1

Dijelovi knjige i članci o Oschman-ovom modelu Inteligentnog tijela.Web stranica: http://www.rebprotocol.net/oschmanintelbody.pdf

Sadržaj:Prvi dio;2003. Energijska medicina u terapeutici i ojačavanju ljudskih učinaka

Opis sa stražnje stranice knjige: str.Pregled knjige, Maurie Pressman, str.Odabrani izvodi iz knjige, str.

Drugi dio2000. Energijska medicina: Znanstvene osnove (izvod sekcije 16.7 iz Warren Prvi dio REB

Filozofija, Teorija i istraživanje koje je prethodilo) str.

Treći dioČlanak: Oschman: “Inteligentno tijelo”, strana

Četvrti dioČlanak Albert Szent-Győrgyi: “”Ulaženje u živu materiju za samousavršavanje”, strana

PRVI DIO

Oschman, J. (2003) “Energy Medicine in Therapeutics and Human performance”, ButterworthHeinemann# = element, izvadak ili broj selekcije

#1. Sa stražnjih korica

Postoje li granice potencijalu ljudskog tijela za liječenje i fizičke učinke?

Tijelo primijenjuje regulacijske krugova za održavanje visoke razine funkcionalnosti za liječenje iliostvarivanje optimalnih učinaka. Bolesti i povrede obuhvaćaju regulacijske krugove. U svompionirskom tekstu, Oschman opisuje komunikacijski sustav velikih brzina u ljudskom tijelu, kojeispituje i odgovara na energijsku okolinu. Taj je komunikacijski sustav podloga sustavnomkooperativnom učenju o načinu kako ostvariti bolje rezultate kao terapeut, izvođač ili ostvariti timrastućih kooperativnih interakcija unutar mreže koja doseže do svih dijelova tijela i utječe na svesustave.

Energijska medicina u terapeutici i ljudskim postignućima istražuje potencijal ljudskog tijela inspiriranizvanrednim rasponom izvora iz fiziologije i biofizike pa do primjera iz domene spontanog izliječenja,te izvedbi izvanrednih atletičara i umjetnika, borbenih vještina i različitih kontemplativnih i spiritualnihvježbi. Tekst se čita kao detektivski roman, prezentirajući tragove, koji su besmisleni sami po sebi, nootkrivaju logičke mustre kada se promatraju zajedno. S novim perspektivama i teorijskim modelima,knjiga nudi načine izravne primjene tih koncepata – praktički i klinički. Primjene uključuju tretiranjetrauma svih vrsta kao i poremećaje kretanja uključujući i paralizu. Koncepti otvaraju nove kartenesvjesnog, intuicije i uvida – predmeti koji su prethodno smatrani preteškim ili nepreciznim zaznanstveno istraživanje.

Nudeći uzbudljive, prosvjetljujuće i praktične uvide, “Energijska medicina u terapeutici i ljudskimizvedbama”:• pruža razumijevanje prirode energijske medicine istražujući znanost i opće iskustvo• objašnjava kompleksne znanstvene koncepte na živopisan način lagano shvatljiv• povezuje apstraktne teorije s praktičnim primjenama• pristupa tehničkim detaljima načinom koji omogućava čitateljstvu različih predznanja i dubina

iskustava izbor primjerene razine pristupa• uključuje detaljne referencije do vodećih istraživanja i vremenski provjerenih studija koje daju

najbolje zaokružene perspektive vezane za temu.

2

Knjigu je napisao dobro poznati i visoko respektirani autor u ovom kompleksnom i emergirajućempodručju istraživanja. “Energy Medicine in Therapeutics and Human Performanci” je idealna za svezainteresirane za terapiju polaganjem ruku na tijelo te za ostvarivanje vrhunskih izvedbi.

#2 Osvrt: Maurie Pressman, M.D. Bridges: ISSSEEM Magazine, vol. 15, #2 2004. ljeto (stvarni datumlistopad 2004.)Maurie Pressmana možete kontaktirati pismom na 200 Locust Str. Apt 17B, Philadelphia, PA 19106.E-pošta: mauriedavid@earthlink.net

Živimo u vremenu značajne revolucije našeg mišljenja, realizacija, pogleda na Zemlju i Nebo, kao i nanačine funkcioniranja naših tijela. I sve je to zajedno sažeto ili je u najmanju ruku uključeno u ovojizvanrednoj knjizi istraživača i biofizičara James Oschmana, Ph. D. (doktora znanosti). Naziv knjige je“Energijska medicina u terapeutici i ljudskim ostvarenjima”. Odabrao je taj naziv zbog odnosa novefizike (otkrića kvantne fizike) prema terapeutici, koja je ograničena znanjima o energijama unutartijela, oko tijela i onoj energiji koju tijelu pruža terapeut. Relevantna je i za izvanredna ljudskapostignuća, gdje je poseban dio knjige vezan za pronalaženje svekolikog toka istančane i koherentneenergije. To je dobro poznati fenomen “ulaženja u zonu”.

Pisao sam o Oschmanu u ranijem članku, govoreći o dva sustava živaca (The Monthly Aspectarian,prosinac, 2001.). No ova sadašnja knjiga nadilazi njegovu prethodnu (Energy Medicine: The ScientificBasis). Oschman je prikupio ogromnu, istinski impresivnu listu referencija. Kao prvo, prikupljane suod 1990-tih, perioda u kom su biološka ili točnije rečeno biofizikalkna istraživanja raslaeksponencijalno. “Bio-fizikalni” znači kombinaciju dviju velikih kategorija biologije i fizike, pri čemubiologija preuzima nove aspekte i nova znaćenja područja koja je fizika promatrala, proučavala ispoznala kako su najmanje komponenete atoma, dualitet vala i čestice (hrvatksi je moguća kovanica -valica), tj. da materija može biti u formi čestice ili vala – op. prev.)

Oschman posebno naglašava postojanje sustava unutar tijela, zapravo najvećeg sustava, koga se nazivavezivno tkivo. To je ono što se uobočajeno naziva “pokosnica, hrskavica”, tetive ili fascia. Svaki organtijela, stvarno svaka stanica u tijelu je obložena poveznim tkivom (koje čini ovojnicu). Ono što jeotkriveno tek nedavno je zaista izvanredno. Radi se o činjenici, da se povezno tkivo proteže i unutarstanice, tj. stanične plazme i to je nastavljanje u formi mrežne strukture niti zvane “citoskeleton”(stanični “kostur”). To se protezanje nastavlja ulaženjem i unutar jezgre. Kakve su implikacije?Uglavnom potvrđivanje kontinuuma unutar tijela, holizam koga su zanemarivali naši znanstveni imedicinski istraživači. Neki dio tijela ne samo da zna što neki drugi tijela zna (ne samo svaka stanica,nego i svaka unutrašnjost stanice uljučivo s jezgrom) već i reagira na to.

Jednako je tako važno što se i svaka stanica u tijelu, svaka stanica unutar kontinuuma poveznog tkiva,svrstava, migrira, sanu sebe formira, vibrira elektromagnetskom energijom i formirajući tako drugisustav živaca! Time se ne negira niti ne zanemaruje dobro poznati živčani sustav koji počinje smozgom i proteže se leđnom moždinom u kralježnici do perifernih živaca. U stvari drugi je sustavkomplementaran, definiran i kao baza za akupunkturu, a djeluje istovremeno s centralnim živčanimsustavom. Taj drugi sustav posredovan poveznim tkivom je dio prastarog živčanog senzornogkompleksa (svjesnosti). To se vidi po reakcijama (odzivnosti) većine primitivnih organizama, kao štosu bakterije i protozoe. Ta su mala bića sposobna ispitivati okolinu, reagirati na okolinu kako bi sezaštitili, te istraživati okolinu kako bi pronašli hranu i ostalu podršku životu. Taj pradavnikomunikacijski sustav djeluje ispod i ispred centralnog i perifernog živčanog sustava.Implikacija takve svekolike strukture je postojanje holizma unutar tijela, holizma u kojem je svaki diopovezan sa svim ostalim dijelovima – trenutno i trajno. Svaki se dio prilagođava i najbolje se rezultat,uz smislu zdravlja i učinaka tijela, ostvaruje ako postoji najveća koherencija vibriranja ili tokova ilizajedničkog djelovanja.

Što više, otkrivano je, da gdje god je naš pristup (liječenju i razumijevanju funkcija tijela) bio pomoćukemije, kroz traženje prave kemijske reakcije i prave pilule, s kojom bi se sredile stvari, nije uspio jersu postojeće trajne reakcije bile uistinu elektro-magnetske. Postoji tijek unutar poveznog tkiva koji je20 puta brži od onog kroz centralni živčani sustav (zar samo 20 puta – op. prev.). Stoga postoji trenutnareaktivnost. To se primijećuje kada Oschman opisuje let muhe na trepavice oka. Treptanje oka je takobrzo, da zapravo ono što poručuje (posreduje) centralni živčani sustav znatno za tom rekacijomzaostaje.

3

Unutar tijela postoji takozvani piezoelektrični odziv. Čim je neko tkivo savinuto ili rastegnuto, dolazido provale elektriciteta što odmah kreira magnetsko polje. Mreža kojom se odvija tok elektro-magnetskog polja (svaku promjenu jačine struje prati promjena magnetskog polja, koja pak ponovnoizaziva promjenu električkog polja i tako brzinom svjetlosti u nedogled – op. prev.) je ujedno i bazaakupunkturnih meridijana. Ti meridijani podržavaju tokove energije, uključujući i one uključene uemocionalnim izražajima. Taj tok elektromagnetske energije je ujedno i baza za prijenos informacija tečak i evociranja kemijskih reakcija unutar tijela.

Taj elektro-magnetski tok je najjači (najbolji) kada je koherentan, u znaćenju da sve teče zajedno(zapravo svi valovi teku istofazno – op. prev.). To je zona izvanrednih ljudskih učinaka ili zona“izvanrednog ljudskog zdravlja”. Nadalje taj tok elektromagnetske energije ide i izvan tijela, kreirajućielektromagnetske valove čiji odraz nazivamo “aura”. Njihovo širenje nam omogućava osjet (ako sidozvolimo takvu osjetljivost) zdrave ili nezdrave okoline, dobre osobe ili ne tako dobre osobe. To jerazmjena s okolinom. To je ujedno i mogućnost primanja vibracija liječenja iz ruku Reiki terapeuta iliterapeuta koji polaže ruke na tijelo ili čak i namjera dobrog liječnika, nasuprot onih koji površno bezdobre namjere položu ruke u žurbi.

To novo otkriće ima šokantne implikacije na daljnje razumijevanje ljudskog bića i okoline. Ono jeobećavajuće za ljudsko zdravlje i zdravlje okoliša. Nudi predivno obećanje ispunjenja ravnotežeizmeđu ljudi i ljudskog društva, ravnotežu između ljudi i Zemlje pod nazivom ravnoteža razmjene sokolinom, pa čak i onu višu razinu ravnoteže koja se naziva “spiritualnošću”.

Odabrani dijelovi knjige iz 2003. “Energijska medicina u terapeutici i ljudskim učincima”

# 4 Sadržaj

Predgovor Karl MaretUvodPriznanjaProlog

Pionir čijoj je ideji “došlo vrijeme”Koliko će se još komunikacijskih sustava otkriti?Pionir čija je ideja “ispred vremena”Drugi primjer sa sretnijem završetkomEnergijska medicina na granici neistraženogNalaženje nedostajućih dijelova slagaliceNačini znanstvenog radaMetoda s višestrukim radnim hipotezamaKako čitati ovu knjigu?

Uvod: Energijska medicina danasEmergencija energijske medicineTragovi života – općenitoIntegrativna medicinaLjudski potencijalNovi načina mišljenjaEvolucijsko mišljanjeDemistificiranjeSustavno (među) odnošenjeIntuicija i uvidOperacijski sustav tijelaDokumentacija

1. POGLAVLJE Kratka povijest energijske medicineElektrokardiogramElektroencefalogramMagnetizam iz elektricitetaBiomagnetizam

Osjet magnetizma?Elektricitet iz magnetizma

4

Klinički biomagnetizamKlinička mangetobiologija

Obečavajući smjeroviTerapije energijom

MehanizamUloga srca

Mjerenje razmjene energijeOstale vrste energije

2. POGLAVLJE Energijska medicina danasSve su medicine energijske medicineEvolucijske perspektiveFizikalna biologija i biologijska fizikaLekcije iz kompjuterske i kognitivne znanostiBiomimikrijaKirurgija je energijska medicinaEnergijski simboliKontinuitet i liječenje povredaEnergijska medicina je zdravstvena zaštita

3. POGLAVLJE Mjesto za znanostLaboratorij morske biologijeDvadesetjedan autobus fiziologaKljučni radovi o mišičima i proteinimaUzbudljivi (naelektrizirani) trenutakInstitut za istraživanje mišićaMali divStudiranje prirode

4. POGLAVLJE Profesor napada rakPredavanje za pamćenjeStvaranje novog temeljaBiokemija u dva dijelaPomaganje kolegiUništavanje stanica, kako bi o njima nešto naučiliPustolovno putovanje u kvantni prostor

5. POGLAVLJE Mačka i muhaNovi načini mišljenja o poznatim stvarimaMisteriozni mozak mačkeLet u oko

6. POGLAVLJE osjet i pokret na rubu“Zona”

Primjeri iz borilačkih vještinaDvije vrste vremenaPles koordinacijePles konverzacije

Što se događa u mozguSinestezijaKošarka i streličarstvo

Duhovna i meditativna praksaMetanormalno liječenjePrakse transformiranja

7. POGLAVLJE Drugi načina saznavanja i kretanjaKako se ostvaruje znanostOsjet i akcijaPromatranja dr. Hunt-a

Emilie Conrad

5

Kontinuum kretanjaKontinuum puta

Dvije vrste vremena

8. POGLAVLJE Predstavljanje Matrice življenjaBiološke komunikacijeŽivot nasuprot neživotaElektronsko kretanje u tkivuTijelo je uglavnom napravljeno od kolagena (netopivog vlaknastog proteina) i vodePovezno tkivo

Važnost poveznog tkivaStanice sadrže vlastito povezno tkivoSučelje (interface) između dvije domene

Glavno upozorenjeBiokemija živog tkiva

Fizikalne i konceptualne graniceNe zaboravite naše upozorenjeJedna stara ideja

Sustav živaca staniceProširivanje koncepta “poveznog tkiva”

Poluvodići ili izolatoriArhitektura i vibracije u matrici življenja

Odnos prema traumiIntegrirajuće strukture

Odnos prema akupunkturiVažna potvrdaSažetak

9. POGLAVLJE Svojstva Matrice životaIspred svog vremenaMatrica života

Poluvodička biokemija je biokemija tekućih kristalaPoluvodička biokemija je i mokra biokemija (biokemija vode)Poluvodički kristali i u živim sustavimaVažnost kristaliničnosti

Kooperativni i kolektivni fenomeniSinergetika (sinergija)Značaj emergetnih fenomena kao što je svijestTočke singularitetaPiezoelektricitet i regulacija formeElektroni, šupljine i pobuđenost

Mreža vodeSlojevi vodePogled izbliza na voduDNA kao primjerKomunikacija u vodi

Proticitet (struja protona - proticity)Spregnute oscilacije, prijenos rezonancijom, elektrodinamičko sprezanjeInterakcija na daljinu, Fröhlich-ove oscilacijeElektronska vodljivost u kloroplastimaMitochondriaTijek energije

Koherencija i liječenjeTensegrity

Kontinuum vibracija vodeVodikova veza

Medij koji se može pobuditiTemporalna anatomijaSustav optičkih vlakana?

6

10. POGLAVLJE Matrica života i akupunkturaPotreba za teorijomImplikacije akupunkture na regulacijsku biologijuZašto tražiti druge komunikacijske sustave?

Neriješeni regulacijski problemiMisteriji rasta, razvoja, kriterij cjelovitosti i održavanja formeMisterij zacijeljivanja ranaMisterij regeneracijeMisterij cjelovitosti sustava

Evolucija integracijeLokalna i globalna komunikacijaEmergirajući poluvodički koncepti regulacije

Dizajniranje i konstruiranjeDistribuirana mreža (inteligencije – op. prev.)

