Upload
chierputain
View
264
Download
2
Embed Size (px)
Citation preview
7/30/2019 Crvena Bukva
1/183
7/30/2019 Crvena Bukva
2/183
Prije mnogo godina postojao je i gospodin Kennedy, ali je umro od upale
plua, mnogo prije no to je otac Gunn doao u Shancarrig. Svake se
godine za njega molilo na misi na godinjicu njegove smrti i svake je
godine tuno lice gospoe Kennedy postizalo neto to se inilo
nemoguim: jo alosniji izgled. No, iako datum nije bio ni blizu
godinjice smrti njezina mua, gospoa Kennedy bila je prilino mranog
raspoloenja, a sve zbog kole u Shancarrigu.
Budui da se radilo o posjetu biskupa, gospoa je Kennedy mislila da biona, kao domaica sveenika, trebala biti nadlena za sva dogaanja. Nije
se eljela nametati, kako je mnogo puta rekla, no je li ocu Gunnu
situacija usitinu jasna? Moe li se uistinu oekivati da oni uitelji,
oni svjetovni uitelji iz kolske zgrade i ona djeca koju tamo
poduavaju, zaista budu nadleni za ceremoniju?
- Nisu navikli na biskupe - rekla je gospoa Kennedy, dajui naslutiti da
je dorukovala, ruala i veerala s predstavnicima viih crkvenih
stalea.
No, otac Gunn bio je nepopustljiv. Prigoda je bila posveenje kole,
biskupov blagoslov, jo jedna ceremonija u nizu ceremonija povodom Svete
godine, ali trebalo je ukljuiti djecu i uitelje. Nije to bilo neto
ime upravljaju sveenici.- Ali, monsinjor O'Toole je glavni - protivila se gospoa Kennedy.
Postariji, krhki upnik nije igrao veliku ulogu u zbivanjima u upi, sve
je obavljao njegov ustri, energini kapelan, otac Gunn.
Iz mnogo bi razloga, dakako, bilo mnogo jednostavnije prepustiti glavnu
rije gospoi Kennedy, dozvoliti joj da pokrene svoj stroj i organizira
pripremanje mlitavih biskvita, teko probavljivih krema i velikih posuda
s ajem, koji su bili obiljeja mnogih crkvenih sveanosti. No, otac Gunn
bio je neumoljiv. Dogaaj je namijenjen koli i kola e ga voditi.
Zamiljajui gospou Kennedy kako stoji u eiru i rukavicama te alosno
negoduje, molio je Boga da stvar bude uspjeno obavljena, da nadahne
mlade uitelje, Jima i Noru Kelly, da je pravilno organiziraju. I da
barem donekle dre pod nadzorom tu bandu malih divljaka koju poduavaju.Naposlijetku, i Bog ima udio u itavoj stvari, davanje smisla Svetoj
godini vano je i za upu. Bog sigurno eli da sve to uspije, ne samo
kako bi se zadivilo biskupa, nego kako bi se djeca prisjetila kole i
svih vrijednosti koje su nauila u njoj. Ocu Gunnu veoma se sviala
kola, ta malena, kamena graevina ispod kronje ogromne crvene bukve.
Oboavao je posjeivati je i promatrati glavice nagnute nad biljenicama.
- Tko oklijeva, gubi vrijeme - marljivo su prepisivali.
- to mislite, to to znai? - jednom je upitao.
- Ne znamo to to znai, oe. Samo moramo prepisati - usluno je
objasnilo jedno dijete.
Nisu zapravo bili tako loi, djeca iz Shancarriga - redovito je sluao
njihove ispovijedi. Najgori grijeh, i to onaj za koji se morao sjetitiodmjeriti teku kaznu, bilo je vjeanje o stranji dio kamiona. Koliko je
otac Gunn uspio shvatiti, bilo je to dranje za stranji dio vozila u
pokretu i vonja bez vozaeva znanja. Taj je in, sasvim razumljivo,
izazivao uasan bijes i negodovanje roditelja i prolaznika te je otac
Gunn morao ukazati na veliinu zlodjela odreujui pokoru od dvanaest
krunica, koja je bila gotovo neuvena u sustavu djejih pokora. No,
izuzevi vjeanje o kamione, oni su dobra djeca, zar ne? Sluit e na
ast koli i Shancarrigu kad doe biskup, zar ne?
itavo polugodite djeca nisu razgovarala gotovo ni o emu drugome.
Uitelji su im stalno ponavljali kolika je to ast. Biskup inae ne
posjeuje tako male kole kao to je njihova. Imat e ga priliku vidjeti
na vlastitom terenu, za razliku od toliko druge djece u zemlji koja ga
nisu vidjela sve do odlaska na krizmu u veliki grad.
Provodili su dane i dane istei kolu. Bojali su prozore, kao i vrata.
7/30/2019 Crvena Bukva
3/183
Sprema za bicikle tako je pospremljena da je se nije moglo prepoznati.
Uionice su se dotjerivale sve dok nisu zasjale. Moda e Njegova milost
razgledati kolu. Nije bilo sigurno, no trebalo je raunati na svaku
mogunost.
Dugaki stolovi napravljeni od dasaka na nogarima bit e ureeni ispod
stabla crvene bukve, koja je dominirala kolskim dvoritem. Prekrit e ih
istim bijelim plahtama, a gospoa Barton, lokalna krojaica, izvezla je
draesan porub tako da ne izgledaju kao plahte. Postavit e vreve sacvijeem, kiticama jorgovana i prekrasnih samoniklih ljubiastih orhideja
koje u lipnju rastu u umi Barna.
Bit e tamo i poseban stol sa Svetom vodom i zaista kvalitetnim bijelim
stolnjakom, kako bi Njegova milost mogla uzeti srebrnu licu i poprskati
vodom, ponovno posveujui kolu Bogu. Djeca e pjevati "Vjera naih
otaca", a budui da e se bliiti Tijelovo takoer e pjevati "Slatki
boanski sakrament". Svaki su dan imali probe i sad su ve cijeli tekst
znali napamet.
Pitanje hoe li djeci biti dozvoljeno sudjelovati u samoj gozbi bilo je
nekako neizvjesno. Hrabriji su se usudili raspitivati o tome, no odgovori
nikad nisu bili zadovoljavajui.
- Vidjet emo - rekla je gospoa Kelly.- Ne mislite uvijek na svoje eluce - rekao je gospodin Kelly.
To im ba nije ulijevalo mnogo nade.
Iako se sve trebalo odvijati u koli, znali su da sredite zbivanja nisu
djeca. Sve je to radi upe.
Dakako, neega e biti, to su znali. Ali tek nakon to se odrasli poteno
najedu. Moglo bi biti samo obinog kruha i maslaca s malo ostataka mase
od sendvia, ili jednostavnijih kolaa kad nestanu oni s glazurom i
okoladnim preljevom.
Gozba je trebala biti pripremljena zajednikim naporom mjetana
Shancarriga te je svako dijete bilo upueno u odreeni dio. Gotovo nije
postojalo kuanstvo koje nije davalo doprinos.
- Bit e nekoliko zdjela sa elatinom i lagom s jagodom na vrhu - biloje poznato Nessi Ryan.
- To je za odrasle! - Eddie Barton osjeao je nepravednost te injenice.
- Moja mama e napraviti elatinu i dati vrhnje. Gospoa Kelly je rekla
da e ga istui u koli i u posljednji tren staviti ukrase, kako se ne bi
otopili.
- I okoladna torta. I to dvije cijele - rekla je Leo Murphy.
inilo se veoma nepotenim da sve to bude za biskupa, sveenike i velike
gomile raznoraznih odraslih, pred kojima se, kako su dobili uputu,
odnosno naredbu, moraju pristojno ponaati.
Narednik Keane bit e nazoan, reeno im je, kao da e ih on osobno sve
odvesti u zatvor u veliki grad budu li samo pisnuli kad ne treba.
- Morat e nam neto dati - rekla je Maura Brennan. - Inae ne bi bilopravedno.
Otac Gunn uo je te rijei i ostao zadivljen djejom nevinou. Bilo je
dirljivo to dijete poput male Maure, kerke Paudieja koji popije svaki
novi kojeg se domogne, jo uvijek vjeruje u pravdu.
- Zasigurno e neto ostati za tebe i tvoje prijatelje, Maura - rekao je,
nadajui se da e je to utjeiti, no Maura se zarumenjela. Nije ba
preporuljivo da sveenik uje kako ezne za hranom prilikom svete
prigode. Zastala je i pustila da joj kosa padne preko lica.
No, otac Gunn imao je drugih briga.
Biskup je bio mrav i tih ovjek. Kad se kretao, nije hodao, nego se
prije moglo rei da je klizio. inilo se kao da ispod duge sveenike
sutane ili ruha nalik kraljevskom ima kotae, a ne stopala. Ve je dao do
znanja da e radije hodati nego se voziti od eljeznike postaje do
kole. To je veoma lijepo ako si osoba koja klizi i ako je dan svje. No,
7/30/2019 Crvena Bukva
4/183
nee biti ba tako dobro bude li dan vru i biskup primijeti neprivlane
osobine Shancarriga.
Poput puba Johnnyja Finna. Johnny je rekao da e iz potovanja prema
prigodi zatvoriti vrata, no nije imao namjeru istjerati muterije.
- Pjevat e. Bit e neuljudni - pokuavao mu je dokazati otac Gunn.
- Pomislite kakvi bi bili vani na ulici, oe. - Vlasnik puba bio je
ustrajan.
Toliko se govorilo o tome danu i toliko se vanosti pridavalo broju ljudikoji e biti nazoni da su djeca postajala sve nervoznija.
- Nema dokaza da emo uope dobiti elatine i laga - rekao je Niall
Hayes.
- Nisam uo da se govori o posebnim zdjelama, tanjurima ili vilicama.
- A puste li s lanca ljude poput Nellie Dunne, pojest e sve to se nae
pred njima. - Nessa Ryan ugrizla se za usnicu od uznemirenosti.
- Posluit emo se mi ve - rekao je Foxy Dunne.
Pogledali su ga razrogaenih oiju. Sve e se prebrojavati, ubili bi ih,
sigurno je poludio.
- Sredit u to na sam dan - rekao je.
Otac Gunn nije dobro spavao nekoliko dana prije ceremonije. Bilo je dobroza njega to nije uo Foxyjeve planove.
Gospoa Kennedy rekla je da e za sluaj nude pripremiti neto osnovnih
zaliha u kuhinji upnoga dvora. Za svaki sluaj, za svaki sluaj.
Ponovila je to nekoliko puta.
Otac Gunn nije joj elio pruiti zadovoljstvo pitajui je za sluaj ega.
Predobro je znao odgovor. Mislila je: Za sluaj da se njegovo budalasto
uvjerenje kako se laicima u maloj kolskoj zgradi smije dopustiti da vode
ogromnu javnu vjersku ceremoniju pokae pogrenim. Odmahivala je glavom i
odjenula se od glave do pete u crninu, u ast prigode.
Tri su dana dobrovoljci pokuavali uljepati eljezniku postaju. CIE,
dravna eljeznika tvrtka, nije dodijelila ni novia za njezino
bojanje. ef postaje, Jack Kerr, nije bio nimalo voljan pustitidrutvancu amatera da rade to im je volja. Naglasio je kako njegove
upute ne ukljuuju neodgovorno postupanje s imovinom tvrtke i bojanje
postaje svim duginim bojama.
- Obojat emo je u sivo - preklinjao ga je otac Gunn.
Ali ne. Jack Kerr nije htio ni uti za to, a bio je uasno uvrijeen kad
je vidio da plijeve gredice i sijeku maslake.
- Biskup voli cvijee - tuno je rekao otac Gunn.
- Neka onda donese vlastitu kiticu koja mu se slae s haljom - rekao je
potar Mattie, jedini ovjek u Shancarrigu koji je bio dovoljno smion da
javno kae kako ne vjeruje u Boga i kako stoga nee biti tako licemjeran
da ide na misu ili prima sakramente.
- Mattie, nije sad trenutak da ulazimo u teoloke rasprave - molio ga jeotac Gunn.
- Raspravljat emo kad god ponovno doete k sebi, oe. - Mattie je bio
nepogreivo utiv i ponaao se pomalo suvie zatitniki za ukus oca
Gunna.
Ali, bio je dobroduan. Prenio je busene cvijea iz Barne i zasadio ih u
gredice na postaji. - Recite Jacku da je izraslo kad ste prevrnuli zemlju
- savjetovao je. Ispravno je procijenio da se ef postaje ne razumije u
prirodu i da ga ne zanima vrtlarstvo.
- Mislim da mjesto izgleda sasvim u redu - uli su kako Jack Kerr mrmlja
dok su stajali ekajui biskupov vlak. Osvrtao se po promijenjenoj
eljeznikoj postaji ne primjeujui nita razliito.
