De facto vodič / Vodič kroz rad NVOa u Crnoj Gori

De Facto VODIČ

Vodič kroz rad NVOa u Crnoj Gori

Izdavač: Fond za aktivno građanstvoNova Varoš II Podgorica, Crna GoraAutori: Nives Radeljić, Mladen JovanovićUrednik: Anica Maja BoljevićDizajn i grafička obrada: EXPEDITIO, KotorŠtampa: Biro Konto, IgaloTiraž: 300Podgorica 2012.

“ Ova publikacija je nastala uz pomoć Evropske unije. Publikacija ne sadrži formalno saopštenje i ne predstavlja nužno službeni stav Evropske unije“

„ This publication has been produced with the assistance of the EU. This publication does not constitute a formal communication and does not necessarily represent the official position of the European Union“

Ovaj projekat finansira Evropska unija, posredstvom Delegacije EU u Crnoj Gori

E U R O P E A N U N IO N

D E L E G A T IO N T O M O N T E N E G R O De Facto VODIČ

Vodič kroz rad NVOa u Crnoj Gori

4

07091113

13

13

1417

18

21

2728

29

333436

38

40

42

444648

505353

5455

55

56

57

SADRŽAJ

UvodZašto putovati? – Čemu služe NVO?Ko sve putuje?“ Putovanje od hiljadu milja započinje malim korakom” – od ideje do registracije 1.Izviđanje–utvrditidalijetoputkojim

zaistaželimoići 2.Organizacijatonismomi-sredstvoza

prevozkojimtrebadobroupravljati,održavati,njegovatiiobnavljati

3.Definisanjeciljeva–Kudaželimostići 4.Registracija–dajmosvojojorganizaciji

legitimitet 5.Napravitidobruorganizacionustrukturu

ipodijelitiobavezeiulogeutimu 6.Najljepšejeipakputovatiudruštvu-

RadimotimskiTrošak putovanja – kako se finansiraju NVO Procijenimofinansijskepotrebe

organizacije–Kakofinansiratiputovanje Vrstedonatora

Putovanje Omladinskeorganizacije Organizacijekojesebavekulturomi

umjetnošću Organizacijekojesebavezaštitomživotne

sredine Organizacijekojepružajupodršku

socijalnougroženimgrupama Organizacijekojesebavezastupanjem

pravamarginalizovanihgrupainacionalnihmanjina

Resursnicentri Thinktankorganizacije Organizacijekojesebavemonitoringom

sprovođenjajavnihpolitika LokalnefondacijeTajne uspješnog putovanja Prezentacijaorganizacije–Danasdrugi

upoznaju Saznajmoviše-Upoznajmoboljedruge Umrežavanje–Proširimokrug„srodnih

duša“kaosaputnika Evaluacija–Osvrniteseiprocijenite

kolikojebilouspješno EUprincipisocijalneuključenosti–Pravila

kojapoštujemoPojmovi – Rječnik bez kojeg ne krećemo na put

De Facto VODIČ l Vodič kroz rad NVOa u Crnoj Gori

76

Želja da nešto promijenimo u zajednici i u svom životu, prirodna je i poželjna reakcija na izazove, ali i mogućnosti koje nas okružuju. Civilni sektor svojim karakteristikama upravo podržava traženje novih i kreativnih rješenja, pruža šansu svima da se uključe u skladu sa svojim kompetencijama, stvara priliku za sticanje novih znanja i vještina kroz neformalno učenje i djelovanje, doprinoseći tako ličnom razvoju. Istovremeno jača i građansku odgovornost za kvalitet života u zajednici, jer građani/ke kao pojedinci i grupe preuzimaju kontrolu nad problemima koje žele riješiti.

Svoj angažman u civilnom sektoru možemo početi kao volonteri/ke ili saradnici/e u već postojećim organizacijama, ali možemo osnovati i svoju NVO. Svaka pozitivna promjena kojoj doprinesemo će učiniti da se osjećamo potpuno ispunjenima. Razvijaćemo se kao osoba kroz iskustva, uspjehe i greške iz kojih ćemo učiti.

Ono što unaprijed treba znati je, da uz svu otvorenost i fleksibilnost civilnog sektora, i za NVO postoje pravila djelovanja regulisana za-konima i pravilima uspješnog poslovanja. Naime, često nedovoljna informisanost o odgovornosti pred zakonom i nivou potrebnog znanja koje nosi takav angažman, i dobre namjere pretvara u lošu praksu. Stalne zakonske promjene i izražena potreba za postupanjem po zakonu traže stalni angažman, kao i sve strožiji zahtjevi donatora i potreba kvalitetnog finansijskog izveštavanja.

UVOD

Svoj angažman u civilnom sektoru možemo početi kao volonteri ili saradnici u već postojećim organizacijama, ali možemo osnovati i svoju NVO. Svaka pozitivna promjena kojoj doprinesemo će učiniti da se osjećamo potpuno ispunjenima. Razvijaćemo se kao osoba kroz iskustva, uspjehe i greške iz kojih ćemo učiti.


98

U tako promjenljivim okolnostima, nameće se potreba za kvalitetnim vođenjem organizacije, ne samo radi opstanka već i radi daljeg raz-voja, finansijskog praćenja potrošnje i planiranja unutar organizacije (razvoja ljudskih resursa, upravljanja sredstvima), kao i kontinuirano praćenje promjena u okruženju, brzu prilagodljivost novim zahtje-vima, javnost u radu i razvijenu poslovnu kulturu (imidž pouzdanog partnera). Dobro planiranje i promišljeno djelovanje upravo obuh-vata sve ove elemente.

Naš početni entuzijazam i strast koja nas pokreće, snaga je koja treba da traje i uspješno odgovori na sve ove izazove. Svoju pozitivnu en-ergiju prenesimo u svoje najbliže okruženje, porodicu i prijatelje/ce, istomošljenike/ce i tako ćemo osigurati podržavajuće okruženje.

Naš optimizam, pozitivne težnje ka opštem dobru i lični angažman, ujedno predstavljaju i kredibilitet koji zaslužuje podršku.

ZAŠTO PUTOVATI? ČEMU SLUŽE NVO?

Ljudi vole putovanja. Putovanja su prilika da mnogo toga vidimo i naučimo, da upoznamo nove ljude i da sebe bolje upoznamo kroz sus-ret sa nepoznatim okruženjem. Putovanja su uzbudljiva, privlačna i ne-zaboravna.

Potrebno je dobro se pripremiti za svako putovanje. Ponijeti sve stvari za oblačenje, kupiti kartu, ponijeti pasoš i druga dokumenta. Za neka put-ovanja i dalje je potrebna viza. Što se bolje pripremimo, to je veća šansa da će putovanje biti uspješno. Prva stvar koju moramo da uradimo jeste svakako – da odaberemo destinaciju. Gdje ćemo putovati? Zašto baš tamo, a ne negdje drugdje? Zašto je baš to putovanje pravi izbor za nas?

Slično je i sa NVO. Uostalom, udruženja građana/ki kakva danas poznajemo su istorijski nastala još u 18. vijeku, iako neki teoretičari/ke govore da kroz neformalno udruživanje možemo govoriti i o isto-riji koja traje minimalno 20.000 godina. Pritom, prva udruženja, opet kao i mnoga danas, nastala su oko uvjerenja i želje pojedinaca da svoje društvo povedu na put – put u bolju budućnost, put koji vodi ka praved-nijem društvu. Bez obzira da li je riječ o udruživanju radi pružanja hu-manitarne podrške, udruživanju radnika/ca radi zaštite svojih prava, ili pak okupljanju ljubitelja/ki prirode, za sva udruženja je bitna svojstvo okupljanje građana i građanki oko neke teme, kako bi zaštitili interese običnih građana/ki u odnosima sa državom i privredom. I to tako traje do danas.

“Nikad neće daleko stići onaj koji ne zna kuda ide” ~ Goethe, Pismo upućeno Carlu Friedrichu Zelteru (1812.)


1110

Prve NVO kakve danas znamo, javile su se u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako je riječ o velikoj teritoriji koju su ljudi naseljavali, i kako državni aparat nije mogao toliko da se razgrana da dođe do svakog malog mjesta na tolikom prostranstvu, građani/ke su počeli da organizuju svoje lokalne zajednice kroz sopstveno i nezavisno udruživanje. To je bio jedini način da zadovolje mnoge svoje potrebe – potrebe za obrazovanjem, za religijom, pa čak i za putevima i osnovnom infrastrukturom.

U Evropi, istorija NVO je počela nešto kasnije – u 19. vijeku. NVO su nastajale oko potreba građana/ki specifičnih za određene nacije. Tako su u Italiji NVO nastale kao izraz sveprisutne sumnje u rad države i korpo-racija. U Švedskoj su nastale iz protestnih pokreta protiv neefikasne bi-rokratije, svještenstva, aristokratije i velikih kapitalista koji su dominirali javnim životom Švedske, sve do kraja 19. i početkom 20. vijeka. Slična situacija je postojala u Francuskoj, gdje su građani reagovali na ogromnu centralizaciju državnih poslova. Prve međunarodne organizacije pojav-ljuju se još prije oko 150 godina. Prve internacionalne, skoro globalne organizacije, nastale su sredinom 19. vijeka, oko pokreta protiv ropstva i pokreta koji se borio za ženska građanska prava.

Tradicija građanskog udruživanja u Crnoj Gori nije duga. Početkom ’90-tih godina, sa uspostavljanjem višepartijskog sistema, dolazi i do osnivanja prvih NVO. Mnoge od ovih organizacija su osnovane u cilju izražavanja neslaganja sa politikom Crne Gore u odnosu na ratna dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, ili makar njenu ulogu kao “nevoljnog učesnika/ce”. NVO sektor počinje da se razvija tokom 1997. i 1998. godine, kada dolazi do velikih političkih promjena i pobjede pro-demokratskih snaga na parla-mentarnim i predsjedničkim izborima. Ovom razvoju, kada biva osno-van veliki broj NVO, doprinijela je svijest javnosti o potrebi autonomnog djelovanja i organizovanja, za jedno sa željom da se usvoje vrijednosti i mehanizmi demokratskih društava.

Ovakav razvoj je prirodno doveo do potrebe za norminanjem okvira za osnivanje i djelovanje NVO: jula 1999. godine, usvojen je Zakon o nevladinim organizacijama, u čijem je kreiran-ju učestvovalo i civilno društvo. Ovaj je zakon olakšao razvoj sektora, stvarajući liberalniji okvir za građansko organizovanje i djelovanje. Naredni zakon o NVO je donijet 2007. go-dine, ne donoseći neke značajnije promjene u odnosu na pre thodni, osim definisanja limita od 4,000 EUR prihoda koje NVO može os-tvariti od profitnih aktivnosti. Naredni, treći zakon o NVO je donešen jula 2011. godine.

Da li je vaše udruženje definisalo svoje ciljeve? Da li znate kude ide vaše udruženje i šta je to što želite da postignete? Ako je odgovor potvr-dan, da li često razgovarate u okviru udruženja o tome da li su ostvareni ciljevi vaše organizacije? Ovdje ne govo-rimo o projektima i njihovim ciljevima, već o vašoj organizaciji kao cjelini. Kada nekom nepoznatom čovjeku/ženi u vašem gradu predstavite ciljeve vašeg udruženja, da li vas on/ona razumiju o čemu pričate? Ako je odgovor potvrdan na sva ova pitanja, čestitamo! Ako nije, potreban je hitan sastanak.

KO SVE PUTUJE?

Na našem putovanju, srijetaćemo se sa različitim protagonistima/kinjama i antagonistima/kinjama našeg putopisa u nastajanju. Neki su putnici/e na put krenuli prije nas. Neki akteri/ke ovih naših putovanja su toliko moćni da određuju pravila putovanja, pa ćemo morati da tražimo i vize ponekad od njih. Neki su putnici/e pak bolje opremljeni, ili imaju više novca. Zbog toga nam se čini pored njih da naše putovanje nije tako uspješno i lijepo kao njihovo. Ipak, ne dajte se obeshrabriti. Time naš zadatak postaje kompleksniji, jer moramo naći naše mjesto u cijelom tom sistemu. Ipak, to nije spriječilo do sada putnike/ce da putuju, zar ne?

O NVO sektoru se često govori kao trećem sektoru. Zašto? Koja su to prva dva sektora? I zašto smo baš mi treći, a ne drugi ili prvi? Pozabavićemo se malo time.

Prvi sektor je državni (javni) sektor.Iako naizgled svi znamo što je državni sektor, zapravo postoji hiljade teorija o tome što je država, što ona treba ili ne treba da radi, koliko se miješa u svakodnevni život ljudi i druga dva sektora. Ne postoji jedan odgovor koji važi za sve države. Zapravo, može se reći da odgovore na ova pitanja daju politički lideri za koje glasamo ili ne glasamo na izborima. Odgovori na ova pitanja i predstavljaju političku ideologiju partija. Dok jedni zastupaju mišljenje da država treba što manje da se miješa u poslove građana/ki, drugi pak vide značajnu ulogu države u


1312

svakodnevnom životu ljudi. U svakom slučaju, država je prije svega fokusirana na obavljanje 3 grane vlasti: legislativna (zakonodavna, koju obično obavlja parlament), egzekutivna (izvršna, koju obično obavlja vlada) i sudska vlast (koju obavlja sudski sistem). U de-mokratskom društvu potrebno je uspostaviti sistem nezavisnosti ove tri grane vlasti, što je svakako prilično teško, posebno u tranzicionim zemljama, ali ne i nemoguće. Država kroz ove tri grane vlasti stvara zakonodavno okruženje i formira pravila “igre”, po kojima se svi mora-ju ponašati u jednom društvu, pa i NVO. Ipak, država je finansirana novcem svojih građana/ki, i samim tim se ne smije zaboraviti da po-slovanje države mora biti u interesu tih građana/ki. Civilni sektor bi trebalo da bude baza organizovanja tih interesa, okupljanja građana/ki i uticaja na donosioce odluka.

Drugi (profitni) sektor je privreda. U širem smislu, privreda obuhvata sve vrste djelatnosti i usluga koje omogućavaju ispunjenje čovjekovih potreba. Naravno, primarni cilj privrednog sektora jeste ostvarenje profita, ali ipak je riječ o sektoru koji obezbjeđuje ključne uslove za egzistenciju. Uostalom, bez vlada i parlamenta društvo opstaje, ali bez poljoprivredne i prehrambene industrije, nemoguće je preživjeti.

