Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919

8/13/2019 Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919

http://slidepdf.com/reader/full/dokumenti-o-postanku-kraljevine-srba-hrvata-i-slovenaca-1914-1919 1/353













DOKUMENTIO POSTANKU KRALJEVINE

SRBA, HRVATA I SLOVENACA

1914.-1919.

SABRAO IH

FERDO § §lC

ZAGREB 1920.

NAKLADA „MATICE HRVATSKE'*

YISAK NADBISKUPSKE TISKARfi.



J?

Ji^^r

1155303



KUBON & SAGNER • MONCHENUthoht OHo Sogn«r HtOilrOM* 39/4t

RECHNUNG H l.^ Ôf

Aiigabcn Ub«r fioipfiingar und Ll«f«rung alth* •ng«h«ft«t«ii

B«aUllB«tt«l.

Li«f«ruflg auf Rcohnung und G«fahr d«a BBpfttngera*

PREIS DM

Dies* Rsohnuag sur scbn«lleren Eriedlgung Im voraus.

Eine den Vorschrlften Ihrer Eaase antapracbeod* RecbouQg

folgt Bit der BriefpoBt.

Tbia Involoa vltb tbe book - anotbar Invoice rollowlog

bj lattar*

Postonrdirlfl: 8 MOnchan 2i SchHeOfodi 68 Tal. 522027 Talegr. bwdisoQnor mwundton





PREDGOVOR.Svrha je ove knjige, kojia je u neku ruku pendant mojem

ranijem » J a d r a n $ k o m p i t a n j u«, uputiti citatelje u ge-

nezu nase drzatve tecajem Velikoga rata i u vrijeme sloma

bivse austro-ugarske monarhije. Misho sam, da cu ovu svrhu

najbolje postici, saberem li sve ponajvaznije i ponajznacajnije

javno objelodanjene akte i izjave Jz pomenutoga vremena.

Ovi se dokumenti u glavnan raspadaju u dvije skupine.

Jedni su postal izvan granica bivse austrc-ugarske monarhije,

pa su stoga saano djelomioio ili nikako poznati oninia, koji su

tada zivjeli unutar bivsih moTiarhijskih granica, a drugo su

dokumenti, koji su postali unutar granica bivse monarhije, pa

su cfpet ili djelomicno iili nikako poznati onima, koji su zivjeli

i radili izvan monarhijskih granica. Ovako izabrani i sabrani

u ovoj knjizi u jednu cjelinu — drzim — da su vrsm, da cita-

teljima podadu objektivnu sliku (i ako ne savrsenu i potpunu)

torn, kako su i sto su sve radili najbolji sinovi nasega naroda

oko oslobodenja i ujedinjenja njegova. Razumije se, moja bi

zbirka bila potpunija i vrednija, da mi je bio pristupacan jos i

diplomatski materijal onih drzava, koje su se bavile nasira

pitanjem. Ali takove dbkumente mogle bi izdati saimo vlade,

i to re samo srpska i bivsa crnogorska, nego bi trebalo da su

kod loga Dosla angazovane i vlade Entente, a da se i ne oba-

zremo napose jos i na Austriju i Ugarsku. Kad ce to biti mo-

Ru6e, i hoce li to biti tako skoro, teska je kazati. Medutim,

i ovai materijal sabrati, ovako kako je objelodanjen u ovoj

knjizi, nije takoder bilo tako lak posao, kako bi se na prvi

PDgled pricinjalo gdjekojem citatelju. Upravo je nevjerojatno,

koliko se vre'mena i truda htjelo, dok sam dosao do nekili doku-menata, nastalih izvan granica bivse austro-ugarske monarhije,

pace ni s onima dnignna, kazimo »domacima«, nije kadiikad

bilo mnogo bolje.* Bas zato drzim, da sam itakcvom zbirkom

ipak ucinio korisno djelo, podcbno da posluzi onomu, koji- je

rad, da ima ove dokumente brzo i bez duljega trazenja pri

rnci. Pored toga mnogo Je dokumenata danas vec i zaborav-

• Spometiut cu kao osobito znacajnu cinjenicu, da arhiva .NarodnogaVijeda SHS u Zagrebu , danas tako reci vise i nema. Osim nekih personalija,

5ve ostalo — preko tri 5etvrtine spisa — nestalo je.



jeno ili cak odnemareno, pa ce oni mozdla sada idoci do sna^-

nijega izrazaja, nego li u samom oasu postanja, kad se po pri-

rodi same stvari vise osjecalo, nego li razmisljalo.

Konacno hocu jos nesto da kazem. Ovi dokumenti iii^

jesu povezanii jedan s dnigim zasebnira tekstom, iiiti je stogod

vise receno o torn, kako su oni postali, to jest o torn, sta se

sve prije njihova objeiodanjenja odigravalo iza zastora. Fair

dakle geneticki i narativni elemenat, a ovo ce pomanjkanje bez

sumnje mnogi citatelji poiâliti. Medutim u stvari je tako, da

bi ovom zahtjevu mogao vadjano udovoljitl tek onaj, koji je i

sam kod toga procesa sudjeiovao. Ja cu se s toga prvi najvise

obradovati, ako ovom knjigom probudim zeiju u svih onih nasih

politicara, koji su od 1914. do 1919. historiju nasu ne samo pro-

zivljavali, nego je i stviaraii), da preidadiu javnosti u memoarskoj

formi sve ono, sto |edino oni mogu tocno f pouzdano znati.

Pomanjkanje takova korisna i po hiistorijsku znanost toliko po-

trebna rada, osjecamo mi svi za sva, pa i najbliza vremena

nase proslosti. Od kolike li bi koristi na pTimier danas bilo,

da su vode Iliraca, ili kazimo Strossmayer i Starcevic, ostavJli

svoje memoare. Kolikoli

bi legenda, pace ne rijetkoi

klevetaMestalo, a svakako im bio sprecen neozbiljan 1 gresan postanak^

U Zagretou dne 29. oktobra 1920.

Fcrdo Si§id.



1.

Manifest kr. srpske vlade.^'

Beograd, 25. (12.) jula 1914,

Srpskom narodu

Pre dva dana pcdnela je austro-ugarska vlada srpskoj

vladi predstavku s izvesriim zahfevima i ostavila je rok, da se

na to odgovori. do veceras u 6 sahata, stavljajuci u izgled pre-

kidanje diplomatskih odnosa, ako ne bi dobila zadovoljenja.

Srpska je vlada, znajuci da odgovara zeljarna vasim i po-

trebi mira, koju cseca ne same Srbijia, nego — uvereni smo —i cela Evrcpa, izasla u siisret carskoj i kraljevskcj vladi dokrajnjih granica popustljivosti, preko kojih ne moze ici nijedna

nezavisna drzava.

Uzdajuci se u pcmcc Bcziju, u svoju pravdu, kao i u

prijateljstvo velikih drzava, koje — uvereni smo — zele

isto take, da se mir odrzi, nadamo se, da ce se ovaj sukob

svrsiti mirno; ali, kako je austro-ugarski poslanik vece-

ras izjavio u ime svoue vlade, da nije zadovoljan nasim

odgovoTom i da konacno prekida diplomatske odnose, vladaje srpska prinudena, da za svaki slucaj odmah preduzme

najpotrebnije vojnicke mere za odbranu zemlje. Smatramo za

diiznost pozvati narod na odbranu otadzbine, verujuci, da ce se

nasem patriotskom pozivu svaki rado odazvati. Ako budemonapadnuti,vojska ce vrsiti svoju duznost, a gradanima, koji

nisu pozvati pod zastavu, savetujemo, da ostanu kod svojih

domova i mirno rade svoje poslove.

U Beogradu 12. jula 1914. godine.

Predsednik ministarskog saveta, ministar inostranih dela Nik. P. PaSid.

Ministar financija Dr. L. PaCu.

Ministar unutrasnjih dela Stoj. M. Protid.

Ministar gradevinaJ. P. Jovanovid.

Ministar prosvete i crkvenih poslova Lj. Jovanovid,

Ministar pravde M. S. Duridid.

Ministar narodne privrede Dr. V. Jankovid.

Ministar vojni, pukovnik DuSan P. Stefanovid. ^

• Iz originala.



2.

Manifest regenta Aleksandra.*

Nis, 29. (16.) jula 1914.

Mojim junackim i dragim Srbima

Na nasu Srbiju nasrnulo je veliko zio. Austrougarska.

nam je objavila rat. Sad svi innamo da budemo slozni i junaci.

Nevolje nase kraljevine i nasega naroda s Austrijom iiisu

pocele od jnce. Kad je god Becu trebalo, davana su najsve-

canija obecanja, da ce se sa Srbima i Hrvatima pravedno' po-stupati, pa je ipak sve to ostalo neispunjeno. Zaludu su srpski

i hrvatski granicari, i toliki drugi nasi junaci, lili krv po

celoj Evropi za slavu i korist beckoga dvora, zaludu su bile

:zrtve koje je Srbija za vlade Moga d'ede^ podnela, kad je po-

mogla da se spasava carski presto od nezadovoljnih i pobu-

njenili njegovih naroda,^ zaludu je Srbija uvek r-adila sve sto

ije mogla, da zivi u prijateljstvu sa susednom carevinom —sve to nije nista pomoglo.

I Srbija kao drzava i nas narod, gde god bio, svakad i

svuda su sumnjiceni, i zato su uvek zapostavljani drugim na-

Todima. Pre trideset i sest godina zauzela je Austrija srpsku

Bosnu i Hercegovinu, koje su ustale bile, da se oslobode, a

pre sest godina konacno ih je prisvojila bespravno, obecavsi

im ustavne slobode, koje — onake kakve su dane — nisu ni-

ukoliko narod zadovoljile. Sve je to stvorilo duboko nezado-

voljstvo u naroda, narocito u bujne i nerazmisljene omladine,

pa je naposletku izazvalo otpore,. pa i sarajevski'atentat. -

Srbija je taj kobni dogadaj iskreno ozalila, osudila i izja-

vila gotovost, da ce predati sudu svakoga saucesnika; ali je

brzo sa zaprepascenjem videla, da Austrijanci za nj bacaju

odgovornost ne na svoju rdavu upravu ili na pojedine krivce

samoga dela, nego na kraljevinu Srbiju. Bez obzira sto je

ono ubijstvo izvrsio samo jedan oovek, njin podanik, uz pri-

pomoc nekoliko drugova, i to u rijihovoj zemlji, pred ocima

svih njinih vlasti, Austrija je za to okrivila nase cinovnike i

oficire, srpsku vladu i naposletku celu kraljevinu Srbiju i sve

Srbe gde god ih ima. Takvo optuzivanje jedne nezavisne

drzave za tude krivice, jedinstveno je u istoriji Evrope, gde

onaka zlopina dela na zalost nisu retka. U smislu tog okriv-

Ijavanja podnela je austro-ugarska vlada 10.^ ovog meseca

* Iz originala.

1 Knez Aleksandar Karadordevic (1842.— 1858).

2 God. 1848. pomagala je srpska vojska pod generalom Knidaninom,vojvodanskim Srbima protiv Madzara.

3 23. po novotn.



Mojoj vladi neobictiu predstavku s tesklm optuzbama i zahte-

vima, trazeci od Srbije zadovotjenje i ostavljajuci joj rok od

48 sati za odgovor. Moja je vlada, odgovarajuci zeljama na-

Toda i upotrebi mira, koju oseca ne samo Srbija, veci cela

Evropa, htela izbeci po svaku cenu sukob; i zato Je izisla

ai susret austro-ugarskoj vladi do krajnjih granica popustlji-

-vosti, preko kojih ne moze ici nijedtia nezavisna drzava.

Kad le o tome Izvesten austro-ugarski poslanik, izjavio je

•odmah, da njegova vlada nije zadovoljna odgovorom i pre-

Icinuo je diplomatske odtiose s Mojom vladom. Tada su sve

prijateljske nam drzave — na celu im bratska nam Rusija —pokusale skloniti austro-ugarsku vladu, da pristane na mirnoresenje spora. Nazalost becki drzavnici ostase glulii prema

savetima mudrosti i interesima cove^nstva. Oni nam obja-

•vise juce rat, ne prezajuci da time izazovu i nedogledne posle-

'dice jednoga evropskog zapleta.

I ako teska srca i svestan svih teskoca i opasnosti, bas

•'U casu kad su se srpski ratnici spremali da pribiraju dozrele

plodove svoga truda, Ja sam prinuden pczvati sve mcje drage

i hrabre Srbe pod srpsku trobojku s uverenjem, da ce se oni

i u ovoj prilici pokazati dostojni svoiih slavnih predaka, onaki

Icaki su bill lane i preklane. S verom u Svevisnjega Gospoda

Boga, s nadom u simpatije prosvecenog sveta i u konacnu po-

bedu nase pravde, s poverenjem u pomoc svojih velikih srod-

Tiika i pouzdanih prljatelja, primimo, zajedno s nasom junackom.

tracom Srbima Crne Gore, borbu koja nam je obesno namet-

nuta. U nasoj slavnoj proslosti. starijoj i novijoj, ima dosta

svedocamstava, da Srbin, kad je slozan, moze pobeditii

mnogoveceg protivnika. Posvedocimo jos jedanput, da se. Srbin umezrtvovati za svoju otadzbinu i obilicskim pozrtvovanjem obra-

niti je pred mnogobrojniin oholim neprijateljem.

Srbi branite svom snagom svoje ognji-

••ste i srpsko pie me.

U Nisu 16. jula 1914. godine,

Aleksandar.

Predsednik ministarskog saveta, ministar inostranih dela Nik. P. Pa§i(3,

Ministar financija Dr. L. PaCu.

Ministar unutrasnjih dela Stoj. M. Protid.

Ministar gradevinaJ. P. Jovanovid.

Ministar prosvete i crkvenih poslova Lj. Jovanovid.

Ministar pravde M. S. Duridid.

Ministar narodne privredc Dr. V. Jankovi(i.

JVlinislar vojni, pukovnik DuSan P. Stefanovfd.



3.

Zakljucci „Hrvatske straze u Buenos-

Airesu.*

Buenos Aires, 3. aug. 1914.

Na narodnoj skupstini Hrvata i Srba, cdrzanoj dne 3.-

augusta 1914. ii Buenos Airesu, zakljuceno je slijedece:

U osjecaju nase doimovmske Ijubavi, u casu borbe na-.

zivot i smrti izmedu Slavenstvai Svcnijemstva, ne moze biti

dvojbe niti o nasim simpatijama, niti o nasem drzanju.^

Ako smo pod. teskom rukcm Habsburgovaca bili 400 go-

dina prisiljeni da sutimo na sve nepravde i uvrede, sto su

nasem slavenskom narodu nanesene, sada je kiicnuo cdlucan

cas cdmazde:

1. da se pozcve sve Slavene Austrc-Ugarske monarhiie,.

da se pridruze nasem pcthvatu, kcjemu je stavljen cilj, da se

otresemo 400-godisnjega jarma.

2. da se u tu svrhu organiziraju dcbrovcljne cete, koje

ce se prvom mcgucom priiikom uputiti put Evrope, da se bilo

u srpskim bilo u francuskim redovima bore prctiv prevlasti,

koja nam je dcsada skucivala slobodu;

3. da se poiêde akcija za namaknuce sredstava za ostva-

renje gornje odluke;

4. da se stupi u sto uzi saobraca*] sa srpskom, ruskom.francuskom i engleskom kolonijom;

5. da se osnuje stalan odbor za sakupljanje za srpski

-Crveni Kriz«;

6. da se cvi zakljucci najbrzim putem jave slavenskim

kolcnijama u Juznoj i Sjevernoj Americi te dia ih se pozove,

da se nasoj akciji pridruze.

Buenos Aires, dne 3. augusta 1914.

Jezevic, M. Sole, Rukavina, Depolo, Zuvanii^, Kvaternik,,

Rozmanid, Crnkovic, S. Sole, Madukat, Deli6, Miloslavid,

Cvitovid, DraSkovid, Hadzi(^ i Ukropina.

* Iz originalnoga koiicepta.

1 Na glas da je Austro-Ugarska navijestila Srbiji rat, slof.i se u Buenos-

Airesu od onainosnjih nasih sinova drustvo „Hrvatska straza-*, koie je

onda izdalo ovaj ^Manifest na narode Slavenske krvi austro-ugarske monarhije . Ovaj je manifest bio odgovor na proglas tamosnjegc

austrc-ugarskoga konzulata, koji je .pozivao podanike biv.se monarhije, da sa.

jave i da budu otpremljeni kuci, da vrse vojnu duznost u austro-ugarskoj vojsci



Kegent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Kragujevac, 4. aug. (22. jula) 1914.

Junaci

Najveci i zakleti nepri'jatelj nase drzave i nasega naroda

lenada i bez ikakvog razloga nasrnuo je bescmucno na nasu

ist i na nas zivot. Aiistrija, taj nezajazljivi nas severni sused,

fee je nagomilala vojsku i ucinila vise pokusaja, da prede nasu

jvernu granicu i

daporobi nasu divnu otadzbinu. Njoj kao

je bile malo, sto smo mi mcraii godinama mirno da slu-

imo jauke miliona nase brace, koji su do nas d.opirali iz Bcsne

Hercegovine, iz Banata i Backe, iz Hrvatske, Slavonije,

rema i sa nasega mora, krsne Dalmacije. Sada Je zatrazila

ijvi.se, trazi nasu glavu, nasu nezavisnost, zivot i cast Srbije.