Samo-sklapanje (asembliranje)Elektroničke analogijeOntologija komunikacija

Putovi malog otporaNeki zaključciVišestruke radne hipoteze

11. POGLAVLJE Dodatni tragovi temeljem akupunktureBiološko istraživanjeZacijeljivanje rana kao kontekstHipoteze za objašnjavanje učinaka akupunkturnih igala

Hipoteza krhotina (ostataka)Rad s akupunkturnim iglama i mehaničko stimuliranje matrice življenjaMeridijani kao anatomski vlakoviRana koja ne zacijeljujeStanice u pokretu

Evolucijska perspektivaZacijeljivanje rana – kožaPotencijal kože i emocijeZacijeljivanje rana – dublji slojevi poveznog tkivaSvojstva matrice življenja u odnosu na akupunkturu

¸ Zacijeljivanje rana – perineuralni sustavZacijeljivanje rana – drugi sustaviZacijeljivanje rana - integriranje aktivnosti

Zaključci

12. POGLAVLJE Kontinuum prirodnih sustavaGranice tijelaFilozofija kontinuuma

Weiss o poveznom tkivuPotreba za sustavnom peerspektivomKvanatna mehanika

Kriza percepcijeNeriješeni problemi razvoja

Sile prirodeUloga svijetla

Integrirajuće znanjeEmbriologijaMožemo li ponovno sintetizirati dijete?Poziv samo-asembliranja

Emergentna svojstvaOrganizam se u stvari ne asembliraNešto nedostajeRazbijanje zakona biologije Polovica miljarditog dijela ampera

Prirodni pristupi

7

Embriološko asembliranjeDefiniranje “sustava” i “sustavne kooperacije”Holizam i redukcionizam nisu odvojeniOrganizacija, preciznost i informacija

Klinički značajUzrok i posljedicaObnavljanje kooperativnosti u sustavuNevidljiva dinamikaReferencijski plan liječenja

Interagiranje s kompleksnošćuRaspoznavanje prirodne mudrosti

13. POGLAVLJE Kriza u bioenergeticiDizajniranje organizmaUvođenje problema energije i informacijaKriza u bioenergetici

14. POGLAVLJE Uvođenje biološke koherencijeŠto je koherencijaHerbert Fröhlich

NelinearnostTeorijska fizika i biologija (H. Fröhlich)Teorija nelinearnog pobuđivanjaStrukture, korelacije i elektromagnetske interakcije u živoj materiji (E. Del Guidice i

kolege)Rezonantni stanični učinci mikrovalova malog intenziteta (W. Grundler i kolege)Utjecaj milimetarskih valova malog intenziteta na biološke sustave (F. Karemer i

kolege)Meta-stabilna stanja biopolimera (J.B. Hasted)Fizikalni aspekti fotosinteze biljaka (F. Drissler)Emisija radijacije aktivnih stanica (J.K. Pollock i D.G. Pohl)Fiziološko signaliziranje kroz membrane stanica i kooperativni utjecaji

elektromagnetskih polja ekstremno niskih frekvencija (W.R. Adey)Interakcije živih crvenih krvnih stanica (S. Rowlands)Genetički kod kao jezik (H. Fröhlich)Elektromagnetski učinci na ljude (C.W. Smith)Koherentna svojstva energetskog sprezanja membranskih sustava (D.B. Kell)Koherencija u citoskeletonu: implikacije za biološku obradu informacija

(S.R. Hameroff)

15. POGLAVLJE Ograničenja neuronske doktrineŽivac, mozak, svijestTranscendentba svojstvaNeuroni kao staniceNeuroni, glia i njihove sustavne interakcijeValni aspekt svijesti

16. POGLAVLJE Osjeti i kretanjeJedna važna teorija

Bakterija kao primjerBakterijska flagellaLokomotorno-senzorni sustavSenzorno/mobilna cilia kod viših životinja.

Vođenje osjeta kroz matricu življenjaOsjeti i generator potencijalaPretvaračiEvidentnost mikrutubulske teorije o pretvaranju osjetilnih signalaJoš dokaza (tragova)Konačni oslonac (trag) iz terapije svijetlom

Praćenje fotona

8

Kako terapija fotonima utječe na cijelo tijeloTrag iz anatomije retine

Osjeti

17. POGLAVLJE Komunikacija živcimaSinaptičko kašnjenje

18. POGLAVLJE Kontrakcija mišića

19. POGLAVLJE Biološka koherencija: Davydov solitonSolitoni u prirodiSolitoni biološkim sustavimaUobličavajući valovi (valovi formeEksitoni (exciton je stanje povezanosti elektrona i elektronske šupljine privučenih

elektrostaskom silom – električki neutralna kvazi čestica koja postoji u izolatorima,poluvodičima i u nekim tekučinama – elementarna pobuda kondenzirane materijekoje može prenositi energiju bez električkog naboja)

Svojstva solitonaSolitoni u stvarnim α-spiralnim proteinima

20. POGLAVLJE Solitoni i kontrakcija mišićaSolitoni u nemišičnim stanicamaUčinci droga na širenje solitona

21. POGLAVLJE Solitoni osjeta u mekom tkivu

22. POGLAVLJE Memorija mekog tkivaSlatka MadeleineSomatičko prisjećanje (prizivanje)Koncept natrice življenja rasvjetljuje pričuKontinuum komunikacijaStanična memorijaKratkoročna i dugoročna memorijaBrisanje memorija i otpuštanja toksinaMemorija mekog tkivaZaključci

23. POGLAVLJE Holografija mekog tkivaMozak kao sjedište memorije?Holografija

Interferencijske mustreKoherencijaHolografska memorijaHolografija mekog tkivaImplikacije na terapije

Zaključci: biofizika i terapija energijom

24. POGLAVLJE Kontinuum putova za osjete i kretanje

25. POGLAVLJE Kvantna koherencija u matrici življenja Medij koga se može pobuditi Kvantna koherencija Što se emitira? Struktura i svijest su povezani

Mislite o najboljem načinu reguliranja procesa životaPerspektive atletičaraChi kao primjer

Prospekti za budućnost“Interview s Mae-Wan HoZaključak

9

EpilogDetektivska pričaPlemenita smetenostKontinuumMatrica življenja nasuprot živčanog sustava

Neurološka svijestJoš mogućnosti (niti)Sinkronost u konverzaciji

TraumaŽargon može prikriti

DesinkronizacijaPotencijali i polja spremnostiKašnjenje percepcijaMikro geneza

Vrijeme traumeNesvjesnostOgromni sustav za spremanje informacijaStanična memorijaPobudljivi medijiVišestruke forme svijestiVrijeme, vrijeme traume, vrijeme terapije i vrijeme izvedbe

Neki zaključci

Dodatak A. John McDearmont Moore Jr. A. seoski doktorDodatak B. Magnetobiologija i elektro-dinamička polja u terapeutici i ljudskim postignućimaDodatak C. Mehanizam pretvaranja energije u biološkim sustavima: New York Academy of Sciences

Conference

# 5. str. xii Uokolo akreditiranih i uređenih činjenica svake znanosti, uvijek lebdi neka vrsta oblakaprašine izvanrednih opažanja, pojava sitnih i neregularnih s kojima se rijetko susrećemo, za kojemožemo uvijek dokazati da ih je lakše ignorirati nego im se posvetiti. . . . . . Svatko će renovirati svojuznanost ukoliko će stalno tražiti iregularne fenomene i tako će obnovljena u svojim formulama čestoimati više glas izuzetaka, nego se to pretpostavlja pravilima. WWIILLLLIIAAMM JJAAMMEESS

# str. 61 - 82 Važnost poveznog tkiva. Glede ciljeva ove knjige nema važnije perspektive odsustavnih svojstava poveznog tkiva i odnosa poveznog tkivam s ostalim sustavima tijela.

Povezno tkivo čini najrasprostranjeniju komponentu žive materije i formira veći dio živog tijela.Svekolika forma tijela kao i arhitektura te mehanička i funkcionalna svojstva svih njegovih dijelova suuveliko određeni lokalnom konfiguracijom i svojstvima poveznog tkiva. Svi takozvani veliki sustavitijela – cirkulacija, živčani sustav, mišičnoskeletni sustav, probavni trakt, različiti organi – su omotaniu i odijeljeni poveznim tkivom. Povezno tkivo formira kontinurani međupovezni sustav po cijelomživom tijelu. Sva kretanja tijela kao cjeline i njenovih najmanjih dijelova su kreirana napetošću koja seprenosi kroz građu poveznog tkiva. To je tekući kristalinični materijal a njegove su komponentepoluvodići sa svojstvima koja daju mnoge jedinstvene karakteristike. Jedno od poluvodičkih svojstavapoveznog tkiva je piezoelektricitet, od grčke riječi znaćenja “elektricitet pritiska”. Zbogpiezoelektriciteta, svako kretanje tijela, svaki pritisak i svaka napetost bilo gdje, generira različiteoscilirajuće bioelektrične signale ili mikro struje kao i druge vrste signala, koje ćemo opisati kasnije. Tisignali precizno karakteriziraju te napetosti, kompresije u kretanja. Zbog kontinuuma i vodljivostipoveznog tkiva, ti se signali šire kroz tkiva. Kako taj kontinuum obuhvaća i unutrašnjost stanica, što ćebiti opisano u nastavku, te mikro struje se provode i do unutrašnjosti stanica. Tako je kontinuumom isvojstvima signaliziranja (komuniciranja – op. pre,) poveznog tkiva omogućena kooperativnost ikoordiniranost funkcioniranja svih dijelova oraganizma temeljem znanja svake stanice o tomu što radesve ostale stanice.

#7 str. 72 Rezime: Povezno tkivo i citoskeletoni zajedno formiraju strukturni, funkcionalni i energijskikontinuum koji se prostire u svaki kutak i pukotinu tijela, čak i u staničnu jezgru i genetski materijal.Genreriraju se brzo sve forme energije, provode se, interpretiraju i konvertiraju iz jedne u drugu nasofisticirane načine unutar matrice života. Niti jedan dio organizma (tijela) nije izdvoje iz te matrice.

10

#8 str. 75 Za funkcioniranje tijela kao cjeline mora postojati sustav koji doseže u svaku stanicu. A zafunkcioniranje tijela na apsolutno vršnoj izvedbi, svi dijelovi i procesi moraju biti međusobno povezanisustavom koji isporučuje energiju i sve informacije na najbrži mogući način kojeg daje priroda naraspolaganje. Matrica života je sustav svih sustava, koji ostvaruje te integracijske aktivnosti.

#9 str. 88 – 89 Poluvodički kristali u živom sustavu Razlog zašto se primijenjuje u ovoj knjizisugestija Szent-Györgyi-ja je slijedeći: “Veliki broj atoma ..... aranžiran uredno u bliskom susjedstvu,kao na primjer u kristalnoj rešetki” nije ništa drugo do matrica života sa svim svojim međupoveznimkomponentama proširena po cijelom tijelu. Kristalinična priroda matrice života izrasta iz načina samo-organiziranja komponenata poveznog tkiva i citoskeletonskih molekula i molekula stanične jezgre uvrlo pravilne nizove . . . . .

#10. str. 93 Szent- Györgyi je konstatirao kako su fenomeni i stanja života prebrzi i suptilni da bi semogli objasniti sporim tokovima iona po membranama živca ili kroz međustanične prostore. Morajupostojati neke druge forme brzog komuniciranja unutar tkiva. Predložio je ništa drugo do migracijeelektrona, protona i “šupljina” kroz poluvodičku proteinsku građu tijela. (Kada materijal otpustielektron, nastala praznina se ponaša kao mobilna čestica pozitivnog naboja i mase jedva nešto veće odelektrona. Ta se praznina naziva šupljina – hole i ona se kreže kristalom slično kretanju pozitivnognaboja . . . .

#11 str. 99 Matrica života je komunikacijska mreža a organizirane molekule vode koje okružuju fizičku(punu) građu su bliski dio te mreže, koji služi kao podsustav za provođenje protona (čestica pozitivnognaboja).

#12. str. 110 Vibracijski kontinuum je povezan kemijski s vodom. Shvatilo se kako je cijela dinamičkamatrica života sposobna kreirati, podržavati, propagirati i obrađivati različite vibrirajuće entitete kaoporuke i kao energiju. Ovdje koristimo riječ energija u fizikalnom smislu: energija je sposbnostizvršavanja rada.

#13. str. 134 Specifično sugeriramo da matria života/akupunkturni sustav može biti mrežadistribuiranih komunikacija i distribucije energije. Meridijani mogu biti kanal za fiziološkekomunikacije na velike udaljenosti, a akupunkturne točke mogu predstavljati čvorove u sustavu koje suodgovorne za lokalnu distribuciju signala koji stižu iz drugih dijelova tijela, za uključivanje lokalnihvijesti u globalnu mrežu, za održavanje jačine i jasnoće signala, za obradu signala i njihovo pretvaranjeu odluke, te za osnaživanje tih odluka kroz određenu vrstu aktivnosti. Zbog toga možemo u aku-točkama naći skretnice, pojačala, spojke, filtere, sklopove pa čak i memorijske elemente. To susvojstva koja bi trebalo tražiti, odnosno time to postaje eksplicitni iskaz jedne hipoteze, koju trebatestirati ili odbiti.

#14. str.141 Matrica života je molekularni sustav koji simultano provodi energiju i informacije pocijelom tijelu i koji regulira rast, formu i zacijeljivanje rana. Svaki dio tijela sudjeluje u (je dio) tekontinuirane matrice života. To je sustav svih sustava. Memorije su smještene unutar sustava, a totalitetnjihovog djelovanja omgućava emergenciju onog što nazivamo sviješću. . . . . . Tom se sustavu pristupaakupunkturom i drugim komplementarnim medicinskim metodama (pristupima).¸

#15. str. 152-53 Svojstva matrice života vezano za akupunkturu. Ukratko ćemo rezimirati svojstvamatrice života vezano za akupunkturni sustav. Za više detalja, pogledajte poglavlja 8-10.

Sve komponente matrice života su poluvodići. To znači sposobnost generiranja i vođenja informacija uformi vibracija. Na mjestima gdje se dvije ili više komponenata križa (poluvodički spoj) postojimogućnost obrade signala analognu onoj u tranzistorima, integralnim krugovima ili mikroprocesorimakoje nalazimo u kompjutorima i drugim elektroničkim uređajima. Poluvodičke molekule konvertirajuenergiju iz jedne forme u drugu. Jedan od načina je i piezoelektričnim učinkom, Mnoge su komponentepiezoelektrične. To znači da valovi mehaničkih vibracija koji se kreću matricom života stvarajuelektrična polja i obratno, tj. valovi elektriciteta proizvode mehaničke vibracije. Fononi su mehaničkivalovi u piezoelektričnom mediju. Piezoelektrična svojstva nastaju zbog uređenosti ili kristaliničnostivećeg dijela poluvodića matrice života. Specifično, mnoge su molekule u tijelu uredno poredane ukristalima sličnim rešetkama. To uključuje lipide u staničnoj membrani, kolagen molekule poveznogtkiva, aktin i miosin molekule u mišičima i druge stanice, te druge komponente citoskeletona, kao štosu mikrotubule i mikro vlakna. Visoki stupanj strukturalnog reda (polja materije) omogućava i visoku

11

uređenost ili koherentnost elektromagnetskog polja. To elektromagnetsko polje je sastavljeno odkoherentnih ili laseru sličnih oscilacija, koje se brzo kreću kroz matricu života zračeći istovremeno i usvoju okolinu. Te su vibracije nazivane Frölich oscilacijama. One se događaju u mikrovalnom ividljivom dijelu elektromagnetskog spektra. Niz je znanstvenika detektirao takve signale.

Voda je diamička komponenta matrice života. U prosjeku svaki protein matrice ima 15000 molekulavode koje su mu pridružene. Zato što su mnogi proteini izrazito uređeni, kao što smo već vidjeli, pa su ipridružene molekule vode isto tako dobro uređene. Molekule vode su električki polarizirane (dipoli) istoga se nastoje orijentirati ili rotirati u magnetskom polju. Matrica života organizira dipole molekulavode na način da ograniči ili blokira njihovu sposobnost vibriranja, rotiranja ili micanja uokolo narazličitim prostornim ravninama. Molekule vode smiju slobodno vibrirati ili rotirati (spin) u određenimsmjerovima. Slijedeći iskaz će sažeti neka nedavna otkrića.

Voda može djelovati kao strukturalni odašiljač i stabilizator signala. Podsustav voda-protonje utisnut odgovarajućim biomolekulama. Međuigra koja se odvija između geometrije idinamike . . . . (P)rotoni se ponašaju kao (pod)sustav s vlastitim svojstvima ikarakteristikama, određujući makroskopska svojstva sustava kao cjeline. Aiello i dr. (1973)

Kontinuitet je karakteristika sustava kojeg opisujemo. Upravo navedena svojstva nisu lokalizirana većsu raspršena širom organizma. Iako možemo razlikovati pojedinačne organe, tkiva, stanice i molekule,matrica života je kontinuirana i nerazdvojna cjelina. Svaki dio može generirati signale, provoditi ih iodgovarati na njih.