Uobičajeno je da se privreda dijeli na sektore: Primarni sektor (pol-joprivreda, lov, ribolov i šumarstvo), Sekundarni sektor (industrija, rudarstvo, građevinarstvo i proizvodno zanatstvo), Tercijarni sektor (saobraćaj, trgovina, turizam, ugostiteljstvo, zanatstvo, bankarstvo i komunalna privreda) i Kvartarni sektor (obrazovanje, nauka, kul-tura, informacije, zdravstvo i socijalna zaštita). Kao što možete i sami vidjeti, kvartarni sektor privrede se bavi mnogim temama koje pokrivaju i NVO. Ipak, to nije nama konkurencija. Naprotiv! To su potencijalni saveznici i prijatelji naših organizacija.

Treći sektor je civilni sektor. I gdje smo sada tu mi? Gdje je mjesto našeg putovanja? Zamislimo društvo u kojem ne postoji niti jedan oblik trećeg sektora. U ko-jem postoji samo država i biznis. Komple-tan politički dijalog bi se sveo na isključivu komunikaciju ova dva sektora, jer nijedan drugi (tj. sada već treći) interes ne bi mogao biti dovoljno jasno definisan, kako bi uopšte bio predmet političke debate. Takođe, da li zaista mislite da je moguće da država formira tako veliki birokratski aparat, da pruži sve što je potrebno svakoj samohranoj majci, osobi sa invaliditetom ili svakom pojedinom roditelju? Za početak bi morala makar da ih pita što im je potrebno. Koliko veliki bi bio takav administrativni aparat, ako sve ovo država uzme da radi? Biznis sektor u ovim oblastima ne bi mogao da ostvari profit, zar ne? Sa druge (ili sada već treće?) strane, sami građani/ke se svojim udruživanjem mogu posvetiti definisanju svojih interesa i ost-varivanju svojih prava. Pritom, veliki je broj primjera gdje su udruženja građana ponudila usluge koje su potrebne njihovim članovima i korisnicima, a koje država nikada ne bi mo-gla da organizuje usljed pretjerane birokta-rizacije društva. Samoorganizovanje i aktiv-izam građana/ki obilježio je istoriju čovjeka, unoseći revolucionarne promjene u odnosu običnog čovjeka, njegovih potreba i države.

“PUTOVANJE OD HILJADU MILJA ZAPOČINJE MALIM KORAKOM

OD IDEJE DO REGISTRACIJE

Svaki put, dakle, počinje malim korakom. Ali koji su to prvi koraci u našem putovanju kroz NVO svijet? Evo našeg prijedloga:

1. Izviđanje – utvrditi da li je to put kojim zaista želimo ići

Da bismo procijenili da li je angažman u civilnom sektoru prava stvar za nas, treba se dobro informisati o putovanju koje nas očekuje. Početni entuzijazam samo je gorivo za pokretanje inicijative i treba ga racionalno koristiti, kako bismo duže trajali na putu kojim smo krenuli. Zato je u prvom koraku potrebno prikupiti što više infor-macija o tome ko i kako se već bavi istim ili sličnim pitanjima, da li je njihovo djelovanje djelotvorno i da li možemo organizovati nešto bolje i drugačije. Potrebno je informisati se o izazovima sa kojima se susrijeću i NVO i zajednica u cjelini. Tek tada možemo odlučiti da li je to putovanje na koje želimo poći, i da li su svi entuzijasti još uvijek s nama.

Zapitajmo se povremeno – što znači naše udruženje našem gradu? Da li nas znaju u mjestima u kojima radimo? Da li smo im ponudili baš ono što je njima potrebno? Ako od sjutra naša organizacija prestane da radi, na koji način i da li će uopšte građani/ke to osjetiti? NVO-i moraju imati utemeljenje u građanstvu i interesima građanstva.


1514

2. Organizacija to nismo mi - sredstvo za prevoz kojim treba dobro upravljati, održavati, njegovati i obnavljati

Ideja i lični angažman na stvaranju organizacije, često postaju snažan dio identiteta glavnog (ili glavnih inicijatora/ki) – lidera/ki: „Organizacija to sam ja (ili mi)!“. Dobro je, u samom početku, osvijestiti da je organizacija samo dio našeg identiteta i da smo mi samo dio identiteta organizacije. Organizacija je „organizam“ za sebe koji ima svoje cikluse stvaranja i razvoja. Samo na taj način će biti omogućeno da se pridruže novi članovi/ice i volonteri/ke, da djelovanje postiže svoju svrhu, da organizacija nastavi svoj put i kada se mi umorimo. Pronalaženje ravnoteže između posla i privat-nog života je ključ uspjeha. Zato u samom početku dogovorimo i delegirajmo odgovornosti i uloge na članove/ice organizacije. Tako će naš aktivizam trajati godinama, a nećemo strastveno izgorjeti u samom početku. Od početka je važno uspostaviti dobro upravljanje organizacijom i biti otvoren/a za promjene. To zahtijeva određena znanja, vještine i osobine ličnosti. Kako? Što moramo znati? Kao odgovori, sljedeći koraci su pred nama.

3. Definisanje ciljeva – Kuda želimo stići

U samom početku dobro je da zajednički u organizaciji kreiramo viziju budućnosti kakvoj težimo. Dogovara se vizija zajednice – kreira se idealizovana slika zajednice čijem ćemo ostvarenju težiti i doprinositi. Takođe se dogovara vizija organizacije - kako bi tre-bala izgledati naša organizacija za nekoliko godina, što je to što bi je činilo prihvatljivom za sve članove/ice i saradnike/ce, poželjnom

i podržavajućom, uspješnom i održivom. Potrebno je uvažavati realnost, ali ne trebamo se plašiti i poželjeti, jer samo tako ima šanse i da se ostvari.

Kratka i jasna izjava o viziji zajednice postaje informacija upućena ja-vnosti o promjenama kojima želimo doprinijeti djelovanjem organizaci-je, dok je vizija o organizaciji unutrašnja poslovna vodilja članovima/icama organizacije i nije dio javnih saopštenja.

U skladu s definisanim vizijama, postavljamo jasne i ostvarive ciljeve za sebe i svoju organizaciju. “Ukinuti siromaštvo” je veliki i poželjan cilj, ali to nije problem koji možemo u cijelosti riješiti kao organizacija. Svojim djelovanjem možemo doprinijeti smanjenju siromaštva. Zato je bolje pronaći tzv. „niše“, male djelove koji su dobro mjesto za početak. Pozitiv-na promjena obično dolazi od odabira nečeg malog, što nam je pod kon-trolom i dostižno da promijenimo. Kada to dobro uradimo, otvoriće se i nove „niše“ ili mogućnosti djelovanja. Na osnovu ovakvog razmišljanja dogovaramo misiju organizacije.

Misija definiše svrhu postojanja organizacije. Ona kazuje:

- Što organizacija jeste (ko smo)?- Ko su korisnici/ce programa i usluga organizacije, ko su

naše ciljne grupe?- Što organizacija radi? Čime se bavi? Koje glavne aktivnosti

sprovodi? - Kakvu budućnost organizacija želi da stvara (cilj djelovanja

organizacije povezati s vizijom zajednice)?- Koje vrijednosti organizacija promoviše?

Vrijednosti i ponašanja dogovor su članova/ica organizacije. Dogovoreni sistem vrijed-nosti promoviše se u izjavi o misiji, a prim-jenjuje u odnosu na sve aktere/ke. Ovim se uspostavlja povjerenje, koje je osnov svakog odnosa koji teži da bude dugoročan.

Sve navedeno postaje sastavni dio sadržaja Statuta organizacije.

Članovi/ce organizacije su pojedinci koji dijele viziju i dogovoreni sistem vrijed-nosti. Važno je prepoznati i kako svaki od članova/ica svojom individualnošću može doprinijeti ostvarenju misije organizacije.


1716

4. Registracija – dajmo svojoj organizaciji legitimitet

Skupština Crne Gore dana 22. jula 2011. godine, donijela je Zakon o nevladinim organizacijama. Slijede neki od članova Zakona:

„I. OSNOVNE ODREDBE

Status - Član 6: Nevladina organizacija ima svojstvo pravnog lica koje stiče danom upisa u registar, u skladu sa ovim zakonom.

„Javnost rada - Član 7: Rad nevladinih organizacija je javan. Javnost rada ostvaruje se u skladu sa statutom nevladine organizacije.

II. OSNIVANJE

Osnivači - Član 10: Udruženje mogu osnovati najmanje tri lica, od kojih jedno mora imati prebivalište, boravište ili sjedište u Crnoj Gori.“

Mala vježba koja će vam pomoći da što bolje definišete

izjavu misije:

1. Okupite svoje članove/ice organizacije.2. Diskutujte 30-60 minuta o tome kako ko vidi organizaciju. Dva pitanja su ključna. Što je to što organizacija radi? Koju promjenu organizacija donosi u živote ljudi sa kojima radimo?

3. Onda zamolite učesnike/ce sastanka da prvo svako za sebe, a potom da svi zajedno odgovorimo na sledeća pitanja:

a) Koji smo tip organizacije? (da li smo udruženje zasnovano na članarini, omladinska organizacija, koalicija NVOa ili mreža)

b) Koje potrebe ili probleme u zajednici (zajednicama) rješavamo našim radom?c) Ko su naši korisnici/e?d) Što radimo i kako? (koje su najznačajnije naše aktivnosti)e) Gdje radimo? (navesti grad, gradove, državu, region)f) Zašto to radimo?4. Probajte da stvorite konsenzus oko svih odgovora, ukoliko je to moguće. Ako to ne bude moguće, došli ste zapravo do vrlo

značajnog otkrića da svi članovi/ce organizacije ne vide organizaciju na isti način. To dalje znači da moramo da dođemo do zajedničkog zaključka i da nastavimo ovaj razgovor do stvaranja konsenzusa. Kako je ovdje riječ o mogućem izvoru

različitih tenzija u organizaciji, dobro bi bilo da cio ovaj razgovor vodi iskusan facilitator koji dolazi izvan organizacije.5. Kada osjećate da ste se složili, probajte da iz odgovora na pitanja sastavite 1-2 snažne rečenice o tome šta vaša

organizacija radi.6. Isprobajte ove rečenice – ispričajte ih nekom ko poznaje vašu organizaciju. Pitajte za mišljenje.

Isprobajte ove rečenice i na nekom ko ne zna šta vi to radite. Da li njima postaje jasnije ko ste kada vas čuju? Da li su ove rečenice stvorile jak utisak kod onih koji su je čuli? Ako jesu

– imate izjavu misije. Ako nisu saznajte zašto i ponovite ovu vežbu od koraka 2 do koraka 5.

Upoznajmo se sa svim odredbama Zakona o nevladinim organizacijama i pripremimo za registraciju.

Ako se odlučimo da imamo Upravni Odbor, izaberimo članove/ice Upravnog odbora koji podržavaju našu viziju i buduće djelovanje, koji svojim sposobnostima i ugledom u zajednici mogu doprinijeti boljem radu organizacije i kredibilitetu. Njihov angažman u organizaciji nije dnevni, već se odnosi na ključne odluke u djelovanju organizacije. Dogovorimo i odgovornu osobu - menadžera/ku organizacije, uslove za članstvo i sve druge elemente propisane Zakonom. Statut organizacije sadržavaće i već definisanu Viziju zajednice, Misiju organizacije, ciljeve i glavne aktivnosti, odnosno pravce djelovanja, kao i načine finansiranja. Vizija organizacije nije sadržaj Statuta, već interni dokument koji usmjerava djelovanje članova/ica u izgradnji kapaciteta organizacije, koji su potrebni da bi se ispunila Misija organizacije.

1918

5. Napraviti dobru organizacionu strukturu i podijeliti obaveze i uloge u timu

Kada govorimo o organizacionoj strukturi, tu je riječ o tome kako ćemo ustrojiti našu organizaciju. Ko će obavljati koje poslove? Kako ćemo podijeliti te poslove? Samim tim, kako ćemo podijeliti odgovo-rnost?

Koje sve organe i djelove organizacione strukture ima jedan NVO?

Skupština članova organizacije (obavezan organ po za-konu). Skupštinu čine svi članovi/ice organizacije. Svaka organizacija mora da predvidi način na koji neko postaje ili prestaje da bude član organizacije. Skupština je najviši organ u organizaciji. Ona donosi osnovne odluke za organizaciju – usvaja i mijenja Statut udruženja, bira i razrešava lice ovlašćeno za zastupanje, bira članove/ice Up-ravnog i Nadzornog odbora (ukoliko organizacija odabere da ima ove organe), usvaja finansijske izvještaje organizacije, kao i planove rada, definiše ciljeve organizacije, odlučuje o prestanku rada i raspodjeli preostale imovine. Sve su ove aktivnosti dio upravljačke uloge (na en-gleskom: governance) u jednoj organizaciji. Ipak, kako je za neke od upravljačkih uloga potrebno redovno sastajanje, a skupštine se obično sastaju jednom godišnje, mnoge organizacije su se odlučile da razviju i druge upravne organe.

Upravni odbor (nije obavezan po zakonu). Upravni odbor (UO) je tijelo koje obično bira skupština organizacije. Tu imamo najčešće 3-7 članova/ica koji donose upravljačke odluke između dvije skupštine. Upravni odbor najčešće obavlja sledeće djelatnosti: bira i razrešava

direktora/ku organizacije, usvaja strateške planove, vrši usmjeravan-je svakodnevnih aktivnosti kako bi one bile u skladu sa strateškim opredeljenjima i misijom organizacije, vrši procjenu ostvarivanja misije i vizije organizacije, usvaja sistematizaciju radnih mjesta... Up-ravni odbori mogu imati još puno dodatnih uloga, ali njihov glavni zadatak jeste da budu konstantna spona između strateških izbora or-ganizacije i organizacione svakodnevice. Ukoliko su članovi/ce UO angažovani/e na volonterskoj bazi, što je preporučljivo, oni su ujedno i kredibilna instanca za unutrašnju kontrolu, što dodatno osnažuje povjerenje građana/ki i donatora da je sve u redu u samom funk-cionisanju organizacije. Takođe, ukoliko organizacija u UO uključi ličnosti, koje su u zajednicama prepoznati kao lideri/ke znanja ili prakse u oblastima kojima se bavi, njihovo prisustvo u odlučivanju može donijeti značajne pozitivne efekte samoj organizaciji. Sastanci UO se održavaju obično jednom u dva do tri mjeseca, tako da ovo angažovanje ne oduzima previše vremena. Izuzetak je obično pred-sjednik/ca UO, koji/a je aktivnije uključen/a u praćenje rada orga-nizacije.

