Dijalog to Je Čovjek

7/21/2019 Dijalog to Je Čovjek

http://slidepdf.com/reader/full/dijalog-to-je-covjek 1/16

DIJALOG TO JE ČOVJEK

Autor: Fatmir S. BačiObjavljeno: 01. April 2015. 14:04:22

“Nužnost je slijepa onoliko dugo koliko

ne bude shvaćena” (Hegel)

Pokušao sam ko ku!e preko aljinskog

a pre"em i nabr#inu viim š$a je sve u

%en$ru pa&nje kao $elevi#ijska is%iplina'

š$a je #apravo $o emu se posvje!uje

najve!a pa&nja. Primje$io sam a više

o polovinu $elevi#ijskog pros$ora

#au#imaju emisije koje su neka vrs$a

okrugli s$olova' gje se mo&e nai!i na

ra#ne rasprave i obilne iskusije oko

svega i svaega. *o$ovo ko svi ovi programa bio sam u prili%i a ujem

kako' $o š$o oni rae' $a njiova

priali%a i rasprava' jes$e #apravo

+,ijalog-. sono $ome' sve prema

njiovoj logi%i' a je osnova propisa u svakom ijalogu $o a se ka&e svakojako mišljenje' i

o#voljeno #a bilo kog o uesnika brani$i bilo kakve ieje' ili a javno ponui ra#novrsne i

ra#nora#ne pre$pos$avke.

,akle' prema opš$em ubje"enju' ispaa a je ijalog neka neogra"ena sreina' jean sasvim o$voreni

pros$or' nei#mjerno široka livaa' sav u %vije!u pro%vje$an i mekom $ravom pokriven' be# posebni

obave#a i #aka#ani propisa. /e prema $ome' svak se u $om pros$oru mo&e ponaša$i po $ako#vanoj

slobonoj volji' pa i $ra$i' i skaka$i' i poskakiva$i' onosno' sve kako mu je sr%u rago.

aravno' poneka pjegavo' a poneka eš!e' ovakvi se i#ra&avaju i#me"u naivnog ubje"enja i

#lonamjerne svijes$i sa svojim ne#avisno pli$kooglasnim varija%ija' koje iako sa krkom osnovom' ne

prola#e be# naveene š$e$e. Ali' poneka $o rae vrlo lukavo i namjerno ri#ino' kako u ime +ijaloga-

mogu a komponuju' poka&u i oka&u o rugima' koji naješ!e nisu $u' sve o emu buu pi$ani.

Ponašaju se s$runo be# ob#ira na oblas$i' o +kako- o +#aš$o- bilo koje pojave' kao a #naju sve'

ama baš sve' o onoga š$a se us$vari nije $rebalo esi$i' pa i o $oga š$a se ubuu!e $reba preu#e$i.

/okom i$ave povijes$i' prepuno slini sluajeva je i saašnje vrijeme' ovjeans$vo je nepres$ano

suoeno sa mnoš$vo $akvi pojava' kako se u ime nekog ili neeg vrše nevjerova$ni i ne#amislivi

po$e#i pojenako š$e$ni kako #a pojein%e' is$o i #a #ajeni%u. /ako' u ime kraljeva i slini

kraljevima ubaeni su o$e&avaju!i #akoni ili pore#i' i još uvijek se uba%aju u ime naroa su uapšeni i

s$reljani nevini ljui na veliko i be# su"enja' i još uvijek se apse i s$reljaju u ime emokra$ije su

ubijani naroi i okupirane su r&ave' i još uvjek se širom ubijaju i okupiraju u ime vjere su iskrivljeno

buno i glasno $umaili nevjerni%i' i još uvijek $umae u ime ijaloga svaš$a se prialo o svakakvi' i

Fatmir S. BAČI 3 ovom našemvremenu' ijalog &ivi u sasvim

ao$inoj i nes$abilnoj klimi' mo&a u jenom o najuniji inajpro$urjeniji goišnji oba' u&i$ave povjes$i ljuske is$oriograije.

ak se mo&e re!i a on jeva ops$aje u ovakvomkiselom ambijen$u apsura š$o ne samo a nas s$e&ei guši' kako pojeinano $ako i #ajeniki' ve! nam prela&e još ve!e i s$ro&ije jenosmjerne s$ege.,oslovno reeno' ijalog jes$e o suš$inski ljuskirealnos$i' jean o kljuni eg#is$en%ijalnimoali$e$a' jena o $rajni i ne#aobila#ni ormi

bivs$vovanja ovjeka i ne samo ovjeka š$o sarugim rjeima' ini nu&nos$ i nei#bje&nos$ njegove prisu$nos$i u nama' be# ob#ira ali se rai o kralju ili prosjaku' pa i svim os$alim slojevima i#me"u nji.



još uvijek se pria.

3 svim sluajevima ovjeans$vo je bilo $o koje ponosi posljei%e ra#ni mons$ruma i krvoproli!a

koja su se esila u prošlos$i' i koja se još uvijek ešavaju' ako ne još in$en#ivnije i pros$ranije. 6jusko

bi!e' baš #bog ovakvi nemilosrni +si$ni- evija%ija u ve#i sa is$inom' prošlo je kro# opake boli i

još je na $om pu$u' i sve $o +is$o- rai prljave la&i koja se javno programski širi i brani' #bogiskrivljene perspek$ive š$o se silom obave#uje i name!e' naravno' i #bog krvave neprave š$o uvijek

poslije slijei. A nesporno je $o' a svakako nije mala bilo koja rana š$o o neprave po$ie i koja se

#na o u&asa oka#a$i' pa bilo $o a se esi i samo ko jenog ovjeka.

Ali' sigurno je a najgro#nija' najoš$rija i najopasnija evija%ija i sva pra$e!a neprava koja je slijei'

jes$e ona koja uglavnom po$ie i jeluje u svim $ajnim ili javnim ogovorima' a ešava se prvens$veno

u rijeima. 7nai' kaa se rijeima namjerno krije is$ini$i i#vor i pravo #naenje' ona je $u ono %rno

sr%e #la' i be# sumnje a je $u skriven i projeka$ #a buu!e rane' male ili velike eorma%ije buu!im

genera%ijama koje još uvijek nisu ni ro"ene.



,ouše' i one si$ne najbanalnije sva"e me"u ljuima kao kljuni ra#log imaju neos$a$kom oka#a iumjes$o umjerenog i#ra#a $okom rasprave' pre$e&no se slu&e sa pogrešnim rijeima i kru$om

ar$ikula%ijom #bog ne#nanja' #bog #aborava' ili #bog negiranja prave i pravenos$i njeni prin%ipa.

8$o rugim rijeima #nai a je ijalog pos$ao nemogu!. A u globalnom smislu' pravi ra#lo#i svi

naoru&ani sukoba su is$i' samo š$o #bog kompleksne po#aine i gus$e mre&e uple$eni ra#ni

in$eresa' kao i vješ$e jenos$rane in$erpre$a%ije (iploma$ska la& npr.)' oni ne #vue ovako naivno kao

u iniviualnom neslaganju. Ali' ipak' ra#log os$aje po$puno pros$' smješ$en je u pokrovlje

nemogu!eg ijaloga.



ema sumnje a je najgori onaj namjerni neos$a$ak rijei usmjeren kao oš$ro pro$ivljenje is$ini' ili

rugaije reeno' ravnoušno pomirenje sa #abranom a se is$ina ka&e. /ako neš$o ne samo a ruši i

š$e$i osnovno i#vornu prirou ijaloga' nego po$puno #amagljuje i samo #naenje ijaloga. 7nai' u

ijalogu su uvjek vije ak$ivne s$rane' va sasvim supro$na gleiš$a na s$vari i oga"aje' a i#me"u nji

je ljuska uševna spo#naja' kao jeino on$ološko mjerilo jenako i obos$rano jasno prepo#na$ljiva.

