Dendrologija_-skripta_TV

T.V.: Dendrologija - skripta

UVOD

- RASADNIČARSTVO → praktična dendrologija; nauka koja nas uči razmnožavanju i uzgoju različitog ukrasnog grmlja i drveća- drveće dijelimo u drveta (arbores) i u grmove (frutex) - DRVETA → stupasto stablo (truncus) koje se razgranjuje na određenoj visini i čini krošnju sastavljenu od lisnatih ili igličastih grana i grančica

→ u pravilu imaju jedno stablo s najnižom visinom od 6 m → voćke, šumska stabla, alejna stabla i sl.

- GRMOVI → drvenaste biljke koje se odmah odozdo razgranjuju i imaju više jednakih izdanaka koji tjeraju iz tla ili iznad površine tla (npr. lješnjak)

→ visina je ograničena na maksimalno 6 – 8 m; patuljasti grmovi su niži od 0,5 m (npr. Calluna)

→ polugrmovi biljke s odrvenjelim donjim dijelom izboja, a gornji ostaje zeljast (npr. Caryopteris) – zimi postoji opasnost od smrzavanja- s obzirom na građu listova drveća dijelimo na bjelogorična (listopadni ili zimzeleni listovi) i crnogorična (igličasti listovi)

ASORTIMAN DRVEĆA

- asortiman obuhvaća velik broj rodova, vrsta i kultivara drveta i grmova → domaće vrste, introducirane vrste - obuhvaćene su vrste koje se odlikuju različitom visinom, načinom i oblikom rasta - s obzirom na razvoj cvjetova razlikuju se po vremenu i bogatstvu cvatnje, po jače ili slabije upadljivim cvjetovima i plodovima različitih boja - neke vrste imaju upadljivu građu i boju kore stabla- od vrsta drveta zastupljene su vrlo visoke ili visoke vrste uspravna rasta s okruglom, kuglastom, koničnom, stupastom ili žalosnom krošnjom- vrste grmova su mnogo niže od drveta i često rastu u širinu ili su puzave- u asortimanu su također zastupljene povijuše i penjačice → potreban im je oslonac pri rastu

PRIMJENA DRVEĆA

- s obzirom na veliku raznolikost vrsta drveća, moguća je i široka primjena - kriteriji primjene su → veličina biljaka, zahtjevi na tlo i faktore klime, otpornost na onečišćenja posebno u industrijskim područjima i gradskim uvjetima, ukrasna vrijednost- mogućnost primjene → u pejzažu i parkovima

→ u vrtovima → za drvorede i ulice u naseljima → uz prometne ceste → za kamenjare → za živice → za pokrivanje tla → kao podrast → za terase → za krovne vrtove → uz mjesta za sjedenje

OSNIVANJE RASADNIKA

- kod osnivanja rasadnika moramo misliti na: 1) Izbor položaja za rasadnik 2) Izbor pogodnog tla za rasadnik 3) Ogradu rasadnika 4) Podjelu rasadnika 5) Obradu terena za rasadnik 6) Gnojidbu rasadnika

1


7) Sjetvu i sadnju u rasadniku 8) Plodored, tj. smjenu kultura u rasadniku

1) IZBOR POLOŽAJA ZA RASADNIK - za rasadnik najviše u obzir dolazi slobodan, otvoren položaj → sadnice su izvrgnute utjecaju svjetla, zraka, vjetra itd. - rasadnički materijal uzgojen u rasadniku pod nešto nepovoljnijim uvjetima, bolje se kasnije privikava, ako dođe u nepovoljnije uvjete za život, nego ako se dogodi obratno- za rasadnik trebamo odabrati umjereno, vlažno zemljište - na proizvodnju bilja u rasadniku negativno može utjecati položaj na udaru jakih vjetrova - treba se voditi računa i o kasnim proljetnim i ranim jesenskim mrazevima- ravno ili nešto nagnuto zemljište najbolje odgovara rasadniku jer je lakša obrada i podjela rasadnika

2) IZBOR POGODNOG TLA ZA RASADNIK - tlo se sastoji od sitnih mineralnih čestica koje su nastale raspadanjem minerala i stijena, te humusnih čestica koje su nastale raspadanjem biljnih i životinjskih tvari - HUMUSNO TLO → ima mnogo humusnih čestica- MINERALNO TLO → može biti: a) teško glinasto i ilovasto

b) lako pjeskovito, vapnenasto i laporasto- teška tla → teško se zagrijavaju i isušuju, pa se njihovom obradom može započeti tek kasnije u proljeće

→ bogatija su hranjivim tvarima od lakih tala- laka tla → brže se isušuju i zagrijavaju, pa se mogu obrađivati već u rano proljeće

→ obično su siromašna hranjivim tvarima, pa ih treba češće gnojiti- najbolje tlo za rasadnik je pjeskovita ilovača s dovoljno humusa → može se lako obrađivati i odgovara svim rasadničkim kulturama (bjelogorici i mladim sadnicama zimzelena)- starije zimzelene sadnice, kao i ruže podnose i nešto teže tlo → preporučuje se, jer je zimzeleno drveće kod presađivanja vrlo osjetljivo na veličinu grumena koja se drži uz korijenje grumen se uvijek stvara bolje u težoj zemlji, nego u laganoj

3) OGRADA RASADNIKA - rasadnik treba biti ograđen → zbog zečeva i drugih životinja; krađe- kao materijal za ogradu može se uzeti žičani pleter 1,5 m visok, koji se pričvrsti na hrastove ili betonske stupove - za pojačanje ograde se preporuča oko rasadnika posaditi zimzelenu živu ogradu, naročito s one strane od koje dolaze vjetrovi ili prašina - neprobojna živica: Gledmisia triacanthos

Berberis julianae, B. thunbergii Ilex aquifolium Palirus spina-christi Robinia pseudoaccacia Pyrachmanta coccinea

4) PODJELA RASADNIKA - svaki rasadnik manje ili više mora dobiti toliko putova koliko je potrebno da se u njemu mogu svi poslovi normalno odvijati- glavni putovi → vršimo prijevoz sadnica, gnoja i sl.

→ trebaju biti čvrsto građeni → proteže se uzduž rasadnika

- poprečni putovi se izvode ako su potrebni- podjela rasadnika putovima mora stvarati jednake pravilne plohe, koje se lakše daju obrađivati, naročito ako je obrada mehanizirana- svako od rasadničkih ploha ima svoju oznaku (A, B, C, D…), a svaka od tih ploha je podijeljena na manje dijelove → omogućuju nam raspored rasadničkih kultura prema zahtjevima plodoreda i točan pregled rasadnika

2


5) OBRADA TLA ZA RASADNIK - zemljište se mora pripremiti produbljivanjem gornjeg sloja mekote → rasadničarsko bilje pušta dubok korijen, pa mu je potrebno dublje rahljenje tla - potrebno je zemljište rigolati (ručno ili strojevima) → 50 – 60 cm (za drveće), odn. 40 – 50 cm (za grmlje) - ako je rasadnik manji, onda se obično rigola ručno - rigolanje je najbolje napraviti ujesen ili preko zime → da se zemlja napije dovoljno vlage i da promrzne- u proljeće se rigolano zemljište prodrlja → usitni i planira- što sitnije i nježnije sadnice želimo posaditi, to bolje moramo obraditi zemlju - po pravilu rasadničko tlo mora uvijek biti rahlo i čisto od korova - za sadnju biljaka u skupinama koje čine zatvorenu površinu priprema se cijela površina prekopavanjem, a za pojedinačnu sadnju se pripremaju jame kopanjem- za živicu se iskopa jarak određene dubine i širine- veličina jame zavisi od vrste i rasta korijena → širina jame odgovara dvostrukom promjeru korijenja, dubina je za 1/4 veća

6) GNOJIDBA RASADNIKA - rasadničke kulture oduzimaju velike količine hranjiva- PRIRODNA GNOJIVA → stajski gnoj najbolje je preko zime razvesti na određeno zemljište i odmah ga zaorati → kompost obično gnojimo sjemenište – unosimo već gotove hranjive tvari, koje mlade biljke mogu brzo upotrijebiti

→ zelena gnojidba unosimo u tlo organske tvari (N) za laganija tla može poslužiti žuta lupina, a za

srednje teška tla je dobra grahorica bilje za zelenu gnojidbu zaoremo kada procvate –

tada sadrži najviše hranjivih tvari- kod upotrebe MINERALNIH GNOJIVA moramo imati pedološki ispitano zemljište → najbolje je gnojiti po oblačnom vremenu ili neposredno pred kišu

7) SJETVA I SADNJA U RASADNIKU - za sadnju uvijek moramo imati određen i gotov plan prema plodoredu → uvijek sadimo zajedno one kulture koje imaju sličan rast (npr. ne miješati hrastove i topole) - prema tome da li će se rasadnik obrađivati ručno ili strojno određujemo razmak redova → kod strojne obrade razmak među redovima je 80 – 100 cm, a unutar reda 35 – 50 cm i više- plodoredna tabla nam daje kulture koje su u isto vrijeme sposobne za otpremu → nećemo imati u rasadniku polupraznih površina (racionalno gospodarenje rasadnikom) - prije no što se pristupi sadnji treba se napraviti i proučiti plan sadnje - za mlađe sadnice je dobro da im se prije sadnje korijen umoči u smjesu od ilovače, stajskog (kravljeg) gnoja i komposta- najbolje vrijeme za sadnju je jesen (kada je otpalo lišće) ili proljeće (prije početka vegetacije) - sadnice moraju biti svježe i zdrava korijena, a nikad uvenute- utrapljenim sadnicama ne smijemo previše zatrpati korijenje, već samo toliko da je korijen pokriven zemljom - saditi treba samo onda, ako je zemlja strukturna, dobro pripremljena i primjereno vlažna → u rasadniku rijetko postoji mogućnost zalijevanja nakon sadnje masovnih kultura- sadnica mora čvrsto stajati u zemlji, pa će biti potrebno grumen dobro pritisnuti- biljke uzgojene iz sjemena sade se na istu dubinu, kao što su bile prije, dok biljčice uzgojene vegetativnim putem smiju doći i nešto dublje u zemlju - bjelogorične zimzelene vrste i crnogorične vrste sadimo od kasnog ljeta nakon dozrijevanja izbojaka → kraj 8. mjeseca – 10. mjeseca - prije zime se moraju dobro ukorijeniti što omogućuju topliji dani- zimzelene vrste transpiriraju tijekom zime → da bi se smanjio gubitak vlage zimi sadimo ih u polusjenu i na mjesta zaštićena od vjetra - kod sadnje crnogorice u proljeće vodimo računa o početku tjeranja

3


- kasnom sadnjom može stradati proljetni izbojak, posebno ako nakon sadnje nastupi period suhog, toplog vremena (vrste rodova Abies i Picea) → preporuča se sadnja krajem ljeta nakon što izbojci dozore

8) PLODORED U RASADNIKU - primjer plodoreda → 1) voćarske kulture; 2) lisnato drveće; 3) grmlje i ruže itd.- kad smo zemlju prije sadnje rigolati, dospio je gornji sloj zemlje (bogatiji hranjivima), dublje, a mrtvi sloj na površinu- voćke koje ostaju na jednom mjestu najviše 2 godine i bjelogorice 3 – 4 godine crpe hranjive tvari iz dubljih slojeva zemlje - u međuvremenu se gornji mrtvi sloj obogatio hranjivima, te iza toga sadimo grmlje i ruže koje ne pušta korijenje tako duboko

RAZMNOŽAVANJE GRMLJA I DRVEĆA

- ukrasno grmlje i drveće razmnožavamo → 1) Generativno – sjemenom 2) Vegetativno – iz stabljike, lista i/ili korijena

GENERATIVNO RAZMNOŽAVANJE

- razmnožavanje sjemenom (najprirodnije) treba primjenjivati uvijek kad god je to moguće - primjenjuje se kod vrsta čija se svojstva prenose na potomstvo (Acer campestre, Picea abies) - možemo razmnožavati sjemenom i sorte nekih vrsta (Thuja occidentalis 'Columna', Ptelea trifoliata 'Aurea', Berberis thunbergii 'Atropurpurea’) - one vrste i oblike koje ne možemo razmnožiti sjemenom možemo razmnožavati vegetativnim putem - sjemenjačice → imaju zdraviji izgled; bujniji rast; vijek im je dulji- ima vrlo malo vrsta koje u pravilu ne dolaze u obzir za razmnožavanje sjemenom – Populus, Salix (oba roda se lako razmnožavaju ključićima; sjeme je teško sakupljati, a klijavost je kratkotrajna) - SJEME → mora biti prvorazredne kvalitete i uvijek mora biti svježe - rad i postupak sa sjemenom dendroloških vrsta mnogo je složeniji nego npr. sa sjemenom povrća i jednogodišnjeg cvijeća- klijavost može varirati 10 – 90 % - neke vrste izgube svoju klijavost već nakon nekoliko tjedana poslije zriobe → Ulmus, Populus, Salix, Acer saccharinum i dr. najbolje ih je sijati odmah nakon zriobe (nakon berbe u proljeće) - postoje i vrste koje najbolje klijaju u proljeće druge godine nakon zriobe- zatim imamo vrste koje tek djelomično kliju druge godine, tek u trećoj godini proklije jedan dio sjemena, a u četvrtoj isklije ostali dio - važno je znati i porijeklo sjemena → ako sjeme potječe iz sjevernih ili južnih područja različit je postupak određivanja dobi sjetve – bolje je nabavljati sjeme iz sjevernijih krajeva

Berba sjemena - dozrijevanje raznog sjemena dendro-materijala počinje obično krajem svibnja i traje sve do u zimu - pobrano sjeme ne smije se spremati u hrpe, jer može ili upljesniviti ili se upaliti, a time izgubi klijavost - za dobivanje kvalitetnog sjemena važan je izbor matičnih biljaka → treba voditi računa da se uzima sjeme vrsta iz surovijih klimatskih područja - sjeme nije dobro uzimati od blizu posađenih biljaka bliskih vrsta kod kojih često dolazi do križanja → Quercus, Salix, Crataegus, Abies, Picea - sjeme drveća smješteno je u jednosjemenim ili višesjemenim mesnatim, suhim ili tvrdim plodovima

- SJEME CRNOGORICA → češeri se beru dok su još zatvoreni; zatim ih položimo na toplo (25°C) i suho mjesto, gdje će se brzo otvoriti, a sjeme će lako iz njih ispasti (Picea, Pinus, Pseudotsuga) - češeri rodova Sequoia, Taxodium, Larix su tako tvrdi da se moraju mljeti ili drobiti da bi se sjeme izvadilo- za toplih i sunčanih jesenskih dana može se dogoditi da se češeri otvore dok još vise na stablu

4


- SJEME MESNATIH PLODOVA → treba također pravovremeno pobrati, jer se može dogoditi da ga pojedu ptice - da oslobodimo sjeme iz plodova nekih bjelogoričnih vrsta rodova Malus, Pyrus, Rosa i dr. moramo ih zgnječiti, preliti vodom i isprati preko sita - sušenje bjelogoričnog sjemena se provodi na suhom i zračnom mjestu - sjeme je raspoređeno u tankom sloju, a tokom sušenja se mora prevrtati - vrste s mesnatim plodovima kliju obično u 2. ili 3. godini nakon zriobe → ako takve plodove poberemo prije potpune zriobe, očistimo i sjeme odmah posijemo, već iduće godine imamo mlade sjemenjačice (Crataegus, Rosa) - plodovi Rhododendrona, Azalea, Andromeda, Pieris se beru u kasnu jesen i suše, zimi se gnječe, a sjeme se izvadi