Direktor/ka. To je osoba koja je poslovni i finansijski nalogodavac u organizaciji. Direktor/ka donosi odluke iz oblasti rukovođenja (menadžmenta). Direktor/ka kreira sistem zapošljavanja i angažovanja osoblja, donosi odluke o aktivnostima i načinu njihovog sprovođenja, daje naloge za finansijsko poslovanje, podnosi izveštaje UO i skupštini organizacije... Direktor/ka je vjerovatno najpre-poznatljivije lice organizacije. Neko ko se najčešće pojavljuje ispred organizacije i pregovara, dogovara sve poslove. Direktor /ka mora biti efikasan/a i sposoban/a za donošenje teških odluka, kao i za rešavanje kritičnih situacija. Direktor/ka mora stalno imati u glavi viziju i misiju organizacije i mora poznavati organizacione resurse i kapacitete, kako bi donosio/la ispravne odluke. Dobar/ra direktor/

ka bi trebalo da poznaje materiju kojom se organizacija bavi, ali i da ima znanja iz organizacionog i projektnog rukovođenja. Direktor/ka rukovodi zaposlenima u or-ganizaciji (ukoliko ih organizacija ima).

Zaposleni. Kako organizacija raste, tako ima sve veću potrebu za zaposleni-ma. Pritom, vrlo je nezgodno zapošljavati članove/ce skupštine ili UO. Zašto? Oni odlučuju o sudbini direktora/ke i teško će biti direktoru/ki sa njima kada se moraju donositi nepopularne odluke. Zaposleni bi trebalo da dobiju svoje opise poslova i šemu organizacione strukture – tj. moraju znati ko im je šef/ica i da li su oni nekome šefovi. Zapošljavanje može biti bazirano na potrebama aktivnih projekata (kor-dinatori/ke i asistenti/ce na projektu) ili na potrebama organizacije (finansijski/a direktor/ka, programski/a koordina-tor/ka, asistenti/ce programa, sekretar/ka organizacije...). Izbor između ova dva tipa zapošljavanja je ključan strateški iz-bor. Manje organizacije svakako taj izbor nemaju i potrebno je angažovati ljude isključivo na projektnim aktivnostima. Ali ukoliko imamo 3-4 veća projekta u organizaciji, svakako je potrebno preći na sistem koji će odražavati više orga-nizacione, nego projektne potrebe. U su-

Za svakodnevno fukncionisanje organizacije, možda ključan odnos u samoj organizaciji jeste odnos između predsjednika/ce UO i direktora/ice. Ovaj odnos nosi zdravu tenziju između zahtjeva svakodnevice – da se aktivnosti realizuju brzo i efikasno, i zahtjeva dugoročnijeg planiranja – da se odluke donose u skladu sa dugoročnim ciljevima organizacije. Ključna stvar je da UO ne donosi odluke umjesto direktora i obratno! Mora se znati ko donosi koju odluku!


2120

protnosti, nećemo razvijati timski duh, već će svako raditi svoje pro-jekte, nezainteresovan za aktivnosti drugih.

Volonteri/ke. Svakoj organizaciji su potrebni volonteri/ke. Po-sla uvijek ima i uvijek nam je svaka pomoć dobrodošla. Volonteri/ke su tu da bez ikakve materijalne nadoknade pomognu u obavljanju različitih poslova, iz svog ličnog uverenja i želje da podrže misiju i viziju organizacije, ili pak ljude koji tu rade. Naravno, volonterima/kama je potrebno nadoknaditi putne troškove, trošak osveženja ili obroka, ukoliko to zahtijeva vrijeme koje volonter/ka posvećuje nama. Ali volonteri/ke ne primaju platu za svoj rad.

Volonteri/ke mogu biti stalni i povremeni (ad hoc). Stalni volonteri /ke najčešće obavljaju određeni opis posla u kancelariji ili na projek-tu. Zapravo, to su ljudi koji bez finansijske nadoknade preuzimaju svoj opis posla, može se slobodno reći radno mjesto, i u određenom vremenskom periodu ga obavljaju. Postoje različita iskustva – neki angažuju volontere/ke samo za pozicije u vezi obavljanja adminis-trativnih poslova, drugi pak naprotiv – dio programskih aktivnosti prepuštaju volonterima/kama, dok neke organizacije koriste volon-terski rad kao probni period za čak i više pozicije u organizaciji – mjesto finansijskog/e menadžera/ke i sl.

Volonteri/ke mogu biti i povremeni. Taj ad hoc angažman zapravo znači da pozovemo volontere/ke da se uključe u obavljanje konkretne kratkoročne aktivnosti, uglavnom u toku manjeg broja dana.

Svakako treba izdvojiti jedan savjet – poštujte vaše volontere/ke. Oni su vaši donatori! Da! Oni doniraju svoje vrijeme i njih treba poštovati kao što poštujemo svakog donatora naše organizacije. Neki od vodećih ljudi civilnog sektora na Balkanu počeli su kao volonteri/ke u civilnom sektoru.

Ukoliko planirate da razvijete ozbiljniji volonterski angažman u vašoj organizaciji, obavezno se pripremite i naoružajte znanjem iz oblasti volonterskog menadžmenta. Aktivisti/kinje. Riječ je o grupi koja je dosta slična povremenim volonterima/kama, ali postoji nekoliko ključnih razlika. Povremeni volonteri/ke obavljaju samo one zadatke koje im zadamo. Aktivisti/kinje pak mogu preduzeti akcije na svoju ruku, nara-vno u skladu sa našim opštim instukcijama i dogovorom. Kod aktivista /kinja postoji veći stepen angažovanosti i proaktivnosti. Oni/e su tu iz uvjerenja u značaj teme kojom se bavimo. Nerijetko, poznaju tu temu dosta dobro, možda i bolje od zaposlenih u našim organizacijama. Njihov aktivizam ne mora nužno biti vezan za našu organizaciju – oni mogu biti angažovani/e u oblasti kojom se naša organizacija bavi, i mogu paralelno biti aktivisti/kinje većeg broja organizacija. Tu čak možemo govoriti i o ljudima koji su za-posleni u biznis ili javnom sektoru, a u svoje slobodno vrijeme su naši aktivisti/kinje.

Aktivisti/kinje mogu da budu sjajni za-stupnici naše teme, odlični govornici i podržavaoci. Zagovaračke organizacije svoje aktiviste/kinje stavljaju u prvi plan – oni govore o našim temama i često ih predstavl-jaju tako da ih javnost dobro i lako razumije.

Obično volonterske prirode, njihov angažman pokazuje da su lično uvjereni u opravdanost našeg rada i u kredibilnost naše organizacije. To može biti sjajna promocija, ali oprezno. Potrebno je aktiviste/kinje uputiti u detalje našeg rada, jer ne želimo da u svom javnom nastupu oni ugroze naš strateški pristup temi. Na primjer, ako smo odabrali strategiju saradnje sa lokalnom samoupravom, ne bi bilo dobro da naši aktivisti/kinje u javnosti napadaju rad lokalne samouprave.

6. Najljepše je ipak putovati u društvu - Radimo timski

Formiranje tima je proces. Kada putujemo u društvu, prilično lako preuzi-mamo odgovarajuće „uloge“. S obzirom da putovanja kratko traju, obično smo dosljedni tim ulogama. Naime, ako ste putovali sa prijateljima/cama, znate da u svakoj grupi imate nekoga ko stalno razveseljava društvo svojim šalama, nekog drugog čije odluke nas uvijek odvedu na pravo i dobro mjesto, nekoga trećeg, koji kada svi imamo različita mišljenja šta da radimo, uvijek nađe načina da nam pomogne da donesemo odluku, nekog četvrtog koji je uvijek ponio sve one stvari, koje smo mi drugi zaboravili (npr. grickalicu za nokte ili punjač za telefon) pa nam stalno pozajmljuje stvari... Tih uloga ima puno. Ako ih niste primijetili, obratite pažnju na sledećem putovanju.Riječ je o klasičnim ulogama u timu. Svaka grupa ljudi koja nešto radi za-jedno, spontano kreira timove. Ali nije svaki tim i dobar tim.

Svaki tim koji je ostvario neki uspjeh u bilo kom poslu, prošao je kroz određene faze razvoja. Te faze, bili svjesni i nesvjesni njihovog postojanja, su sljedeće:- Faza formiranja- Faza sučeljavanja- Faza normiranja- Faza izvođenja i- Faza uspješnog završetka posla


2322

Po nekoliko riječi o svakoj od faza, kako bi ih mogli lakše prepoznati i kako bi naša izgradnja tima bila lakša i uspješnija:

Faza formiranja tima. To je „učtiva faza“, neki/e bi rekli/e i medeni mjesec. Svi smo srećni što smo tu, uzbuđeni/e, puni/e iščekivanja i optimizma. Oni koji su pozvani da nam se pridruže su ponosni na to što su izabrani. Svi pokušavaju da otkriju koji je kon-cept tima. Članovi/ce tima dobijaju i prve zadatke, obavljaju ih, ali se uglavnom ne procjenjuje uspjeh obaveljnih zadataka. Prvi/e lideri/ke preuzimaju vođstvo. To su uglavnom oni glasniji lideri/ke, dok „tihi“ lideri/ke još uvijek ne dobijaju svoj prostor. Tim je pozitivan na početnim sastancima, niko još nikoga nije uvrijedio, ali kako vrijeme prolazi, stvari počinju da se mijenjaju.

Faza sučeljavanja. Medeni mjesec je gotov. Neke od aktivnosti nisu uspješno prošle. Članovi/ce se ne slažu oko ključnih pitanja i traže krivca ili u konceptu tima, ili u liderima/kama ili međusobno. Poslije nekoliko neuspjeha, pojedini članovi/ce tima odbijaju da pri-hvate nove zadatke. Takođe, pojedini članovi/ce odbijaju da prihvate koncepte rada koje su drugi predložili. Dolazi do sukobljavanja čak i po pitanjima po kojima se svi slažemo! Počinje ujedno i sumnja u uspjeh projekta i mogućnost da tim doživi uspjeh. Defanzivnost, takmičenje i odabir strana su jasni simptomi ove faze. Faza se može toliko produbiti da organizacija krene da stvara nerealne ciljeve, a nesloga i tenzija su stalno u porastu.

Međutim, ova faza je ujedno i prilika. Jer svaki uočen problem za-pravo samo zahtijeva da ga prenesemo jasno u sledeću fazu – fazu normiranja. Naime, tek kada postavimo određena pravila za svaku od tih situacija i ukoliko svi prihvatimo ta pravila konsenzusom i prim-jenjujemo ih, doći ćemo u situaciju da izađemo iz faze sučeljavanja. Pritom, postojanje pravila koja primjenjuje direktor/ka, umjesto

Znaćemo da smo ušli u ovu fazu kada tim pokazuje sposobnost za is-kazivanje konstruktivne kritičnosti, kada članovi/ce prihvataju svoje članstvo/ulogu u timu, kada se obnovi prijateljsko raspoloženje na-kon faze sučeljavanja. Takođe, nastaje osjećaj kohezije tima, timskog duha i ciljeva. Kako članovi/ce tima počinju da prevazilaze razlike između sebe, sada imaju više vremena i energije da se posvete projek-tima i aktivnostima organizacije.

Faza izvođenja. Uz odgovarajuće normiranje, tim sada bez poteškoća rješava zadatke koji su pred njim. To je trenutak kada se razumijemo bez previše riječi. Članovi/ce tima imaju uvid u lične i grupne procese, i bolje razumijevanje snaga i slabosti koje svako od njih ima. Konstruktivna samo-procjena postaje mnogo realističnija od procjena drugih, a često i kritičnija. Svi teže tome da se spriječe ili prevaziđu, ne i zaobiđu, problemi grupe. Osjećanje privrženosti timu je sada najjače. Možete prepoznati kada vaš tim dodje u ovu fazu, tako što primjećujete da se dosta posla završava.

Faza završetka. Ona uključuje trenutak kada je ostvaren neki uspjeh ili neki dugoročni cilj organizacije. To je trenutak kada je potrebno malo predahnuti, tim nagraditi za uspjeh, ali i uraditi eval-uaciju svega što je bilo dobro urađeno i što je možda moglo bolje. U ovoj fazi se biraju i novi ciljevi ili se razvijaju postojeći. Samim tim, opet ćemo kao tim biti suočeni sa nekim novim izazovima. Čak i povremeni povraci na fazu sučeljavanja postaju mogući, ali ne u onoj mjeri u kojoj se to dešavalo prvi put.

Razlika između radne grupe i timova je nešto što moramo prepozna-vati. Veliki broj organizacija teži neformalnim odnosima u samom timu. Ipak, moramo znati kada ta težnja ka neformalnosti, od našeg tima čini tek radnu grupu. Sledeća tabela predstavlja ključne razlike između timova i radnih grupa:

da sam/a donosi odluke po svom nahođenju, omogućava veće povjerenje u principijelnost di-rektora, što je jedna od najznačajnijih i najcjen-jenijih osobima dobrog rukovodioca.

Faza normiranja. U ovoj fazi nastaju pravila. Pravila se donose na nivou odluka direktora/ke ili UO. Za neka pravila, kao što su pravila u vezi poštovanja radnog vremena, pravila ponašanja, komunikacije u organizaciji i za još mnogo tema, potrebno je donijeti pravila u konsenzusu sa svi-ma. Što se tiče nekih drugih odluka, kao što su plate, opisi poslova, sistematizacija radnih mjes-ta, odluke o troškovima organizacije, direktor/ka te odluke donosi sam/a, eventualno uz dobijanje mišljenja svih ili pojedinih zaposlenih. Ipak, sva pravila se moraju primjenjivati. Čak i kada djelu-ju nepravedno prema nekom. Sve dok se pravila ne promijene. Na prvom mjestu, sva pravila mora poštovati direktor/ka, jer je on/ona lider čija se ponašanja po prirodi timskog rada kopiraju od strane drugih.