Junaci

Posle sjajnili uspelia nasega oruzja 1912. i 1913- godine

Ldrzavniii tekovina, koje nam je priznala cela Evropa zaklju-

jnim mirom u Bukurestu, Ja sam uajiskrenije zeleo, da se

frbija i Moji dragi ratnici u/ miru odmore i okrepe od silnih

itniii napora, uzivajuci u tekovinama svojih pobeda. I zato

Srbiija bila gotova, da se na imiran nacin cbjasni i sporazume

Austro-Ugarskom o svima spornim pitanjima. Ali se, na-

:alost, odmali^ uvidelo, da Austrija ne ide na tO', da s namapregovara. Cak i da smo ispunili sve njene zaliteve, ona je

bila resila, da nas napadne, da nas ponizi i

da nas ubije. Zatosu ti sramni zahtevi Austrije morali dobiti dostojan odgovor.

Ja sam ih sa prezrenjem odbio, uveren da cete svi vi tu sra-

motu, koja je imala pasti na nas, baciti u lice onome. koJi je

pokusao, da njome umrlja sjaj i slavu vasega oruzja. Stoga

>am vas i pczvao u ovo ratno doba, da pod vasim pobedo-

iiosnim zastavama, i ako jcs umorni oid skorasnjih nasih pobeda,

stanete opet na branik otadzbime.

Saopstenje koje vam sada cinim, jeste objava rata Austriii.

Na oruzje, moji dicni sokolovi

Junaci

Vi cete imati da se bcrite sa jednim neprijateljem, koji

'likad nije imao ni ratne srece niti vojnickih pobeda U ovomesvetom ratu Ja cu vam biti vrhovni komandant. Mi smo se

prosle dve godine velikim delom upcznali u bojnoj vatri. I ja

âm se na Kumanovu, Bitoljui na Bregalnici sa ponosom divio

v'aso} svesnoj hrabrosti i vasem besprimernom samopregore-vanju. Zato sam i uveren, da cete vi i ovoga puta, na braniku

* Iz originala.



otadzbine i u velikom delu oslabodenja srpsRoga robija umeti

samo da uvecate slavu i lepi glas srpskoga oruzja i vasega.

junastva.

Junaci

Pored bratske Crne Gore i svih ostalih Srba, koji ce ser

protiv Austrije boriti gde se tko bude zatekao i cime bude

mogao, vi cete u ovoj velikoj borbi kao svoje ratne drugove

imati sa severa nasu modnu i silnu bracu Ruse, ciji je uzviseni

car Nikola II., na prvi glas o austrijskom napadu na Srbiju,

odlu6no- i viteski sa celom oruzanom Rusijotm stao na odbranit

Srpstva i Slovenstva. S druge strane uz Ruse su stall rame

uz rame njihovi hrabri saveznici a nasi osvedoeeni prijateljis

Francuzi, koji su vec otpoceli ogorcenu bcrbu s austrijskiiTi>

saveznikom, Nemackom.

Junaci

Na svetu nema svetije duznosti nego sto ]e odbrana svoje-

drzave, svoje nacije i vere, odbrana svcga ognjista, svojih.

starih i nejakih. Stoga, s verom u Boga, u njegovu pravdtt

i milost, podimo napred uvereni u pobedu i ukrasimo na§e

zastave novim lovorikama, jer je na tim zastavama Providenje

ispisalo danas jasnije nego ikad nas ratni poklic:

U boj za slobodu inezavisnost srpskoganaroda

2ivela Srbija

2ivela Moja dicna vojska

Kragujevac, 22. jula 1914. godine.

Vrhovni komandant vojske presto lonaslednik;

Aleksandar.

Proklamacija crnogorskoga kralja Nikole. *^

Cetinje, 7. aug. (25. jula) 1914.

Crnogorci

Jos >ne dospjeste da krv operete s vasih hrabrih misicav

a vas stari kralj primoran je, da vas i po treci put, za nepune

dvije godine dana, poziva pod oruzje, da vas i po treci put

povede u rat, sveti rat za slobodu Srpstva i Jugoslovenstva.

Sudbonosni cas je kucnuo

Crno^zuti barjak, koji od davnih vremena kao morapri-

tiska dusu jugoslovenskog naroda, razvio se, da taj narod sad;

* Iz originala.



Ipotpuno unisti, da njegove slobodne predstavnike, Srbiju i

Crnu Goru, pregazi.

Izmicuci pred najezdam silnoga Osmanlije, Jugosloveni

su se prilagodavali hriscanskoj Austriji, da se s njome zajediiQ

opru najezdi s Istoka. Oni su kod nje trazili spas zivota, a

nasli su grob svoje slobode. Nemilosna Austrija primila iii je

ne kao pomagace za zajedniicki opstan,ak, vec kao izmecare

i uboge najamnike, da njihovim mesom i krvlju njihovom stiti

i skriva svoje sebicne interese. Drzala ih je kao bedem

prema razjarenom Azijatu i gurala ih nemilcsno na klauice nje-

mackih i italijanskih polja.

Heroji bitke na Bautzenu, gdje Je slavni svedskikralj

poginuo, bili su Jugosloveni/ Krvlju svojom prelili su bojno

polje Holandije i zalili obale Sjevernog Mora, a Adriju su joj

samo oni ccuvali bedemom od kostiju slovenskih. Za sve to

Austrija je zahvalna Jugoslovenstvu nepravdom, gonenjem, ro-

bovanjem i pakosnim sijanjem razdora medu bracom, za sto

je cak i crkvu kao sredstvo uzimala. Dok su lanci robovanja

stezali Slovene u zemljama monarhije, dotle su nosioci crno-

zute boje cupali i iskopali srce Srbinovo, divnu Bosnu i Herce-

govinu. Krvlju srpskom zaliveni Skadar i Drac oteli su namsvojim intrigama, a kad ion sve to nije pomagalo, kad su se

slobodne srpske zemlje, osnazene posljednjim ratovima, hvala

budi Bogu i junastvu srpskom, spremale za novi kulturni zivct,

kad su se slovenska braca nasla zajedno u prostranoj crkvi sve

Jugosliajvije, sa cijeg su amvona otpoceli propovijedati slogu,

bratstvo i jednakost, latili su se oruzja, da svoje zlobne na-

mjere postignu, da nas uniste. Austrija je objavila nasoj dragoj

Srbiji rat, objavila ga nama, objavila ga je Srpstvu i cijelomSlovenstvu.

Nasu pravednu stvar uzela je u zastitu mocna Rusija,

predstavnica velikoga Slovenstva i nasa vjekovna zastitnica,

sa svojim prosvijecenim saveznicima. Krv se vec lije na Du-

navu, Savj i Drini. Lije se na granicama nase mocne zastit-

nice Rusije i n*jene saveznice Francuske, pa sad tko je junak

na oruzje Tko je junak i slijedi koracima dva stara srpska

kralja, da ginemoi

da krv prolijevamo za jedinstvoi

sloboduzlatnu. Na nasoj su strani Bog i pravda. Mi smo htjeii mir,

a nametnut nam' je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga

srpski i junacki, a blagoslovi vasega staroga kralja pratit ce

vas u svima vasim podvizima.

2ivjeli moji mili Crnogorci

2ivjelo nase milo Srpstvo

2ivjela nasa mocna zastitnica Rusija i

njeni savezniciCetinje, 25. jula 1914. godine. Nikola.

1 Misli se na bitku kod Liitzena (16. nov. 1632.), u kojoj je poginuokralj Gustav Adolf, navodno od fete Hrvata, lakih carskih konjanika.



Veliki knez Nikola Nikolajevic srpskoj

vojsci.*

Petrograd, 8. aug. (26. jula) 1914.

Saljuci najiskreniji pozdrav i zelju saveznoj srpskoj vojsci,

saljem joj i uverenje, da ce Srbija sa ostalim saveznicima

istrajati u borbi do kraja radosnim srcem, narocito stoga, sto

se hrabra srpska vojska nalazi u tome savezu, koji ima da

resi sudbinu Evrope. U isto vreme javljam slavnoj srpsko}

vojsci, da je nepokolebljiva cdluka Rusije, da ne vrati macu korice sve dotle, dok se god Nemacka i Austro-Ugarska pot-

puno ne savladaju te da vise ne mogu smetati mirnom razvoju

Slovenstva.

7.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.**

Kragujevac, 16. (2.) nov. 1914.

Junaci

Osramocen porazom koji ste mu slavnim vasim onizjem

dva puta dosada naneli, neprijatelj napreze sada i poslednju

snagu, da vas junacki otpor slomi.

Slomljen i nemccan prema Rusima, velikom nasem sa-

vezniku, mrski neprijatelj hoce da iskali svoj gnjev prema nami.

Junaci

Svojim ocima gledali ste grczote sto ih je nedavno po-

cinio drski neDrijatelj nad nebranjenim domoyima i nad slabom

nejaci u Jadru, pitomoj Macvi i bcgatom Sapcu. Videli ste

iskaljeno sramno njegovo divljastvo nad vasim palim drugo-

vima, Slusali ste jauke povoraka nejakih: zena, djece i izne-

mogliih staraca sto pored nas promicahu sklanjajuci se podzastitu vasega oruzja ispred najezde divljackoga neprijatelja.

Dicni Junaci

Posle jwnacke vase odbrane na obalama Drine, gde ste

snaznim svojim misicama pokcsili citave redove neprijatelja

— on je uspeo, da vas potisne 1 prcdre u nasu zemlju. Prote-

rajte ga iz nase zemlje i unistite ga.

* Ovaj je brzojav odaslan putem srpskoga poslanstva u Petrogradu nasrpsko vojno ministarstvo, koje ga je potom publikovalo 9. aug. (27. jula).

** Iz originala.



I

9

Vi se borite s onim istim neprijateljem, koga ste ine-

ivno cnako sjajno tukli. Vi imate i sada protiv sebe one iste

jegove vojnike, koje ste nedavno gonili put Drine i Save i

i)je u svom divljem begstvu ispreda vas pitahu samo: »Gdee Drina«, ostavljajuci za sobom topcve, oruzje, municiju, bol-

[ice i vozove — slavne trofeje vasega junastva. To je nepri-

itelj, koga ste do pre neki dan svuda junacki suzbijali, nano-

jci mu teske gubitke.

Jiinaci

Plemenka duznost, zastitia nejaci i dcmova nasih poziva

s, da svaku stopu nase zemlje uporno branimo. Sveti grobovilili nasih drugova traze od nas osvetu nad neprijateljem. Cast

sa i ugled, kcji smo, sa svojim vitestvima, stekli kod nasili

ocnih saveznika i sirom celoga sveta, nalazu nam, da steg-

»mo svoje cvrste misicc i jos jednom, snaznlm udarceni po-

vo razbijemo neprijatelja.

To su nase duznosti prema otadzbini, prema slaboj nasoj

nejaci, prema nama samima.

Junaci

Nasa je borba sveta. Nasa je borba pravedna. U Evropi

nasi saveznici svuda napreduju.

Nasa mccna braca Rusi gone razbijenu nem.acku i austrij-,

sku vojsku u svim pravcima. Oni vec prelaze Karpate.

Na vas je sada da se pokazete dcstojni nasili prijatelja

i saveznika.

Junaci s Cera i Jadra

Pogledajte na vase proslavljene zastave i primite k srcu

na njima ispisane reci . S verom u Boga za kraljai ot ad z b i nu.

N i s t p e nase zemlje n e p r i j a t e 1 j u

Nap red u pobeduS nama je Bog

Zivel'd Moja dicna vojska

U Kragujevcu 2. novembra 1914. godine.

Vrhovni komandant Prestolonaslednik

Aleksandar.



10

Izjava kr. srpske vlade u Narodnoj

Skupstini.*

Ni§, 7. dec. (24. nov.) 1914.

Vladi 'je cast izici pred narodno predstavnistvo s ovoim

izjavom

Uverema u poverenje narodne skupstine, dokle god svoje

sale stavlja u sluzbu velike stvari srpske drzave i srpsko-hrvat-skog i slovenackog plemena, vlada smatra za svoju prvu duz-

nost, da se s beskrajnim postovanjem -pokloni pred svetim

zrtvama hrabro i voljno prinesenirn na oltar otadzbine;

Uverena u resenost celoga srpskog naroda da istraje u-

svetoj borbi za odbranu svoga svetcg ognjista i slobode, vlada

kraljevine smatra kao svoij najglavniji i u ovim sudbonosnitm

trenucima jedini zadatak, da obezbedi uspesan svrsetak ovog:.

velikog vojevanja, koje je, u trenutcimia, kad je zapoceto, po-stalo ujedno borbom za oslobode-nje i ujedinjeiije sve nase

neslobodne brace Srba, Hrvata i Slovenaca.

Vlada ce se truditi, da bude veran izraz te resenosti na-

rodne, i ona ce verna svojim moonim i junackim saveznicima^

s poverenjem u buducnost cekati cas pobede.

Ova je izjava bila prihvacena od citav&skupstine burnim i odusevljenim pljeskomi p v 1 a d i V a n j e m.

9.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.*

Kragujevac, 11. dec. (28. nov.) 1914.

Junaci

Nadcovecanskom hlrabroscu i uzvisenim zrtvama vi ste^

mill Moil junaci, u krvavim bojevima poslednjih) dana potukli

neprijatelja i sa brzinom necuvenom u ratnoj istoriji gonit&.

njegovu raizbijenu vojsku.

Vi ste potukli cetiri neprijateljeva korpusa, zadobili ste:

silne troifeje i u dosadasnji venae vasih pobeda upisali ste f

slavne pobedle na Ovcaru i Kablaru, na Suvoboru i Maljenu^

na Kosmaju, Ljigu i Kolubari. Braneci slobodu svo*je zemlje^

vi ste na tim planinama i na obalama tih milih nasih reka

* Iz originala.



IT)

podigli velicanstvene vecite spomenike vasega junastva. Po-

digli ste spomenike, koji ce pokoljenjima pricati o vasim slav--

nim delima.

Nasi saveznici iishiceni su ovim vasim pobedama. Oni

vam se dive.

Otadzbina ce vam biti vecito blagodarna, a Ja sam gord,-

sto sam na celu vasem i sto Mome Uzvisencme Ocu mogupodneti jos jedan sjajan podvig Njegovih dicnih sokolova.

Saljuci vam Moje pozdrave, Ja vas, junaci, pozivam, da

sa gvo'zdenom voljom produzite gonjenje neprijatelja. Prote-

rajte ga iz nase mile zemlje, povratite cgnjista nejaci, koje je^

neprijatelj surovo sa domcva njihovlh oterao. Kaznite ga do>

kraja i po treci put. Pokazite mu kako Srbin brani svoju

grudu zemlje i do poslednjeg dalia gonite njegove svirepe.-

horde.

Napred na Drinu i Savu

Slava palim na boinom polju

2iveli Moji dicni oficiri i vojnici

U Kragujevcu 28. novembra 1914. godine.

Vrhovni komandant, prestoionaslednik

Aleksandar.

10.

Regent Aleksandar srpskoj vajsci. ^

Kragujevac, 28. (15.) dec. 1914.

Junaci

Vec se navrsio peti mesec kako je na nasu milu otadz-

binu napao neprijatelj. Istroseni u dva slavna all teska rata,,

mi smo ga ipak muski i junacki docekali. I posto smo ga jed-

nom pctukli na Ceru i Jadru. mi smo mu posle tolikih driigih

krvavih ali slavnih bojeva, sada zadali udar tezi od svih do-

sadasnjih. Hiljade zarobljenika, stctine topova i silna oprema.

vo^jna, sto je od neprijatelja zadobismo, svedoce o njegovom

porazu i nasoj slavi.

Junaci

Ja sam ponosit dla objavim da na zemljistu kraljevine

Srbije nema vise neprijatelja. Izagnali smo ga krvave glave.

U tom svecanom trenutku (kad se na ponositom srpskomBeogradu vije ponovo pobedna srpska zastava), ja hocu pre

svega drugcg da ispunim jedan dug zahvalnosti.

* Iz originala.



12

U redovima vasim, rame uz raine s vama, ratuju u ovom

trecem ratu i braca nasa koju od Tiiraka oslobodismo. Vi ste

svedoci njihiovog jimastva i njihove Ijubavi prema otadzbini.

Kosovcii i Vardarci, Zegljigovci i Bregalnicani, Bitoljci i

Pore-cani pokazali su se dostojni svoje brace §umadinaca i Duna-

vaca, Podrinaca i Mioravaca, Timocana i Uzicana. Pokazali

su se dostojni pctomci junaka Milutinovih i Dusanovih, sto

nekad daleko pronese slavu srpskcg imenia i oruzja.

Ja hocu da im dam vidan znak priznanja otadzbine.

