Sadraj

Uvod21.Morfoloke i bioloke osobine31.1.Korijen31.2.Nadzemni organi41.3.Stabljika51.4.List51.5.Cvijet61.6.Cvat61.7.Plod61.8.Sjeme71.9.Zahtjevi prema klimatskim parametrima71.10.Zahtjevi prema zemljitu72.Agrotehnika82.1.Obrada zemljita82.2.Djubrenje82.3.Sjetva92.4.Njega crvene djeteline92.5.Koritenje93.Sorte10Zakljuak13Literatura14

Uvod

Crvena djetelina je jedna od najvanijih i najrasprostranjenijih leguminoza kod nas i u svijetu. Prirodno je proirena na travnjacima umjerenog pojasa Euro Azije. Ishodini centri crvene djeteline su Mala Azija i jugoistona Europa, gdje se uzgaja najvie ekotipova ove vrste. Najvie zasluga za njeno rasprostranjenje i uzgoj kao kulture pripada arapskom carstvu u podruju Mediterana i panjolske, zatim zemljama i narodima zapadne Europe. Crvena djetelina je unijela veliki preokret u dotadanji tropoljni plodored, gdje je ugar zamijenila sjetva djeteline, pa je nastao etveropoljni norfolki plodored koji je posluio kao baza mnogim suvremenim plodoredima. Njeno irenje je u centralnu Europu poelo u 16. stoljeu pod nazivom panjolska djetelina, a prema navodima otari Pisaia (1967) ova kultura se u Hrvatskoj pojavila 1880. godine, kad je Hrvatsko poljoprivredno drutvo kupilo u tajerskoj sjeme crvene djeteline i lucerne i podijelilo ga svojim lanovima. Crvena djetelina je po povrini na kojoj se uzgaja i hranjivoj vrijednosti u samom vrhu sitnozrnih mahunarki, tj. odmah iza lucerne. U intenzivnoj i vrlo intenzivnoj proizvodnji crvena djetelina gubi na vanosti, jer intenzivnu agrotehniku bolje koristi lucerna, no za humidnu klimu, plia, kiselija i vlanija tla, te za krajeve sa kraom vegetacijom crvena djetelina ostaje i nadalje najvanija krmna kultura (Giki 1967). Kao stona hrana crvena djetelina se koristi u raznim oblicima: - kao zelena hrana u vidu ispae ili ishrane u stajama- kao sijeno (bogato fosforom i kalcijem), silaa ili dehidrirana u obliku brana.Znaajan je izvor proteina u ishrani domaih ivotinja. U prosjeku sadri oko 17 % sirovih proteina. Vrlo je dinamina kultura, brzo dospijeva za koritenje i daje visoke prinose. Osim navedenih osobina treba rei da crvena djetelina povoljno djeluje na popravak strukture tla, ak bolje i od lucerne, iako lucerna ostavlja u tlu veu koliinu korijenove mase.U tlu, poslije crvene djeteline ostaju i znatne koliine duika, kojeg nakon mineralizacije koriste naknadni usjevi. Tlo ostaje prilino isto od korova, dobre strukture, naroito u povrinskim slojevima, a zbog odlinog vezivanja tla na nagibima crvena djetelina je pogodna za zatitu nagnutih terena od erozije. Danas se u svijetu puno radi na selekciji crvene djeteline. Stvoreni su mnogi kultivari, adaptirani na razliite ekoloke uvjete i naine iskoritavanja, te otporni na najvanije bolesti. Kod nas se pored domaih kultivara uzgajaju i strane introdukcije.Proizvodnja krme u brdskim i planinskim podrujima ograniena je klimom, niskom opskrbom tla hranivima i tradicionalnom agrotehnikom. Kljuni limitirajui imbenik u ovim krajevima esto puta je opskrba biljaka pristupanim duikom, to se moe rijeiti primjenom skupih mineralnih duinih gnojiva ili pak ekoloki poeljnim i financijski isplativijim koritenjem viegodinjih sitnozrnih mahunarki, fiksatora besplatnog atmosferskog duika. Inokuliranjem sjemena crvene djeteline Rhizobium bakterijama moe se znatno poveati njena godinja produkcija fito mase, ak i u sluajevima kad je uspjenost bakterizacije oko 20%. Tradicionalna agrotehnika vrlo je esto karakterizirana i konjom krmnih kultura u kasnim stadijima zrelosti (kraj cvatnje).