Tim može da se vrati u fazu sučeljavanja, kada nove teme dođu na red, ali svijest o potrebi normiranja u ovoj fazi daju sigurnost ljudima da će problemi biti riješeni. Potrebno je da or-ganizacija bude posvećena ovoj fazi i da postavi jasna pravila. Pritom, konflikti se smanjuju usled postojanja “pravila igre”, a tom prilikom i “tihi lideri” lakše dolaze do izražaja, kao i individualni kvaliteti članova/ica tima.

Ukoliko imate problema u odnosima u okviru organizacije, problema u komunikaciji ili uspješnosti izvođenja vaših akcija, ne brinite. To je najvjerovatnije samo faza sučeljavanja. Uradite vježbu - okupite cio tim i predstavite ove faze timskog razvoja. Povedite diskusiju o tome gdje ja vaša organizacija i u kojim oblastima se nalazi u fazi formiranja, sučeljavanja ili možda normiranja. Vodite računa da se svi članovi/ce tima čuju. Bitno je da se kroz ovu vježbu složite oko definicije problema u odnosima u timu, ali i oko rješenja tih problema.


2524

Tema Radna grupa Timovi

Uloge i zaduženja

- Pojedinci uspostavljaju pravila ponašanja za sebe i ta pravila zovu ulogama.

- Ove uloge određuju očekivanja u okvi-ru grupe, a ta očekivanja prije svega zavise od ličnih odnosa među članovi-ma/cama grupe

- Potraga za definicijom uloge služi kao izvor konfuzije i konflikta

- Timovi imaju zajedničko razumijevanje o tome kako igraju svoje uloge. Na primjer: “Mjerač” vremena “Mjerač” rezultata Lider/ka Facilitator/ka

Identitet

- Grupe nisu kohezione

- Teško je uspostaviti osjećaj kohezije koji karakteriše tim

- Timovi imaju identitet

- Tim ima jasno razumijevanje o tome šta čini timski rad i zašto je on važan

- Oni mogu opisati sliku onoga što tim treba da dostigne, norme i vrijednosti koje će tim voditi

Kohezija

- Grupama fali izvor kohezije

- Biti član/ica grupe i dalje pojedinca ostavlja “samim”

- Timovi imaju Esprit koji odlikuje osjećaj pov-ezanosti i prijateljstva

- Esprit je duh, duša i stanje uma jednog tima, koje u sebi nosi svaki član/ica tima

- Potpuna svjesnost tima da se kao pojedinci identifi-kuju sa timom i osjećaju kao dio njega

- Pojedinci počinju više da koriste “mi” nego “ja”

Komunikacija

- Komunikacija unutar grupe se fokusi-ra na lične atribute

- Pozicije pojedinaca su važnije od timske

- Braniti mišljenje postaje cilj samo po sebi, umjesto da komunikacijom nađe-mo zajedničko stanovište

- Radne grupe teško prihvataju ulogu facilitatora/ke u svojim diskusijama

- Tim je posvećen otvorenoj komunikaciji u kojoj ima mjesta za sve,

- Članovi/ce tima osjećaju da mogu izraziti svoja mišljenja, stavove i osjećanja bez straha.

- Razlike u mišljenjima se cijene i metode prevazi-laženja konflikta se razumiju

- Kroz iskrenu i pažljivu povratnu informaciju, članovi/ce su svjesni njihovih snaga i slabosti koje imaju kao članovi tima

Fleksibilnost

- Većina grupa je vrlo stroga i nefleksi-bilna

- Ova strogost nastaje kao posljedica:

- odbrane pojedinačnih pozicija

- pojedinačnih sistema nagrađivanja

- Snage svakog pojedinca teško je kapi-talisati, jer neko mora da se odrekne svoje uloge zarad nekog drugog

- Timovi obezbjeđuju fleksibinost i izvode različite zadatke i održavaju funkcije po potrebi

- Unutar tima postoji potreba za razvojem i vođstvom

- Snage svakog pojedinca su prepoznate i iskorišćene


2726

glava – nikada ne zaboraviti misiju i viziju organizacije

oči – pažljivo gledati svijet oko sebe, prepoznavati realne probleme ljudi koji žive sa nama, u našoj zajednici, državi, regionu...

usta – bitno je graditi kvalitetnu komunikaciju sa korisnicima/ama, ciljnim grupama, partnerima, članovima tima. Kvalitetna komunikacija nikako ne podrazumijeva stalno naglašavanje pozitivnog, već prije svega mogućnost da se kaže prava stvar u pravo vrijeme

uši – uloga NVOa nije samo da se obraća javnosti, već i da osluškuje i čuje šta javnost (prije svega korisnici/ce) želi

ruke – nije dovoljno samo slušati i govoriti - rad NVOa podrazumijeva i spremnost da se preduzme prava akcija u pravom trenutku

tijelo – u zdravom tijelu zdrav duh - potrebno je da naša organizacija bude uređena na zdravim osnovama, da su odnosi u timu jasni, podjela poslova prisutna, a motivacija za rad visoka

noge – moramo biti spremni da pređemo put koji je pred nama kako bismo postigli misiju i viziju. To je težak i dugotrajan posao, ali od njega ne odustajemo

srce – NVO ne postoji bez emocije, entuzijazma i snažne želje da postignemo uspjeh

DOBRI PUTNICISta je potrebno za dobru NVO?

TROŠAK PUTOVANJAKAKO SE FINANSIRAJU NVO

Svako putovanje košta. Potrebno je platiti benzin, kupiti avio ili vozne karte, platiti prevoz taksijem ili metroom, imati novca za hranu na putu, osvježenje. Putovanja često nose i neočekivane troškove – izlete koje ne smijemo propustiti ili pak nepredviđene probleme na putu. Zato je bitno isplanirati budžet za putovanje. Osmisliti šta sve želimo da radimo na putu, raspitati se koliko to košta. Dobra pripre-ma putnika sprečava da imamo nepredviđene troškove i naš budžet za putovanje neće onda biti premašen. Ali, zaista nije lako predvidjeti sve moguće situacije. Zato na put uvijek nosimo nešto više para za nepredviđene troškove.

Kada pričamo o projektima i aktivnostima koje želimo da realizu-jemo, tu takođe imamo troškove. Gdje možemo naći finansije da pokrijemo te troškove? Jedan dio troškova se svakako može smanjiti time što ćemo neke stvari dobiti besplatno od prijatelja organizacije. Puno je primjera gde su restorani davali hranu za akcije, profesori/ke i umjetnici/e besplatno držali predavanja i performanse, veliki broj volontera/ki bi se uključivao u akcije bez ikakve materijalne nad-oknade. Na žalost, nemoguće je na ovaj način pokriti sve troškove. Zato ćemo se pozabaviti malo mogućim izvorima finansiranja NVO.

Ukoliko želite da donesete neku promjenu u društvu ili u živote ljudi, tome se mora ozbiljno posvetiti. Takav rad zahtjeva vrijeme, znanje i vještine u vašem timu. Takođe i prostor u kojem će se tim okupljati i raditi, u krajnjoj liniji gdje će doći korisnici projekata i programa organizacije. U prostoru moramo imati telefon, internet, struju...Bez svih ovih stvari organizacija ne postoji. A niko nam ih neće dati bez para. Zato je prikupljanje sredstava jedna od najznačajnijih aktivnosti NVOa. Uspješan “fandrejzing” je izraz odgovornosti prema našoj misiji i viziji.


2928

Procijenimo finansijske potrebe organizacije – Kako finansirati putovanje

Trud, vrijeme i znanja uložena u osnivanje organizacije, planiranje i pokretanje prvih akcija, predstavljaju vrijednost ili „kapital“ koji kao NVO posjedujemo. Ovaj kapital ulažemo u stvaranje novih vrijed-nosti ako se radi volonterski, ili u stvaranje projekta kao novog proiz-voda na tržištu. Ovaj proizvod nudimo potencijalno zainteresovanim „kupcima“, a to su različiti donatori, domaći i međunarodni fondovi i fondacije, ministarstva i ambasade, EU sredstva koja podržavaju proces tranzicije društva i pridruživanje. Sve češći „kupac“ su i preduzetničke firme, banke i drugi profitni akteri. Ne treba zanema-riti i građane/ke, ne samo kao volontere/ke, već i kao privatne do-natore ili korisnike programa koje nudimo. Ono što nam je adut, je činjenica da naša organiazcija za manje uloženog novca može pokre-nuti veće pozitivne promjene, nego što to može učini javni sektor.

Koristimo lokalna i mala preduzeća, jer često su mala preduzeća srećna da daju robu u zamjenu za reklamu njihovih usluga. Dobijanje publiciteta u lokalnim medijima odgovara preduzećima, a našoj orga-nizaciji će predstavljati bogatstvo mogućnosti za sticanje i korpora-tivnog i individualnog sponzorstva.

Ako postoje mještani/ke koji žive u drugim zemljama, mogu biti mobilisani kao mreža podrške iz dijaspore.

Pokrenimo nova događanja u zajednici i male društvene akcije, kao što su karaoke noći, kvizovi ili koncerti s lokalnim muzičarima, koji su voljni podijeliti svoj talenat. Ili još bolje, napravimo sa svojim pri-jateljima/cama prodajnu aukciju odjeće, knjiga i drugih predmeta

u svrhu donacija, i pri tome promovišimo recikli-ranje kao opšte dobro za zajednicu! Pobrinimo se da svaki događaj ima minimalne troškove i što je moguće da više troškova bude donirano ne samo u novcu već i u naturi.

Znanja i vještine kojima raspolažu članovi/ce or-ganiazcije mogu biti ponuđeni drugima i mogu pribaviti novčana sredstva.

Pitanja koja zanimaju svakog donatora su: - Gdje će sredstva ići?- Jesu li projekti pokrenuti u koordinaciji sa

zajednicama kojima služe?- Jesu li projekti održivi?- Jesu li se sredstva koristila za postavljene

ciljeve?- Da li je organizacija spremna priznati

svoje neuspjehe i dati informacije?

Naime, donatore treba uvjeriti da ulažu svoj novac u održivi i odgovorni projekat.

Iskustvo u upravljanju novcem stiče se postepeno i počinje od manjih iznosa. To je jedan od kriterija koji je postavljen i u konkursima na EU sredstva. Zato, dok ne steknemo potrebno iskustvo, od važnosti je biti otvoren za partnerstvo s iskusnima.

Vrste donatora

Medjunarodne i domaće donatorske organizacije

Ovo su donatori koji finansiraju najveći dio aktivnosti NVO danas u Crnoj Gori. Mnogi se sa pravom pitaju zašto međunarodne donator-ske organizacije daju sredstva u Crnu Goru. Što je njihov cilj? Na to pitanje nije jednostavno odgovoriti. Moramo prije svijega shvatiti da postoje različite međunarodne donatorske organizacije.

Neke od njih dobijaju sredstva od korporacija koje poštuju prin-cipe društveno odgovornog poslovanja. Naime, svaka savremena kompanija, koja drži do sebe, dio profita vraća u razvoj zajednice pokazujući na taj način svoju odgovornost. Na ovaj način te kom-panije grade svoj imidž odgovornosti, koji u krajnjoj liniji doprinosi i boljem plasmanu na lokalnim tržištima.

Pojedine međunarodne donatorske kuće dobijaju sredstva iz fon-dova svojih država. Tako postoji veliki broj internacionalnih NVO (iNVO) i razvojnih agencija koje plasiraju sredstva svojih matičnih država. Pritom, tu se pijre svega ulaže u razvoj zajednica, kako bi one mogle da opstanu. Iz ovog razloga i EU izdvaja sredstva za Crnu Goru. Prirodan je interes da Crna Gora, kao buduća članica EU, ima stepen razvoja koji će lokalno stanovništvo činiti zadovoljnim. Ne-zadovoljstvo kreira političku nestabilnost članice EU, ali i moguće migracije u razvijenije zemlje EU. Svakako da to nije interes ni EU, ni Crne Gore.

Neke od međunarodnih donatorskih orga-nizacija su privatne donatorske organiazcije. One obično proističu iz želje porodica i poje-dinaca da svoj novac ulažu u razvoj određenih djelova sveta. Pritom, taj interes je često filan-tropske i lične prirode. Koliko ima privat-nih donatorskih organizacija, toliko ima i različitih motiva za davanje.

Političke partije nekih zemalja stvaraju svoje donatorske organizacije. One investiraju no-vac pomažući promociju slične političke ide-ologije na međunarodnom nivou. Ponekada nije odmah vidljivo da je neka donatorska or-ganizacija vezana za neku partiju, ali to je već na nama da provjerimo i da odaberemo da li želimo da sarađujemo sa njima.

Religijske zajednice takođe kreiraju svoje fon-dacije. Njihova namjena je prevashodno hu-manitarni rad. Takve fondacije, koje su radile na našim prostorima, uključuju i fondacije pri Pravoslavnim, Katoličkim i drugim crkvama.

Postoje i zadužbine. Zadužbine koriste imovinu ili finansijska sredstva izdvojena na štednim računima, i od korišćenja imovine i ubiranja kamate finansiraju svoj rad i daju sredstva NVO. Motivi za davanje ovih fon-dacija su uglavnom lične prirode, i vezani su za volju osobe ili kompanije koja stvara zadužbinu.


3130

Individualna filantropija

Individualna filantropija je zapravo davanje finan-sija od strane pojedinaca. Riječ je o prihodu koji čini značajan deo budžeta NVO širom svijeta. Pojedinci koji daju sredstva su obično ljudi koje brine određeni problem, koji i sami imaju lično iskustvo sa tim prob-lemom, u čijem okruženju je jako razvijena kultura davanja, ili koji jednostavno imaju želju da izdvoje novac za neku korisnu namjenu.