Pred ovako nesumljivim dokazcin svoga velikcg pozrtvovanja

i pred tako junacki prolivenom svoiom krvlju za svoju Srbiju:

pred takvim stvariiim dokazom vrsenja svoje najleze gra-

danske duznosti i to sa takvim odusevl^jenjem, Ja objavljujcm

njihovo pravo na sve politicke i ustavne tekovine osloboditeljke

Srbije. Prva redovna narodna skupstina po zakljucenju mira

resit ce sve potrebne mere, te da se to potpuno i u zivot

uvede.

Junaci

Qvozdeni obruc nasih mocnih saveznika steze se sve vise

oko nasega zajednickog neprijatelja. Osecajuci se pred po-razom i strahujuci od njegovih teskih posledica, en S3 bcri

ocajno ali uporno. Ali uzalud. Broj njegovili vojnika sve je

manji, a nasi saveznici uvcde svakoga d'ana sve nove vojske

u borbu. Kraj toj dzmovskoj borbi vec je danas jasan, i ako

cna Jos nije zavrsena.

Mi moramo Jos nekc vreme vrsiti nasu tesku duznost i

stcjati uz nase velike i silne saveznike, koji se bore i za nas,

dokle oni ne smozde nasega zajednickcga neprijâtelja na nji-

hovim prostranim poljima, a tada ce nastati mir, i to dugi mir,

koji ce dostojno nagraditi zrtve za nasu Veliku Srbi'ju. Tada

ce nasa otadzbina biti mnogo veca, silnija i srecnija no sto je

ikada bila.

A zato ce, vitezovi, Srbija biti vama blagodarna.

U Kragujevcu 15. decembra 1914.

Vrhovni komandant prestolonaslednik

Aleksandar.

11.

Hrvatski odbor u Rimu protiv grofa Tisze.*

Rim, u decembru 1914.

Hrvati u inostranstvu, koji su se sreonim . slucajem na

vrijeme mogii da spase od tamnice ili progona, kojiona austro-

* Iz originalnoga koncepta. Izjava je ova izasla u „Corriere dela Sera ,

a potom i u drugim talijanskim novinama.







I15

Docekujuci ove svetle praznike sa vama z-aijedno na

l)OjnoTn polju, Ja vas junaci pozdravljam pozdravom

Hristos se rodi

U Kragujevcu 25. decembra 1914.

Vrhovni komandant prestolonaslednik

Aleksandar.

13.

Upravni odbor „Jadranske legije

Jugoslovenima.*

London-Rim, mjeseca januara 1915.

Jugoslavijo

Slovene , Hrvati, Srbil

Qromovi tutnje, brda jece: o krvave grudi djece Kara-

iorda, tvrde kano hridi gorde Crne Gore, razbija se v^l tude

lajezde.

Madzar, Nijemac, Tiircin, tri zakleta neprijatelja sloven-

^koga roda, udaraju ognjem i macem, da zatru nase sjeme i

iiguse glas grla nasega.

U danima sjaja i slave, dok su po Balkanu umirala nasa

braca za slobodu pet vijekova ugnjetavane raje, Bee, Pesta i

Berlin sijali su mrznju medu nas, paklenim spletkama i oru-

-zanom prijetnjom htjeli da sprijece rasulo osmanlijskoga car-

stva. Strahotne sve te kusnje izdrzala je mucenicka Srbija i

Crna Gora vjestom i okretnom politikom i krvaviim zrtvama

junacke svoje vojske. Kad su nas ta zlocinacka zadirkivanja,

bezbrojne veleizdajnicke parnice, mucenja i proganjanja nasega

naroda u Austro-Ugarskoj izazvala na otpor i borbu za ozivo-

vorenje narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata, Srba, kad je

iza 2eraica, Jukica, Dojcica na posljednju uvredu na Vidovdan

Li Sarajevu ogorcena dusa podrazene mlade buntovne Jugosla-vije, Principa i bcsanskih drugova, uzvratila bombom —Austro-Ugarska je opet trazila krivce, ne u Becu ni u Pesti,

nego u Beogradu. Pod laznom isprikoim da kazni urotnike,

Austrija, ko^ju smo mi sacuvall od rasula i koja je imala da

bude zid citavoj kultumoj Evropi proti nasrtaju barbarskoga

Istoka, napade umornu Srbiju, da unisti gnijijezdo, gde se gajila

sloboda svih juznih Slovena. Turskom gospodstvu u Evropi,

* Iz originala. — Oni patrioti koji su docnije osnovali „Jugoslovenski

odbor u Londonu , najprije su u Rimu imali na umu, da osnuju odbor „Ja

dranske legije . Ta je misaa potom napustena. Jugoslovenski odbor u Lon' onu konstituirao se definitivno 1. maja 1915.



16

madzarskoj teznji k Jadranskcm moru i njemackcm prodiranju:

na Istck, postavise se nasuprot Jugosloveni: Srbi, Hrvati, Slo-

venci. Ovim ratom nasa tri udruzena neprijatelja hoce da

skrse taj otpor i da nas pregaze. Proti Srbima pognase Hr-vate i Slovence, da se mediiscbno kolju. Za njima natisnuse

madzarske i njemacke regimente, da bez milosti kose svakoga^

koji zastane samo da ispuni njihcvu ckrutnu zapcvijed i da sa-

kati i mrcvari sinove zajednicke nam majke.

Ti sve to znas, hrvatski, srpski i slovenacki prognanice —i stojis i cutis.

Na granici Srbije i Crne Gore, po' ledenim poljanama

Galicije i unesrecene Belgije gine za Nijemce, Madzare i Turka-prcijece nasega zivota — a po nasoj domcvini bez muske

obrane pljackaju, pale, pustcse nasa ognjista i nasa pclja nje-

macke divlje eskadrone i zvjcrske madzarske horde strijeljaju,

.

vjesaju, kolju djecu, starce i zene, majkama nasima cupaju

plod iz utrobe njihove. Sva zemlja nasa gariste je jedno

pusto. More krvi i dolina suza.

Ti sve to gledas, prezrcini, zgnjeceni robe i — stojis i

cekas ...

Rusija ustaje bratska na obranu Tvoju sa strahotom ne-

videne vojske. Za veliku i pravednu stvar umiru ruski revo-

lucioneri. Engleska pokrenu svu svoju neprebrojnu pomorskir..

silu, Francuska reda po njemackoj granici svoje legije. Sa

cetiri strane pasu okrutnika, da ga celicnlm obrucem sakuju,

sruse i smrve.

Samo ti, koji si najvise stradao, stojis nepomiiCan i hladan,

hrvatski, srpski i slovenski kmete.Plemeniti srpski kralj Petar Karadcrdevic, kao junak

jurnu u bojni red sa zastavom jedinstva i sloge. Ljubav je

osnova velikih djela, mrznja propada u rovove, koje je samaizrovala. Brat je mio koje vjere bio, koijimgod se imenom

krstio.

Slovenac, Hrv.at, Srbin — jedne su maJke sinovi, suza

istoga oka, krv iz jedne rane otvorene.

Slovenac, Hrvat, Srbin jedan je narod, jer istim' jezikom

zbori, jedna ga misao spaja, isti osjecaj veze.

To je jedinstveni narod jugoslovenski, jedini zakoniti gos-

podar svoje zemlje, siroke nase zajednike domovine, Velike

Jugoslavije.

Vec se davno prcbudio Marko, tajanstvena snaga nasega

naroda. Krvlju je Srbin oprao Kosovo, krvlju je Srbin otkupio

raju; za hrvatsko i slovensko Kosov.o umire i *sada Srbin

sam . . . Tebe nema med junaci, hrvatski hajduce. Cekaju te

na ratistu, slovenski sokole

§to gledas? . . Sto trazis? . . Sto cekas? . .

.



17

Na osvetu pogazeno, u tudinu otjerano rcblje, na osvetu

Grobovi se otaca vasih rastvaraju — iz bezdana glas Im

grmi iprolama svemir okeana — teskom' kletvom na osvetu

zovu.Gvozdom se ori osveta Svacica, osvetu vape obrubljene

glave Zrinskog-Frankopana; na osvetu zove Ilirija, prevareni

Jelacicu-bane; na osvetu klice ustrijeljeni buntovni Kvaternik

i raspeti Matija Qubec; osvetu trazi ukcceno oko Svetozara

Miletica, na osvetu grmi staracki glas Ante Starcevica; osve-

tom vas zaklinju vladike Rade i Strossmayer; za osvetom

ceznu utamniceni prvaci naroda i oimladina izmucena vasa;

na osvetu vas dozivlje ocajan glas sirocadi postrijeljanih otaca

i obescascenih majki . . . Na csvetu vas zovemo svetu i u

boj za slobodu i mi, kao i vi prognano roblje, okupljeno u »Ja-

dransku Legiiu« skupa sa uskocima, sto iz austrijske odurne

vojske preskofcise u srpske redove, da sa pobjedonosnom bra-

corn Srbijancima i Crnogorcima otjeramo tudina sa nase ro-

dene grude.

Veliki ovaj cas dva razdoblja dijeli: umire ropska pros-

lost, buducnost se slobodna rada. Prestade stranacka sitna

borba i bratoubilacki besplodni rat, sve nase sajedinjene sile

jednom su upravljene c^lju. Oprani krvlju i krvlju izmireni,

plamenom krsteni i gromom, udimo u sveti hram jednakosti,

bratstva i slobode.

Nad nasom umornom domovinom ogranut ce sunce mira.

Pozelenit ce opet livade i brda pogazene Hrvatske i Slavonije,

plcdna polja Srijema, Medumurja, lijepe Backe, ravnoga Ba-

nata; procvjetat ce mila nasa Dalmacija; bogatim se okititi

listom Herceg-Bosna, tuzna i krvava; podici ce se sirotica

Istra, divna Kranjska, planine Koruske i bogate doline Sta-

jerske. Od Alpa, snjeznoga Triglava, do uvora krvavog Var-

dara. sve, gdie cvile gusle javorove i nasa se pjesma razlijega,

sve ce biti slobodna nam zemlja, a obalu nasu velicajnu Ijubit

ce valovi Jadrana, razbijat se o otoke nase.

Sada, braco, sada il' nikada vise . .

.

Ko ne dode u boj za slobodu ili ne da pomocnicu ruku,

da izbavi bracu iz okova, svojoj djeci da sacuva zemlju —nek' je proklet Tko zamece svadu i inate, bracu kolje, pomaze

dtismanu — on je proklet, on je izdajica Proklet bio, kuce

ne vidio; ne imao od srca poroda; sinje more srecu mu pro-

zdrlo, tuda zemlja kosti izmecala. Rdom kapo dok mu je

koljena.

A svetinje nase tko obrani i opere sa imena Ijagu, kroz

suze ga majke spominjale, suze bolne pune blagoslova; ple-

menito ime opjevala pjesma slave srecnih potomaka, dok je

svijeta i dok je vijekova.

Upravni odbor ^Jadranske legije**.







20

9. Mjesto, gdje ce se dobrovoljci koneentrisati za' vojno'

obrazovanje, bit ce naknaidno odredeno, a bit ce svakako jedno

mjesto u EvTOpi, posve sigurno za njihovu licnu bezbjedw)st.

10. Vojno obrazovanje, vojnu preobuku i oruzje priniit

ce dobrovoljci u mjestu koncentrisanja pod upravom strucnih.

lica, sto ce sve biti naknadno odredeno u sporazumu sa kom-

petentnim faktorima.

11. Cim dobrovoljac stigne na koncentraciono mjesic,.

morat ce da se podlozi svim odnosnim voinim: propisima.

Potpisani Odbor stavlja ovaj pothvat na dusu svim nasim

slobodnim Ijudima i racuna na njihovu pozrtvovnost. To je

prva duznost svakoga svjesnoga rodoljuba danas, kad je citav

nas narod stavljen na krajnju kusnju. Pomislimo sam.) na ne-

opisive patnje naroda u Srbiji i u Crnoj Qori, pa na muke onih^

devet miiijuna Jugoslovena pod ropstvom Austro-Ugarske, od

kojiih je sva muska snalga pognata u rat, dai se bori protiv svoje

rodene slovenske brace Srba i Rusa, dck gotovo sva narodna

inteligencija, u koliko nije izdahnula na vjesalima. cami vec

toliko mjeseci u austro-ugarskim tanmicama

Mila brado, stupajte u svete redove

„JADRANSKE LEGIJE

London—Rim, mjeseca januara 1915.

Odbor yjadranske legije

odjeljenje »Jugoslovenskag odbora«v

15.

Rezolucija amer. Jugoslovena u Chicagu. ^

Chicago, 10. marta 1915.

Hrvati, Srbi i Slovenci jedan su narod jednoga jezika,.

koji nastava pod raznim' nazivima brojne pokrajine na jugo-

istoku Austro-Ugarske monarhije, kao i kraljevinu Srbiju i

Crnu Goru. Njihovo zajednicko ime Je J u g o s 1 o v e n k Jugo-

sloveni Austro-Ugarske monarhije, u kojoj gospoduje njemacka

i madzarska rasa, podnose nesmiljeno suzanjstvo. Ne imajuci

politickih prava, oni su do najveceg stupnja ekonomski eksplo-

atisani, spriijecem u svome napretku, ugrozeni u svojoj narod-

* Prevod iz engleskoga. — Ovaj je zakljucak stvoren na velikom kon-

gresu, odrzanom u Chicagu 10. marta i915., na kojem su se sastala 563 delegata

ameriCkih (USA)i kanadskih Srba, Hrvata i Slovevaca, doseljeni+i iz nasih ze-

malja bivse Austro-Ugarske monarhije. Kongres je organizirao odaslanik Jugo-

slovenskog odbora u Londonu Dr. Fran jo PotoCnjak, odaslan u tu svrhu

u Ameriku. Rezolucija prihvadena je jednoglasno. Ucesnici organizovase se nato^

u „Jugoslovenski narodni odbor .





22

Rusiji putem Vase Preuzvisenosti, pogibao koja prijeti Hrva-

tima, Srbima i Slovencima,* poimence onima, koji nastavaju

Istru te njezine otoke iigradove Trst i Goricu, citavu Kranjskii

i Dalmaciju s njezinim ostrvima, od ugrozene aneksije po Italiji,

koja ce bezuvjetno odvratiti i izvrnuti nasu borbu za oslobo-

denje ispad strane vlade i podanstva.

Kolike li nesrece za siromasne i vjernc zemlje Istru,

Kranjsku i Dalmaciju, da nakon tolikogodisnjih isisavanja na-

rodnoga blaga po Austro-Ugarskoj i zrtava u krvi svojih naj-

boljih muzeva — da padnu u ropstvo i vazalstvo Italije.

Pucanstvo provincija Dalmacije, Istre i Kfanjske sast/oji

seiz

90%Slovena,

a njihovo raskomadanjei razdjeljenje ili

aneksija Italiji, bila bi nepravedna i stvorila bi novu hegemo-

niju od plemena, isto tako i vise nepravednu, no je ona, koja

postoji danas.

Jugosloveni iz austro-ugarske monarhiije neizmjemc su

potisteni i drzani u posvemasnjem politijckom ropstvu Madzara

i Nijemaca. Oni ne uzivaju takovih politickih prava, kakovn

su dana Nijemcima i Madzarima, te su sistematicno sprecavani

u njibovu kulturnome razvoju nasilnim mjerama, dok je njihovo

nacionalno i plemensko jedinstvo lagano ali sigurno unistavano.

Jedini spas Jugoslovena lezi u njihovu oslobodenju od

austro-ugarske monarhije te da ostanu neodvisni od ikakve

druge vlasti, navlastito od hegemonije Italije. Kad se to ispuni,.

zelja je svih, da se ostvari narodno jedinstvo Jugoslovena.

Ponovno moleci Vas zagovor, predlazuci cvu molbu i

zahtjev u ime svih Jugoslovena nastanjenih u Sjediinjenim Dr-

zavama Sjeverne Amerike Njeg. Velicanstvu caru Rusije te.

njegcvim ministrima, jesmo u odanosti

Jugoslovenski narodni odbor

Chicago, Illinois, 23. marta 1915.

Tajnik: Predsjednik:

Pero Stija5i<^. Dr. Ante Biankini.

17.


Kragujevac, 4. apr. (22. marta) 1915.

Hristos Vaskres, vojnici

U osvitku Vaskrsa Velike Srbije, Ja vas na danasnji dan

pozdravljam sa Hristos Vaskres i zeljom, da sa uspe-

homi

slavom zavrsimo veliko zapoceto delo na ostvarenjuSrbinovih ideala

* Iz originala.





24

19.

Rezolucija jugosloven. kongresa u Nisu*

Nis, 6. maja (23. apr.) 1915.

U ovim historijskim danima zrtava te nacie u pravdu i

slobodu, izjavljujemoi u prvom red*u nase potpuno i neraz-dru-

zivo narodno jedinstvo Srba-Hrvata-Slovenaca, ne samo Kao

bezuvjetnu predpostavku za bolju buduciiost, vec takoder kao

aksiom etnografski i genetski, koji mora da se ostvari isto

take politicki, kao sto je vec ostvaren moralno i

dusevno.Dosljedno tome izjavljujemo, da se ni uz koju cijenu ne

cemo zadovoljiti idejom, da se zrtvuju ili da se kcmadajii xnase

neosporive jugoslovenske zemlje, a poglavito nase more i pri-

morje, gdje zive Srbi-Hrvati-Slovenci.