Postupak sa sjemenom od berbe do sjetve - osušeno i očišćeno sjeme nekih vrsta drveća čuva se u vrećicama do sjetve na suhom mjestu → Alnus, Betula, Buddleja, Calycanthus, Chimonanthus, Koelreuteria, Potentilla, Andromeda, Azalea, Rhododendron, Pieris - svakom sjemenu je potrebno ispitati klijavost → dolazi u obzir kod onih vrsta, koje kliju u dosta kratkom vremenu, nakon sjetve- sjeme mnogih vrsta drveća slabo klije → 1) Tvrda sjemena ljuska nepropusna za vodu

2) Nepotpuno razvijen embrio3) Različite tvari koje sprečavaju klijanje, a nalaze se

u zrelom mesu plodova, u unutrašnjosti sjemena ili u sjemenoj ljusci- KLIJAVOST → ovisi od zrelosti sjemena, načina skladištenja i starosti - očišćeno sjeme se najbolje čuva u tamnoj, hladnoj prostoriji pri temperaturi 1 – 5°C- sjeme crnogorice se može čuvati u češerima, posebno za vrste čije očišćeno sjeme brzo gubi klijavost, npr. Abies - sjeme listopadnog drveća zadrži klijavost od 3 mjeseca – 3 godine - sjeme crnogoričnog drveća zadrži klijavost od 6 mjeseci do godinu dana - Acer saccharinum i neke vrste roda Populus gube brzo klijavost, već nakon nekoliko tjedana- na % klijavosti utječe starost sjemena, vrijeme berbe, način čuvanja, porijeklo- sjeme za pokus postavimo obično u tanjur ili šalicu na vlažan pijesak (100 kom. zrna) → sjeme držimo uvijek umjereno vlažno i toplo, dok ne proklije proklijale biljke prebrojimo = % klijavosti toga sjemena - pokusi u stakleniku uvijek daju za 10 – 15 % bolji rezultat, nego što ga možemo postići s istim sjemenom u sjetvi na otvorenim gredicama - sjeme koje ima tvrdu ljusku, dobro je prije sjetve namočiti u toploj vodi kroz 24 – 48 sati, što vrlo povoljno utječe na brže klijanje - kod crnogoričnog sjemenja često ćemo naići, da je preko 30 % sjemenki šuplje, tj. šturo, a samo 50 % ili još i manje ispunjeno - po boji jezgre možemo prepoznati kvalitetu sjemena → prerežemo li sjemenku crnogorice ili neke druge bjelogorice, vidjet ćemo da sjeme koje je svježe i klijavo, ima svjetliju boju jezgra, dok staro sjeme ima tamnu boju na prorezu - sjeme onih vrsta, kojemu je potrebno na dugo leži u zemlji, dok ne isklije, ne možemo ispitivati na ovaj način, jer bi ti pokusi trebali 1 – 2 godine - tvrdu sjemenu ljusku imaju različite vrste drveća → do sjetve se sjeme čuva u suhoj, negrijanoj prostoriji – treba paziti, da sjeme ne počne pljesniviti- prije sjetve se primjenjuju različiti postupci- sjeme Acacia, Gleditschia, Laburnuma močimo prije sjetve u vodi od 100°C, a zatim brzo ohladimo na 30°C - za neke vrste je dovoljno močiti sjeme u toploj vodi kroz 24 – 48 sati - nekada se provodilo močenje i u kiselinama - SKARIFIKACIJA → mehaničko oštećenje sjemena; daje pozitivne rezultate

- od tvari koje sprječavaju klijanje su eterična ulja koja se nalaze u sjemenkama Liriodendrona, Pinusa jeffrey, Sequioae → prirodno razmnožavanje teče bez poteškoća, jer ptice pozobaju sjemenke i nakon što ih izbace one postaju klijave

5


da bi odstranili tvari koje sprječavaju klijanje, stavljamo očišćeno sjeme Chaenomelesa, Maclura, Malusa, Pyrusa, Rosa u plitke posude napunjene propusnim materijalom (oštri pepeo) → ukopamo ih na otvorenom, zaštićenom mjestu, a kiša ili snijeg isprat će nepoželjne tvari (protiv miševa pokrijemo posude žičanom mrežom)

- kod nekih se vrsta drveća klijavost tvrdog sjemena se naglo smanjuje suhim skladištenjem pa se provodi stratifikacija - STRATIFIKACIJA → na dno sanduka stavimo sloj pijeska od oko 3 cm, a na njega sloj sjemena i to se naizmjence stavlja, dok sanduk nije pun

→ pijesak mora biti umjereno vlažan → ako se pijesak osuši, zalije se prema potrebi → suho sjeme prije stratifikacije je dobro namočiti u vodi 24 – 48 sati → sjeme koje klije 2 godine nakon berbe, ostaje stratificirano cijelu godinu, pa ga

tek u proljeće druge godine sijemo u rasadniku na gredice → Acanthopanax (sve), Acer campestre (javor), Actinidia, Aesculus, Akobia

quinata, Amelanchier, Amelopsis, Aronia, Asimina triloba, Berberis, Carpinus, Castanea, Chaenomeles japonica, Celtis australis, Chionanthus virginica, Clematis, Cornus mas, Corylus, Cotoneaster, Crataegus, Dirca palustris, Disanthuus oeroidifolia, Evonymus, Fagus sylvatica, Fraxinus excelsior, Gymnooladus dioica, Halesia, Hamamelis, Hippophae rhamnoides, Ilex aquifolium, Juglans regia, Ligustrum, Liquidambar styraeiflua, Liriodendron tulipifera, Lonicera, Magnolia, Mahonia aquifolium, Malus, Nyssa sylvatica, Paeonia arborea, Phillodendron, Phillyrea, Prunus, Pyrocantha coccinea, Pyrus, Quercus, Rhamnus, Ribes, Rosa, Rubus, Skimmia japonica, Sorbus, Stranvaesia davidiana, Symplocos orataegoides, Tilia, Viburnum, itd. - sjeme preleži jednu godinu, pa ga treba prve godine držati stratificirano u pijesku i sijati u proljeće druge godine nakon zriobe - stratifikacija se često provodi i radi ubrzanja klijavosti sjemena za vrste drveća čije sjeme klije nakon nekoliko mjeseci ili godina- stratifikacija traje različito dugo ovisno od vrste → nekoliko mjeseci do 1 godine- stratifikacija od godinu dana → Acer campestre, Carpinus, Cornus mas, Cotoneaster, Crataegus, Evonymus, Fraxinus excelsior, Paeonia arborea, Rosa, Sorbus, Tilia, Viburnum - stratifikacija manje od godinu dana → Aesculus, Berberis, Castanea, Chaenomeles, Clematis, Fagus silvatica, Ilex aquifolium, Juglans regia, Ligustrum, Liquidambar, Liriodendron, Lonicera, Magnolia, Mahonia, Malus, Prunus, Pyricantha, Quercus, Rubus Sjetva - sjeme drveća sijemo na otvoreno ili u zaštićeni prostor (osjetljivije vrste, vrste suptropskog porijekla, vrste koje imaju vrlo fino-sitno sjeme, stratificirano sjeme nekih vrsta, manje količine sjemena) - odmah nakon zriobe sijemo sjeme koje brzo gubi klijavost (Acer saccharinum) - sjeme crnogoričnih vrsta sijemo odmah nakon dozrijevanja

SJETVA BJELOGORIČNOG DRVEĆA I GRMLJA Sjetva na gredice

- PRIPREMA ZEMLJE U SJEMENIŠTU → treba izabrati mjesto u rasadniku na zaštićenom položaju, ravno, s dobrom i lako obradivom zemljom - u blizini sjemeništa mora biti osigurana dovoljna količina vode za zalijevanje - zemlja treba biti rigolana i usitnjena - prije sjetve zemljište treba pognojiti kompostom - gredice trebaju biti prema središtu blago udubljene, da nam voda kod zalijevanja ne otiče s gredice. - sjetva se obavlja u jarčiće, u koje se polaže sjeme → 4, 6 ili 8 na jednoj gredici - širina gredica treba biti tolika da se one mogu nesmetano obrađivati s obje strane (1,5 – 2,0 m)- treba voditi knjigu zasijanih kultura → datum sjetve, vrsta sjemena, količina posijanog sjemena, porijeklo sjemena, klijavost, itd. - SJETVA → obavlja se obično u proljeće u redove ili širom- sjetva u redove ima prednost → lakša obrada (plijevljenje, okapanje), biljčice na taj način dobiju više svijetla- sjetva stratificiranog sjemena se vrši u proljeće, kad nema više opasnosti od mraza

6


- sjeme s tvrdom ljuskom (Robinia, Cytisus, Caragana, Cladrastis) treba prije sjetve namočiti u toploj vodi 24 – 48 sati - za sjetvu treba izabrati dan bez vjetra - sjetvu je najbolje obavljati za ranih jutarnjih sati → da se sjeme ne izlaže jakom suncu - dubinu jarčića određujemo prema veličini sjemena → 2 – 3 debljine sjemenke - kod vrlo sitnog sjemena možemo izvršiti sjetvu širom → zemlju treba bolje pripremiti (usitniti) - zemlja ne smije biti suha prilikom sjetve, već umjereno vlažna- kad je sjetva širom napravljena, cijelu gredicu treba pokriti smjesom pijeska i komposta i to lagano zaliti - sjeme bjelogorice sijemo ranije u proljeće → početak 3. mjeseca – kraja 4. mjeseca (Alnus, Deutzia, Platanus, Ericaceae, Spiraea, Tamarix) - krajem 2. mjeseca – početkom 3. mjeseca sijemo vrste koje rano kliju (Acer, Aesculus, Quercus) ili vrste čije je sjeme suho skladišteno i treba dulje vremena da proklije - ljeti sijemo sjeme vrsta koje dozori u proljeće i brzo gubi klijavost (Magnolia cordata, M. glauca; Populus; Salix; Ulmus) → početak 6. mjeseca – početka 9. mjeseca - u jesen krajem 9. mjeseca – kraja 10. mjeseca sijemo otporne vrste ili one koje brzo kliju (Acer, Ailanthus, Betula, Carpinus, Corylus, Fraxinus, Ligustrum, Sambucus, Ribes, Sorbus, Vitis, Amelopsis …) - na otvorene gredice u sjemenište možemo sijati slijedeće vrste:

AcerAesculus

× Ailanthus glandulosaAlnusAmelanchierAroniaBerberis – jako rastućiBetulaCaraganaCarpinus betulus

× Carya× Castanea sativa× Celtis× Ceroidiphyllum japonicum Chaenomeles japonicum i dr. × Cladrastis lutoa

ClematisCornus – običnijiCorylus CotoneasterCrataegus

× CystisusDaphne mezerum

× EleagnusEvonymusFagus sylvaticaFraxinus

× GenistaGleditschia

× Gymnocladus dioicaHamamelia virginica

× Hibiscus syriacusHippophae rhamnoidaeIlex aquifolium

× IndigoferaJuglans

× Koelreuteria paniculataLaburnum onagryoidea

× Ligustrum – mnoge vrste× Robinia pseudoaccacia i dr.

Rosa Rubus – nekeSalixSambucus

× Sophora japonicaSorbaria arborea i dr.SorbusStaphyleaSyringaTilia

× Ulex europeaUlmus – prema prilikamaViburnum – običnije vrste

× = sjeme tih rodova i vrsta treba sijati na topao položaj u toplu zemlju

NJEGA SJETVE U SJEMENIŠTU - često sjetve mogu pretrpiti velike štete uslijed vremenskih nepogoda i od raznih životinja → ptice (vrane, zebe), miševi treba vršiti trovanje cinkfosfidom ili nekim drugim otrovom - sušno vrijeme i jaki istočni vjetrovi u proljeće također nanose štetu u sjemeništu - odlično sredstvo za sprečavanje isušivanja sjemeništa je humusna zemlja ili treset → štiti zemlju od isušivanja i hvatanja pokorice za vrijeme jakih kiša - za sitno sjemenje → pokrivanje sitno isjeckanom mahovinom mahovina se priljubi uz zemlju, ali ostane rahla i prozračna - za pokrivanje sjemena može se upotrijebiti i granje od crnogorice (jela i smreka)

7


- vrste koje kliju u tami, npr. Daphne, Ilex, Hamamelis, Viburnum možemo sijati na gredice koje se nalaze u sjeni drveća - zaštita protiv isušivanja je obično i zaštita od proljetnih mrazova → najbolje je ako na gredice visine 0,5 m postavimo naprave od letava, pa na to možemo prema potrebi uvijek postaviti slamnjače ili koji drugi materijal za pokrivanje - kao zaštitu protiv mrazova → dimljenje u kritičnim noćima - kao materijal za dimljenje služi gnoj, mokra slama, razno granje, sirova nafta i dr. - sjemenske gredice moramo zalijevati za vrijeme sušnih dana - na nezaštićenim sjemenskim gredicama često se stvori pokorica (nakon jače kiše) → opasno za mladu sjetvu, jer klice ne dobivaju zraka; treba razrahliti zemlju laganim valjkom sa željeznim klinovima - ljetna njega → redovno rahljenje zemlje, čišćenje od korova, povremeno zasjenjivanje, zalijevanje, povremena gnojidba (nakon rasipanja mineralnog gnojiva treba zaliti sjetvu)

Sjetva u zaštićenim prostorima - sjeme rijetkih vrsta i onih koje imaju malu količinu sjemena sijemo u zaštićenim prostorima- sve Ericaceae ćemo uspješnije i sigurnije proizvesti iz sjetve u zaštićenim prostorima nego vani - obično sjetvu u zaštićenim prostorima provodimo u drugoj polovici zime → u 2. mjesecu - manje sortimente obično sijemo u sandučiće, lončiće ili šalice → ovisno o količini sjemena- svo posuđe koje uzimamo za sjetvu treba biti čisto- treba biti dobra, zrela i propusna smjesa zemlje, koja će nam služiti za sjetvu → stara zrela lisnjača, treset, kompost- svaka posuda mora imati dobru drenažu za odvod suvišne vode → kisela zemlja je vrlo nepovoljna za razvoj mladih sjemenjačica - smjesa zemlje mora biti umjereno vlažna i ne prejako zbijena - sjetvu obavljamo u male jarčiće ili širom - sjeme pokrivamo finim pijeskom ili smjesom pijeska i lisnjača /treset/ - kod sjetve Ericaceae → moramo nešto zemlje s korijena zdravih biljaka tih vrsta premjestiti u smjesu zemlje za sjetvu njihova sjemena → da bi se zemlju obogatilo gljivicama, koje žive u simbiozi na korijenu Ericaceae, a gljivice povoljno utječu na klijanje i porast spomenutih vrsta

→ imaju sitno sjeme obično se ne pokriva, nego se sjetvena površina samo poravna, lagano orosi i sjeme posije, pa pokrije staklom i papirom - zasijane lončiće možemo staviti u plastenik na prikladno mjesto ili u toplo klijalište pod prozore- temperature staklenika ne treba biti previsoka → 10 – 12°C- vrstama Paulownia, Buddleia i dr. treba osigurati toplinu oko 18°C - zimske posijane lončiće možemo od početka ožujka prenijeti u hladno klijalište → pogodnije od toplog plastenika - neko sjemenje je potrebno izložiti utjecaju mraza prije no što dođe na toplo mjesto za klijanje → biljke koje potječu iz predjela gdje je su dulji periodi mrazova i jake zime i kod biljaka čije sjeme preko cijele zime ostaje manje-više na stablu - takvo sjeme se posije već u listopadu i studenom u lončiće koje naslažemo u klijalište i pokrijemo prozorima → kad nastupi doba mrazova i smrzavice prozore otvorimo - smrznutu sjetvu pokrijemo slamnjačama radi toga da dođe što manje pod utjecaj sunca tako da duže ostane smrznuta- zemlja u klijalištima mora biti prozračna i propusna, strukturna i obogaćena krečom; ne smije biti nagnuta, nego ravna - fino, sitno sjemenje sijemo širom, a grublje sjeme u redove - veće sjemenke možemo pojedinačno stisnuti na određen razmak u jarčiće- zemlja za pokrivanje neka bude zrela lisnjača pomiješana s pijeskom ili može biti i sam pijesak - prije pokrivanja sjetvu pritisnemo daščicom određenom za to i prema potrebi oprezno zalijemo - čim sjeme isklije treba započeti laganim i opreznim zračenjem → uvijek zajedno sijemo one vrste koje približno istovremeno klijaju- uputno je sjemenske gredice napraviti tako da odgovaraju dimenzijama klijališnih okvira i prozora, a i pravac neka bude istok-zapad - potrebno je provesti etiketiranje u rasadniku → etikete od cinčanog lima