I konačno, komponente matrice života su podvrgnute reverzibilnom procesu polimerizacije u mogućemdvosmjernom prijelazu između želatine i tekuće koloidalne otopine. (gel – sol). Svaki put kada seformira mikrotubula ili filament aktina ili neka druga polimerska struktura, informacija se ukodira ustrukturu. Prije diobe stanica se njihov skeleton depolimezira ili raspada, a neki se dijelovi ili fragmentiasembliraju u mitotički aparat koji odvaja kromosome tijekom mitoze. Depolimerizacija u monomerskejedinice odgovara recimo brisanju magnetskih zapisa.

#16. str, 184 – 185 Postojeća kriza zdravlja i povećavanje kontrasta između rezultata s konvenciona-lnim i komplementarnim pristupima može nas voditi prema zdravijem, realističnijem i uravnoteženompogledu na nas same u svim svojim odnosima. Sviđalo nam se to ili ne, budućnost matice medicinezavisi o toj volji za promatranje dubljeg znaćenja komplementarne medicine i prirodne mudrosti tijela,koja nam ona otkriva. U konačnici će ljudi suditi cijelom biomedicinskom istraživačkom pothvatu injegovoj sposobnosti otkrivanja metoda koje vode poboljšavanju u liječenju i brizi za pacijenta injegovom komforu. Koje inovacije emergiraju iz konvencionalnih a koje iz nekonvencionalnih izvoraili iz njihove integracije, bit će predmetom povijesne a ne praktičke važnosti.

#17. str. 187 Interagiranje s kompleksnošću. Što donosi vitalnost i život svekolikoj matrici nisulinearne sekvencije kemijskih reakcija, poruke ili fiziološki događaji već načini kojima se oni regulirajui integriraju. Baratamo s ogromnom mrežom procesa – razmnožavanjima, specijalizacijama,kretanjima, diferenciranjima, ponovnim specijaliziranjima, interakcijama, poprečnim vezivanjima,pozitivnim i negativnim povratnim vezama zapanjujuće kompleksnosti i raznovrsnosti – a sveusmjereno održavanju i obnavljanju uređene mustre cjeline.

Komplementarna medicina koristi različite načine interagiranja s kompleksnošću. Terapije“položenim” i “udaljenim” rukama (na ili od tijela – op. prev.) su fokusirane na fizičku i energijskumatricu koja podržava bitne komunikacije i migraciju stanica umjesto pokušavanja bavljenjemspecifičnim poremećajima. Promišljanje sustava i kontinuuma je način konceptualiziranja onog što sedogađa. Intuicija i intencija (što su sovjstva sustava i kontinuuma) su ključevi optimiranja strukture ifunkcije.

Ako postoji lekcija koju treba naučiti iz širokog spektra iskustva praktičara komplementarne medicine,onda je to detaljno razumijevanje fizioloških i molekularnih procesa, koji su bitni za rad na razinicjeline. Za to postoji jednostavan razlog, artikuliran na razlilite načine kod Weiss-a, von Beralanffy-a,Szent-Györgyi-a, Capre, Rolfa i drugih. Cjelina nije zbroj dijelova i njeno ponašanje nije sintezaponašanja dijelova. Cjelinom upravljaju određeni prirodni procesi, mudrosti, pravila ili principi koji supraktični i prepoznatljivi. Kontinuum je jedan od tih principa. Kao što smo tvrdili ranije, kontinuum seodnosi na stanje trajne organske cjelovitosti fundamentalne za strukturu i ponašanje svijeta prirode.

12

Radi se o voljnosti za djelovanje na toj razini, koja je na samom rubu današnje znanstvene misterije,zato što se rezultati komplementarnih terapija razlikuju od onih konvencionalne medicine.

#18. str.190 Mnoštvo najspektakularnijih iskustava života može početi shvaćanjem da tijelo posjedujekrutu, poluvodičku elektroničku komunikacijsku mrežu velikih brzina, mrežu koja doseže u svakikutak i pukotinu organizma. Naravno mnogo biologa nije bilo pripremljeno za ..... (Szent-Györgyi)radikalnu ideju da bi elektroni i protoni mogli imati nešto sa životom. Do današnjih dana mnogi učeni iupućeni akademici ostaju ushićeni nesvjesni napretka što su ga ostvarili znanstvenici proučavanjemelektroničke i submolekularne biologije; međutim . . . . (Szent-Györgyi) je bio uvjeren da su aktivnostiživota tolikko brze i suptilne da bi ih se moglo predstaviti isključivo signaliziranjem živčanog sustava isignalima molekula slučajno difuziranim od tkiva do tkiva. Teza je ove knjige da komunikacije unutarmatrice života organiziraju, integriraju i energiziraju bezbroj funkcija koje se događaju unutar nas usvakom trenutku života.

#19. str. 190 Dizajniranje organizma Jedan od načina gledanja na dizajniranje organizma je izperspektive biologa. Pita se: koji bi način bio najbolji za dizajniranje nekog organizma, koji bi setrebao odzivati (interagirati) na svoju okolinu tako da ima najbolje šanse za preživljavanje? Onda bidali organizmu milijune godina evolucijskih pokušaja i pogrešaka za testiranje različitih opcija dizajna,koristieći sve zakone fizike s kojima raspolaže priroda. Kakav će biti ishod?

Vjerujem da bi logički ishod bio organizam u kom su svako tkivo, svaka stanica, molekula i atomorganizirani na izrazito specifičan i precizan način koji dozvoljava svim dijelovima međusobnokomuniciranje što je moguće većom brzinom. Time će se omogućiti organizmu pronalaženje hrane,samozaštita, te reagiranje na krize na način koji će pružiti najveću vjerojatnost preživljavanja.

#20. str. 191 Uvođenje problema energije i informacija. Temeljni problem u biologiji je kako seenergija i informacije kreću unutar živih sustava. Postoje standardni tekstovi koji impliciraju rješenosttih problema. Energija se kreće pomoću molekula, kao što je šečer ili adenozin trifosfat (ATP), čije sekemijske veze mogu prekinuti čime otpuštaju svoju energiju za opskrbljivanje aktivnosti života.Informacija se provodi/prenosi akcijskim potencijalima u živčanom sustavu i hormonima te drugimfaktorima, koji cirkuliraju u krvi i ostalim tjelesnim tekućinama.

#21. str.195 Koherentne vibracije ne poznaju granice, na površini molekule, stanice ili organizma. Onesu kolektivna svojstva cjeline i zrače svoje poruke i u okolinu na različite načine.

#22. str. 220-221 Neuroni, glia i njihove sustavne interakcije

Desetljećima su znanstvernici mislili da su sve nedostajuće tajne funkcija mozga rezidirale uneuronima. Međutim, val novih pronalazaka indicira da glia stanice, ranije smatrane samopodrškom i subordiniranošću neuronima, participiraju aktivno u sinaptičkim integracijama iobradi informacija u mozgu. Vesce, Bezzi i Voltera (2001.)

Prošlo desetljeće istraživanja je promijenilo naš pogled na integrativne kapaciteta i uloge gliastanica. Emergira slika u kojoj su neuroni i astrociti, podtipovi glia stanica, u kontinuiranomregulacijskom dijalogu. . . . Vjerojatno će rezultati tih nedavnih istraživanja signalizirati novnačin razmišljanja o živčanom sustavu, u kojem se glia stanice probijaju u samu špicu našepažnje. Mazzanti, Sul i Haydon (2001.).

Glia stanice su aktivni partneri neuronima u obradi informacija i sinaptičkim integracijama.Aktivna svojstva glia stanica, uključujući slanje signala na veleke daljine i reguliranootpuštanje transmitera, su prvo što treba rasvjetliti. Nedavni uvidi sugeriraju da se mozak nebi mogao više smatrati mrežom neuronalnih kontakata, već integriranom mrežominteraktivnih neurona i glia stanica. Bezzi i Volterra (2001).

Glia stanice izranjaju iz pozadine i sve se više ističu u našem mišljenju o integraciji uživčanom sustavu. Kako se glia stanice udružuju sa sinapsama integrirajući neuronalne ulazei kako mogu otpuštati transmitere koji moduliraju sinaptičku aktivnost, vrijeme je ponovnogpromišljanja našeg razumijevanja dijagrama ožičavanja (umrežavanja) živčanog sustava.Nije više primjereno razmatrati samo veze neurona s neuronom; moramo takđer razviti

13

stajalište o kompliciranoj mreži akotivnih povezivanja i između samih glia stanica te izmeđuglia stanica i neurona. Bez takvog stajališta, moglo bi biti nemoguće dekodirati jezik mozga.Haydon (2001)

#23. str. 226 Možda primjedba Valerie Hunt o plesačima implicira postojanje evolucijskog pradavnogsustava koji osjeća pokrete, a koga nalazimo u nižim organizmima, čak i kod bakterija, pa i u ljudskomtijelu, a komu se može pristupiti pod primjerenim uvjetima. Možda se radi o istom sustavu, koga jeopisao Szent-Györgyi u istraživanju u elektroničkoj biologiji.

#24. str. 229 Približavamo se poanti, da je teorijska osnovica za senzorne energijske ulaze kod bilokojeg receptora, njihovo brzo prenošenje bez gubitaka u sustav matrice života i onda cijelim tijelom.

#25. str. 230 senzorski sustav može reagirati na jedan ili više kvanta energije. Kako se radi o medijukoji se može pobuditi, matrica života može pojačati ulaznu pobudu kako bi proizvela dovoljno veliki iličak i izuzetno veliki odziv. Klasični primjer je nepažljivo odbacivanje cigarete ili upaljene šibice, čimepočinje šumski požar.

Jedno mjesto usmjeravanja te energije je kontraktivni sustav mišića, jer se informacije senzora moguprovoditi premoštavanjem ili paralelnim provođenjem neuronalnih signala. Time bi se osigurao vrlobrzi odziv na okolinu. Mogao bi se inicirati motorni sustav i prije percepcije normalnim neuronalnimkognitivnim procesima.

#26. str. 270-271 Komunikacijski kontinuum Sa stajališta obje terapeutike rukama i biomedicine,najinteresantnije svojstvo matrice života je tensegritet (tenzijski integritet – tensegrity engl.),sposobnost cijele mreže za generiranje i provođenje vibracija. Vibracije se događaju kao mehaničkivalovi ili zvuk, zvani fononi, električki signali, magnetska polja, elektromagnetska polja, toplina,svijetlo i solitoni. Suprotno kemijskim nosiocima poruka, energijska se polja šire ekstremno brzo, a nezahtijevaju kompleksne enzimatske sustave za razbijanje (dekodiranje – op. prev.) poruka, pa se stogamogu aktivirani procesi povratno ugasiti. Najvećim se dijelom te forme energije pokoravajuutemeljenim zakonima fizike koji opisuju polja bilo kojeg izvora. Signali se proizvode i distribuiraju pocijelom tijelu zbog zajedničkih svojstava svih komponenata matrice života. Sažeto:

1. Vođenje poluvodića: Sve komponente su poluvodići, što znači da mogu i provoditi iobrađivati vibracijske informacije, slični integriranim elektroničkim krugovima ilimikroprocesorima u kompjuteru. Oni konvertiraju i energiju iz jedne u drugu formu.

2. Piezoelektricitet: Sve su komponente piezoelektrične. To znači da valovi mehaničkihvibracija krečući se kroz matricu života proizvode električna polja i obratno, tj. valovielektriciteta koji se kreću rešetkom stvaraju mehaničke vibracije.

3. Kristaliničnost Velilo dio matrice života se sastoji od molekula, koje su regularno(uredno) povezane u rešetkama kristala. To uključuje lipide u staničnoj membrani.kolagen molekule poveznog tkiva, aktin i miozin molekule mišića i komponentecitoskeletona.

4. Koherencija: Izrazito regularne strukture upravo navedene stvaraju ogromne koherntne ililaseru slične oscilacije koje se brzo kreću po matrici života i pri tomu ih zrače u okolinu.Te se vibracije nazivaju Frölich-ove oscilacije. Događaju se na određenim frekvencijamau mikrovalnom i vidljivom dijelovima elektromagnetskog spektra. Niz znanstvenika jedetektirao te signale (Popp, Li & Gu 1982. Popp i dr. 1981.)

5. Hidracija: Voda je dinamička komponenta matrice živta. U prosjeku, svaki protein umatrici ima pridruženih 15.000 molekula vode. Zato su i mnogi proteini visoko uređenikao što smo upravo vidjeli, kao i pridružene molekula vode. Vodene molekule supolarizirane (dipoli). Matrica života organizira dipolne molekule vode kako bi suzdržala iograničila njihovu sposobnost vibriranja, rotiranja ili njihanja u različitim prostornimravninama. Molekule vode mogu slobodno vibrirati ili se vrtjeti samo u određenimsmjerovima.

6. Kontinuitet Kako smo vidjeli, svojstva upravo navedena nisu lokalizirana već su raširenapo cijelom organizmu. Iako možemo razlikovati pojedine organe, tkiva, stanice imolekule, matrica života je kontinuirana i neprekinuta cjelina.

Kao posljedica komunikacijskog kontinuuma svaki proces koji se odvija bilo gdje u organizmuproizvodi karakterističnu mustru vibracija koje putuju širom matrice života i bez svake sumnje,

14

distribuiraju regulacijske informacije. U elektroničkim terminima, radi se o FM signalima (frekvencijkimodulirani) a ne AM (amplitudno moduliranim) signalima. Promjene frekvencija svaki put kada sestanica pomakne ili promijeni svoj oblik, ili neki organ promijeni svoje funkcionalno stanje ili se mošićkontraktira (stegne) ili žlijezda nešto izlući ili živac provede impuls ili stanica metastazira. (Oienta &Coffey, 1991.). Prijenos vibracijskih signala širom matrice života, razotkriva (daje) jedinstvo funkcijeorganizma.

Prama komunikacijskom modelu kontinuuma, matrica života kreira autentičnu simfoniju vibracijskihporuka koje putuju prema i od svih dijelova organizma, upozoravajući cijeli organizam istovremeno osvim aktivnostima svih njegovih dijelova. Ono što podrazumijevamo kao svijest je totalitet tihvibracija. Bolest, poremećaj i bol se pojavljuju unutar dijelova vibracijskog kontinuuma, gdje dolazi doograničavanja tokova informacija i energije. Lokalno događanje tih restrikcija se događa lokalno zboginfenkcija, fizikalnih povreda i emocionalnih trauma, čime se mijenjaju stanična i vanstanična svojstvatkiva.

Matrica života zadržava takve zapise dodatno memorirajući utjecaje koji su djelovali na organizam.Kada vibracije prolaze tkivom, dopunjuju se potpisom memoriranih informacija. Na taj se način utječena našu svijest i naše odabire (reakcija – op. prev.) temeljem memorija smještenih u mekom tkivu.

#27. str, 302 Voda je blisko pridružena svim molekulama proteina. “Ta “živa” voda ima jedinstvenasvojstva, koja su posljedica tog pridružuvanja molekulama u matrici života. Istraživanje vodepridružene proteinima je područje koje bi trebalo dugoročno angažirati tim znanstvenika uz korištenjenajsofisticiranijih uređaja koji su trenutno na raspolaganju, prije nego li se pojavi čak i površno znanje.Takvo istraživanje bi razotkrilo mnoga ključna razumijevanja zdravlja i bolesti, kao i funkcioniranječovjeka.

Na sreću nam je serija istraživanja korištenjem najnovijih teorija iz kvantne elektrodinamike dalaindikaciju o prirodi interakcija protein – voda, koja se pojavila pod naslovom “kvantna koherencija”.Glavni istraživači na tom području uključuju Mae-Wan Ho, del Guidice, Doglia, Milani, Vitiello,Fröolich, Preparata, Smith, Popp i Warnke.

Voda ima specifičnu i dinamičku strukturu temeljem svog odnosa s proteinima i drugim molekulamakoje tvore matricu života i fluide unutar nje.

#28. str. 303 Proteini u tijelu i voda oko njih su u biti neodvojivi. Voda ima strukturu koja preslikavastrukturu proteina a proteinska struktura zavisi o vodi vezano za oblik i održavanje pridruženosti. Akose bilo što dogodi u ili na proteinu, stvari će se dogoditi i na okolnoj strukturi vode. Ako se bilo štodogodi sustavu vode doći će do promjene arhitekture proteina.

#29. str. 309-310 “Intervju” s Mae-Wan Ho temeljem nekoliko njenih klasičnih publikacija: 1997.“Kvantna koherencija i iskustvo svijesti”, 1996. “Biologija slobodne volje”, 1996. “Bioenergetika ibiokomunikacija”, te 1999, “Koherentna energija, likvidna kristaliničnost i akupunktura”.