Radi toga molimo sve velevlasti i drzave, koje se danas

bore za narodni princip i pravicu, da nas narod jedne krvi

bezuvjetno ocuvaju od svakoga cijepania, kao i njegove zemlje

od svakoga kldanja, te da omoguce Srbiji, da izvrsi svoju oslo-

bodilacku i kulturnu misiju, koja ce biti zalogom za odrzanje

postojanoga mira u Evropi. U protivncm slucaju, svako cije-

panje i raznarodivanje — u ovom ratu za slobodu naroda —zemalja i jadranskoga primorja STpsko-hrvatsko-slovenackoga,

bilo bi ne samo jedna velika nepravda, nego i nepresusnim

izvorom novih borba sve dotle, dok ta nepravda ne bude

reparirana.

20.

Memoar Jugoslovenskog Odbora predan

francuskoj vladi.**

Paris, 6. maja 1915.

I.

S u V r e m e n i p o 1 o z a j J u g o s 1 o v e n a u A u s t r o-

Ugarskoj. U jugoslovenskim krajevima Austro-Ugarske,

sluzio je suvremeini rat kao izlika za najgore zloupctrebe. Nanajbrutalniji nacin bila je nametnuta sutnja jugoslovenskom

* Iz originala. — Kongresu predsjedao je knjizevnik Ivan Cipiko(Dalmatinac), a prisustvovali su mu pored predstavnika kr. srpske vlade, srpske

vojske i narodnih poslanika jos i mnogi Srbi, Hrvati i Slovenci iz bivse Austro-

Ugarske monarhije, stranom emigranti, astranom

ratnizarobljenici.

** Iz originalnoga koncepta. — Doslovno ovaki memoar (na engleskomjeziku) predan je 15. maja 191 5. britanskoj Vladi u Londonu, a drugi

egzemplar (francuskim jezikom) predan je jos 6. maja i ruskom poslaniku u

Parizu, g. Izvoljskomu.



25

tiarodu. Qotovo citav muski narastaj, pozvan pod barjake,

bio je potisnut u prve redove: u bitkama on je onaj, koii naj-

vise trpi. Svi oni koji nijesu bili uvrsteni u redove, zatvoreni

su ili internirani. Pod razlicitim izlikama vjesalo se, strijeljalo,

klalo. Vise od 100.000 osoba bilo je iz domovine izagnano, a

nekoliko stotina tisuca sa svojih ognjista protjerano. Zagrebacki

saboT nije bio sazvan, saraievski bjese raspusten, a provinci-

ialni sabori Dalnnacije, Istre, Kranjske, Gorice, Korusk'e i Sta-

jerske ne smiju se sastati. Zastupnici liseni su svog imuniteta.

Mnogi su zatvoreni ili internirani. Politicki vode naroda i

javno mnijenje nemaju nikakovog* sredstva, da se odupru rat-

nom rezimu i da manifestiraju svoje osjecaje.

Rad Jugoslovena u inozemstvu. Nasi rnladi

Ijudi, koji su mogli umaci, bore se u redovima srpske i crno-

gorske vojske, u kojima su i mnogi nasli slavnu smrt.

Minimalni dio predstavnika javnoga mnijenja iz jugoslo-

venskili zemalja Austro-Ugarske bio je tako srecan, te se nasao

izvan granica u casu, kad je rat navijesten. Oni su izabrali

Odbor emigracije iz jugoslovenskili zemalja, kojemu je zadaca,

da uputi vlade i veliku publiku saveznih naroda u stanje jugo-slovenskih zemalja, koje su jos pod Austro-Ugarskcm, i u nji-

hove nacionalne teznje.

Jugosloveni u Austro-Ugarskoj stenju pod brutalnom vla-

davinom Nijemaca i Madzara. Oni su samovoljno podijeljeni

medu dvije monarhijske polovice i u jedanaest pokrajina, pod

dvanaest razlicitih zakonodavstvi. Unatoc tome oni su u

ovome casu sjedinjeni u jedncj teznji, a nas se Odbor smatra

pozvan, da tu teznju iznese.

Jugosloveni i Trojni Sporazum (Triple-

Entente). Citav jugosloven^ki narod, Srbi, lirvati i Slc-

venci, svi mi ocekujemo od ovoga rata ujedinjenje sviju na-

rodnih udova i citavoga svog teritorija u jednu nezavisnu

drzavu. Ovo pouzdanje temelji se na svecanim izjavama, koje

su tako cesto pcnovili predstavnici Trojnog Sporazuma, a ticu

se zastite i ostva>renja narodnosnog principa. Ovo pouzdanje

cuva od ocaja nas jos potlaceni narpd. Ono je bilo glavnimvrelom moraine snage, iz koje se dize vanredno junastvo Srblje

i Crne Gore, koje su ucinile tako velikih usluga zajednickoj

stvari Saveznika suprotstavljajuci se vojnickom prodiranju

Austro-Ugarske.

Borba Srbije i Crne Gore nije borba osvajalacka za pro-

sirenjem granica: ove su dvije srpske drzave protagonisti u

oslcbadanju svih Jugoslovena, i njihova je zadaca sviju nas:

zajamciti nasu narodnu cgzistcnciju na nasem ujedinjenomzemljistu.

Misao vodilja j u g osl o v en s k e historije.jedinstvo, narodno i politickc, to Je ideja velikih vladara nasih



26

narodnih drzava prije turske najezde, sviju mucenika iiase:

rase za vrijeme turskoga gospodstva, citavoga naseig narodnog.

pjesnistva i sviju spisatelja i velikih duhova dubrovackih, koji

su pravi pocetnici u stvaranju Ilirije Napoleona L. Ustanak

Karadordev, iz kojeg je izisla suvremena Srbija^ kao i junacke

borbe Crnogoraca, crpe snagu svoju iz te ideje. Ta Je ideja

upravljaia djelovaTijem velikog Njegusa, politikom kneza Mi-

haHIa, ona je bila zadada dviju Karadordevica i Petrovica sve

do ovoga casa. Ona je proizvela Preporod Hrvata i Slovenaca

sa vrhuncem u borbama god. 1848. Ona blista u djelu velikog

biskupa Strossmayera i njegovih suradnikar Ona je bila du-

boki uzrok dugih i cesto puta krvavih borba Hrvata za njihovu

nezavisnost i ujedinjenje. Ona je bila uzrokom svih borba na-rodnih u Dalmaciji, Istri i na Rijeci, u juznoj Ugarskoj, u slo-

venackim zemljamia i u Bosni i Hercegovini. Folitickb oslo-

bodenje, cjelokupnost citavoga natodno'g zemljista i osnutak

jedne jedinstvene drzaive, to je bio konacni cilj sviju panhr-

vatskih ill pansrpskih teznja, svih ustavnih borba, svih ustanaka

i pobuna u svim krajevima nase nacije, bilo u Austro-Ugiarskoj,.

biio na Balkanu. Prosirena dernokratskim nacelima, okrunjena

uspjesima srpskog oruzja u zadnjim Balkanskim ratovimia, po-primila je ova ideja precizno i konacno oblicje. Ovaj rat

pruza ijoj samkciju i potporu prosvijetljenog svijeta. Naisa je;

ideja zrela za ostvarenje.

Austro-Ugarska protiv jugos 1 o v e n s k e

ideje. Uzalud je Austro-Ugarska radila svitm svojim silama

protiv jugoslovenske ideje.

Svim sredstvima mastojala je, da je izvrgne ruglu, da je

oklevece i da Je zatre. U tu je svrhu bio osnovan dualizam umonairhiji, dovrseno raskomadanje Jugoslovena u provincije,.

drzava hrvatska iznakazena, propagirana germanizacija Slo-

venaca i madzaTizacija Hrvata i Srba. Za taj cilj bila je po-

vjerena okupacija i proglasena aneksija Bosne i Heroegovine.

Za taj se cilj izmisljalo nebrojene politicke procese i beskrajne

progone protiv Jugoslovena. Za taj cilj bilo je provocirano

suparnistvo i konflikti medu slovenskim balkanskim drzavama.

Napokon su prijeteci suverenitetu Srbije, razmahali suvre-

meni rat.

Austrija izrucena imperijalizmu njemackom, mislila je

smrviti u ovom ratu Jugoslovenstvo, najvecu zapreku svojem

i njemackom prcdiraniu na Istok. Ona je provocirala konflikt,

jer je mislila, da jugoslovensko pitanje ne trpi vise ni djelo-

micnoga ni paliativnoga rjesenja- Ona se bacila na Srbiju, da

s niom& apsorbira citavu Jugoslaviju. Feudalna drzava i

pionir Njemacke, Austro-Ugarska se skobila s narodnom ot-

pornoscu Srbije, kojoj su se digle u pomoc vlasti Trojnog Spo-razuma. Na taj nacin postade jugoslovensko pitanje evropskim

pitanjem. U tome je jedna evropska nuMa, da to pitanje



27

ide rijeseno u citavom svoin opsegu; jedino potpuno rjesenje

)ze da zajamci rezultate, za koje je Trojini Sporazum usao

rat.

Ideja jugoslovenskoga naroda. Nas nairod,.

w okrutno iskusavan i tako ,cesto prevairen, odlucio je, da

^.le vec jednom bude kraj, pa bilo to po cijenu niajkrvavijih zr-

ava; oti hoce da izade iz toga protuprirodncga polozaja i ne-

prestanih patnja; on zeli miran zivot i miran ra<zvitak; on vje-

ruje, da ima prava i da vise ne ce biti predmet spletaka ili

igracka stranackih interesa; on ne ce da njegovo zemljiste

bude Toba, kojom Velike Sile izravnavaju svoje racune, on me

6e vise da se izmedu sebe kolje i dai se upropascuje ukorist

tudinsku.

Jugoslovenski narodi, koje historija poznaje pod imenom

Srba, Hrvata i Slovenaca, jedan su isti' narod, ujedinjujuci sve

uvjete da postanu jedna narodna nezavisna drzava; on ima

sva historijska i etnografska prava na citavo zemljiste gdje

zivi u kompaktnim masama.

N a r o d n i t e r i t o r i j J u g o s 1 o v e n a. Narodni te-

ritorij Srba, Hrvata i Slovenaca obuhvata:

a) Srbiju i Crnu Goru;

b) Bosnu i Hercegovinu;

c) Dalmaciju sa otocjem;

d) Hrvatsku i Slavoniju sa Rijekom i Medumurie;

e) Podravinu juzne Ugarske i bivsu srpsku Vojvodinu

(Backu i Banat); -

f) Istru s njezinim otocima i Trst;g) Kranjsku i Qoricu;

h) Juznu Korusku i juznu Stajersku s pcgranicnim pre-

djelom jugozapadne Ugarske.

Na citavom torn zemljistu zivi nas narod u kompaktnoj

masi i gotovo bez primjese drugih rasa. Primjese na krajnim

periferijama, to su pojave koje proizlaze iz kontakta susjednih.

rasa ili su umjetni produkti neprijateljske politike, inace bez

osobite vaznosti po macionalni karakter zemljista.

Veza toga teritorija. Ovo zeanliiste sacinjava

iednu etnicku jedinicu. Njegov geografski polozaj tenielj ie-

ekonomskoj vezi tih zemalja. Bosna i Hercegovina sa suvre-

menom Srbijom i Crnom Gorom ne mogu se normalno razv'-

jati bez posjeda Dalmacije, a dalmatinska obala ostat ce bes-

korisna po trgovinu i brodarstvo bez izravncga ujedinjenja sa

svojim zaledem; sigurnost Dalmacije bila bi u pogibli bez

posjeda otocja. Austro-Ugarska je okupirala i anektiralaBosnu i Hercegovinu upravo zato, jer je posjedovala Dal-

ciju; Dalmacija 1 njezino otopje ne mogu pripadati nego gospo-

daru Bosne i Hercegovine. Ako bi stranci posjedovali otoke t



28

obalu dalmatinsku, to bi znacilo novo njihovo uvlacenjie na

Balkan. Takova bi O'pasnost izazvala nepomirljivi otpor na-

sega namdia i ugrozila bi opcenii imr na Jaidranu. Inace saci-

njava Dalmacija od pamtivijeka sastavni dio lirvatske drzan/e.

U Sredinjem Vijeku bila je sredistem te; drzave, kasnije je po-

5tala zaristem, iz kojega su frcale iskre najvi'sili dulicvaj jugo-

slovenskog genija. Ona sacinjava po postojecim austro-ugar-

skim zakonima nerazdruzivi dio trojedne kraljevine Dalmacije,

Hrvatske i Slavonije. Narod, a tako i sabori zagrebacki i za-

darski, nikad nijesu prestali da traze ostvarenje temeljnili za-

kona, koji garantuju ponovno ujedinjenje Dalmacije s Hrvât-

skomii

Slavo'nijom.

Hrvatska i Slavonija borila se kroz vijekove za svoju

samostalnost, koliko protiv germanizacije i austrijskoga centra-

lizma, toliko i protiv madzarizacije. Za Hrvatsku nema prirod-

nijega mjesta nego u Jugoslaviji. Ponajprije iz razlogaj narod-

nosnoga sastava, ai onda zbo)g narodncga i politickoga prepo-

roda, kcji se vodio pod zastavom sirokog Jugoslovenstva. Na-

dalje i zbog neprestanih reklamacija sa strane hrvatskih sabora

za teritorijalnom cjelokupnoscu, za pclitickonT neodvisncscui

jugoslovenskim ujedinjenjem. Konacno i svi njezini vodeni

putovi, Sava, Drava i Dunav, kao i poprecni zeljeznicki put

kojii veze Beoignad s Rijekom, cdreduju Hrvatsku i Slavoniju

za posrednika izmedu zapadnih i istocnih narodnih dijelova.

Rijeka je jedina prava luka od koristi za Hrvatsku i Sla-

voniju, i, kakoisada stoje stvari, za samu Srbiju. Rijeka je uvijek

sacinjavala neprijeporni dio hrvatskog teritorija. Slucaj Rijeke

postao je prijepornim zbog falsifikacije teksta § 66. hrviatsko-ugarske Nagodbe od god. 1868. Poslije toga zlocina preotela

je Ugarska upravu grada i luke Hrvatskoj, kao sto je ucinila

god. 1861. sa crstim hrvatskim krajenr izmedu Drave i njenog

pritoka Mure, s Medumurjem. Rijeka nema nikake vrijednosti

bez svoga zaleda, ,a ovo cpet ne mcze da ziivi bez svoje pri-

rodne luke. Jugoslovenska Rijeka je zivotna potreba za citavu

Hrvatsku i Slavoniju, Srbiju, te za znatan dio Istre i Kranjske.

Uz Rijeku je nerazdruzivo povezan posjed Kvarnerskihotoka ii istocne Istre, kao sto je zapadna Istra vezana uz Trst,

jedinu luku slovenskog zaleda.

Jugoslovenske zemlie, lisene Trsta i svoje komunikacije

s morem, ne bi imale vise s;nage, da se odupru germanskomprodiranju na Jug, koje se sada provodi na stetu slovenskoga

teritorija u Koruskoj i. StajerskoJ. Jedino posjed Trsta, Ko-

ruske i juzne Stajerske mogao bi ospcsobiti Slcvence, da izvrse

misiju kao alpinska straza Jadrana i Jugcslovenstiva pri-

jececi prodiranje Germanstva prema Sredozemnom moru, da

o'cuvaju na taj naicin sigurnost sredozemnih vlasti, kao i narcdni

opstanak sviju jugcslovemskih zemalja.



29

I .^„„Hos 100.000 Slovenaca, a sjeverno od Drave i Dunava imade

Hoko 800.000 Srbo-Hrvata. Citavo to pucanstvo, najvecim di-

jelom imucno i u posjedu plodnih zemalja, ne ce se moci obra-niti od prisilne madzarizacije drugacije, nego samo ujedinjeno

sa ostalom bracom svojom. Sacuvavsi samo sebe, sacuvat

ce to pucanstvo i svim ostalim jugoslovenskim zemljamia rav-

nice Backe i Banata, zitnicu koja im j'e potrebna.

Svako cjepkanje ovoga narodnog zemljista, a nada sve

repustanje bilo ma kojega njegovog dijela kojoj mu drago

I

stranoj vlasti, ne bi bilo samo zaprekom po razvitak jugoslo-

Penskog jedinstva, povredom narodnosnog principa, negopravo novo izdanje austrijskoga sistema i vrelo neprestanih

nkoba i konflikata.

P o 1 i t i c k u j e d i n j e n j e. Samo jedno sredstvo

moze stvoriti trajni mir na citavom jugoistoku Evrope, a navlas

na Jadranu i Balkanu. To je ujedinjenje svih udova i svih jugo-

slovemskih zemalja u jednu nezavisnu drzavu. Jugosloveni

amerikanski i kanadski, to jest isejjenici iz Austro-Ugarske, a

na broju od jednoga milijuna i po, zastupani od 563 delegata,ocitovali su svoje odusevljeno pristajanje na taj narodni pro-

gram prosloga 10. marta na velikom komgresu u Chicagu.^

Slicna je manifestacija uslijedila i nedavno, 6. maja, u Nisu,

gdje je vise tisuca austro-ugarskih Jugoslovena, sakupljenih u

velikoi skupstini, odglasalo rezoluciju, koja trazi ujedinjenje

svih Jugoslovena, a protestujuci jyrotiv pre^pustanja ma i koje

cestice narodnoga zemljista.^

Smisao buducejugoslovenske politike.