1. Morfoloke i bioloke osobine

Istraivanjima utvreno je da varijetet Trifolium sativum obuhvaa tri podvrste:

- Trifolium pratense L. var. sativum Schreb. ssp. atlantium Bobr. Atlantski tip crvene djeteline (zapadnoevropske)

- Trifolium pratense L.var. sativum Schreb. ssp. continentale Bobr. Kontinentalne forme ili ekotipovi i

- Trifolium pratnse var. sativum Schreb. ssp. subalpinum Bobrt. Visokoplaninska crvena djetelina.

Najee u svijetu i kod nas je vezan pridjev crvena vie radi jednostavnosti pri njenom irenju, jer ova vrsta ima mnogo ekotipova i mnogo nijansi i boja cvijeta. Boja njenog cvijeta je razliite nijanse ljubiasto crvene.

1.1. Korijen

Crvena djetelina ima jak i dubok korijen: glavni korijen je vretenast, raste duboko 1,5 2,0 m, debljina mu je ispod krunice u prosjeku oko l cm, a dostie debljinu 2-2,5 cm. Ima krupne i preko 1m dugake bone ile koje se razvijaju na glavnom korijenu do dubine tla oko 40 cm.Viegodinja crvena djetelina razvija glavni korijen jae po dubini, a dvo-trogodinja ima plii korijen. U prvoj godini je najvei razvoj korijena, a znatno manje u drugoj. Crvena djetelina ima dobro razvijenu simbiozu, posebno sa sojevima bakterija Rhizobium leguminosarum bv. trifolii. Kvrice su najee okrugle, brojne na rastresitim tlima, esto grupirane, meusobno srasle, dok su na zbijenim tlima rasporeene posvuda po korijenovom sustavu. Kvrice su velike 0.6-1 mm u presjeku, u poetku razvoja su ruiaste, starije su mrke boje. Najbolje se razvijaju do 20 cm dubine, ali dopiru i do 40 cm.

1.2. Nadzemni organi

Crvena djetelina je dikotledona biljka, pri nicanju iznosi kotiledone na povrinu. Kotiledoni su elipsoidni, vie okrugli, horizontalni, svjetlo zelene boje, soni i glatki. Veliine su do 3-4 mm na kratkoj drci. Prvi listi djeteline je srcolikog izgleda, prekriven dlaicama, na tankoj 1-1,5 cm dugoj drci. Poslije dvanaest do etrnaest dana djetelina razvija prave troperaste listove i primarno stabalce, koje se u prvim fazama razvija usporeno zbog ubrzanog razvoja korijenovog sustava. U prvoj godini, ve poslije est do osam tjedana intenzivno se razvija rozeta iznad korijenovog vrata. Iz nje se svake godine u tijeku vegetacije i zaetih pupoljaka iz prethodne godine razvijaju novi jednogodinji izdanci. Iz rozete se, jo u prvoj godini ovisno od tipa sorte i agroekolokih uvjeta, moe razviti pri drugom koenju est do deset stabljika. U drugoj godini moe dostii esnaest do osamnaest stabljika. Ovisno o gustoi sklopa moe dostii i do pedeset stabljika, na emu se zasniva snaga regeneracije. Rozeta se razvija samo na povrini tla i ne uvlai se u tlo.

1.3. Stabljika

Stabljika crvene djeteline je jednogodinja, zeljasta, prosjeno visoka 70 cm, a ponekad kod prvog otkosa dostie 90-100 cm. Razgranata je od osnove i po visini. U stadiju razvoja do pupanja, sona je i njena, malo dlakava, djelomino uplja, polijee samo kad je pregust sklop i u sluaju nevremena. Od poetka cvjetanja stabljika poinje gubiti na kvaliteti zbog poveanja sadraja lignoceluloze.