Pitanje: Koji dio tijela ima kontrolu (kontrolira)?Mae-Wan Ho. Niti jedan dio nema kontrolu, a ipak sve je pod kontrolom. Svaki dio participira ukontroli svojom osjetljivošću i odzivnošću. Koreograf i plesači su jedna te ista osoba. Globalno ilokalno, cjelina i dio se ne mogu razlikovati. Mreža matrice života je molekularna demokracijadistribuirane kontrole. Što je još važnije od kontrole je izvor integracije koji omogućava ostvarivanjeakcija velikih razmjera koje su koordinirane u kontinuumu od makroskopskog do molekularnog.

Pitanje: Konrolira li svijest materiju ili obratno?Mae-Wan Ho: Organska cjelina, koja se i osjeća kao cjelina je isprepletena (entangled) cjelina,sebstvo i okolina su domene koherentnih aktivnosti. To je čisto stanje koje prožima cijelo biće bezkonačnih lokalizacija ili granica. Koherentno sebstvo se koherentno spreže s okolinom, pa to jednokontrolira okolinu onoliko koliko je odzivno (na okolinu).

Pitanje: Gdje su u mozgu locirani svijest i memorija?Mae-Wan Ho: Svijest i memorija se ne će naći na nekoj određenoj lokaciji u mozgu, jer su obaenetiteta distribuirana i delokalizirana po cijelom sustavu.

15

Pitanje: Postoji li pravilna mustra neuralne aktivnosti u vezi sa sviješću?Mae-Wan Ho: Uprkos desetljećoma potrage za ponovljivim mustrama u moždanim aktivnostima, nijepronađena niti jedna takva mustra. Svaka je percepcija pod utjeajem svega što se desilo do togtrenutka.

Pitanje: Gdje možemo naći dokaze za tu organicističku percepciju integralne teorije svijesti iregulacije sustava?Mae-Wan Ho: Novi organicizam ne prepoznaje granice između disciplina. On se izdiže u prostoruizmeđu svih disciplina. To je nefragmentirani sustav znanja, po kojima svaka jedinka živi. Radi se o ne-dualističkom i holističkom sustavu participativnog znanja sličnom onima tradicionalnih autohtonihkultura diljem cijelog svijeta.

Pitanje: Što je sa zakonima fizike i genetike?Mae-Wan Ho: Zakoni fizike nisu postavljeni jednom i zauvijek. Posebno ne diktiraju što smijemo a štone misliti. Osjećajno koherentno biće je oslobođeno zakona fizike i slobodno je istraživati i kreiratisvoje moguće budućnosti, Na primjer, živi sustavi nisu predmet zakona termodinamike. Genetičkascena se pokazala znatno fleksibilnijom i fluidnijom nego što se to mislilo pred 10 godina (cca 1986).Epigenetska scena ima fluidnu topografiju koja uključuje višestruke razvojne putove. Genetičkaparadigma je bila fatalno potkopana pred najmanje 10 godina, kada je otkriveno mnoštvo procesa“fluidnog genoma” i od tog vremena je mnogo toga izašlo na vidjelo.

Pitanje: Kakav je odnos kvantne koherencije i bioenergetike?Mae-Wan Ho: Kvantna koherencija je znanot dinamičnija od biokemijskih modela toka energije.Kvantna koherencija objašnjava kako možemo imati energije po svojoj želji, bilo kada i bilo gdje jepotrebna. Kvantna koherencija prepoznaje široku raznolikost metoda ili načina prijenosa energije ispremanja energije. Energija se može delokalizirati preko svih čvorova (podizanje nekog objekta jenačin korištenja energije, kao što je razmišljanje, trčanje i disanje) ili koncentriranje energije na jedannačin (kao kod obrambenih, napadačkih ili zaštitnih pokreta). Energija je uvijek raspoloživa unutarsustava i može se mobilizirati s maksimalnom učinkovitošću preko svih čvorova. Energija se možeprenijeti izravno i trenutno na mjesto gdje potrebna, bez toplinskog gubitka ili disipacije.¸

Pitanje: Što je točno kvatna koherencija?Mae-Wan Ho: Organizmi su napravljeni od jako bipolartnih molekula gusto poredanih u pravilneskoro kristalinične nizove. Prisutni su visoki naponi. Električne i elastične sile uzrokuju vibriranjemolekula u tim nizovima. zato što su strukture geometrijski koherentne, razvija se kolektivni način ilikoherentna (valna – op. prev.) pobuđenost. Reziltati se nazivaju fononima ili fotonima. Kada sekoherencija realizira do određne razine, stvaraju se veliki Frölich-ovi valovi. U biti se organizamponaša kao jedan veliki kristal. Antero-posteriorna os je optička os za cijeli organizma. postoji neštoizuzetno vezano za organsku cjelovitost, što se jedino može opisati terminima kvantne koherencije.

Pitanje: Postoji li dobra metafora za kvantnu koherenciju?Mae-Wan Ho: Laser je dobra metafora. Energija se ubacuje u šupljinu u kojoj se nalaze atomisposobni za emitiranje svjetla. Dok je razina upumpavanja niska, atomi emitiraju svjetlo nasumce, kaokod obične svjetiljke. Kako energija upumpavanja raste, doseže se prag kada svi atomi oscilirajuzajedno ufazirano (u fazi) pa se odašilje snažam svjetlosni snop, koji je milijun puta jači od emisijepojedinog atoma. Upumpavanje energije i dinamički red su blisko povezani.

DRUGI DIO

16.7 MODEL ENERGIJSKE MEDICINE Oschmana 2000, Energijska medicina: Znanstveni temelji(izvod iz Sekcije 16.7. Prvi dio: REB Philosophy, Theory and Research Background)

16

Kada sam završio čitanje Oschmanove briljantne sinteze (2000. Energy Medicine: Scientific Basis, biosam uvjeren da niti jedna terapija (kognitivna, hipnozom, energijom ili bilo čime drugim) ne bi bilakompletna bez neke forme rada tijela ili tretmana kretanjem. U najmanju ruku sam mislio da sveterapije, bilo kojeg uvjerenja, moraju razmotriti uključivanje kretanja, rastezanja itd. kao dodatakregularnoj terapiji. REBsm koristi kvrčenje, blinkanje, ljuljanje, kretanje glave i očiju, poze. I dok raderazličita kretanja i stimulirajuće aktivnosti, klijenti se koncentriraju na iskustvo osjeta, održavajuićiorijentaciju svjedočenja i onda kada nastaje promjena u primljenim osjetima (indikacija pomakaenergije a time i napretka) instruira ih se da šalju pozitivne emocije svojim sustavima (posebno srcu) datu primjenu i ostvari.

Slijedi nekoliko primjerenih citata uzetih iz njegovog ekstenzivnog i detaljnog ispitivanja (slijedeće sestranice referenciraju na Oschman, 2000.)

STRUKTURA STANICE I “MATRICA ŽIVOTA”Ova se tema bavi strukturom i energetikom materijalnog supstrata tijela.

16.7.1. STANICA NIJE VREĆA

“. . . Stanica je . . . . ispunjena vlaknima i cjevčicama, nitima i ‘trabekulama’ – skupno nazvanimcitoplazmičkom matricom ili citoskeletonom.” (str. 45)

16.7.2. KONTINUUM

Stanična matrica je povezana preko stanične površine, sustavom poveznog tkiva ili vanstaničnommatricom. . . . (Postoji) cijela klasa “trans-membranskih’ molekula povezivanja ili ‘integrina’. . .Granice između stanične okoline, unutrašnjosti stanice i genetičkog materijala nisu oštre ili neprobojnekako se nekada mislilo. . . . Cijeli povezni sustav je nazvan poveznim tkivom citoskeletona, matricom,tensegrity matricom ili jednostavno matricom života. . . . ‘pletivo koje nema tkalca’. Matrica života jekontinuirana i dinamička ‘supramolekularna mreža’ koja se proteže u svaku pukotinu i kutak tijela,nuklearna matrica unutar stanične matrice unutar poveznog tkiva. U biti, kada taknete ljudsko tijelo,dirate kontinuirani, međusobno povezani sustav, sastavljen od virtualno svih molekula tijela povezanihu kompliciranu pletenu mrežu. Matrica života nema fundamentalne jedinice ili centralni aspekt, nitinekog primarno ili najosnovnijeg dijela. Svojstva cijele mreže zavise o integriranim aktivnostima svihkomponenata. Učinci jednog dijela sustava se mogu i širiti prema drugim dijelovima. . . Različitidijelov i sustavi tijela . . . se mogu smatrati lokalnim domenama i dijelovima kontinurane mreže.” (str.45 – 48)

16.7.3. TOKOVI INFORMACIJA

“Za preživljavanje, kompleksni živi sustavi zahtijevaju i kompleksne mreže informacijskih procesa.Svaka komponenta mora moći brzo i primjereno prilagoditi svoje aktivnosti u skladu s onim što ostalekomponente rade. Viologija (Vital Living Biology) cjeline je studij tijela kao integriranog,koordiniranog, uspješnog sustava. Niti jedan dio ili svojstvo ne postoji izvan te korelacije, sve jedokazljivo međusobno povezano. . . .Komunikacija u živim sustavima uključuje dva glavna jezika:kemijski i energijski. Kemijsku regulaciju realiziraju hormoni, različiti ‘faktori’ . . . i različiti“sekundarni nosioci poruka” unutar stanica. . . . Postoje dvije vrsta energijskih interakcija, električna ielektronička. Električke aktivnosti živaca i mišiča (su jedna vrsta), no postoji mnogo vrsta energijskogsignalnog sustava. . . Cijela matrica života je simultano mehanička, vibracionalna ili oscilatorna,energijska, elektronička i informacijska mreža. . .Dakle cijelina složenih fizioloških i regulacijskih procesa koju nazivamo “matricom života” se odvijaunutar konteksta kontinuuma matrice života. . . . Fiziološka integracija je moguća jer svaka stanica isvaka molekula primjereno ugađa svoje aktivnosti. . . Matrica života sama po sebi je komunikacijskamreža velikih brzina koja povezuje sve dijelove međusobno”. (str. 49 – 51).

16.7.4. BIO-ELEKTRIČNO-MAGNETSKA POLJA LJUDSKOG TIJELA

Sheme različitih elektromagnetskih polja tijela su dane u slikama 16.2 do 16.5

17

Citirajmo Oschmana (str. 77 slika 6.2.) “Svekoliko biomagnetsko polje ljudskog tijela kako jevizualizirano U TERAPIJI POLARITETOM. Svaki organ i svako tkivo doprinosi toj mustri, kojavarira svakog trenutka povezano s funkcionalnim aktivnostima. Sveukupni oblik polja rezultira iz strujakreiranih u tijelu od srca, koje proizvodi najjače biomagnetsko polje. Polje je usporedivo po obliku sonim koje bi davala . . . . (a) zavojnica centrirana oko osi tijela zbog spiralnog toka elektriciteta srcakroz razna tkiva. Glavni tokokovi su kroz cirkulatorni sustav, koji je dobar vodič jer je ispunjen slanomotopinom, plazmom. Kao i kod zavojnice . . . tok krvi prema gore i prema dolje kroz aorte i arterije jehelikoidalan. Mišići su isto tako dobri vodiči elektriciteta, posebno duž svojih longitudinalnih osi.Postoji otpor protoku struje u omotaču diljem mišića. Muskulatura srca i arterija cijelim putom premadolje do kapilara je spiralno orijentirana . . . . Vaskularni sustav koji počinje u srcu i širi se u sve pore isvaki kutak tijela, idealno je podesan za distribuiranje elektriciteta srca u sva tkiva. (Postoji oko 50.000milja krvnih žila u tijelu). Dodatno, struje koje uspostavlja srce teku kroz vertikalno orijentirane mišićepridružene kralježnici i stražnjoj strani nogu – te kroz odgovarajući sustav tetiva u sustavu uspravnosti.. . . . (slika 15.3.) . . . je predstavljanje polja oko srca u bakrorezu Edwin D. Babbitt (1896.) degradiranamustrom svjetla, kojeg je on vidio oko tijela nakon provođenja nekoliko tjedana u mraku, što je znatnopovećalo njegovu vizualnu osjetljivost. . . . Mustra koju je nacrtao Babbitt odgovra primarnobiomagnetskom polju očekivanom zbog kretanja impulsa živaca kroz corpus callosum koji povezujedvije polutke mozga.”

Slika 16.2. Bio-elektro-magnetsko polje cijelog tijela

Slika 16.3. Bio-elektro-magnetsko polje glave

18

Slika 16.4. Bio-elektro-magnetsko polje dvoje blisko stojećih ljudi

Slika 16.5. Bio-elektro-magnetsko polje “položenih ruku”. “Superponirano na slici manipuliranjamekim tkivom (tehnika palca) je mustra biomagnetskog zračenja iz terapeuta.

16.7..5. SVOJSTVA MATRICE ŽIVOTA

“Kontinuum matrice života uključuje sva povezna tkiva i citoskeletone svih stanica tijela. Možemosažeti njena svojstva kako slijedi:

19

“Svi veliki sustavi tijela – cirkulatorni, živčani, muskulatorni, probavni, različiti organi i žlijezde – susvugdje pokriveni materijalom koji je dio građe poveznog tkiva (zove se peri ili “ovojni sustav”) . . .Povezna tkiva formiraju mehanički kontinuum, koji se proteže po cijelom tijelu . . . čak i u unutarnjedijelove svake stanice . . . . Povezna tkiva određuju svekoliki oblik organizma kao i detaljnuarhitekturu dijelova . . . . Sva kretanja, tijela kao cjeline i njegovih dijelova, pa i onih najmanjih,kreiraju napetosti koje se prenose kroz građu poveznih tkiva. . . . Svaki pokret, svako stiskanje, svakokretanje uzrokuje generiranje bioelektroničkih signala u kristaliničnoj reštki poveznog tkiva koji sujedinstvana karakteristika tih napetosti, kompresije i kretanja. . . . Građa poveznog tkiva je poluvodičkakomunikacijska mreža, kojom se pronose biolektronički signali između svakog dijela tijela i svihostalih dijelova.” (str. 55).

16.7.6. KOHERENCIJA

“Susjedne molekule interagiraju jedna s drugom preko elektromagnetskih polja. . . . Kristalinični nizovimolekula bi trebali snažno i koherentno vibrirati. . . Razvijaju se enormna električna polja po staničnimmembranama, gjde u unutrašnjosti vlada negativni naboja obzirom na okolinu. Električna se poljageneriraju i u kolagenskim nizovima prema poveznom tkivu (tetive, ligamenti, kosti, hrskavice,ovojnice – fascia) tokom kretanja. Aktivnosti kao što su provođenje živaca, skupljanje mišića i lučenježlijezda također proizvode električna polja. Svaka aktivnost u tijelu kreira karakterističnu mustru togpolja (identificirajuću – op. prev.). Što više i cijelo je tijelo polarizirano, gdje je negativni pol na krajuglave a pozitivni pol na kraju stopala i repa. Istraživanja nizova molekula koji su električki polariziraneotkriva interakcije . . . ponavljane od milijuna molekula unutar stanične membrane, vlakanstihpoveznica, mišića, kostiju, živčanih stanica ili ostalih struktura, što daje ogromno jake koherentne ililaseru slične vibracije. Vibracije su kolektivni ili kooperativni fenomen u kojem svi slabije vibrirajućidijelovi, u prisustvu električkog polja postaju spregnuti (pozitivno sinkronizirani, pa time i amplitudnoujednačavani – op. prev.) Rezultat je jaka, uređena i stabilna vibracija koja je znatno više od zbrojapojedinih vibracija. . . . Nastaju dvije ‘nove kvalitete’ (iz tih oscilacija). Prva je pretjerana osjetljivostkristaliničnih molekularnih nizova diljem tijela na energijska polja u okolini. . . . Druga je . . .mogućnost putovanja tih jakih oscilacija unutar kristlinične mreže tijela i mogućnost njihove radijacijeu okolinu. . . . Kristalinične komponente matrice života djeluju kao molekularne ‘antene’ za primanje iemitiranje signala. . . Voda u prostoru između dijelova visoko uređenih sustava je također visokouređena. Vivracije molekula vode mogu se spregnuti s koherentnim energijskim mustrama unutarproteinskih nizova. Rezultirajući koherentni sustav vode ima također laserska svojstva i može takođerprimati i otpuštati elektromagnetske informacije, a može formirati i memorije.” (str. 130 – 131).