Sva pitanja, koja se ticu nacina i oblika grupirainja nase nacije

u buducu drzavu, moraju bitd posmatrana kao pitanja nutarnja,

koja ce biti rijesena slobodnom voljom citavoga jugoslovenskog

naroda. Poslije stoljetnih borba za svoj opstanak, nas narod

osjeca krajnju potrebu da zive u miru, dakle u potpunom su-

glasju sa svojim susjedima. Ujedinje'n u jednu drzavu, imao

bi nas narod sve potrebne uvjete, da postane elemenat reda

i napretka na jugoistoku Evrope. On ne moze postati opasan

po svoje susjede ni po svome broju, ni po osvajalackim ze-

Ijama, a nada sve zbog velikih problema, koje ce imati da

rijesi u svojoj nutarnjoj organizaciji. Po svojoj tolerantnoj

naravi u nacionalnim i vjerskim odnosajima, kao i po svome

demckratskom osjecanju, narod nas, Slobodan 1 ujedinjen, ne

bi imao nikakvoga razloga, da progoni ostale narode i kon-

fesije, a to s tim manje, sto je on saim podijeljen na vise kon-

fesija, a da ne smeta ili ne prijeci jedinstvo njegovih' osjecaja

j interesa. On dakle nosi sam u sebi. po svom sastavu, svegarancije slobode' vjeroispovijesti.

1 GI. gore br. 15. sir. 20—21.

» 01. gore br. 19. str. 24.



,30

Nas narod nastava citavu obalu Jadrana. On zeli da u

lim predjelima zivi u potpunoj ekonomskoj suradnji sa svim

kopnenim i pomorskim susiedima, eksploatirati u miru, ne u

ratu, svoje bastinjene sposobnosli i staviti ih na opcenitu sluzbu

trgovine i civilizacije. Bit ce u njegovom vlastitom interesu,

da dobre volje ctvori svoje luke svakoj trgovini, kaoi i da ga-

rantuje slobodu prometnih putova izme;du tih luka i citave

trgovine zaleda.

Interesi nasega naroda podudaraju se dakle po^tpuno

s interesima opcega mira i civilizadje, a osobito s onima, koje

su nadahnule velike sile Trojnog Sporazuma, kad su se digle

protiv brutalnoga imperializma, toiga vjecnoga sfnutljivca mira.

II.

Pitanje velike politicke aktuelnosti uzbuduje u ovome

casu sve politicke duhove Evrope: Intervencija Ita-

I i j e.^ Mi bismo najiskrenijom radoscu primili ovu intervenciju,

kad bi ona pospjesila konac ovoga strasnoga rata i rasap

Austro-Ugarske. Ovaj dogodaji zeli nas narod od svega srca.Nas bi potlaceni narod pozdravio Itaiiju kaoi movoga suradnik'a

pri djelu oslobodenja i ujedinjenja citave nase rase, adi niezina

intervencija ne smije da dovede u nesklad cilj sadanjega rata

i nasu radost prerusiti u osjecaji zaiosti i razocaranja.

Italiji se pripisuju stanovite ekonomske i strateske aspi-

racije na austro-ugarske krajeve, koji su sastavni diielovi na-

sega narodnog posleda i, sto vise, temelji nasega narodnog

zivota. I ostvarenje titi aspiracija, vele, da je zajamceno. JMe-

dutim slicne garancije nijesu bile dane nijednom od zaracenili,

koji od pocetka rata podnose najvece zrtve.

Buduce taliijanske zrtve moraju biti naplacene, aii ne na

stetu onih, koji sve do danas podnose najokrutnije kusnje. Koju

bi vecu korist mogla da ima Italija od toga, da nestane Austro-

Ugarske s Jadriana i s juzne strane Alpa? Austro-Ugarska,

predstraza Njemacke, prijeci i ugrozava Slobodan ekonomski

razvitak Italije. Mala Jugoslovenska drzava ne ce moci ugro^

zavati Itaiiju, nasuprot, ona ce ]o] sluziti kao potpora i pomodprotiv pritiska sa sjevera i postat ce glavni pokretac njezine

trgovacke i ekonomske ekspanziie.

Ali dusa jugoslovenska buni se pri pomisli, da bi njeno

zemljiste moglo da postane kolonijom jednoga stranog naroda.

Nedavno je srpska vlada u Skupstini dala izjave, koje poka-

zuju, da u Srbiji vladaju iste zabrinutosti koje i nas uznemi-

ruju. Nasa je duznost kao patriota odgovornlh svomu narodu

* Italija usla je fakticki u rat tek 25. maja 1915. No kako je Londonski

Pakt potpisan vec 26. aprila iste godine, i to iza poduljega cjenkanja (up.

moje Jadransko pitanje br. 1. uvod.), ipak je mnogo toga prodrlo u javnost

o talijanskim aspiracijama. Up. i gore br. 16. str. 21—22.





32

zeni krajevi/ Ova mutna neizvjesnost, koja zabrinjuje sve

jugoslovenske zemlje, mogla bi biti od zalcsnog utjecaja na

opceni poloizaji. Da se umire duhovi, t,ako duboko potreseni,

bilo bi korisno, da nam se podade, ukoliko' to tajna ugovorakome se radi dozvoljava, neke izvjesnosti koje umiruju.

J a d r a n s k p i t a n j e. Jadransko pitanje problem je

koji se tice Evrope, centralne i sredozemne. Oiio ne moze

biti rijeseno niti zatvorenjem niti monopolizacijcm Jadrana

bilo po kome. Rjesenje ce biti pravedno, kad bude odstranjena

opasnost osvojenja ovoga puta, koji vodi u Sredozenmo more.

Zbog toga vazTio je za sve one zemlje, koje prema svojem

geografskom polozaju 'gravitiraju prema sjevernim i istocnim

jadranskim obalama, ako hjoce da stignu do jadranskiji luka^

da li imadu prevaliti teritorije od vise drzava il' samo od

jedne. Iz toga razloga mora pojas obale i sjevernog i istocnog

zaleda Jadranskoga mora sacinjavati dio jedne isie drzave,

Ako Italiija dobije koji vrijedni dio jadranske obale, ona bi ne-

pravedno monopolizirala icitavo to more, a to bi prouzrocilo

konflikt sa Jugoslovenima i konacno mogucnost novoga nje-

maickog prodiranja prema Jugu. Talijansko^'ugoslovenski spc-

razum pak, zaprijecio bi tu kobnu eventualnost.

Trst, Rijeka, Sibenik, Split, to su cetiri glavne tocke

jadranskoga problema- Ove cetiri luke imadu vaznost jedino

kao trogovapke luke svoga zaleda.

Trst i 1 1 a 1 i j a. Trsit Je neophodno potrebni izlaz za

krajeve sloveniske, alpsko-njemacke i ceske. Rijeka je izlaz za

istotcnu Istru, Kranjsku, Kcrusku, Staijersku. Hrvatsku, Ugarsku^

a ujedno je i prirodni izlaz za sjevernu Srbiju. Italija nije dala

i ne bi nikad mogla podati ekonomski zivot tim gradovima. Toje cinjenica, koju ce potvrditi i sami trgovacki krugovi lih gra-

dova. U talijanskim rukama, ove bi dvije luke bile eksploari-

rane jedino u initeresu Italije, a na veliku stetu njihovih zaleda.

Izuzevsi kotare Gradisku i Trzic (Monfalcone), pogranicne Kra-

jeve talijanskoga narodnog podrucja, ne nalazi se u Trstu,

Is.tri i Gorici vise od 284.325 Talijama prema 431.023 Jugoslo-

vena; u citavoj knezevini Gorici, izuzevsi napomenute kotare,

nema vise od 17.949 Talijana prema 148.388 Jugoslovena; usamiom pak Trstu imaide 59.319 Jugoslovena prema 113.959

Talijana, a u Istri 147.417 Talijana prema 224.201 Jugoslovena.

Jasno Je dakle, da se otstup ovih krajeva Italiji ne bi mcgao

opravdati, uzme 11 se za bazu grupiranja nacionalni princip.

Sa stanovista ekonomskoga nemaju t,e zemlje za Italiju nika-

kove vaznosti. Ne samo da se od nje ne mogu nadati nika-

kovu ekonomskom procvatu, nego naprotiv morali bi se vise

bojati, da u opasnost dode sadanji njihov polozaj. Jedino u

rukama Jugoslovena mogu one napredovati, buduci da su od

zivotne vaznosti po jugoslovensku drzavu.

' GI. gore br. 16. str. 21—22.



33

Pm R i j e k a. Sto se tice Rijeke valja napomenuti, da ona

^'zapravo cini jedan isti grad sa Susakom, od kojeg je rastav-

Ijena samo potckcm Rjecincm. . Susak nema ni luke ni zeljez-

nicke postaje; na Rijeci-Susaku imade 25.000 Talijana, od kcîh

se najveci dio zove Talijanima istom od juce, a i obiteljska su

im imena cisto hrvatska. Pored njih imade 45.000 Jugoslo-

vena. Jedina zeljeznicka pruga, koja spaja Hrvatsku i Srbiju

s morein, sada i jos za dugo vremena, svrsava se na Rijeci.

Nedostatnost juznih dalmatinskih luka.

2eljeznice preko juzne Daimacije nemaju nikakove realne vaz-

nosti. Kotor (Boka Kotcrska), Gruz i Metkovic su luke, koje se

ne dadu upotrebiti. One su spojene s Bosnom i Hercegovinomsamo jednom zeljeznickom prugom, djelomicno na uze (konop)

i uskotracnom, a konstruiranom od Austrije sa cisto stra-

teskom svrhom. U te luke nije bilo moguce privuci druge trgo-

vine osim cisto lokalne. Sve kad bi se ova] put i produzio do

Srbije, ne bi ta duga i tegotna pruga odgovarala potrebama

izvoza. Unatoc udaljenosti i'zmedu Soluna i zapadne Evro])e,

Srbi'ja ne bi se mogla sluziti nego tim izlazom. Jedini izlaz

suvremeni i

od vaznosti po Srbiju, to je zeljeznicka pruga naRijeku kroz Hrvatsku. Ugarska. pcsjedujuci Rijeku i hrvatsku

zeljeznicku prugu, prijecila je izvoz tim putem; odatle eko-

nomsko gusenje Srbije, ekonomski zastoj Hrvatske i nebrojeni

konfliktl Rljeka i trgovacki izlaz najveceg dijela Istre, Kranj-

ske, juzne Stajerske preko pruge Rijeka—Sv. Petar—Ljubljana

—Maribori Ako se Italija na Rijeci ustali, citavi ekonomski

iivot ovoga zaleda, nedvojbeno jugoslovenskoga, bio bi pod-

virgnut hirima jedne strane drzave.

Hrvatsko primorje. U Hrvatskom Primorju od

Rijeke do Zrmanje, koja cini granicu prema, Rijeci, nema ni

jedne luke, pace ni jedne zeljeznici pristupne luke, i to zbog

neoblonih pcteskoca kao Tzbog lake bure. Citava ova obala,

bez Rijeke, ne pruza dakle ni za Srbiju ni za Hrvatsku nikakov

trgovackii izlaz od vrijednosti.

Split. Pravi veliki put bududnosti, koji bi spajao cen-

tralnu Srbiju, Bosnu i ostale balkanske zemlje s mcrem, bila

bi normai-na pruga Sarajevo—Rama do sredista Dalmaciie,

t. j. do luka Sibenika i Splita. Ovu bi prugu mcgla jedino da

Izgradi drzava, koja bi obuhvatala u isto vrijeme Srbiju, Bosnu,

Dalmaciju i Hrvatsku s Rijekom. To bi bio pravi put buduc-

Tiosti i zalog buduceg blagostanja.

Poteskoce izgradnje i golemi troskovi za jednc takovopoduzece, mogli bi naci naknadu samo u najuzoj ekonomskoj

zajednici svih tri'ju zemalja, u obliku jedne jedinstvene drzave.

Samo tada bi taj zeljeznicki put mogao stvoriti nov trgovacki

zivot u Bosni i u Srbiji. On bi stvorio sklad medu lukama Rije-

kom s jedne, a Sibenikom i Splitom s druge strane, osiguravSi

Kijeci racionalniju eksploataciju sadanje njene trgovine, a otvo-

3



34

rivsi Sibeniku i Splitu novi spoj s Bosnom i Srbijom, koje su

sada ekonomiski skiicene, d konacno privlaceci velik dio trgovine

ostalih balkanskih krajeva. Sibenik i Split imadu vec pro-

strane izgradene luke, koje se dadu povecati bez velikih po-teskoca.

Si'benik i Split kao sredista istocne i sjeverne Dalmacije

i kao naravni izlazi citave Bosne i citave centralne Srbije.

mogu gospodarski napredovati, jednako kao sto i sami ti kra-

jevi, samo onda, ako budu sacinjavali sastavne dijelove jedne

jedinstvene drzave-

S i b e n i k. §ibenik, grad iskljuicivo hrvatski, stara pre-

stolnica Petra Kresimira IV., kralja Hrvatske i Dalmacije, udoba brvatske nairodne dinastije, danas je veoma vazan trgo-

vacki centrum zbog izvoza sjeverne Dalmacije, sjevernih i za-

padnih krajeva Bosne i susjednoga dijela Hrvatske. Luka î-

benik vezana je s Bcsnom zeljezniccm Knin—Drvar, koja se,

pc'tom nadovezuje na prugu Nov —Banjaluka. Kad bi Italija

dobila Siibemik, bill bi svi pomenuti krajevi liseni svoje luke i^

ove zeljeznicke pruge, koje tvore nj'hov prirodni izlaz.

Sve ovo dcstatno dokazuje, da posjed jedne od ovih luka

nemia za Italiju nikakve vaznosti, dok bi talijanski posjed svih till

luka znacio prije svega ekcnomsko i politicko iskoriscivanje, a

onda ugusenje citavcga. jugoslovenskcga zaleda. Polozaj Hr-

vatske, Srbije, Bosne i alpinsko-jugoslovenskih krajeva postao?

bi jos gori, nego li je sada. To bi znacilo osiromasenje citave

jugoslovenske obale.

More i otocje. Prircdno bogatstvo Dalmaciye sa-

stoji se u iskoriscivanju svoga geografskoga pclozaja, kao pri-

morja Bosne, Srbije i Balkana.

Bez te veze to primorje ne moze niti zivjeti niti imati:

ikake vrednosti.

Otoicje kvarnersko-dalmatinsko organ je jugoslovenskoga

zivot-a na Jadranskom moru. U citavoj Dalmaciji s otocima.

imade samo 18.029 Talijana prema 610.669 Jugoslovena. Na

otocima zivi najcisce i najstarije jugoslovensko pucanstvo..

Ondje ima 120.000 Jugoslovena prema 1.469 Talijana, koji sui

rasuti u posve malim grupama. . Otcci, kojih se sadanje bla-

gostanje osniva u njihovoj prcdukciji vina, ulja te na ribarenju

i brodarstvu, osiromasili bi bez svcjega dalmatinskoga kopna i

zaleda.. Citava se austrc-ugarska mornarica rekrutira izmedu

otccana. Pucanstvo je vrlo marljivo, stedljivo i moralno. Ako

bi nas narod bio lisen ovih otoka, odsjeklo bi mu se najzeleniju;

granu njegova stabla. To bi za nj bio smrtni lidarac, jer bi

mu se onemogucila trgovina na vlastitom njegovom moru. Ni-kakav strateski razlog ne bi mogac opravdati, da se Jugoslove-

nima oduzmu ovi otoci, ili samo jedan njihov dio. Nas narod„

nemajuci nikakvih ekspanzivnih teznja, ne moze da bude. ma



35

ikakva opasnost za Italiju na Jadranu. On nema pace ni po-

trebe, da stvori ratnu mornaricu. On nema i ne ce imati ni

potrelDe da ugrozava Italiju, jer sav bi njegov interes bio u

tome, da zive s njome u dobrom prijateljstvu.

Mletaoko gospodstvo. Mletacka historija na

istocnoj obali Jadrana dokazuje, da talijansko gospodstvo

ne moze nikako da stvori blagostanja i napretka, vec jedino

zastarjeli i opasni sistem izrabljivanja. Trst se uvijek borio

protiv mletackoga gospodstva, dok mu Rijeka nikad nije bila

podlozna. Dalmacija je bila najzapustenija upravo pod mle-

tackim gospodstvom, dok primjer slcbodne republike Dubro-

vacke dokazuje, do kojega bi se stupnja napretka i civilizacije

dovinula citava istocna obala, kad bi bila jugoslovenska i slo-

bodna.