Biskup je otmjeno iziao iz vlaka. Svijen je poput slova S, alosno je
pomislio otac Gunn. Bio je graciozan, uspravljao se ili saginjao
razgovarajui sa svakim ponaosob. Bio je iznimno prijazan, nije
7/30/2019 Crvena Bukva
5/183
zamuckivao niti se uzrujavao, zapamtio je svaije ime, za razliku od oca
Gunna, koji je odmah zaboravio imena dvojice uobraenih sveenika u
biskupovoj pratnji.
Nekoliko mlae djece odjevene u bijele ministrantske halje stajalo je
spremno povesti procesiju kroz grad.
Sunce je nemilosrdno sjalo. Otac Gunn uzaludno se molio za jedan od
vlanih ljetnih dana kakvi su bili esti u posljednje vrijeme. ak bi ito bilo bolje od te okrutne vruine.
inilo se da je biskupa zanimalo sve to je vidio. Napustili su postaju i
hodali uskom cestom prema onome to bi se moglo nazvati sreditem grada
da je Shancarrig bio vee mjesto. Napravili su stanku u Crkvi Svetoga
otkupitelja kako bi se Njegova milost u tiini pomolila u podnoju
oltara. Zatim su proli pokraj autobusne postaje, malenog niza trgovina,
Ryanovog poslovnog hotela i Terracea, gdje su ivjeli lijenik, ovdjetnik
i drugi vani ljudi.
inilo se da je biskup kimao s odobravanjem kad su kue izgledale dobro,
a pomalo se mrtio kad su prolazili pokraj siromanijih baraka. No, moda
je otac Gunn sve to umiljao. Moda Njegova milost nije bila svjesna
okolice, nego je samo izgovarala molitve. Dok su koraali, otac Gunn bioje i predobro svjestan vonja rijeke Grane, plitke i blatne. Dok su
prelazili most, krajikom je oka vidio nekoliko lica na prozoru puba
"Poznat po najboljem piu" Johnnyja Finna. Molio se da ne dobiju potrebu
otvoriti prozor.
Potar Mattie lakonski je sjedio na prevrnutoj bavi. Bio je jedan od
rijetkih promatraa, budui da su gotovo svi drugi mjetani Shancarriga
ekali u koli.
Biskup je jedva primjetno ispruio ruku, kao da oekuje da mu se poljubi
prsten.
Mattie je jedva primjetno pognuo glavu i dotakao kapu. Nije to bio
uvredljiv potez, ali nije bio ni naroito pun potovanja. Ako ga je
biskup i shvatio, nije nita rekao. Nasmijeio se na desnu i lijevustranu, a njegovo mravo, aristokratsko lice bilo je potpuno neosjetljivo
na vruinu. Lice oca Gunna nalikovalo je na okruglu, crvenu lokvu znoja.
Prvi znak kole bilo je ogromno stablo, crvena bukva koja je bacala sjenu
na igralite. Zatim se vidjela malena, kamena kolska zgrada sagraena na
prijelazu stoljea. Ceremonija posveenja bila je unaprijed pomno
napisana, a pregledali su je ti birokratski sveenici koji su oblijetali
oko biskupa. Provjerili su svaku rije, za sluaj da je otac Gunn ubacio
neko grdno krivovjerje ili svetogre. Svrha svega bila je u Svetoj godini
posvetiti Bogu kolu i budunost svih mladih ljudi koji e se u njoj
obrazovati. Otac Gunn nikako nije mogao razumjeti zato bi se to smatralo
nekom vrstom doktrinarnog minskog polja. On je samo pokuavao ukljuiti
zajednicu u pravoj mjeri, pokazati im da su djeca njihova nada ibudunost.
Dogaaj je bio gotovo tri mjeseca najavljivan s oltara za vrijeme mise.
Takoer je izraavana pobona nada da e itavo selo biti nazono molitvi
i posveenju. Molitve, pjevanje i kratka propovijed trebali bi trajati
etrdeset pet minuta, nakon ega e se ostaviti sat vremena za domjenak.
Dok su klipsali uzbrdo, otac Gunn vidio je da je sve na mjestu.
Gomila od gotovo dvjesto ljudi stajala je u kolskom dvoritu. Neki su se
mukarci oslonili na kolski zid, ali ene su stajale askajui jedna s
drugom. Bili su odjeveni u najbolju nedjeljnu odjeu. Skupina e se
razmaknuti kako bi propustila malenu procesiju i tad e biskup ugledati
djecu Shancarriga.
Svi su sjali od urednosti - jutros je ve obavio pregled. Nijedan pramen
kose nije bio na krivom mjestu, nije se mogao vidjeti nijedan prljavi nos
ni bosa noga. ak su i Brennanovi i Dunneovi izgledali pristojno. Stajali
7/30/2019 Crvena Bukva
6/183
7/30/2019 Crvena Bukva
7/183
munje.
Njegove su rijei bile tako odlune da je gospoa Barton u istom trenutku
izila iz prostorije. Kroz prozori je vidio kako je poelo ulijevanje
aja i kako je Conor Ryan sretan to radi neto u to se razumije -
toenje limunade.
Lijenik je stigao, zabrinut da se netko razbolio.
- Potrebne su nam vae kirurke vjetine, doktore. Uzmite jedan no, a ja
u drugi pa emo izrezati sve ove kolae i sloiti probrane komade natanjure.
- Za ime Boje, oe Gunn, zato to elite uiniti? - upitao je lijenik.
- Jer su oni crni vragovi koji se skrivaju pod imenom nevine djeice
zubima rastrgali veinu kolaa - rekao je otac Gunn.
Trijumfalno su zakoraili van s tanjurima punim probranih komada kolaa.
- Ima ih jo mnogo! - Otac Gunn sjajio je od zadovoljstva gurajui ih
ljudima u ruke. Budui da se veina nazonih ne bi usudila uzeti toliko
vrsta kolaa koliko su dobili na tanjuru, bili su zadovoljni, a ne
nesretni vidjevi kako stiu u njihovu pravcu.
Otac Gunn kradomice je ispitivao uitelja, gospodina Kellyja, kako se
zovu djeca koja su vjerojatno bila umijeana. Izgovarao je njihova imenau sebi, kao to bi netko ponavljao imena plemenskih voa koji su poharali
i unitili njegove pretke. Dok je sa smijekom posluivao ljude i jurio
amo-tamo, ponavljao je kao da ara: - Leo Murphy, Eddie Barton, Niall
Hayes, Maura Brennan, Nessa Ryan i Foxy Prokleti Dunne.
Primijetio je da se potar Mattie pristao pridruiti skupu te da se
opasno pribliio biskupu.
- Kao to vidim, voljan si jesti hranu opijuma za narod - prosiktao je
kroz kutak usana.
- To je malo grubo od vas, oe - rekao je Mattie, dovravajui prvu
polovicu kolaa s tanjura.
- Progovori s biskupom o bilo kojoj temi i vie nikad nee dostaviti
nijedno pismo u ovoj upi - upozorio ga je otac Gunn.
Bliio se kraj skupa. Uskoro e doi vrijeme za povratak na postaju.
Natrag e se putovati autom. Doktor Jims i gospodin Hayes, odvjetnik,
odvest e biskupa i dvojicu sveenika ija imena nikad nisu utvrena.
Otac Gunn okupio je kriminalce u koli. - Ispravite me ako sam pogrijeio
u identificiranju najpodlijih osoba koje sam ikad imao nesreu upoznati -
rekao je uasnim glasom.
Njihova su mu lica nagovijestila da je njegov izvor podataka uglavnom bio
u pravu.
- Dakle? - zagrmio je.
- Niall nije bio upleten - rekla je Leo Murphy. Ona je bila siuna,
vilasta crvenokosa desetogodinjakinja. Dolazila je iz Glena, velikekue na brdu. Mogla je jesti kolae za uinu svaki dan u tjednu.
- Pa ipak sam malo probao - rekao je Niall Hayes.
- Gospodin Kelly ima velike ruke. Izjavio je kako ih namjerava
upotrijebiti da bi vam slomio vratove, jednom po jednom. Rekao sam da u
provjeriti s Vatikanom, ali siguran sam da bi dobio odrjeenje grijeha.
Moda ak i odlije. - Otac Gunn zaurlao je posljednju rije. Svi su
poskoili od straha. - Ipak, rekao sam gospodinu Kellyju neka ne troi
vrijeme Svetoga oca na sve te oproste i pomilovanja, nego da u se radije
ja pobrinuti za vas. Rekao sam mu kako ste se dobrovoljno javili da
operete svaku posudu, tanjur, alicu i au. Da je to va doprinos. Da
ete pokupiti svaki komadi smea koji je pao na tlo oko kole. Da ete
izvijestiti gospodina i gospou Kelly kad budete zavrili sa svim tim.
Pogledali su se u oaju. Bio je to dug posao. Bilo je za oekivati da e
ga obaviti gospoe iz upe.
7/30/2019 Crvena Bukva
8/183
- to je s ljudima kao to je gospoa Kennedy? Zar oni nee eljeti...? -
zapoeo je Foxy.
- Ne, nee eljeti, ljudi kao to je gospoa Kennedy bili su oduevljeni
saznavi da ste se javili da to obavite. Jer ti ljudi nisu zavirili u
vae crne due.
Nastala je tiina.
- Ovaj dan nikada nee biti zaboravljen. elim da to znate. Kad bude
teko prisjetiti se svih drugih zlodjela, ovo e uvijek biti prvo na umu.Ovaj lipanjski dan 1950. godine bit e zauvijek urezan u pamenje. -
Vidio je kako se lica Eddieja Bartona i Maure Brennan poinju stezati; ne
smije ih na smrt preplaiti. - Tako dakle. Pridruit ete se poasnoj
strai i pozdraviti biskupa na odlasku, svojim ete licemjernim srcima
mahati Njegovoj milosti, iji ste posjet iz sve snage eljeli unititi i
upropastiti. Van. - Zurio je u njih. - Van isti tren!
Vani su se biskup i njegova pratnja spremali za odlazak. On se graciozno
kretao od osobe do osobe, zahvaljujui im, divei se ljupkom ruralnom
dijelu Irske u kojem ive, govorei kako njegovu srcu godi s vremena na
vrijeme izai i vidjeti prekrasnu Boju prirodu, a ne uvijek boraviti u
biskupovoj palai u velikom gradu.
- Kako je predivno ovo stablo i kakav nam je krasan hlad danas pruilo. -Pogledao je crvenu bukvu kao da joj zahvaljuje, iako je bilo oito da je
tip ovjeka koji bi mogao satima stajati u Sahari ne primijetivi nia
loe u tamonjoj klimi. Skuhani otac Gunn bio je taj koji je trebao
zahvaljivati sjeni stabla.
- A kakve su to sve rijei ispisane po deblu? - Pozorno je promatrao, a
lice mu se ozarilo pristojnim zanimanjem i znatieljom. Otac Gunn uo je
kako su Kellyjevi duboko udahnuli. Na to su stablo djeca uvijek urezivala
inicijale, zajedno sa srcima i porukama tko koga voli. Bilo je to suvie
svjetovno, suvie nestano, suvie seksualno da bi se biskup divio. Bilo
je u tome moda i naznake vandalizma.
Ali ne.
Nekim udom, inilo se da se biskup divi.- Lijepo je vidjeti kako djeca obiljeavaju svoj boravak ovdje i odlazak
odavde - rekao je skupini koja je stajala uokolo napeto iekujui
njegove posljednje rijei. - Kao to je ovo stablo ovdje ve
desetljeima, moda i stoljeima, tako e uvijek biti i kole u
Shancarrigu, koja e otvarati umove djece i slati ih u svijet.
Dok ga je automobil hitro vozio nizbrdo prema eljeznikoj postaji,
osvrnuo se i zadrao pogled na kamenoj kolskoj zgradici.
Uavi u drugi automobil kako bi otpratio biskupa i konano se oprostio
od njega na postaji, otac Gunn osvrnuo se i jo jednom uputio pogled
kriminalcima. Imao je veliko srce, a dan nije bio uniten pa im se napola
osmijehnuo. Nisu se usudili povjerovati u to.
MADDY
Kad su Madeleine Ross donijeli na krtenje u crkvu u Shancarrigu nosila
je starinsku haljinicu u kojoj se krstila njezina baka. Takva se ipka
rijetko viala u Crkvi Svetoga otkupitelja - vie bi pristajala upnoj
crkvi Svetog Mateja, brljanom obrasloj protestantskoj crkvi udaljenoj
sedamnaest kilometara. No, bila je to 1932., godina Euharistijskog
kongresa u Irskoj. Katolika je gorljivost bila na vrhuncu i svi su
oekivali finu ipku na bebi koja se krsti.