16.7.7. STANIČNE OSCILACIJE I SUSTAVNE REGULACIJE

“Informacije se razmjenjuju s kontinuumom matrice života. Kako se radi o kontinuiranoj mrežikomponiranoj iz poveznog tkiva, citoskeletona i matrica jezgri te prianjajućih kontinuiranih slojevavode, kako bi se i matrica života proširila u svaki kutak i u svaku pukotinu tijela odnosno da bi seformirao energijski kontinuum sustava. Svekoliko polje tijela i polja u okolini utječu na sve aktivnostiu regulacijskoj petlji. Ta interakcija elektromagnetske ‘okoline’ hormonalnih receptora utječe na njih imodificira ih. . . .I dok se patologija može manifestirati kemijskim neravnotežama, u biti se radielektromagnetskom problemu. A kako se ravnoteže može često ostvariti dovođenjem ispravne ili“zdrave” frekvencije kojom se ponovno utreniraju prave oscilacije”. (str. 135). pa se stoga u REBsm

kontinuirano traži klijenta da zamijeni negativne frekvencije pozitivnim.

16.7.8. GRAVITACIJA I FIZIČKA I EMOCIONALNA STRUKTURA

Prema Idi Rolf (strukturalna integracija) slijedi učinke doživljenih trauma. “Svaka trauma u tijelu sebilježi kao promjena interne strukture. . . . Čak i mala izmještanja imaju kumulativne i dugoročneučinke, posebno ako postoji pomak u načinu na koji se nosi težina (promjena u odnosu na gravitaciju). .. . Postoji mogućnost da se sve traume tijela mijenjaju u odnosu prema gravitaciji izazivajući devijacijeod idealne mustre, forme koju smo naslijedili kako bi se nosili s gravitacijom. (to nije točno, jer onda biastronauti bili bolesni, no smetalo im je nepostojanje Schumannove frekvencije, koja je umjetnostvorena u plovilima, nakon čega su problemi nestali – op. prev.)

20

“Način kojim se tijelo odziva na fizikalne traume se jednako primijenjuje na odzive izazvaneemocionalnim nezgodama ili kroničnim psihološkim stanjima. Psihološka se stajališta uvijekreprezentiraju u strukturi tijela. Strah, tuga i bijes svako ima karakterističnu pozu i mustru kretanja. . .“jezik tijela”. Emocionalni odziv trenutno izaziva grčenje pregibnih mišića zglobova i udaljavanje izstrukturalne ravnoteže. Kada se to dogodi, gravitacija postaje silom koja vuče strukturu prema dolje,skraćujući tijelo. . . Ako individua nastavlja s dramatiziranjem emocionalne situacije, fizikalno se tijelopostavlja unutar psihološke mustre. Kada se promjene završe, fizičko stajalište nesvjesno postajenepromijenjivim. Kretanje, uključujući i disanje, otkriva emocionalni nemir. U uravnoteženom tijelu,inspiracija uključuje i izduživanje cijele kralježnice, od sakralnog dijela sve do lubanje. Kada jekretanje ogranićeno, individua više ne može osjećati emocije kao emocije. Stoga ne mogu višepostojati prirodni odzivi na trenutne situacije, pa se stoga ne mogu nastaviti nositi sa životom. Umjestotoga žive, kreću se i postoje u svom “stajalištu”. Nema nikakve diskusije, misli ili mentalnih sugestijakoje bi mogli promijeniti mustru. Da bi izbjegli . . . fizikalna napetost mišića i strukture u odnosu nagravitaciju se mora promijeniti.”

“Neravnoteža koja nastaje iz fizikalne ili emocionalne traume može voditi cijelom spektru kroničnihproblema. . . Gravitacija je dio cjeline, kojem do sada poklonjeno malo pažnje (u terapiji).”

“Fizikalna trauma . . . može utjecati na emocionalno stanje. Relativno jednostavna nezgoda, koja ipakostavlja tijelo maligno i neuravnoteženo može utjecati na psihološki smisao individue. Kinestetičkotijelo se osjeća neprimjereno a fizikalna struktura projicira i oslikava tu neprimjerenost.” (str. 160-161).

Terapije koje rade s tijelom i gibanjem mogu povećati raspon i učinkovitost kretanja, fleksibilnost,elastičnost, ravnotežu, (pravo)vremensku usklađenost, preciznost i emocionalnu integraciju.

Mišična uravnoteženost je vanjski i vidljivi znak vitalne komunikacije i tokova energije, koji slobodnofunkcioniraju. . . tok tjelesnih tekućina, tok mentalnih impulsa i tok vibracija kroz poluvodičkutensegričku matricu života. To su vibracije koje prenose informacije potrebne za podršku sustava injegovo adaptiranje na uobičajeni način i popraviti povrede.” (str. 166). Dakle da bi promijenilikronične emocije, promijenite način na koji se krećete, sjedite i postojite.

16.7.9. NEKI ZAKLJUČCI

“Tijelo oblikuje i daje mustru kertanju istovremeno govoreći tri priče, od kojih se svaka odnosi nanačin kojim doživljavamo gravitaciju.”

1. “Evolucijsku povijest, predstavlja kako su se naši preci adaptirali na život u gravitacijskom poljunašeg planeta”

2. “Kraću povijest osobnih trauma i adaptacije tijekom svojih života.”3. “Priču našeg sadašnjeg emocionalnog stanja, uključujući učinke naših najsvježijih iskustava.”

Bilo koja terapija koja dovodi vidljive dijelove tijela u usklađenost ili obnavlja fleksibilnost imobilnost, će u isto vrijeme, olakšati vizualne komunikacije i time poboljšati učinke na zdravljeovojnica sustava podrške. Kada je tijelo opet organizirano oko optimiranog vertikalnog i dinamičkogkreatanja, ‘gravitacije postaje terapeutom’.” (str. 173 – 174).

“Na temelju poznatog o ulozi električkih, magnetskih, elastčnih, akustičnih, termalnih, gravitacijskih ifotonskih energija u živim sustavima, izgleda da neme nikakve jedinstvene “životne sile” ili “energijeiscjeljivanja” u živim sustavima. Umjesto toga pstoje mnogi energijski sustavi u živom tijelu kao imnogo načina utjecanja na te sustave. . . ‘Živa stanja’ i . . ’zdravlje’predstavljaju svekolikost tihsustava, poznatih i nepoznatih, u kolektivnom, kooperativnom, sinergističkom funkcioniranju . . . (Tozahtijeva istraživanje) interakcija između bioloških energijskih polja, struktura i funkcija.” (str. 219)

“Svaki sustav u tijelu ima pridruženi ‘peri-‘ sustav, koga možemo kolektivno zvati ‘okolnim tkivom’.Možete razlikovati između primarne funkcije određenog sustava i funkcija sustava poveznog tkiva kojiga okružuje. Živci, krvne žile, kosti, mišići, itd. imaju taj peri-sustav koji pomaže funkcioniranjusustava. Ti ‘peri’ sustavi igraju važnu ulogu u regeneriranju i repariranju (liječnju) jednako kao i uglobalnoj komunikacijskoj funkciji sveukupnog sustava.” (str. 231-233)

21

“Pojavljuje se nova defincija matrice života, koja uključuje ‘novu’ fiziku i kemiju (kruta stanja,poluvodljivost, kvantnu mehaniku, tekuće kristale i biološku koherenciju). Male količine energije naprimjerenoj frekvenciji mogu proizvesti temeljite biološke učinke. . . Stanice održavaju svojeorganizirano društvo ‘zajedničkim došaptavanjem’ oslabljenim i privatnim jezikom. ‘Šaputanje putuje ikemijskim i elektromagnetskim porukama. . . U prošlosti smo mislili da su riječi ‘jezika života’impulsi živaca i molekula, no sada vidimo postojanje dubljeg sloja komunikacije u podlozi tih poznatihprocesa. Ispod relativno sporo krećućeg akcijskog potencijala i (kemijske – op. prev.) interakcijebiljarskih kuglica, leži mnogo brži i suptilniji prostor interakcija. Ta dimenzija je subatomska,energijska, elektromagnetska a valna u karakteru. Kemijski glasnici u konačnici prenose svojeinformacije elektromagnetski. Dakle elektromagnetski kod je stvarno primarni kof. Impulsi živaca ikemijski glasnici se kreću unutar individue, dok energijska polja zrače beskonačno daleko u prostor istoga utječu na druge u svojoj blizini. . . Elektromagnetski jezik ima dva aspekta, frekvenciju iintenzitet. . . Laboratorijska istraživanja potvrđuju kada se radi o pokretanju procesa ozdravljivanja,‘malo je moćno’ ili ‘manje je više’. Potraga za primjerenom biti je u stvari traganje za spojevima spravom molekularnom spektralnom emisijom kojom bi se ostvarile koristi za određenu bolest uodređenom pacijentu u određeno vrijeme. . . “ (str. 250-251)

TREĆI DIO:

INTELIGENTNO TIJELOJames L. Oschmanm Ph. D.

Bridges Quarterly Magazine of the International Society for the Study of Subtle Energies and EnergyMedicine, Spring 2005, v. 16, #1, pp. 3 10-14

Jim Oschman, Ph.D. je autor Energy Medicine, The Scientific Basis (Energijska medicina, znanstveneosnove). Po njegovim riječima referencira istu znanost koja daje temelje modernoj kliničkoj medicini.Jim je diplomirao biofiziku i biologiju na Sveučilištu Pitttsburgu i nastavlja svoja istraživanja i pisanjeu Doveru, New Hampshire, gdje je predsjednik vlastite istraživačke asocijacije Prirode.

Pišite Jim Oschma Oschmanu na: PMB 170, 827 Central Avenue, Dover, NY 03820 – Emailjoschman@aol.com

1. Uvod

Uprkos stoljeću neuroznanosti i desetljeću znanosti o mozgu, još nam uvijek nije jasna prirodafiziološke svijesti i njenog odnosa prema učenju, memoriranju, inteligenciji, podsvijesti, nesvijesti iintuiciji.

Matrica unutar i između stanica u ljudskom tijelu, kolektivno nazvana matrica života, omogućavaprimordijalnu i evolucijsku pradavnu formu inteligencije ili svijesti koja prethodi živčanom sustavu. 3

Matrica života pruža osnovicu za niz liječenja i popratnih fenomena, koji su izgledali teškoshvatljivima ili misteriozni u prošlosti. Prvo matrica koja odgovoara na cijeli spektar tjelesnog kretanja,energijske terapije i terapije gibanjem za koje se često kaže da im nedostaje korespondiranja skonvencionalnom biomedicinom. Ove terapije su uspješni brzi počeci procesa liječenja, katakada umedicinski “neizlječivim” stanjima, jer obrađuju sustav matrice cijelog tijela i nisu ograničeni naživčani i hormonalni mehanizam.

2. Povijesna pozadina: Problemi s neuronskom doktrinom

Večina modernog istraživanja o svijesti je bila temeljena na radu dobitnika Nobelove nagrade 1963.John Carew Eccles-a. Njegov model je objasnio kako mozak stvara bogatstvo odluka, kojeomogućavaju svjesni “trenutak”. Međutim uprkos glavnom usmjerenju koje je uspostavio uneuroznanosti, Eccles je 1993. zaključio kako njegov model ne bi mogao objasniti ne-fizikalna itranscendentna svojstva uma poput osjećaja, misli, memorija, intencija i emocija.4 To nije dobrodošlavijest za mnoge u zajednici neuroznanstvenika. Eccles je sugerirao nužnost istraživanja kvantnihsvojstava neuralne sinapse kako bi se locirala konačna veza između uma i mozga. Stoga se ovdjekoristi esej u izdanju Bridges (2005. “Moguća posredujuća uloga kvantno-mehaničkih fenomena u

22

interakcijama uma i tijela”, Proljeće, v. 16. #1, str. 15-20) Larryja Goldberga, koji je istraživao ulogukvantno mehaničkih fenomena svijesti.

1961. MIT znanstvenik Francis O. Schmitt,5 utemeljitelj Programa neuroznanstvenih istraživanja, jesugerirao elektrofiziološke metode ne bi li one vjerojatno razriješile problem memorije i svijesti.Ukazao je na ogroman kapacitet biopolimera za pamćenje infomracija:

Samo u divovskim makromolekulama polimera postoji moguća raznovrsnost potrebna zaspecifičnosti manifestirane fenomenima temeljnog života. Polimerski spoj od tisuću monomerapo 4 monomerske vrste (na pr. DNA) bi mogla imati 41.000 varijanti; a 20 monomerskih vrsta(proteina) moglo bi dati 201000 varijanti.

No gdje bi u organizmu mogli naći gigantske makromolekule polimera na koje se referira Scjmitt?Znamo da su u neuronima, no što je s drugim stanicama i tkivom?

1999. Stuart Hameroff6 nas je podsjetio da su i neuroni stanice

. . . . pojedini neuroni su daleko kompleksniji od jednostavnik preklopnika/prekidačas ogromnim kapacitetom intrastanične obrade informacija. Neuronska doktrina je ignoriralačinjenicu da su neurinu žive stanice.

I dok mnogi znanstvenici nastavljaju inzistirati na neuralno sinaptičkom mehanizmu svijesti, Hameroffi drugi počinju istraživati staničnu memoriju dok se neki istraživači fokusiraju na mikrotubule kaopotencijalne memorijske uređaje. Neuroni su napunjeni s mikrotubulima, koji su polimeri proteina,tubulina zajednos drugim mikrotubulnim proteinima.

4. Evolucija inteligencije

Neki filozofi i evolucijski biolozi su pretpostavljali da primitivni organizmi kao što je bakterija iprotozoa ne mogu biti svjesni. Njihovo je stajalište da je za svijest potreban živčani sustav. Međutimnije potrebno uzimati raketnu znanost da bi se znalo kako je inteligencija prisutna u svekolikom životu,uključujući i biljke. Ako u to sumnjate, pogledajte cvijet i onda mi recite kako biljka nemainteligencije.

Laki najjednostavniji organizmi ispituju svoju okolinu i na nju se odzivaju. Na primjer,najrudimentarnija bakterija raste u smjeru hnane; bakterija sposobna za kretanje izdancima (bičevima)potiskuje se prema hrani i kisiku a od toksičkih kemikalija se udaljava. Ti organizmi daklezadovoljavaju kriterije za mišljenje, koji definiraju svjesnost postojanjem razumijevajuće percepcije.

Hameroff je uočio da “jednostavne” životinje kao što je paramecia (papučica) graciozno pliva,izbjegava grabežljivce, pronalazi hranu i partnera i seksa se, sve bez i jedne sinapse. 1951. Sir CharlesSherrington7 je rekao slijedeće: “O živcu nema ni traga. No kod stanice bi mogao poslužiticitoskeleton.” A 1999. Hameroff je dodao:

Ako citoskeleton može biti koristan u protozoi, što bi onda mogao raditi u visokoorganiziranom citoskeletonu neurona? Zar su neuroni glupi u usporedbi s protozoom?

1858. Rudolf Virchow, utemeljitelj stanične patologije, ukazao je da je svaka od 50 milijardi stanica uljudskom tijelu “elementarni organizam”. Ako je prvobitna svijest prisutna u mikroorganizmima, ondata prvobitna svijest mora biti prisutna po čitavom ljudskom tijelu.

5. Osjet i akcija

1973. u klasičnom tekstu o osjetu i kretanju, koji je objavila Jelle Atena Woods Hole8 se ukazuje da svinaši osjetilni receptori imaju dlačice. To otvara mogućnost da je lokomotorno-osjetilni sustav ugrađenosvojstvo u tijelu svih životinja.U svom tekstu Atena priznaje da nije mogao specificirati prirodu adaptivnih valova koji su se širili krozmikrotubule i druge mikro niti koje su tvorile dlačice i bičeve, dok je u isto vrijeme na pola puta okosvijeta u Kijevu, Ukrajina, razotkriveno moguće objašnjenje. Davydov9 je izvjestio biološku bazu za

23

“soliton”, pjedinačni val i kako bi on mogao riješiti važnu zagonetku načina prenošenja energije izmjesta gdje je generirana na mjesto gdje je potrebna.10

Usputno treba napomenuti da je prvi kvalitativni opis solitona objavljen 1834. J. Scott-Russell jepromatrao čamac koga se vuklo kanalom parom konja. Uočio je val “koji se rola prema naprijedvelikom brzinom, pretpostavivši formu velike samostalne elevacije, oslobođenu oblu i dobro definiranunakupinu vode, koja je nastavljala svoje putovanje duž kanala očito bez promjene forme i brzine.”11

Plimni valovi i tsunamiji su solitoni. Njihova destruktuvna snaga dolazi od koherencije, koja ih činivrlo stabilnim i spriječava disipaciju njihove energije. Atena vjerojatno nije znao da je Valerie Huntizvodio elektromiografska istraživanja na plesačima, pokazujući kako je kretanje moguće pod uvjetimakada živčani impulsi ne dolaze do mišića. Hunt je zaključio nužnost postojanja nekog drugogmehanizma za aktiviranje kretanja paralelno klasičnom neuromišičnom sustavu upravljanja. Ova suistraživanja objavljena u njenoj knjizi, Infinite Mind12.