1.4. List

Crvena djetelina ima sloen troperasti list. Lisna drka je u poetku vegetacije dugaka 12-15 cm. Kasnije je sve kraa, neposredno ispod cvata list je skoro sjedei. Na osnovi lisne drke razvijen je rukavac koji skoro obuhvaa stabljiku koji ima s obje strane dva iljasta zaliska blijedo zelene boje. Listii su duine 3-4 cm, iroki oko 1,5-2 cm. Boja lista je tamno zelena sa rijetkim tankim dlaicama na povrini. Na listiima se nalaze karakteristine simetrine poprene pjege u prosjeku 1,5 2 mm. Svjetlije su boje, obino sivozelene prema osnovnoj boji lista. Oblik, poloaj i boja ovih pjega dosta varira kod razliitih sorata. Najkrupniji su listovi crvene djeteline u vrijeme pupanja, a kasnije neto sitniji. Udio lista u cjelini biljne mase je prilino visok, iznosi oko 40%.

1.5. Cvijet

Crvena djetelina ima karakteristian cvijet za mahunarke. aini i krunini listii su uzani i dugaki zbog meusobnog stisnutog poloaja. Cvjetovi su grupirani u glaviaste (izduene ) cvatove eliptinog oblika, koji se nalaze na vrhovima glavnih stabljika i bonih grana. Boja cvjetova je ruiasta do ljubiastocrvena. Cvjetovi crvene djeteline lue dosta nektara. Oplodnja je najee ksenogamna, entomofilna, obino pomou bumbara, divljih i domaih pela. Autogamija je malo zastupljena.

1.6. Cvat

Cvatovi crvene djeteline su duine 3-5 cm, a u presjeku 3-4 cm. U njima se obino nalazi 40-50 , a varira od 30-120 cvjetova. Cvjetovi su zbijeni, sjedei na izduenoj cvjetnoj loi, vretenastog oblika. Najee je po jedan, ali esto sreemo i po dva cvata zajedno. Cvjetanje cvjetova je sukcesivno od osnove prema vrhu i traje pet do est dana, dok cvjetanje biljaka u cjelini traje due 15-20 dana, nekad i due. Poslije oplodnje poinje sazrijevanje, cvatovi dobivaju tamno mrku boju od sasuenih kruninih listia.1.7. Plod

Crvena djetelina ima plod jednosjemenu mahunu. Mahuna je veliine 2-3 mm, sive boje, zavijena u aine, iljaste i dlakave listie u sloenom cvatu. Mahune vrlo lako opadaju u zrelom stanju, to treba imati u vidu pri etvi sjemena.1.8. Sjeme

Sjeme crvene djeteline je sitno, srcolikog oblika, malo spljoteno, sa neto udubljenim pupkom (hilumom), veliine 1,5-2 mm. Boja sjemena je uta sa modro plaviastom do ruiastom nijansom. Broj sjemenki u jednom gramu kree se od 650-750. Klijavost sjemena traje 4-5 godina.

1.9. Zahtjevi prema klimatskim parametrima

Crvena djetelina trai dosta vode i umjerenu toplinu, suu slabije podnosi. Optimalna koliina padavina za uspjean uzgoj crvene djeteline je oko 800 mm godinje, ali i njihov ravnomjeran raspored tijekom godine, naroito u vrijeme ljetnih mjeseci. Crvena djetelina ne moe izdrati niske temperature kao lucerna, osobito golomrazice sa temperaturama -15 oC pri kojima i smrzava, a naroito pri estom smjenjivanju hladnih i toplih dana sa temperaturama iznad 8 oC. Pod dubljim snijegom od 25-30 cm moe izdrati mraz do -25 oC. U rano proljee kree pri temperaturama od 3 oC, a pun porast poinje na 5-6 oC.Crvena djetelina je biljka dugog dana, sjeverne forme trae dosta svjetlosti do faze pupanja, a june zahtijevaju duinu dana od 12 do 14 sati.