Molim vas, nemojte odmah reći da niko u Crnoj Gori neće dati svoj novac NVO. Ne treba sumnjati da i u Crnoj Gori postoje ljudi koji žele da svoj novac doni-raju za pozitivne namjene, bez želje da im se taj novac vrati. Istraživanja širom svijeta pokazuju da je glavni uzrok u situacijama gdje građani/ke izdvajaju malo sredstava za neprofitne aktivnosti, to što ih niko nije pitao! Dakle, moramo da tražimo novac da bismo ga dobili. Logično? Da li ste pokušali?

Naravno, potrebno je naći dobar način, pravo vrijeme, pravo mjesto i pravi pristup da pitamo za podršku, kako bi stekli povjerenje građana/ki. Takođe, mora-mo znati koliko donacija želimo da prikupimo i u kojoj vrijednosti. Sumu od 20.000 EUR možemo prikupiti kroz 20 donacija od po 1.000 EUR ili kroz 20.000 donacija vrijednih 1 EUR. Odabir jedne od ove dvije strategije, bitno će uticati na način na koji prikupljamo sredstva i olakšaće nam postizanje cilja.

Evo 7 dobrih savjeta ako želite da uđete u svijet individualne filantropije:

1. Da biste dobili novac, morate da pitate. Ako niste probali, kako znate da li ima ljudi koji bi vama dali svoj novac?

2. Kažite koliko novca očekujete da svako da.3. Definišite tačno koliko je potrebno da prikupite

novca i koliko znači pojedinačna donacija.4. Iskažite potrebu za novcem, tako da bude

razumljiva za svakodnevni život - uporedite iznos tražene donacije sa drugim troškovima i izdvajanjima – npr. sa troškom tiketa igara na sreću, gdje je 99,9% učesnika igre već unaprijed svjesno da neće dobiti ništa!

5. Statistika može da bude dodatak, ali ne i osnovna motivacija za davanje. Predstavite ljudske priče običnih ljudi, koji su vaši korisnici/e. Pritom ne zaboravite da ljudi bolje osjećaju probleme koji su im bliži. Marketinški stručnjaci/kinje kažu da jedna gladna osoba u vašoj blizini, izaziva podjednaku zabrinutost kao 100 gladnih osoba u susjednom gradu, a to pak izaziva podjednaku zabrinutost kao podatak o 10.000.000 gladnih u nekoj dalekoj zemlji.

6. Pokažite primjere sopstvenog uspjeha i pružite ljudima šansu da učestvuju u vašim budućim uspjesima.

7. Obraćate se ljudima koji imaju identitet i budite precizni u tome kome se i kako obraćate.

Korporativna davanja

Korporativna davanja su vrlo usko vezana za društveno odgovorno poslovanje (DOP), koji je princip savremenog poslovanja svake oz-biljnije kompanije na svetu. Naime, standardi savremenog poslovanja zahtijevaju da kompanije budu dio građanstva lokalnih zajednica u kojima rade. Otud određen broj kompanija, čak i internacionalnih, izdvajaju nemala sredstva za aktivnosti neprofitnih organizacija. Za očekivati je da se ova izdvajanja u Crnoj Goru u budućnosti povećavaju.

Istraživanja pokazuju da su najčešći razlozi za davanja kompanija sledeći:

- Stvaranje dobre volje u zajednici i među zaposlenima,- Promocija svojih usluga i proizvoda i jačanje brenda

odgovornosti,- Reagovanje na inicijativu svojih zaposlenih,- Vezivanje njihovog brenda za neku društveno korisnu temu,- Zato što ste ih pitali i što se očekuje od njih da daju,- Zato što je direktor/ica lično zainteresovan/na za temu.

Takođe, ista istraživanja na globalnom nivou pokazuju da su kompanije spremne da podrže važne lokalne projekte, u oblastima koje su vezane za njihovo poslovanje. To su često oblasti koje imaju veze sa njihovim proizvodom ili uslugom. Prestižne kulturne i umetničke manifestacije, ekonomski razvoj i zaštita životne sredine su 3 teme u koje u svijetu kompanije najviše ulažu. Ukoliko vas podržava u javnosti poznata i kredibilna ličnost, kompanije radije daju sredstva, jer se to povjerenje prenosi i na organizaciju.

Od kompanija možete dobiti dosta toga. Neki od primjera su: donacije i sponzorst-va za konkretne aktivnosti i manifestacije, sponzorstvo za publikaciju / izvještaj / ma-terijale, zajedničke promocije, prostor za sas-tanke ili dešavanja, besplatnu robu ili usluge, delegiranje zaposlenih za poslove u NVO na određeno vrijeme, uključenje iskusne osobe u Upravni Odbor organizacije, ekspertizu ili savjet, volontiranje zaposlenih, prikupljanje sredstava od zaposlenih i marketing. Nemo-jte tražiti samo novac!


3332

Sredstva iz fondova državnih organa

I država ima interesa da izdvaja sredstva za NVO sektor. Zašto? Ne postaje li NVO tako dio državnog, a ne nevladinog sektora?

Država je i sama kroz svoje službe u stalnom kontaktu sa građanstvom. Građani/ke od države očekuju podršku za rješavanje nagomilanih problema u društvu. Sa druge strane, ukoliko bi država preuzela da radi još neke poslove, osim onih koje već obavlja, morala bi da proširi svoj birokratski aparat i da razvija programe koji će biti prilično nefleksibilni i nerijetko u neskladu sa životom lokalnih zajed-nica. Time se podiže nivo javne potrošnje – koja je u većini svjetskih država već previsoka, i jedan je od značajnih uzroka finansijske krize javnog sektora. Zato države izdvajaju sredstva za rad NVO, kako bi se obavili potrebni poslovi, uz efikasnije trošenje sredstava i uz manji biroktatski aparat. Drugim riječima, za manje novca može se uraditi veći posao, ukoliko se finansiraju NVO. Pritom, stvara se konkuren-cija između NVO koje se moraju iznova dokazivati, ukoliko žele ponovo da dobiju sredstva za svoje projekte.

U Crnoj Gori, po izveštaju TACSO za 2010. godinu, iz nacional-nog budžeta je izdvojeno za rad NVO nešto više od 4 miliona eura. Najveći dio tog iznosa dolazi od igara na sreću – oko 1.5 milion eura. Ministarstvo kulture izdvajilo još nešto preko milion eura, druga ministarstva i organi oko 800 hiljada eura, a Fond za manjine oko pola miliona.

Lokalne samouprave u Crnoj Gori takođe izdvajaju sredstva za NVO. U 2010. godini, izdvojile su ukupno oko 850.000 eura.

Naravno, ostaje drugo pitanje – da li dobi-janjem sredstava NVO prestaju da budu zaista nevladine organizacije? Odgovor je svakako negativan. Naime, NVO sprovode projektne aktivnosti koje su same osmislile i koje su u skladu sa vizijom i misijom ovih NVO. Dobijanje sredstava iz državnih fon-dova je prisutno svuda u svijetu, i ni u kom smislu ne narušava koncepciju i smisao nev-ladinog sektora, kao trećeg, nezavisnog i van-partijskog sektora.

Ipak, NVO moraju aktivno raditi na tome da održe svoju samostalnost, jer ukoliko njihov finansijski opstanak bude zavisio od državnih organa, svakako da će i njihova ne-zavisnost od političkog uticaja biti manja. Samim tim, NVO mogu doći u poziciju da postanu „PONGOs” ili „GONGOs” (pežorativna engleska skraćenica od Political ili Governmental NGOs - političke ili vla-dine nevladine organizacije).

PUTOVANJE

Postoje različite destinacije na koje možemo putovati. Destinac-iju uvek biramo pred polazak. I naše NVO putovanje obično je na početku određeno željom osnivača/ica udruženja. Oni obično određuju pravac i način putovanja. Tako neko odabere da putuje u vode omladinskog aktivizma, druge više interesuju destinacije kao što su zaštita životne sredine ili obrazovanje.

U ovom dijelu knjige, predstavićemo neke od najčešćih desti-nacija, oblika organizovanja NVO u svijetu. Primijetićete da neke organizacije postoje u Crnoj Gori, a da su neki tipovi orga-nizacija još uvijek u razvoju, ili uopšte ne postoje. Ipak, prikazali smo 9 tipova organizacija, u nadi da će informacije biti od ko-risti onima koji žele da rade u tim organizacijama, da ih osnuju ili pak razviju u odnosu na sadašnji stepen razvoja.


3534

ggg Omladinske organizacije

Ko su? Riječ je o organizacijama koje osnivaju mladi ljudi, ili koje su posvećene rješavanju specifičnih problema i potreba mladih. Mogu biti i lokalne i nacionalne, u zavisnosti od toga gdje svoje aktivnosti obavljaju. Postoji takođe veliki broj organizacija i inicijativa koje se bave mladima na internacionalnom nivou, nudeći sadržaje koje će mlade približiti aktivizmu.

Ciljne grupe? Omladinske organizacije posvećuju svoje aktivnosti različitim grupama mladih ljudi. Naime, neke omladinske orga-nizacije rade isključivo sa srednjoškolskom populacijom. Druge pak sa uzrastom do 27 godina, a neke uzimaju grupe čak i do 35 godina starosti. Sindrom “produžene mladosti” posebno je prisutan na Balkanu, pa se mnogi naši gosti iz inostranstva iznenade kada čuju da omladinska organizacija radi sa omladinom od 18 do 35 godina.

Sa druge strane, neke organizacije pak u okviru odabrane starosne grupe, dalje preciziraju grupe mladih sa kojima će raditi. Neke od organizacija posvećene su mladima sa invaliditetom, uspješnim studentima/kin-jama, pripadnicima nacionalnih manjina, mladima u riziku… Precizan odabir svoje “ciljne grupe”, omogućava ovim organizacijama da preciznije i konkretnije odgovore na njihove potrebe, jer je svakako daleko jasnije šta je potrebno (npr.) mladima sa invaliditetom, nego šta je potrebno svim mladima između 15 i 27 godina starosti u Crnoj Gori. Inače, NPAM (Nacionalni plan akcije za mlade 2007-2012) u Crnoj Gori definiše mlade kao starosnu grupu između 15 i 29 godina starosti.

Organizacioni razvoj Kod organizacija koje okupljaju i zapošljavaju mlade ljude, jedan od čestih problema u Crnoj Gori, ali i u svijetu, jesu česte promjene u ljuds-kim resursima. To je potpuno prirodna pojava, posebno kod studentskih organizacija. Uostalom, kako će u javnosti izgledati omladinska orga-nizacija, gdje o problemima mladih stalno priča neko sa 50 i više godina? Da li će mladi vjerovati ovoj osobi, tj. toj organizaciji? Pritom, mladi ljudi koji se dokažu radom u omladinskim organizacijama, često dobijaju po-nude za zaposlenje iz državnog, biznis sektora, pa čak i od drugih NVO. Omladinske organizacije moraju biti svjesne ovog rizika i moraju djelo-vati na vrijeme, kako bi dolazak novih i odlazak prethodnih ljudi, prošao što lakše.

Najčešće aktivnosti Omladinske NVO organizuju veliki broj obuka za mlade, stvaraju pros-tor za aktivističke akcije mladih, rade kampanje i akcije zastupanja intere-sa mladih, promovišu borbu protiv HIV-a, predlažu politike na lokalnom i nacionalnom nivou koje imaju veze sa mladima, pomažu mladima u zapošljavanju, rade istraživanja potreba i problema i promovišu rezultate, pružaju podršku djevojkama žrtvama nasilja kroz psihocoijalnu pomoć...

Nekoliko preporuka:- Bitno je da se odredimo na početku da li

smo lokalna, regionalna, nacionalna ili internacionalna organizacija za mlade.

- Moramo da znamo što organizacija želi da postigne? Kakvu promjenu donosi u živote mladih ljudi sa kojima radi?

- Pažljivo definišimo svoje ciljne grupe. Specifičnije definisane ciljne grupe omogućavaju da postignemo bolje rezul-tate, da razvijemo svoje organizacione kapacitete tako da odgovaraju specifičnim potrebama ciljne grupe, i da lakše kao or-ganizacija postanemo prepoznatljivi.

- Moramo imati plan kako se uključuju novi članovi/ce i zaposleni, i kako se radi na jačanju njihove uloge u organizaciji. To je bitno jer će sjutra neko od njih možda preuzeti ključnu ulogu u organizaciji!

- Kada biramo aktivnosti naše organizaci-je, nećemo samo kopirati druge i što oni rade. Potrebno je da ponudimo sadržaj privlačan mladima, uzbudljiv, intere-santan. Sadržaj koji će omogućiti da se mladi ljudi upoznaju, povežu, naprave prijateljstva i da se kroz to povezivanje zajedno uključe u pozitivne društvene promjene.


3736

ggg Organizacije koje se bave kulturom i umjetnošću

Ko su? Ove organizacije su obično osnovane od strane samih umjetnika/ca, ljudi koji rade u kulturi ili pak od strane ljudi koji su ljubitelji kulture i umjetnosti. Njihove vizije i misije mogu biti različite – od očuvanja lokalne ili nacionalne kulturne baštine i tradicije, preko organizovanja različitih manifestacija, pa sve do zastupanja novih politika u oblasti kulture.

Ciljne grupe? Zaista je teško odgovoriti na ovo pitanje. U nekom idealnom svijetu, sadržaji iz oblasti umjetnosti i kulture zapravo bi trebalo da budu potreba cjelokupnog građanstva. Međutim, to je pogrešna koncep-cija. Kultura i umjetnost nude puno raznovrsnog sadržaja. I upravo u ovoj oblasti je potrebno naći odgovarajuću publiku za odgovarajuće sadržaje, jer, jednostavno ne možete očekivati da će festival džez muzike, biti podjednako interesantan svim građanima i građankama jednog grada. Ali džez festivalu to i nije cilj. Džez festival će željeti da privuče pažnju ljubitelja/ki džeza i onima koji su potencijalno zain-teresovani da čuju “dobru svirku” i da eventualno tako zavole džez. Organizacija koja promoviše zaštitu kulturne baštine, će se takođe prije svega fokusirati na ljude koji mogu biti saveznici njihove inici-jative - one ljude koji već posjećuju baštinu, ljude koji svojim gostima pokazuju lokalne spomenike, obrazovne institucije…

Zašto je toliko bitno biti precizan u definisanju ciljne grupe? Ne možemo li da kažemo da je, makar u oblasti kulture, cijelo građanstvo ciljna grupa. Naravno da možemo to da kažemo. Problem je u tome što ako i radimo na taj način - nećemo daleko stići! Pravljenje programa iz ovih oblasti koji će se dopasti svima, u najvećoj mjeri vodi programu koji se neće dopasti nikom. Udo-voljiti svim ukusima je nemoguće!