9a jene s$rane je ins$rumen$ali#ovana prava' koja je us$rojila svoju energiju ka $jeranju rugi i

rugaiji po lobis$ikim ili $rajnim ins$i$u%ionalnim pri$iskom' a se priva$i ormalnos$ u osnovi

#naenja ijaloga' i $ime $e&i o $oga i#vu!i jenos$rani eeka$' š$o u velikoj mjeri i os$varuje. A sa

ruge s$rane' jes$e ljuska on$ološka sloboa koja po$ie i# sve$e prave' a nije #aovoljena samo sa

ormalnim nego uglavnom suš$inskim #naenjem ijaloga' $ime $e&i a s$vori uslove #a višes$rani

eeka$ i pokušava s$avi$i ljuske onose po svije$lom o&iji nare"enja.

3 ovom našem vremenu' ijalog &ivi u sasvim ao$inoj i nes$abilnoj klimi' mo&a u jenom o

najuniji i najpro$urjeniji goišnji oba' u& i$ave povjes$i ljuske is$oriograije. ak se mo&ere!i a on jeva ops$aje u ovakvom kiselom ambijen$u apsura š$o ne samo a nas s$e&e i guši' kako

pojeinano $ako i #ajeniki' ve! nam prela&e još ve!e i s$ro&ije jenosmjerne s$ege. ,oslovno

reeno' ijalog jes$e o suš$inski ljuski realnos$i' jean o kljuni eg#is$en%ijalni moali$e$a'

jena o $rajni i ne#aobila#ni ormi bivs$vovanja ovjeka i ne samo ovjeka š$o sa rugim

rjeima' ini nu&nos$ i nei#bje&nos$ njegove prisu$nos$i u nama' be# ob#ira ali se rai o kralju ili

prosjaku' pa i svim os$alim slojevima i#me"u nji.

Ali sa ruge s$rane' iako ijalog jes$e $u' u nama i oko nas' kao sas$ojni io ljuske eg#is$en%ije' on je

ope$ jena o naj$ra&eniji realnos$i' vrlo es$o propra!en sa upornoš!u. Ali' u svakom sluaju u

javnos$i ijalog je najis$rajnija po$ra&nja' s$alno je u nekoj nu&nos$i' u &i&i prin%ipjelno neprin%ipijelnerasprave i po$puno nape$oj i#a#ovnoj a$moseri. sam s$epen $ra&enja jasno nam poka#uje ne samo

visok s$epen op!eg neos$a$ka' u nama i me"u nama' nego i $o a je ijalog naš #ajeniki suš$inski

#aborav' jena avno aleka s$varos$' a ne bi rekli a poslije svi o$imini i neo$imini

eorma%ija' a je pos$ala sasvim nepo#na$a isiplina u našim sva$anjima.

Po#na$o je $o' a u svim sluajevima i si$ua%ijama' mi $ra&imo $ano ono š$o nam s$varno neos$aje'

ono š$o uševna spo#naja olino sva$a' a #apravo ga ra#umom ne posjeujemo. /o sve va&i i u

okolnos$ima kaa na prvi pogle i#glea a $ra&imo ono š$o ve! imamo' š$o nam se ini a

posjeujemo' ali $o je samo is$ privi' puka pus$injska a$amorgana. 3 $im i slinim sluajevima'

ukoliko pa&ljivo prouimo suš$inu i s$ruk$uru $ra&enja' i kaa obro uokvirimo pravi neos$a$ak unu$ar sebe' jasno se a ra#umje$i a ono š$o s$varno $ra&imo ne koin%iira sa onim š$o ve! imamo. ,akle'

ono š$o je moali$e$ uševne spo#naje' i sasvim nam je jasno' nije oraslo u našim prenos$ima a ga i

ra#um sva$i.

a $aj nain' primjera rai' u osnovnom smislu ukoliko imam ili posjeujem jenu ; s$var i $ra&im $u

is$u s$var ; koju ve! imam ili posjeujem' suš$ina $akvog $ra&enja je rugaija o onoga š$o se

$renu$no ima ili š$o se posjeuje' kao š$o i suš$ina sva$anja o neos$a$ku je sasvim u sukobu sa onim



š$o ve! imamo. ,ok ono š$o $ra&imo' uvijek je ogovaraju!e našem s$anju i po$puno omjereno se

uklapa sa neos$a$kom.

7nai' naše $ra&enje neega š$o ve! imamo' jes$e samo ilu#ija $og imanja' š$o se u ovom sluaju rai o

velikoj ra#aljini i#me"u naše uševne spo#naje i našeg sva$anja preko ra#uma. Ovje je u pi$anju

samo kvali$e$' upravo $o je i suš$ina našeg $ra&enja' sve u ve#i sa neos$a$kom je plo našegnesva$anja' jer se rai samo o kvali$e$nom inu. ,rugim rijeima' o$ino $ra&enje se mo&e pove#a$i

sa koliinom' sa +više-' ili mo&a sa vremenom' sa +#auvijek-' ali nema ve#e i sa onim š$o se $renu$no

ima ili posjeuje.

9ono $ome' $ra&enje ijaloga' pa i sam njegov i#ra# u našem sva$anju kao i$na po$reba' kao

obave#na nu&nos$' prema gore spomenu$oj logi%i' jasno nam uka#uje a se suš$inski govori ne o

ijalogu kojeg je ormalno priva$io naš um' nego o kvali$e$u ijaloga. ,uševna spo#naja je $a koja

vrši pri$isak i $jera nas a osje$imo u sebi neos$a$ak ijaloga' š$o us$vari nam aje o #nanja a se rai

o jenoj alekoj i ubokoj %r$i u ljuskom bi!u' koja $reba i mora a se u#me u ob#ir o s$rane našeg

ra#uma. 7nai' ono š$o ljusko sva$anje prepo#naje nije ijalog' ni$i je neka blijea slika ijaloga.

3pravo' samo naše $ra&enje i neos$a$ak koji osje!amo nam po$vr"uje a se rai o jenoj maglovi$oj

s$varnos$i' s$ranoj realnos$i našeg sva$anja' s$varnos$ koja jes$e u nama %jelovi$a i nu&na' ali je

površinski i perierino priva!ena' $e is$o površinski i $re$irana #bog ra#no ra#ni ra#loga. prema

is$oj logi%i' pravi' is$ini$i neos$a$ak u nama i $ra&enje nisu nika u s$anju a proi#veu konlik$ me"u

sobom' š$o nam a #a pravo einisa$i a ako se konlik$ pojavi ili neos$a$ak ili po$ra&nja nisu

is$ini$i. sono $ome' smijemo #akljui$i a nam se jasno uka#uje a ijalog jes$e bi$no negiranje

ljuske naravi' kao i $o' a se nala#imo ispre jenog opasnog eg#is$en%ijalnog ljuskog

#as$ranjivanja.

Ali' #ar se neš$o $ako mo&e esi$i< ali je #ais$a $ako< ,ali je s$varno ovjek u $akvim mogu!nos$ima

a mo&e promijeni$i i vlas$i$i eg#is$en%ijalni moali$e$' a a $ime mijenja ormu njegovog

bivs$vovanja' pa i suš$inu samog i!a unu$ar sebe< Pre$pos$avljeno na ovaj nain' ijalog i njegova

uga osu$nos$ o naše pa&nje' pa i sama injeni%a a nam se pres$avlja kao s$varni neos$a$ak u

nama i me"u nama' samo oka#uje a su ne#nanje' #aborav i slabos$ #bog pri$iska' bili na&alos$

ak$ivniji i vrijeniji au$i o oni ime se ljuski karak$er prepo#naje i ii. Ovakvo s$anje' ne samo

a nas $jera probui$i svijes$ i pri$om pokušamo obi$i jeno po$puno rugaije vi"enje' ve! nas i

pos$ie' i obave#uje a $ra&imo jenu rugaiju ormu anali#e' kako bi se bar malo pribli&ilili ka

suš$ini ijaloga.