1.10. Zahtjevi prema zemljitu

Crvena djetelina nema velike zahtjeve prema zemljitu, zato njeni rajoni uzgoja nisu strogi ni ogranieni. Najbolje joj odgovaraju srednje teka i rastresita, manje pjeskovita i vodopropusna zemljita, ali sa dovoljno osiguranom vlagom. Ne podnosi visoku podzemnu vodu, niti due plavljenje vodom. Optimalan pH tla za crvenu djetelinu je u granicama 6,0-7.5. Kritian pH za razvoj Rhizobium bakterija je 4.7-4.9, dok je kod pH 4.2 potpuno onemogueno stvaranje kvrica (Frame i sur., 1998).Bolje podnosi neto veu kiselost nego alkalnost, pH iznad 7.5 teko podnosi, to se poklapa sa tlima vlanijih podruja. Trai dovoljno pristupanih mineralnih hraniva, obzirom da proizvodi veliku koliinu organske mase.2. Agrotehnika

Budui da je crvena djetelina viegodinja krmna kultura, njen brzi razvoj, dinamika iskoritavanja i druge bioloke osobine znaajno utjeu na zemljite. Stoga je vrlo vana u plodoredu. Crvena djetelina ostaje u plodoredu dvije do tri godine, ako se gaji u smjesi sa viegodinjim livadnim travama ostaje etiri do pet godina. Djetelina dosta iscrpljuje tla. Napada je znatan broj tetnika i bolesti. Osim toga, crvena djetelina ostavlja veliku koliinu organskih ostataka korijena, krunice i nadzemnih organa koji u procesu razlaganja ostavljaju specifine kemijske produkte u tlu, koji su za veinu mahunarki, a posebno za viegodinje, nepovoljne. Najpogodniji predusjevi za crvenu djetelinu su one kulture koji ostavljaju tlo rastresito, prozrano, plodno i isto od korova, npr. okopavine (kukuruz, eerna repa, suncokret i dr.). U praksi se najee uzgaja poslije strnih ita kojima su prethodile okopavine. Djetelina je pogodan predusjev za veinu okopavina, ita, a naroito za industrijsko bilje, osobito uljane i tekstilne biljke i neke vrste povra.

2.1. Obrada zemljita

Duboka jesenja obrada od 30-35 cm omoguava dobar razvoj korijenovog sustava, povoljne uvjete razvoja, te dulju trajnost djeteline. Poslije dubokog oranja tlo se treba slegnuti zbog uspjenije sjetve i nicanja. Kod sjetve djeteline poslije strnih ita poeljno je izvriti praenje strnita zbog provociranja sjemena korovskog bilja na nicanje, koje e se jesenjom dubokom obradom zaorati, a ujedno posluiti i kao zeleno organsko gnojivo.

2.2. Djubrenje

Pri osnovnoj obradi zemljita moe se upotrijebiti dobar stajski gnoj koje se zaore na punu dubinu. Bolje je stajski gnoj upotrijebiti pod prethodni usjev, obzirom na kodljivost direktnog amonijaka iz gnoja na klicu i mlade biljke mahunarki, osobito na crvenu djetelinu (Mikovi 1985.).Mineralna gnojiva se primjenjuju pri osnovnoj i predsjetvenoj obradi zemljita. Kod osnovne obrade primjenjuju se: fosforna i kalijeva gnojiva, dok se duina gnojiva upotrebljavaju kod osnovne obrade pri zaoravanju strnita u odgovarajuim koliinama radi ubrzavanja procesa razlaganja etvenih ostataka. Moe se primijeniti 40 do 70 kg/ha duika, naroito na tlima siromanim humusom. Fosforna gnojiva za leguminoze, a osobito za crvenu djetelinu imaju viestruki znaaj. Prije svega biljka bolje razvija korijenov sistem, bolje se razmnoavaju bakterije, postie se vei prinos, bolje se regulira vodni reim biljke, bolja je oplodnja i dobiva se bolja kvaliteta sjemena.Za prosjeni prinos ST crvene djeteline od 10 t/ha potrebno je oko 70 kg/ha P2O5 i 240 kg/ha K2O (Frame i sur., 1998). Crvena djetelina trai ova dva elementa naroito u prvoj godini ivota i u proljee pri kretanju vegetacije.