- PIKIRANJE→ najčešće se kod drveća provodi u 2. godini nakon sjetve - vrste otporne na zimu pikiramo na gredice

8


- razmak pikiranja ovisi od veličine biljčice i brzine rasta- osjetljive vrste pikiramo u posude- drugo pikiranje se najčešće provodi na otvoreno

- u plastenik sijemo slijedeće bjelogorice:

Acanthopanax× Actinidia

AilanthusAkebiaAmelopsis

× Aralia× Aristolochia durior× Asimina triloba

Aucuba japonicaBerberis niskog uzrasta Betula – rjeđe sorte

× Bignonia radicans i dr.Broussonetia papyrifera

× BuddleiaCallicarpaCatalpaCeanothus americanus

× CiatusCitrus trifoliataClematisCletraCornus florida, Kousa, Nuttolii CorylopsisCotoneaster – rjeđe sorteDaphne – rjeđe sorte Deutzia – prema prilikama Diospyros virginiana

× Disanthus ceroidifolia × Euptelea polyandra

Fothergilla majorHamamelis japonica

HypericumIlex – rjeđe vrsteJasminum – nekiJamesia americanaKalmiaLedum palustreLonicera – penjaliceMagnolia Menispernum canadenseMyrca asplenifoliaNyssa sylvaticaOriza japonica

× Oxydendrum arboreum× Pachystima Canbyi × Parrotia persica× Paulownia tomentosa× Phellodendron

Potentilla – prema prilikama× Rhodendron

Rhus – finije vrsteRibes – rjeđe vrsteRubus – rjeđe vrste

× Stuartia pentagynaSchizandra chinensisSkimmia japonicaSpiraea – prema prilikamaViburnum - rijetke sorteXantoxylum americanum Yucca – razneZelkova serata

× - zahtijevaju do nicanja umjerenu toplinu

SJETVA CRNOGORICE - provodimo manje-više na sličan način kao i sjetvu bjelogorica - crnogorica se sije mnogo kasnije od bjelogorice → oko polovice 5. mjeseca - sjemenjačice crnogorica su vrlo osjetljive na mraz - porast sjemenjačica je u prvoj godini malen i vrlo brzo završi - u toploj zemlji sjeme brže klije i brže se razvijaju mlade sjemenjačice - kod rane sjetve se događa da sjemenjačice uslijed hladnoće već u mladosti zakržljaju, pa pokazuju do kasnog ljeta nezdrav izgled- uobičajena je sjetva na otvorenim gredicama (običnije vrste – Abies alba, Picea excelsa, Pinus silvestris…) i u zaštićene prostore (finije vrste – finije sorte Abies-a, Chamaecyparis-a, Picea, Thuja, Juniperus-a…) - potrebna je zaštita od kasnih mrazeva - sjeme crnogorica moramo do sjetve čuvati na suhom, prozračnom i dosta hladnom mjestu - sjeme Taxus baccata, Juniperus, Cephalotaxus, Pinus cemtra i dr. mora biti stratificirano u pijesku → obično preleži 1 godinu, dok ne iznikne - stratificirano sjeme stalno nadziremo, pa ako se pokaže klijanje možemo sjetvu izvršiti još usred ljeta

Sjetva na otvorene gredice

9


- crnogorici naročito odgovara novo obrađeno tlo, amo tlo mora biti dovoljno humozno i strukturno - za sjetvu crnogorica zemlja treba biti dobro kompostirana, tako da gornji sloj gredica najmanje 15 cm bude pomiješan sa zrelim kompostom - duboko rahljenje sjemeništa vršimo u jesen → zemlju ostavimo u grubim brazdama, da se preko zime dobro promrzne- u proljeće ponovno rahlimo tlo, ali sada samo odozgo → freza ili kultivator- obogaćivanje zemlje humusom također vršimo u proljeće, neposredno prije sjetve - kod sitnog sjemenja (Thuja, Chamaecyparis) treba za sjetvu birati tiho vrijeme → vjetar raznosi sjeme - sitno sjemenje pokrivamo smjesom zemlje lisnjače i pijeska, tako da gornji sloj uvijek ostane strukturiran i da se ne može uhvatiti pokorica - treba izbjegavati predebeli sloj za pokrivanje sjemena → 2 – 3 puta deblji sloj nego što je debljina sjemena - sjetva crnogorica na gredice koje imaju natkrov /sjenica/ donosi mnogo bolje rezultate - sjetvu obavljamo prema klimatskim prilikama → sredinom 5. mjeseca - sjetva se provodi širom - sjemenjačice se u prvoj godini slabo razvijaju, pa na jednu gredicu stane velik broj biljaka; takvu površinu možemo bolje pripremiti i štititi od zaraza i ostalih nepogoda - već druge godine možemo rasaditi sjemenjačice na veći razmak, pa ne prijeti opasnost od zagušivanja i propadanja sadnica - kod nekih vrsta je bolje primijeniti sjetvu u redove, a naročito kada se radi o manjim sortama (Pseudotsuga taxifolia, Pinus silvestris, Abies) → presađivanje vršimo u 2. ili 3. godini- za sjetvu u redove zemlja mora biti dobro pripremljena i poravnana → strojevi siju jednu gredicu najedanput, a sjeme pada u dubinu od 1 cm- sjetvom u redove dobiju se sadnice bolje kvalitete- ako je zemljište zasušeno treba ga prije sjetve dobro natopiti, pa tek onda urediti gredice i provesti sjetvu →i nakon sjetve moramo paziti da zasijano tlo ne postane presuho osobito je važno u periodu od sjetve do nicanja- moramo paziti i da sjetva ne bude premokra → trulež sadnica i druge bolesti- dobro je staviti pokrov od nekoliko grana smreke ili jele na gredice → pomaže da se sjetva očuva od prejakog sunca, vjetra i mraza - lagano zasjenjivanje crnogorica u doba klijanja, kao i kasnija za vrijeme razvoja u mladosti je neophodno potrebno

Sjetva crnogorice u zaštićeni prostor - u rijetkim slučajevima sijemo crnogoricu u zaštićeni prostor → rijetke i dragocjene vrste i manja količina sjemena - čiste posudice ili lončiće napunimo pjeskovitom humusnom zemljom, a zatim posijemo sjeme na uobičajen način- zasijane lončiće postavimo u plasteniku na prikladno mjesto, gdje ćemo ih lakše nadzirati nego u klijalištu i dati im potrebnu njegu - sjetvu držimo kod temperature 10 – 12°C - kad sjetve niknu, bolje će biti da posuđe sa sjemenjačicama prenesemo u klijalište pod staklo- u početku moramo oprezno zračiti, dok se sjemenjačice naviknu na vanjski zrak - mnogo češće nego u plastenik sijemo crnogoricu u hladna klijališta → uglavnom rijetke i skupocjene vrste, koje traže pažljiviju njegu - dobro će poslužiti jednostavna stalna ili prenosna klijališta- zemlja u sjetvenim gredicama mora biti blizu stakla, da mlade biljčice imaju dovoljno svjetla - treba se provesti zaštita sjetve od krtica i miševa- pod zaštitom prozora u hladnom klijalištu može sjetva početi rano → početak 4. mjeseca - za zemlju je najbolje upotrijebiti zreli kompost pomiješan sa pijeskom - preporuča se izmjenična sjetva bjelogorica i crnogorica - u klijališta najčešće sijemo omoriku → sitno sjeme - rijetko će se sijati vrste s krupnim sjemenom- zemlja u klijalištu mora biti vodoravna, bez nagiba → da se izbjegne prebrzo sušenje gornje polovice- sjeme mora biti jednakomjerno posijano po cijelom klijalištu - mora se jednolično po cijeloj površini izvršiti pokrivanje sjena laganom smjesom lisnjača i pijeska

10


- zemlja mora uvijek biti umjereno vlažna → naročito od sjetve do nicanja - sjetvu zasjenimo, ali moramo paziti da se ne pojavi plijesan ili neka druga gljivična bolest- zalijevanje je najbolje obaviti za sunčanog dana ujutro → gornja površina gredice se do navečer osuši – smanjuje se mogućnost širenja plijesni- čim počne klijanje, moramo polagano i oprezno zračiti - nakon početnih zračenja potpuno se skinu prozori (nakon što su se mlade biljke naviknule na vanjski zrak) - preko cijelog ljeta sjemenjačice moraju biti umjereno zasjenjene - kroz cijelo vrijeme je potrebno plijeviti zasijane gredice, zalijevati i prema potrebi rahliti zemlju- sjemenom razmnožavamo slijedeće crnogorice:

Abies alba× " amabilis× " arizonica

" balsamea× " cephalonica× " concolor

" grandis" homolopis

× " Lowiana× " magnifica× " nobilis× " Nordmanniana

" subalpina" Veitehii

× Cedrus atlantica× " Deodara× Cephalotaxus Fortunei× " drupacea

Chamaecyparis Lawsoniana× " nootkatensis

" Obtusa" pisifera

× Cryptomeria japonica× Cunninghamia lanceolata× Cupressus sempervirens× Juniperus chinensis

" communis× " excelsa× " foetidissima× " oxyedrus

" procumbana× Juniperus rigida

" sabina" virginiana

Larix decidua× " Kaempferi

" kurilensis " laricina (americana) " sibirica

× Libocedrs decurens× Picea albertiana× " bicolor

× " Breweriana" canadensis" Engelmanii" excelsa

× Picea Glehnii" mariana" omorica

× " orientalis" pungens

× " Schrenkiana× " Smithiana× Pinus aristata× " Armandii

" Balfouriana" Bankiana" Cembra" Contorta

× " excelses× " Jeffereyi× " montana

Pinus nigra" parviflora

× " strobusPinus sylvestris

× Pseudolarix amabilis× Sciadopytis verticillata× Sequoia gigantea× Taxodium distichum× Taxus baccata× " canadensis× " cuspidata× Thuja plicata

" occidentalis" orientalis

× Torreya califonica× Tsuga canadensis× " caroliniana× " diversifolia× " heterophylla

" Sieboldii× Ephedra nebrodensis

Ginkgo biloba × - prednost ima sjetva pod staklo

VEGETATIVNO RAZMNOŽAVANJE

11


- vegetativno razmnožavamo sve ono drveće i grmlje koje ne možemo razmnožavati sjemenom- primjenjuje se kod vrsta drveća čije sjeme slabo klije ili brzo gubi klijavost, kod vrsta iz drugih klimatskih područja čije sjeme ne dozori u našim uvjetima, sorata drveća koje su dobivene križanjem ili odabiranjem, vrste drveća kod kojih ćemo brže uzgojiti sadnice do prodaje (vrste rodova Salix) - - načini vegetativnog razmnožavanja:

1) Razmnožavanje zelenim reznicama 2) Razmnožavanje ključićima 3) Razmnožavanje nagrtanjem 4) Razmnožavanje grebenicama povaljenicama 5) Razmnožavanje korijenskim reznicama 6) Razmnožavanje dijeljenjem 7) Razmnožavanje cijepljenjem 8) Razmnožavanje "in vitro"

1) Razmnožavanje zelenim reznicama - vegetativno razmnožavanje je vrlo rašireno u rasadničarstvu- čim u kasno proljeće vidimo da su mladi izbojci kod drveća i grmlja nešto očvrsnuli možemo početi razmnožavanjem - polovicom ljeta obično množimo razno cvatuće grmlje, Ericaceae, zimzeleno grmlje i drveće, a početkom jeseni možemo razmnožavati razno crnogorično grmlje i drveće - zimi razmnožavamo neke oblike ukrasnog grmlja i drveća → stavljamo u topli staklenik da potjeraju zelene izbojke - reznice se moraju uzimati samo od tipičnih i zdravih biljaka koje 100 % odgovaraju obliku i sorti → treba paziti na etiketiranje- razmnožavanje zelenim reznicama se primjenjuje kod većine ukrasnog grmlja i drveća, a počinje odmah čim imamo upotrebljive izbojke za reznice - mora se paziti da se stavljaju zajedno reznice onih vrsta i sorti koje trebaju jednako vrijeme za ukorjenjivanje- najranije razmnožavamo neke vrste Rhododendrona od polovice 5. mjeseca, većinu listopadnih vrsta grmova ljeti u 7. – 8. mjesecu, zimzelene vrste 8. – 9. mjesecu, a crnogorične vrste od polovice 8. – polovice 9. mjeseca, a i u 10. mjesecu

Primjena regulatora rasta za ukorjenjivanje reznica

- REGULATORI RASTA → sve tvari koje reguliraju rast i druge fiziološke funkcije→ složeni organski spojevi, koji već u malim količinama stimuliraju ili

inhibiraju (modificiraju) fiziološke procese u biljci prirodni i sintetički fitohormoni- FITOHORMONI → složeni organski spojevi koji reguliraju rast i druge fiziološke funkcije u biljci

→ najviše se stvaraju u lišću i vrhovima od kuda se kreću prema bazi → značajni su stimulatori rizogeneze → za ukorjenjivanje najveće značenje imaju auksini

- AUKSINI → reguliraju proces rasta, tvorbu korijenja, opadanje lišća i plodova, zametanje plodova, aktivaciju stanica kambija - osim auksina ima još dosta spojeva koji djeluju kao auksini → indoliloctena kiselina (IAA) – izolirana iz tkiva biljaka - najveće značenje za stimuliranje rizogeneze (emisije adventivnog korijenja) imaju slijedeći spojevi → α-indoliloctena kiselina (IAA), β-indolilmaslačna kiselina (IBA), α-naftiloctena kiselina (NAA), soli α-naftiloctene kiseline, 2,4-diklorfenoloctena kiselina, te kombinacije ovih spojeva- stimulatori ukorjenjivanja se primjenjuju u obliku otopina i praška ili pasta- za praksu je značajno što prije upoznati fiziološke osnove rizogeneze radi razvrstavanja biljaka u pojedine skupine u ovisnosti o sklonosti adventivnog korijenja - pokusima je ustanovljeno da se starošću generativno razmnoženih voćaka smanjuje sposobnost ukorjenjivanja → velike su razlike u sposobnosti ukorjenjivanja reznica s jednogodišnjih i višegodišnjih voćaka

12


- Hartmann i Kester (1965) dijele biljke u 3 skupine, ovisno o sadržaju auksina i drugih stimulatora ukorjenjivanja:

I. Biljke kod kojih pupovi sadrže različite kompleksne organske tvari i auksine potrebne za ukorjenjivanje → reznice se lako ukorjenjuju ako se stave u povoljne uvjete (vlaga, temperatura, svjetlo, prikladan supstrat...)