Porijeklom i# s$arogrkog je#ika' $ermin +ijalog- nosi u sebi nekoliko #naenja koja nam se name!u

kao jasna i nevosmislena i#ra&ajnos$ uala' š$o #apravo i jes$e' ali je $o ual vrlo kompleksni

isple$eni mre&a' sas$avni io in$eresa ljuske on$ološke suš$ine. pak' negje me"u $im gus$im

mre&ama in$eresa' u samu sr& kon%ep$uali#iranog +ijaloga-' krije se i is$ovremeno o$kriva jean $re!i

en$i$e$ kao balans #a krajnos$i samog kon%ep$a' kao posrena neviljiva $aka' slina onoj $aki u

sreini vage. eviivljiva' ali vrlo va&na a bi se smjela #aobi!i' jer je upravo $a $aka koja pove#uje

vije me"usukobne sreine unu$ar ovjeka u jenu ak$ivnu an$inomijsku %jelinu.

ako je +ia=log- preveen i ve! priva!en po #naenjem +vije=rijei-' š$o je oslovno po$puno

pogrešno' jer ni (ia) +ia- ne #nai +vije-' ni +log- ne #nai +rijei-' ali ipak se $u mo&e uoi$i

jena blijea slika koja uka#uje na ra#lii$os$' š$o svakako nije ovoljna ljuskom ra#umu' a još manje

uševnoj spo#naji. ,akle' u samom $erminu +ijalog- uple$ena su oba en$i$e$a ljuskog bi!a' ali

mo&a pros$o #bog lako!e ili #lonamjere u prijevou vije=rijei ne voi se rauna ni na ljuski

ra#um' ni na uševnu spo#naju. >o&a i nekom ogovara a kaa se voi rauna o ijalogu' a $o

bue samo pros$a rasprava #asnovana na pro$urijeima' neka lukava vrs$a poni&avaju!e is%ipline

usmjerena prema rugom i rugaijem' jenos$avna ra#mjena lini ili opš$i ubje"enja be# osnove.

3 sluaju prve polovine $ermina ijalog' (ia) +ia-' kao š$o smo ve! is$akli' prijevo nije ispravan

jer ne #nai +vije-' ni$i ima ve#e sa vojkom. a s$arogrkom va je jasno i nevoumno (io)

+io-' i prema priva!enom #naenju' kako bi se sauvao s$avljeni ak%ena$ na vojku' pojam je



$rebalo još u an$iko oba a se ormuliše kao +io=log-' a ne kao ia=log. o' +ia- je rije

polisemijske priroe i $o o veoma bi$nog #naenja ka je sas$avljena sa +log- jer u svakom sluaju

obija po jeno posebno #naenje.

?ao prvo' osnova rijei #a (ia) +ia- je (ios) +ios- š$o na s$arogrkom #nai 9vevišnji

og' oakle nam po$iu imena po#na$i likova (,io$ima) +,io$ima- (Pla$o 9impo#ium)' (,imoog) +,imoog- (Homer Oiseja) i još mnoga imena anašnji%e kao š$o i na la$inskom ovaj

korijen ima svoje nasljes$vo samo neki i#ra#i o nji su +,io-' +ien$i$e$-' +iea-' i$. ,ok sama

rije (ia) +ia-' koja #nai +raskol- ili +ovojenos$- unu$ar jene ualne realnos$i' gje se obija

uoljiv kon$ras$ i jasan u$isak ljuske vojnos$i' jes$e upravo ono široko polje is$ini$e sloboe gje

ovjek svijesno oluuje kako pos$upi$i i ponaša$i se u ore"enim okolnos$ima.

7apravo' $o je neka vrs$a raskola ili ovojenos$i ko ovjeka' ali o oga a$o' #a koju je vrijeno

$rua prona!i onu #ajeniku $aku priva$ljivu #a obe s$rane in$eresa ko ovjeka. aš o $e rijei

(ia) +ia- po$ie i mrana s$rana pojma (iavolos) +iavolos-' na la$inski +iavolo- "avo'

onaj koji o$%jepljuje ili o$s$ranuje ono š$o je ve! a$o kao ovojenos$' ali se ne smije o$%jepi$i. 8$o biovje $rebalo #nai$i' a na vješ$aki nain i na linu ogovornos$ ovjek os$ane be# an$inomije u

svijes$i' $ime' samovoljnim negiranjem' nakon $oga' i be# prave mogu!nos$i i#bora' i konano be#

is$ini$e sloboe. a ovjeka os$aje sva ogovornos$' bilo ona ka olui prona!i #ajeniku $aku i

spoji$i oluku sa ualnim in$eresima' ili ka olui negira$i jenu s$ranu i spoji$i oluku sa

jenos$ranim in$eresima.

mamo $ako"er jasnu' ali' sa još o$voreniju si$ua%iju u rugom sas$avnom jelu $ermina +ijalog-'

kaa se rai o glagolu +l@gein- koji je is$o polisemijski' i ne ve&e se sa +lgos- jenos$avno kao

+rije-' ili kao +ra#log-' ve! i kao +proraunavanje-' ok se na jean u&i suš$inski nain' ve&e sa

+o$varanjem-. aravno a o svi pore"eni' svako #naenje ima i svoju seman$iku i slu&i kao $akaoakle se mo&e poe$i jena ili mnoš$vo rasprava' ali anali#a preko +o$varanja-' š$o upravo jes$e i

vi"enje ovog i#bora' ini se a nam omogu!uje oirnu$i svaku o spomenu$i #naenja' kako bi se

$ako ponašali po$puno o$voreno i u %ijelovi$om seman$ikom ra#vi$ku $e rijei.

ovjek je u svome bi!u jena vojs$vena eg#is$en%ija' on je uvijek u nekom unu$arnjem $rajnom

+raskolu- i raspravi' u s$alnom sukobu i prepiranju oko neke oluke' a se priva$i ili a se ous$ane.

3 svakom $renu$ku je $jelesno=ma$erijalna i uovno=mislilaka realnos$ i' be# ob#ira na njegovo

s$anje i okolnos$i' ovjek jeluje kao i#ika i me$ai#ika s$varnos$ is$ovremeno' gje su gus$o

uple$eni vremenski i vanvremenski in$eresi. /a vojs$venos$ ili ualnos$ je i#ra# ljuske suš$ine' klju

njegove priroe' orma njegovog bi$s$vovanja' suš$ina eini%ije i ogranienos$i.

eš$o i#ra&ajnije $o bi #nailo a' negiranjem njegove vojs$venos$i nema ni ispriavanja ni rugog

i#la#a osim o$voreno pro$ivljenje i#ra#u ljuske suš$ine' lom na kljuu njegove priroe' uar na ormu

njegovog bi$s$vovanja' svakako' i nasilno brisanje suš$ine eini%ije i ogranienos$i ovjeka. samo

rai is$ine uspu$ a oam' a pokušaji $akvi napaa o prljave priroe i $o' u smjeru a se pos$igne

opš$a nega%ija ljuske ualnos$i nisu neos$ajali napro$iv' oni su $u oko nas' ak$ivni i poneka jako

agresivni. /akvi napai su naroi$o prisu$ni u #apanjakoj %ivili#a%iji' još o revne elenske povjes$i



pa sve o #anjeg perioa' u#imaju!i u ob#ir i realnos$ našeg vremena.

3 ranom elenskom periou' na $eore$skom i#laganju +isis- i +psisis- B i#iko i psiiko' ili još bolje

$ijelo i uša su jeno is$o' ra"aju se' ra#vijaju i umiru #ajeno. /ek poslije se pojavi jean ugi "eran

olini #nala%a koji u ra#nim ra#obljima ra#vijaju ra#ne $eore$ske naine vi"enja na s$vari i

oga"aje' ok se #avršava sa #relim i jasnim uali#mom ovjeka. 7nai' s$arogrka misao u samom poe$ku i#ra&ava se sa jeins$vom uše i $jela' i u #la$no oba $e misli #avršava sa pojelom i#me"u

nji' i $o na va posebna en$i$e$a' sa skro# posebnom priroom i subinom i neoponos$i

me"uen$i$e$ske saranje.

>e"u$im' rugom polovi%om C.vijeka p.n.e. kaa su grki graovi ve! pali po vlas$ Dilipa

>akeonskog' pojavljuje se jena $murna i kru$a s$ruja koja !e ne samo $eore$skim ulaganjem'

napravi$i korak na#a u ljuskoj misli' i#brisa$i ualnos$ i ope$ ujeini$i va ljuska en$i$e$a' nego

prema njiovom ubje"enju' $i en$i$e$i jenos$avno nisu' oni uop!e i ne pos$oje.