6. Slijedeća evolucijska faza: izvanstanična matrica

Slijedeća faza u razumijevanju sustava osjetila uključuje izvanstaničnu prevlaku polimerom šećeraindividualnih bakterija, virusa i protozoa. Kako i cilije i flagele, te “antene”, proširuju “doseg”organizma u svoju okolinu.

U kolnijama bakterija i jednostavnih kolonijskih životinja, izvanstanični “fuzz” (paperje, podlaka,pahuljasto tkivo, itd. ??) je preuzeo svojstva mehaničkog i informacijskog povezivanja dajući timeemergirajućem organizmu nove i nikada ranije realizirane sposobnosti djelovanja. Evolucijskaprogresija prema višim organizmima, uključujući i ljude, uključuje razvoj sve sofisticiranijih ansamblastanica, kao što su živčani i hormonalni sustavi. No viši organizmi se još uvijek oslanjaju na prvobitnimatrični sustav za temeljne aspekte osjeta, obrade informacija, obrane, regeneracije i kretanja. Zbogsvoje duže evolucijske povijesti, ovaj matrični sustav je daleko sofisticiraniji od živčanog sustava. ISchmitt, gore citiran, shvaća ogroman potencijal matrice biopolimera za smještanje visoko specifičnihinformacija, tj. za memoriranje (odnosno memorije).

U svom klasičnom djelu, “Matrica i matrična regulacija”, Alfred Pischinger tvrdi kako je najmanjajedinica života u organizmu kralježnjaka u stvari trojstvo kapilara/matrica/stanica.13 Dakle postojipouzdana teorijska i eksperimentalna osnovica za spremanje, obradu i kretanje informacija i energijeunutar mikroskopskih internih skeletona stanica, za koje se pretpostavljalo da su jednostavniorganizmi.

Prijedlog: sugeriram postojanje ekstenzije tih mehanizama onkraj stanice, u izvanstaničnu matricu ipredlažem da primordijalni sustav osjeta i kretanja, kako ga je opisala Atena, postoji i u ljudima idjeluje nezavisno od tradicionalnog neuromuskulatornog sustava.

7. Sposobnosti (djelovanja) inteligentnog tijela

Ovdje se sugerira postojanje “svijesti” koja se nalazi u staničnim i izvanstaničnim matricama, kojenalazimo u ljudskom tijelu. Te su matrice života kontinuirani, globalni ili po cijelom tijelu raširenisustav koji prethodi živčanim i hormonalnim sustavima gledano sa stajališta povijesti evolucije.Sastavljen je od biopolimera s ogromnim kapacitetom spremanja informacija (Schmitt, citiran ranije).Odnos matrice sa živčanim sustavom zapravo daje činjenicu da je živčani sustav u stvari sastavljen odtog primordijalnog sustava. Matrica se proteže do svakog dijela organizma, do koga dolaze živci, s timda matrica doseže i do mjesta koja ne zahvaćaju živci i kapilare.

Gdje se u katalogu ljudskog ponašanja sam taj primordijalni sustav razotkriva? Moj uvod na to pitanjedolazi od Albert Szent_Györgyii14

Još davnih dana počeo sam osjećati da predivna suptilnost bioloških reakcija ne bi mogla bitiproizvedena isljučivo molekulama, već da mora biti stvorena dijelom znatno manjim isuptilnijim jedinicama, koje bi teško mogle bili što drugo osim elektrona. Glavni izvođač žiotamora biti elektron, pri čemu nezgrapne molekule moraju biti pozornica na kojoj se odvija

24

drama života. Elektroni da bi bili mobilni trebaju vodič, što me vodio zaključku da proteinimoraju biti vodići elektrona.

Prema kraju 1930-tih počinju se pojavljivati teorije o submolekularnoj strukturi kondenziranematerije. Time je otvorena mogućnost postojanja mobilnosti elektrona u proteinima, pa samtako i predložio 1941. da bi proteini mogli biti vodiči.

Albert Szent_Györgyii i mnogi drugi su krenuli razotkriti primordijalnu matricu proteina, unutar i okostanice koja nije sastavljena od vodiča, već od značajnih materijala nazvanih poluvodićima.

Što više, veliki je dio živog tijela sastavljen od visoko uređenih molekula, koje se najbolje mogukarakterizirati kao poluvodički tekući kristali. O tim materijalima je britanska biofizičarka Mae-VanHo 199715 izjavila:

Tekuća kristaliničnost daje organizmima karakteristike fleksibilnosti, izvanredne osjetljivosti iodzivnosti, te optimiranu brzu bešumnu međusobnu komunikaciju, koja omogućava organizmufunkcioniranje kao koherentna koordinirana cjelina.

niz fenomena demonstrira tu odzivnost i bešumnost komunikacije. Borilačke vještine pružajuspektakularne primjere, u kojima izvježbani majstor demonstrira sposobnost osjeta i odziva na svojuokolinu s izvanrednom brzinom i preciznošću koja jasno transcendira neuronalne mogućnosti.

Atletičari i drugi izvođači također rutinski prosuđuju i sofisticirano se kreću brzinom koja je dalekoveća od neurološke brzine i koja se ne može iskazati terminima utemeljenog neuromuskularnogkontrolnog sustava. Na primjer, istraživači su pokazali da je nemoguće pogoditi baseball loptu.Jednostavno nema dovoljno vremena između trenutka kada bacač otpušta baseball lopticu i trenutkakada ona prođe ploču za udarača, da bi ju uočio, reagirao na nju i zamahnuo sa štapom po ravnini da biju presreo.16

Mora dakle postojati neka druga vrsta veze između osjeta i akcije pa predlažem da ju treba naći kao isvijest ranije opisane primordijalne matrice. Veliki udarač baseball-a, ted Williams opisuje svoj uspjehna slijedeći način: proučava namjerno bacača. Onda kada baca lopticu, pogađa gdje i kada ćezamahnuti štapom! Drugim riječima, oslanja se na intuiciju.

Sportski psiholozi razlikuju između proceduralnog znanja – kada vaše tijelo zna kako nešto učiniti ideklarativnog znanja – kada vaš svjesni um zna kako nešto uraditi.17 Sugeriram da je proceduralnoznanje tijela podsvijest, koja rezidira unutar matrice života, dok je deklarativno znanje svojstvoživčanog sustava.

Ti fenomeni se sami otkrivaju u uvidima terapeuta kada su mentalno “usmjereni” na dio tijela ili psihe,koji uzrokuje probleme njihovim klijentima. Kada je um miran, tako da je proceduralnom znanju tijeladozvoljeno djelovati kao vodič, na vidjelo dolaze tajnoviti uvidi. Niz terapeuta je u to upućeno pa su iobjavljivali knjige i video sadržaje kako bi pomogli drugima u iskorištavanju vlastitih moći intuicije iuvida.18 Katkada su ta iskustva pridružena fenomenu koga nazivam “somatsko prisjećanje” gdje iterapeut i pacijent simultano imaju živopisne vizije ili druga osjetilna iskustva povezana s traumatskimdogađajem, koji se mogao dogoditi nekoliko godina ranije.19

Tekuća kristaliničnost omogućava razvoj još jednog svojstva: biloške koherencije. Većina tkiva u tijelučine tekući kristali - dobro uređeni molekularni nizovi sa svojstvima i krutih tijela i tekućina. To jeistina i za aktin i miosin nizove u mišićima, fosfolipdima u staničnim membranama i mijelinskimslojevima, kolagenom u poveznom tkivu, nizovima mikrotubula u živcima i receptorima osjeta, teDNA. Šest stopa DNA je upakirano u svaku stanicu tijela, uočio je Karl Maret u svom . . . (Bridges,2005. “Sedam ključnih izazova s kojima se susreče znanost”, proljeće, v. 16, #1, str. 4-9.) moraju bitipakirani u skoro kristaliničnoj formi, kako bi se uklopili u tako sićušan volumen. Ti tekući kristaliimaju izvanredna i vitalna svojstva kada su energizirani na određenu razinu pobuđenosti, kao naprimjer električnim poljima koja postoje unutar tijela, kada molekula počnu vibrirati unisono, sve dokne dosegnu visoku razinu koherencije.

25

Takvi sustavi moraju emitirati visoko koherentne, laseru slične, signale i biti izrazito osjetljivi na sličnesignale iz svoje okoline. Biološka koherencija kao predmet ekstenzivnog istraživanja počinje s radomFroöhlich-a i kolega20 i nastavlja se s Mae-Wan Ho i drugima.21

8. Svjesno i podsvjesno

Može li riječ “svijest” biti korištena za opis svijesti koja nije neuralnog porijekla? Naravno da može!Od radova Freuda i Junga u Zapadnoj psihologiji imali smo koncepte svjesnog i nesvjesnog i njihovihkorelata – slika, snova i bljeskova intuicije.27

U prošlosti su ti pojmovi jedva imali znaćenje za fiziologa ili staničnog ili molekularnog biologa.Ovdje predlažem da stanična i izvanstanična matrica, koje se protežu po cijelom tijelu omogućavajupostojanje niza psiholoških fenomena. Sada vidim matricu kao ogromnu količinu podsvjesnih osjetilnihinformacija, koje su spremeljene i obrađivane s količinom podataka, koja bi kompletno preraslakapacitete jednostavnog živčanog sustava. Cijeli je taj sustav predivno opisao Tor Nørretranders23 utako fascinantnoj knjizi naslova “Iluzija korisnika – The User Illusion”.

Svake sekunde, naša nam svijest otkriva malešnu frakciju od 11 milijuna bitova informacija,koje naša osjetila propuštaju prema mozgu. Većina informacija iz naših osjeta ide u podsvjest.Vjerujte svojim predosjećajima i intuiciji – oni su bliže realitetu od naše percipirane realnosti,jer su temeljeni na daleko više informacija.

Pristup ovom sustavu je preko intuicije koja omogućava terapeutu i atletičarima i plesačimaostvarivanje i transcendiranje razina izvedbe. Vidim intuiciju kao nešto emergirajuće iz matrice života,nakon što su bile spremeljene i evaluirane u traženju dubljeg znaćenja ogromne količine subliminalnihinformacija.

Sada gledam na intuiciju kao emergentno svojstvo vrlo sofisticirane poluvodičke tekućine kristliničnematrice sposobne za spremanje i obrađivanje ogromne količine subliminalnih ili neuralnih informacija.Sofisticiranje kompjutera, s njegovim software-skim programima i kapacitetima memorije odgovarajusofisticiranosti neuralne svijesti. No te sposobnosti blijede u neznačajnost u usporedbi s evolucijskimpradavnim poluvodičkim podsvjesnim sustavom, koji se izražava u svakoj stanici i krijepi tijelo kako biradilo kontinuirano analizirajući svijet oko nas.

9. Mikrogeneza

Za razumijevanje kako se spremaju i obrađuju informacije u sustavu podsvjesnog matričnog sustava ikako rezultati stižu u svijest, uzmite u obzir teoriju uma, koju je razvio Jason W. Brown24 temeljemkliničkih ispitivanja pacijenata s različitim afazijskim poremećajima percepcije i akcije. Svaka afazijaje dala Brown-u trag o dijelu normalnog razotkrivanja svjesne sadašnjosti. Kada je sve te tragovespojio, dobio je rezultat koji je bio opis procesa, kojeg je Brown nazvao mikrogeneza. To je “brzotreptajuća rekapitulacija kompletne prošlosti pojedinca, kao sadržaj u kojem je svaki trenutak “sada”iskustvo.” (Deane Juhan)25.

Aspekt tog modela pokazuje kako traumatske memorije i struktura osobnosti kontinuirano selektirajuili stvaraju naše 3D percepcije svijeta na bazi trenutak po trenutak, prije nego što mi postanemo svjesni“vanjskog svijeta”. Postojanje tog sustava nam pomaže shvatiti kako nove metode energijskepsihologije mogu riješiti post-traumatski stres bez dugačkih napora u pokušajima prizivanja irekapituliranja trenutka traume, kako se to radilo u tradicionalnim psihoterapeutskim pristupima.

Iz perspektive raazvijene u ovom članku vidim mikrogenezu kao sredstvo pristupa statusu cijelog tijela,ne samo mozga. Jedan način na koji se to može dogoditi je korištenjem koherentne emisije iz različitihtekućih kristala unutar matrice. Moja nedavna knjiga3 je pokušaj osvjetljivanja odnošenja izmeđukvantne koherencije i svjesnog iskustva.22 Ukratko, teorija postulira da se koherentna “laserska zraka”holografske svijesti izdiže unutar visoko uređenih poluvodičkih tekućih kristala matrice života.

Te interne Fröhlich-ove oscilacije stvaraju jeku unutar organizma, ponavljajućeg referenciranja statusatijela. Svako podsvjesno otipkavanje (scan) tijela referncira: 1) unutarnje granice tijela, 2) napetosti ipozicije svih dijelova tijela, 3) sve osjete, liminalne i subliminalne, 4) cijelu povijest traume, 5) svestanične memorije i 6) memorije svih poveznih tkiva.

26

A svako otipkavanje/tuckanje (EFT metoda, koja prihvaćena od APA kao klinička – op. prev.) tijelamože pobrisati traumatsku povijest. Utemeljivanje uvjeta da bi se to dogodilo se ostvaruje metodomrazvijenom u području energijske psihologije. I konačno svako otipkavanje tijela doseže do svakogdijela tijela, uključujući i svaki dio živčanog sustava. Do mjere do koje je živčani sustav integralni diomatrice i obratno, nema potrebe tražiti neku specifčnu točku povezanosti među njima, jer su povezanisvugdje. U tom smislu neurokirurg Karl Pribram26 nije uspio naći laser koji je trebao kompletiratinjegov holografski model mozga, jer “laser” nije u mozgu već diljem tijela. Predlažem, da holografskamemorija i mikrogenezu predstavljaju fenomene cijelog tijela, koje kooperiraju kako bi generiralisvjesnu sadašnjost.

Budući da su primarni kanali tog sustava mikrogenetičke holografske memorije akupunkturnimeridijani, ne iznenađuje što mnoge metode energijske psihologije uključuju tuckanje na ključnimtočkama sustava meridijana.

10. Gdje je svijest

Prije mnogo godina terapeuti tijela su mi govorili, kako su uvjereni da je svijest u tijelu a ne u mozgu.To je došlo kao iznenađenje, jer su me poučavali da je svijest proces, koji se odvija u mozgu. Tijekomgodina ova je nova perspektiva svijesti tijela postala neodoljivom. Ključno je istraživanje odradilaCandace Pert sa svojim kolegama, što je sažeto u “Vaše je tijelo vaš podsvijesni um”.27 Desetljećaistraživanja neurokemije je pokazalo Pert da se molekule emocija i njihovi receptori mogu naći svugdjeu tijelu, na bilo kojoj vrsti stanica.28 Takozvani “neuropeptidi” i njihovi receptori nisu, kako se prijemislilo, ograničeni na živčani sustav. Um, koreliran s “neurokemijom”, se dokazao kao fenomencijelog tijela. Vaše je tijelo u najmanju ruku, krucijalna komponenta Vašeg podsvjesnog uma!

Po mom mišljenju terapeuti koji dodiruju stvarno živo ljudsko tijelo (suprotno onima koji utiskujuelektrode u stanice ili koji proučavaju individualne molekule) dobijaju vitalne tragove o nekim odpitanja, koja se nnikada ne bi odgovorila temeljem samo redukcionističke perspektive. Na nedavnojkonferenciji o energijskoj psihologiji,29 vodeći praktičar, Belleruth Napastek je zaključila:

Post-traumatski stres nije mentalan, već biofizički. Post-traumatski stres nije problemmentalnog zdravlja. Oni (pacijenti) mogu izgledati mentalno bolesni, no nisu a mi smopotrošili godine neprimjereno promatrajući mentalno zdravlje (ali i nekorektno).

Vjerujen da dr. Naparstek referencira na psihološke korjene jer psiholozi nisu razumijevali realitettijela te su neuspješno tragali za umom smještenim u mozgu. Pretraživali smo mozak i živčani sustavjer znamo kako istraživati njihova električka svojstva. Sada je došlo vrijeme za razvijanje načinapovezivanja naših instrumenata izravno s matricom života, kako bi mogli istraživati suptilnije prostoreosjeta, memorije i svijesti. Način za to emergira iz istraživanja elektroničke biologije koju je razvioAlbert Szent Györgyi. Kao i mnogim novim idejama, znanstvena zajednica odbija taj koncept.

