ja sam slobodan! Morate me osloboditi! Pravi ubica je uhapšen!

Čujete li me! Vratite se!'' očajnički i bijesno se derao.

Nisu mnogo obraćali pažnje na njega. Jedan od stražara se okrene i

rekne mu:

''Zar misliš da smo toliko glupi? Da te oslobodimo i pustimo da

vlasti ispričaš dirljivu pričicu o Redthronu. Pustit ćemo da priroda obavi

naše prljave poslove!''

101

Kombi se zaustavio. Stigli su. Tek kada se popeo na drvenu

platformu skinuli su mu lisice. Pripremao se da skoči ali oni ga gurnuše

i nasmijaše se. Pao je na glavu ali je brzo došao sebi jer je gusta trava i

rastinje ublažilo njegov udarac. Ustao je i nije se više osvrtao. Mora na

vrijeme stići na drugu stranu ako želi da ostane živ. Znao je otprilike

koliko je daleko druga platforma. Trčao je brzo i ravno naprijed. U

proteklih sedam dana je naporno vježbao i trčao kako bi mogao lakše

proći Strašnu subotu. To mu sada mnogo pomaže, jer je trčao mnogo

brže nego prije mjesec kada je bježao ovom šumom ne znajući šta ga

čeka. Ali nedugo je čuo onoga čega se najviše bojao u toj šumi. Režanje

iz daljine mu je slilo strah u kosti. To mora da je ona zvijer od koje su

bježali onda kada je tek stigao. To je ona zvijer koja je zatvorenika koji

nije stigao na vrijeme odvukla duboko u šumu i rastrgala na dijelove.

Nikada nije ni vidio to čudovište i nadao se da neće.

Sada se nalazio u najdubljem i najgušćem dijelu šume. Ovdje je

toliko mračno da je jedva primjećivao stabla i grane koje je zaobilazio.

Uskoro je opet postajalo svjetlije što je dalje išao prema kraju. Drveće

se prorijedilo i konačno je došao do manje čistine. Stigao je, ali na

drugom kraju niko ga nije čekao. Nije bilo ona dva stražara niti drvene

platforme na koju bi se trebao popeti. Nema ničega. Ostao je sam.

Stražari su ga ostavili i otišli da ga zvijer dokrajči. Shvatio je da nisu

planirali da ga vrate u Redthrone. Znači ovo je njegov kraj?

Na mjestu gdje je šuma završavala ugledao je kako neko biće izlazi i

ide prema njemu. To mora da je zvijer. Tada je otkrio da se radi o

ogromnoj divljoj mački. Zvijer je bila puma. Imala je crno kao ugljen

krzno koje je odbijalo sunčevu svjetlost. Bila je to veličanstvena i

moćna zvijer. Ubojita i smrtonosna. Išla je prema njemu. Želio je da joj

umakne ali nije imao kamo. Put za dalje mu je ograničavala visoka

metalna ograda koja je okruživala čitavu šumu. Što sada? Okrenuo se, a

zvijer je trčala prema njemu. U zadnjem trenutku stavio je podlaktice da

zaštiti lice kada je skočila na njega. Pali su na tlo i kotrljali se par puta.

102

Puma ga je napadala i grebla. Jim se opirao i pokušao je skinuti sa sebe.

Izgrebala ga je po licu, rukama i trbuhu. Zinula je da zarije svoje oštre

zube u njegovo meso. Rukom joj je svom snagom zatvarao čeljust.

Snažno ju je odgurnuo sa sebe i što je brže mogao ustao je i bježao

nazad u šumu. Mahom je otkinuo suhu granu nekog drveta dok je

očajnički trčao šumom. Kraj koji je otkinut bio je prilično oštar.

Poslužit će svrsi. Čuo je njezine korake iza sebe. Naglo se okrenuo i

zastao. Potom je on pošao prema njoj. Kolac koji je otkinuo snažno je

gurnuo ka zvijeri. U tom trenu puma je skočila i otvorila čeljust. Jim joj

zabode kolac u usni otvor probivši joj mozak. Pala je na njega

umrtvljena. Gurnuo je umrtvljeno tijelo životinje sa sebe i još tako par

momenata ležao ne vjerujući da je uspio.

Kada je ustao, vratio se nazad na početak. Ovaj put nije trčao. Tek

tada se uvjerio koliko je put zapravo dug. Popeo se na platformu i

skočio na metalnu ogradu. Penjao se uz nju i spuštao nazad na drugu

stranu. Uspio je. Sada je slobodan. Sada je spreman poći kući. Više ga

ništa ne može spriječiti.

I tek sada, nakon dugo vremena, Jim Martin se ponovo osjećao kao

pobjednik.