Stari je sveenik rekao nekome da toj djevojici vjerojatno nee nita
nedostajati u ivotu, s obzirom na dom u kakvom se rodila.
7/30/2019 Crvena Bukva
9/183
7/30/2019 Crvena Bukva
10/183
7/30/2019 Crvena Bukva
11/183
Maddy je nakon nekog vremena odluila oprostiti Kathleen. Naposlijetku,
Poziv predstavlja ogroman korak u ivotu. Kathleen je oito bila toliko
zaokupljena drugim stvarima da nije marila za prijateljiine osjeaje.
Maddy joj je pisala duga pisma opratajui joj i govorei o predaji
religioznom ivotu. Kathleen je napisala kratku poruku. Za dva mjeseca
postat e postulantica. Nee smjeti pisati ni primati pisma. Moda bi
bilo bolje pripremiti se za to i ne zapoinjati naroito osjeajnu
korespodenciju.A tog je ljeta bilo i drugih razoaranja. Na plesu u teniskom klubu Maddy
je mislila da izgleda dobro i da se svidjela jednom mladiu. Plesao je s
njom due nego bilo tko drugi. Naroito je pazio na ae s vonim punom.
Sjedili su u ljuljaki i leerno razgovarali o svim moguim temama. No,
od toga nije ispalo nita. Dobrano se namuila dati mu do znanja gdje
stanuje i ak je uspjela pronai dvije prilike da ga nazove kui. No,
ponaao se kao da ona ne postoji.
Ponekad, odlazei u duge, usamljene etnje po brdu obraslom drveem prema
Staroj stijeni koja je bdjela nad gradom, Maddy Ross osjeala je da je
sve inila pogreno. Sve se toliko razlikovalo od onoga to se dogaalo
djevojkama u filmovima.
Maddy je uvijek znala da nee biti novca za njezin studij te je mislilakako je dobro to nije izgarala od elje da postane profesorica,
lijenica ili odvjetnica. No, takoer nije bila zagrijana ni za to
drugo. Druge su se djevojke obrazovale za medicinske sestre, neke su
pohaale tajnike teajeve i zaposlile se u bankama ili velikim
osiguravajuim kuama. Bilo ih je i koje su otile u kole za
radiografiju ili postale fizioterapeuti.
Maddy, djevojka duge svijetle kose i sporog osmijeha, koji bi se
protegnuo od uha do uha kad bi jednom zapoeo, mislila je da e prije ili
poslije neto iskrsnuti.
Vjerojatno na kraju praznika.
Gospoa Kelly bila je ozbiljna tog vrueg dana te su prvi tjedan u rujnugospodin i gospoa Kelly iz kole doli u posjet Maddynoj majci.
Malena kamena kolska zgrada u Shancarrigu bila je smjetena malo izvan
grada. Govorili su da je to stoga da bi bila dostupnija djeci
zemljoradnika. Gospodin i gospoa Kelly doli su u kolu kao mladi brani
par, na poziv oca Gunna. Posljednji su uitelji otili u nekoj zbrci.
Maddy je ula prie o piu i otputanjima, ali bila je to, kao i obino,
cenzurirana verzija dogaaja, proputena kroz filter njezine majke.
inilo se da majka nikad ne uspijeva shvatiti puni smisao stvari.
Gospodin i gospoa Kelly bili su neobian par. On je bio krupan i
izgledao naivno, poput sina nekog farmera. Ona je bila malena i napeta
kao struna, a usne su joj se esto izvijale u tanku liniju neodobravanja.
Maddy Ross vie ju je puta pogledala pitajui se to je to na gospoiKelly privuklo velikog, jednostavnog, dobrodunog ovjeka koji je stajao
uz nju. Bili su samo desetak godina stariji od nje.
Pitala se nije li se gospoa Kelly prvo osvrtala oko sebe, a onda se na
kraju, kad nije nala nikoga prikladnijeg, zadovoljila uiteljem.
Definitivno je ostavljala dojam kao da je nezadovoljna neim. Iako su
doli u nenajavljen posjet majci, oboje su izgledali kao da e se
poaliti na neto.
Maddy nije bilo nimalo neobino to su pitali majku, a ne nju. Na koncu
konca, bilo je to neto o emu bi gospoa Ross trebala imati miljenje.
Moda misli da je njezina kerka Madeleine predodreena za neto
uzvienije od posla u koli u Shancarrigu. Bolje je ispipati miljenje
prije izravnog obraanja.
No, majka je smatrala da je to izvrsna zamisao. - Pala nam je ravno u
krilo - tim je rijeima opisala ponudu kad su sljedei dan roaci doli
7/30/2019 Crvena Bukva
12/183
na veeru.
- A nee li Madeleine trebati obuku za uiteljicu? - pitali su roaci.
- Gluposti - rekla je majka. - Kakvu bi obuku ovjek trebao da bi nauio
pristojnosti nesretnike kao to su mali Brennanovi ili Dunneovi?
Sloili su se. Nije to bila prava karijera, kakvima su se eljela
posvetiti njihova djeca: jedna u banci, jedna na veoma naprednom
tajnikom teaju s ubaenim poslovnim francuskim, koji bi joj mogao
priskrbiti bilo koje radno mjesto gotovo bilo gdje na svijetu.Na Maddyno iznenaenje, posao joj se svidio.
Nije grmila kao gospodin Kelly niti imala samouvjeren, vrst glas njegove
supruge. Govorila je njeno i gotovo oklijevajui, ali djeca su reagirala
na nju. inilo se da se s lakoom nosi ak i s drskim malim Brennanovima,
iji je otac, Paudie Brennan, bio pijanac i lijenina. A Dunneovi, ija
su lica bila umrljana marmeladom, sasvim su krotko pristajali da im se
prije poetka nastave obriu usta.
U malenoj kolskoj zgradi postojale su tri uionice, jedna za razred
gospodina Kellyja, jedna za razred gospoe Kelly i najvea za Maddy Ross.
Razred se zvao "Mjeoviti predkolci", a Maddy je u njemu upuivala mlade
umove Shancarriga na obrazovno putovanje koje e u mnogim sluajevima
biti prilino ogranieno. Bit e, dakako, i onih koji e u obrazovanjudosei mnogo vie od same Maddy. Hayesove djevojice, iji je otac bio
odvjetnik, lako bi mogle stei via zanimanja, kao i mala Nuala Ryan iz
hotela. No, bilo je i vie nego oito da e se Dunneovi i Brennanovi
pozdraviti sa svim nadama za obrazovanjem kad napuste tu kolu. Ukrcat e
se na brod za inozemstvo ili zaputiti u grad te prihvatiti bilo koji
posao koji se nudi djeci od etrnaest godina.
No, s pet godina svi su izgledali isto. Nita, osim moda razlike u
odjei, nije obiljeavalo one koji e imati dovoljno novca da idu dalje,
za razliku od onih koji nee.
Prije no to je poela raditi u koli Maddy Ross jedva je primjeivala
djecu iz vlastitog mjesta. Sad je znala sve o njima, o onima koji su
mrcali i izgledali uznemireni, onima koji su mislili da mogu vladati,onima koji su imali debele sendvie za ruak i onima koji nisu imali
apsolutno nita. Bilo je djece koja su se prilijepila uz nju i ispriala
joj sve o sebi i svojoj obitelji, a bilo je i one koja su se drala
povueno.
Nikad nije ni slutila da e joj predstavljati veliku radost promatrati
kako dijete samostalno pie slova jednostavne reenice i ita je naglas,
ili vidjeti kako djevojica koja je do kraja izgrizla olovku iznenada
shvati kako se zbraja ili oduzima mnotvo brojeva. Uivala je svakodnevno
pokazivati dugakim tapom na kartu Irske i sluati ih kako uglas
izgovaraju imena mjesta.
- Koji su najvei gradovi u okrugu Cavan? U redu. A sad svi zajedno.
Cavan, Cootehill, Virginia... - sve pjevnim glasom.Postojale su dvije garderobe, jedna za djevojice i jedna za djeake.
Mirisale su na Jeyes Fluid* (*Snano dezinfekcijsko sredstvo za vanjske
prostore.), kojim bi ih uitelj oito obilno polijevao uveer nakon to
bi djeca otila.
Bilo bi to sumorno mjestace da nije bilo ogromne crvene bukve koja ga
je zasjenila, kao da je zatitniki zagrlila kolu. Kao to se u
djetinjstvu osjeala sigurno u Barni, Maddy se sad osjeala sigurno
pokraj tog stabla. Bojama i liem obiljeavalo je godinja doba.
Dani su lako prolazili, svaki veoma nalik prethodnome. Madeleine Ross
izraivala je velike kartonske mape kako bi zabavila djecu. Imala je
slike cvijea koje je skupljala u umi, a ponekad je i preala cvijee te
ispod ispisivala njihove nazive. Svaki su dan djeca Shancarriga sjedila u
drvenim klupicama i ponavljala imena paprati, pustikara, jagorevina,
jaglaca i brljana. Zatim bi gledali slike Svetog Patrika, Svete Brigid i
7/30/2019 Crvena Bukva
13/183
Svete Colmcille te i njihova imena izgovarali uglas.
Maddy se pobrinula da zapamte svece, jednako kao i cvijee.
Sveci su imali prednost na popisu prioriteta oca Gunna. On je bio veoma
ljubazan kapelan. Nosio je malene okrugle naoale, kao da gleda kroz dno
boce od limunade. Budui da je bio upravitelj kole, esto ju je
posjeivao - morao je paziti na vjeru i moral buduih upljana
Shancarriga. No, otac Gunn takoer je volio cvijee i drvee te je uvijek
bio prijazan i podravao Mlau Asistenticu.
Maddy se pitala koliko mu je godina. Kod sveenika, kao i kod asnih
sestara, to je uvijek teko odgonetnuti. Jednog joj je dana neoekivano
rekao koliko je star. Spomenuo je da se rodio 1921. godine, na dan kad je
potpisan Sporazum* (*Mirovni sporazum potpisan u Londonu u prosincu
1921., kojim je Irska podijeljena na Slobodnu Dravu Irsku i teritorij od
est grofovija na sjeveru (Ulster) koji je ostao u sastavu Ujedinjenog
Kraljevstva pod imenom Sjeverna Irska.).
- Star sam kao i naa drava - ponosno je rekao. - Nadam se da emo oboje
vjeno ivjeti.
- Lijepo je uti da to kaete, oe. - Maddy je ureivala prirodoslovni
pano na prozoru. - Vidi se da uivate u ivotu. Moja majka uvijek govorikako ne moe doekati da dobije krila.
- Krila! - Sveenik je bio zbunjen.
- Time eli rei da bi eljela biti na nebu s Bogom. Prilino esto
govori o tome.
inilo se da je otac Gunn ostao bez rijei. - Potpuno je zadivljujue,
dakako, kad ovjek gleda na ovaj svijet samo kao na sjenu nebeskog
blaenstva koje je na Otac pripremio za nas, ali...
- Ali majka je tek napunila pedeset. Malo je rano da ve sad misli o
tome, zar ne? - Maddy mu je pomogla da se izvue.
Zahvalno je kimnuo. - Naravno, i meni odmiu godine. Moda u i ja poeti
tako razmiljati. - Po glasu mu se ulo da se ali. - Ali imam toliko
posla da se ne osjeam star.- Trebali biste imati nekoga da vam pomogne. - Maddy je izustila ono to
su svi u Shancarrigu govorili. Stari je sveenik ve bio slab. Otac Gunn
sve je obavljao. Definitivno su trebali novog kapelana.
A njihova domaica nije ba bila od velike pomoi. Lice gospoe Kennedy
bilo je kiselo poput limuna. Veinu je vremena bila odjevena u crninu,
alei za muem koji je umro tako davno da ga se gotovo vie nitko u
Shancarrigu nije sjeao. Dobra sveenika domaica svakako bi trebala
biti puna dobrodunosti i podrke te imati ulogu majke, starog
obiteljskog sluge i prijatelja.
Moralo se rei da gospoa Kennedy nije igrala nijednu od tih uloga.
inilo se da puca od zlovolje to ne moe sama voditi glavnu rije u
upi. Prezirno bi otpuhivala kad bi joj netko ponudio pomoi u upnimposlovima. Samo zahvaljujui ljubaznosti oca Gunna mnogo je ljudi
priskakalo u pomo kad bi iskrsli problemi prouzroeni injenicom da se
monsinjor O'Toole nije upletao gotovo ni u to, a gospoa Kennedy gotovo
u sve.
A onda je stigla vijest da je novi sveenik uistinu na putu za
Shancarrig. Netko je poznavao nekoga u Dublinu tko je to uo iz prve
ruke. Govorilo se da je po svemu veoma drag ovjek.
