TOLERANCIJA JE VAŽNA ZA DIJALOG I SARADNJU

Podržano od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori

Živimo u multikulturalnoj sredini i naviknuti smo na suživot, na multikonfesionalnost, na pluralizam. Crna Gora kao multinacionalna država opstaje vjekovima, u njoj traje heterogena zajednica Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata, Roma i drugih. Narod na ovim prostorima bio je svjedok raznih epo-ha, mirnodopskih, huškačkih, ratnih, ali srećom, društvo u Crnoj Gori danas bi se moglo opisati kao toleratno, i mirno, u znatnoj mjeri oslobođeno nacio-nalnih i etničkih stereotipa i predsrasuda i otvoreno ka evropskim vrijednostima.Crnogorsko istorijsko i kulturno nasljeđe, sinonim su i za prožimanje različitih civilizacija koje su kroz vri-

jeme ostavile mnoštvo tragova na ovom prostoru. Na raskršću kultura i konfesija razvijale su se duhovne vrijednosti Crne Gore, ali na način da takvo raskršće stvara jedinstvo, a ne podjele.

Najveći broj današnjih zemalja je kulturno hetero-gen. Po nekim procjenama, u svijetu postoji oko 600 jezičkih i 5.000 etničkih grupa. Za samo nekoliko ze-malja može se reći da njihovi građani dijele isti jezik i da pripadaju istoj etnonacionalnoj grupi.Očigledno je da u takozvanim pluralističkim društ-vima, koja su oštro podijeljena po religijskim,

ideološkim, jezičkim, kulturnim i etničkim osnovama, kao što je Crna Gora, vladavina većine nije adekvatan mehanizam političkog sistema, jer navedene grupe mogu se osjetiti isključenim i diskriminisanim i može se izgubiti osjećaj za odanost državi. Dakle, većins-ka demokratija i duga vladavina većine u društvi-ma koja su duboko podijeljena, dovodi do diktature većine i građanskih razdora, a ne do demokratije i etnokulturne pravde. Stoga, Crnoj Gori kao multina-cionalnom i multikulturalnom društvu potrebna je konsenzualna demokratija i mehanizam uravnoteža-

vanja. Međutim, obrasci ravnoteže u značajnoj mjeri su postali i stvar političke kulture. Riječ tolerancija dolazi od latinskog glagola tolerare što znači „trpjeti“, „podnositi“. U socijalnom smislu, tolerancija označava stav prema nekome ili nečemu ili način postupanja s ljudima, idejama ili stvarima, koji u najmanju ruku dopušta ravnopravno postojan-je tih ljudi, ideja ili stvari.U razvijenim i civilizovanim društvima toleriše se i cijeni različitost među ljudima. Tolerancija prema ra-zličitostima podrazumijeva prihvatanje drugih takvih kakvi jesu, zajedno sa svim njihovim manama i vrlinama. Ako društvo teži takvim oblicima ponašan-ja i njegovanju vrijednosti, onda je važno poučavati djecu od najranije dobi.Istraživanja pokazuju da su učenici koji su bili ukl-jučeni u program usmjeren na prihvatanje različitosti bili tolerantniji prema ponašanju drugih učenika te

su bili zadovoljniji druženjem u školi, za razliku od učenika koji nijesu pohađali taj program.Budući da djeca uče posmatrajući osobe iz svo-je okoline i na taj način usvajaju određene obrasce ponašanja, važno je od najranije dobi biti dobar prim-

jer djeci. Prije polaska u školu, dijete uči od roditelja koji utiču na njega jer su mu uzor. Takođe, dijete uči i iz svoje okoline. Ako samo na jednom jedinom polju naiđe na primjer nesnošljivosti, egoizma i nerazumi-jevanja, ono će takvo stajalište zauzeti i u drugim po-dručjima društvenoga života.

Svaki čovek želi da živi u zajednici, u ljudskom društ-vu u kome se osjeća prihvaćeno i cijenjeno. Da bi se neko tako osjećao potrebno je da od drugih ljudi dobija potvrde da jeste prihvaćen i da ga drugi vide kao vrijedno ljudsko biće. Potrebni su mu ljubav i poštovanje.Ljubav je osjećanje koje se uglavnom pokazuje i doživljava u intimnom socijalnom krugu, dok se izvan ovog kruga, u javnosti, izražava poštovanje. Izgleda da kod nas postoji velika razlika između intimnog i javnog. Većina ljudi se osjeća dovoljno voljenima od bliskih osoba, dok upravo u javnosti, u svakodnev-noj komunikaciji sa osobama sa kojima nijesu bliski, ne doživljava da je cijenjena.Poštovanje osjećamo prema onim ljudima za koje oc-jenjujemo da imaju neku osobinu koju mi visoko ci-jenimo. Što neko više cijeni datu karakteristiku druge osobe, to je snažniji njegov doživljaj poštovanja pre-ma njoj.Problem je i kada neko ne razlikuje poštovanje, koje je pozitivan odnos, od strahopoštovanja koje je neg-ativan odnos. Strahopoštovanje je vrsta straha zbog kojeg se neko ponaša kao da poštuje samo da bi spriječio agresivnost druge osobe. Zato nije rijetko da neko zastrašuje druge iznuđujući „poštovanje”.Sve to čini da je potrebno da vratimo uljudnost, ljuba-znost i poštovanje u javni život, kako u medijima tako i u svakodnevnoj komunikaciji. Najbolje sopstvenim primjerom, ali i jasnom osudom neuljudnog javnog ponašanja.

Toleranciju je UNESCO 1995. godine definisao kao:“Tolerancija je poštovanje, prihvatanje i uvažavanje bogatstva različitosti u svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zas-novana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmoni-ja u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je takođe politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.”

Bogato iskustvo zajedničkog života, kulturnih i vjer-skih različitosti u Crnoj Gori treba da bude podsticaj da afirmišemo međusobno poštovanje i razumijevan-je, uvažavanje, otvorenost prema drugima i život sa drugima i drugačijima - to je garancija za uspješnu budućnost u Crnoj Gori i na Balkanu.

Podržano od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori

Radio emisije možete poslušati na www.mladirozaja.me, a teme radio emisija su: 1. ”Multikulturalizam”, 2. ”Tolerancija je važ-na”, 3. ‘’Primjeri čojstva/pomaganja u ratovima’’, 4. ”Interkul-turni dijalog i saradnja”, 5. ”Pomirenje i izgradnja održivog i trajnog mira”, 6. ”Međusobno poštovanje i razumijevanje”, 7. ”Međukulturna saradnja i zaštita kulturnog nasljeđa”, 8. ”Aktiv-izam mladih za bolju budućnost.”