2.3. Sjetva

Sjetva crvene djeteline moe se obaviti u dva roka: u proljee i kasno ljeto tj. u kolovozu i rujnu. U proljee je najbolje sjetvu izvriti polovicom, eventualno do kraja oujka mjeseca, sa ciljem da se biljke bolje razviju do nastupa sue koju crvena djetelina teko podnosi i pojave korova. U ljetnom roku najpovoljnija je sjetva od polovice osmog mjeseca do polovice devetog mjeseca. Koliine sjemena crvene djeteline za sjetvu su 14-16 kg/ha pod uvjetom da je zemljite ravno, usitnjeno i dovoljno slegnuto. Sjeme treba imati najmanje 85% klijavosti i 90-92 % istoe. Dubina sijanja sjemena crvene djeteline je kao kod lucerne 1,5-2 cm. Razmak redova je obino 12-14 cm ovisno o nainu uzgoja (ista kultura ili smjesa) i osobinama tla, donekle i kultivara. Sjetva se obavlja strojno, a ponegdje i runo. Neposredno poslije sjetve posijanu povrinu treba povaljati lakim valjcima, zbog uspostave bolje veze tla i sjemena, a samim tim i breg i jednolinijeg nicanja sjemena.

2.4. Njega crvene djeteline

Crvena djetelina od nicanja trai briljivu njegu. Prije svega treba obratiti panji na borbu protiv korova. Ostale mjere njege su: navodnjavanje prema potrebi, zatita od bolesti (vrlo esta pojava pepelnice) i prihrana. Prihrana crvene djeteline u jesen obino obavlja PK gnojivima radi zatite od izmrzivanja. U proljee treba prema potrebi dati 30-40 kg/ha duika, najbolje u obliku KAN-a.

2.5. Koritenje

Crvena djetelina se moe koristiti kao zelena stona hrana, u obliku sijena, silae i sjenae, te dehidrirana.

3. Sorte

Rod Trifolium ima preko 25 vrsta. Od znaaja za proizvodnju su njivska, livadska i divlja djetelina.Domai sortiment je brojno dosta skroman. Domae sorte su dosta bolje od stranih u naim zemljinim i klimatskim uslovima. Poznate su kruevaka 32, kruevaka 38 i kruevaka 17. Poljanka je sorta koja je selekcionisana u Sloveniji. Od strani sorti poznate su golijat, pales i markom iz Franckuske, belgijske sorte violeta i rota, lokrum, otelo, lembeke i druge. Rad na selekciji crvene djeteline razvijen je jo u bivem Sovjetskom savezu, Poljskoj, ehoslovakoj.Kruevaka 17 je ajrasprostranjenija domaa sorta nastala individualnom selekcijom najboljih biljaka iz autohtonih populacija Rasinskog okruga. Otporna je na niske temperature i tolerantna na najvanije bolesti i tetoine.Visina biljaka se kree 65-75cm i pogodna je, kako za gajenje u istom usevu, tako i za spravljanje detelinsko-travnih smea. Odlikuje se brzom regeneracijom nakon otkosa. U istom usevu u godinama pune proizvodnje moe dati do 80tha- svee mase i do 18tha- sena odlinog kvaliteta (sadraj sirovih proteina 180-210gkg-). Dobro medonosi i poseduje visok potencijal za proizvodnju semena 500-800 kgha-.

Kruevaka 32 je tetraploidna sorta nastala vetakim udvostruenjem (dejstvom kolhicina) broja hromozoma sorte K-17, Changins i Viole. Odlikuje se robustnim biljkama, izraenim bokorenjem i krupnim listom (4,5 5,5cm). Otporna je na ekonomski vane bolesti i tetoine i niske temperature, ali je osetljiva na suu. U godinama sa dovoljno padavina i u uslovima navodnjavanja postie izuzetno visoke prinose suve materije (do 20tha-). Zbog visokog udela lista u ukupnoj masi odlikuje se visokim sadrajem proteina (180 220gkg-) i niskim sadrajem celuloze (220 260 gkg-).