Otprilike est mjeseci nakon toga, u proljee 1952. godine, stigao je
novi kapelan. Bio je to blijed mladi pod imenom otac Barry. Imao je
duge, profinjene, bijele ruke, tanku svijetlu kosu i tamne, zapanjujue
plave oi. Graciozno se kretao po Shancarrigu, dok mu je sutana njeno
utala njiui se. Nije bio uzvrpoljen poput oca Gunna, koji je uvijek
izgledao kao da je neudobno utegnut u sveenike halje i da mu je
7/30/2019 Crvena Bukva
14/183
7/30/2019 Crvena Bukva
15/183
praznika, no gospoa je Ross izjavila kako nije u stanju putovati. Prema
rijeima doktora Jimsa Maddyna je majka bila zdrava k'o dren i potpuno
sposobna za putovanje. tovie, morski bi joj zrak samo godio zdravlju.
Otac Gunn rekao je da je obiteljska solidarnost veoma vana u takvim
prilikama i da bi se uistinu trebala potruditi. Bojnik i gospoa Murphy,
koji su ivjeli u Glenu, velikoj kui sa eljeznom ogradom i prekrasnim
staklenicima, rekli su da je to prigoda ivota. Gospodin Hayes,
odvjetnik, rekao je da bi on na njezinom mjestu iao.No, majka je bila neumoljiva. Govorila je da je teta rasipati novac na
putovanje stare ene kao to je ona. Uskoro e dobiti krila. Onda e
dovoljno toga vidjeti i znati.
Maddy je postajala sve netrpeljivija prema tom majinom stavu. inilo se
da se teorija o krilima mogla primijeniti na sve. Kad bi Maddy poeljela
nov kaput, ili izlet u Dublin, ili trajnu za svoju ravnu, svijetlu kosu,
majka bi uzdahnula i rekla da e imati vremena i novaca napretek nakon
to ona umre.
Majka je imala pedeset i neto godina i bila je snana kao bilo tko drugi
u Shancarrigu, no zraila je krhkou. Maddy je obavljala kuanske
poslove, jer dok majka ne dobije krila nije bilo novca za troenje na
tako luksuzne stvari kao to je domaica. Maddyna vlastita plaa MlaeAsistentice bila je beznaajna.
Bile su joj dvadeset tri godine i bila je veoma nemirna.
Jedina osoba u cijelom Shancarrigu koja ju je razumjela bio je otac
Barry. Njemu su bile trideset tri godine i bio je jednako tako nemiran.
Upozorili su ga da suvie propovijeda o Vieji Piedri, a to je uinio
nitko drugi nego sam biskup. Izgarao je od osjeaja nepravde. Monsinjor
O'Toole bio je staraki djetinjast i nije imao pojma o tome to se
propovijeda, a to ne. Sigurno mu je otac Gunn radio iza lea i potuio
se na njega. Otac Gunn bio je samo kapelan kao i on te nije imao mo nad
njim.
Otac Barry tumarao je umom Barna, ljutito mlatei po grmlju koje mu senalo na putu. Tko daje pravo ovjeku, najsitniavijem i najljubomornijem
od svih ljudi, da pokua zaustaviti Boje djelo u korist umiruih ljudi,
brae i sestara koji ih zazivaju?
Da je Brian Barry bio boljeg zdravlja, bio bi misionar. Bio bi meu
ljudima Vieje Piedre, poput njegova prijatelja iz sjemenita, Cormaca
Flynna. Cormac je bio taj koji mu je pisao i iz prve ga ruke izvjeivao
o poslu koji treba obaviti.
U Crkvi Svetoga otkupitelja postojao je prozor posveen uspomeni na
roake obitelji Hayes koji su otili na vjeno poivalite. U obitelji je
bilo mnogo sveenika. Na prozoru su bile ispisane rijei: etva je
velika, ali radnika malo* (*Luka, 10,2). Stajalo im je pred oima,
napisano na obojanom staklu u njihovoj vlastitoj crkvi, a ludi upnik isebini, samodopadni otac Gunn bili su tako slijepi da nisu vidjeli.
Tijekom jedne od tih ljutitih etnji otac Barry nabasao je na gospoicu
Ross iz kole, koja je sjedila na deblu i zamiljeno itala pismo.
Nekoliko se trenutaka smirivao, a zatim progovorio. Ona je bila njena
djevojka te nije htio da uoi dubinu njegova gnjeva i srdbu zbog borbe
za ljudske due te svih prepreka koje su postavljane na njegov put.
Zateeno je podigla pogled kad ga je primijetila, no napravila je mjesta
na trupcu kako bi sjeo.
- Nije li prekrasno ovdje? Mislim da se na ovom mjestu esto moe pronai
rjeenje.
Gurnuo je ruku u raspor na sveenikoj halji, izvadio cigarete iz depa
te bez rijei sjeo pokraj nje.
inilo se da ona nekako razumije potrebu za tiinom. Sjedila je, grlei
koljena i gledajui ispred sebe, dok se svjetlost ljetnog poslijepodneva
7/30/2019 Crvena Bukva
16/183
probijala kroz malene pukotine meu oskoruama i bukvama koje su
sainjavale umu. Jedna im je vjeverica prila i zurila znatieljno sad u
njega, sad u nju, a zatim odskakutala dalje.
Nasmijali su se. Napetost i tiina bili su razbijeni te su sad mogli
nesputano razgovarati.
- U djetinjstvu nisam imao priliku vidjeti vjevericu - rekao je otac
Barry. - Osim u slikovnici, u kojoj se na istoj strani nalazila irafa pa
sam uvijek mislio da su iste veliine. Uasavao sam se susreta s njom.- Kad ste je prvi put sreli?
- Tek kad sam doao u sjemenite... Netko je rekao da je u blizini opazio
vjevericu, a ja sam ih sve pourivao da se sakriju... Mislili su da sam
lud.
- Ma, nije to nita - ohrabrivala ga je. - Ja sam mislila da gerilci
alju gorile da se bore umjesto ljudi.
- Kaete to samo da bi mi bilo lake - zadirkivao ju je.
- Ni u kom sluaju. Jesu li se svi smijali ili vas je netko od njih
razumio?
- Imao sam prijatelja, Cormaca. On me je razumio. On je sve razumio.
- To je otac Cormac u Peruu?
- Da. On je sve razumio. Ali, kako mu mogu ispriati o ovome to mi sesad dogaa?
Dok su sjene postajale sve dulje, sjedili su u Barni i razgovarali. Brian
Barry priao joj je kako pati radi posla koji je trebalo obaviti i kako
osjea teret krivnje zbog ljudi iz onoga mjesta, koji kao da vape za
njegovom pomoi. No, to da uini s pokornosti vioj crkvenoj vlasti?
Maddy Ross ispriala mu je o svom bratu Josephu koji je poslao novac i
oekivao da majka i sestra dou i podijele s njim najsretniji dan njegova
ivota.
- Kako da mu kaem? - upitala je Maddy.
- Kako da kaem Cormacu da vie nee biti potpore iz Shancarriga? -
upitao je otac Barry.
Tog je dana zapoela njihova meusobna ovisnost - spoznaja da samo onaj
drugi shvaa pritiske, bol i neodlunost. Sama pomisao da postoji netko
tko razumije davala im je hrabrost.
Maddy Ross skupila je snagu napisati bratu Josephu da e rado doi na
vjenanje, ali da se majka ne osjea dovoljno snanom za putovanje. To je
donijelo mnogo utnje i mrzovolje kod kue, ali Maddy ih je prebrodila.
Spakirala je jednostavnu garderobu i rezervirala kartu.
Majka je na koncu popustila i poela pokazivati dozu oduevljenja
putovanjem. To oduevljenje dodue nije otilo tako daleko da bi bila
spremna poi s kerkom, ali je ledena utnja barem prestala, a atmosfera
se raistila.
I otac Barry pokazao je hrabrost. Razgovarao je oi u oi s ocem Gunnom irekao kako prihvaa odluku biskupije da nije dozvoljeno stavljati poseban
naglasak na misije openito niti na neko posebno misionarsko podruje.
Sloio se da u prvi plan treba staviti i druge teme, kao to su
snoljivost, milosre na vlastitom terenu te odanost Blaenoj Djevici,
Kraljici Irske.
Takoer je rekao da bi u slobodno vrijeme, ako smije organizirati
dobrotvorne sajmove runih radova, mogao pokrenuti projekte za pomo
Vieji Piedri. Bio je siguran da ne bi trebalo biti primjedaba na to. S
uzdahom istog olakanja otac Gunn odgovorio je da nee biti primjedaba.
U ljeto 1955. godine Maddy Ross i Brian Barry poeljeli su jedno drugome
sve najbolje, on njoj na putovanju u Afriku, a ona njemu u naporima da
skupi sredstva i ne ostavi Cormaca Flynna na cjedilu. Kad se najesen
ponovno sretnu, sve e si ispriati.
- Nai emo se u umi s divovskim vjevericama - rekao je otac Barry.
7/30/2019 Crvena Bukva
17/183
7/30/2019 Crvena Bukva
18/183
McPhersonu, kako je glasilo ime prezbiterijanskog duhovnika koji je
vjenao mladi par u zaguljivoj, vruoj crkvi pod nebom bez oblaka -
crkvi bez tabernakula, u kojoj uope nije bilo pravoga Boga.
Hodali su zajedno i traili grane kakve je eljela. Objasnila mu je da je
to bio izgovor majci za odlazak u umu. Zatim je poalila to je to rekla
- moglo bi mu se uiniti da joj treba izgovor za neto tako potpuno
neduno kao to je susret s prijateljem.
No, zaudo, sloio se s njom.- I ja sam izmislio izgovor, za oca Gunna i gospou Kennedy, dakako.
Rekao sam da idem u posjet Dunneovima i Brennanovima. Sigurno su svi
vani, ili me - i da su kod kue - ne bi pozvali unutra.
Pogledali su se, a zatim skrenuli pogled. Mnogo su toga priznali.
Govorei prebrzo, ispriala mu je kako se uva cvijee i lie te kako je
trik u tome da ih se veoma malo stavi u vazu s uskim otvorom.
Govorei jednakom brzinom, izrazio je suglasnost i potpuno razumijevanje
postupka te rekao kako ti sveeniki posjeti predstavljaju neto to je
nametnuto i sveeniku i ljudima, kako ih se svi uasavaju i kako bi bilo
mnogo bolje provoditi ivot na mjestu gdje te ljudi zaista trebaju, a ne
brinuti imaju li ist stolnjak i komad kolaa da te ponude. Dok je
govorio, lice mu je bilo tako ogoreno i alosno da je osjetila ogromnosuosjeanje i lagano ga dotakla po ruci.
- Vi zaista inite mnogo dobroga ovdje. Kad biste samo znali koliko
utjeete na ivote svih nas.
okirano je primijetila da su mu se oi napunile suzama.
- O, Madeleine - zaplakao je. - O, Boe, tako sam usamljen. Nemam s kime
razgovarati. Nemam prijatelja. Nitko ne eli sluati.
- Psst, psst - rekla je kao da se obraa djetetu. - Ja sam vam
prijateljica. Ja u sluati.
Zagrlio ju je i poloio joj glavu na rame. Osjetila je njegove ruke oko
svoga struka i njegovo tijelo blizu svoga dok se tresao od jecaja.
- Tako mi je ao. Tako sam budalast - plakao je.
- Ne. Ne, niste. Dobri ste. Stalo vam je. Ne biste bili vi da niste takobrini - umirivala ga je. Pomilovala ga je po zatiljku. Osjetila je
njegove vlane suze na svome licu kad je podigao glavu pokuavajui se
ispriati.
- Psst, psst - ponovila je. Drala ga je sve dok njegovi jecaji nisu
utihnuli. Zatim je izvadila rupi, maleni bijeli s plavim cvijetom u
kutu, i pruila mu ga.
Hodali su bez rijei do svoga debla. estoko je ispuhao nos.
- Osjeam se kao budala. Trebao bih biti snaan i hrabar pred tobom,
Madeleine, rei ti neto utjeno o situaciji s bratom, a ne plakati kao
beba.
- Ne, zaista me hrabrite i snaite, uistinu, oe Barry...
Otro ju je prekinuo. - Sluaj sad. Ako namjeravam plakati u tvomenaruju, najmanje to moe uiniti je zvati me Brian.
Odmah je prihvatila. - Da, ali Briane, mora vjerovati da si mi pomogao.
Mislila sam da nitko nema koristi od mene, da predstavljam razoarenje
majci, da ne pruam podrku bratu...
- Sigurno ima prijatelje. Ti od svih ljudi, tako velikoduna i
nesebina. Ti nisi sputana strogim pravilima i propisima kao ja.
- Nemam prijatelja - jednostavno je rekla Madeleine Ross.