II. Biljke čiji pupovi sadrže stimulatore rizogeneze, ali nemaju auksina koji predstavljaju limit ukorjenjivanja → reznice se lako ukorjenjuju u povoljnim uvjetima ako su tretirane auksinima

III. Biljke kojima u pupovima nedostaje jedan ili više unutarnjih faktora, pa ako se tretiraju auksinima onda može, ali i ne mora doći do ukorjenjivanja → djelovanje auksina u određenoj mjeri limitira manjak drugih faktora (kofaktora), kojima prema Hess-u pripada važna uloga u ubrzavanju sinergizma

b) Razmnožavanje bjelogorice

- počinje u kasno proljeće - važno je započeti što ranije, dok zeleni izboji nisu još otvrdnuli - nije dobro za reznice upotrijebiti ni premekane i nedozrele izbojke → znak da je mladica dobra je početak smeđenja kore - što ranije započnemo razmnožavanjem, to ćemo prije imati ukorijenjene reznice → ukorjenjivanje traje oko 4 tjedna - prekasno ukorijenjene reznice još se u kasnu jesen nalaze u vegetaciji, pa ih veći mraz može uništiti - reznice koje su se dobro ukorijenile možemo prikratiti i njihove vrhove upotrijebiti kao nove reznice - kao množionica služe jednostrana klijališta → moraju biti punjena propusnim materijalom – zračna i propusna zemlja, koja ne smije biti prevlažna - na dno klijališta se položi sloj od oko 20 – 30 cm sitna granja, a na to dolazi sloj od 15 cm dobre klijališne zemlje (pomiješana sa pijeskom 1:3) - na zemlju dolazi sloj 10 cm fine zemlje – zrela lisnjača, kompost i pijeska 1:1:1 - na ovaj sloj dođe oko 5 cm pijeska koji mora biti čist, ispran, bez ikakvih primjesa - klijalište treba osigurati od krtica - ZELENE (drvene) REZNICE → dobiju se rezom zrelih mladica bjelogoričnih vrsta u bezlisnom stanju- rezanje zelenih izboja za reznice vršimo jutro rano dok nije velika vrućina- oštrim nožem odrežemo izboje ispod samog lista (pupa), a donje listove odstranimo - rez mora biti ravan i čist - reznice se moraju što je moguće prije utaknuti u pijesak, a klijalište orositi temperiranom vodom i pokriti prozorom, te po potrebi zasjeniti - narezane reznice se sade u pijesak jedna do druge (dodiruju se listići) - slabije reznice se sade štapićem poput olovke, dok se jače reznice mogu samo utaknuti- za brže sađenje možemo uzeti letvu, u koju su na 3 – 5 cm zabijeni čavli → kad letvu s čavlima utisnemo u pijesak odmah dobivamo redove s rupicama - važno je da reznice čvrsto stoje u pijesku i da su zaštićene protiv jakog sunca → pomična sjenila - njega reznica u množionici → pažljivo rošenje vodom

→ kad je jače sunce potrebno je sjeniti → uvijek se mora paziti da u klijalištu bude stalna temperatura

- uz dobru njegu reznice se počinju zakorjenjivati nakon 14 dana → može se početi sa zračenjem, a zasjenjivanje se postepeno smanjuje - zračenje se postepeno pojačava, sve dok se reznice ne priuče na vanjski zrak, a tada se prozori mogu potpuno skinuti - dobro ukorijenjene reznice presadit ćemo polovicom srpnja na otvorene gredice koje smo obilno pognojili kompostom i dobro pripremili- od kasnog ljeta prema jeseni treba ukorijenjene reznice pripremiti na prezimljenje - pred jaču zimu treba množionicu s ukorijenjenim reznicama pokriti daskama, a prije toga sve otpalo lišće odstraniti - na mjestu gdje su osjetljive reznice (Ceanothus, Weigella) treba klijalište prekriti prozorima i daskama- zelenim reznicama razmnožavamo slijedeće rodove:

13


ActinidiaAcanthopanaxAkebiaAmorphaAmelopsisBetula nana humilisBuddleiaCeanothusCephalanthus occidentalisClematisCornus alba – obojena sortaCytisus – raznoDeutziaDiervillaForsythiaHelianthemumHibiscus SyracusJasminum

KerriaLigustrumLoniceraPerilocaPhiladelphusPotentillaRhamnusRhodotypusRibesRosaRubusSpiraeaStephanandraSyringa persica

" chinensisViburnum opulus sterile

" macrocephalum sterile" rythidophyllum

c) Razmnožavanje Ericaceae - velik dio ove skupine biljaka se ne da razmnožiti u potpuno nedozrelom stanju → trebamo pričekati da izbojci nešto otvrdnu od polovice do kraja ljeta- kod rodova Calluna i Erica su potrebni poluzeleni izbojci za reznice- potrebne su matične biljke od kojih se uzimaju zeleni izbojci - reznice uzimamo sa grančica bez cvjetnog pupa - reznice sadimo u sanduke u pijesak pod kojim se nalazi lagana, pjeskovita zemlja → moraju biti čvrsto posađene u pijesak - nakon sadnje treba reznice dobro zaliti, da se pijesak čvrsto priljubi uz reznicu- sandučići s reznicama se obično postavljaju u staklenik za razmnožavanje na toplo i sunčano mjesto - reznice tvore kalus polagano → moraju ostati na prikladnom mjestu u stakleniku dosta dugo, dok se ukorijene - za sunčanih dana potrebno je lagano porositi → da reznice imaju topao i vlažan zrak- među najnježnije spadaju:

AzaleaCallunaErica

RhododendronVacciniumitd.

- ako površinu pijeska oko reznica malo prorahlimo šiljatim štapićem spriječit ćemo gnjiljenje uzrokovano algom i mahovinama- krajem siječnja reznice počinju stvarati korijenje i vegetirati - ukorijenjene reznice Calluna i Erica se moraju presaditi u nove sandučiće koji su napunjeni smjesom lisnjače, tresetnjače i pijeska - krajem ožujka/početkom travnja sandučići se mogu pronijeti u klijališta pod staklo → kasnije se mogu ove ukorijenjene reznice presaditi ili u lončiće ili odmah izravno u hladno klijalište do jeseni poodrastu kao veća gotove sadnice

d) Razmnožavanje zimzelenog grmlja i drveća - kod ove skupine drveća i grmlja najčešće je u praksi raširen vegetativan način razmnožavanja → daje dobre rezultate- koristi se metoda zelenih reznica → najbrže se dolazi do rezultata- kod ove skupine grmlja moramo paziti da pogodimo pravi trenutak, kad su izbojci najprikladniji za razmnožavanje → ne smiju biti ni pretvrdi ni premekani => kraj ljeta – početak jeseni - ova skupina traži umjereno vlažan i topao staklenik za razmnožavanje, ali može poslužiti i klijalište

14


- reznice uzimamo od zdravih, snažnih matičnih biljaka i tu odaberemo najljepše razvijene izbojke- reznice režemo oštrim nožem tijesno ispod samog donjeg lista, a donje listove moramo odstraniti- ovu skupinu obično držimo u stakleniku s Ericaceae-ama → u jednakoj mjeri im je potrebna vlaga i toplina- ne smijemo dozvoliti previsoku temperaturu → u početku je dovoljno 10 – 15°C - kod umjerene temperature bolje se stvara kalus nego kod previsoke - reznice od vrsti i sorti, koje brže i bujno rastu, mogu se saditi u lonce, s tim da se posade na 8 cm promjera → lonci se postavljaju u dublje klijalište pod staklo - što otpornije biljke na mraz i zimu uspijemo odgojiti veća je njihova vrijednost- reznice šimšira i lovor-višnje sadimo u klijalište u pjeskovitu zemlju, gdje se oni do proljeća ukorijene, a tada ih možemo presaditi u rasadnik

- zelenim reznicama se razmnožavaju ovi rodovi:Aucuba japonica Berberis buxifolia nana

" Julianae" Stenophylla " verruculosa

BuxusCotoneaster DommeriCotoneaster Henryana

" Macrophylla" panosa" salicifolia

Daphne – sve slaborastućeDryas octopetalaEleagnus – sve zimzelene Evonymus – sve zimzeleneHederaIlex – slaborastućeLigustrum Delavajanum

" Henryi" japonicum" lucidum" strongylophyllum

Lonicera nitida, L. pileataCamanthus aquifoliumPhillyrea decora, Ph. latifolia Polygola chamaebuxuxPrunus laurocerasusPyracantha coccineaStronvaesia SantolinaViburnum Davidii

" Henryi" rhytidophyllum" utila

Vinca major

e) Razmnožavanje crnogorica - kod crnogorica je uspješnija proizvodnja sjemena nego kod bjelogorica → osim Thujopsis-a koji se množi zelenim reznicama ili cijepljenjem- cijepljenje je za proizvođače povoljniji način razmnožavanja nego reznice → cijepljene crnogorice snažnije rastu od onih koje su uzgojene iz reznica - kod crnogorice se mora paziti da uzimamo samo zdrave i dozrele izboje za reznice - razmnožavanje počinje prilično kasno → 2. polovica 8. mjeseca reznice su već napola dozrele i sposobne za stvaranje kalusa - stupasti oblici moraju biti razmnoženi samo iz izbojaka s vrha - razmnožavati treba započeti u 8. i 9. mjesecu → može se upotrijebiti plodno klijalište (ima dovoljno sunčeve topline)- u kolovozu se razmnožene konifere uvijek bolje ukorijene nego u kasnijim mjesecima - priprema reznica ovisi od same vrste i oblika koji želimo razmnožiti- kod konifera izboj ne režemo sa stabla nego mlade izboje odčehamo s komadićem starog drveta i oštrim nožem izgladimo ranu - reznice odmah pikiramo u množionu u klijalištu koju smo pripremili slično kao i za lisnato grmlje - sadimo dosta gusto i čvrsto - nakon sadnje dobro zalijemo, da se pijeska slegne oko reznice tako da reznica stoji čvrsto - ukorjenjivanje se zbiva polagano i dugotrajno- etiketiranje → s obzirom da ukorjenjivanje može trajati i po godinu dana, preporučuje se uzeti etikete od pocinčanog lima - nije potrebno puno zasjenjivanja jer se razmnožavanje odvija u jesen

15


- ako je vrijeme sunčano biti će potrebno češće porositi i ne dozvoliti visoke temperature - preko zime prozori ostaju na klijalištu, a potrebno je pokriti i slamaricama - reznicama se mora dati svijetla i topline, a po potrebi zračiti i rositi- dogodi li se da u kolovozu i rujnu ne uspijemo razmnožiti crnogorice, još uvijek se to može učiniti u 10. – 11. mjesecu → u stakleniku - u stakleniku su potrebni sandučići koje napunimo pjeskovitom i humoznom zemljom - u sandučiće dosta gusto pikiramo reznice crnogorice, da što bolje iskoristimo prostor, a sandučiće složimo na prikladno mjesto u stakleniku - u proljeće sandučiće s reznicama jednostavno prenesemo u hladno klijalište gdje ostanu, dok se ne zakorijene- najbolje bi bilo u 9. / 10. mjesecu reznice crnogorice odmah posaditi u staklenik na posebno spremljene gredice gdje se one preko zime do proljeća ukorijene - crnogorice koje se mogu razmnožavati zelenim reznicama

Cephalotaxus drupacea, C. pedunculatChamaecyparis Lawsoniana s odlikama

" nootkaensis "" obtusa "Chamaecyparis pisiferaCryptomeria japonica s odlikamaJumniperus chinensis varijeteti

Juniperus communis varijeteti" sabina "" virginiana "

Picea excelses – nisko rastući obliciSequoia gigantea glauca

" " pyramidalis

Taxus baccata " Cuspidata nana

Thuja occidentalis" plicata atrovirena

Thujopsis dolobrataTsuga canadensis pyramidalis

" Mertensiana argentea

f) Razmnožavanje voćaka zelenim reznicama - ovaj način razmnožavanja kod voćaka dolazi u obzir kod ogrozda, a rjeđe kod ribiza- može se primijeniti kod maline i kupine, ako nema dovoljno izbojaka

g) Razmnožavanje zelenim reznicama zimi u stakleniku - zimskim razmnožavanjem možemo nadopuniti ljetno → moramo osigurati matične biljke - MATIČNE BILJKE → mlado, dobro razvijeno grmlje nakon obrezivanja u proljeće se posadi u dosta velike lonce - lonce s posađenim grmovima postavimo u klijališta tako da budu obloženi zemljom i u dovoljnom razmaku - preko ljeta je glavna briga obilno zalijevanje, a po potrebi i gnojenje gnojnicom ili stajskim gnojem - grmovi moraju biti dobro razgranati- ujesen lonce s matičnim biljkama izvadimo iz klijališta i nastojimo biljke osloboditi lišća - matične biljke postavimo na zgodno mjesto, obložimo ih suhim lišćem, a odavde ćemo ih u određeno vrijeme prenijeti u staklenik, gdje će im potjerati mladi izbojci - obično u prosincu ili siječnju postavimo matične biljke u polutopli staklenik - bolje je da je u početku temperatura niža, pa postepeno povisujemo → prije toga moramo umjereno obrezivati matične biljke - kad izboji dosegnu 4 – 5 cm potrebno je polagano zračenje, da izbojci ojačaju, te da ne budu premekani - važno je i da matične biljke u stakleniku ne stoje pregusto, kako bi se moglo dobiti kvalitetne reznice - novi pijesak i nova zemlja moraju biti postavljeni u množionici, koja treba biti novookrečena i raskužena - gredica za razmnožavanje u stakleniku mora biti provođena cijevima za zagrijavanje (u tlu) iznad kojih se obično na žičanoj mreži nalazi mahovina, a na mahovini klijališna zemlja pomiješana s pijeskom - na zemlju dođe oko 3 prsta debeli sloj pjeskovite tresetnjače ili pjeskovite lisnjače, a potom dođe 3 cm debeo sloj čistog pijeska - u veljači ili ožujku su obično izbojci na matičnim biljkama već sposobni za izradu reznica → izbojke narežemo oštrim nožem , priredimo reznice i pikiramo ih na pripremljenu gredicu

16


- nakon sadnje reznice lagano porosimo čistom vodom - prilikom sadnje šiljkom napravimo rupice, da se reznice u toku sadnje ne bi ozlijedile- ne smijemo saditi pregusto, ali uvijek moramo paziti na iskorištenje prostora- toplina u stakleniku bi trebala biti oko 20°C - ne smije biti velika razlika između dnevne i noćne temperature → može se lože odraziti na postotak ukorjenjivanja - nakon 14 dana počinje ukorjenjivanje → treba pomalo zračiti - ne smije se dozvoliti da zrak bude presuh ili prevlažan, a važno je i držati jednoličnu toplinu- kad smo sigurni da su reznice dobro zakorjenjene možemo ih presaditi u lončiće ili u sandučiće, a možemo i u toplo klijalište - množionica se može upotrijebiti 3 – 4 puta- u svibnju ili lipnju presadimo ove sadnice na uzgojne gredice u rasadniku - matične biljke u proljeće obrežemo i ponovno ukopamo lonce do ruba u zemlju u hladnom klijalištu - preko ljeta ih treba njegovati i pognojiti, pa se iduće zime mogu ponovno upotrijebiti kao matične biljke

- na ovaj način se mogu razmnožavati slijedeći rodovi i vrste:

Acanthopanax pentaphyllusAcer palmatum varijetetiBuddleiaDeanothusDeutziaFuchsiaHolodiscusHypericum

KerriaLespedezaLigustrum sinense

" StautoniiLonicera (slabo rastuće)Ribes " "Spiraea " "

2)Razmnožavanje ključićima - za mnoge rodove i vrste grmlja i drveća ovaj način razmnožavanja je najuspješniji - ključićima se razmnožavaju vrste s bujnijim rastom (Deutzia scambra, Phyladephus cymosus, Ph. virginalis itd.), a zelenim reznicama grmlje slabijeg rasta- za rezanje ključića dolaze u obzir dobro razvijeni jednogodišnji zreli izbojci - kod reza moramo paziti na zdravlje matične biljke - rezanje grančica za ključiće vršimo odmah pošto lišće otpadne - obično se uzimaju dobro razvijeni jednogodišnji izboji, debeli kao olovka, od bezlisnih mladica- rez se provodi od 11. – 01. mjeseca - ključiće režemo škarama na 15 – 20 cm s 6 – 8 okaca- gornji rez je obično kos i to iznad samog zadnjeg oka, donji je ravan ispod najdonjeg oka → razlika u rezu čini se zato da kod sadnje ne dođe do zabune i da oka ne dospiju u obrnutom smjeru u zemlju - ako nije moguće ključiće odmah rezati, zatrapimo grančice negdje na zaklonjenom mjestu ili u šupi - narezane ključiće vežemo u snopiće po 50 komada, te ih zatrapimo u pijesak