103

20

Nedjelja. Sam se upravo vraćao kući iz crkve. Nosio je crno i samo

crno. Nije se više smijao. Naglo je iz mladića prerastao u odgovornog

muškarca. Sada je glava obitelji koja se sastoji od samo jednog člana,

njega. Ostao je jedini ukućanin obitelji Martin.

Kada je došao kući, zapalio je po svijeću pored slike za svakog koga

je izgubio. Najprije za njegovu majku Beatrice Martin čiji je topli

osmijeh mogao usrećiti svakoga. Zatim za Bonnie Cruz, njegovu

harizmatičnu djevojku koja je bila sasvim nedužna. Sljedeća svijeća bila

je najmijenjena njegovoj sestrici Wendy Martin ili kako je ona voljela

da je zovu, Fufy Micy. Iako se nije baš najbolje slagao sa njom sada mu

silno nedostaje. Tu je i slika Monice Lewis, njegove tete koja je

pristigla u pomoć kada im je bilo najteže. Svoj život je izgubila otkrivši

identitet ubice. Posljednja svijeća je bila za Jessicu Lewis, ogorčenu

staricu koja je ispijala boce i boce alkohola, staricu koja je uprkos

svemu imala srce i znala da voli. Pogledao je sve slike i u očima mu se

nakupe suze koje nije želio da pusti.

Tada se sjetio Jima. Što li je sa njim? Njega su trebali pustiti. Čudio

se gdje je do sad. Možda ga nisu ni namjeravali pustiti? Ili možda...

možda nije preživio okrutnosti zatvora u kojem je boravio, a nisu željeli

da mu to saopće jer je ionako izgubio previše.

Sjeo je na fotelju i iz daljine ponovo posmatrao slike sa zapaljenim

svijećama. Ovaj put je zaplakao.

Kada je sat otkucavao za podne, neko snažno i grubo pokuca na

glavna vrata. Sam diže glavu i nespretno obriše suze sa uplakanog lica.

Otvorio je vrata i ugledao svoga oca, Jima Martina. Prvi momenat ga

nije mogao ni prepoznati jer ga nije bilo pola. Jedva je stajao i bio je sav

poderan i prljav. Pokisao i neokupan. Gladan i žedan.

''Tata?!'' Sam zajeca i baci se u zagrljaj svome ocu.

Trenutak su tako stajali i uživali u ponovnom susretu. Posljednji put

kada su se vidjeli Sam ga nije mogao ni smisliti jer je mislio da je ubio

104

Bonnie. Ušli su unutra. Kada je Jim ugledao sve one slike i svijeće, nije

mu trebalo objašnjavati. Shvatio je. Zajecao je i pao na koljena pred

stolićem sa slikama ubijenih. Plakao je kao dijete. Najviše zbog Fufy

Micy. Ali onda ga zabolje i bol za njegovom suprugom Beatrice i za

svima ostalima. Kada se umirio, Sam ga je poslao da se okupa i dao mu

čistu odjeću. Za to vrijeme je na brzinu ispekao piletinu sa krompirima i

napravio sok.

Jim je jeo gušeći se.

''Ovako dobru hranu nisam mjesecima jeo!'' uspio je da izusti

gutajući.

Sam je prvi put sam napravio nešto nalik jelu tek sada, i zaključio je da

je zatvorska hrana morala biti odvratna ako je njegovo zagorjelo jelo

tako krasno.

''Što ti se dogodilo? Zar si pobjegao?'' znatiželjno je pitao Sam jer

nije imao priliku da ga ranije pita.

''Oni su nas tamo mučili sine, znaš. Svake subote, slali su nas u šumu

gdje bi nas divlja puma tjerala i kidala na komade. Bili smo i u jezeru i

plivali sa krokodilima. Jedan je bio odmah iza mene. Čak me i ugrizao'',

rekao je i pokazao mu ožiljak na nozi.

''Ako nisi dovoljno brz, nema te. I kada su saznali da sam nedužan i

da me treba osloboditi, nisu me pustili. Odveli su me u šumu i tamo

ostavili. Morao sam ubiti zvijer. Vidiš šta mi je uradila'', pokazao mu je

izgrebano lice i ruke od oštrih kandži pume.

''Tako sam izašao iz šume i krenuo kući. Tri dana sam putovao.

Stopirao sam. Pričao sam priču svima koji su bili voljni da me voze.

Dio puta sam išao i pješke, nogama!'' govorio je svoju životnu priču, a

Sam ga je pozorno slušao. Divio se njegovoj hrabrosti i upornosti za

preživljavanjem.