Tog poslijepodneva nije bilo dovoljno vremena da ispriaju jedno drugome
milijune stvari koje je jo trebalo rei - kao na primjer kako je Brian
dobio pismo od velikog prijatelja Cormaca Flynna iz Perua u kojem je
stajalo da za ime Boje ne bude tako strastven po pitanju Vieje Piedre,
da je to samo jedno mjesto na kugli zemaljskoj i da otac Brian Barry nije
roen tisuama kilometara daleko s izravnim uputama da sam samcat spasi
7/30/2019 Crvena Bukva
19/183
7/30/2019 Crvena Bukva
20/183
7/30/2019 Crvena Bukva
21/183
Samo je Maddy znala da srcem i duom nije bio u tome.
Samo je ona poznavala pravog ovjeka koji je duboko u sebi krio nesreu.
Uskoro je shvatila da neprestano misli na njega te zamilja njegovu
reakciju na najmanju i najbeznaajniju stvar koju bi uinila. Kad bi u
koli priala Mjeovitim predkolcima priu o Izlasku iz Egipta,
zamiljala ga je kako stoji oslonjen o vrata i odobravajui joj se
smijei. Ponekad bi uzvratila osmijeh, kao da je on doista tamo, a djeca
bi se okrenula gledajui je li tko uao.A kad bi kod kue pripremala veeru majci, ukraavala bi tanjur fino
narezanom rajicom ili sitno nasjeckanim kuhanim jajetom i svjeim
perinom. Njezina je majka to jedva primjeivala, no ona je zamiljala
kako bi Brian Barry reagirao. Stavljala bi rijei pohvale u njegova usta
i govorila ih sama sebi.
Provodila je vrijeme u vezi koju je smatrala mnogo kvalitetnijom od onih
u kojima su ivjeli ljudi oko nje. Gospodin i gospoa Kelly bili su
zarobljeni u najrutinskijem braku koji je ikad vidjela. Jadna Maura
Brennan iz baraka, koja se udala za onog hohtaplera od barmena, ostala
je sama s djetetom s Downovim sindromom na grbai. Bojnik Murphy iz Glena
ivio je u braku koji se nije dao ni opisati. Nikad nisu izlazili iz ta
etiri zida. U svakoj bi ih drugoj zemlji prozvali vucima samotnjacima,no budui da je Glen bio najvea kua u Shancarrigu, tamo su se divili
njihovom smislu za osamljenost.
Madeleine Ross nije nikome zavidjela. Nitko od ljudi koje je poznavala
nije imao tako dragu i istu ljubav kakvu je ona doivljavala, ovjeka
koji je potpuno ovisio o njoj i koji bi bio izgubljen u svome pozivu da
nije bilo nje.
A onda joj je jedne noi iznenada, kad je najmanje oekivala, sinula
neobina misao. Bila je to jedna od onih besanih noi kad se mjesec inio
neprirodno bljetavim i vidljivim ak i kroz zastore te ih je bilo lake
ostaviti otvorenima.
Maddy je primijetila priliku koja je prola pokraj njezine kue na putu
prema umi. U prvi je tren pomislila da je to Brian i gotovo navuklaodjeu te krenula za njim. No, onda je shvatila da je to bojnik Murphy u
tko zna kakvom pohodu. Bilo ih je lako zamijeniti, obojica su bili visoki
mukarci u tamnoj odjei. No, Brian je spavao u upnom dvoru, ili moda
nije spavao, moda je promatrao isti mjesec i osjeao isti nemir.
Tada joj je sinulo da bi otac Barry trebao napustiti Shancarrig.
Ne smije se vie troiti na dodavanje tanjura sa sendviima, podizanje
starih zastora, hvaljenje neskladnog zbora, eljenje dobrodolice jo
kojem biskupu ili crkvenjacima koji dolaze u posjet. Samo jednom se ivi.
On mora otii i proivjeti ivot kako najbolje zna, sluei ljudima iz
Vieje Piedre. itava ta ideja kako imamo samo jedan ivot cijele joj je
noi zujala u glavi. Nije vie mogla spavati. Sjedila je stiui alicu
aja, prisjeajui se kako joj je brat Joseph rekao iste te rijei, ondadavno kad je bila u Rodeziji na njegovom vjenanju. Rekao joj je da imamo
samo jednu priliku ivjeti ovaj ivot.
A Joseph, koji je zavrio iste kole kao ona, koji je potjecao od istih
roditelja, bio je sposoban posegnuti za ivotom koji je elio. Joseph i
Caitriona Ross imali su djecu tamo u Africi. Ponekad su slali slike na
kojima se vidjelo kako stoje ispred svoje velike bijele kue sa stupovima
na ulazu. Maddy nikad nije rekla majci da ta djeica nisu katolici i da
moda ak nisu bili ni pravilno krteni.
Ona i Brian sloili su se da je bolje ne muiti ionako izmuen um takvim
podacima.
Ako je Joseph Ross imao samo jedan ivot, isto je vrijedilo za Maddy Ross
i Briana Barryja. Zato otac Brian ne bi mogao otii u Junu Ameriku?
Nakon pristojnog vremenskog razmaka i Maddy bi mogla poi tamo i biti s
njim.
7/30/2019 Crvena Bukva
22/183
Dio noi koji je provela eui po kui govorila si je da se njihov odnos
ne treba promijeniti. Bit e isto to su bili ovdje, istinski prijatelji
koji obavljalju posao za koji su osjetili poziv preko kopna i mora. Brian
bi mogao ostati sveenik. Jednom sveenik, zauvijek sveenik. Ne bi morao
napustiti, nego samo promijeniti prirodu i djelokrug svoga poziva.
A onda, dok se zora promaljala iznad ume Barna, Maddy Ross priznala je
sama sebi ono to si je dugo skrivala. Potvrdila je svoju elju da Brian
Barry bude njezina ljubav, njezin suprug. eljela je da napustisveeniki poziv. Ako bi ga Rim mogao osloboditi zavjeta - tim bolje. Ali
ak i ako ne bi, Maddy ga je eljela. Prihvatila bi ga pod bilo kojim
uvjetima.
Shvativi to, osjetila je udnu slobodu.
Osjeala se gotovo oamuena, a istovremeno je prestala igrati igrice.
Odnijela je majci doruak na posluavniku ne matajui to bi Brian rekao
da stoji pokraj nje i promatra je. inilo joj se kao da je izala iz
sjene i zakoraila u stvarni svijet.
S nestrpljenjem je ekala susret s Brianom. Nijedan joj se dan u ivotu
nije inio toliko dugim. Gospoa Kelly nikad nije bila stroa i
znatieljnija po pitanju svega to je Maddy inila.
Zato pie na plou pozdrave na raznim jezicima? panjolski. I francuski,ni manje ni vie. Nije li tim tupoglavcima dovoljno da pokuaju nauiti
irski i engleski, kao to je propisalo Ministarstvo, a ne da im se glave
pune izrazima za dobar dan i zbogom na jezicima koje nikad nee imati
potrebu koristiti?
Maddy joj je uputila postojan pogled. Inae bi u mislima vidjela Briana
kako stoji pokraj ploe, estitajui joj na strpljenju i suzdranosti, te
kako zatim zajedno odlaze u Barnu uzvikujui "Buenos dias, Vieja Piedra,
dolazimo ti pomoi."
No, danas nije vidjela sjenovitu priliku. Vidjela je samo malenu,
ustreptalu gospou Kelly, koja je bila odjevena u smeeutu prugastu
haljinu i izgledala kao prava osa.
Maddy Ross danas je bila druga osoba.- Piem na plou izraze na stranim jezicima, gospoo Kelly, jer bi, bez
obzira to mislite vi i Ministarstvo prosvjete, ova djeca lako mogla
otputovati u zemlje gdje bi ih mogla upotrijebiti. I pisat u ih na plou
svaki dan, sve dok ne budu stekli malo samopouzdanja, umjesto da budu
ponizni i zadovoljni ostankom u Shancarrigu i skidanjem kape te
govorenjem dobro jutro na irskom i engleskom sve dok ne ostare.
Na licu gospoe Kelly velikom se brzinom izmjenjivalo crvenilo i
bljedilo.
- Neete initi nita slino, gospoice Ross. Ne u satnici koja vam je
propisana.
- Nisam ni imala namjeru raditi to za vrijeme nastave, gospoo Kelly. -
Maddy se nasmijeila lano slatkim osmijehom. - Imam tu sreu da samsposobna zadrati interes djece i izvan nastavnih sati, kao i kad zazvoni
zvono za poetak sata. Uit e to prije ili poslije nastave. To se
podrazumijeva.
Osjeala se kao da je visoka est metara, kao da se uzdigla iznad kamene
kolske zgradice i grada. Jedva je mogla podnijeti spori zvuk otkucavanja
sata, iekujui trenutak kad e otii k Brianu i ispriati mu o svojoj
novoj hrabrosti, nadi i vjeri da u ivotu imaju samo jednu ansu.
Susrela ga je na probi, pred oima ljudi iz grada koji su voljeli svuda
zabadati nos.
- Kako vam je majka ovih dana, gospoice Ross? - upitao je. Bio je to dio
zajednike ifre. Nikad je nisu uvjebavali, dola im je prirodno, kao i
mnogo toga u to doba.
- Dobro je, oe, uvijek pita za vas, naravno.
- Moda u kasnije veeras svratiti u posjet, ako mislite da bi joj bilo
7/30/2019 Crvena Bukva
23/183
drago.
- Bila bi oduevljena, oe. Idem joj samo javiti. Ja u izai van, ali
ona e biti presretna to vas vidi, kao i svi ostali.
Oi su joj nestano zaplesale dok je to govorila. Uinilo joj se da se
Brian Barry blago namrtio, ali to je brzo prolo.
Gospoica Ross napustila je probu zamiljajui kako ljudi misle da je
brina kerka i takoer veoma dobra prema sveeniku, jer ide kui
pripremiti mali posluavnik da mu ga majka ponudi. Dok je hodala premakui Maddyni su obrazi gorjeli, razmiljala je kako je cijeli ivot bila
prokleto dobra kerka, gotovo trideset godina ivota u tom mjestacu. I
kad ve razmilja o tome, bila je dobra i prema sveeniku. Bila je dobra
za njega i bila mu je dobra prijateljica.
Nitko je nije mogao kriviti to eli priliku u ivotu.
Sjedila je na njihovu deblu u umi i ekala. Doao je lagano putevima
prekrivenim liem. Osmijeh mu je bio umoran. Neto ga je tijekom dana
razljutilo; dobro ga je poznavala, svaku i najmanju promjenu, svaki trzaj
lica.
- Kasnim. Morao sam ii do tvoje majke - rekao je.
- Zato, pobogu? Zna da nisam mislila...
- Znam, ali otac Gunn ba mi je jutros iznio svoje miljenje da bih setrebao manje viati s tobom.
- to?!
Brian Barry bio je nervozan i razdraljiv. - Oh, on je to, naravno, rekao
na veoma ljubazan nain, nije to bila optuba, nita zbog ega bi se
ovjek mogao uvrijediti...
- Itekako sam se uvrijedila! - planula je Maddy. - Kako se usuuje
natuknuti da izmeu nas postoji neto nedolino. Kako se usuuje!
- Ne, nije. Bilo mu je veoma stalo da shvatim kako to ne eli nabaciti. -
Koraao je amo-tamo i potreseno govorio, arko se trudei prenijeti kako
je poruka bila blaga, kako u njoj nije bilo ni okrivljivanja ni skrivenog
motiva. Radilo se samo o tome da ih je otac Gunn elio oboje zatititi od
zlih umova i besposlenih dugih jezika. U malenom mjestu kao to jenjihovo, kad ljudi nemaju dovoljno pravih vijesti o kojima mogu nagaati,
oni ih sami izmisle. Za oca bi Barryja bilo bolje da ne primjeuju kako
ga oito zanimaju iste stvari kao gospoicu Ross, bilo bi bolje za njih
oboje da se sprijatelje i s drugim osobama.
- A to si ti rekao, Briane? - Te su se noi u njezinim blijedim oima
vidjele mrlje svjetlosti.
- Rekao sam da ima veoma loe miljenje o ljudima ako misli da bi neemu
to je oito i pravo prijateljstvo pripisali tako niske pobude.
No, bilo je jasno da Brian Barry nije bio zadovoljan vlastitim odgovorom.
Izgledao je zbunjen i smeten. Njezina ljubav prema njemu nikad nije bila
vea. - ao mi je, Maddy, nisam se mogao sjetiti to bih drugo rekao. -
Nikad je prije nije nazvao Maddy, uvijek Madeleine, onako kako ju jezvala majka.
Prila mu je i sklopila ruke oko njegova vrata. Jo uvijek je mirisao na
dim cigareta, ali sad je koristio sapun Imperial Leather i nije vakao
gumene bombone. Maddy je zakljuila da se radilo o okoladnoj torti koju
mu je dala njezina majka.