Organizacioni razvoj Organizacije koje se bave kulturom na cijelom zapadnom Balkanu imaju izuzetno posvećene članove/ce, ljude koji dobro poznaju svoje teme i programe. Iako je riječ o vrlo značajnoj temi, koja je možda i osnova etičkog i svakog društvenog poretka, na žalost mali broj donatora pokazuje razumijevanje za potrebe finansi-ranja projekata iz ove oblasti. Nedostatak finansija, ili dobijanje samo povremenih donacija, otežavaju dugoročniji opstanak tima i ozbiljniji organizacioni razvoj. Uz neke sjajne izuzetke, na našim prostorima u ovim NVO uglavnom rade male grupe entuzijasta/kinja, koji uz dosta ličnog odricanja rade sjajne stvari za svoje lo-kalne zajednice.

Najčešće aktivnosti Organizacija festivala i kulturno-umjetničkih manifestacija, kon-cerata, izložbi, pomovisanje i podrška mladim umjetnicima/ama, zastupanje dobrih politika u oblasti očuvanja kulturne baštine, naučni i istraživački rad, filmska produkcija...

Nekoliko preporuka:- Istraživanja pokazuju da, kada pitate biznis

sektor u koje neprofitne aktivnosti bi doni-rali svoj novac, kultura je uvijek među prve 3 oblasti. Naravno, potrebno je razvijati kulturu korporativnog davanja, kako bi ovo postao značajniji izvor finansiranja, ali nemojmo da dozvolimo sebi da govorimo da biznis ne daje novac NVO-ima, a da pritom nikada nismo ni pokušali da dobi-jemo njihovu podršku.

- Povežimo se i sa drugim organizacijama koje se ne bave kulturom. Koliko puta or-ganizacije koje promovišu demokratske vri-jednosti ili ljudska prava, pa i međunarodne organizacije govore o nedovoljno razvijenoj demokratskoj kulturi na Balkanu. Ko može bolje od NVO koje se bave kulturom i umjetnošću uticati na takav razvoj?

- Jasno definišite publiku za svoje programe i kako doći do nje. Naš uspjeh, a posebno u ovoj oblasti, itekako zavisi od toga koliko ljudi je zainteresovano da se uključi i vidi naše manifestacije.- Sjajno je organizovati gostovanja poznatih

umjetnika/ca u našem gradu, ali ne zabo-ravimo da damo šansu i mladim lokalnim umjetnicima/ama. Bez te šanse oni se ne mogu ostvariti, bez obzira na svoj talenat.


3938

Ciljne grupe? Kao i kod kulture, i ovdje smo u iskušenju da kažemo da su svi građani/ke ciljne grupe aktivnosti u ovoj oblasti. Ipak, da li je moguće svim građanima/kama podjednako pristupiti i očekivati njihovu podršku ili aktivizam? Da li je moguće srednjoškolski uz-rast uključiti u akciju zasađivanja novih sadnica na isti način kao i starija lica i penzionere? Zato određujemo ciljne grupe naših projekata specifičnije. Sa druge strane, industrija je veliki zagađivač, a država donosi politike kojima se doprinosi, ali nekad i šteti kvalitetu životne sredine. Samim tim i druga dva sektora, državni organi i institucije, kao i biznis sektor, jesu ciljne grupe aktivnosti ovih organizacija.

Organizacioni razvoj Izuzetno je značajno da ovaj tip organizacija ima ekspertizu na koju se može osloniti. Često tema zaštite životne sredine deluje kao nešto što svi znaju. Međutim, riječ je o izuzetno komplikovanoj oblasti,, o kojoj je potrebno dosta toga znati. Takođe, izuzet-no je značajno biti u kontaktu sa novim saznanjima iz ove oblasti, jer je riječ o dinamičnoj nauci koja sva-kim danom donosi nova saznanja.

Najčešće aktivnosti Organizovanje obuka za različite ciljne grupe, ak-cije čišćenja i zasađivanja, istraživanja u vezi zaštite životne sredine i biodiverziteta, predlozi lokalnih i nacionalnih polika iz ove oblasti, kampanje i promo-tivne akcije usmjerene ka podizanju svijesti…

ggg Organizacije koje se bave zaštitom životne sredine

Ko su? Uglavnom postoje dva tipa ovih organizacija. Jedan tip je orijentisan ka aktivizmu. Ovaj tip organizacija okuplja volontere/ke, građane i građanke, djecu i/ili omladinu, i uključuje ih u svoje akcije na terenu. Drugi tip je ekspertski. Kroz istraživanja i naučni rad, ove orga-nizacije ukazuju na probleme u vezi zaštite životne sredine, ili kako pogrešno kolokvijalno pričamo – ekologije. Oba tipa organizacija se takođe, povremeno ili stalno, bave zastupanjem usvajanja novih državnih politika na nacionalnom i lokalnom nivou.

Nekoliko preporuka:- Kada tek počinjemo sa radom, akcije kao što su čišćenje

korita rijeka, mogu delovati dosta privlačno. I jeste tako – obično dođe veliki broj ljudi i mi se sjajno družimo i lijepo očistimo neki prostor. Ipak, moramo se zapitati što poslije? Kako spriječiti da, već za mjesec dana, to korito rijeke ne bude ponovo zatrpano školjkama automobila i starim mašinama za veš? Ako nam se to desi, ljudi koji su se odazvali našem pozivu i koji su sa nama čistili, mogu biti prilično nezadovoljni kada vide da je njihov rad bio “uzaludan”.

- Gradimo baze konakt podata o volonterima i održavajmo kontakt sa njima. Ako je neko jednom došao na našu akciju, to je sjajno. Ali savršeno je tek ako možemo računati da će doći i na sledeću našu aktivnost.

- Gradimo dobre odnose sa ekspertskom zajednicom. Njihova loša riječ o našoj akciji u javnosti, može smanjiti nivo povjerenja prema nama.

- Kada zastupamo politike, ne smijemo se samo posvetiti onome ko donosi odluke. Uostalom, i taj će se promijeniti u nekom trenutku, a što onda? Potrebno je graditi mrežu podrške u političkom svijetu/svijetu donosioca odluka za našu stvar.

- Kada razvijamo ekspertizu, nije dovoljno samo predstaviti istraživanje. Postoji šansa da smo tako samo na svijet donijeli brdo štampanog papira, koji će uskoro samo predstavljati dio otpada. Potrebno je iz istraživanja izvući ključne zaključke i predstaviti ih tako da javnost to može da razumije. Istraživanje je uspješno tek kada je izazvalo akciju.


4140

ggg Organizacije koje pružaju podršku socijalno ugroženim grupama

Ko su? Riječ je o udruženjima koja zastupaju interese svog članstva, a sve češće i o udruženjima koja pružaju socijalne usluge, i bave se zastu-panjem politika u ovoj oblasti. Njima je prevashodni cilj da omoguće trajno poboljšanje položaja socijalno ugroženih grupa. Dok je jedno vrijeme fokus bio na pružanju humanitarne pomoći, poslednjih dese-tak godina fokus je pomjeren ka politikama za zapošljavanje i razvo-jnim programima.

Ciljne grupe? Kada govorimo o socijalno ugroženim grupama, tu su, prije svega, grupe čiji je ekonomski status ugrožen. To su često grupe koje su i marginalizovane, pa nerijetko ovaj tip udruženja je ujedno i udruženje koje zastupa te marginalizovane grupe (npr. Rome, osobe sa invali-ditetom, nezaposlena lica, starija lica…).

Organizacioni razvoj Usko povezan sa izdvajanjima državnih organa za ovo pitanje. Naime, sve savremene države Evrope su uveliko pristupile maksimalnoj de-centralizaciji sistema pružanja socijalnih usluga, i kao pružaoce uslu-ga sve više angažuju NVO i biznis sektor. Samim tim, država izdvaja značajna sredstva za njihove aktivnosti. Potencijal za organizacioni razvoj se tu dramatično povećava.

Organizaciona struktura ovih organizacija može biti zasnovana na članstvu, u slučaju da su članovi organizacije zapravo socijalno ugrožena lica koja su osnivači/ce, ili zasnovana na profesionalnom radu. Prvi tip organizacije ima prilično glomazne skupštine koje nije lako organizovati. Zato skupštine obično biraju svoje izvršne organe, gdje su predsjednici/e ili sekretari/ce organizacije ključ funkcionisanja na svakodnevnom nivou. Mora se reći da ove organizacije, ukoliko imaju brojno članstvo, imaju osnovu da grade ozbiljan legitimitet u pregovorima sa donosiocima odluka, zato što direktno zastupaju ljude u čije ime govore. Sa druge strane, organizacije koje su zasnovane na profesionalnom radu, nerijetko okupljaju up-ravo socijalne radnike, nose kredibiltet eksper-tize, ali im nedostaje nešto od legitimiteta or-ganizacija zasnovanih na članstvu. Svakako da je saradnja ova dva tipa organizacija više nego potrebna.

Najčešće aktivnosti Kampanje, promocija interesa ciljnih grupa u javnosti, istraživanja, pregovori sa lokalnim i nacionalnim vlastima o donošenju odluka u vezi socijalno ugroženih grupa, pružanje uslu-ga iz oblasti socijalne zaštite, edukacija.

Nekoliko preporuka:- Kada tek počinjemo sa radom, akcije kao što su čišćenje korita

rijeka, mogu delovati dosta privlačno. I jeste tako – obično dođe veliki broj ljudi i mi se sjajno družimo i lijepo očistimo neki prostor. Ipak, moramo se zapitati što poslije? Kako spriječiti da, već za mjesec dana, to korito rijeke ne bude ponovo zatrpano školjkama automobila i starim mašinama za veš? Ako nam se to desi, ljudi koji su se odazvali našem pozivu i koji su sa nama čistili, mogu biti prilično nezadovoljni kada vide da je njihov rad bio “uzaludan”.

- Gradimo baze konakt podata o volonterima i održavajmo kontakt sa njima. Ako je neko jednom došao na našu akciju, to je sjajno. Ali savršeno je tek ako možemo računati da će doći i na sledeću našu aktivnost.

- Gradimo dobre odnose sa ekspertskom zajednicom. Njihova loša riječ o našoj akciji u javnosti, može smanjiti nivo povjerenja prema nama.

- Kada zastupamo politike, ne smijemo se samo posvetiti onome ko donosi odluke. Uostalom, i taj će se promijeniti u nekom trenutku, a što onda? Potrebno je graditi mrežu podrške u političkom svijetu/svijetu donosioca odluka za našu stvar.

- Kada razvijamo ekspertizu, nije dovoljno samo predstaviti istraživanje. Postoji šansa da smo tako samo na svijet donijeli brdo štampanog papira, koji će uskoro samo predstavljati dio otpada. Potrebno je iz istraživanja izvući ključne zaključke i predstaviti ih tako da javnost to može da razumije. Istraživanje je uspješno tek kada je izazvalo akciju.


4342

u svijetu nisu u prilici da dobijaju adekvatnu finansijsku podršku od strane biznis sektora, što je svakako otežavajući faktor za njihov raz-voj.

Organizacije koje pak okupljaju članove pripadnike marginalizovanih ili manjinskih grupa, obično imaju veći broj članova/ica i stalno su otvorene za primanje novih članova/ica. Njihove aktivnosti na lokal-nom nivou su prilično vidljive, i u stanju su da svojim radom značajno utiču na formiranje lokalnog javnog mnenja, što je izuzetno značajno za aktivnosti zastupanja politika. Ipak, veliki broj članova takođe donosi probleme u organizovanju komunikacije, što zna da utiče i na međuljudske odnose.

Najčešće aktivnosti Zastupanje lokalnih i nacionalnih politika, kampanje, besplatno pravno zastupanje na sudu, učešće u izradama strategija i zakona iz ove oblasti, organizovanje debata i javnih manifestacija, istraživanja...

ggg Organizacije koje se bave zastupanjem prava marginalizovanih grupa i nacionalnih manjina

Ko su? Prije svega su to udruženja čiji su članovi pripadnici marginalizovanih i manjinskih grupa, kao i organizacije koje se bave ljudskim pravi-ma. Njihov cilj jeste da postignu ravnopravnost među građanima i građankama, bez obzira na nacionalnu, vjersku, etničku i drugu pri-padnost.

Ciljne grupe? Na žalost, postoji veliki broj marginalizovanih grupa u Crnoj Gori. To su grupe koje zbog svojih ličnih karakteristika nisu u prilici da ostvare svoja prava, u istoj meri kao i drugi građani/ke. Tu su dakle osobe sa invaliditetom, pripadnici nacionalnih manjina, osobe ho-moseksualne orijentacije, pa čak i mladi koji su u gotovo svim bal-kanskim državama obuhvaćeni strategijama za podršku marginal-izovanim grupama, jer je stepen njihove ugroženosti veliki.

Organizacioni razvoj Organizacije koje se bave ljudskim pravima, obično su profesion-alizovane i imaju određen broj advokata u svojim redovima. Broj članova/ica ovih organizacija nije veliki, ali njihov rad nije zasnovan na članstvu. Ono što ovakvom tipu organizacija daje veliki legitimitet, jeste činjenica da im se javlja veliki broj ljudi koji imaju probleme i koji traže zaštitu. Sa druge strane, ljudskopravaške organizacije svuda

Nekoliko preporuka:- Grupe bazirane na širokom članstvu

moraju razviti sisteme komunikacije, prije nego što prime veliki broj članova/ica. Svako ko postane član/ica, očekuje da bude pravovremeno obaviješten o aktivnostima i odlukama organizacije. Ako to ne omogućite, imaćete nezado-voljno članstvo.

- Ako planirate da formirate ljudskopravašku organizaciju, obavezno upoznajte kompletan korpus ljudskih prava, a ne samo usku temu kojom se bavite. Potrebno je poznavati cijelu materiju, kako biste se uspješno bavili jednim njenim dijelom.