Kada je Jim prepričao svome sinu ukratko što mu se sve događalo,

tada je on pitao njega što se kod kuće dešavalo. Sam mu je polako

pričao od onoga dana kada je optužen pa do danas šta se dogodilo.

105

Kako je došla teta Monica iz New Yorka kako bi se brinula o njima.

Pričao mu je o onoj strašnoj noći kada je ubica provalio u kuću i ubio

Fufy Micy. Pričao mu je i kako je pronašao tragove i krv ubijene

Monice koja je saznala da je ubica Alice Griffin. Te na kraju kako je

ubila Jessicu i pokušala ubiti njega ali su je tada konačno uhapsili.

''Nadam se da će kuja platiti za ono što je učinila!'' ogorčeno je rekao

Sam.

''Oh, ne brini sine. Platit će itekako!'' bezbjedno je rekao Jim.

''Kako si tako siguran?''

''Znaš, sreo sam je tamo, u Redthrone zatvoru. Tamo imaju i ženski

odjeljak. Vidio sam njezine oči prepune mržnje. Užas! I tada mi je

laknulo, da će ona proći sve ono kroz šta sam ja prošao ili još gore! U

početku, kada sam se tek domogao slobode, zamišljao sam kako ću

prijaviti to mjesto vlastima da ga zauvijek zatvore. Sada razmišljam...

Ali ne, neću to učiniti! Nju bi tada sigurno premjestili u neki pristojniji

zatvor. Ne! Ona zaslužuje da tamo bude!''

''No, bezobzira na to kakvu će ona kaznu dobiti, to neće vratiti našu

obitelj. Naši životi više nikada neće biti isti'', zamišljeno je rekao Sam.

Kada je pala noć, Sam je ponovo začuo kucanje na vratima. Čudeći

se ko bi to mogao biti otvorio je. Prvo što je ugledao bila je crvena

blistava kosa i crvene napućene usne.

''To sam jaaaa!'' radosno je uzviknula.

Sam nije mogao da vjeruje. Pred njim je stajala Monica Lewis, njegova

teta! Smijala se gledajući ga tako zbunjenog.

''Šta? Ali kako?''

''Vratila sam se iz mrtvih'', rekla je i namignula mu.

Ušli su unutra. Došao je i Jim.

''Monica?! Ali Sam je rekao da si ubijena!''

''Lažirala sam svoju smrt. Žiletom sam sjekla vene kako bih

napravila krvavi scenario. I slušajte me, da to nikada niste radili. Jer

boli kao ludo! Malo sam kose odrezala i par komadića kože. Užasno!

106

Ni sad nisam zarasla. Saznala sam ko je ubica na internetu. Našla sam

članke u kojima je pisalo da je ona bila djevojka mladića kojeg je

Beatrice pregazila. Bila je sa njim u autu te se odučila na osvetu.

Mnogo je lukava ta djevojka! Namjerno sam ostavila laptop i historiju

sa člancima kako bi Sam mogao pročitati ko je ubica. Alice je sve iz

daljine pomno pratila te kada sam otkrila da je to ona, morala sam

umrijeti, nestati. Tako sam otišla u najskuplji hotel koji si Alice ne bi

mogla priuštiti. I dalje nisam mirno spavala. Tako da sam se prerušila i

pratila Alice u stopu. Kada sam shvatila da se uputila vama, odmah sam

anonimno pozvala policiju!'' ispričala im je.

''To si bila ti!'' uzbuđeno je uzviknuo Sam.

''Da. A kada sam se uvjerila da su je uhapsili odletjela sam prvim

letom u New York i pokupila Franka ovamo. Odlučili smo da se

preselimo ovdje u Los Angeles!'' uzbudljivo je najavila.

''Ja imam bolju zamisao'', rekao je Jim.

''Zašto se ne biste preselili ovamo? Nama?''

''Kuća je ionako velika za samo nas dvojicu, a ionako smo sada

sami'', dodao je Sam.

''Stvarno tako mislite?''

''Da.''

''Pa... bila bi mi čast da postanem dio vaše porodice!'' rekla je

zahvalno.

Nasmiješili su joj se.

Ugledala je sto sa slikama umrlih. Pustila je par suza i popravila

šminku. Zgrabila je svoju svijeću i ugasila je. Poslije joj je Sam nasamo

ispričao kako mu je Jessica na umiranju rekla koliko je voli i koliko se

ponosi njome, a Monica je automatski zaplakala. Ostavio ju je samu, a

kada se isplakala večerali su uz vino.

''Za bolje sutra i za naše voljene koji nisu sa nama'', nazdravio je Jim.

U narednih par mjeseci desilo se tako mnogo toga. Sam je otišao

studirati pravo. Ovo iskustvo ga je opametilo i učinilo boljim čovjekom.