- Bilo je savreno - proaptala je.
Izgledao je zaprepateno i pomakao se, kao da eli otii.
- to je bilo savreno? - upitao je, rairenih i uspanienih oiju.
- Ono to si rekao. To je pravo prijateljstvo i prava ljubav...
- Da... pa... - Nije podigao ruke kako bi je zagrlio.
Prila mu je blie i stisnula tijelo uz njegovo. - Briane, zagrli me.
Molim te, zagrli me.
- Ne mogu, Maddy. Ne mogu. Ja sam sveenik.
- Ja sam zagrlila tebe prije mnogo godina, kad nisi imao prijatelja.
7/30/2019 Crvena Bukva
24/183
Zagrli ti sad mene; sad kad ja nemam prijatelja i kad mi te pokuavaju
oduzeti. - Oi su joj se ispunile suzama.
- Ne, ne, ne. - Umirivao ju je kao to je ona jednom davno milovala
njega. Prislonio je njezinu glavu uz svoje rame i tjeio je. - Ne, nije
to pitanje oduzimanja... samo je... ma, zna o emu se radi.
Jo se jae privila uz njega. Ponovno je ula otkucaje njegova srca, kao
to ih je toliko esto prizivala u sjeanje nakon onoga prvog puta.
Namjeravao ju je pustiti iz naruja te je dopustila da joj jecaji ponovnoprotresu tijelo. Bio je tako nespretan, a istovremeno tako njean. Maddy
je znala da je to njezin ovjek i njezina jedinstvena prilika da uzme ono
to joj ivot prua.
- Toliko te volim, Briane - proaptala je.
Nije bilo odgovora. Pomalo je promijenila smjer.
- Ti si jedina osoba koja me razumije, koja zna to elim uiniti u
ivotu, a mislim i da sam ja jedina osoba koja zna to je najbolje za
tebe. - Glasno je gutnula, kako ne bi pomislio da je oluja prola, a
potreba za utjehom prestala. U tih sedam godina otkad su se prvi put
zagrlili u umi vremena su se promijenila; onda joj je ponudio platneni
rupi, a sad je to bila papirnata maramica; kad je danas sjeo pokraj nje
na njihovu kladu i zapalio nije to bio stari duhan Gold Flake koji serasipao, nego cigareta s filterom.
- Bila si bolja prema meni nego bilo tko drugi na svijetu. Zaista tako
mislim. - Glas mu je bio iskren. Zaista je tako mislio. inilo joj se da
vidi kako u mislima prelazi preko svih ljudi koji su bili dobri prema
njemu: njegova majka, moda neki ljubazni nadstojnik u sjemenitu. Bila
je najbolja od svih s tog jadnog malog popisa. To je bilo sve. Zato nije
bila njegova velika ljubav? Morat e veoma oprezno nastaviti.
- eljela sam ti najbolje od dana kad smo se upoznali - jednostavno je
rekla.
- I ja tebi. Iskreno.
To je vjerojatno bila istina, pomislila je Maddy. Kao to je elio
najbolje ljudima iz Vieje Piedre, elio je to od srca, ali nije biosposoban uiniti neto stvarno i trajno u svezi s tim.
- Mora otii tamo - rekla je.
- Otii kamo?
- U Peru. Ocu Cormacu.
Pogledao ju je kao da je predloila da otputuje na Mjesec. - Kako bih
mogao otii, Maddy? Nikad me nee pustiti.
- Nemoj ih pitati. Jednostavno idi. esto si govorio da se Bog ne zamara
glupim hijerarhijama i naelima poslunosti. Na Gospod nije traio
doputenje kad je elio lijeiti ljude.
Jo uvijek je izgledao sumnjiavo. Maddy je ustala i hodala amo-tamo
pokraj njega. Svim ubjeivakim moima koje je uspjela skupiti
objanjavala mu je zato mora ii. Ponovila je sve njegove misli i izrekeo seocu gdje ljudi umiru ekajui da im netko doe u pomo, gdje svaki
dan pogledavaju prema planinskom klancu nadajui se da e Boji ovjek
doi, ne samo u posjet, nego kako bi ostao meu njima i podijelio im
sakramente. Vidjela je kako mu je u oima zatitrala svjetlost: arolija
je djelovala.
- Kako u nabaviti novac za kartu do tamo? - upitao je.
- Moe uzeti od milodara. - Za nju je to bilo jednostavno.
- Ne bih to mogao uiniti. To je za Vieju Piedru.
- Pa ne namjerava li otii upravo tamo? Nije li to razlog to skupljamo
taj novac - kako bi imali nekoga tko e im pomoi?
- Ne, ne vjerujem da bi to bilo u redu. Nikad nisam bio siguran da cilj
opravdava sredstvo... Sjea se da smo esto o tome raspravljali. - I
jesu, tu u toj umi, sjedei u njezinoj uionici, ispijajui kavu nakon
pokusa za predstave.
7/30/2019 Crvena Bukva
25/183
Pogledala ga je, rumenog i zagrijanog, zapletenog u jo jednu moralnu
dilemu, no nedirnutog injenicom da je ona privijena uz njega i da moe
osjetiti otkucaje njezina srca, njezinu kosu na svome licu, njezine
trepavice na svom obrazu. Je li tek obian ovjek ili je uspio do te
mjere zatomiti tu stranu svoje linosti da vie nije reagirao? Morala je
znati.
- A kad ode, pisat e mi i priati o tome... dok i ja ne doem.
Oi su mu se pretvorile u tamne, zaprepatene krugove. - Doe tamo,Maddy? Ne moe. Ne moe otii tako daleko i ne moe biti sa mnom. Ja
sam sveenik.
- Imamo samo jedan ivot - mirno je progovorila.
- A ja sam izabrao ivot sveenika. Zna da to ne mogu promijeniti. Nita
to nee promijeniti.
- Moe to promijeniti ako eli. Kao to moe promijeniti i mjesto
boravka. - Izgleda da je bilo neega u izravnom, jednostavnom nainu
njezina govora to ga je uznemirilo. Nije to bila Maddy Ross koju je
poznavao, koja je bila strastvena i preosjeajna u svemu. Bila je to
ozbiljna mlada djevojka koja je znala to eli i posegnula za tim.
- Sjedni, Maddy. - I on je bio miran. unuo je ispred nje drei je za
ruke. - Ako sam ti ikad dao povoda da misli kako bih mogao napustitisveeniki poziv, onda u se do kraja ivota morati iskupljivati za takav
uasan nesporazum... - Izraz mu je bio zabrinut dok je pogledom traio
neku reakciju na njezinom licu. - Maddy, ja u dovijeka biti sveenik. To
je stvar koja mi znai najvie na svijetu. Bio sam sebian, nestrpljiv i
kritian prema ljudima oko sebe, nemam razumijevanja i velikodunosti kao
otac Gunn, ali uisitnu vjerujem da me Bog izabrao i pozvao.
- Takoer vjeruje da te ljudi iz Vieje Piedre pozivaju.
- Da, vjerujem. Kad bi postojao nain da odem tamo, otiao bih. Ti si mi
dala tu hrabrost. Neu uzeti novac koji su prikupili ljudi iz
Shancarriga. Nisu ga prikupili kako bi njihov sveenik pobjegao s njim.
Dok su razgovarali, iziao je mjesec. U neposrednoj blizini vidjeli su
jazavca, ali to nije bilo dovoljno vano da bi se obazirali. Brian Barryrekao je Madeleine Ross da nikad nee napustiti sveeniku slubu. U malo
je toga bio siguran u ivotu, ali to je sa sigurnou znao. Uzalud ga je
Maddy uvjeravala da je klerikalni celibat uveden mnogo nakon doba Isusa
Krista, da je on manje-vie poput odredbe dravne administracije, a ne
dio ustava. Prvi su apostoli imali ene i djecu.
- Djecu. - Rekavi tu rije, pogladila mu je ruku.
Povukao je ruke od nje i ustao. To je bilo neto o emu nikad nee
razmiljati. Bila je to rtva koju je podnosio za Boga, jedina stvar koju
je Bog traio od svojih sveenika: da se odreknu sree i ljubavi ene i
obitelji. Nije mu ak ni bilo teko odrei ih se, jer ih nikada nije
upoznao, a sad mu se bliila etrdeseta godina te ionako vie ne bi
razmiljao o tome, ak i da nije sveenik.- Mnogi se mukarci oene oko etrdesete - rekla je Maddy.
- Ne sveenici.
- Moe uiniti bilo to. Bilo to.
- Neu to uiniti.
- Ali ti me voli, Briane. Nee dopustiti da do kraja ivota hoda
pogrbljen, uplaen glupavim upozorenjem oca Gunna, pijuniranjem gospoe
Kennedy, obeanjem koje si dao dok si bio dijete... kad nisi znao to je
zapravo ljubav... kad nisi znao nita o njoj.
- Ni sad zapravo ne znam.
- Zna.
Odmahnuo je glavom, a Maddy vie nije mogla izdrati. Zagrlila ga je i
poljubila ravno u usta. Privila se uz njega i otvorila usne u njegovima.
Osjetila je kako je njegove ruke steu... Pomilovao ju je po leima, a
zatim, budui da se lagano izmaknula iz njegova zagrljaja, pomilovao i
7/30/2019 Crvena Bukva
26/183
liniju njezinih grudi. Provirila je kroz zatvorene kapke i vidjela da su
i njegove oi zaklopljene.
Neko su vrijeme stajali tako isprepleteni. Na kraju se on odmaknuo.
Nekoliko su se sekundi gledali, a onda je Brian progovorio. - Dala si mi
sve, Maddy Ross - rekao je.
- Nisam ti jo ni poela davati - rekla je.
- Ne, jesi, vjeruj mi. Dala si mi toliku smjelost, toliku vjeru. Bez tebe
ja bih bio nita. Dala si mi hrabrost da odem. Sad mi mora dati joneto... slobodu.
Pogledala ga je s nevjericom. - Zar si me mogao onako grliti, a sad
trai od mene da vie nikad ne budem u tvom naruju?
- Upravo to te molim. Preklinjem te, Maddy. Bilo je to moje jedino
sigurno uporite. Jedino to sam znao... da trebam postati Boji
sveenik. Nemoj mi to uzeti, jer e se sve ostalo to si mi dala
zaljuljati poput kule od karata.
Taj je ovjek bio njezin najbolji prijatelj, njezina srodna dua. A sad
je traio njezino doputenje i ohrabrenje da potpuno napusti njezin
ivot, da izae iz njega i iz Shancarriga, da ode u selo o kojem su oboje
sanjali, za koje su se oboje molili i tedjeli sve te godine.
Takva udovina sebinost nije mogla biti dio Bojeg plana. Nije moglabiti dio nijednog sna o koritenju prilika koje ti se pruaju u ivotu.
Maddy ga je pogledala, zbunjena. Sve se odvijalo krivo, strano, strano
krivo.
Vidio je koliko je okirana i nije pobjegao od toga. Veoma je njeno
progovorio.
- Otkad sam doao u Shancarrig, a i prije toga, znao sam da su ene
snanije od mukaraca. Mogli bismo ih nabrojati i u ovome gradu. A ja
znam vie od tebe, jer ih sluam na ispovijedi. Stojim pokraj njih na
samrtnoj postelji, kad ne brinu o vlastitoj boli nego o tome kako e im
se mu snai ili hoe li im sin postati propalica. Bio sam uz njih kad su
im djeca umirala pri porodu, kad su sahranjivale mukarca koji im nije
bio samo suprug, nego i sredstvo za ivot. ene su veoma snane. Moe liti biti snana i pustiti me da odem uz tvoj blagoslov?
Nijemo ga je pogledala. Rijei joj nisu dolazile na usne, bujica rijei
koja se uzdizala u njoj. Mora mu objasniti da ga ne mogu vezati ta
otrcana stara pravila, ti prazni zavjeti koje je u neko drugo doba dala
neka druga osoba. Brian Barry sad je drukiji, doao je u svoje
kraljevstvo, postao je ovjek koji moe voljeti i dati. Ali, nije rekla
nita od toga. A ionako je bilo svejedno, jer ju je kruto pogledao
tamnomodrim oima.
- Zna, elim otii uz tvoj blagoslov, jer u svakom sluaju namjeravam
otii.
Nisu se vie susreli nasamo u Shancarrigu.Nije vie bilo etnji po umi, posjeta uionici. Dramskom drutvu
Shancarriga reeno je da e se probe morati odravati bez ljubazne pomoi
oca Barryja. Lijenici su mu savjetovali da se ne uzrujava. To je nekako
bilo najtee, na tom joj je mjestu najvie nedostajao. Zajedno su
zapoeli s tim predstavama; nije znala kako e smoi snage i nastaviti.