17


- trap za ključiće može biti u klijalištu, podrumu ili pod šupom, a može i vani na zaklonjenom mjestu - kod vezanja ključića u snopove treba paziti da sva oka stoje u istom smjeru - ako imamo veću količinu jedne vrste ključića onda obično ne vežemo snopiće, nego trapimo ključiće u jarčiće red po red, gusto - preko zime ključići trebaju napraviti kalus, ali ne smiju jako potjerati- površina koja je određena za sadnju ključića mora biti pripremljena već ujesen - pognojiti treba zrelim stajskim gnojem, a zemlju preko zime treba ostaviti u grubim brazdama, da promrzne - u proljeće kad se zemlja osuši, treba je još jednom prekultivirati i usitniti, te napraviti gredice široke 120 cm - obično redove radimo duž gredice → 6 redova stane na gredicu- razmak unutar reda je oko 3 – 5 cm → ovisno o uzrastu i postotku primljenih pojedinih vrsta - ako je zemlja dobro pripremljena, onda običnije vrste ključića možemo jednostavno zabosti u zemlju prema redovima tako da samo jedno oko viri iz zemlje - u propusnom laganom tlu koje se brzo zagrijava ključići se sade u okomitom smjeru- u težim glinastim tlima ključići se sade u kosom smjeru → pogotovo ako su ključići nešto duži - gredice na kojima su posađeni ključići treba njegovati preko ljeta - važno je da zemljište bude čisto od korova, uvijek primjereno vlažno i dovoljno rahlo- prema potrebi se nasad treba zalijevati - da bi se očuvala vlaga i rahla struktura zemlje dobro je gredice s ključićima prekriti sagorjelim finim gnojem ili kompostom - u normalnim uvjetima ključići će se dobro zakorijeniti tijekom ljeta

- ovim načinom se mogu razmnožavati:Alnus viridisBroussonetia papyriferaChaenomeles japonica – varijetetiDeutzia scabra – obliciForsythiaHibiscus syracusHolodiscus discolorKerria japonicaLigustrum ovalifoliumLigustrum vulgareLonicera tataricaParthenocissus EngelmaniiParthenocissus Saint PauliiPhiladelphus – svi jako rastući

Platanus acerifolia× Polygonum Aubertii× Polygonum baldahuanicum

PopulusPrunus PissartiiRhodotypus kerrioidesRibes aureum, nigrum i rubrumRosaSalixSambucusSpiraea – sve jačeg uzrastaSymphoricarpusVitis

× - često u stakleniku u loncima

Razmnožavanje voćaka ključićima

- ovim načinom se voćke vrlo rijetko razmnožavaju → ključićima se razmnožavaju uglavnom ribiz i ogrozd, te vegetativni oblik dunje za podloge u voćarstvu- ključiće od ribiza je bolje napraviti i posaditi u kasno ljeto → krajem kolovoza su jednogodišnji izboji ribiza već dovoljno zreli da mogu poslužiti za ključiće

3) Razmnožavanje nagrtanjem /grmova/ - kod nekih vrsta se može uspješno primijeniti → Aesculus parviflora, Chaenomeles japonica, Cornus alba, Spiraea pumila, Magnolia, nekih hibrida itd. - ovaj način razmnožavanja je jednostavan i siguran, ali zahtijeva veća ulaganja u dobivanje starijeg nasada matičnih biljaka da bi mogli dobiti veći broj mladih ukorijenjenih izdanaka- matične biljke se sade na dobro prorahljeno i dobro pognojeno tlo u redove na razmaku od 100 – 150 cm, a unutar reda na razmaku od oko 30 – 50 cm - u redu se mogu saditi i bliže, jer se grmovi srastu kao živica jedan do drugoga - zemljište mora biti prerigolano i oblino pognojeno stajskim gnojem ili kompostom

18


- kada ovogodišnji izboji postignu visinu od oko 40 – 50 cm, počinjemo s nagrtanjem → ako imamo komposta dobro je upotrijebiti zreli kompost za nagrtanje - zemlja mora biti dobro obrađena i dovoljno usitnjena da se prilikom nagrtanja motikom da dobro raspodijeliti među jednogodišnje grančice → ne smiju ostati šupljine među grančicama - svaki izbojak mora biti samostalan → zemlja mora svaki izbojak zasebno obuhvatiti- prvo nagrtanje počinje početkom ljeta (kraj lipnja) → mora se ponoviti nekoliko puta - zemlja ne smije biti zakorovljena i zbita, a po potrebi je dobro izvršiti 1 – 2 natapanja - pod normalnim uvjetima zakorjenjivanje izbojaka tijekom ljeta mora toliko napredovati da ti izboji mogu ujesen biti odrezani kao samostalne gotove sadnice - čim list otpadne, oštrim škarama odrežemo ujesen ukorijenjene izboje na samoj bazi, a potom ih odmah zatrapimo u zemlju - neukorijenjene izdanke koristimo kao ključiće → narežemo ih na komade dužine 15 – 18 cm i utaknemo na gredice tako da je samo najgornje okce vidljivo iznad površine tla- neke vrste se teško ukorjenjuju, kao zeleni izbojci tokom vegetacije u prvoj godini, pa će biti potrebno u drugoj godini ponoviti nagrtanje → možemo pospješiti ukorjenjivanje, ako oko izbojka koji se nagrne vežemo prsten od žice – zaustavljamo kolanje sokova na tom mjestu, što dovodi do pojačanog stvaranja kalusa i zakorjenjivanje izbojka

- ovom metodom možemo razmnožavati slijedeće vrste:Aesculus parviflora Chaenomeles japonicaHydrangea pubescensIndigoferaMagnolia – razni hibridiRibes aureum – varijetetiRibes alpinum pumilumSpirea pumila – varijeteti

Spirea Van HoutteiSpirea argutaTilia tomentosaPhiladelphus coronarius aureaPrumus glandulosaPrunus nanaPterocarya

- ova metoda se upotrebljava u voćarskim rasadnicima, kod dobivanja vegetativnih, niskorastućih oblika, koji služe kao podloga za cijepljenje plemenitih voćaka

4) Razmnožavanje grebenicama /povaljenicama/

- drveće koje se ne da razmnožiti ključićima ili zelenim reznicama, a cijepljenje također nije uvijek uspješno → razmnožavanje grebenicama- ovaj način razmnožavanja traži dobro tlo → primjena grebenica se može uspješno izvesti samo na humoznom, propusnom i vrlo strukturnom tlu, koje je bogato hranjivima - grebenice se zakorjenjuju nešto teže nego ovogodišnji izbojci kod razmnožavanja nagrtanjem - za razmnožavanje se većinom uzimaju jednogodišnji izbojci - razmnožavanje grebenicama se obično provodi od proljeća – jeseni zavisno od vrste i starosti izdanka → provodi se što ranije u proljeće da sva okca ravnomjerno potjeraju

19


I. U većim rasadnicima na pogodnom zemljištu se podigne poseban nasad određenih vrsta, koje se žele razmnožiti - matične sadnice se sade na razmak od 1,5 – 3 m → ovisno o vrsti - grebeničanje može početi onda kada matične sadnice imaju dovoljno razvijenih grana - za grebenice uzimamo prošlogodišnje grančice, koje su dobro razvijene- u travnju → sve grane se polože u zemlju, a sasvim slabe grančice se odstrane- u proljeće matične biljke istjeraju iz korijena nove snažne izbojke koji će opet biti sposobni za razmnožavanje - kod nekih vrsta uzimamo dvogodišnje grane za grebeničanje, koje obično ostanu po 2 godine u zemlji, dok se ukorijene → Azalea, Rhododendron, Acer palmatum oblici, Magnolia i dr. - grebenice polažemo u zemlju na taj način da od matične biljke duž grane iskopamo 15 – 20 cm dubok i širok jarčić u koji se položi grana → vrh grane treba viriti iz zemlje- ako se grana teško savija može se malo zavinuti - duž te grane naspemo dobru vrtnu zemlju → cijela grana je pokrivena zemljom

II. Kod nekih grebenica koje se teže ukorjenjuju (Magnolia) → treba napraviti na grebenici pored pupova nekoliko prstenova da bi izazvali bolje ukorjenjivanje- najbolje je da za grebenice uzimamo 1 – 2 m dugačke izboje koje polažemo čitavom njihovom dužinom u zemlju

III. Kod nekih vrsta i oblika, npr. Acer negundo i varijeteti, Acer saccharinum i njegovi oblici → za svaki izbojak koji će poslužiti i kao grebenica, iskopa se štihačom oko 15 cm dubok i toliko širok jarčić, koji je dug koliko je dug izbojak - izbojak se položi vodoravno u jarčić i s nekoliko drvenih klinova pričvrsti na više mjesta - kad sve jake izboje polegnemo, prvi dio je gotov- jarčići u početku ostaju otvoreni → polijeganje grana, iz svih oka na grebenici potjeraju novi izboji koji za kratko vrijeme dosegnu visinu preko jarčića - sada ih polagano počinjemo nagrtati finom propusnom, kompostiranom zemljom → u istoj godini se svi izbojci približno jednako razviju i jednako ukorijene - takav način grebeničenja mora početi prije same vegetacije → rano u proljeće

IV. Kod nekih penjalica, npr. puzava Lonicera, Wisteria sinensis i dr. → mladi izbojci koji u proljeće potjeraju iz matičnih biljaka, obično dobiju jednu jaku motku po kojoj se izbojci penju uvis - idućeg proljeća ovi izbojci se skinu s motke i podijele svaki na svoju stranu - duž svakog izbojka iskopamo 15 cm duboke i toliko široke jarčiće → na tim jarcima napravimo u određenim razmacima humke, tako da će izbojak negdje biti savinut u jarku i pokriven zemljom, a negdje će biti vani → vrh izbojka ostaje izvan jarčića- onaj dio koji je udubljen u jarčić dobro se pričvrsti drvenim klinovima i zatrpa rahlom zemljom - krajem jeseni grebenica se razreže tako da svaki izbojak ima svoj korijen

V. Kod nekih vrsta, koje se teško zakorjenjuju grebenica mora ostati i 2 godine u zemlji - takve vrste prilikom grebeničanja moramo ili na nekoliko mjesta privezati žicom oko izbojka ili oko izbojka izrezati kolut poput prstena → na tim mjestima se zaustavi kolanje hranjivog soka, pa se pospješuje stvaranje kalusa i zakorjenjivanje izbojka

- grebenicama možemo razmnožavati slijedeće lisnjače:Acer carpinifolium " cissifolium " negundo – varijeteti " platanoides " pseudoplatanus " saccharinumAesculus parvifloraAlnus – svi varijetetiAristolochia duriorItea virginicaJuglans regia – varijetetiLindera Benzoin

Liquidambar styracifluaLonicera, sorte penjačiceMagnolia hybridiMacheberberis NoubertiiMenispermum canadenseBerchemia racemosaCalycanthus fertilisCarrieria calycinaCastanea vescaCeltis – rijetke vrsteCercidiphyllum japonicumChaenomeles japonica

20


ClematisCornus albaCorylopsis apicataCorylusDaphne – zimzeleneDavidia involucrata DiospyrosDisanthus ceroidifoliaEleagnus argenteaEucommia ulmoidesEuptelea polyandraFothergillaHalimodendron argenteumHamamelis japonica, H. mollisHydrangea queriofolia

Ideaia polycarpaMorusOxidendrum arboreumParrotia persicaParaphyllum ramosissimumPotentilla SalessowiiPrunus glandulosaPterostyraxSmilaxTiliaUlmusViburnumVitisWisteria sinensis

- od voćaka se mogu razmnožiti → maline, ribiz, ogrozd, lješnjak

5) Razmnožavanje korijenskim reznicama

- drveće i grmlje koje tjera izbojke iz korijena u najviše slučajeva se može razmnožiti korijenskim reznicama - KORIJENSKE REZNICE → uzimamo od sadnica iz rasadnika koje smo povadili za otpremu ili od matičnih stabala - najbolje reznice su one koje su debele kao olovka - korijenje koje služi za reznice ne smije se zasušiti → odmah nakon reza utrapimo u zemlju- reznice radimo obično u studenom i prosincu dužine prsta, tako da oštrim nožem napravimo glatki rez → polažemo ih u sandučiće na dosta mali razmak- sandučići su napunjeni propusnim, pjeskovitim kompostom, a reznice smiju biti oko 1 cm debelo pokrivene zemljom - posađeni sandučići s reznicama obično stoje u množionici u stakleniku, gdje vlada umjerena temperatura - preko zime počinje polagano ukorjenjivanje iz adventivnih oka - ako se na zemlji oko reznica uhvati mahovina i alge mora se cijela površina sandučića lagano prorahliti šiljatim drvcem da se zemlja bolje osuši - početkom ožujka možemo sandučiće postaviti u polutoplo klijalište → djelovanje sunčanih zraka - pod utjecajem normalne temperature reznice započinju tjerati nove izbojke- čim se toplina podigne, mora se započeti sa zračenjem - kasnije možemo nov ukorijenjene sadnice rasaditi na otvorene i dobro pripremljene gredice u rasadniku - slabije rastuće reznice možemo još 1 godinu uzgajati u sandučićima, pa ih tek iduće godine presaditi na uzgojne gredice u rasadnik

- ovom metodom možemo razmnožiti slijedeće bjelogorice:

21


AcanthepanaxAesculus parvifloraAilanthusAkebiaBignonia radicansBroussonetia papyriferaCedrela sinensisColastrusClerodendron trichotomumChaenomelesCoriaria

Gymnocladus dioicaKoelreuteria paniculataLyciumMaclura aurantiacaPachisandra terminalisPaulownia tomentosa PhellodendronPterocarya Rhus typhinaSorbariaXanthaxylum americanum

- od voćnih kultura korijenskim reznicama se mogu razmnožavati kupine

6) Razmnožavanje dijeljenjem

- dioba je najsigurniji način vegetativnog razmnožavanja → ne traži naročite uvjete – treba imati dovoljan broj matičnih biljaka - ovaj način se vrlo rijetko primjenjuje- u proljeće i ljeti iskopamo matične biljke i dijelimo ih prema veličini matičnjaka - nove biljke posadimo na dobro pripremljene gredice, gdje obično vrlo dobro uspijevaju Hyporicum calycinum, Pachysandra terminalis, Daphne oneerum, Spiraea thunbergii, Spiraea arguta

7) Razmnožavanje cijepljenjem

- CIJEPLJENJE → način vegetativnog razmnožavanja kod kojeg prenosimo pup ili dio stabljike s jedne biljke na drugu one srastu i dalje žive zajedničkim životom - podloga → biljka na koju se cijepi- plemka → grančica ili pup koji se cijepi na podlogu - podloga crpi iz zemlje vodu i mineralne tvari, plemka asimilira i odvodi u podlogu dio svojih asimilata - CIJEP (KALEM) → biljka nastala cijepljenjem - za podlogu se obično uzima biljka koja je otporna i dobro se razvija - cijepljenje provodimo uvijek kada nemamo drugog načina razmnožavanja- da bi cijepljenje uspjelo trebaju se ispuniti slijedeći uvjeti:

1) Sastav plazme plemke i podloge je jednak ili sličan → spoj oba dijela je čvrst, tako da se može normalno vršiti izmjena hrane, a cijepljeno mjesto je neprimjetno