Prvi naj$ipiniji i najis$aknu$iji i#ra# $akvog naslije"a susre!emo ko Epikura' #a kojeg je ovjekiskljuivo i samo $jelesna masa' veliki #bir a$oma koji upo$punjavaju +k@nona- +pra#ninu-' i niš$a

više o $oga. a osnovu njegovog $eore$skog opusa' +ljuska ula su svije$lo ljuske svijes$i-' +niš$a

se ne ra"a o niega i niš$a se ne pre$vara u niš$avilo-' i$. 7a Epikura' priroa je jeini kljuni $emelj

i krajni ori#on$' sveobuva$na i sveobuva!uju!a s$varnos$' sve š$o se u priroi poka#uje kao

poslei%a jes$e is$ovremeno i prvens$veni univer#alni ra#log' supros$avljaju!i se na $aj nain

pla$onskoaris$o$elskom $rans%een$ali#mu.

,ok u savremenom periou' naj#apa&eniji i najva&niji i#ra# $akvog naslije"a susre!emo ko

,es%ar$esa' ije !e mišljenje kasnije agresivno i emo%ionalno preovlaa$i sve o naši ana. ako

mo&a ne primje!en koliko $reba' pres$avljen upakovan u neviljivoj ormi' ali vrs$o i gus$o uple$enu ubokoj s$ruk$uri men$ali$e$a našeg vremena' on je prisu$an u svim oblas$ima eormisane ljuske

misli. 7na$no je ak$ivno uple$en u našim me"uonosima' i $o' sa $eškim ili barem nelako

primje$ljivim nijansama' i prisu$an je ako ne u svim' go$ovo u svim oblas$ima ljuske misli. 7apravo'

#a ,es%ar$esa' ovjek je +je pense-' ili jena vrs$a +sups$an%e koja ra#mišlja-.

e# ob#ira na veliku vremensku ualjenos$ i neovisno o $oga kolike su me"u njima supro$nos$i u

$eore$skim vi"enjima +sas$ava- i +preme$a-' +ra#loga- i +posljei%e-' +s$vari- i +oga"aja-' u

svakom sluaju njiovo vi"enje ima $aku gje se sla&u ijele #ajeniki slian monoroma$ini

an$ropologi#am. Oba se #ala&u pre$s$avi$i is$u $e&nju ka jeno!i ovjeka' š$o' be# ob#ira na ra#lii$os$i

njiovi negiranja' usmjerava i voi ka slinom #akljuku' ako ne i ien$inom monis$ikom vi"enju.

3 okusu ove vije $eore$ske parabole suš$inski se negira vojs$vena priroa ovjeka' i #a svaku op%iju

#asebno ovjek nije jeno ijaloško bi!e' ve! samo pros$a monološka realnos$. ,akle' u prvom sluaju

(Epikur) imamo ma$erijalis$iki monologi#am' ovjeka samo kao $jelesnu masu ok u rugom

(,es%ar$es) imamo spiri$ualni monologi#am' ovjeka samo kao misao' kao ra#um. 9ve u svemu' oba

nam prela&u kako je mnogo bolje a se skaku!e na jenoj no#i' a rugu a eini$ivno negiramo kao

a je uop!e nema' s $im š$o jean $vri a je esna $a koju $reba negira$i' a rugi misli a je $o lijeva.



O onoga š$o nam je os$alo o Epikurovog jela' %ijelo njegovo vi"enje ma$erijalis$ikog

monologi#ma je us$vari sasvim površinsko $umaenje' nes$abilno po s$ruk$uri gra"e i i#ra#i$o je lako

oborivo' i $o #bog pros$og ra#loga š$o +ma$eriju-' bilo i na jenos$avnoj površini naše $jelese mase'

nemogu!e je ob#nani$i be# prisus$va ra#uma i njegove jela$nos$i. 9av ovaj pli$ki i labilni poreak

aje nam pravo a #akljuimo' a se nala#imo pre jenim s$avom koji se oslanja na paraoks' ra#vijase pre$e&no na spomenu$om oslon%u' i #akljuke onosi $ako"er po paraoksu' š$o #nai' a smo u

po$punoj nega%iji svi preme$a koji sami po sebi obe#be"uju vi"enje jenom ma$erijalis$i.

9asvim rugaija slika nam se prika#uje ko rugog vi"enja i' oma je primje$ljivo i jasno a

,es%ar$es preba%uje negiranje na supro$noj s$rani ljuske vojs$vene priroe' $ako a o neopone

$ra&ene ravno$e&e ope$ se +grai- ruševina. A $o #nai a i u njegovom sluaju' paraoks os$aje is$i ili

je barem slian (moram naves$i a #a paraoks ne pos$oji oreni%a #a$o š$o je nemogu!e a mu se

pripisuje i kvali$e$' i kvan$i$e$)' samo š$o kre$anje misli ie u supro$nom prav%u. ,akle' #a ra#liku o

ma$erijalis$ikog vi"enja' on se ne kre!e po površini' ve! u ubini' pravi pro%jep u samoj suš$ini bi$i' u

$ipologiji ovjeka' ali #a$o vrši raspravu negiranja u $opologiji pos$ojanja.

9vo vi"enje spiri$ualnog monologi#ma uglavnom i#vire ili je pronašlo svoj najamblema$iniji i

najsimp$oma$iniji i#ra#' ko' svima ve! veoma obro po#na$e kar$e#ijske ormule ili i#reke +%ogi$o'

ergo sum- +mislim' akle pos$ojim-. E saa' ako u#memo u ob#ir klasini i#ra# +%ogi$o' ergo sum- i

posma$ramo ga anali$iki' oi$o je viljivo koja je pola#na $aka i kua je us$vari usmjeren ovaj nain

mišljenja. sve nam poslije pos$aje jasno' kakav ovjek jes$e' i kakav !e a pos$ane ako bue priva$io

spiri$ualni monologi#am.

*leano svje$lom s$ruk$ura koje smo uili još u osnovnoj i srenjoj školi' +grama$ike kon%epa$a- i

sin$akse +preika$a-' $e se euk$ivno poslu&imo sa inamikom +pros$orni onosa- me"u njima' ioma uvi"amo na koji nain sav meani#am i meanis$ika +%ogi$o' ergo suma- se oslanja na

iskljuivu prenos$ +mišljenja- u onosu na +pos$ojanje-. upravo' još unaprije a$a prijenos$ je $a

koja reme$i ijame$ralnu ravno$e&u i sar&i u sebi jenu lagran$nu kon$raik$ornos$ na %ijeloj

ek#is$en%ijalnoj ra#ini. A $o bi rugim rijeima #nailo' a bi +mislila-' sama +sups$an%a koja

ra#mišlja- B ili %ogi$ans B kao prvo ona mora +pos$oja$i-.

,akle' sama pre$pos$avka o iskljuivoj prijenos$i rijei +mislim- prema rijeju +pos$ojim-' ukoliko je

posma$ramo samo kao goli op$imis$iki pokušaj a bi smo mogli re!i a je upravo +mišljenje- i#vor

obe#bje"ivanja' +i sigurnos$i-' +i eg#is$en%ije-' $aa' u smislu pre$ono spomenu$og' i#ra# +%ogi$o'

ergo sum- jenos$avno pres$avlja ni manje ni više no samo jenu naïvité d’esprit ra%ionalnunaivnos$ (kako se #apravo i na#vao sav iluminis$iki pokre$)' koja je ve! svakome jasna i be# po$rebe

a proi$a ,es%ar$esovo Preavanje o me$oi.