Kruevaka 38 je nova sintetika sorta kreirana u Institutu za krmno bilje u Kruevcu iz preteno domaih genotipova adaptibilnih na nae agroekoloke uslove. Biljke su uspravne, bujne, visoke do 80cm u prvom i 60cm u ostalim otkosima sa velikim brojem dobro olistalih izdanaka. Odlikuje se brzom regeneracijom i dobrom kompetitivnom sposobnou i veoma je pogodna za gajenje u detelinsko-travnim smeama, kako u ravniarskim, tako i u brdsko-planinskim podrujima. U istom usevu, pri setvenoj normi 12-16kgha- i intenzivnom iskoriavanju ostvaruje prosene prinose suve materije 12-16tha- sa preko 200 gkg- sirovih proteina. Tolerantna je na najvanije bolesti i tetoine to uslovljava da u treoj godini daje vee prinose od dosadanjih sorti crvene dateline. Dobra je medonosna biljka sa potencijalom za prinos semena 600-800kgha-

Na domaem tritu najzastupljenija sorta je una.Unaje srednje rana sorta crvene deteline, pogodna za gajenje u travno-detelinskim smeama na manje plodnim, vlanijim i kiselijim zemljitima (Centralna Srbija, BiH).Dobra granatost i lisnatost uslovljava visok prinos i kvalitet krme. Stabljika je uspravna, dobro se bokori sa slabije izraenom maljavou. Visina biljke iznosi u proseku 55 cm. Osrednje je otporna na pepelnicu. Troperast list srcolikih listia, tamno zelene boje slabije je obrastao dlaicama. Cvast u formi glavice je tamno do svetlije crvene boje i veoma je mirisna. Seme je ovalno-bubreastog oblika, uto-smee boje sa nijansama tamno do svetlo ljubiaste boje, apsolutne teine: 1,9 2,0 g.

Zakljuak

Crvena detelina (Trifolium pratense L) u narodu nazvana brojnim sinonimima (kravarica, trogodka, trolistka, gombara) je uz lucerku najvanija viegodinja krmna leguminoza. Nasuprot lucerki koja je tolerantnija na suu, crvena detelina bolje podnosi kiselija zemljita. Slino lucerki, znaajan je izvor proteina neophodnih u ishrani domaih ivotinja, a naroito preivara. Proteinima je naroito bogato lie, iji sadraj iznosi iznad 25%.Ovo govori o posebnoj vrednosti lista crvene deteline pri spravljanju kvalitetne stone hrane. S tim u vezi, poseban znaaj u selekciji crvene deteline se posveuje tolerantnim biljkama prema ekonomski znaajnim bolestima (pepelnici, ri i fuzarijumu), koje uzrokuju opadanje lia, rano uvenue, pa ak i izumiranje biljaka.Kao kabasta stona hrana crvena detelina se koristi u zeleno-sveem stanju ili kao konzervisana (seno, senaa, brano, silaa, ispaa).Korienje deteline u sveem stanju (za ispau) najee se vri u sistemu detelinsko-travnih smea, u fazi butonizacije. U tom sluaju postie se vei i ujednaeniji prinos, dugotrajnije korienje detelita, kao i slabija pojava naduna, naroito kod goveda. Ovaj vid ispae predstavlja jeftin izvor hranljivih materija, visoke probavljivosti.

Literatura

1. Leto, Josip (1997), Variranje morfolokih i gospodarskih svojstava kultivara crvene djeteline u nizinskom i brdsko-planinskom uzgojnom podruju. Magistarski rad. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu.2. Mikovi, B. (1985) Krmno bilje. Nauna knjiga. Beograd.3. otari-Pisai, K. (1967) Viegodinje kulturne Trifolium vrste.4. NS Seme (internet), http://www.nsseme.com/?p=12179, pristupljeno 7. maja 2015. 5. Wikipedia (internet), http://sr.wikipedia.org/sr/_, pristupljeno 8. maja 2015.2