2) Podloga i plemka moraju imati podjednak maksimum upojne snage - osim potpunog srasta podloge i plemke, potrebno je i normalno cirkuliranje hranjivog i biljnog soka

3) Među cijepljenim biljkama mora biti blisko ili stanovito srodstvo → cijepljenje je moguće provoditi unutar srodnih obitelji ili među biljkama različitih rodova iste obitelji - prilikom cijepljenja biljke moraju doći u takav dodir da se mogu lako srasti → podloga i plemka moraju biti čvrsto priljubljene jedna uz drugu u tvornim slojevima u kojima biljka raste u debljinu – kambij podloge - cijepljenje je uspjelo kada se potpuno srastu podloga i plemka na mjestu cijepljenja, gdje se staničje podloge i plemke poveže u jednu cjelinu - u prvoj fazi srašćivanja spoje se stanice podloge i plemke na mjestu operacije i stanični sadržaj stanica plemke i podloge - kasnije na spojnom mjestu nastaju nove stanice → nije nastalo potpuno srašćivanje – cijep nije potpuno čvrst- kad nastane jače kolanje sokova u tvornim slojevima drveta i kore, novo stanično tkivo postaje sve čvršće i jače → spojno mjesto postane čvrsti spoj- često u razini cijepljenog mjesta nastane odebljanje → sve biljke imaju svojstvo da na ozlijeđeno mjesto šalju obilje sokova- daljnji razvoj podloge i plemke je ovisan od jakosti pojedine biljke

22


- podloga ima zadatak da svojim korijenom crpi iz zemlje vodu i u njoj otopljene mineralne tvari, koje šalje u plemku, a plemka asimilira i transpirira, te tako nastaje kolanje hranjivih sokova - utjecaj podloge na plemku je znatan, ali nikada nije tolik da bi se u potpunosti promijenila svojstva plemke → trebamo tražiti podloge koje imaju dobra svojstva- kao podloga uzimamo vrste, a na njih cijepimo uglavnom njihove varijetete i oblike → npr. kao podloga služi Acer negundo za svoje oblike Acer negundo foliis variegatis i dr. ; Berberis vulgaris atropurpurea služi kao podloga za sve Berberis-e, Viburnum lantana služi kao podloga za sve Viburnum-e, Betula pendula služi kao podloga za sve Betula-e- crnogorice → Chamaecyparis Lawsoniana služi kao podloga za Ch. Lawsoniana Alumii, Fraseri...; Picea excelsa služi kao podloga za sve vrste i oblike roda Picea - u praksi se često cijepe i prirodne vrste → kada ne možemo dobiti kvalitetno sjeme- ima slučajeva kada možemo cijepiti različite rodove → Crataegus monegyna može biti podloga za Amelancier, Cotoneaster i Sorbus aucuparia - kod jorgovana → podloga mora imati bujan rast, zdrav izgled, da ne izbija nove izboje iz korijena- ruže → nema univerzalne podloge za sve ruže, sve prilike i svako tlo

→ niski uzgoj ruža → podloge nižeg uzrasta (Rosa canina Senff, Rosa canina Brőg) → Rosa multiflora je dobra podloga, ali uglavnom za uzgoj ruža Polyantha → ruže stablašice → Rosa canina Bohmidtov Ideal, Rosa inermis (kao Rosa canina, ali bez

trnja) - matično stablo od kojeg uzimamo plemke, mora odgovarati stopostotno traženom tipu bastarda, varijacija ili oblika, koji želimo razmnožiti - cijepljenjem razmnožavamo jedan bastard, tip, oblik ili vrstu koju ne možemo drugim vegetativnim načinom uspješno razmnožiti

- cijepljenje ima više načina:1) U proljeće

a) Cijepljenje na obični spoj i spoj na jezičacb) Cijepljenje u trokutc) Cijepljenje pod korud) Sedlasto cijepljenjee) Presedlasto cijepljenjef) Cijepljenje u raskolg) Cijepljenje u poluraskol

2) Ljeti a) Okulacijab) Ablaktiranje → provodi se i u proljećec) Postrano priljubljivanje → ljeti vani, a zimi u staklenikud) Postrano cijepljenje pod koru

Proljeće a) Cijepljenje na obični spoj i spoj na jezičac

- provodi se uglavnom kod lanjskih slabijih podloga - podloga i plemka moraju biti jednako debele - NAČIN CIJEPLJENJA → na podlozi i plemci se naprave podjednaki rezovi (2 – 2,5 cm duljine), pa se priljube plemka i podloga kora i tvorni sloj plemke i podloge moraju doći točno jedno na drugo

→ cijep se poveže likom i namaže voskom za cijepljenje- kod ovog načina se plemka lako pomakne → treba upotrijebiti spoj na jezičac (engleski spoj)- ovaj način cijepljenja se upotrebljava najviše kod razmnožavanja vinove loze - tehnika izvođenja je ista kao kod običnog spoja - u gornjoj trećini reza na plemki i podlozi se ureže oko 5 mm dugačak rez – zatim cijep spojimo da se jezičac podloge uvine kroz urez plemke i obratno

23


b) Sedlasto cijepljenje i presedlasto cijepljenje

- upotrebljava se kada je podloga tanja od plemke - plemku režemo kao kod spajanja, samo se na gornjem dijelu reza ostavi malo sedlo, jer je plemka na tom mjestu poprijeko urezana - podlogu prorežemo poprijeko vodoravno, a zatim prema gore - prema vodoravnom

poprečnom rezu se napravi kosi rez, koji odgovara rezu na plemci- najbolje je da su rezovi na plemci i podlozi jednaki - plemka se postavi na podlogu tako da se rez podloge i plemke točno pokrivaju → treba paziti da kora dođe na koru - ako je rez na podlozi nešto širi mora se na jednoj strani pokrivati kora na podlozi i plemci - cijep se čvrsto zaveže likom, a potom zamaže voskom za cijepljenje- PROSEDLASTO CIJEPLJENJE → ako na podlozi na dnu reza urežemo rovaš (poprečni urez), pa u taj urez umetnemo donji dio plemke

c) Cijepljenje u trokut (klinasto cijepljenje)- puno se upotrebljava kod razmnožavanja dendro-bilja - na podlozi izrežemo klinasti isječak- na plemki izrežemo klin, koji točno odgovara isječku na podlozi - klin se mora točno prislanjati uz isječak i mora ga potpuno ispuniti

24


- cijepljeno mjesto zavežemo likom i zamažemo voskom za cijepljenje

d) Cijepljenje pod koru - dosta star način cijepljenja- provodi se kada se kora da lako olupiti → kada je podloga u punom soku – travanj - podlogu prorežemo na određenom mjestu gdje želimo izvršiti cijepljenje- plemku pripremimo kao kod spajanja ili kod sedlastog cijepljenja - rez je na plemci dug 2 – 2,5 cm - na podlozi napravimo okomit rez i na kori toliko dugačak, koliko je dugačak rez na plemci, a potom se oštricom može olupiti kora i plemka se utisne pod koru toliko koliko je dug rez na plemci- cijep se zaveže likom i zamaže voskom za cijepljenje- ako je podloga u punom soku može se plemka utisnuti pod koru, a da koru ne režemo

- ovaj način cijepljenja je brz, a provodi se kad je plemka tanja od podloge - na podlogu se mogu utisnuti i po 2 – 3 plemke

e) Cijepljenje u raskol - primjenjuje se kada je podloga jako debela, a plemka tanka - star način oplemenjivanja - više se upotrebljava u voćarstvu kod precjepljivanja starih voćaka - mana mu je što rana teško zarašćuje, a često se događa da ne zaraste sasvim

25


- podlogu prorežemo vodoravno, a rez zagladimo oštrim nožem - podlogu raskolimo voćarskim nožem na 3 – 4 cm dužine raskol mora biti čist i gladak - na svakoj strani raskola umetnemo po 1 plemku, koja se na obje strane koso zareže - ako je plemka debela, režemo je na rovaš (poprečni urez) - plemku klinom utisnemo u procjep, pazeći da se tvorni slojevi i na plemci i na podlozi poklapaju - cijep se zaveže likom i namaže voskom za cijepljenje - u procjep možemo umetnuti 2 ili 4 plemke (unakrsni procjep)

Ljeti

a) Ablaktiranje → provodi se i u proljeće- naročito se primjenjuje kod Betula pendula Youngii, a u voćarstvu kod duda i oraha - za ovaj način cijepljenja su potrebna matična stabla koja stoje na slobodnom pristupačnom mjestu- oko tih stabala posadimo ujesen odgovarajuće podloge → možemo ih imati ulončene- ako su podloge u loncima, treba ih prilikom postavljanja oko matičnog stabla za ablaktiranje uroniti u zemlju do ruba lonca- u kasno proljeće kad su sokovi već u toku izvršimo ablaktaciju - na podlozi uzmemo grančicu odgovarajuće debljine, te na njoj oštrim, čistim nožem skinemo koru u duljini od 3 – 4 cm → isto napravimo kod plemke - spojimo grančicu plemke i podloge tako da se rezovi potpuno poklapaju, pazeći da se tvorni dio plemke i podloge čvrsto priljubljuju - obje grančice se čvrsto povežu likom- cijep premažemo voskom, pa je na taj način cijepljenje izvršeno- da vjetar ne rastrga spojene cijepove, svaki cijep moramo poduprijeti motkom ili štapom - nakon što cijepljenje potpuno uspije može se oštrim nožem ispod samog mjesta cijepljenja odrezati grančica od njezinog matičnog stabla

b) Postrano priljubljivanje → ljeti vani, a zimi u stakleniku- upotrebljava se kod dendrološkog bilja najviše kod crnogorice, a ponekad i u voćarstvu- VOĆARSTVO → podloga se na mjestu za cijepljenje zareže do drvenastog dijela, te na kraju reza nešto zarovaši

26


- napravi se odgovarajući rez na plemki, tako da rez na plemki točno odgovara rezu na podlozi - utisne se plemka u podlogu da se tvorni slojevi plemke i podloge točno poklapaju - kad je cijep gotov, zaveže se cijepljeno mjesto likom i namaže voskom

- CRNOGORICA → naročito kod Pinus i Abies upotrebljava se tzv. postrano priljubljivanje- na podlozi na određenom mjestu za cijepljenje oštrim čistim nožem odrežemo 2 – 3 cm dugačak komadić kore - za plemku se uzima jedno- do dvogodišnji vršni ili postrani izbojak na dnu kojeg se odstrane iglice - na plemci se zatim odstrani 2 – 3 cm dugačak jezičak kore → veličinom mora odgovarati rezu na podlozi- plemka se spoji s podlogom tako da se tvorni dijelovi plemke i podloge točno poklapaju - cijepljeno mjesto zavežemo pamučnim koncem i zamažemo voskom - podlogu ne treba prikraćivati dok se cijep ne sraste - ovakvo cijepljenje može uspjeti uglavnom pod staklom → jednolična temperatura i primjerena vlažnost zraka

c) Postrano cijepljenje pod koru - provodi se najčešće kod onih crnogorica, koje imaju tanke grančice → Juniperus, Thuja, Chamaecyparis - u nekim slučajevima se koristi kod bjelogorice → ribiz i ogrozd - oštrim, čistim nožem na podlozi na prikladnom mjestu vrhom noža izvedemo rez u koru duž podloge - ne lupimo koru uzduž i poprijeko podloge kao kod T-reza, nego vrškom noža odrežemo koru u tom (T) obliku - dužina reza na podlozi obično iznosi 2 – 2,5 cm - na slični način zarežemo i plemku s 2 strane, tako da plemka izgleda poput trouglastog klina → na plemki također zarežemo koru, a ne drvo- plemku utisnemo u izrezani jarčić na podlozi, pazeći da se tvorni dijelovi plemke i podloge poklapaju - cijep zavežemo pamučnim koncem i zamažemo voskom - ovaj način cijepljenja crnogorice najbolje uspijeva pod staklom

d) Cijepljenje na prsten (prstenovanje) - koristi se samo kod nekih vrsta → orah, kesten, smokva- na podlozi se izreže kolut kore u obliku prstena- na mjesto koluta kore se umetne kolut kore s plemkom s jednim pupom - može se raditi dok je još jako kolanje sokova

27


e) Okulacija - najrašireniji način cijepljenja

o Okulacija na tjerajući pup → provodi se u svibnju i lipnju - često se uzima prošlogodišnje oko koje nije potjeralo (breze), ili ovogodišnje dobro razvijeno oko - do jeseni dobijemo novi plemeniti izbojak koji toliko ojača i odrveni da može prezimiti bez opasnosti da promrzne - varijeteti Acer negundo, varijeteti i vrste roda Betula

o Okulacija na uspavani pup → provodi se od srpnja – rujna - pup potjera tek u proljeće slijedeće godine → postotak primanja je velik

- plemke uzimamo od zdravih matičnih stabala koje s obzirom na vrstu i tip imaju sva pozitivna svojstva - plemke moraju imati zdrava, zrela i dobro razvijena oka - najbolje je rezati plemke neposredno pred okulaciju - lisnu plojku treba odmah odrezati da ne bi plemka venula, a ostanu samo peteljke iznad pupova- narezane plemke ne smiju biti previše otvrdnute → umanjuje se uspjeh okulacije - ako su plemke premekane onda ih je dobro prikratiti 2 – 3 tjedna prije uzimanja za okulaciju, da pupovi bolje ojačaju- ako je suša bit će potrebno cjepiljnjak zaliti nekoliko dana pred okulaciju- podlogu moramo očistiti pred okulaciju, a osim toga mjesto okulacije moramo prebrisati krpom - kod jorgovana i ukrasnih breza okuliramo oko 8 cm iznad korjenova vrta, a inače svugdje nastojimo okulirati što niže na korijenski vrat- na podlozi na mjestu određenom za okulaciju napravimo T-rez → samo kora smije biti prorezana - vrškom kosti na cjepljarskom nožu olupe se rubovi kore tako da se pup može lakše umetnuti - pup uvijek postavljamo s one strane otkuda pušu vjetrovi - oko za okulaciju pripremimo tako da plemku uzmemo u lijevu ruku, a kažiprst postavimo ispod oka - cjepljarski nož držimo u desnoj ruci i postavimo ga otprilike 1 cm iznad pupa te povučemo do 1 cm ispod pupa → pazimo da pup izrežemo s korom sa što manje drveta - u pupu uvijek mora ostati jezgra, jer se pup ne može primiti bez nje - odrezani pup primimo kažiprstom i palcem lijeve ruke za peteljku, pazeći da ne dodirnemo otvorenu ranu - umetnemo oko u T-rez na podlozi, olupivši koru koštanim vrškom na cjepljarskom nožu

28


- u slučaju da smo prilikom reza oka odrezali previše drveta, suvišni dio možemo odstraniti tako da ga vrhom noža zahvatimo i odčehnemo, ali onaj dio koji ostane po samim okom pustimo, jer se neće primiti ako oko ostane prazno

- najvažnije je da se rez izvrši vješto i brzo, a čim je oko umetnuto treba odmah izvršiti vezanje likom- kod vezanja moramo paziti da svu ranu zavežemo, a samo da oko ostane slobodno- vez bi trebao biti dosta čvrst, ali ipak ne pretvrd, da ne dođe do zastoja kolanja sokova - okulacija se ne provodi za kišovita vremena jer to umanjuje uspjeh - najbolje vrijeme za okulaciju je rano ujutro ili predvečer → treba izbjegavati rad za vrijeme prejake žege - okulaciju obično provode 2 čovjeka → jedan koji umeće oka i jedan koji reže - ako su radnici dobro uvježbani jedan cjepljar može za 10 sati rada umetnuti oko 1 000 – 1 500 oka