E saa' ukoliko na +onos prenos$i- gleamo na jean rugi nain' kao re%imo na obronamjerni

pokušaj a bi $ako aksioma$ski lakše i#ra#ili jeno!u +savjes$i- i same +eg#is$en%ije- +subjek$a-' $aa

kar$e#ijska ormula +%ogi$o' ergo sum- nam i#glea skro# paraoksalna i vrijena samo u obliku

apsura. Fer kao $akva' +%ogi$o' ergo sum- se oslanja na obro po#na$u i lingvis$iku po$puno slo&enu



reeni%u +i na nebu' ni na #emlji-' ali koja nam jasno poka#uje puku sliku neslo&enos$i' a samo

s$anje svijes$i svee na is$o pra#nu' nesigurnu i ne$emelji$u +a$opiju-.

9a namjerom a pokušamo obuva$i$i sva$ljivos$ $akvog #naenja i a obijemo š$o jasniju

seman$iku pogobu samog i#ra#a +a$opije- koja nam se nui kao prijelog' moramo obro #as$a$i i

posve$i$i se' ne smijemo kro# prs$e preglea$i i niš$a. 3 ovakve agresivne ao$ine slike nekakve#emlje +be# $oposa-' osnovni%e +be# $la-' ili još bolje' vir$uelne gra"evine +be# $emelji$os$i-' obro je

i ovoljno onako anali$iki (kako ,es%ar$esu paše)' a samo malo posumnjamo a $o #nai' a se

+%ogi$o' ergo sum- u#me u anali$iki ob#ir' pa bilo i samo površinski gleano' kako ko me$oološke

perspek$ive vi"enja' is$o $ako i na samoj suš$ini in$erpre$a$ivnog naela' po ijim svje$lom se ona kao

$akva i priobija' i ra#vija.

Gjelovi$o vi"enje +mislim' akle pos$ojim- u po$punos$i se oslanja na vrs$o +Fa- koje i#vire i#

glagola +mislim-' akle +Faa#um-' posma$ran je kao jeina au$en$ina +realnos$- koja je ogovorna

na prvens$venu o%jenu i na onošenje eini$ivne oluke. 9a rugim rjeima' pojam +Faa#um-' ija

ek#is$en%ija nam se o$kriva i pres$avlja kao jena +aksioma$ska is$ina-' pokušava nas ubjei$i a nijeo$vorena prema bilo kojem $umaenju i# vana. Fer' sve prema ,es%ar$esu' logiki je sasvim nemogu!e

prona!i nain #a supro$s$avljanje' is$o kao š$o je nemogu!e i i#misli$i argumen$ pa njime s$avi$i po

sumnju ek#is$en%iju +a#uma-' i sve $o i# samog i jenos$avnog ra#loga š$o su i +negiranje-' i

+po$vr"ivanje-' irek$an plo njegovog jelovanja.

O svega $oga š$o smo ve! naveli' proi#la#i a sama eg#is$en%ija pojma +Faa#um-' jes$e ujeno i

glavna +osnova-' ili jeina +$emelji$os$- na kojoj je poignu$ i o ega se sar&i' anas mnogo po#na$i

pojam po na#ivom solipsizam' #apravo' kao irek$an ogovaraju!i sinonim #a $ermin monologizam

na la$inskom. 3koliko se posma$ra njegova suš$ina' ovakva +$emelji$os$- je us$vari neu$emeljena skro#

i po$puno lišena same +on$ološke s$ruk$ure-. /e is$o $ako' ona je veoma aleko o +krajnje$emelji$os$i- na kojoj se oslanja' i po ijim svje$lom ek#is$en%ija +Faa#um- se pres$avlja kao

+$emelji$os$-' š$o nam se u %jelos$i $opi i raspršava i kao pojam' pa i kao samo sva$anje i$ave

gra"evine na kojom se poi&e i$av kar$e#ijski paraoks monologi#ma.

Preaju!i se u po$punos$i i sasvim be#uslovno objašnjavanju na osnovi naela' poš$uju!i i pos$upaju!i

prema prin%ipima me$oologije i meaniki #akoni$os$i' samo s$anje i jelovanje $akvog binoma

ovjeka#um' posma$ran je kao jeina i ravnoušna +realnos$-. a $aj nain ,es%ar$es nam vrlo

vješ$o ili mo&a sasvim naivno' #aobila#i nei#bje&nu io$omiju subjeka$=objeka$' š$o ovje $reba a

#nai' a uopš$e ne u#ima u ob#ir samu vojnu eks-istenciju akle ovoi #akljuke be# prisus$va

li!noga i sebe prilikom samog ak$a ra#mišljanja.

eš$o malo i#rii$ije gleano' on i#bjegava ljusko vojno ueš!e ili još bolje reeno' #aobila#i

on$ološku suš$inu ovjeka' š$o je ra#araju!e #a samu %jelinu i ispaa slino kao ka se i# voe i#ba%i

kiseonik ili voonik' svejeno' na kraju niš$a ne os$ane. ,es%ar$es u svojoj $eore$skoj paraboli ne

primje!uje ili ne priva$a ovjeka kao +subjek$-' a is$ovremeno ko is$og pro%esa ra#mišljanja' ne

priva$a ga ni kao +objek$- (u kojeg oslovno sumnja)' i sono $ome' ne pravi ra#likovanje i#me"u

+subjek$a- savjes$i i +objek$a- savjes$i' i#me"u mislilakog +Fa- i misle!eg +Fa-' i#me"u negiraju!eg



+Fa- i po$vr"uju!eg +Fa-.

7aobila#e!i lako!om i$avu io$omiju ljuske naravi koja je gra"ena (s$vorena) o oi$i kon$ras$a i

oš$ri supro$nos$i' $e is$o $ako sa skro# ra#lii$im i supro$nim pra$e!im in$eresima' on s$avlja u velikoj

nape$oj nei#vjesnos$i upravo me"uljuske onose uop!e. 7nai' negiraju!i $ako sve ra#lii$os$i š$o

ine neoponu gra"evinu #a ravno$e&u i prironu po$rebu #a #akljuak unu$ar ovjeka' o koji#apravo po$ie i obija se obar io sirovine #a gra"u onosa me"u ljuima' ,es%ar$es $ime #aobila#i i

+krajnju suš$inu-' ili oslovno reeno +krajnju $emelji$os$- ovjeka.

/akva lagran$na neopre#nos$' mo&a i slijepa naivnos$' ili valja namjerno us$rojena volja' ovoi o

olunog pori%anja same +on$ološke s$ruk$ure- na kojoj se $eore$ski i u#i&e' i prisvaja i$ava svra

njegove viljivos$i kako na pojein%a $ako i na i$avu #ajeni%u. /e na $aj nain' s$avlja ovjeka ispre

jenog skro# pli$kog +a$opijskog- vi"enja' unu$ar jene krke ku!e be# $emelja' sa $raljavo

isparljivim #iovima i sa labilno e$erinim krovom' koji ako bi se samo malo jae kinulo pao bi $i na

glavu. sve $o' ,es%ar$es je ponuio ovjeku kao posebno sigurno pokrovlje' š$o ne #nai niš$a

rugo' osim' upe$lja$i ljusko bi!e u be#na"u line i gus$e magle.

On$ološki paraoks na kojem se oslanja %ijelo njegovo monologijsko $eore$sko vi"enje' bilo a je $o u

ma$erijalne svre' ili spiri$ualnom orma$u' jasno nam uka#uje na nemo! i nemogu!nos$ ovjeka a se

pos$avi i pres$avi preko jene monologijske realnos$i. 7apravo' ovjek mo&e bi$i' š$o u sluaju

njegovog #ravs$venog obros$anja on i jes$e +uni$e$-' onosno +jeins$veno-' ali samo +jeins$veno-

bi!e' bi!e koje se poka#uje kao sjeinjenje pojenako va&ni en$i$e$a' ali ne i kao neosporivi oka# i

suš$inska po$vra same jednoće' ni$i kao pres$ava par%ijali#ovane %jelinske Feini%e.

9am ovjek u %jelovi$om jelovanju o naji#ra#i$ije svjesnos$i pa sve o uboke nei#vjesnos$i' be#

ob#ira ali negira ili priva$a' on jes$e i &ivi samo kao jean +ijalog-. 3 bilo kojim uslovima iokolnis$ima' bilo u onosu sa sobom ili sa #ajeni%om' #na$no prije nego je u s$anju a o#nai jenu

ormu komunika%ije' on je prije svega +ijalog- koji o#naava jenu svoju ormu bi$s$vovanja. Po

is$om mjerom kao š$o o#naava svaki rugi eg#is$en%ijalni nepromjenljivi moali$e$' o#naava i $o' a

je ovjek u svakom sluaju jena s$vorena i pojenako va&na ak$ivna +vojina-.