Zapravo se bojala da e se bez njega itava organizacija raspasti.
Dramsko drutvo Shancarriga nastavilo je cvasti i bez oca Barryja. Njegov
im je odlazak u mnogo emu proirio polje djelovanja. Mogli su
prikazivati vie komedija. Nisu rado predlagali naroito vedre komade dok
je otac Barry bio s njima, jer on je bio tako duevan i dobar te im se
inilo da bi to bilo suvie neumjesno u njegovoj nazonosti.
U tjednima koji su za Maddy bili beskonani Drutvo se odluilo prijaviti
za dravno natjecanje u kominim jednoinkama.
- Siroti otac Barry. Ovo bi mu se strano svidjelo - rekla je Biddy iz
7/30/2019 Crvena Bukva
27/183
Glena, koja je u predstavi trebala glumiti rasplesanu istaicu javnog
zahoda.
- Ne govori gluposti - rekla je ena narednika Keana. - Da je siroti otac
Barry ovdje spremali bismo tragediju. Nije da mu elim zlo, iskreno se
nadam da e proi ono to ga mui.
irile su se glasine da ima sjenu na pluima. Ljudi su kimali glavom. Da,
uistinu ima tu boju, ba onakav bljedunjavi ten s mjestiminim arkim
mrljama po kojima se prepoznaje TBC. No, ljeilite je veoma ugodno, a tapria ionako jo nije potvrena.
Maddy je primijetila da on ne izbjegava njezin pogled. Bio je potpuno
smiren i zahvalan to je one noi u Barni potvrdno kimnula i otila ne
usudivi se rei ni rije.
Mislio je da je shvatila kako je njegov nain bio jedini mogu.
Dani su bili beskonano dugi dok je ekala vijest o njegovom odlasku.
Prola su puna tri mjeseca prije nego to je ula ono to je oekivala.
Doavi u uobiajeni posjet koli, otac Gunn ljubazno ju je upitao moe
li te veeri svratiti u upni ured. Nita na njegovu licu nije davalo
naznaku onoga to e biti reeno.
Kad je stigla, ustuknula je vidjevi Briana kako sjedi u jednoj od dvije
stolice. Otac Gunn pokazao joj je neka sjedne u drugu.- Maddy, zna da otac Barry ide u Peru?
- Znam da je elio - oprezno je progovorila, ali se nasmijeila Brianu.
Lice mu je bilo ivo i sretno. - Misli, sreeno je? Moe otii,
slubeno?
- Idem s blagoslovom svih - rekao je Brian. Lice mu je bilo puno ljubavi,
ljubavi i zahvalnosti.
- Biskup je pun razumijevanja i kad je vidio toliki misionarski ar rekao
je da bi bilo teko ne ohrabriti ga - dodao je otac Gunn.
Oi oca Gunna nikad se nisu dobro vidjele kroz naoale, no u tom su se
trenutku inile neprozirnije nego ikad. Maddy se pitala nije li otac Gunn
rekao biskupu da je sama Vieja Piedra, i to po crkvenom poslu, neizmjerno
bolja alternativa od one druge.- Nadam e da e ti biti upravo onoliko dobro i korisno koliko smo i ti i
ja uvijek vjerovali. - Glas joj je pomalo zapeo.
- elio sam ti zahvaliti, Maddy, za svu tvoju pomo i poticaj. Otac Gunn
bio je tako mudar i pun razumijevanja za sve. Kad sam mu rekao da elim
da ti prva sazna, ustrajao je na tome da te pozovemo ovamo, da ti kaemo
kako je napokon sve uspjelo.
Maddy je pogledala oca Gunna. Tono je znala zato je pozvana u upni
ured - kako ne bi bilo suznih rastanaka, preklinjanja i nabijenih
osjeaja u umi Barna ili negdje drugdje gdje bi njih dvoje bili sami.
- To je veoma ljubazno od vas, oe - hladnim je glasom rekla malenom,
pleatom sveeniku.
- Nita, nita, a ja sad moram otii po neke dokumente. Ostavit u vas nanekoliko minuta. - Uurbano je iziao iz prostorije.
Brian se nije pomakao iz stolice. - Sve to dugujem tebi, Maddy - rekao
je.
- Hoe li pisati? - upitala je utuenim glasom.
- Svima, ope pismo kao odgovor na bilo koju prekrasnu svotu koju ete
skupiti za mene... - Srdano joj se nasmijeio, kao to se smijeio
tolikim drugim ljudima. Kao to e se smijeiti jadnim Peruancima iz suhe
doline koji ga dozivaju. Nije nita rekla.
I po prvi puta u sedam godina sjedili su u tiini. Odluili su pustiti
da vrijeme proe dok otac Gunn ne pronae ta pisma i ne vrati se u dnevnu
sobu upnoga dvora. Vrata sobe ostala su otvorena.
Opratanje se otegnulo u nedogled. Otac Barry uporno je govorio kako ne
eli poklon. Ne treba mu dar za rastanak da ga podsjea na Shancarrig,
7/30/2019 Crvena Bukva
28/183
njegove divne ljude i prekrasne godine koje je tamo proveo. Rekao je da
e pokuati opisati to mjesto, imenjaka njihovog grada na drugom kraju
svijeta.
Zaplakao je kad su ga doli ispratiti na postaju. Maddy je stajala u
pozadini gomile. eljela se uvjeriti da zaista odlazi. eljela je to
vidjeti vlastitim oima. Jednom je rukom mahao, a drugom se tapkao po
oima. Maddy je ula kako doktor Jims govori gospodinu Hayesu da je
sveenik uvijek bio veoma osjeajan i strastven mladi. Nadao se da e mubiti dobro u toj vruoj klimi tamo daleko.
I vrijeme je prolazilo, ali inilo se poput ljetnog vrta kad se sunce
skrije - iako je i dalje dan, nema vie smisla sjediti vani. Djeca su
dolazila i odlazila iz Mjeovitih predkolaca. Naputala su gospoicu
Ross i odlazila gospoi Kelly. I dalje su u slobodno vrijeme uila rei
bonjour i buenos dias. Maddy Ross tekom je mukom izvojevala tu pobjedu
nad gospoom Kelly i nije je se namjeravala odrei.
Prikupljanje novca se nastavilo, ali Irska se u ezdesetim godinama
mijenjala. Kao prvo, postojala je televizija... Ljudi su uli i za druga
mjesta na svijetu gdje vladaju glad i katastrofa. Vieja Piedra iznenada
vie nije bila jedino mjesto koje vapi za njihovom pomoi. Prikupljena
sredstva koja su stizala doznakom na veleasnog Briana Barryja upotanski ured u brdskom mjestu nekih sto - sto deset kilometara daleko
od Vieje Piedre ponekad su bila malena.
No, njegova su pisma uvijek bila puna zahvalnosti i topline. Pisao je o
tome kako se gradi crkva, malena zgrada. Izgledala je poput taglja s
kriem na vrhu, ali otac Barry bio je uasno ponosan na nju. Slao je
slike crkve, loe fokusirane fotografije iz razliitih uglova.
A dobijao je i ljubaznu pomo Viatoresa Christija, Krana-laika koji su
dolazili u pomo. Bili su od neprocjenjive vrijednosti, jednako tako
predani kao i sveenici.
Maddy je sluala naglas itana pisma i pitala se zato Brian Barry nije
mogao postati misionar-laik. I dalje bi imao isti san i istu nadu, ali ne
bi bilo groznog zavjeta celibata.No, pokuavala se razvediriti. Da se nije zaredio nikad ne bi doao u
Shancarrig, ona ga nikad ne bi upoznala, nikad ne bi dobila ivotnu
priliku.
Prolo je pet godina ispunjenih usamljenim etnjama Barnom, pet predstava
Dramskog drutva Shancarriga, pet Boinih koncerata, pet dobrotvornih
sajmova runih radova, turnira u whistu i drutvenim igrama, lovova na
blago. Prolo je pet godina lutrije, binga, prikupljanja priloga po
kuama. A onda je jednoga dana Brian Barry nazvao Maddy Ross.
- Mislio sam da e se dosad vratiti iz kole. - Zvuao je kao da se
nalazi preko puta. Nemogue da joj telefonira iz Perua!
- U Dublinu sam - rekao je.Imala je osjeaj da joj je srce preskoilo. Neto se dogaalo. Zato nije
komunicirao preko oca Gunna?
- elim te vidjeti. Nitko ne zna da sam doao kui.
- Briane. - Glas joj je bio tek apat.
- Nemoj nikome rei. Samo doi sutra.
- Ali zato? to se dogodilo?
- Rei u ti sutra.
- Sutra? Da prijeem itav put do Dublina, samo tako?
- Ja sam preao itav put iz Perua.
- Je li se neto loe dogodilo? Jesi li u nevolji?
- Ne, ne. O, Maddy, tako je lijepo razgovarati s tobom.
- Nismo razgovarali pet godina, Briane. Mora mi rei zato si kod kue.
Napustit e sveenstvo?
- Molim te, Maddy. Vjeruj mi. elim ti to osobno rei. Zato sam se
7/30/2019 Crvena Bukva
29/183
vratio. Samo sjedni na prvi vlak, moe? Doekat u te.
- Briane?
- Bit u na peronu. - Spustio je slualicu.
Morala je unoviti ek u hotelu. Gospoa Ryan bila je znatieljna, kao i
obino. Maddy joj nije odala nikakav podatak. Bila je suvie zbunjena.
Znala je da te noi nee moi spavati.
Pet godina svake je noi spavala sedam sati.
No, noas nee sklopiti oka. Bez obzira na to to bi ujutro moglaizgledati umorna i stara. Maddy je znala da nema smisla leati u tom
istom krevetu u kojem je leala godinama, traei san.
Umjesto toga, prouila je itavu garderobu.
Odabrala je be bluzu i plavu suknju. Oko vrata je omotala mekani plavi
vuneni al. Nije bio djevojaki, ali je bio mladenaki. Nije u njemu
izgledala kao ostarjela uiteljica zaljubljena u sveenika koji je negdje
daleko.
Maddy se nasmijeila. Barem je zadrala smisao za humor. to god joj
namjerava rei, to e mu se svidjeti.
Nije se inio ni dan stariji. Izgledao je kao djeak, ak i s etrdeset
pet godina. Visoko je podigao ovratnik kaputa te nije mogla vidjeti nosili jo uvijek sveeniki okovratnik, no rekla si je da nee tome
pridodati nikakvo znaenje. Sveenici u misijama ne nose duhovnike
odore, a ipak su postojani u sveenstvu kao i uvijek.
Vidio ju je i potrao prema njoj. Zagrlili su se kao brat i sestra koji
su dugo bili odvojeni, kao stari prijatelji koji su bili prisilno
razdvojeni, to je vjerojatno i bila istina. Odmakla se od njega kako bi
ga pogledala u lice, ali on ju je i dalje grlio. Ne moe poljubiti
nekoga tko te grli kao da e te uguiti.
Svjetina se razila s perona. inilo se da mu se vratila doza opreznosti.
- U vlaku nije bilo nikoga iz naeg mjesta, zar ne?
- A koje je to mjesto? - Nasmijala mu se. - U svim pismima kae da je
tvoje mjesto Vieja Piedra.- I jest. - Izgledao je zadovoljno to nisu pod prismotrom. Ugurao je
njezinu ruku pod svoju te su odetali do oblinjeg hotela. Salon je bio
malen i mraan, kava jaka i vrela. Maddy Ross zauvijek e pamtiti kako
joj se zalijepila za nepce kad joj je Brian Barry rekao da namjerava
napustiti sveeniki poziv i oeniti Deirdre, jednu od dobrovoljki. Bila
je poput komada crvenog, uarenog katrana u njezinim ustima. Nije nikako
htjela nestati dok je Maddy kimala i prisiljavala se smijeiti sluajui
njegovu priu o razvoju, razumijevanju i ljubavi, o nitavnosti zavjeta
koje ovjek da u mladosti, prije no to djeak postane mukarac, o Bogu
punom ljubavi koji ne dri ljude za besmislena obeanja.
I ula je kako jo mnogo toga treba odluiti. Deirdre i on zakljuili su
da je naputanje sveenstva veoma dugotrajan postupak koji donosi mnogoboli i unitava odnos onih koji ekaju.
No, u Junoj Americi sveenstvo razumije sutinske vrijednosti. Uli su u
bit stvari. Znali su kad je mogue blagosloviti zajednicu koju e Bog
sigurno odobriti. Koji je ono izraz sama Maddy upotrijebila prije toliko
godina? Neto o tome da treba razmiljati o ustavu, a ne o sitniavim
propisima dravne administracije.