27

28

ČETVRTI DIO

ULAŽENJE U ŽIVU MATERIJU KAKO BI SEBE USAVRŠILIAlbert Szent-Györgyi

Synthesis, Spring, 1974 v.1, #1, str. 12 – 24

Preštampano s dozvolom autora, The Graduate Facukty Newsletter Of Columbia University and of the Journal ofIndividual Psychology.

Albert Szent-Györgyi je dobio Nobelovu nagradu u fiziologiji ili medicini (1937.) za svoje znanstvenoistraživanje. Rođen u Mađarskoj 1893. a titulu doktora medicine je dobio na sveučilištu u Budimpešti,dok je doktorat znanosti dobio na Cambridge University-u. Prije dolaska u SAD bio je profesorbiokemije na Sveučilištu u Budimpešti. Od 1947. je bio direktor istraživanja na Institutu za istraživanjemišića, Mornaričkog biološkog laboratorija, Woods Hole, Massachusetts. Njegove knjige suOksidacija, Fermentacija, Vitamini, Zdravlje i bolest, Mišične kontrakcije, Kontrakcije tijela i srčanogmišića, Bioenergetika, Submolekularna Biologija, Bioelektronika, Stanje života.

Več je odavno znanost prepoznala pincip entropije kao fundamentalni faktor u svemiru. Entropija jeurzok što se organizirane forme postupno dezintegriraju u sve niže razine organizacije. Ta je tendencijasama po sebi vodila razmatranju svijeta kao cjeline poput velikog stroja koji se troši i na kraju istroši.

No postoje ogromni dokazi o postojanju suprotnog principa – sintropije – ili “negativne entropije” –koji utječe na formu u nastojanju dosezanja sve viših razina organizacije, reda i dinamičke harmonije.U slijedećem eseju Albert Szent-Györgyia, biolog istraživač, koji je dva puta nagrađivan Nobelovomnagradom, opisuje svoju koncepciju “urođene pobude u živoj materiji za sasvršenstvom,” i sugerirakako se takav sintropički princip može naći čak i na subatomskoj razini materije.

Sintropija je usko povezana s procesom sinteze i danas se poziva na sve veću pažnju prema psihološkojpobudi, prema sintezi, prema rastu, prema cjelini i samo-perfekcioniranju. Szent-Györgyi-jevakoncepcija ima stoga dalekosežne posljedice ne samo za fizikalne i biološke znanosti, već možda čak iviše za psihologiju kao i na naš pogled na ljudsko biće, na društvo i na svijet.

Szent-Györgyi-jev rad prezentiran kao predavanje koje održano na Simpoziju o Odnosu izmeđubioloških i fizikalnih znanosti na Sveučilištu Columbia:

“Uvijek sam bio znanstvenik amater no ujedno sam profesionalno a neautorizirano prelazio granice.Nikada se nisam vezao za jedan princip i moja odnošenja prema znanosti su slobodno ulazila u raznapodručja. To je možda i razlog zašto sam odabrao ovdje diskutirati o odnosu između bioloških ifizikalnih znanosti.

Razlika između živog i neživog svijeta. Naslov sugerira neke temeljne razlike između živog i neživogsvijeta i odmah se na početku nađemo u kontradikciji. Vjerojatno svi osjećamo postojanje nekeosnovne razllike između živog i ne-živog, no kao znanstvenici ne možemo vjerovati da bi zakonisvemira trebali izgubiti svoju valjanost na površini naše kože. Život mora biti kreiran tim zakonima.Stoga je naš prvi korak razjašnjenje te kontradikcije. “””” -

Organizacija. Prilično se dobro ta kontradikcija može razjasniti jednostavnom činjenicom da se stvarimogu spajati na dva različita načina, slučajno i (svjesno) sa smislom. To je kardinalna stvar. Želio biilustrirati primjerom. Šest čačkalica i dva čepa na stolu će biti 6 čačkalica i dva čepa. Njihove sukvalitet aditivne. Međutim, ako spojite te čačkalice i čepove na poseban način, predstavljat će (naponešto simboličan način) konja koji se više ne može u potpunosti opisati u konstituirajućimpojmovima. Novo razvijene kvalitete više nisu aditivne. S nekoliko dodatnih dijelova mogao bipostaviti čovjeka na tog konja, pa ću onda opet dobiti nešto novo – niti konja niti čovjeka, već čovjekana konju. To je ono što zovem organizacijom, sastavljenjem stvari na smisleni način; to je jedno odosnovnih karakteristika prirode.

Hijerarhija razina Ako se elementarne čestice sastavljaju kako bi tvorile jezgru atoma, mora sekreirati nešto novo, što se više ne može opisati s pojmovima elementarnih čestica. Isto se događa akookružite tu jezgru s elektronima i izgradite atom, zatim kada spajate atome kako bi formirali molekulu,

29

itd. Neživa materija staje na niskoj razini organizacije jednostavnih molekula. No živi sustavinastavljaju i kombiniraju molekule kako bi tvorilie makromolekule, makromolekule da bi tvorileorganele (kao što je jezgra, mitochondria, chloroplast, ribosom ili membrane) te eventualno spojila sveto zajedno kako bi se formiralo najveće čudo kreacije, stanicu sa začuđujučom unutarnjom regulacijom.Onda se nastavlja sastavljanje više stanica kako bi tvorile “više organizme” povečavajući individualnukompleksnost, gdje je čovjek jedan primjer. Na svakom koraku se kreiraju nove, kompleksnije isuptilnije kvalitete sve dok se na kraju ne suočavamo sa svojstvima kojima nema paralele u neživomsvijetu, iako osnovna pravila ostaju nepromijenjena.

RAZINE ORGANIZACIJE

Redukcionizam. Bilo koja razina organizacije je fascinantna i nudi nove prospekte i horizonte, no nesmijemo izgubiti orijentaciju jer bi time mogli postati žrtve jednostavne ideje, da se svaka razinaorganizacije može najbolje shvatiti ako ju se rastavi na dijelove, pa se proučavaju dijelovi, što jezapravo proučavanje slijedeće niže razine. To bi nas moglo odvesti na sve niže i niže razine u nadi daćemo tamo naći tajnu života. Ako bi to učinili iz svog vlastitog života, bilo bi to potpuno uzaludno.Počeo sam istraživački rad sa žečevima, no činili su mi se prekompleksnim, pa sam se spustio na nižurazinu i proučavao bakteriju. Postao sam bakteriolog. No uskoro mi je i bakterija bila prekompleksna,pa sam se spustio na razinu molekula i postao biokemičar. I tako sam proveo cijeli u lovu na tajnuživota.

Za biologa je najvažnije da si dodijeli odgovornost vezano za te odnose, kada se pita na kojoj raziniraditi kada kreće u istraživanje sa željom za raumijevanjem života. Oni koji se žele izražavati jezikommatematike, neka počnu na nižim razinama.

Transformiranje energije. Mi ne znamo što je život, no na isti način ne razlikujemo život od smrti.Znam da je moja mačka mrtva kada se više ne miče, nema refleksa i ostavlja moj tepih čistim – tj. višene transformira kemijsku energiju u mehaničku, električnu ili osmotski rad. Te transformacije energijesu najtješnje povezane sa samom prirodom života. Mi, sami, dobivamo energiju sagorjevanjem hrane ipretvaranjem njene kemijske energije u toplinu i različite vrste rada.

Stoga sam dvadeset godina proučavao trenformiranje energije, odlazeći na izvor energija života i radiona biološkoj oksidaciji na razini molekula. Ta su mi istraživanja donijela Nobelovu nagradu (što je biloizuzetno ugodno) ali me je iako na visini ostavilo bez boljeg razumijevanja.

Zato sam se okrenuo mišičima, skupu najburnijih i obilnih transformacija energije. To proučavanje jedovelo i mene i moje suradnike do otkrića novog mišičnog proteina pa smo onda mogli sami stvaratimale mišiće i natjerati ih da skaču izvan tijela. Vidjeti te male umjetne mišiće kako skaču po prvi putje bilo, možda, najuzbudljivije iskustvo mog života kao znanstvenika i bio sam siguran da sam dvatjedna do shvaćanje svega.

Onda sam radio slijedećih dvadeset dodatnih godina, a da nisam ništa naučio. Što sam više znao, tosam manje shvaćao; pa sam se bojao da ću skončati život znajuću sve, a da ništa neću razumijeti.

Očito je nedostajalo nešto vrlo bitno (osnovno). Mislio sam da bi za razumijevanje trebao poći na nižurazimu, elektrona i s kosom koja je sijedila, počeo sam petljati s kvantnom mehannikom. Tako samzavršio s elektronima. No elektroni su samo elektroni i nemaju uopće život. Očito sam izgubio život;protrčao mi je kroz prste.

Holističko stajalište. Ne žalim za potjerom na divlju gusku – jer me to učinilo mudrijim pa sada znam,da su sve razine organizacije jednako važne i moramo znati o svima, ako se želimo približiti životu.Biolog je htio čitati knjigu o kreaciji.

Ako je postojao kreator, možda ne bi vidio samo biologa. Znao bi mnogo i o kvantnoj mehanici i omatematici, a morao bi biti i dobar genetičar i fiziolog. Morao bi biti sve to, pa sam krenuo njegovimtragom i čitao knjige o kreaciji, jer moramo biti od svega pomalo.

Znanstvena metoda na različitim razinama. Čak i ako ograničimo svoj rad na jednu jedinu razinu,moramo cijelo vrijeme misliti na cjelinu. Prirodno, kako se sve više penjemo na ljestvici organizacije ikompleknosti, to je manje sadržaja obradivo matematički, no ne moramo o sebi misliti da smo

30

znanstvenici samo ako govorimo u jednadžbama. – (Holističko stajališe je jednako važno za psihologei edukatore, koji se primarno bave s funkcijama i procesima koji se događaju na najvišoj raziniorganizacije pojedinca. Jednostavni redukcionistički pristup će spriječiti korektnu evaluaciju takvihprocesa i razumijevanje njihove istinske prirode i mogu u nekim slučajevima sakriti samu činjenica dauopće postoje. ed.)

Za završetak moje životne priče, penjem se sada opet ljestvama organizacije na kojoj sam radio idućiprema dolje kroz pola stoljeća i radim na staničnoj razini, jer je stanica temelj, najveće čudo, živapriroda, a danas ponešto zanemarena dimenzija. Ne samo da ne žalim što sam sam se spuštao sve doelektrona, već čak i msilim da smo se možda premalo spustili i da smo vjerojatno trebali pričekatiotkriće nove znanosti, neke vrste super-valne-mehanike da bi se mogli stvarno približiti životu; noelektroni i kvantna mehanika su ograničavajući skup današnje fizike za biologa.

Jedinstvenost. Kvantna mehanika, koja se bavi s elektronskim strukturama molekula me naučila neštonajvažnije: kako je čudesno suptilna i kompleksna struktura čak i jednostavne molekule. Kao studentsam učio da je benzenski prstenu heksagon i to je bilo sve o njemu. Kvantna mehanika me naučila da iu najjednostavnijoj aromatskoj molekuli svaki atom ugljika ima svoj individualitet, koji se može opisatisa samo šest indikatora elektrona, čime se molekuli daje vrlo oštar profil, vrlo specifični individualitet,najkompleksniji među vrlo kompleksnom molekulama zdanja života.

Slučajne mutacije su nedovoljne da bi prouzročile evoluciju. To me dovodi do problema na kojemplaniram posvetiti slijedećih pedeset godina mog istraživanja. Evo u čemu je problem: večina biološkihreakcija su lančane reakcije. Za interagiranje u lancu te precizno izgrađene molekule moraju pasatizajedno precizno kao zupćanici švicarskog sata. No ako je to tako, kako se uopće može razviti takavsustav? Jer ako se bilo koji od vrlo specifičnih zupčanika zamijeni, onda bi cijeli sustav morao postatineoperabilan. Govoriti da se može poboljšati slučajnom mutacijom samo taj dio, onda mi to zvuči kaoreči da možete popraviti švicarski sat bacanjem i tako savinuti jedan od kotača iako nema osi. Zadobijanje boljeg sata se moraju izmijeniti svih kotači istovremeno, kako bi opet bili dobro međusobnoprilagođeni (usklađeni).

PORIV ZA POBOLJAŠNJE

Nema potrebe zalaziti u svijet elektronike za primjere po toj liniji. U zimi, u Woos Hole-u, morskigalebovi su moje glavno društvo. To su “srebrnasti veliki galebi”, imaju crveni flek na kljunu. Tajcrveni flek ima važno značenje, jer galeb hrani svoje mlade odlazeći u ribarenje, gdje guta ribu koju jeuhvatio. Onda po povratku kući gladno mlado kuca na crvenu točku. To izmamljuje vračanje hrane izželuca pa mlado uzima ribu iz grla. Sve to može zvučati jednostavnim, no uključuje cijelu serijunajkompliciranijih lanaca reakcija sa strašnim kompleksom živčanih mehanizama. Kako bi se mogaotakav sustav razviti? Crveni flek ne bi imao nikakva smisla bez komplesnog živčanog mehanizmakuckanja mladog galeba i “povraćanja” majke. a sve se to moralo razviti simultano, što daje takvojslučajnoj mutaciji vjerojatnost nula. Ne mogu pristupiti tom problemu bez pretpostavljanja urođenog“poriva” žive materije da se sama usavršava.

Neriješeni problemi. Znam da će mnogi od mojih kolega, posebno molekularni biolozi, biti užasnuti,ako ne i zgroženi, kad bi me čuli govoriti o “porivu” i prozvali bi me “vitalistom”, što je gore nego menazati komunistom. No mislim kako korištenje takvih riječi kao “poriv” ne šteti ukoliko si ne možemozamisliti da smo našli objašnjenje samim nalaženjem naziva. Ako gledamo na takve riječi kaojednostavnu denotaciju velikih nerazriješenih problema znanosti, oni čak mogu voditi korisnimeksperimentima. (Prethodno je autor govorio o tendenciji a ne o porivu, kao u slijedećoj rečenici: Mojje osjećaj da je živa materija nosila u sebi do sada nedefinirani princip, tendenciju samo-usavršavanja.(“Obečanje medcinske znanosti” u G. Wolstenhočme (ed.), Ćovjek i njegova budućnost, Little, Brown,Boston, 1963., str. 188-195, ed.)

Život održava tok/nastavljanje života. “Porivom” označvam jednostavno sposobnost života zaodržavanje i poboljšavanje samog sebe. Dobro znate ako previše koristite auto a premalo svoje noge,auto se troši a vaše noge atrofiraju, jednostavno nestaju. To je jedna od najkarakterističnijih razlikaizmeđu živog i neživog. Neživo se troši dok se živo poboljšava, a time i razvija. Život održavanastavak života, dograđujući se i poboljšavajući se, dok ga neaktivnost vodi raspadu.

31

Među prvim amerčkim fiziolozima, Bowditch je otkrio neočekivani fenomen, koji reflektira te realcije ičini ih dostupnim za eksperimentiranje. Aludiram na njegovo “stubište”. Ako Vas pitam što očekujete,kada bi srce stalo na kratko i onda počelo ponovno kucati, vjerojatno bi rekli da bi prvi otkucaj bio jačiod zadnjeg prije zastoja. No istina je suprotna: bio bi slabiji a ostvarena bi se napetost postupno dizalado originalne razine u slijedećim otkucajima. Ovo je isti problem ponovno u stisci.

Entropija i sintropija. Dr. Hajdn i ja smo pokušali naći što se krije iza tog fenomena “stubišta” i našlismo što se događa, naime jednostavno dok se miruje, kalij izlazi iz vlakana mišiča i pumpa se natrag uslijedećim kontrakcijama. Da bi mišić radio dobro kalij mora biti u visokoj koncentraciji unutarvlakana i niskoj ako je izvan vlakana. U mirovanju se povečava slučajnost, entropija kalija raste umirovanju i pada opet u funkciji. Funkcija (djelovanje) tako drži živi sustav i stranju niske entropije, usvojoj visoko specijaliziranoj prostornoj strukturi – stavlja ili drži sve na svom mjestu. Život takoodržava život, sam se dograđujući.

(Entropija, koja je opisana kao tendencija organiziranih formi za postupnu dezintegraciju na sve niže iniže razine organiziranosti, je predominantna u neživoj materiji i lakše ju je promatrati (stroj se ukonačnici raspadne, energija se eventualno potroši, itd.). Već je dugo prihvaćena od znanosti i opisanapreciznim matematičkim formulacijama. Sintropija, suprotni princip, tendencija za postizanje viših isve viših razina organizacije, harmonije i reda, je predominantna kod živih organizama. Njenadominantnost raste kod naprednijih vrsta – one kod kojih je svijest najrazvijenija – tako kulminirajući,koliko znamo, u čovjeku).