Vaznost jugoslovenska obale. Nas narod

hoce po svaku cijenu da spase svoje obale i ~s njima cvijet

svojih mornara. Nas je narod zaista predstavnik trgovackoga

i pomorskoga zivota na citavoj sjevernoj i istocnoj obali Ja-

dranskoga mora. Samo u Trstu i na Rijeci imade vise od

20.000 nasih mornara svelikim brojem drustava brodarskih i

trgovackih. Nas narod zeli sacuvati za se bogate kamenolome

i rudnike svojega Krasa, od Nabrezine do Neretve, kao i bogata

vrela i motorne snage svojih rijeka: Krke, Cetine, Neretve.

On zeli sacuvati za se bogato vrelo prihoda svoje krasne Rivi-

jere od Trsta do Kotora. Bez svoje obale i potpune slobode

svojega mora, bez tih prirodnih vrela, nasa naciia ne bi mogla

naci sredstava za razvitak, koji bi je ucinio dostojnom njenih

naprednijili sestara.

Mi ne mozemo vjerovati da bi Evropa, koja je usla u rat

protiv sile a za prava malih naroda s devizom: »Svakom na-

rodu svoje pravo«, zabacila tu devizu jedino u slucaju nasega

naroda, koji je u proslosti bio bedem protiv Turaka, a danas

i u buduce izdize se kao bedem protiv pangermanstva- Mi ne

mozemo pomisliti, da bi Evropa htjela pospjesiti mir, sijuci

novu mrznju, koja bi nuzno dovela do novih zapletaja.

Mi dakle s pouzdanjem ocekuiemo, da ce konacni mir na

pravedan nacin urediti i jugoslovensko pitanje u citavom nje-

govom opsegu, prema pravu i volji naroda, koji imamo 5ast

da zastupamo.

Paris, 6. maja 1915.

Za J u g OS 1 o V en sk i Odbor

Predsjednik Dr. Ante Trumbi^,

odvjetnik, clan dalmatinskog sabora, predsjednik »Hrvatske

Narodne Stranke« na dalm. saboru, bivsi nacelnik Splita, bivsi

zastunnik zadarskog kotara u austrijskom Parlamentu u Becu.





Ikrajine Bosnu i Hercegovinu te Kratijsku; ztiatan dio pokra-

jina Istre, Trsta, Gorice s Gradiskom, Koruske i ^tajerske, i

konacno jugoslovensku zonu Ugarske.

Ovjekovjeciti rastrganost ovih teritorija, bilo da ih se

velik dio ostavi pod austro-ugaTskim gospcdstvcm, bilo cak

da se neki od njih podvrgnu drugoj tudoj vlasti, bila bi fla-

grantna povreda nasega etnografskoga, geografskcga i eko-

nomskoga jedinstva i nas bi se narcd tome sigurno najener-

gicnije i najopravdanije odupr'o.

Jugoslovenski narod nastoji da ujedini te teritorije u Pednu

nezavisnudrzavii.

Ounutarnjem iiredenju odlucit ce narod

sam po svojim zeljama i potrebama.

Jugoslovenski 6e narod biti cimbenik redia i mira. Posve-

tivsi sve svoje sile napretku, razvit ce ujedno dobro poznate

mornarske sposobnosti svoga ziteljstva, koje ce britanski narod

prvi znati valjano ocijeniti. Niegove ce luke biti otvorene

trgovini kao nikad dosele, i po njima bit ce osiguran izlaz na

more svima narodima zalcda, a navlas Cesima i Madzarima.

Nas narod, kaji je razdijeljen u vise vjera i ciji je duhsnosljivosti dobro poznat, okrunit ce svoje nacionalno jedin-

stvo osiguranjem potpune ravnopravnosti i slobode vjeroispo-

vijesti. Sigurni sklonosti nase rnske brace, apeliramo isto take

na simpatije njihovih zapadnih saveznika u nasoj borbi za slo-

bodu. I u povodu ovoga apela, kao zastupnici demokratskoga

naroda, na britanski narcd i Parlamenat, racunamo na potporu,

koja ce pomoci iugoslovenskom narodu, da poslije stoljeca mu-

cenistva konaono ozivotvori svoje jedinstvo i svoju nezavisnost-•

Za Jugoslavenski odbor

predsjednik Dr. Ante Trumbid.

22.

Manifestacija hrvatskoga sabora.*

Zagreb, 14. juna 1915.

Predsjednik Dr. Pero Magdid: Prem'a previsnjcj

ovol odredbi sazvao je gospodin saborski predsjednik^ ovu

sjednicu za danas u 11 sati prije podne, te mi je prije svega

* Dr2im da je jedva nuzno napomenuti, da se u doba opstanka austro-ugarske mor.nrhije i najzescih progona nije drugaîje ni moglo na saboru «

Zagrebu raspravljati i govorili.

' Dr. Bogdan Medakovic. Dr. P. Mcgdid bijaSe tada podpredsjedniksabora.





I39

V. ime maro-dncga nacela da zarobi iedan citavi dio kulturnoga

drzavncga naroda, koji ne ce da bude niciji rob. (Dug o-

trajno odobravanje i pljesak). Hrvatski je narod

preko hiljadu godina drzavni narod, koji je uvijek branio svoju

slobodu i drzao se u svim prilikama i neprilikama zivota, te

znao ocuvati domaju. On ce to znati uciniti i u danasnjim

teskim prilikama. To posvjedocuju one stotine hiljada bro-

jece hrvatske cete, koje su postavljene u bojne polijane, gdje

se bore besprimjernim junastvom i vanrednom zilavoscu. Po-

svjedocuju to one nebrojene zrtve palih hrvatskih junaka u

ovom ratu (S a b r ustaje i klice: Slav a im ), kojili

se sjecamo s ponosomi osobit<OTn zahvailncscu

i

kojima nekabude slavni spomen u narodu sacuvam (Sabor ustaj'e i

klice: Slava im Slava im )

Zast. Radic: Ne vise ugarsko, nego hrvatsko domo-

branstvo.

Predsj. Dr. Magdic: Uocigled cvih kao i golemih go-

spodarskin zrtava, stc ih za svecan izlaz rata doprinosi hrvat-

ski narcd, mislim, da moram naglasiti nepokclebljivo uvjerenie

citavoga ovoga sabora, kao predstavnika na.sih narcdnih i po~

litickih teznja, da ce prinesene zrtve urcditi blagoslovenim plo-

dom, bude li o'stvaren onaj neprekidni i stailni zahtjev hrvat-

skoga naroda za narodnim ujedinjenjem (Sabor ustaje;

dugotrajno i burno odobravanje i pljesak:

2ivio ) u jedno jedinsttveno svoje drzavno tilielo na osnovu

narodnoga nacela te pozitivnoga i historijskoga prava (Z i v i o

Dugotrajno odobravanje i pljesak), da se cmc-

•guci tako . .

.

Zast. Dr. HrvoJ: To porucite Tiszi i Andrassyju

iPredsj. Dr. Magdic: . . . slcbcdni razvoj narodno-poli-

tiickoga, prosvjetnoga i gospodarskoga zivota hrvatskoga na-

roda, a u interesu civilizacije i napretka, kao i u interesu monar-

hije. (Odobravanje.) Danasnje vrijeme trazi, da se sve

dobre sile drzavne udruze u sluzbi jednoga cilja, a taj je po-

bjeda nasega oruzja. Za taj cilj moramo raditi, cjacati ukupnusnagu, pa po potrebi zatajiti i stranacki interes- Moramo traziti

one, sto nas u sluzbi domovine spaja, a izbjegavati ono, sto

nas razdvaja. (Odobravanje. 2 i v i o ). Prvi korak zato

neka nam bude, da pozdravimo u vjernosti i o'danosti nasega

premilostivoga i Ijubl'jenoga kralja i vladara (Sabor ustajei klice: 2 i v i o k r a I j), nase hrabre cete (2 i v i 1 a h r-

vatska vojsk a Pljesak i dugotrajno odobra-vanje) i njihovog vrhovnog vojskovodu, nadvojvodu Fri-

drika. (2ivio ). Molim da me visoki sabor izvcli na to

ovlastiti. (2ivic ).





41

[ongresa Mira, a i vas molimo gospodme ministre, da podu-

prete nasu molbu, da ni komadic nase jugoslovenske zenilje

ne ostane pod tudim gospodstvom, nego da citava'nasa zemlja

bude oslobodenai

sjedinjena s vec slobodniim jugoslovenskirrtdrzavama, Srbijom i Crnom Gorom. S ovoga velikoga zbora

mi vas puni pouzdanja pozdravljamo, gcsp. ministre, a vasim

pcsredovanjem i kralja, prestolonasljednika i srpsku vojsku, koji

ce nais osloboditi i sjediniti s nasora bracom.

25.

Rezolucija )ugoslovena Juzne Amerike.*

Antofagasta, 1. august.a 1915

Izjavljujemo odresito, da cemo, prekinuvsi sve odnosaje*i

drzavne veze s Austro-Ugarskom mcnarhijom, neumonu i

tvrdokorno ustrajati u borbi sve do dana ujedinjenja srpsko-

hrvatskc-slovenskili pokrajina Austro-Ugarske te Srbi'je i Crne

Gore u jednu slobodnu drzavnu cielinu.

Unatoc svih diplomatskih kombinaciija, mi ne cemo iiikad

pristati na to, da se odstupi ma i komadic od nasega zemlj'sta

kraljevini Italiji ili bud kojo} drugoj stranoj drzavi, a pogotovo

Tiista od istccne jadranske obale s njezinim otocjem. To je ba-

stina slavne nam proslosti, zivotni uvjet srecnije nam buduc-

nosti, kao i svega ekonomskoga i politickoga zivota Jugoslo-

vena.

IzJjavIjujemo nadalje, da vode narodniii stranaka, kajimaje uspjelo da prebjegnu preko grunice i koji su sada osnovali

JugosJovenski Odbor u Londonu, uzivaju nase potpuno i neo-

graniceno povjerenje, kako su ga oni zavrijedili jos u domo-

vini, pa stoga vec unaprijed odobravamo sve korake, sto ce

ih poduzimati kod Velikili Siia Trojnoga Sporazuma u korist

buduce Jugoslavije-

Mi se cbracamo s pouzdanom nadom i na Velike Sile

Trojnoga Sporazuma, koje se bore za princip narodncsti kao i

za pravdu, pa ih molimo, da sprijece nepravedno komadanje

jednoga jedinstvenoga naroda iugoslovenskoga, koji ce, uje-

dinjen, biti trajnim zalogom mira u Evropi.

* Iz originala. — U junu 1915. organizirali su se juzno-ameriCki Jugo-

sloveni u „Ju goslovensku narodnu obranu , ciji se jedan ôgranak*

zvao „Jadran . Jadran je okupio oko sebe glavne predsta nike juznoamerickib

jugoslovena u Antofagasti dne 1. aug., gdje je onda zakljucena ova rezolucija.

Isti je dan odrzana slicna skupstina drugili Jugoslovena u mjestu Punta-Arenas (u Magelanovom putu, sasvim na jugu), gdje je prihvacena tekstuaino

identicna rezolucija. Rezolucije su potom otposlane svim vlastima Trojnoga

Sporazuma, kao i srpskoj i crnogorskoj vladi te Jugcslovenskom odboru u

Londonu.



42

26.

Zakljucak tajne sjednice Nar. Skupstine.*

Nis, 23. (10.) augusta 1915.

Posto je saslusala izjave Vladine i obavestenja data u

tajnoj sednici, Narodna Skupstina, odavajuci postu palim juna-

•cima i ponavljajuci svoju resenost, da borbu za oslobodenje i

ujedinjlenje srpsko-hrvatsko-slovqnackoga naroda produzi uz

svoje Saveznike po cenu zrtava neophodnih za obezbedenje

izivotnih interesa naseg naroda, odobrava Vladinu pclitiku i pre-

lazi na dnevni red.

27.

Rezolucija sjeveroamerickih novinara

Jugoslovena.**

U augustu 1915.

Srbi, Hrvati i Slcvenci, narod jedinstven po krvi, jeziku

i zajedniickim aspiracijama, ne ce rat smatrati dovrsenlm sve

dok ne docekaju oslobcdemje i ujedinjenje u jednu drzavu. Oni

se nadaju, da ce ovaij Svjetski Rat ucinit,i kraj njihovom vje-

kovnom ratovanju protiv tudina, a za slucaj da tako ne bude,

'Oni ce nastavitj borbu sve do oslobodenja idi do smrti.

Jugoslovenski narod, smatrajuci citavu istccnu i sjeve-

ro'i'Stoonu jadransku obalu svojom, nada se, da ce Italija samo

provizcrno i iz vcwickih razloga okupirati Trst, Istru i dio Dal-

macije. Ali ako se ona drugajcije sporaizumjela s prija<teljskim

Silama, onda ce trajno zapcsjednuce ovih krajeva provocirati

protiv nje opcrbu svih Jugcslovena.

Srbi, Hrvati i Slovenci, uvjereni da su im Bugari naj-

bliza braca, zele iz dna duse, da oni ne budu iskljuceni iz bii-

duce zajednice, ali sve dok se uzalud ocekuje od strane Bugara

korak zblizenja k ostvaremju ideala ujedinjenja, drugi ce Jugo-

sloveni smatrati bugarske pretenzije nai Makedoniju nezakoni-

tima, bas tako kao i talijanske pretenzije na Dalmacifju.

* U vezi s pitanjem talijanskih aspiracija, kodifikovanih u Londonskompaktu od 26. apr. 19 15., koji je kr. srpskoj vladi i Jugoslovenskomu odboru u

Londonu bio u bitnosti — pored svega njegova tajnog karaktera — poznat,

odrzana je 23. aug. 1915. u Nisu tajna sjednica srpske Narodne Skupstine, koja

je konacno pretvorena u javnu, na kojoj je procitan ovaj zakljucak. Sam tecaj

1a;ne sjednite, kao i stenografski zapisnik o njoj, nije mi poznat.

** Prevod iz engleskoga. — Ova je rezolucija odaslana ministru pred-

sjedniku g. Pasicu i Jugoslov. odboru u Londonu.





44

koje su nastale uslijed neprirodnog cjepkanja i koje, vjecnc

akutne, predstavljaju najvece zlo naroda.

Naslonjena jeidnom stranom na cijelu istocnu olâlu Ja-

draina, a drugom obuhvatajuci glavni balkanski put iz centralne

Evrope za Solun, jugoslovenska drzava, neodvisna cd svakoga,

bit ce ekonomski posrednik izmedu Istoka i Zapada.

Njen narod, koji je davno primao u se utjecaje i zapadne

i istocne kulture, bit ce jedan elemenat evropske ravnoteze i

plodnog slobodnog ukrstavanja.

Sve ove prednosti moci ce da ima jugoslovenska drzava

ledino u slucaju, ako obuhvati sve jugoslovenske pokrajine.

U eminentnom je interesu opcega mira, da se ostvari

ovaka drzava, koja ce predstavljati vec jednom rijesen nacio-

nalni problem Srba, Hrvata i Slovenaca. Svaki dio njihove

zemlje, koji ostane izvan ove drzaye, ma pod kojom stranom

silom, bit ce samo izvor skorih i jos tezih sukoba i kompli-

kacija-

Ovaka je danas kolektivna volja cijeloga jugoslovenskog

naroda.

Vjerujuci u snagu ovog naroda, koji je umio da se bori

toliko vijekova i da pobfjedi toliko zapreka, jugoslovenska uje-

dinjena omladina bdit ce vise nego itko, da se izvrsi neokrnjen

i potpun naciomalni program Jugoslovena.

29.

Jugoslovenski odbor.*

London-Paris, 1. oktobra 1915.

Surovost kojom su Austro-Ugarska i Nijemacka bacile:

Evropu u rat, onemogucila je Jugoslovenima, koji se nalaze pod

austro-ugarskim gospodstvom, da organizuju iole snazniji otpor.

Prema jednoj u svim detaljima promisljenoj osnovi, citav je

jugoslovenski narod bezodvlacno uvrsten u vojsku, dok su

inteligentni krugovi, a navlas vode narodnih stranaka, baceni

u tamnicu-

Tek nekim narodnim predstavnicima — malo ih je nabroiju — posluzila je sreca, da su se na pocetku rata nasli utudini, u slobodnoj Evropi, ili im je uspjelo umaknuti preko

granice. Ova mala skupina politicara zapocela je svojim radom

• Danom 1. olt. 1915. j 0(5eo je izlaziti u Londcnu (na er'^leskom je-

ziku) i u Parizu (na francuskom jezikii) organ Jugoslovenskoga odbora: „Thesouthern slav bulletin - „Bulleîn yougoslave . Na celu lista

u prvom broju objelodanjena je ova izjava cdborova.





46

zemaljai, a koji sada borave u Srbiji, i poziva ih, da se stave

na apsolutnu dispozrciju kr. srpskoj vladi u ovom najkriticnijeni

casu srpske kao i uopce jugoslovenske historije.

31.

Formular prisege juznoamerickih legionasa. ^

Antofagasta, u oktobru 1915.

Zaklinjem se sinovskom Ijubavlju svoga roda; zaklinjeim

se slovenskom krvlju moga oca i plemenitim mlijekom majkemoje; zaklinjem se piatnickim pepelom nasih preda, svetim

prahom rodene gruide nase; zaklinjem se dubinom naseg si-

rokog Jadranskog mora, visinom neba, velikim suncem slo-

bode, da cu stajati junacki, neustrasivo, raime uz rame, bok uzbok srpske vojske u svetoj borbi za oslobodenje i ujediiijenj&

Jugoslovena, do posljedndeg daha, do zadnje kapi krvi.