- Iako često govorimo o problemima naših ciljnih grupa, to ne znači da u javnosti naš nastup mora biti skrušen i stalno zabrinut. Potrebno je naći dobar balans između predstavljanja problema i rješenja koja nudimo. Ako forsiramo razgovor o rješenjima, izbjeći ćemo grešku koja je sindrom ovog tipa orga-nizacija širom svijeta – da nas javnost gleda kao ptice zloslutnice ili glasnike loših vesti.


4544

Ciljne grupe? Ključne ciljne grupe ovih organizacija su same NVO. Pritom, resurs-ni centri mogu biti lokalni, regionalni, nacionalni i internacionalni, i da obezbeđuju podršku na raznim nivoima. Samim tim se formira i krug NVO kojima se pomaže. Takođe, postoje u svijetu resursni centri posvećeni samo određenom tipu organizacija – npr. resursni centri organizacija za mlade ili za osobe sa invaliditetom.

Organizacioni razvoj Ove organizacije obično pokreću iskusni NVO aktivisti/kinje i menadžeri/ke. Da bi se osmislio i koordinisao resursni centar, potreb-no je i znanje i iskustvo i kvalitetan odnos sa NVO na području na kojem se radi. Organizaciona struktura mora biti sačinjena takođe od iskusnih ljudi, koji dobro poznaju svoju oblast – informacije o konkursima bi trebalo da prosleđuje neko sa iskustvom u fandrejz-ingu, treninge bi trebalo da drže treneri/ce sa iskustvom, tehničku opremu bi trebalo nabavljati sa jasnim uvidom u potrebe NVO.

Najčešće aktivnosti Razmjena informacija o konkursima i treninzima, održavanje obuka, obezbjeđivanje literature i biblioteka sa knjigama iz oblasti NVO interesovanja, umrežavanje NVO po temama koje su značajne za funkcionisanje svih NVO, koordinacija i zastupanje interesa NVO, organizovanje istraživanja o potrebama NVO...

ggg Resursni centri

Ko su? NVO širom svijeta su posvećene svojim temama. U tim temama mogu biti sjajne. Mogu imati i široku podršku javnosti. Ali, nije lako da svaka organizacija ima sve potrebne resurse za rad – i tehničke i sva potrebna znanja, i sve uslove za organizaciju skupova.... Iz tog razloga postoje resursni centri - da resurse koji nedostaju NVO sek-toru, obezbijede i omoguće njihovo nesmetano korišćenje. Bez obzira da li je reč o obezbjeđivanju obuka, obezbjeđivanju projektora ili pak samo o razmjeni informacija, resursni centri postoje zbog vas i rade za vas.

Nekoliko preporuka:- Ako želite da formirate resursni centrar,

budite sigurni da je vaš tim spreman za to. Riječ je o poslu koji zahtijjeva dosta vremena, znanja i komunikacionih veština.

- Vaš savjet je izuzetno značajan za orga-nizacije u nastanku. Zato svaki savjet treba dobro promisliti, jer postoji velika mogućnost da ta mlada organizacija nema nikoga drugog da pita za savjet, do vas samih.

- S obzirom da je ograničena količina tehničkih resursa, koje možete pojse-dovati kao resurs centar, napravite dobar i pravedan plan i sistem kako se obezbjeđuje oprema korisnicima/cama. Ne želite da ljudi smatraju da nekoga favorizujete.

- Vodite preciznu evidenciju svih ak-tivnosti centra i korišćenja opreme. To je i indikator vašeg uspjeha!


4746

Organizacioni razvoj Obično ove organizacije nemaju razgranatu organizacionu strukturu. Ona se kod think tankova svodi na određen broj stručnjaka /kinja koji razvijaju projekte i realizuju ih. Ipak, ovaj tip organizacije ima jednu veliku prednost - njihove usluge, posebno u oblasti istraživanja, mogu postati vrlo konkurentne na tržištu usluga. Biznis sektor i država mogu biti zainteresovani da im upravo ove NVO realizuju istraživanja. Novcem zarađenim od ovih privrednih aktivnosti, think tank organizacije mogu finansirati svoje neprofitne aktivnosti i na taj način postići zavidnu finansijsku održivost.

Najčešće aktivnosti Istraživanja, naučni radovi, stručne publikacije, izrada priručnika, ak-tivnosti javnog zastupanja, konferencije, kongresi, usluge na tržištu...

ggg Think tank organizacije

Ko su? „Think tank“ organizacije su organizacije stručnjaka, koje izvode istraživanja i pokreću usvajanje odgovarajućih politika iz sfere socijalne politike, državnih strategija, ekonomije, bezbjednosti, tehnološkog razvoja i u oblasti umjetnosti i kulture. Ove organizacije imaju značajnu ulogu u političkom životu zemalja Zapadne Evrope i u SAD, jer njihova mišljenja predstavljaju neutralno i stručno sagle-davanje društvenih problema.

Ciljne grupe? Dva su pravca djelovanja Think Tank organizacija. Jedan je ka građanstvu i NVO. U ovom pravcu, Think Tank organizacije edu-kuju i obavještavaju građanstvo, daju informacije koje se dalje ko-riste u javnoj debati i u izgradnji podrške za određene teme, grupe ljudi ili odgovarajuća rejšenja. Drugi pravac djelovanja jesu aktivnosti usmjerene ka političkom sektoru – odnosno ka donosiocima odluka. Ekspertiza i istraživanja su izuzetno značajni prilikom formiranja zakona, politika i donošenja bilo koje političke odluke. NVO sa odgovarajućom ekspertizom, može postati nezaobilazan učesnik/ca kreiranja zakona u oblasti njenog djelovanja.

Nekoliko preporuka:- Potrebno je biti u kontaktu sa lokalnim

organizacijama i sa ljudima u lokalnim zajednicama. Think tank organizacije mogu izgubiti na kredibilitetu, ukoliko se neko istraživanje ili neki rad, pokažu previše teorijski i neutemeljeni u praksi.

- Potrebno je graditi partnerske veze sa drugim NVO. Think tank organizacije daju vrlo značajne informacije koje mogu usmjeriti rad kompletnog NVO sektora.

- U komunikaciji sa javnošću, potrebno je zaista prilagoditi rječnik kako bi svima bio razumljiv.

- Dobro je povezati se sa sličnim organizacijama i mrežama na internacionalnom nivou. U toku je proces internacionalizacije i povezivanja specifičnih ekspertiza na globalnom nivou, i dobro bi bilo da i crnogorska ekspertska zajednica bude uključena.


4948

Organizacioni razvoj Organizacije ovog tipa angažuju ljude koji dobro poznaju problematiku koja se odabere. Monitoring organizacije razvijaju dosta složenu strukturu, jer je potrebno da sistem monitoringa bude vjerodostojan i povjerljiv. Nekada se pri-kupljaju dosta osjetljive informacije, koje nekoga mogu i da ugroze. Iz tog razloga, potrebno je za ove organizacije da raz-viju složenu strukturu koja ima svoje posmatrače/ice (moni-tore), istraživače/ice, uzbunjivače javnosti i javnog sektora. Svakako je potrebna i prisutnost ekspertize, kako se ne bi desili slučajevi pogrešnog uzbunjivanja javnosti. Procedure funkcionisanja ovih organizacija moraju biti u pisanoj formi, i jasne prilikom tumačenja. Takođe, moraju obezbijediti poverljivost informacija i izvora informacija, u slučajevima kada neko može biti fizički ugrožen, kao u slučajevima ko-rupcije ili borbe protiv organizovanog kriminala.

Najčešće aktivnosti Monitoring aktivnosti na terenu, istraživanja podataka i statistike, intervjui, medija monitoring i press clipping, iz-rada izvještaja, komunikacija sa državnim organima i dip-lomatskim predstavništvima, objavljivanje periodičnih pub-likacija, knjiga i rezultata istraživanja.

ggg Organizacije koje se bave monitoringom sprovođenja javnih politika

Ko su? Poznate i kao watchdog (pas čuvar) organizacije, organizacije „uzbunjivači”, ove organizacije prate statističke podatke, životne priče, pisanja u medijima, detalje rada sva tri sektora, i prikupljaju druge relevantne informacije koje pokazuju uticaj (ne)primjene javnih poli-tika na svakodnevni život građana/ki.

Ciljne grupe? Ciljna grupa ovih organizacija su prije svega druge NVO, istraživači, mediji, a naravno i zainteresovane grupe građanstva. Djelovanjem watchdog organizacija, javno mnjenje dobija korisne informacije, prema kojima formira svoje stavove o javnim politikama. Ipak, ovaj tip organizacija takođe može da se opredijeli za strategiju sudskog zagovaranja, pokrećući sudske postupke, u slučajevima kada su pra-va ugrožena. Takođe, mogući cilj ovih organizacija jeste i pozivanje državnih organa da preduzmu mjere u slučaju narušavanja vladavine prava, narušavanja individualnih prava, ili pak kršenja zakona od strane državnih organa.

Nekoliko preporuka:- Svaku priču prije objavljivanja je potrebno

provjeriti sa svih strana. Ako je nekoj osobi ugroženo pravo od strane lokalne samouprave, potrebno je čuti i stav i objašnjenje lokalne samouprave. Takođe, prije izlaska u javnost provjeriti sa pravnicima/ama da li je tu zaista riječ o kršenju prava i ako jeste, biti precizan u izboru riječi.

- Potrebno je pažljivo izabrati strategiju. Ove organizacije mogu razviti strategiju saradnje sa pojedinim državnim organima (npr. sa policijom i sudstvom), ali se takođe mogu odlučiti na strate-giju sukobljavanja. Bitno je da se strategije biraju tako da donesu koristan rezultat dugoročno, a ne prema ličnim afinitetima članova/ca organizacije.

- Uključenje novih ljudi u organizacionu strukturu mora ići uz prethodnu edukaciju i probni rad. Za ovaj posao je potreban lični senzibilitet i dosta znanja, ali i odgovarajući stav u vezi oblasti nad kojom se vrši monitoring.

- Od ogromnog je značaja da ovaj tip organizacije ne bude, niti direktno niti indirektno, povezan sa političkim partijama. Svaki nagovještaj političke pripadnosti može da doprinese padu kredibiliteta organizacije, ili pak može dovesti do sumnje da je organizacija instrument određene političke partije.


5150

Organizacioni razvoj Za ovaj tip organizacije je izuzetno značajno da ima volonterski Upravni Odbor sačinjen od ljudi kojima se zaista vjeruje. Up-ravni Odbori u fondacijama donose strateške odluke, a nerijetko i odlučuju o dodjeljivanju grantova. Čak iako to nije slučaj, već se fondacija opredijeli za komisije za dodjelu sredstava, izuzetno je značajno da su to ljudi u koje NVO javnost ima povjerenje, i čije znanje se ne dovodi u pitanje. Osoblje fondacija mora takođe biti odlično upoznato sa NVO scenom, posebno direktor/ka.

Najčešće aktivnosti Dodjeljivanje finansijske podrške (grantova), obuke, istraživanja u vezi potreba korisnika i civilnog sektora, promocija filantropije.

ggg Lokalne fondacije

Ko su? U ovu grupu spadaju dvije grupe fondacija koje želimo predstaviti. Jedna jesu fondacije koje rade na nacionalnom nivou i koje su regis-trovane u Crnoj Gori. Primjer takve fondacije je fAKT. Ove fondacije sprovode programe iz oblasti koje su definisane statutom, ali na taj način što finansijski podržavaju NVO da sprovode svoje projekte. Osim toga, mogu da obezbjeđuju i treninge i obuke. Drugi tip fon-dacija su fondacije lokalnih zajednica (engleski: community founda-tion). Reč je o fondacijama koje su posvećene isključivo razvoju svoje lokalne zajednice. Njihova karakteristika jeste da i prikupljaju sred-stva na lokalu i rade isključivo na lokalnom nivou. Naravno, u ranoj fazi i lokalne fondacije se pokreću iz sredstava koja ne moraju nužno biti lokalna.

Ciljne grupe? Ciljne grupe su prije svega NVO i neformalne grupe, posvećene svo-jim projektima. Kroz dobijanje granta (finansijske podrške), ove ciljne grupe dobiju mogućnost da realizuju svoje projekte i učine nešto ko-risno u svojim zajednicama. Pritom, bitno je da fondacije nikada ne izlaze izvan okvira svoje misije, tako da ako Fondacija podržava pro-jekte iz programa socijalne zaštite, ekološke organizacije svakako ne bi trebalo da šalju svoje projekte u vezi zaštite životne sredine.

Nekoliko preporuka:- Fondacija nije posao za NVO

početnike. Potrebno je imati kvalitetan tim sa iskustvom kako bi se vodila uspješna fondacija.

- Fondacija nije klasičan NVO. Ne treba očekivati da se fondacija aktivno zalaže za pitanja koja promovišu NVO.

- Posao fondacije jeste da dodeljuje sredstva. Ako radite u fondaciji, vaši razgovori sa potencijalnim dobitnicima grantova moraju biti razgovori sa ravnopravnim partnerom/kom, a ne razgovori j je vaša pozicija dominantna.

- Kvalitetan član/ica osoblja fondacije će više slušati nego pričati, na sastancima sa potencijalnim dobitnikom granta. Samo slušanje daje mogućnost realne procjene situacije.

- O dodjeljivanju grantova ne odlučuju zaposleni u fondaciji! To je konflikt interesa.

- Razvijati odnos sa dobitnikom granta jeste svakako bitno, ali se mora održvati profesionalni odnos posebno prilikom monitoringa i procjene uspeha projekta. Kvalitetna povratna informacija od strane donatora, pa i kritika, može biti izuzetno korisna za NVO.

“ Imanje i djeca na ovom svijetu su nakit čovječiji, ali ne trajni, dobročinstvo i lijepa riječ nakit su vazda

trajni - zato kod Boga dobročinstvo je srećnije od imanja i

djece. Na ovaj način i svoje zdravlje i svoj život na dobročinstva potrošiti

za čovjeka je najviša sreća. Blago onome čovjeku, u čije ruke ulazi

blago od halala, pa ga na korisnu svrhu zavješta.”

Istraživanje o istoriji i tradiciji filantropije u Crnoj Gori je dio projekta koji zajednički realizuju Fond za aktivno građanstvo i Fondacija Institut za otvoreno društvo – Predstavništvo Crna Gora, sa ciljem promovisanja i podsticanja filantropskih vrijednosti - vrijednosti davanja i djelovanja za opšte dobro ...