(Sintropija je sada tek početak fokusiranja znanstvene zajednice i daleko je od opće prihvaćenosti, noipak su vodeći suvremeni mislioci razmatrali fundamentalne principe prirode. Buckminster Fuller, naprimje, kaže: “Povijest čojeka izgleda demonstrira emergenciju progresivno svjesnih participacija uvremenu prije spontane univerzalne evolucije. . . . . Moja neprekinuta filozofija je označena . . .pretpostavkom da u dinamičkoj ravnoteži protusila ekspandirajućeg svemira entropijski slučajneneuređenosti, mora postojati univerzalna mustra svekolika kontrakcija, konvergentno progresivnopovečavana urednost, te da je čovjek upravo ta anti-entropička funkcija ponovnog uređenja. . . “ (R.B.Fuller, No More Secondhand God, Southern University Press, 1963, str. xii)

(Koncept sintropije, u takvom Fuller-ovom stajalištu ima kao što smo rekli najdalekosežnijeimplikacije, kako filozofske tako i praktičke, za puni razvoj ljudskog bića, njegovu integraciju u shemuprirode, te njegovu krajnju svrhu. Činjenično je sintropiju teže promatrati od entropije, pa je to bilouzrokom tolikoj konfuziji i preprekama za širu prihvaćenost sintropije kao principa prirode. Talijanskimatematičar, Luigi Fantappie, je sugerirao razlog za tu poteškoću: ljudska svijest, primijetio je,predstavlja sam vrh organizacijske ljestvice prirode i blisko je pridružen sintropskoj strani polaritetaentropija – sintropija. Stoga je normalna orijentacija i privlačnost njene suprotnosti, tj. entropije imogućnosti njenog promatranja s najodvojenije i objektivne perspektive, s velikom lakoćom ipreciznošću. U svojoj knjizi Principi di una Teoria Unitaria del Mondo Fisico e biologico (1944) –(Principi jedinstvene teorije fizikalnog i biološkog svijeta). Fantappie nudi jasnu prezentacijutemeljenu na rigoroznim matematičkim formulacijama – i za sintropiju i za entropiju, obrađujućiimpliakcije sintropije u fizikalnoj, biološkoj, psihološkoj i duhovnoj dimenziji. Skraćeno predstavljanjetog rada će se pojaviti u slijedećum broju Synthesis, ed.)

Ne radi se samo o teško razumljivim problemima biologije. Mogli bi pokazati, s Dr. Hajdn, da ako vašesrce stane za vrijeme neke infekcijske bolesti i umrete, razlog tomu je što se ponaša kao srce koje jepreviše mirovalo; i ako vas digitalis izvuče, to je zbog toga što je srcu učinio ono što je trebao učinitirad.

Sustavi s najmanje slobodne energije. Kako je srce možda prekompleksno da bi omogućilo detaljnijuanalizu i prema pravilima mog života, trebao bi se spustiti s molekularne razine na elektronskudimenziju. Stoga ću govoriti o “transferu naboja”. Postalo je jasno tijekom zadnjeg desetljaća, da pododređenim uvjetima jedan elektron molekule, recimo molekule A, može prijeći u . . . drugu molekulu,molekulu B. Da bi se to dogodilo dvije molekule moraju biti u vrlo bliskom kontaktu. . . Očito elektronprelazi, jer time se smanjuje slobodna energija sustava i sustav postaje stabilniji. (Drugi poznatiprimjeri prijenosa energije su oblutak koji se kotrlja niz padinu planine ili komad željeza koga privlačimagnet. U oba slučaja energija koja je bila spremljena kao potencijalna se transformira u kinetičkuenergiju, tako da se dva elementa - oblutak i zemlja ili magnet i komad željeza - kreću jedan prema

32

drugom. Kada oba elementa dođu u stanje mirovnja, pronalazeći stabilniju točku ravnoteže, otpušta sekinetička energija odnosno ili se disipira kao toplina ili se može koristiti za koristan rad).

(Općenito, svaku put kada dva ili više elemenata dolaze blizu, otpušta se energija. Interesantno jepromatrati kako se često dok se odvija proces i svi elementi u sustavu dolaze što je moguće bliže jedandrugom, uz otpuštanje najveće količine energije, oni se međusobno ne aranžiraju po slučajnoj mustriveć kao agregat, no u skladu sa speifičnom mustrom, određenom geometrijskim zakonima gdje su red,harmonija i često velika ljepota očito spremni. Kristali se formiraju na taj način. Oni imaju kvalitete isvojstva onkraj onih svojih komponentnih dijelova pa su tako istinska sinteza atoma.)

(Možemo stoga vidjeti da sinteza ne treba energiju – osim u slučajevima gdje je porebna inicijalno zapokretanje procesa – već otpušta energiju do tada zaključanu u materiji, čineći ju raspoloživom.)

(Taj je isti proces izrazito vidljiv u psihološkoj domeni. Kada broj individua formira harmoničnugrupu, postajući tako psihološki bliski jedni drugima, otpušta se mnogo energije, koja postajeraspoloživom i može se koristiti za korisne svrhe. Ili unutar pojedinca, kada kao rezultat napora.“prevladamo psihološku blokadu” i osjećamo se “zbliženijima”, snabdjeli smo inicijalnom energijomneki od naših elemenata osobnosti i omogućili zbližavanje te formiranje harmoničnije strukture.Energijaje otpuštana kao oduševljenje ili veće blagostanje ili kao potreba za akcijom, a katkada čak ikao “ekstatično iskustvo”. Kada takva energija postane raspoloživa – posebno ako se to dogodinenadano ili u velikim količinama, kao u slučaju psihološkog “proboja” – može se promišljenokanalizirati i koristiti za održavanje procesa sinteze i njegovo ubrzavanje. Ako se to ne dogodi, doći ćedo velike disipacije – bacanja mnogih potencijalnih koristi tog proboja – ili čak ometanja drugihunutarnjih sinteza, koje se odvijaju u susjednim psihološkim “prostorima,” ed.)

“Naboj prijenosa energije” će tako doprinjeti silama koje održavaju molekule bliskim. Bez toga bisustav bio nestabilniji, tendirao bi raspadu na dijelove. To je onda jednostavni primjer funkcioniranjaodržavanja strukture. Mogli bi nastaviti tu duhovnu igru i dodavati molekule C, D, E i F sustavu izamisliti si tok elektrona od B prema C i onda prema D, E, i F u kontinuitetu.

Sustav otpušta energiju svojim poboljšavanjem. To nije besmislena špekulacija, “igra duha”, jer su svenaše vitalne energije u stvari dobivene iz takvog toka elektrona. Te energije koje nas pogone suenergije koje taj “tok elektrona” postupno gubi u svom transferu iz jedne u drugu molekulu. Konačnota se energije prevodi u “veliku energiju fosfata”, trenutnog izvora energije koja omogućava život našihstanica. Taj bi tok elektrona mogao prema očekivanju pomoći u držanju molekula u lancima, u svojimvrlo steričkim relacijama (prostornom aranžmanu) pa bi se moglo očekivati raspad sustava čimprestanu teči elektroni. Imamo dakle izraziti primjer kako se život samostalno održava, ostajući udobrom radnom uređenju. Možemo čak i očekivati da će i sustav naših molekula A i B nastojatidodavati slijedeće molekule, kako bi još više smanjio slobodnu energiju i tako postao stabilniji, bolji ikompleksniji. Tako stvarno stižemo do “poriva” za poboljšavanjem, za nadogradnjom.

U termodinamici bi se takav sustav, upravo opisan, zvao “otvoreni sustav”, koji doseže svoj energijskiminimum, tj. svoju najveću stabilnost – radom/djelovanjem. Stoga se “poriv” uvijek može izrazitiidiomima akreditirane znanosti.

“MUDROST” ŽIVE MATERIJE

Halucinogene droge. Ti su problemi toliko fascinantni da bi volio provesti nekoliko dodatnih minuta snjima. Prije mnogo godina sam predložio, zajedno s kolegama, Isenberg-om i McLaughlin-ommogućnost transferiranja određenih molekula samo na specifična mjesta i pokazati da će indolivjerojatno transferirati svoj elektron na Carbon br. 3 (termin indole referencira određni tip prstenstemustre formirane od nekih atoma unutar određenih organskih molekula. “Carbon b. 3” je atom ugljikapostavljen na specifičnu lokaciju u indol prstenu, ed.)

Neki od lijekova, koji provociraju halucinacije, “halucinogeni”, sadrže indol prsten. S Karreman-om iIsenberg-om smo pokazali da halucinogeni imaju jaku tendenciju odbacivanja elektrona i da su dobri“donori elektrona”. Zaključili smo da halucinacije u ovom slučaju može prouzročiti transfer elektronaiz lijeka u stanice živaca. Obje su naše pretpostavke potvrđene tek nedavno, najprije Green i Martieu uPullman-ovom laboratoriju, te kasnije su to učinili i Snyder i Merrill, koji su pokazali da halucinogeno

33

svojstvo ide paralelno sa sposobnošću doniranja elektrona u velikom broju halucinogenih i s njimapovezanih spojeva.

Kako bi mogle postaviti energitona na određenu točku, molekule se moraju točno pripasati i jako sepovezati u dvije dimenzije za formiranje “membrane” kao u slučaju mitohondrije, gdje su sve našeenergije života generirane tokovima elektrona. Dakle takva razmatranja mogu voditi čak i do odgovorana najzbunjujući problem biologije: što je membrana? Dobiveno znanje moglo bi pomoći i za liječenjemisterioznih bolesti i odgovoriti na probleme svakodnevne medicine.Od tada se ne bojim koristiti riječ “poriv”. Čak bi mogao biti još drskiji i koristiti riječ “mudrost”.Nisam ni prvi koji je to učinio. Veliki američki fiziolog Walter B. Cannon je mnogo govorio i pisao o“mudrosti tijela”. . .

“Mudrost tijela” Želio bi ilustrirati jednim primjerom što nazivam “mudrošću”. Ako gledatemotoričku živčanu stanicu, koja daje trenutno komandu vašim mišićima za kontrakciju, naći ćete velikibroj vlakana iz drugih živčanih stanica, stotine njih, koji završavaju na površini. Ta vlakna nose porukeiz dalekog živčanog centra i modificiraju akciju te stanice motornog živca, čime će stanica induciratikretanje.

Možda bi mogao biti jasniji pomoću male priče o mački koja je jednom dijelila sa mnom šator, uCornwall-u, Engleska. Jednog je dana dopuzala zmija u naš šator. Moja se mačka ukočila od užasa.Kada sam joj taknuo rep, mačka je odskočila vertikalno oko dvije stope visoko. To se dogodilo zato štosu živčana vlakna, koja završavaju na motoričkim živčanim stanicama prenijela poruku o životnojopasnosti pa stoga bilo kakav pokret mora biti brz i snažan. Te su poruke došle kako sam rekao izdalekog kompleksnog centra živaca, koji je obradio i evaluirao vizualne impresije moje mačke.

Genetičko kodiranje a ne nacrt individue. Problem koji želim iznijeti je slijedeći: kako bi mogle testotine vlakana živaca, koje dolaze iz dalekog centra živaca, čak i pronaći pravu stanicu motoričkogživca? Sve se to ne bi moglo ukodirati u jajnu stanicu iz koje je izrasla moja mačka. Naravno ova jejajna stanica morala sadržavati (u spoju sa spermom) sve informacije koje su nužne za izgradnju takočudesnog organizma kao što je mačka. No sve te pretjerano kompleksne mreže koje čine mozak ne bimogle biti upisane u jajnu stanicu. Jajna stanica ne može biti nacrt; može biti samo instrukcijskipriručnik, koji sadrži instrukcije o načinu gradnje sustava makromolekula s dovoljno mudrosti da nađusvoja mjesta i funkcije. Da to sve ne može biti upisano u jajnu stanicu, moguće je pokazatipresijecanjem tih živaca i uvođenjem novog faktora kojeg jaje nije znalo. Mogli bi očekivati da ćevlakna opet naći svoje odrezane krajeve pomoću svoje vlastite mudrosti. Kako to sugerira eksperimentSperry-a, čak i ako prerežemo veliki broj tih vlakana istovremeno, ona se ne će pobrkati i svaki će naćisvoj vlastiti završetak – stvarno markantna mudrost.

Funkcija generira svoju vlastitu strukturu. Tu je “mudrost” možda i teže razumjeti od “poriva”, no itu mora postojati dobro definirani mehanizam. Možda su “mudrost” i “poriv” u biti isto i možda suopćenito svojstvo žive materije – svojstvo koje je pokrenulo materiju na generiranje života, koji je ondanastojao izgraditi svoje vlastite mehanizme. Imam jaki osjećaj da, na primjer, ljudski centar za govornije razvijen slučajnim mutacijama, već se morao razviti čim je čovjek nešto morao reči – funkcijagenerira svoj vlstiti mehanizam. Naravno znam da napraviti takvu promjenu permanentnom, promjenamora biti komunicirana s nekom vrstom povratne veze od periferije do DNA. Ne znamo nikakvu takvupovratnu vezu,, no isto tako pred samo nekoliko godina nismo imali ni ideju kako komunicira DNA speriferijom.

Možda taj poriv nije ekskluzivno svojstvo živih sustava, već je općenito svojstvo materije. Znamodanas kako se prilično kompleksne organske molekule mogu izgraditi bez intervencije žive materije,pri čemu su s riječju “organski” naši znanstveni oci željeli izraziti ideju da je jedino život u stanjugraditi takve molekule. Sidney Fox na Floridi je čak izgradio supstancije slične proteinu bez života.Možda je taj urođeni poriv materije koji je vodio do porijekla života i bio kasnije važna ruka u njegovojevoluciji.

PODRUČJA IGNORANCIJE

Potrebno je otrkriće novih fizikalnih znanosti. Pokušao sam pokazati da su mnogi od velikih problemabiologije neriješeni, ako ne i nedodirnuti te da možemo očekivati rješenja primjenom fizike.

34

No hoće li nam fizika u svom sadašnjem stanju omogućiti analizu temeljnih mehanizama, to ne znam.

Radije sumnjam i možda ćemo morati čekati otkriće potpuno novih fizikalnih znanosti, sve dok neprodremo dublje u prirodu života. U studentskim danima jedva smo znali više od strukture nekolikoamino kiselina i šečera, a ipak smo se osjećali obveznim objasniti žiot. Nije to bilo tako davno, da jemladom Max Planck-u savjetovao jedan od najbolji fizičara, da postane pijanistom a ne fizičarom, jerje fizika bila gotovi i zatvoreni predmet komu se nema više ništa dodati. Stoga i mi biolozi moramo sanajvećim strahom gledati novi razvoj fizike i bilo koji novi instrument, kojeg nam može dati u ruke. Umeđuvremenu, ne moramo osjećati obvezu objašnjenja života s današnjim znanjem i ne trebamo sesramiti priznati vlastito neznanje – to je prvi korak prema novom znanju, ako priznamo neznanje.

Nepoznati faktori. Često su mi predbacivali da sam vitalist, mističar, obskurist i teolog iako je stvarnasituacija bila jasna i jednostavna, postojala je potpuna međuzavisnost između strukture i funkcije. Kakosvaka funkcija mora imati u podlozi neku strukturu, koja mora biti fizikalne prirode, sve što moramoučiniti je primjena fizike na te strukture. To može biti tako, no svejedno osjećam nužnu potrebu zapažnjom jer ne znamo koliko je još mnogo nepoznanica u našim jednadžbama. Sigurno postoji takvameđuzavisnost, kao što je to između igle gramofona i brazde na vašoj ploči i dok igle slijedi brazdu,imat ćete željeni zvuk. Sve ste, učinio bi to riječima Shakespeare-a i reči, mogli zaboraviti osimBethoven-a ili Bach-a čiju ste glazbu svirali i bez čijih genija bi vaš gramofon bio beskoristan. NaravnoBach i Bethoven, također su bili izgrađeni od makromolekula i svejedno se nastavljamo klanjati predtim genijima, koji su još uvijek daleko od mogućnosti detaljne fizikalne analize. Takvo dubokopoštovanje tišini i naša zapanjenost pred čudima prirode je glavni rezultat mog polastoljetnog krivolovai ako bi ga sada trebao sažeti, reči ću: ”Postoji mnogo više stvari na nebu i zemlji, Horatio, nego što Tizamišljaš u svojoj filozofiji.”