Tako mi pomogao veliki

BogPrava,

Pravde, Istine

32.

Proglas Jugcslovenskoga odbora Britan-

skom narodu.**

London, 2. novembra 1915.

Priznata svrha provale nijemackih, austrijski, madzarskih-

i bugarskih ,ceta u Srbiju jeste, da je uniste i zbrisu s karte

Svijeta kao narod, a podjedno i to, da silom prckrci put ger-

manskam imperializmu u ostvarenju njegovoga »Drang nach

Osten«.

Heroizam Srbije izvan je svake rasprave, kako za nje-

zine neprilatelliie, tako i za njezine prijatelje. Sa snagomi

vjerom jednog apostola velike ideje^ sto je u sebi utjelovljuje,

ona ce ciniti svoju duznost do posljednjega covjeka. Ali nu-

mericka premoc njezinih mnogobrojnih napadaca stoji pred

llama bez premca u liistoriji. Jos nikad nije toliko snage, dola-

zeci s toliko razlicitih strana, upotrebljeno, da se iskorjeni i

unisti jedan mali narod.

* Iz originala. — Velika skupstina juznoamerickih Jugoslovena, odrzana

u oktobru 1915. u Antofagasti, zakljucila je, da se obrazuje zbor „Jadranskelegije i da se sve udesi za njezin polazak na frontu. Svaki je legionas polagao-

ovu prisegu.

** Prevod iz engleskoga.



47IH Svi oiii koji sb podigose i ujedinise da suzbiju provalu

^Hrske i nemcralne sile, koju predstavlja Njemacka, svi oni

- treba da sada bez ogramicenja pomognu. Ova misija poma-

ganja pada prije svega na Veliku Britaniju zbog njezinih slavnih

i covjekcljubivih tradicija, kao i zbog njezinih zivotnih i di-

rektniii interesa.

Propast Srbije mogla bi unistiti narodnu i politicku bazu

nasega naroda cd osam milijuna dusa u granicama Austro-

Ugarske. Osiobodeni od Srbije i vezani s njome u interesu

svoje sopstvene egzistencije, smjesteni na raskrscu svjetske po-

litike, ovo nekoliko milijuna Ijudi bili bi sutra najsigurniji i naj-

cvrsci bedem protiv najezde germanske, a prema tome i naj-

vjerniji saveznici svdh ofiih, kojima prijeti sliCna pogibao. Sto-

vise, propast Srbije. otvorila bi neprijatelju sirok i lak put u

srce britanskoga carstva, jer upravo neproracunive posljedice,.

direktne ili indirektne, mcgu slijedlti iz ekspanzije njemackoga

gospodstva, a navlas iz veze cd Harriburga i Berlina prema

Dardanelama, Suezu i Perzijskom zalivu.

Kad su prije pet vijekcva Turci satrli na Kosovu srpsku

drzavu, Evropa se zadivila srpskoj hrabrosti, bas kao i damas,.

znajuci dobro, da su Srbi, braneci se na Kosovu, vodili borbu

za civiliizaciju protiv otomanskoga barbarstva. Ali Evropa

nije poslala nikakve pomoci, i Srbija je propala. Njezina pro-

past stojala je Evropu pet vijekova krvaviii ratova i neiska-

• zanili patnja. Triumf tursko-germanske stvari na srpskom

zemljistu, ponovio bi i danas one nevolje u kud i kamo vecemrazmjerju. Da se ukioni ova pogibao, nijedna zrtva ne moze.

da bude prevelika.

Stoga treba Srbiji sto brze i sto izdasnije pomoci, samo

da ne bude prekasno.

Mi se zato cbracamo na kavalirsku civilizaciju Engleske,

na zemljake Cromwella, Pitta, Byrona, Gladstona, na njiliove

nasljednike u pravcu kulture i politike britanskoga naroda. Za

nas Jugoslovene to je upravo pitanje opstanka, za Englesku

to o;e tek pit-anje obrane i pitanje mogucnosti napretka za sve

ono, sto je engleski duh — davsi taki primjer, kaki Sv'jet jos

nikad nije vidio — stvorio, ucinio i prikazao sam za sebe i za

covjecainstvo.

Sve to treba sada braniti i poslijednjom energijom u ime

pravde i slobode.

Obracajuci se u ovim tuznim danima na veliki engleski

narod, mi smo uvjereni, da ce njegov bistri pogled i njegov pri-

rodehi sud shvatiti sav opseg i znacenje sadasnjice, kako za

blizu buducncst, tako i za najudaljeniju buducncst.

Jugoslovenski odbor u Londonu:

Predsjednik: Dr. Ante Trumbid.





49

veze s Austro-Ugarskom i vezavsi svoju sudbinu s onom Srbije

za sva vremena i za sve prilike, pozdravljaju odusevljenjem

svoga kralja i svoju vladu, stayljajuci im na raspolaganje svoje

iiTietkei

zivote.Juraj Jordan,

predsjednik Zbora.

35.

Jugoslovenski odbor Regentu Aleksandru.'*'

(B r z o j a v). P a r i s, 24. f e b r u a r a- 1916.

Sakupljen u plenarnoj sjednici, prvoj poslije zadnje ne-

srece Srbije, Jugoslovenski odbor od srca pozdravlja u Varna,

Gospodaru, ne samo Regenta Srbije, toliko tesko iskusane, ne

samo vrhovnoga zapovjednika dione vojske, cije ste necuvene

patnje bratski dijelili, nego prije svega predstavnika jugoslo-

venske ideje, svete svima nama — Srbima, Hrvatima i Sloven-

cima — koji stvaramo jugoslovenski narod.Sredovjecna je Srbija imala svoje Kosovo, koje je Srbina

tistilo pet vijekova. Danasnju Srbiju, nakon sto je slavno

osvetila svoje prvo Kosovo, stiglo je drugo mnogo strasnije

Kosovo. All danasnja Srbija nije vise osamljena, kao sto je

to bila oina sredovjecna. Velika po opcenom moralnom pre-

stizu, sto su joj ga pribavili juna&tvo i nadcovjecne zrtve nje-

zinih sinova, danasnja je Srbija potpomagana od saveznickih

Sila. Ona hocei treba da osveti drugo Kosovo. Ali ona do-

movina, ko/]ta ce uskrsnuti iz strasnoga meteza kojemu smosvjedoci, ne ce vise biti obnovljena Srbija, pace ni povecana,

nego ona treba da zahvati citav jugoslovenski narod i citavo

njegovo narodno zemljiste, ujedinjeno u jednu drzavu pod slav-

nom dinastiaom Vasega uzvisenoga Oca. Ta ce drzava biti

nepokolebljiva pe($ina, na kojoj ce se razbiti germanski valovi-

Za Jugoslovenski odbor


Na ovaj pozdrav odgovorio je Regent Aleksandar s Krfa Dr.

Trumbicu ovako:

Nepokolebljiva vjera u buducnost nasega naroda, §to pro-

zima Jugoslovenski odbor i o kojoj me je ubavijestio, poprativSi

sve to izrazajem osjecaja svoje odanosti za Srpski Kraljevski

Dom, duboko me je dirnula, pa se od srca zahvaljujem gospodiclanovima Odbora. Aleksandar*

* Prevod iz francuskoga.



50

36.

Naknadni memoar Jugoslovenskoga odbora,

predan francuskoj vladi*

Paris, 13. marta 1916.

Jugoslovenski cdbor, koji sastoji od predstavnika svih

zemalja Austro-Ugarske, nastavanih pc Hrvatima, Srbim'a i

Slovencima, izradio je u maju 1915. spomenicu, koja sadrzi

program O' buducnosti jugoslovenskih zemalja iza rata.^ Ovaj

program trazi ujedinjenje svih jugoslovenskih zemalja Austro-Ugarske s jedne, te Srbije i Crne Gore s druge strane, kao

jedne etnicke cjeline, u jednu jedinstvenu jugoslovensku drzavu.

Ova bi homogena nacionalna drzava od prilike brojila trinaest

milijuna dusa, te bi konacno uredila sudbinu sjevero-zapadnoga

dijela Balkanskoga poluotoka. Pretezni bi joj dio podrucja

tezio prema sjevero-istocnoj obali Jadranskoga mora.

Ovaj program Jugoslovenskoga odbora saglasan je u na-

celu sastanovistem kraljevine Srbije. Skupstina u Nisu, rezo-

lucijom od 7. decembra 1914., proglasila je, da Srbija vodi rat.

koji joj je bio narinut od Austro-Ugarske, u svrhu da oslobodi i

ujedini sve krajeve obitavane od Hrvata, Srba i Slcvenaca u

Austro-Ugarskoj.^

Program Jugoslovenskoga odbora bio je izricito potvrden

tokom mnogobrojnih javnih sastanaka, obdrzanih cd hrvatsko-

srpsko-slovenackih naseobina u obim Amerikama, gdje zivi

najmanje milijun i po nasega naroda,^ kao takoder na velikom

mitingu, drzanom u Nisu mjeseca maja 1915., kojemu su pri-

sustvovale tisuce i tisuce srpsko-hrvatsko-slovenackih iselje-

nika iz Austro-Ugarske te mncstvo stanovnistva bivsega glav-

noga grada Srbije.^

Na tisuce nasih sunarodnjaka iz Austro-Ugarske junacki

je prolilo za ovaj program svoju krv u Srbiji

U ostalom ovaj je program bio s odusevljenjem potvrden

i od svekolikoga jugoslovenskog naroda u Austro-Ugarskoj,

bez razlike stranke i vjere. Sku5en terorom, koji se drugdje

tesko moze da zamisli, jugoslovenski narod nije smio da dade

oduska svojim osjecajima. No ubavijesti koje izravno stizavaju

na nas odbor, daju mu potpuno uvjerenje, da je cio naS narod

obuzela vruca zelja, da zbaci austro-madzarski jaram i da se

ujedini sa svojom bracom iz Srbije i Crne Gore. To se nase

* Iz originalnoga koncepta.

1 Gl. gore br. 20, str. 24—35.

2 Gl. gore br. 8, sir. 10.

3 Gl. gore br. 15, 23, 24, 25, 27, 31, 33, 34.

* Gl. gore br. 19, str. 24.



51

rjerenje csniva poglavito na dvrje cinjenice. Prva je, da su

brojne hrvatsko-srpsko-slovenacke cete tecajem bitaka pre-

ivale ruskoj i srpskoj vojsci. Inra ih do 20.000 zarobljenili u

'biji, a do 150.000 u Rusiji. S druge strane pak nikaikva poli-

3ka organizacija u jugoslovenskim zemljama Austro-Ugarske

ije se nijednom rijeci, nijednom aluzijom odrekla nasega pro-

rama, koji je bio objelodanjen u mnostvu beckih i budim-

jstanskih i u nekoliko zagrebackih novina, premda je i becka

)udimpestanska vlada ucinila sve moguce, da od njih izmami

bilo kakvo odricanje. Pritisak sto ga je na hrvatski sabor

rsio predsjednik ugarske vlade grof Tisza, ostao je bez

^pjeha, take da nijedan zastupnik nije izustio niti jedne rijeci

Fotiv rada Jugoslovenskog odbora, ni tokom proslogodisnjega

tokom ovogO'disniega zasjedanja. Uostalom Evropa- vec zna,

je ogromni broj zastupnika, katolickih i pravoslavnih popova

inteligencije, uopce od pccetka rata, a da progoni nijesu

^njavali ni kasnije, bio vjesan, uzet u taoce i zatocen, dok je

5lik brcj pucanstva bio ili mucen ili prognat iz domovine, po-

b su svi muskarci do 55-e godine zivota bili uzeti u vojsku.

K'aj okrutni postupak austro-ugarskih; vlasti nepobitno doka-ije, da im je bilo poznato pravo stanje duhova kod jugoslo-

mskcg pucanstva Austro-U®arske te da su se ovoga bojale.

Jugoslovenski odbor smatra dakle sebe u pravu, da

jtvrdi, kako je njegov program usvojen i pctvrden cd svih

rvata, Srba i Slovenaca Austro-Ugarske.

Budi mi ovdje dozvoljeno, da svrnem pozornost na neke

[ogodaje, koji su nastupili pcslije mjeseoa maja 1915., a ticu se

cjeline jugoslovenskoga pitanja.

Provala u Srbiju i Crnu Qoru. UsliJed ove

provale cijelo jugoslovensko podrucje palo je bez ikakve iz-

nimke pod neprijateljsku vlast. Povodom toga vezana je bu-

ducnost Srbije i Cme Gore jos tjesnje uz cjelinu jugosloven-

skoga pitanja. Kada nadode cas u kojem ce neprijateljska sila

biti skrsena, saveznicke ce vojske oslobadajuci Srbiju i Crnu

Ooru, protjerati neprijatelja takoder i iz ostalih jugoslovenskih

krajeva. Toga radi moral ce problem narodnoga jedinstva

jugoslovenskoga doci do jednodusnoga rjesenja kao neizbje-

ziva posljedica samih dogodaja.

Jugoslovenski problem postao je povo-dom ovoga rata evropskim pitanj em. Jugoslo-

\'ensko podrucje predstavlja gecgrafsko raskrsce na kojem se

krizaju veliki evropski interesi. To je bilo u proslosti, a tako

je i u sadasnjem ratu. Radi toga ne moze se ispitati i rijesiti

jugoslovensko pitanje na neodvisni nacin, vec samo u vezi

s ostalim vaznrm problieminia, sto ce saveznici imati da ko-

nacno rijese nakon pobjede. Ovi su veliki problemi poglavito:

•uiducnost Austro-Ugarske i balkanski problem uopce. Budu



52

li ova dva problema nasla rjesenje koje zadovoljava, i samoonda, mode ce narodi evropskj da se nadaju trajnom miru.

a) A u s t r o-U g a r s k a. Sudbina Austro-Ugarske po-

slije dovrsena rata postavlja se kao prejudicijelno pitamje za

rjesenje jugoslovenskoga problema. U sredisnioj Evropi

Austro-Ugarska je bolestan organiâm, koji nema vise snage daneodvisno zive, posto je izgubio svoju unutarnju zivotnu spo-

sobnost.

U sredisnjoj Evropi ukorjenilo se zbog dusevne sporosti

prezivjelo misljenje, da je Austro-Ugarska bila elementom mira.

u Srednjoj Evropi, da bi njezino uzdrzavanje biio predavjet

trajnom miru te da bi staro suparnistvo izmedu Hohenzollerno-

vaca i Habsburgovaca bilo neki korektiv prkosnoj ambiciji:

pruskoga militarizma. Dogodaji su pokazali neosnovanost

ovoga misljenja, koje se kosi s cinjeuicama. Dinastija Habsbur-

govaca svojevoljno se odrekla staroga suparnistva te se pod-

vrgla prvenstvu jacih HohenzoUernovaca. Opojeni vojnickim

svojim uspjesima prosloga stoljeca;, vladali su oni bez ikakva

suparnistva pangermanskim pokretom. Ambicija iiabsburgo-

vaca mogla je doci jos jednom do izrazaja godine 1870., po-vodom napadaja Pruske na Francusku. Upliv Madzara, kojt

se cvrsto uhvatise Hohenzollernskih kola, izjalovio je inter-

venciju Habsburgovaca na korist Francuske. Pruska imajuci

slobodne ruke, mogla je da stvori danasnju situaciju. Poda-

vati se nadi, da bi Habsburgovci mogli i htjeli nadjacati Ho-

henzollerne, bila bi vrlo pogibeljna iluzija.

Vec ovo jasno dokazuje, da je Austro-Ugarska sa nje-

zinom dinastijomdosla prema Njemackoj u podredeni polozaj.

pak je bas stoga dandanas Austro-Ugarska izvor svim nere-

dima i kamen smutnje u Evropi. Austro-Ugarske teznje imaju

samo sporednu vaznost; glavnu vaznost imaju teznje nje-

macke W e 1 1 p o 1 i t i k- Sarajevski je atentat bio samo izlika

proglasenju rata protiv Srbije; pravi je razlog ratu bila napro-

tiv teznja, sto postojase kod osaim milijuna Hrvata, Srba i Slove-

naca, da se otkinu od Austro-Ugarske te da se spoje sa Srbi-

jom. Austro-Ugarska htjela je da s tim ratom unisti te teznje,

izbrise Srbiju s lica zemlje, te sebi stvori Slobodan put na donji

Balkan i Egejsko more. All sve je to imalo da prede u po-

zadinu pred golemim teznjama, sto ih je Njemacka sebi po-

stavila prema tockama svietske politike. Austro-Ugarska je

.navije.vtila rat Srbiji tek onda, kad ju je na to nagnala Nje-

macka. Cio svijet danas poznaje ove osnovne istine, jer su

jasne i suvremene. U danasnjem ratu ona se bije pod vrhov-

nim vodstvom Njemacke, koja je preko nje, kao preko jednoga

most a, privukla Bugarsku i Tursku. Stopedeset milijuna -.iusa

podnose silu Wilhelma II. jedino zato, sto se Austro-Ugarska^

upravlfana po Nijemcima i Madzarima, podlozila Njemiackoj.