Što je filantropija? Ko su bili najveći filantropi u istoriji Crne Gore? Saznajte više...


5352

Prezentacija organizacije – Da nas drugi upoznaju

Predstavimo našu organizaciju zajednici, predstavnicima lokalnih vlasti, institucijama, drugim organizacijama i našim ciljnim grupama. U tu svrhu, dobro je izraditi kratku informaciju koja će sadržavati našu Viziju zajednice, Misiju organizacije i glavne aktivnosti, struk-turu upravljanja, i druge informacije koje želimo podijeliti s drugi-ma. Tako ćemo se približiti drugima i zadobiti njihovo povjerenje i podršku, osigurati nove volonter/kee.

Nikada nije prerano napraviti web stranicu za svoju organizaciju. Na njoj treba da se nalazi naša vizija zajednice, misija i sistem vrijednosti organizacije, najava akcija za koje očekujemo podršku i učestvovanje drugih, kao i uspjesi koje postižemo. Dobra web stranica pomaže da nas drugi upoznaju, privlači volontere/ke, čini lakše dostupnim finansiranje i podiže profesionalni ugled. Interaktivna web stranica takođe može smanjiti potrebu za sastancima, i drugim oblicima neefikasne komunikacije. Informišimo o tome što smo učinili i dajmo jasan plan za ono što namjeravamo učiniti. U svakom predstavljanju budite jasni i sažeti.

TAJNE USPJEŠNOG PUTOVANJA

Prikažimo uspjehe naše organizacije! Ne zaboravite da se pohvalite kada učinite nešto značajno i korisno. Predstavite javnosti šta vaši korisnici/e kažu o vašoj organizaciji. Nemojte skrivati priču vašeg uspjeha. Potrebna je i vama i drugima.


5554

Umrežavanje – Proširimo krug „srodnih duša“ kao saputnika/ca

Napravimo listu potencijalnih saradnika i partnera, i procjenu na koji način uspostaviti i održavati kontakte sa njima. To su pojedinci i or-ganizacije koje su zainteresovane, ili se bave nečim sličnim kao i mi, ili imaju slične ciljeve. S njima možemo razmjenjivati iskustva, dijeli-ti uspjehe i neuspjehe, ali i komplementarno (usklađeno) koristiti zajedničke resurse za ostvarenje postavljenih ciljeva. Umrežavanje pomaže kada se udružujemo i kada dijelimo svoje napore za posti-zanje maksimalne djelotvornosti. Istomišljenici nisu samo u našoj zajednici, već i susjednim, razasuti su svuda po svijetu, a moderne tehnologije ih čine lako dostupnima. Ponekad su to i oni, koji tako ne izgledaju na prvi pogled. Svaka promjena može biti pokrenuta na različite načine. Zato je dobro znati s kim smo u društvu.

Evaluacija – Osvrnite se i procijenite koliko je bilo uspješno

Zastanimo povremeno i pogledajmo što smo učinili, i što je još pred nama. Radujmo se onome što smo postigli, ali i provjerimo da li post-oji nešto što ugrožava opstanak naše organizacije. Koliko vremena, truda i novca smo uložili u održavanje i razvoj same organizacije? To je najveći problem s kojim se susrijeću sve organizacije u svim sekto-rima. Naša vlastita svijest o mogućim uzrocima je najbolji alat kako bi se izbjegla ova situacija, ali ne ustručavajmo se pitati nekoga izvan naše organizacije da procijeni. To je najčešće uloga spoljne evalu-acije, koja omogućuje objektivni pogled sa strane. Uz stalnu pažnju, možemo zadržati svoj fokus i resurse organizacije da nas vode putem kojim smo krenuli - svojim izvornim ciljevima. Recimo „Hvala“ svima koji nas podržavaju i jedni drugima kao članovima organizacije, koji sebe ulažemo za uspješno zajedničko putovanje!

Saznajmo više - Upoznajmo bolje druge

Lokalni akteri raspolažu različitim znanjima i iskustvima, koje je neophodno i da mi saznamo. Koliko god nam se činilo da smo in-formisani i da znamo sve što nam treba, još uvijek treba istražiti i os-tvariti kontakte. Uspostavljanje čvrstih lokalnih kontakata i razumi-jevanje stavova i ponašanja, naročito je važno ako želimo da radimo s grupama, čija nam kultura življenja nije bliska. Dobro korištenje lokalnog znanja, može napraviti organizaciju djelotvornom. Bez lo-kalnog znanja ili znanja o ciljnim grupama, ponekad možemo učiniti više zla nego dobra.

Svojim djelovanjem u zajednici podržimo:- preuzimanje građanske odgovornosti u

procesima donošenja odluka, distribucije sredstava i sopstvenog prosperiteta,

- izgradnju kapaciteta socijalnih aktera za praksu dogovaranja i odlučivanja konsen-zusom,

- prepoznavanje zajedničkog interesa šireg kruga socijalnih aktera pri dogovaranju pravaca razvoja,

- stavljanje socijalnog kapitala u funkciju raz-voja zajednice.

“ Jedini čovjek koji se ponaša razumno je moj krojač; on svaki put iznova uzima moje mjere za novo odelo, dok svi ostali šiju nova odijela po mojim starim mjerama i očekuju da se ja uklopim u njih”

Džordž Bernard Šo (jedna od češće citiranih misli kada je u pitanju evaluacija programa civilnog društva)


5756

Nevladina (neprofitna) organizacija - Zakon o nevladinim organizacijama definiše udruženje građana/ki kao neprofitnu orga-nizaciju sa članstvom, koju osnivaju fizička i pravna lica, domaća ili strana, radi ostvarivanja pojedinačnih ili zajedničkih interesa ili radi ostvarivanja i afirmisanja javnog interesa. Potrebna su najmanje tri lica za osnivanje udruženja. Skraćenica za nevladinu organizaciju je NVO. Susrijeću se i drugi nazivi: organizacija civilnog društva (OCD) ili organizacija građanskog društva (OGD), budući da naziv NVO ne daje puno određenje ovih organizacija. Pojam „nevladina“ nedovoljan je, jer su privatna preduzeća ili kompanija koje djeluju u profitnom sektoru nevladine. Pojam „neprofitna“ takođe ima nedo-tatak, jer su institucije u javnom sektoru vladine, ali neprofitne. Tako su se pojavili pojmovi OCD i OGD, naglašavajući građanski angažman i posebnost sektora u kojem djeluju, na osnovu prava na udruživanje i zastupanje određenih zajedničkih interesa.

Udruženja i fondacije mogu obavljati privrednu djelatnost pod us-lovom da se cjelokupna dobit upotrijebi isključivo za ostvarivanje ciljeva zbog kojih je data organizacija osnovana.

Fondacije - Zakon o nevladinim organizacijama definiše nevla-dine fondacije kao neprofitne organizacije bez članstva, koje osnivaju domaća i strana lica radi udruživanja sredstava i imovine u cilju ost-varivanja ciljeva od javnog interesa i značaja. Fondaciju može osnovati najmanje jedna osoba.

EU principi socijalne uključenosti – Pravila koja poštujemo

- Supsidijarnost - preuzimanje odgovornosti za sopstveni razvoj aktera na lokalnom nivou podržali smo osnivanjem NVO, i preu-zeli smo odgovornost za poboljšanje kvaliteta života u zajednici.

- Holistički pristup – svebuhvatan, sveuključujući i multidicipl-inaran pristup osigurali smo okupljanjem članova/ca i saradnika/ca koji raspolažu različitim znanjima i vještinama.

- Transparentnost i odgovornost - javnost informišemo o svom djelovanju i odgovorno se odnosimo prema uloženim resursima u organizaciji i prema svim akterima u zajednici.

- Usluge po mjeri korisnicima – djelujemo u skladu sa utvrđenim stanjem u zajednici i zahtjevima podrške korisnika/ca i ciljnih grupa

- Djelotvornost – uspješno ostvarujemo željenu promjenu- Solidarnost i partnerstvo – gradimo kvalitetne odnose sa svim

akterima koji dijele našu viziju

POJMOVI – RJEČNIK BEZ KOJEG NE KREĆEMO NA PUT

- Dostojanstvo i zaštita ljudskih prava - podržavamo jednakost u dostupnosti infor-macija, prava i usluga svakom građaninu/ki

- Participacija - otvoreni smo i podržavamo učešće zainteresovanih ciljnih grupa , podržavamo učešće građana/ki u procesima odlučivanja i mogućnosti slobodnog odabira

- Lični razvoj – doprinosimo ličnom razvoju članova/ca organizacije, ciljnih grupa i dru-gih aktera u zajednici

- Trajno poboljšanje i održivost prom-jene – resursi koje stavljamo u funkciju, i razvoj koji podržavamo, čine trajnu vrijed-nost u zajednici.


5958

Integracija - znači pojedinca ili grupu učiniti sastavnim dije-lom nečega većeg, uklopiti u cjelinu, ali to ne mora ujedno i značiti mogućnost pristupa svemu. Integracija se realizuje kroz: - Prostornu integraciju: nalaziti se, djelovati i živeti u istom objektu,

na istoj teritoriji, i imati prilku upoznati se i družiti.- Socijalnu integraciju: biti prisutan na društvenim događanjima i

imati priliku za učestvovanje i uspostavljanje socijalnih kontakata.- Funkcionalnu integraciju: učestvovati ili biti dio grupe u zajedničkom

procesu (obrazovanje, rad, procesi odlučivanja i sl.)

Svi oblici integracije ujedno uključuju i asimilaciju u cjelinu (većinu). Ovo uvijek ne mora voditi ostvarivanju ljudskih prava.

Inkluzija - podrazumijeva potpuno učešće svih ljudi u društvenom životu, bez obzira na uzrast, pol, nacionalno, vjersko i socio–eko-nomsko porijeklo, sposobnosti i zdravstveno stanje. Ostvaruje se mogućnost pune samorealizacije i ostvarenja ljudskih prava, ravno-pravno članstvo u zajednici, uz očuvanje ličnog integriteta svakog pojedinca.

Socijalna integracija znači da se pojedinac uključuje u zajednicu što je više moguće, i poštuje dogovorene norme.

Socijalna inkluzija postavlja zahtjev da se zajednica organizuje, kako bi bila osposobljena da omogući integraciju svakog pojedinca. Zajed-nica je odgovorna za inkluziju, a pojedinac za integraciju.

Projektni ciklus - Projektni ciklus je proces koji obuhvata sve faze: izradu prijedloga projekta, pribavljanje sredstava za projekat i upravljanje sprovođenjem projekta. Projektni ciklus, dakle, jeste niz aktivnosti koje se odvijaju u slijedećim fazama: snimanje situacije, izra-da projektnog prijedloga, upravljanje sprovođenjem projekta, mjeren-je novostvorene vrijednosti, i promišljanje o njenom kapitaliziranju u sljedećem projektnom ciklusu. Upravljanje projektnim ciklusom je proces koji vodi od djelića sadašnjosti koji želimo da promijenimo, ka željenoj budućnosti, planirajući i sprovodeći korake (aktivnosti za uspostavljanje održivih usluga) kojima postižemo rezultate (trajnije promjene kod korisničke grupe), i tako se približavamo željenoj slici, opisanoj u viziji zajednice i misiji organizacije.

Projektni ciklus je vođeni proces koji traži odgovore na ključna pi-tanja: - Kako postići postavljeni cilj?- Kojim putevima prvo krenuti? - Kako naći ekonomična i efektivna rješenja?- Ko učestvuje? I koga treba uključiti?- Šta su uloge i obaveze aktera?- Kakve procedure saradnje uvesti, radi mobilisanja postojećeg soci-

jalnog kapitala?

.. i tako stavlja naše vizije u realne okvire mogućeg i ostvarivog, što se postiže primjenom objektivnih metoda / koraka tokom procesa razvoja projektnog prijedloga

Prijedlog projekta - je najmanja plan-ska jedinica (unutar strateškog i operativnog planiranja ili programa rada organizacije). On predstavlja strukturiranje željenih prom-jena kroz aktivnosti, vrijeme, raspoloživa i potrebna sredstva, kao i odgovornosti za realizaciju. Kvalitet projekta čine: važnost, izvodljivost, efektivnost i održivost.

Projekat - Prijedlog projekta postaje PROJEKAT kad su obezbijeđena sredstva i pretpostavke za njegovo sprovođenje.

Socijalni kapital - predstavlja ukupnost odnosa između socijalnih aktera, uključujući i pojedince. Njihov odnos, kvalitet samog odnosa, dinamika odnosa, sadržaj i sl. čine bitne elemente socijalnog kapitala. Iskazuje se kroz neformalno udruživanje i saradnju, kao i kroz formalno udruživanje građana ili kroz partnerstva različitih aktera čini osnov za zajedničko delovanje u oblasti ne samo društvenog, već i ekonomskog razvoja. Po-tencijal socijalnog kapitala koristi se u do-govaranju oko opšteg dobra, u planiranju i postizanju promjena u zajednici.

Socijalna inkluzija nije namijenjena samo marginalizovanim grupama, nego svim specifičnim grupama i pojedincima (u pozi-tivnom i naprednom smislu). Civilni sektor treba da se organizuje tako da poštuje sve navedene principe, i da zastupa da zajednica poštuje ove principe.


Priručnik predstavlja upustva za mlade organizacije koje se suočavaju sa mnogim izazovima kao novoosnovana udruženja. Obuhvata različite teme – registracija organizacija građanskog društva (OGD), razvoj, ključni izazovi za nove organizacije... Njegova osnovna namjena je doprinijeti izgradnji kapaciteta OGD za organizacijsko upravljanje i održivost socijalnih servisa. Dakle, pristup osnovnim informacijama o organizacijskom razvoju da bi se promovisali i unaprijedili socijalni servisi, što će u mnogome doprinjeti ispunjavanju potreba ranjivih grupa unutar civilnog sektora. Ovaj priručnik za organizacije građanskog društva predstavlja jasnu prezentaciju o tome kako korak po korak izgraditi snažnu organizaciju civilnog društva u Crnoj Gori.


Documents

De facto vodič / Vodič kroz rad NVOa u Crnoj Gori