7apravo' sva s$vorenja u nei#mjerno širokom bi!u (univer#umu) imaju jenu #ajeniku svojinu' svi

su s$voreni i unksionišu kao nera#vojna vojina. #u#e$ak ljuskog bi!a jes$e u $ome' a osim š$o

unk%ioše kao vojina' on je oboga!en sa jasnim #nanjem i sono $ome' sa širokom sloboom

biranja' kao i sa bis$rom ogovornoš!u' sve prema #nanju i pre$varanja $og #nanja u slobou. ,a'

ovjek kao i sva ruga bi!a jes$e +vojina-' ali sasvim posebna u ve#i sa svim rugim bi!ima' jer #ara#liku o rugi' ljusko bi!e je +#nabi!e-' š$o #nai' a je u svakom sluaju sasvim svjes$an na

ore"eni $renu$ak polaganja lini rauna.

aš #a$o' s$voren upravo kao +ijalog- ovjek je $aj koji #na a je nemogu!e o$%jepi$i o %jeline neki

svoj priori$e$ na raun bilo koje s$rane a a ruga s$rana os$ane skro# iskljuena. 7bog jasno!e

uševne spo#naje u ver$ikali osje!aja i evie$ne jasno!e ra#uma u vooravnom svije$u' ovjek ne

pris$aje o$%jepi$i samoga o sebe' a bi $ako pokušao os$var$i primjenu neke monologijske me$oe.



ak i $aa' kaa je men$alni bolesnik ne mo&e i#bje!i i nemogu!e je prekinu$i ijalog (kako bi neki

#apani $eore$iari $o $jeli)' pa i kaa ovjek i#vrši samoubivs$vo $o nikako ne #nai a on prekia

ijalog' jer u najpros$ijem smislu' oma poslije $oga on nije u s$anju a primijeni +monolog-.

,a bi os$vario neki +monolog-' ovjek nema rugog i#bora osim a se u najmanju ruku' ragmen$arno

pre$vori u na i!e' š$o je on$ološki' eg#is$en%ijalno i epis$emiološki nemogu!e. Fer i u nekojipo$e$ikoj mogu!nos$i' kaa bi se prema pre$pos$avki esilo $akvo nevjerova$no ešavanje' akle'

pois$ovje!ivanje ovjeka sa na i!em (o&e mi opros$i)' ponovo bi ga s$avilo pre po$rebom a

i#a"e sam i# sebe' sa %iljem a bue u polo&aju sva$i$i sebe i ope$ sebe obuva$i$i sva$anjem. eš$o

$ako' u ovom sluaju bi #nailo' a se upravo $aj nemogu!i i#la#ak i# sebe' poklopi sa i#laskom i# i!a

i prela&enjem u ebi!e' #nai i#le$ u nekim nepos$oje!im imen#ijama kako #a našu javu' $ako i #a

našu maš$u.

u sluaju kaa $o oluno negira' ili kaa o $ome nema $akve mogu!nos$i a ar$ikulira #nanje' ovjek

je ipak jean ijalog' prije svega' u svjesnos$i o svom eg#is$en%ijalnom #naenju' i rugo' u svjesnos$i

o svom onosu sa i!em. upravo ovakva eg#is$en%ijalna ijaloška svjesnos$ jes$e i $emeljna posebnos$ koja ini ovjeka u po$punos$i ra#lii$im o rugi s$vorenja. ovjek' rai $akve svjesnos$i'

ni u jenom sluaju nije jenos$avno samo pros$a objek$ivna prisu$nos$' ni$i je samo jena objek$ivno

prisu$na realnos$' kao š$o se $o ešava ko os$ali s$vorenja. Onosno' #na$i ogovore #a +š$a<-'

+#aš$o<- i +kako<-' nije is$o kao i ne #na$i $e ogovore' jer u $im pi$anjima u suš$ini ogovora je

pojenako va&an i kvali$e$' i kvan$i$e$ s$anja.

7a ra#liku o svi rugi s$vorenja' ovjek je prisu$an kao i#ra#i$o ovojeni +on- koji je po$puno

svjes$an onoga š$o +je-' kao jean + "a-sein- a je uI' ovje kao lina $opologija ( "a)' ali i #a

samo i!e unu$ar (#ein)' i u svemu $ome on jes$e u #naku pros$ora i vremena gje #au#imaju mjes$o

sva pi$anja i ogovori' kao i sva is$ra&ivanja i o$kri!a oko i!a. 9vo #nanje ove ijaloške inamike jei#gra"eno na $eleološkom sva$anju o ogranienom pros$oru i vremenu naspram jene ruge

s$varnos$i van vremena i pros$ora.

3 svemu š$o se oga"a unu$ar i oko nas mo&e se $ako"er i primje$i$i' i #akljui$i a je ovjek sam po

sebi jean $rajni i vrlo gus$ +ijalog-' $e a uop!e nije u s$anju oreknu$i se jaki' veliki i vrlo va&ni

ampli$ua unu$ar sebe' bilo $o u epis$emološkom ili esa$ološkom smislu. s$o kao š$o je nemogu!e a

se i#bjegne jaki sukob i veliki $ru #a pomirenje i#me"u $jelesnog=ma$erijalnog=i#ikog s jene i

uovnog=ra#umnog=me$ai#ikog s ruge s$rane.

?varenje $og +ijaloga- u sebi je us$vari' ne samo iskrivljenje jene o&ans$vene ravno$e&e unu$ar ioko nas' ve! prije svega' oš$e!enje jenog poarenog po$en%ijalnog ljuskog +uni$e$a-' i $o ne samo

kao pojeina%' ve! i u #ajeni%i onosi nei#mjerne š$e$e. sono $ome' $ako neš$o pos$aje i ra#log #a

o#biljne eorma%ije ne samo ovjekove po$punos$i lino' ve! i u onosu sa svim rugima. 3kra$ko

reeno' $ako neš$o je jena opasna pa$ologija' svje$ska pa$ologija #a koju ve! nije po$rebno $ra$i u

$eks$ovima Dreua (Droj)' jer je ovoljno samo a ba%imo jenos$avan pogle' makar i površinski' na

oga"anja i kre$anja u našem vremenu' primjeri su sasvim bli#u. 3pravo' i sam pokušaj a se pokvari

+ijalog- uinio je a pa$ologija sjene ukrš$eni nogu svua oko nas' svejeno railo se o grubim



posljei%ama u ormi ma$erijalnog monologi#ma' ili se railo o $murnim smu$njama i# aosa

spiri$ualnog monologi#ma.

na kraju' ovjek je jean +ijalog- u is$om vjerskom smislu' bilo a se rai o %jelokupnim onosima

u pros$oru i vremenu' ili se railo o krajnjem %ilju njegove ogovornos$i. Gjelovi$o o$kri!e i pres$ava

9$vori$elja usmjerena ka s$vorenjima #asniva se na ovom eg#is$en%ijalnom svojs$vu' koje je u is$ovrijeme va&no a $ako"er i po$en%irano' bilo a se rai o %jelini objave' ili o e$aljima' ljusko bi!e je

uvijek ijalog. 9$vori$elj svi bi!a' ovjeka je s$vorio ne u jenoj' ve! u vije gus$o uple$ene i svjesne

imen#ije' iji +uni$e$- jeins$venos$' ormira samu suš$inu ljuske priroe' i $o sa vije vrlo lako i

jasno primje$ljive grupa%ije' $jelesno=ma$erijalno=i#ike i uovno=ra#umno=me$ai#ike' koje i#vorno

nisu ni sline po priroi' ni$i su sline u seri in$eresa' a nisu sline ni u prenos$ima koje pobu"uju

ko ovjeka.