107

Monica Lewis više nije pjevala. Dovoljno je zaradila novaca da više

nikada ne mora raditi. Udala se za Franka i sada je plesala samo za

njega. Preselili su se kod Jima jer je sad ostao sam od kako Sam studira.

Bili su potrebni jedni drugima, znali su to. Sada su na medenom

mjesecu u Italiji. Monica ni sama nije mogla izraziti riječima koliko ga

voli i koliko je puna života.

Jim je ostao kod kuće. Osjećao se slobodnim i uživao je u svakom

danu svoje slobode. Kao što je i rekao, nije prijavio zatvor Redthrone.

Čak je par puta i vidio u mislima kako Alice Griffin stoji na drvenoj

platformi gledajući u jezero puno krokodila koje mora preplivati.

I tako svako na kraju dobije ono što je zaslužio.

108

21

-Prije dvije godine-

''Kvragu!'' bijesno je uzviknuo Jay Brown naglo zaustavivši auto

pored Silver Lake Meadow jezera.

''Što je bilo?'' uplašeno je pitala Alice osjetivši da se njegov auto

pokvario.

''Auto je stao. Moram da vidim šta mu je. Ti pozovi pomoć dok ne

smislim što ćemo'', rekao joj je nešto smirenije te izašao.

Otvorio je haubu i nešto čeprkao u nadi da će ga popraviti. Alice je

izašla i sjela u stražnje sjedalo gdje joj je bila tašna. Jay je ruke do

laktova uprljao crnim uljem i znao je da gubi vrijeme. Tada je u daljini

ugledao auto koji je išao prema njima. Stao je na rub ceste i mahao

nadajući se da će mu stati i pomoći. Ali nisu mu stali. Tamnocrveni

Peugeot je prešao preko njega i zgazio ga. Tada su stali. Alice je taman

ispao mobitel iz ruku kada je to vidjela svojim očima iz njegovog auta.

Ljudi su izašli iz auta i čula je kako pričaju da je mrtav. Željela je da

plače i vrišti ali se strpila. Stavila si je ruku na usta dok su joj suze tekle

niz obraze. Pregazili su joj mladića kojeg je voljela do neba, i sada ga

nema. Na retrovizoru je ugledala da neki čovjek prilazi autu. Brzo se

sagnula i skvrčila na podu stopivši se sa tamom. Jim Martin je gledao u

autu ima li koga. Na njezinu sreću, nije ju vidio. Ali ona njega jeste.

Vidjela je njegovo lice i jedino što joj je padalo na pamet jeste smrt.

Čula je njihov plan. Čula je kako planiraju da lažiraju njegovu

nesreću. Kako bijedno. Bijes u njoj je kipio ali nije mogla ništa da

poduzme. Jessica i Wendy su kamenjem lomile prednje staklo. Alice je

umalo umrla od straha kada je to čula. Ali od lupanja stakla nisu je

primijetile. Potom su auto gurali u vodu. Alice se sada pokaje što je

ostala. Što ako se utopi zajedno sa autom? Što ako ne uspije izaći. Čim

je Jayov auto potonuo na dno, otvorila je vrata i ponovo ih zatvorila.

Nije izranjala na površinu. Tek kada je čula da odlaze ponovo je

109

izronila. Izašla je na obalu i dugo tako gledala u jezero koje je sada

postalo njegov grob. Plakala je.

Kući je stigla tek u zoru. Niko joj nije želio stati, a nije imala čime

da koga nazove. U svom malenom stančiću, svukla je odjeću sa sebe i

istuširala se. Obećala je sebi da neće misliti na Jaya i da neće plakati, ali

suze su jednostavno tekle iz njenih crvenih očiju. Kada se okupala,

ogrnula se u bijeli ogrtač i skuhala čaj od kamilice koji je polako

pijuckala razmišljajući o onome sinoć.

Opustila se i dobro preispitala što i kako da radi. Zaključila je da ima

dvije opcije na raspolaganju. Jedna od njih je da se ne osveti. Tada bi

trpjela bol u sebi ali ne bi prljala ruke i mučila se tragajući za obitelji

krvnika koji su to učinili. Druga opcija je da se osveti. Da pobije one

koji su krivi i da uništi njihovu obitelj jer je Jay bio njezina obitelj. On

je bio sve što je ikada željela i što je ikada imala. Ali osvetom, dobro je

znala, sebi će uništiti život. Na tren je razmišljala. Premišljala se dugo. I

tada je konačno odlučila.

Rekla je samoj sebi poluglasno:

''Mislim da ću se ipak osvetiti.''

KRAJ

110

30.8.2015.