- FORKATOV NAČIN OKULACIJE → kada je slaba podloga ili se kora na podlozi ne da olupiti možemo izvesti okulaciju tako da priljubimo na podlogu- na podlozi odrežemo takav komadić kore u veličini izrezanog oka, pa na tu ranu priljubimo oko, te potom cijep zamotamo likom - kod reza kore na podlozi ostavimo na dnu reza mali jezičak, na koji se nasloni plemenito oko - prije nego što izvršimo rezanje jezičkom pritisnemo donji dio kore plemenitog oka tako da oko točno pokriva ranu na podlozi, pa tek onda izvršimo vezanje likom - ovaj način okulacije se često upotrebljava kod proizvodnje visoko-stablastih ruža

- sve okulate poslije 2 – 3 nedjelje moramo temeljito pregledati, tako da one podloge, gdje se oko nije primilo ponovno okuliramo - ako lisna peteljka na plemenitom oku otpadne prilikom dodira, znak je da je okulacija uspjela - kod okulacije na uspavani pup oka bi trebala dobro srasti do jeseni, ali da ne potjeraju prije slijedećeg proljeća - ima slučajeva kada pojedina oka istjeraju još iste jeseni → potrebno je takav izbojak prikratiti na 1 oko - posljedica tog reza je da se stvore na bazi izbojka nova 2 oka, koja obično do zime toliko ojačaju i otvrdnu, da mogu uspješno prezimiti

- da bi cijepljenje dobro uspjelo treba se pridržavati slijedećih uputa:1) Plemka treba stvarati nove stanice → za plemku treba uzimati jednogodišnje

grančice, samo iznimno dvogodišnje2) Svaka plemka mora imati najmanje 1 – 3 dobro razvijena pupa3) Plemke treba uzimati sa zdravih i tipičnih stabala koja imaju sva pozitivna svojstva4) Prilikom svakog cijepljenja mora se paziti da se tvorna tkiva plemke i podloge (kambij

i felogen) potpuno dotiču → što je površina dodira tvornog tkiva veća, veći je uspjeh cijepljenja5) Cijep moramo čvrsto povezati, da staničja budu u neprestanom dodiru6) Najbolje je ako plemka i podloga u isto vrijeme tjeraju (listaju, cvatu i dozrijevaju)

- kod proljetnog cijepljenja neće škoditi ako plemka nešto kasnije dolazi u sok od podloge

29


7) Da bi uspjeh cijepljenja bio veći u blizini cijepljenog mjesta na plemci i na podlozi treba se nalaziti po jedan pup koji pospješuju srašćivanje cijepa privlačeći sokove

8) Rane kod cijepljenja moraju biti hermetički zatvorene → zrak i voda ne smiju prodirati u ranu → potrebno je ranu premazati voskom za cijepljenje

9) Cjepljar mora biti vješt i svako cijepljenje obaviti brzo i točno10) Nož za cijepljenje mora uvijek biti čist i oštar11) Cjepove treba neprestano nadzirati i njegovati

8) Razmnožavanje in vitro - u novije vrijeme sve se više uvodi metoda razmnožavanja "metoda meristema" ili "in vitro" → najjeftinija i najbrža metoda kojom se od jednog matičnog stabla može u kratkom vremenskom razdoblju proizvesti na 1 000 i više novih individua - ta metoda još nije dovoljno provjerena za sve vrste voćaka - kod nekih vrsta su česte mutacije ili se ponovno javlja juvenilnost

DALJNJI UZGOJ DRVEĆA I GRMLJA U RASADNIKU

- uzgojni radovi u rasadniku nakon presađivanja sadnica na uzgojne plohe su mnogo jednostavniji nego razmnožavanje sjetvom, reznicama… itd.

UZGOJ BJELOGORICE

- čim sjemenjačice niknu treba prema potrebi izvršiti pikiranje ili prorjeđivanje - ako je sjetva pregusta, prorjeđivanje treba provesti na taj način da se najslabije sadnice što prije povade i prepikiraju ili bace (ako su suvišne)- za pikiranje je najbolji oblačan dan → gredice prethodno treba dobro pripremiti i prema potrebi zasjeniti - povađene sjemenjačice treba za vrijeme pikiranja pokriti vlažnom krpom da ne bi povenule - prilikom prorjeđivanja sjemenjačica događa se da se ostale pomaknu i podignu iz zemlje → potrebno je nakon proredbe gredice dobro zaliti da se zemlja slegne oko korijena - prorjeđivanje i pikiranje se provodi i onda kada se razviju prva 2 lista - neke vrste drveća se siju u stakleniku u sandučić ili u hladna klijališta, pa kada nastupe topli dani pikiraju se na uzgojne gredice - osjetljive vrste se moraju pikirati ponovno u sandučiće ili u klijališta - za sva pikiranja treba upotrijebiti humozni pjeskovitu zemlju - razmak pikiranja je ovisan o vrstama - ako je pikiranje provedeno pod staklom, treba klijališne prozore neko vrijeme držati zatvorene, pa tek kada se biljčice zakorijene, može se lagano i oprezno započeti sa zračenjem → kad biljke ojačaju i naviknu se na vanjski zrak, prozore treba potpuno skinuti

- NJEGA → potrebno je okapanje, povremeno zalijevanje i rahljenje zemlje - sadnice koje se nalaze na gredicama, treba pred jesen opreznije i sve manje zalijevati da drvo može do zime dozoriti i bolje prezimiti - uvijek treba nastojati da se jednogodišnje sadnice rasade na uzgojno mjesto još u jesen ili u slijedeće proljeće → nije uvijek uspješno kod sporo rastućih vrsta (Alnus, Betula i dr.) – 2 godine ostaju u sjemeništu

- ZELENE REZNICE I KLJUČIĆI → koje su u rano ljeto razmnožene od brzorastućih vrsta mogu se već u srpnju presaditi na uzgojne gredice, a idućeg proljeća na uzgojne plohe u redove na određeni razmak- kod spororastućih vrsta → reznice prezimljuju u klijalištu ili stakleniku, pa će tek idućeg proljeća biti presađene na uzgojne gredice, gdje trebaju ostati najmanje godinu dana

- KORIJENSKE REZNICE → sadnice koje su uzgojene preko zime u stakleniku treba u proljeće zajedno sa sandučićima prenijeti u hladno klijalište – sadnice će otvrdnuti i ojačati

30


- istog proljeća će se te iste sadnice moći presaditi na uzgojne gredice ili u hladna klijališta, a tek iduće godine na uzgojne gredice

- pažnju treba posvetiti CIJEPOVIMA ZIMSKOG CIJEPLJENJA u stakleniku → svi varijeteti koji su cijepljeni na podloge posađene u loncima trebaju biti u proljeće preneseni u hladno klijalište (ako su cijepovi već srasli)- cijepovi ostaju pod prozorima dok im prijeti opasnost od mrazova → kad prođe opasnost prozori se skidaju- cijepovi ostaju u klijalištu sve do idućeg proljeća kada se mogu rasaditi na uzgojne gredice ili na uzgojne plohe

- koliko dugo treba ostaviti sadnice na uzgojnim gredicama ovisi o brzini porasta pojedinih rodova i vrsta → npr. Forsythia, Deutzia scabra – ostaju samo 1 godinu na uzgojnim gredicama

- NJEGA SADNICA na uzgojnim gredicama → rahljenje zemlje, plijevljenje od korova povremeno polijevanje i zaštita od štetnika i bolesti - ne smije se zaboraviti na pravilno i točno etiketiranje svih vrsta i varijeteta

- sadni materijal se prodaje na tržištu s balom, bez bale ili u kontejnerima ovisno od vrste drveća

U ZGOJ GRMOVA I PENJAČICA

- presađuju se na uzgojne plohe tek kad su dovoljno razvijeni → dotad se nalaze na uzgojnim gredicama - na uzgojnim plohama ostanu grmlje i penjalice sve dok ne budu sposobni za sadnju na stalno mjesto, odn. za prodaju - obično se više ne presađuju pa im kod sadnje treba dati razmak dovoljan za potpuni razvoj - mehanička obrada rasadnika iziskuje nešto veći razmak redova nego ručna → kod mehaničke kultivacije razmak redova ne bi smio biti manji od 70 cm - većinu grmlja i penjalica treba kod sadnje nakratko obrezati → da novi izbojci potjeraju odozdo, po mogućnosti iz korjenovog vrata i da razgranjenje grma počinje odmah od zemlje - samo neki rodovi i vrste čine iznimku, pa ih treba nešto slabije prikraćivati → Chionanthus, Hamamelis, Styrax, Halesia, Cornus… - većinu rodova i vrsta treba ponovno nakratko obrezati nakon što provedu 1 godinu na uzgojnim plohama → ovim jakim rezom dobiva se izbijanje snažnih osnovnih grana budućeg dobro razvijenog grma – iznimke su rodovi i vrste koji slabije rastu (Chionanthus, Hamamelis) - okulate ukrasnog grmlja (plemeniti jorgovani, ukrasne jabuke, japanske trešnje) → iziskuju poseban postupak - u proljeće (krajem zime) treba rezati podloge na stručak oko 25 cm dužine - na stručku se sva divlja oka odstrane → ostaje samo plemenito oko i 1 divlje (obično najgornje) - kada divlje oko potjera, izbojak treba prikratiti i ne dozvoliti da se jako razvija - kada plemenito oko potjera izbojak dug 15 – 20 cm, treba ga likom privezati na stručak da ga vjetar ne polomi → vez treba biti u obliku broja 8- ljeti okulanti rastu okomito uvis, a prema potrebi će neke trebati u svibnju prikratiti (jorgovan, neke japanske trešnje) - stručak treba tokom ljeta što ranije odrezati → reže se oštrim škarama, a rana se zagladi oštrim hipom - tijekom iduće zime, odn. početkom proljeća režu se svi jednogodišnji okulanti unatrag na 6 – 10 oka → izbojci iz ovih oka kroz ljeto stvore novi mladi cvatući grm- većina takvih grmova sposobna je tek 2. godine za otpremu, odn. sadnju na stalno mjesto

Zimzeleno grmlje i drveće - zimzeleno grmlje i drveće traži nešto složeniji postupak kod uzgoja → treba nastojati da dobro razvijeni grm stvori korijenski grumen koji omogućuje da se to grmlje kasnije lakše presadi na stalno mjesto - grmlje treba kultivirati u 1. i 2. godini u humoznom tlu, gdje postoji mogućnost stvaranja sitnih žilica, koje dobro drže korijensku grudu - to grmlje treba tijekom uzgoja svake ili svake 2 godine presaditi da stvori bolju korijensku grudu

31


- zimzeleno grmlje slabijeg rasta (Berberis, Cotoneaster, Lonicera, Viburnum, V. utile Davidii) treba kultivirati na uzgojnim gredicama, dok se ne razviju u grmove koji su sposobni za sadnju na stalno mjesto ili za otpremu → potrebno im je češće presađivanje tijekom uzgoja - kod ovih vrsta je rijetko potreban rez, a ako se provodi sastoji se u prikraćivanju dugačkih izbojaka radi boljeg razgranjenja - neke zimzelene vrste slabijeg rasta (Cotoneaster, Cytisus, Genista, Helianthemum) treba u prvim godinama uzgajati u lončićima, a godišnje presađivanje se vrši uvijek u nešto veće lončiće → kad postignu dovoljan porast mogu se presaditi na uzgojne gredice

- uzgojem zimzelena grmlja i drveća, kao i vađenjem i otpremom odnose se velike količine plodne zemlje → zemlja se mora nadoknaditi dovozom novih potrebnih količina- cjepovi različitih vrsta zimskog cijepljenja u stakleniku, koje rastu u prvom ljetu nakon cijepljenja, treba do slijedećeg proljeća posaditi na uzgojne plohe

Povijuše i penjalice - svi jako-rastući varijeteti se mogu saditi odmah na uzgojne plohe i u dovoljnom razmaku - u prvoj godini uzgoja izbiju umjereni izbojci, koje tijekom prve zime treba odrezati sve do zemlje → idućeg proljeća izbiju snažni izbojci (treba ih privezati na jake kolce)- iduće jeseni takve sadnice su sposobne za otpremu - Lonicera, Clematis Wisteria, Polygonum i dr. treba saditi na uzgojne plohe tek nakon što su već nešto ojačale → potreban je jaki rez unatrag do zemlje, tako da stvore novo razgranjenje odozdo - kod svake biljke treba ostaviti 2 – 3 m visok i jak kolac o koji se vežu izbojci

UZGOJ GRMLJA ZA ŽIVICE

- Carpinus betulus → lijepa živica, ako se uzgoji kako treba- višegodišnje jake sjemenjačice sade se u rasadniku na uzgojne plohe u određenom razmaku - uz ostalu njegu naročito je važan svake godine zimski rez unatrag → mora biti izveden tako da svakom grmu u rasadniku da oblik buduće živice- u početku uzgoja treba glavno stabalce nakratko obrezati, da se dobije razgranjenje odozdo, a glavna grana da se produžuje uvis → da se dobiju gotovi oblikovani grmovi za živicu, koji su gusto razgranjeni od korijena do vrha - što je bolje i gušće oblikovan grm razgranjen to više vrijedi kao materijal za sadnju novih živica - tijekom ljeta će biti potrebno oblikovanje grma škarama za živicu - produžno stabalce treba rasti ravno uvis → treba ga vezati uz tanki štapić, tako da raste okomito- produžno stabalce treba svake godine rezati unatrag radi oblikovanja novih izbojaka- na ovaj način se mogu od graba (Carpinus betulus) uzgojiti 1 – 2 m visoki oblikovani grmovi- na isti način se mogu uzgojiti oblikovani grmovi za visoke živice i od drugog drveća (Tilia, Ulmus, Acer campestre i dr.)