*leano i# ovog ugla' svako o$kri!e 9$vori$elja prema ovjeku se osvr!e na ove vije imen#ije i $o

is$ovremeno' nika nijean osvr$ ne va&i samo #a jenu' upu!uju!i nas $ako u prava% nu&nos$i

me"uonosa unu$ar sebe' kao i na o$varanja prema ogovaraju!im krugovima sa jasno ra#lii$imin$eresima i #bli&avanjem svega š$o se me"usobno bui i pouara. 9av ovjekov $ru mo&e se sves$i

na pravenos$ or&avanja ravno$e&e' #nai' sa velikim +#aš$o i kako-' a voimo rauna o svim

oblas$ima koja obuva!aju $jelesni=ma$erijalni=i#iki sa jene s$rane' i a se is$ovremeno njeguje

uovni=ra#umni=me$ai#iki sa ruge s$rane' a is$o $ako i obrnu$im reoslijeom. ai or&avanja

ravno$e&e' %jelokupna ljuska ak$ivnos$ mora se ovija$i po jenim uslovom: a se ne omalova&i

nijena o spomenu$e vije oblas$i' i $o sve o $anki ni$i ljuski sva$anja' kao i o njiove

najpros$ije enomenološke primjene.

+,ijalog- u svojoj suš$ini nije samo jena $rajna prisu$nos$' on je i obave#no ra#likovanje va en$i$e$a

kao i inamina ljuska orma +o$varanja-. Po svojoj gra"i ovjek je u mogu!nos$i i a ugro#i svojuravno$e&u pu$em neke ak$ivnos$i usmjerene ka linoj priori$e$noj oblas$i' $e is$om mjerom smanji$i je

na rugu s$ranu' ali $o ne #nai a je $ime i#bjegao ijalog. ovjek je uvjek' u svakom $renu$ku

vosmjerno o$varanje prema vojini' bilo kaa njegovo su"enje $e&i ka jenoj grupi in$eresa s jene'

ili ka rugoj supro$noj s$rani. ,rugim rijeima' uovoljavanje jene s$rane ne #nai a se mora i#vrši$i

na š$e$u ruge' jer ka jenoj s$rani ajemo priori$e$e mi $e&imo na njenom kvali$e$u' ona ruga

s$rana relek$ivno obija na kvan$i$e$u' i obrnu$o.

7apravo ljusko bi!e' prije nego i#grai mos$ove komunika%ije sa svije$om' prije nego se o$vori prema

rugima' svaki ovjek $reba ima$i' ili sagrai$i' ako i nema' is$ini$e i vrs$e mos$ove komunika%ije sa

rugim en$i$e$om kojeg on sar&i unu$ar sebe kao sas$avni io upo$punjene %jeline. ?ao $akav' ovjekmora a sva$i i a prepo#na nu$rinu samoga sebe' i sono $ome' ne samo a se $reba o$vori$i prema

rugom en$i$e$u koji posjeuje uboko unu$ar svog bi!a' ve! i a mu prela&e i a bue pripremljen

na obaranje ra#ni ieja' kao i a priva$a ili obara prijeloge usmjerene ka njegovoj ieji.

7nai' be# jenog $akvog o$varanja prema vlas$i$om +ja$i-' š$o ljuski us$vari ne samo a jesmo nego

ga nei#bje&no uvijek i nosimo u sebi' š$o se u ovom sluaju svoi na pravilo a be# i#granje i

negovanja $i ve#a koje grae i ra#vijaju +ijalog-' ne mo&e se o!i a os$varenja ien$i$e$a. 6juska



linos$ na $aj nain os$aje negje na pola pu$a' u mu$nim voama ileme gje joj je svaki brijeg alek i

neos$i&an. 9ve ovo $rebamo pojmi$i po vrs$im uslovom' a ako ne smirimo obje naše s$rane (+Fa

/i- unu$ar nas)' ne mo&e se o!i o o$varanja +mene- prema +$ebi-' š$o rugaije reeno #nai' a be#

$og o$varanja unu$ar sebe' ijalog sa rugima van nas sami !e bi$i nemogu!. /akva pojava je veoma

es$ enomen i i#ra#i$o uoljivo se mo&e primje$i$i u svim raspravama ruš$veni slojeva anašnji%e'

go$ovo u svim meijumima.

Prema naveenim $akama na koje smo se gore osvrnuli' mo&emo #akljui$i a ijalog ima

$rans%een$alno porijeklo' &ivu i jako in$e#ivnu raspravu vojs$va u nama' is$o kao š$o ima i punu mo!

olui$i i #akljui$i o svemu. Ali $rebamo naves$i a samo vojs$vo' i#iki je prisu$no ko svi

s$vorenja o najmanje es$i%e pa sve o univer#uma' o najmirnije saranje pa sve o sukoba

#vije#a. a#lika u vojs$vu me"u ra#nim s$vorenjima nije kvan$i$a$ivna ra#lika ve! je s$rogo

kvali$a$ivna. Primjera rai ako ko preme$a jeluje samo i#iko vojs$vo' ko &ivi bi!a ono je

prisu$no i i#iki i i#iološki' a kaa se rai o ovjeku vojs$vo obija posebno s$anje' jer ima oa$ak

ogovornos$i u sebi' $o jes$' ima mogu!nos$ sloboe a bira' $e kao $akvo' njegovo vojs$vo je' i

i#iki' i i#iološki' i uovno' š$o ga #apravo i ini ovjekom.

ovjek je po priroi u svemu jean ijalog. On ne mo&e bi$i nikako rugaiji' on ne mo&e ni bi$i ni

pos$a$i monolog. Oka se i#uava 9akespeareovo jelo' a $o #nai vrlo ugo' solili su nam pame$ a

je Hamle$ov govor +monolog-' i a je kao $akav mogu!' ali $o je #apravo samo ijalog' borba i#me"u

+Fa/i- unu$ar samog sebe' ijalog i#me"u ra#uma i uše Hamle$a. 7nai' ak i $aa' kaa ka&emo a

on +govori sam sa sobom-' koris$imo samo jean me$aoriki i#ra#' jer us$vari' go$ovo u svim

je#i%ima obro po#na$i i#ra#' +govori sam sa sobom- se onosi na vije %jeline obuva!ene u

+ijalogu-' nika na jenu.

,akle' u ovom i#ra#u rijei +sam- i +sobom-' obuva!aju posma$ranje sebe oima rugoga i kao rugi pres$avlja nam se sa sasvim rugaijim vi"enjem i sva$anjem. 7nai subjeka$ ovjek i#la#i +van-

sebe preko mišljenja i je#ika (govori) i posma$ranja na sebe kao na neki +objeka$+' kao na nekog

rugog. Pa i sami i#ra# +po#najem sebe- oslanja se iskljuivo na jean $akav pokre$' #apravo' ko

jene vrs$o ijaloške orme i#me"u +mene- i +sebe-' š$o us$vari po$ie i i#liva se preko spomenu$e

$rans%een$alnos$i' a osniva se na is$om spomenu$om pravilu +i#laska- van +sebe- preko ra#mišljanja i

je#ika (govora).

i$avo ljusko bi!e je usmjereno prema rugima i rugaijima' pojein%ima i #ajeni%i' nainom

kojim on sva$a i primjenjuje svoje #nanje i slobou' i $o sve rai oka#ivanja svog ien$i$e$a' koji se

os$varuje preko rugaiji pojeina%a ali uglavnom preko #ajeni%e. 3 svemu $ome ijalog sarugima #a ovjeka je #apravo klju #a o$varanje svoji vremenskopros$orni vra$a' a bi svojim

jelovanjem i pres$avljanjem vlas$i$i ieja i vi"enja +upo#nao sebe- preko rugi i rugaiji' i $ek

poslije on !e o#voli$i ili name$nu$i rugima a ga sva$e. 8$o $reba a #nai' a ovjek' jean obar

io ijaloga sa rugima' usmjerava ka sebi i $ime upo#naje samog sebe' š$o nam ovje aje mogu!nos$

#akljuka a' prije svega' ovjek jes$e i os$aje uglavnom ijalog unu$ar sebe i sa samim sobom pa $ek

#a$im' kao jasan ien$i$e$ on mo&e bi$i #reo #a ijalog ispre rugi i sa rugima.