I sve je to dugovao Maddy. esto je to govorio Deirdre, koja joj alje
izraze zahvalnosti. Da mu Maddy nije dokazala kako moe biti hrabar i
otvoriti srce prema svijetu i ljubavi, to se moda nikad ne bi dogodilo.
- Jesi li me ikad volio? - upitala ga je Maddy.
- Naravno da te volim. Volim te svim svojim srcem. Nita nee unititi
nau ljubav, ni moja enidba za Deirdre ni tvoja udaja za onoga koga
bude htjela. Moda ima nekoga na umu? - Sad je bio vragolast, nestaan.
Poeljela ga je nokautirati.
7/30/2019 Crvena Bukva
30/183
- Ne. Nemam jo planova.
- Ali, trebala bi, Maddy. - Nestalo je vedrog zadirkivanja, postao je
ozbiljan i brian. - ena se treba udati i imati djecu. To je ono to
ena treba uiniti.
- A jeste li ti i Deirdre odluili imati djecu? - Pokuala je vratiti
osmijeh u glas. Umjesto toga, bilo je tako lako dopustiti da se u njega
uvue poruga, dati mu do znanja kako nasluuje da je Deirdre ve trudna.
- Jednoga dana - rekao je, to je znailo u neposrednoj budunosti.Namjeravali su napustiti Vieju Piedru i otii u mjesto koje se nalazi
malo junije na peruanskoj obali. On e poduavati u gradu, tamo takoer
ima mnogo posla. Nali su domaeg sveenika, pravog Peruanca, koji e se
brinuti za dolinu Vieje Piedre. Nastavio je govoriti. Nee nita rei ocu
Gunnu. Prikupljanje doprinosa odvijat e se na drugi nain. Zapravo
nikome nee nita rei. U dananjem svijetu nije potrebno objanjavati
niti biti estok. ovjek se treba domoi onoga to je dobro i stvoriti
jo dobra. Treba iskoristiti priliku koja mu se prui.
Jedina osoba kojoj je morao osobno rei bila je Maddy. I radi toga je
uzeo Deirdreinu uteevinu i vratio se kako bi joj to priopio, kako bi
joj zahvalio onako kako nikad ne bi mogao u pismu, zahvalio to ga je
poslala na taj put ka srei.- I Deirdre se nije bojala da joj se vie nee vratiti kad ponovno vidi
staru ljubav? - Maddyn je ton bio bezbrian, ali pitanje smrtno ozbiljno.
No, Brian je pourio smiriti njezinu zabrinutost. - Pobogu, ne. Deirdre
zna da ono to smo mi imali nije bila ljubav. Bilo je to djetinjasto
poigravanje, teki razgovori o smislu ivota, dio odrastanja koji je za
mene imao veliku vanost. - elio ju je uvjeriti.
Vlak za Shancarrig kretao je za petnaest minuta. Maddy je rekla kako se
namjerava ukrcati na njega.
- Ali ne moe ii sada. Tek si sat vremena ovdje. - Bio je krajnje
oajan.
- Pa sve si mi rekao.- Ne, nita ti zapravo nisam rekao. Tek sam zagrebao po povrini.
- Moram se vratiti, Briane. Ionako bih to uinila, bez obzira to si mi
imao rei. Majka mi nije dobro.
- Nisam to znao.
- Naravno da nisi. Mnogo toga nisi znao, kao na primjer da je gospoa
Murphy iz Glena umrla, a da Maura Brennan vodi svoga sirotog sina svuda
sa sobom i da on sjedi u svakoj kui u Shancarrigu dok ona riba podove i
pere rublje. Mnogo je stvari koje ne zna.
- Pa, ne govore mi ih. Ti mi ih ne govori. Uope mi ne pie.
- Zabranili su mi. Ne sjea se?
- Nisu ti zabranili, samo su ti savjetovali.
- Nekad je to za tebe bilo isto.- Da si mi dovoljno arko eljela pisati, uinila bi to - rekao je, glave
nagnute na stranu, ponovno vragolast.
Nije eljela popustiti pred njegovom nevjericom da e se vratiti
sljedeim vlakom. Mislio je da e provesti itav dan, ako ne i vikend, s
njim u Dublinu. to e on sad raditi? Nijednom roaku nije namjeravao
otkriti da se vratio.
- Jesam li uinio krivu stvar to sam doao natrag kako bih ti to rekao?
- Ponovno je bio poput djeteta, zbunjen, nesiguran.
Bila je blaga. Mogla si je to priutiti. Pred sobom je imala itav ivot
da razmilja o pitanju zato joj je propao taj jedan jedini pokuaj da
ivi. Ispruila je ruku i uhvatila njegovu.
- Ne, nisi uinio krivu stvar - lagala mu je ravno u oi. - Reci Deirdre
da vam elim sreu, svima. Reci joj da sam se vratila vlakom u Shancarrig
srca punog ushienja.
7/30/2019 Crvena Bukva
31/183
Bio je to jedini vjenani dar koji mu je bila u stanju dati.
I zadrala je suze sve dok vlak nije skrenuo u zavoj, sve do trenutka kad
vie nije mogla vidjeti njegovu ruku kako joj srdano mae na rastanku.
MAURA
Kad je dolo vrijeme da Maura krene u kolu i najmanji entuzijazam za
obrazovanjem koji je ikad postojao u obitelji Brennan ve je izumro.
Maurina je majka bila iscrpljena od stalnih zahtjeva koji su joj
postavljani, kao na primjer da lijepo odjene djecu za svibanjsku
procesiju i biskupov posjet. Da ni ne spominje prve priesti i krizme.
Gospoa Brennan jednom je prilikom rekla da se kola u Shancarrigu
zaluuje idejom da je neka vrsta privatne kole za sinove i keri
zemljoposjednike vlastele, a ne narodna kola to je bila i to je po
prirodi uvijek trebala biti.
A ni otac nije naroito ohrabrivao malu Mauru. Paudie Brennan vjerovao je
da su kole i sline stvari enska posla, a ne neto u to se petljajumukarci. A budui da je Paudie Brennan bio mukarac koji nikad nije imao
stalni posao, nije se od njega moglo oekivati da se financijski ili na
bilo koji drugi nain zanima za svako od svoje devetero ivue djece, tim
vie to se Maura nalazila pred kraj toga niza. Paudie Brennan dovoljno
je brinuo za krov koji je proputao jer je nedostajalo desetak crijepova,
a trebalo je zakrpati i potpuno drukije rupe, kao to je bio raun gore
u pubu Johnyja Finna Poznat po najboljem piu. Koliko mu je vremena,
dakle, preostajalo za brigu o malenoj Mauri i njezinom uenju?
Maura nikad nije ni oekivala da e netko pokazati zanimanje. kola je
bila za knjige, kua za svae. Stariji braa i sestre bili su u Engleskoj
- oni zaista odrasli. Svi su otili im su navrili sedamnaest ili
osamnaest godina. Dolazili bi kui za praznike i u poetku bi bilosjajno, no nakon samo jednog dana ljubaznost bi nestala i ponovno bi
poelo vikanje, kao da su sestra ili brat koji su se vratili obini
lanovi obitelji, a ne posjetitelji.
Maura je znala da e jednog dana postati najstarija u kui - ostat e
samo ona i Geraldine. No, nije namjeravala ii u Englesku i raditi u
tvornici cipela poput Margaret ili u ribarnici poput Deirdre. Ne, ona je
namjeravala ostati u Shancarrigu. Nee se udati, nego e ivjeti kao
gospoica Ross, koja je bila veoma stara te mogla raditi to god je
htjela i ostati budna cijelu no, a da je nitko ne oda i ne guna zbog
toga. Dakako, gospoica Ross bila je uiteljica i sigurno je zaraivala
hrpu novca, no Maura e, kad se zaposli, tedjeti i uvati novac na poti
sve dok si ne bude mogla osigurati kuu i slobodu da ode u krevet u dva unoi ako joj se tako prohtije.
Maura Brennan esto je ostajala do kasno u koli razgovarajui s
gospoicom Ross, pokuavajui saznati to vie o tom velianstvenom
nainu ivota u kuici s grmovima jorgovana i visokim vrtnim sljezom u
kojoj je ivjela gospoica Ross. Postavljala je beskrajna pitanja o
uiteljiinom psu i maki. Jedina u koli znala je njihova imena i dob.
Nadala se da e joj gospoica Ross kad-tad otkriti jo koju pojedinost o
svome ivotu. Gospoica se Ross izgleda udila njezinom zanimanju. Dijete
ni u kom sluaju nije bilo bistro. ak i kad se uzmu u obzir neotesani
otac i plaha, neobrazovana majka, malena je Maura i dalje bila jedno od
najmanje napredne djece u koli. ak je i najmlae od Brenanovog klana,
Geraldine s vjeitom prehladom i kosom u oima, bila otroumnija. No,
Maura je bila ta koja se motala oko nje, koja je pronalazila isprike za
besmisleno askanje.
7/30/2019 Crvena Bukva
32/183
Jednog je dana gospoica Ross izlanula kako mrzi glaanje.
- Ja oboavam glaati - rekla je Maura. - Oboavam, i itav bih dan
glaala, ali nae je glaalo pokvareno, a aa nee platiti popravak.
- to ti se to svia kod glaanja? - Gospoica Ross izgledala je istinski
zainteresirana.
- Nain na koji ti ruka ide i ide... to je skoro kao glazba... a odjea
postane krasna i glatka, i mirie tako fino i isto - rekla je Maura.
- Iz tvojih usta zaista zvui predivno. Voljela bih kad bi glaala i mojestvari.
- Naravno da hou - rekla je Maura.
Tada joj je bilo jedanaest godina, bila je koata djevojica kose
privrene na zatiljku smeom plosnatom ukosnicom, visokog ela i
sjajnih oiju. U drugaijoj obitelji i u drugom mjestu moda bi imala
bolju priliku, temelj koji bi je odveo dalje na nekom putu.
- Ne, Maura, ne moe, dijete. Ne elim da druga djeca vide kako se
smatra sposobnom samo za glaanje moje odjee. Ne elim da si pridaje
manji znaaj prije nego to bude morala.
- Kako to moe biti pridavanje manjeg znaaja? - Pitanje je bilo bez
primisli. Dolazak u uiteljiinu kuu radi obavljanja kuanskih poslova
Maura Brennan nije smatrala poniavajuim.- Drugi... ne moraju znati, gospoice Ross.
- Ali moraju, hoe. Zna kakvo je ovo mjesto.
- Ne znaju mnogo toga, kao na primjer da je moja sestra Margaret rodila
bebu u Northamptonu. Geraldine i ja smo tete, gospoice Ross, zamislite
to! - Maura je lako otkrila obiteljsku tajnu, kao da je znala kako ne
postoji opasnost da e gospoica Ross razglasiti tu poslasticu. Bila je
to ista jednostavnost kao kod prie o glaanju.
- Jednom tjedno i poteno u ti platiti - rekla je gospoica Ross.
- Hvala vam, gospoice Ross, novac u staviti na potu. - To je bio
poetak za Mauru Brennan. Upozorila je malu Geraldine da ne smije nikome
rei. Bit e to njihova tajna.
- Zato to mora biti tajna? - eljela je znati Geraldine.- Ne znam. - Maura je bila iskrena. - Ali mora.
I tako je, ako bi gospoa Brennan ikad upitala to je zadralo Mauru u
koli, Geraldine odgovarala kako ne zna. Njoj se to inilo glupavim, svo
to ulizivanje gopoici Ross. Da je barem pomoglo Mauri da bolje prolazi u
koli. Bila je prilino tupa i uvijek je morala moliti druge da joj
pomognu, Leo Murphy ili Nessu Ryan, djevojice iz vanih obitelji,
velikih kua. Geraldine nije padalo na um razgovarati s njima ili njima
slinima. Maura se esto ponaala kao da je napola slaboumna.
Kad je Maura zapoela s glaanjem gospoica Ross dala joj je i novac i
lutku. Rekla je da je vidjela kako joj se Maura divi te ak skida njezinu
zguvanu ruiastu haljinicu i dobro je glaa. Kad netko toliko cijenilutku, treba je dobiti. Maura je uvijek govorila Geraldini da je lutka
posuena. Gospoica Ross posudila joj ju je dok se ne uda za nekoga i ne
rodi djecu.
- Gospoica Ross sigurno ima sto godina. Nikad se nee udati ni roditi
djecu - povikala je Geraldine.
- Ljudi raaju djecu u svako doba. Pogledaj mamicu, pogledaj Svetu
Elizabetu.
Geraldine nije bila naroito sigurna na terenu Svete Elizabete, ali znala
je sve o njihovoj majci. - Mamica je poela raati i nije mogla prestati.
ula sam kako to govori gospoi Barton. Ali poslije mene iznenada je
prestala. - Geraldine je imala devet godina i sve je znala.
Mauri je bilo ao to i ona sama nije tako