- kod ostalog grmlja koje dolazi u obzir za živice nema većih uzgojnih zahvata → npr. kod Ligustrum-a je dovoljno da se jedan po jedan grm posadi na određeni razmak i da se oblikuje na mjestu uzgoja lijepa živica- te grmove nakon sadnje treba nakratko odrezati unatrag- već se prvog ljeta nakon sadnje razvije dovoljno izbojaka → sistematskim rezom se stvara gusta živica - iduće zime je dobro provesti još jedan rez do zemlje unatrag

Uzgoj kuglastih i piramidalnih oblika - za tu svrhu se najviše upotrebljavaju Buxus i njegovi oblici- mlade sadnice se najprije 2 – 3 godine uzgajaju na uzgojnim gredicama, tako da ojačaju- kad već dovoljno ojačaju, sade se na uzgojnu plohu u određenom razmaku, gdje će dobiti svoj konačni oblik- uz uzgojnu njegu koja se sastoji u kultiviranju tla i redovnom zalijevanju, potrebno je sadnice barem 2 × godišnje obrezivati, pazeći na oblik koji se želi postići rezom - jedan rez se obavlja krajem zime, a drugi polovicom ljeta - osim šimšira za uzgoj visokih piramida se mogu upotrijebiti i varijeteti Ilex-a

UZGOJ STABLAŠICA

32


- uzgoj stablašica je različit ovisno o vrsti - važno je da sadnice budu dobro ukorijenjene i zdrave - ploha na kojoj se stablašice nalaze, mora sadržavati izjednačen biljni materijal - za sadnju na uzgojne plohe rasadnika daje se prednost jednogodišnjim dobro razvijenim sadnicama → Acer, Aesculus, Fraxinus i dr. - kao pravilo se može uzeti da su najbolje što je moguće mlađe sjemenjačice za sadnju, ali moraju biti dovoljno jake- vrste sjemenjačica iz kojih se uzgajaju stablašice se mogu podijeliti u 2 skupine:

I. Vrste koje svoje stablo produžuju iz završnog pupa → ne treba ih rezati unatrag (Aesculus, Fraxinus, Juglans …) - gdje postoji završni pup i stabalce je dosta čvrsto ne treba provoditi rez unatrag → sve druge sjemenjačice se režu unatrag na oko 30 cm visoko - vrste s dobro razvijenim završnim pupom produžuju stablo od sebe same - glavno je da sjemenjačice završe vegetaciju s jako razvijenim završnim pupom iz kojeg će se iduće godine opet produžiti stablo

II. Vrste koje se svake godine radi uzgoja stabla moraju rezati unatrag (Tilia, Ulmus…) → u istoj godini izraste nekoliko slabijih izbojaka – iz njih se ne može uzgojiti stablo- stablo se može uzgojiti jedino iz dobro razvijena pupa, koji se mora nalaziti što bliže zemlji (što bliže korijenu) → iduće zime treba obaviti ponovni rez unatrag na oko 10 cm visok štrljak, na kojemu se sva gornja oka zaslijepe iz korjenovog vrata će izbiti bujni, jak jednogodišnji izbojak, od kojeg će se moći uzgojiti lijepo razvijeno stablo- izbojak treba vezati na štrljak da ga vjetar ne polomi - na taj način mogu se uzgojiti stablašice od grebenica (Tilia, Ulmus) i kljičića (Populus)

- kod uzgoja okulanata je drugačiji postupak → tijekom zime treba izvršiti rez okuliranih divljačica na zaslijepljeni štrljak - plemenito oko istjera u proljeće snažan izbojak, koji se mora što prije vezati o štrljak, a porastom izbojka treba vezanje ponoviti, tako da izbojak raste okomito uvis - tijekom ljeta štrljak treba odrezati što je bliže moguće kod plemenitog izbojka → već u prvoj godini okulanti mogu doseći visinu od 1 – 2 m, što predstavlja početak stabla - stablo će biti potrebno ponovno rezati unatrag na jedno jako oko, iz kojeg će potjerati opet jednogodišnji izbojak, koji će doseći visinu krošnje - kod nekih vrsta traje 3 – 4 godine, a iznimno i više - Sorbus razvija lijepo stablo iz okulata, pa ga ne treba prirezivati unatrag

- kod nekih vrsta kod kojih jednogodišnji izbojak ne raste okomito uvis, nego se tijekom ljeta savija bit će potrebno svake zime provesti rez unatrag → izbojak se prikrati sve do onog dijela stabla koji okomito i ravno raste uvis - kod tog treba izabrati jedno dobro razvijeno oko, iznad kojeg se ostavi 10 cm dugačak štrljak, na kojem se sva oka zaslijepe → za štrljak se priveže izbojak da raste okomito uvis - tijekom ljeta postrani izbojci na stablu se prikraćuju prema potrebi- sve dok stablo ne dosegne određenu visinu, trebat će ponovno provesti rez unatrag → često kod Ulmus, Tilia i dr. - kad stablo dosegne određenu visinu treba provesti rez u krošnju → provodi se u proljeće prije vegetacije - ima vrsta koje same tvore krošnju → ovaj rez može izostati - ako se želi dobiti jednoličan materijal, bolje je provesti rez u krošnju - kod uzgoja drveća za ulične drvorede uz prometne ceste rez u krošnju se provodi u visini 2,80 m ili u visini od 3 m - tijekom uzgoja stabla na jednogodišnjem izbojku se uvijek javljaju postrani izboji → povremeno ih treba prikratiti, a odrežemo ih tek onda kad taj dio stabla ojača - ljeti moramo paziti da rane reza ne budu velike → da se na rubu rane do zime može stvoriti kalus- treba biti oprezan kod reza stručka → rez treba obaviti u kolovozu, tako da do zime rana djelomično zacijeli - kod vrsta koje vise (Betula pendula Youngii) treba radi produženja stabla provesti kolčenje jakim kolcima do 3 m visine

UZGOJ CRNOGORICA

33


- daljnji uzgoj crnogorica se obavlja na uzgojnim gredicama koje moraju imati propusnu humoznu zemlju → naročito kada se mlade sjemenjačice rasađuju ili pikiraju - zemlja na gredicama mora uvijek biti umjereno vlažna, a isto tako i zrak - gnojidba svježim gnojem ne dolazi u obzir → za bolji porast može se upotrijebiti stari gnoj koji mora biti pomiješan sa zemljom- neke osjetljivije vrste (Cephalotaxus, Pseudolarix, Cupressus, Sequoia) je najbolje u prvim godinama uzgajati pod sjenicom - kod preguste sjetve često dolazi u obzir prorjeđivanje i pikiranje - Taxus baccata i dr. treba presaditi čim se između prva 2 kotiledona razvije srednji izbojak - pikiranje je najbolje provoditi u provizorno klijalište → nakon pikiranja treba zaliti i pokriti prozorima, a ako je sunčano treba zasjeniti - čim se biljčice zakorijene prozori se mogu skinuti - prvo pikiranje se obično provodi u kasno ljeto ili iduće godine u proljeće prije vegetacije → najprije se pikiraju Abies, Picea, Pinus i Taxus, a tek onda Juniperus, Chamaecyparis i Thuja - sjemenjačice se oprezno vade iz sjemeništa i po mogućnosti što prije presade na određene gredice pazeći da se korijen ne osuši i da sjemenjačice ne venu → za vrijeme pikiranja ih treba pokriti vlažnom krpom - proljetno pikiranje jednogodišnjih sjemenjačica se mora provesti prije početka vegetacije, a ljetno pikiranje je najbolje provoditi u kasno ljeto, kada je porast u završetku - pikirane sadnice treba vrlo oprezno zalijevati i prskati, pazeći da zemlja na gredicama ne bude ni presuha ni prevlažna - reznice ostaju u množionici sve dok se dobro ne ukorijene → Taxus i Picea trebaju duže vremena za ukorjenjivanje nego Chamaecyparis i Thuja - kod razmnožavanja reznicama vrste koje se sporo ukorjenjuju pred zimu trebamo prenijeti na pogodno mjesto u staklenik gdje se do proljeća zakorijene → mogu se u svibnju rasaditi na uzgojne gredice ili u privremeno klijalište - reznice koje su u rujnu pikirane u klijalište nisu slijedećeg proljeća sposobne za presađivanje, jer nisu još ukorijenjene → obično ostanu u klijalištu do kasnog ljeta ili još bolje do idućeg proljeća kad se presađuju - prilikom vađenja treba reznice najprije sa strane drvcom podići, pa kad se zemlja razrahli izvade se i slože u sandučić - zbog sunca i suhog zraka treba reznice pokriti mokrom krpom - sadnju treba što prije provesti na dobro pripremljene humozne gredice, u razmaku od 8 – 10 cm- najbolje je da se slaborastuće vrste sade posebno - one vrste koje se teško ukorjenjuju i polagano rastu najbolje je posaditi u lončiće → tamo ostanu 1 godinu, a onda se presade na uzgojne gredice- cijepljene crnogorice obično ostanu u loncu godinu dana prije no što ih presadimo → cijepovi od zimskog cijepljenja iz staklenika idućeg proljeća se prenesu u klijališta gdje se uzgajaju do drugog proljeća nakon cijepljenja - za uzgojne gredice treba izabrati propusnu humoznu i dobro pripremljenu zemlju - kod presadnje cjepova iz lonaca na uzgojne gredice treba lonce dobro zaliti, tako da korijenska gruda dođe dovoljno vlažna u zemlju - prilikom sadnje treba korijensku grudu malo razrahliti da se korjenčići oslobode stare zemlje → zemlju treba čvrsto pritisnuti

- NJEGA MLADIH SADNICA → nakon sadnje se treba češće prskati radi održavanja vlažnosti zraka – bolji prijem sadnica - kad se sadnice zakorijene treba dobro ih zaliti → naročito za vrijeme sušnog ljeta - pokrivanje gredica starijim gnojem sprečava prejako isušivanje zemljišta pa će i zalijevanje biti lakše → sprečava se stvaranje pokorice - preporuča se da se nakon 2 – 3 godine sadnice rasade u većem razmaku

REZ DRVEĆA

- REZ DRVEĆA → posebna mjera njege - rez se provodi u različitim fazama razvoja biljaka → već u toku školovanja sadnog materijala provodimo tzv. uzgojni rez, kojim se formira habitus radi postizanja standarda za prodaju

34


- priprema sadnica drveća za sadnju bez bale vrši se rezom nadzemnog dijela i korijenja radi uspostavljanja međusobne ravnoteže- tijekom rasta drveća može doći do različitih oštećenja pojedinih dijelova koji se odstranjuju rezom- povećani rast drveća uvjetuje slabije osvjetljenje unutar krošnje → posljedica je odumiranje grana, grančica i izbojaka, koje moramo odrezati - na nepovoljnom staništu su još više izražene negativne pojave u rastu drveća, a korektura se vrši opreznim zahvatima reza - rezom odstranjujemo izbojke koji tjeraju iz debla- kod cvjetnih vrsta drveća režemo ocvale cvjetove, cvatove, suhe plodove i suhe grančice - kod cijepljenih oblika uspostavljamo ravnotežu između vegetativnog i generativnog rasta rezom divljih izdanaka - vrlo često se rez provodi radi formiranja živice ili dobivanja neprirodnog habitusa – topiari - glavna mjerila za rez → prirodni oblik rasta, stanište i posebna namjena

- najvažnije vrste reza su → odstranjivanje suhih dijelova drveća, povratni rez, prorjeđivanje i pomlađivanje

V AĐENJE SADNICA U RASADNIKU

- za vađenje grmlja za otpremu je potrebna jaka rasadnička lopata → grm se može izvaditi s dobrim korijenskim sistemom - za teško tlo treba imati oštre i jake lopate → treba biti kovana - kod vađenja ruža možemo se koristiti i plugom → naročito vrijedi za podloge (Rosa canina)

- za vađenje visoko stablastih ruža treba imati više radnika, a kod suhog vremena je teško taj posao uspješno provesti → vađenje se obavlja s više radnika u nekoliko kolona- s jedne strane reda iskopa se jarak i podsiječe se korijen ruža- nakon toga stablaste ruže jedan ili više radnika povlače na onu stranu gdje je iskopan jarak, kao da ih hoće iščupati, a s protivne strane jedan radnik ili više njih jakim lopatama presijeku preostali dio korijenja i pogurnu korijensku grudu u iskopani jarak

- za vađenje ukrasnog drveća → s jedne strane reda treba u dovoljnom razmaku iskopati dubok jarak i podsjeći korijenje do preko polovine korijenskog grumena - kada se korijenski grumen dovoljno posiječe i drvo oslobodi s jedne strane stablo treba nagnuti na onu stranu gdje je iskopan jarak, kao da ga želimo iščupati - drugi radnik jakom rasadničkom lopatom podsiječe korijen s obratne strane i podigne stablo iz zemlje - treba nastojati da se drvo izvadi sa što manje oštećenim korijenjem- u rjeđim slučajevima i kod bjelogorice treba paziti da se sačuva što je veća korijenska gruda, pa se samo takva stabla mogu otpremati na udaljenija mjesta → kod većih stabala i onih koja su osjetljiva na presađivanje (Quercus penunculata var. fastigiata, Populus alba pyramidalis, Betula pendula Youngii, Magnolia…) – treba ih oprezno vaditi da se očuva korijenska gruda

- zimzeleno grmlje i drveće se mora otpremati na mjesto sadnje sa dobro razvijenim korijenom i dobrom korijenskom grudom → postupak je sličan kao kod gornje skupine drveća- mlađe sadnice zimzelenog drveća i grmlja, te njihove različite vrste i oblici se odgajaju u loncima, da bi bile sposobnije za otpremu i sadnju na stalno mjesto - stariji i veći grmovi kod nekih vrsta se moraju brižno i oprezno vaditi s korijenskom grudom i tako otpremati do mjesta sadnje - dosta poteškoća ima kod otpreme nekih rodova i vrsta koje ne drže dobro korijensku grudu → Prunus laurocerasus, Viburnum rhytidophyllum, Ilex, Philyrea i dr. treba oprezno obaviti vađenje i odmah ih posaditi u pripremljene košare

- kod vađenja i otprema crnogorica, treba naročitu pažnju obratiti na to da se očuva što čvršća korijenska gruda- Abies, Picea, Pinus i Juniperus vrlo slabo drže korijensku grudu → za vrijeme uzgojnog perioda u rasadniku ih je potrebno češće rasađivati kako bi se postiglo što bolje razgranjenje korijenskog sistema i stvaranje grumena

35


- kod vađenja crnogorica ne treba ostaviti preveliku korijensku grudu, koja kod manipulacije popuca i raspadne se → bolje je crnogorice saditi s manjom korijenskom grudom, pa se odozgo može zemlja i skinuti - u košare se pakiraju samo veće crnogorično drveće - manje sadnice se mogu odmah nakon vađenja umotati u stare vreće i tako otpremati na stalno mjesto sadnje

- prije vađenja drveća i grmlja treba sadnice obilno zaliti → bolje će se očuvati korijenska gruda - kod osjetljivih vrsta, koje ne drže dobro korijensku grudu morat će se gruda obložiti mokrom mahovinom, a potom sve umotati u stare mokre vreće

- mlade jednogodišnje sadnice svih rodova i vrsta lako se vade bez naročitih teškoća → kod podloga- takve sadnice se vade u jesen, nakon što list opadne, ali moraju odmah nakon vađenja biti klasirane, pa zatrapljene u zemlju- ukorijenjeni ključići se vade u jesen ili najkasnije u rano proljeće → mogu se rasaditi na uzgojne plohe ili prema potrebe utrapiti - ukorijenjene grebenice i sadnice razmnožene nagrtanjem također treba povaditi u jesen i utrapiti u zimske trapove

UTRAPLJIVANJE SADNICA

- najbolje bi bilo kad bi se sadnice iz rasadnika vadile neposredno prije sadnje, odn. otpreme → nemoguće u velikim rasadnicima - trap se treba uvijek nalaziti blizu puta i na takvom mjestu gdje ne prijeti opasnost od podzemnih voda, a treba biti zaštićen od sjevernih vjetrova- dobro je da se vodovod nalazi u blizini trapa- UTRAPLJIVANJE DRVEĆA I GRMLJA → iskopa se jarak dubok cca. 30 cm, širok prema veličini korijena

→ u jarak se naslaže drveće, koje se želi trapiti, tako da korijen slobodno leži u jarku

→ sadnice se slažu jedna do druge, a zatrpaju se zemljom iz novog jarka, koji se kopa za novi dio sadnica za trapljenje - svaki rasadnik mora imati svoj plan vađenja, prodaje i otpreme, pa se prema tome i vrši trapljenje sadnica u rasadniku - osobitu pažnju treba pokloniti točnom etiketiranju zatrapljenog rasadničkog materijala - nakon završenog trapljenja trapove treba zaliti → da se zemlja slegne i da se korijen ne sasuši - osjetljivije vrste je najbolje trapiti na zaštićena mjesta (šupa za prezimljavanje)

OTPREMA SADNICA IZ RASADNIKA

- otprema rasadničkog materijala je moguća dok sadnice nisu u vegetaciji → u jesen kad vegetacija završi i u proljeće prije nego vegetacija započne - otprema se može vršiti i zimi ako je blaga i nema smrzavanja

- dosta rano u jesen se može početi s otpremom crnogorice → mogu se presađivati čim ovogodišnji izbojci otvrdnu (druga polovica kolovoza)- crnogorice se moraju otpremati s korijenskom grudom koja se umota starim vrećama → mlade 1 – 3 godišnje crnogorice mogu biti pakirane u košare ili balote od slame ili trske

- bjelogorica se ne može otpremati prije 1. 10. → iznimke: Ericaceae i zimzeleno grmlje - kod pakiranja bjelogorice treba paziti da se korijen ne polomi → mora se ispuniti mokrom mahovinom ili pljevom

- otprema se treba odvijati po utvrđenom planu, koji se razrađuje onim redom, kako narudžbe stižu u rasadnik - prije otpreme treba biljke dobro zaliti

36

Documents

Dendrologija_-skripta_TV