Osnova ili $emelj na kojem je ijalog pos$avljen i vir$ualni pros$or gje se on ra#vija' nije ni u jenom

sluaju slinos$' nije ien$inos$' nego uvijek ra#lii$os$. 3koliko u $oku komunika%ije sa nekim

rugim primje$im njegovo +ja-' i is$og se $renu$ka po$ruim a ga upo#nam' sva$im i savlaam' pa ga

promjenim u neko rugo s$anje' neš$o ien$ino i sasvim blisko mome +ja-' ona $u i o $og $renu$ka

nema više niš$a o ijaloga. ,ijalog se ra"a o +ja$i-' i#me"u +mene- i +rugog- kojeg imamo u

našoj prironoj suš$ini' pa se i#ra&ava i nala#i svoj viljivi i#ra&aj bilo a je $o i samo onajeg#is$en%ijalni u komunika%iji' koji je jean o oblika ijaloga' ali ne i jeini' i#me"u i#ikog +ja- i

i#ikog +$i-.

8$o se $ie +is$orije spasa- ovjeka' koja ne samo a jenos$avno poinje ve! se i ra#vija' i obija

&ivo$ o oga iskljuivo kao +vojina-' i mislim a je $o glavni i suš$inski oga"aj koji se $reba i mora

ob#nani$i a ovjek lakše i jasnije o"e o svog ljus$va. 9pašavanje ovjeka u suš$ini nije niš$a rugo

osim ouvanje' obave#ni s$alni ra#vi$ak i obnova jenog +ijaloga- unu$ar sebe' jene prisu$ne

beskompromisne ak$ivne +vojnos$i- o kompromisa preko is$ine' suš$inski uvijek krea$ivnog i

jelo$vornog s$anja i#me"u nei#bje&nog +ja$i-' ali uvijek u ve#i i bliskoj saranji sa is$inom koja

po$ie o oga.

9vo spašavanje ovjeka i ovjeans$va ne $e&i ka njegovoj promjeni u +jeno-' ve! se $ra&i a se o

njegove prirone vojine pos$igne +uni$e$- +jeins$vo-' i sve $o u okviru armonije koja je mogu!a

samo preko +vojine-. 3bje"en sam u $ome a u anašnjem vremenu vlaa najprljavija perver#ija'

najneljuskija ieja' ako ne najlu"a ali nije uvjek pros$o samo lua ieja a se ovjek promijeni u

+jeninu-' i sono $ome' u jenog +neovjeka-. o' $reba is$a!i a i kao +neovjek- ljusko bi!e ne

pres$aje bi$i +ijalog-' on nas$avlja a bue ijalog' ali sa i#u#e$kom a se rai o jenom pokvarenom

ijalogu o kojeg uvijek i svugje svaš$a mo&e ispas$i. /akvo s$anje pokvarenog ijaloga pravi o

ovjeka $empiranu bombu koja' ako je bue r&ao u sebi' uniš$i$ !e ga' kao š$o se $o esilo sa mnogim

umje$ni%ima samoubi%ama' ili ako $u $empiranu bombu ba%i rugima o$vori$ !e grne rane ljuskomrou kao u primjeru Aola Hi$lera.

+Fean- je samo *ospoar svje$ova' jeino je og po$pun sam po sebi' #a sebe i sa sobom. On je

po$pun o $e mjere a se ne mo&e nikako ni pos$avi$i' ni$i os$vari$i' i nikakvog pros$ora nema #a

ra"anje +vojine-. ak ni preko %ijele ljuske maš$e ne mo&e se ni i#misli$i vojina' a ija bi $eore$ska

prisu$nos$ pokvarila $emeljni kon%ep$ +po$punos$i-' os$avljaju!i sasvim o$voren pros$or ijalek$i%i.

,akle' sve ono š$o u svome pos$ojanju sar&i ijalek$iku $ano nam uka#uje a se #apravo rai o pukoj

nepo$punos$i' i a se sav pokre$ i inamika ve#ana #a nji oga"a' iskljuivo rai po$en%ijalnog

upo$punjavanja. ,rugaije reeno' $amo gje ima nepo$punos$i uvjek ima i ijalek$ike' ali nikako i

supro$no.

Ovo je mislim' i glavni eek$ Hegelovog sis$ema i njegovi pokušaja avanja ra#umu o&iji

svojs$ava. ovjek je #ais$a ijalog' on je s$varno jeno +ja$i-' ali $o ne #nai a on jes$e i +armonija-'

ili a mora bi$i i armonija' $o bi #nailo bi$i u $rajnom s$anju sre!e. On mora bi$i i ne mo&e nebi$i

ijalog' a ne mo&e bi$i i armonija jer ona je samo ve#na $aka oba ljuska moali$e$a i kao $akva

o&ivljava se u uskim grani%ama $renu$ka' barem po ovosvje$skim #akonima i mjerilima. A valja is$a!i

a je i sam konlik$ jena orma ijaloga' i sve ok primje!ujemo pos$ojanje konlik$a po$vr"uje se i



prisus$vo nei#bje&ne +vojine-.

3 anašnji%i uglavnom je ak$ivan i vlaa $ano ovaj oblik +ijaloga-' ovakav agresivan i

sukobljavaju!i nain pris$upa prema rugima o kojeg se s$vara konlik$ koji $ako gus$o jeluje u

našoj nape$oj sreini i ao$inoj svakonevni%i. A $akav konlik$ se ra"a skriveno' ali ne i samo

skriveno upravo kao re#ul$a$ poreme!enog ijaloga u sebi' kao posljei%a s$alnog konlik$a kojegimamo unu$ar sebe i sa samim sobom.

a&alos$' u anašnjem vremenu slijepo vjerujemo a je jeina orma okonavanja konlik$a' samo

jenos$rano vo"enje i grubi jenos$rani eek$ ijaloga' š$o u suš$ini #nai poni&avanje ili po$puno

uniš$enje onog rugog i rugaijeg koji je pre nama' be# ob#ira na unamen$alni' osnovni #akon a'

be# rugog i rugaijeg ne bi bili u s$anju a oreimo bilo š$o o sebi' ni ko smo' ni š$a smo' a ni

kakvi smo.

,ijalog' ne samo a je os$i&an #a svakog' ve! je njegova neos$i&nos$ nemogu!a' #a svakog

pojeinano' #a sve si$ua%ije' be# ra#like. e pos$oji nijean nain i#bje!i ijalog' ak i $aa ka neko polui ($o samo kvari kvali$e$ ijaloga)' pa i kaa se esi samoubis$vo (a $o je najgori nain nas$avka

ijaloga)' jer ovjek ne mo&e i#bje!i sebe i svoju ljusku prirou' pa ak se ne mo&e ni pre$vara$i' š$o

#nai' a i#bjegavanje ijaloga nije mogu! pos$upak.

?ao š$o smo i gore naglasili' pres$a$i sa ijalogom #nai i#manipulira$i i!e' š$o je nemogu!e' jer a bi

$o uraili' moramo prvo i#a!i van njega' u ebi!e' š$o suš$inski ini is$o ljusko ne#nanje be#

po$rebni #naka #a orijen$a%iju ra#uma i be# ljuske mogu!nos$i a se o"e o nekog #akljuka. 9ve

ovo ukupno upire prs$ na ijalog kao jeino polje #a nei#mjerno o$varanje' is$o kao š$o nam uka#uje i

na naše ljuske grani%e. ovjek nije bio ijalog' ovjek jes$e ijalog' ovjek ne!e bi$i ijalog' ovjek u

bi$i jes$e ijalog i $akav !e os$a$i sve ok je na ovom svije$u. 9asvim neovisno o pros$ora' u svojoj prošlos$i i svojoj buu!nos$i ovjek je +u- ijalogu' bivaju!i $ako"er i u saašnjos$i in$en#ivni ijalog.

$$p:==JJJ.bosnja%i.ne$=prilog.pp<piK552LM

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=55293

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=55293

Documents

Dijalog to Je Čovjek