Bez Austro-Ugarske Njemacka ne bi bila mogla, zbog svoga



53

feografskoga polozaja, priklonutj sebi ni Bugarske ni Turske.

Jastala je time kategoricka nuzda za saveznike, da urede u

;uduc(:iri Ugovoru Mira likvidaciju Austro-Ugarske u uvje-

f-enju,

da ce time odsjeci desnu ruku Njemacke i srusiti most[.preko kojega ova moze da dode u Sofiju i u Carigrad. Po-

jlije likvidacije Austro-Ugarske, Njemacka ne bi mogla ni na

[Qjoj strani da nade ikakvu zamjenu, jer sve da joj pode za,

ikom da predobije za sebe dvanaest milijuna Germaino-Ma-

Izara austro-ugarskih, izgubila bi sigurno trideset milijuna Ro-

lano-Slovena, koji ce u intefesu vlastite egzistencije biti za-

ivijek nepomirljivi protivnici njemackoga Drang nacii

s t e n.

I ako bi njemacka rasa od sezdeset milijuna mogla da

matoc tome ostane mocnim faktorcm u Evropi, ipak ne ce

lati dovoljno snage, da sa svojom W e 1 1 p o 1 i t i k srusi mir

svijeta.

A to je bas ono, sto se zeli i do cega se po svaku cijenu

loci mora.

Likvidacija Austro-Ugarske nuzno predpostavlja rjesenje

iugoslovenskoga pitanja. Kraljevina Srbija nije savrseno djelo;

)na je samo etapa na putu ujedinjenja Jugoslovena — provi-

orno stanje, koje zahtijeva konapno rjesenje. Oslobodenje i

Lijedinjene jedne rase na jedinstvenom zemljistu, zelja je mo-

lalna, pravedna, nuzna i politicki mironosna- Ona se osniva

na temeljima zivota: udovoljiti joj, znaci stvarati mir, a pro-

tiviti ioj se, znaci izazivati nasilne trzavice. I to ne bi bio

-prvi primjer: Evropa vec ih je takvih vidjela u proslosti. Ova

tcznja znaci za jugoslovensku rasu, kao organicku cjeiinu, naj-,

vise dobro, za Evropu pak dobitak jednoga novog civiliza-

tornog faktora. U isto vrijeme znaci za Evropu i podizanje na-

sipa prvorazredne snage protiv njemackih teznja na Istok,

prema Bagdadu i dalje. Do koje bi mjere ovaj nasip bio snazan,

pokazala je mala Srbija, koja predstavlja samo treci dio jugo-

slovenske cjeline. Ona je dvaput snazno odbila austro-ugarsku

provalu, all je bila preslaba, da odoli i trecoj, vodenoj od Ma-

ckensena. Prepustena sama sebi, mala Srbija nije mogla dastvara cudesa. Jugoslavija bi vrijedila koliko tri Srbije. Kad

bi ona bila postojala, bila bi pristedjela saveznicima naporni

solunski pothvat, kao i druga naporna naprezanja. Isti razlog,

to jest osiguranje mira Evrope, nalaze kao prijeku potrebu,

da se likvidira Austro-Ugarska i da se osnuje Jugoslovenska

drzava u njenoj narodnoj cjelini. Kad bi se danas mislilo, da

se uspostavi satrvena Srbija i kad bi se smaitralo ovo uspostav-

Ijenje kao naknada za sve zrtve doprinesene od Jugoslovena,znacilo bi to uspostavljati in integrum polozaj, koji se

pokazao kao neodrziv i pogibeljan; znacilo bi to prepustiti

skoro dvije tre(5ine jugoslovenskoga pucanstva novim poll-



54

tickim kombinacijania, protivnim prircdi, u sebi nepravednim

i nezdravim, i po tome vise ili manje skoroj prcpasti.

Posto je osnutak jugoslovenske drzave zavisan o iie-

stanku Austro-Ugarske, a ravan nuzdi da se izgradi cvrst

nasip protiv imperijalisticke ekspansivne sile Njemacke, po-

staie jugoslovensko pitanje evropsjîm pitanjem od odlucno

vaznosti.

b) Balkanski problem. Ne namjeravam ras-

pravljati o opcem balkanskom problemu, vec cu ga se samo

utoliko dotaknuti, ukoliko je vezan s jugoslovenskim pitanjem-

Balkanski problem obuhvata cijeli sklop pitanja, koja se u

podrobnostima razilaze. Nije oportuno zaci u te podrobnosti,

dosta je svrnuti glavna pitanja na njihove osnovice. Istrazu-

juci jugoslovensko pitanje u njegovoj cjelini, a ne u pojedinc-

stima, treba uociti njegovu osnovicu. Uspostavljenje same

Srbije bila bi pogreska, jer bi ovakovo uspostavljenje znacilo,.

da se smetnuta s vida sama osnovica pitanja- Srbija je samo

istocni dio jugoslovenskoga zemljista. Nemajuci obala, ne bi

imala poglavitih uvjeta za potpunu slobodu. Jugoslovensko po-

drucje, u svom vecem dijelu, tezi svim svojim zivctom prema

Jadranskom moru, na cijim obalama zive nas riarod skoro odtrinaest stoljeca. Jugoslovenske zemlje, u njihovoj cjelini, sa-

drzavaju istocnu obalu Jadranskoga mora s njezinim zaledem.

Evo, zasto je bas Jadran osnovica jugoslovenskcga pitanja.

Postavi li ga se na tu osnovicu, svi sukobi sto prolsticu iz

balkanskih odnosaja Srbije', gube njihovu ostrinu, a otvoren je

laksi put rjesenju balkanskih kojmiplikacija- Postavimo 11 se na

nacelo, po kojemu svi narodi — pak i oni na Balkanu — imajii

pravo na zivot, doci cemo do zakljucka, da ce se sredenie

svih balkanskih sporova uvelike ujednoliciti, cim se bude sma-

tralo Srbiju s cijelim jugoslovenskim podrucjem, kao podrucje

naroda, ci'ji zivot poglavito tezi prema Jadranu, gdje je zrak

slobodniji a obzorje sire, nego li u sredini balkanske sfere.

Upravljajuci teziste jugoslovenskoga problema prema Ja-

dranu u suglasju s geografskim polozajem, ucinit ce se bez

sumnje ogroman korak na putu sto vodi do sigurne, zdrave i

prakticne kristalizacije balkanskih prilika.

Hrvatsko pitanje. U jugoslovenskom problemu,

igra hrvatsko pitanje ulogu prvoga redai Hrvatska je jedna od

najstarijih kraljevina u Evropi. U Srednjem Yijeku cbuhvatala

je ona, kao nezavisna drzava, na jugu Dalmaciju sve do Nc-

retve. Ona je po svom slobodnom izboru primila dinastiju

Habsburgovaca kao svoju (1527-), nadajuci se, da ce u njoj naci

zastite protiv turske -najezde, koju je ona donekle zaustavila,

premda je sultan iz Budima vladao Ugarskom za stoljece i pc.

Politika Habsburgovaca, a poglavito poHtika Ugarske, isla je

za tim, da oslabi, cak da i unisti individualnost Hrvatske kao

drzave; no unatoc nejednake borbe, Hrvatska je sve do dana



I55

danasnjega saciivala stanovitu autcnomiju (u unutrasnjim po-

slovima, u pravosudu i u bogostovlju i nastavi) kao i vlastiti

individualitet u zajednickim poslovima dualisticne monarhije.

Hrvatska sa svojim glavnim gradom Zagrebom predstavlja

TX>glavito kulturno srediste Jugoslovena Austro-Ugarske ; ona

neodoljivo privlaci sve Hrvate, i one, koji zive van Hrvatske.

Evo, zasto je poglaviti uvjet ujedinjenju Jugoslovena, da Hr-

vatske ude u Jugoslovensku' drzavu.

Postane li Hrvatska srcikcm jugoslovenskoga okupljanja,

ostale ce jugoslovenske zemlje kao neizbjezive posljedice toga,

stupiti u njezinu kolotecinu. I doista, Hrvatska je teritorijalna

spona na istoku sa Srbijom, na zapadu sa slovenskim zemljama,

a na jugu sa Bosnom i Hercegovlnom. Sredisnji geografski

polozaj jos povecava osobitu vaznost Hrvatske u jugosloven-

skom problemu.

Kad bi Hrvatska imala da ostane spojena s Ugarskom,

to bi se cijeli nas narcd u pravednom gnjevu podigao protiv

ove uvrede i ove nepravice. Iskustvo nas uci, da u povijesti

nista ne dostize u cinicnoj brutalnosti tiraniju feudalne madzar-

ske aristokracije. Ocevidni cilj ovakovoga rjesenja bio bi, da

se Ugarskoj osigura hrvatsko primorje, zrtvujuci jedan narod.

kcji Se sam zrtvovao za civilizaciju, izlazuci svoja prsa turskoj

najezdi. Takav postupak znacio bi cin neopravdanoga nepri-

jateljstva protiv jedinstva jugoslovenske rase i protiv buducega

joj mirnog razvitka.

Po drugoj jednoj struji, namjeravalo bi se u zivo zasjeci

zemljiste Hrvatske i Slavonije time, sto bi se istocni dio Sla-

vcnije dao Srbiji, dok bi se ostali dijelovi upotrebili za druge

kombinacije. U ime covjecanstva i u ime visokih nacela, std

su ih saveznici napisadi na svoje zastave, cijeli nas narod pro-

svjeduje svcm energijom protiv same pomisli, da se izvede ta-

kav atentat na vise no tisucljetnu civilizaciju jednoga naroda. Taje nesretna osnova nedopustena u casu, kad milijuni Ijudskih

bica zrtvuju potpunom vedrinom dulia svei ono, sto im je naj-

milije i naisvetije, samo da spase moralnu bastinu covjecan-

stva protiv varvarstva, koje bi htjelo rasiriti gospodstvo grube

sile na rusevinama carstva Prava i Pravde-

Kao neodvisna drzava, Hrvatske ne bi imala vise nika-

kvoga razloga opstanku, bas O'Uako, kao sto ga ne bi imala ni

Srbija, kad bi morala ostati konacno stisnuta u svojim sa-

dasnjim granicama. Odvojene drzave Hrvatska i Srbija, ne

samo sto ne bi imale zivotnih uvjeta za redovan razvoj, nego

bi objema bilo sudeno, da trose svoje 'snage u medusobnomtakmicenju, i to sve do onoga casa, kad bi nacionalni nagon

svoiom vlastitom snagcm oborio umjetne ograde te spojio po-

liticki ono, sto je vec sada jedno po zakonima prirode. Hrvati,

Srbi i Slovene} ne ocekuju srecnu buducnost od obrazovanja



56

malih odvojenih drzava, nego u jednoj drzavi zagednickoj, koja

bi jedina mogla u svojoj ix)tpunoj cjelini, da stvori uvjete i

sredstva za svoju sigurnost, za svoj razvoj i za svoj napredak,

i time da doprinese znameniti zalog mira i bratstva evropskojcivilizaciji.

Slovenski krajevi. Oni sacinjavaju sjeveroza-

padni dio jugoslovenskoga zemlji$ta. Ljubljana je glavni grad

Kranjske, nacionalno i intelektualiio srediste Slovenaca, dok

je Trst, ta velika luka svjetske vaznosti, njihovo financijalno,

komeircijalno i uopce ekonomsko srediste. Ti su krajevi najvise

izlozeni udarcima pangermanske najezde prema Trstu. Slo-

venci su u toj borbi pokazali izvanrednu izdrzljivost. Oni suse uzdrzali kao^ nasip, koji dijeli Njemacku austroalpsku zonu

od Trsta. Da budu cim jaci u sve Ijucoj borbi pi otiv sveder

snaznijim nasrtajima pangermanizma, Slovenci ce se morati

zdruziti s ostaiim srpsko-hrvatskim dijelom jugoslovenskoga

naroda. Jedino bi u toj zajednici mogli oni i nadalje odolije-

vati. Sve bi druge kombinacije osudile slovenske krajeve da

budu nalik na granu odsjecenu od svoga stabla.

Pitanje Jadrana. Jugoslovenski je odbor vec iznio

u svojoj spomenici mjeseca maja polozaj jugoslovenskoga na-

roda na Jadranskom moru i vaznost toga mora za njegovu bu-

ducnost. U tome pitanju nas narod sreta na svome putu Ita-

liju, koja je u posjedu zapadne obale Jadrana i koja se zaratila

s Austro-Ugarskom da poboljsa svoj polozaj.

Mi u velike stujemo Italiju, koja je jedna od velikih sa-

veznika u ovome ratu- Pratimo s nkjvecom pomnjom mani-

festacije njezina javnog zivota, i te nas m-anifestacije tim vise

zanimaju, sto one proisticu od velikoga naroda, koji nam je

susjed. Drzimo da ne cemo umanjiti nase stovanje prema tomu

narodu, ako potanko oznacimo nase stanoviste u zajednickim

odnosajima glede gfanica.

Bududi da nemam pri ruci svu gradu potrebitu da proucim

sluzbeno stanoviste talijanske politike, ne usudujem se da muse priblizim.

Ipak bih se mogao osvrnuti na neke izjave javnoga mni-

jenja, o kojem se u Italiji vec od pocetka rata pa do dana da-

nasnjega na sasvim osobit niacin vodi racuna. Mi gledamo u te

izJave javnoga mrnijenja tim pomnjivije, sto se vecma one

upravo nas ticu.

Izgleda, da je Italija svrsila svoje diplomatske radnje

prije no je navijestila rat Austro-Ugarskoj. Reklo bi se, da ill

je opetovala u casu, kad je potpisala akt, kojim je postala soli-

darna sa Sihama Entente, i to u smislu Londonskoga Ugovora.^

Tim predradnjama Italija bi bila osigurala sebi apsolutnc

gospodstvo na Jadranu s narodnoga, gospodarskoga i pomor-

1 Gl. moje Jadransko pitanje br. I. str. 5—9.



57

skoga gledista. Sudeci po javnom mnijenju talijanskom, sve je

to bilo Italiji osigurano zasebnim ugovorom i sve bi se moralo

poslije rata pretvoriti u cin. Kad bi se to dogodilo, dragocjen,

krajevi, koji neosporno pripadaju nasemu plemenu, bili bizrtvov.ani talijanskoj irtiiperijalistickoj ekspanzivnosti. Nas na-

rodni posjed sluzio bi ciljevima jedne kolonijalne politike na

Jadranu, koja bi nam otela bitno nuzne uvjete za nas narodni

zivot. Mi se ne cemo nikad podvrci jednoj takvoj politici, i

neopravdanoj i za nas ubitacnoj u svakome pogledu.

Protegne li se pravo Jedne narodnosti na podrucja gdje

vlada njezin jezik, onda Italija ne bi mogla u podrucju Jadrana

premjestiti svoje sadasnje granice preko Trzica.

Zaista, u podrucju korita gornjega; Jadrana, ima samo tali-

Janskih jezicniii otocica, sporadicki posijanih. po krajevima, koji

sacinjavaju cjeloviti dio sirokoga zemljista, koje je u nepre-

kidnim gomilama nastanjeno jugoslovenskim pucanstvom-

Gospodarski zivot citave istocne obaie Jadrana, koja jo§

danas pripada Austro-Ugarskoj, nema nikakve organicke veze

s gospodarskim zivotom Italije; ta istocna obala Jadranskoga

mora sacinjava po svojem zemljopisnom polozaju jedanjedin-

cati gospodarski organizam sa svojim neposrednim zaledem,

koje je — bas kao i ona — napuceno iskljucivo Jugcslovenima.

Cijelo to obalno podrucje — kad bi bilo pripojeno Italiji—

naslo bi se ocijepljeno od svoje ekonomske zajednice i bilo bi

mil sudeno da gine i pogine.

Proizvodi jugoslovenskih obalnih krajeva na Jadranu

slicni su onima Italije: vino, ulje, povrce, voce ltd. Veliki dio

pucanstva bavi se lovom riba i zaposlen je u pomorskoj trgo-

vini. Ima u tome pucanstvu brodovlasnika, koji su poznati u

sirokome svijetu. Pripojeni Italiji, ti bi krajevi morali na silu

podleci neizbjezivoj talijanskoj utakmici.

Veoma su dobro poznate pcmorske sposobnosti Jugoslo-

vena na Jadranu. Oni su sebi stvorili pomorski, trgovacki

zivot, koji se dobro razvija i napreduje. To bi se neprestano

napredovanje moglo nastaviti samo u neodvisnoj jugosloven-

skoj drzavi. Gospodstvo velikoga pomorskog naroda, kao sto

je Italija, brzo bi ga ugusilo. To bi gospodstvo bilo udarac u

srce nasega naroda, cija buducnost ponajvise lezi bas na moru.

Ono bi neizbjezivo urodilo kobnim posljedicama u odnosima

tih dvaju naroda.

Strategicke teznje talijanske idu za tim, da se zaposjednu

jugoslovenski krajevi, u kojima nema ni najmanje Talijana.

Protiv koga bi bili napereni topovi, sto bi ih Talijani postavili

na polozaje, koje bi imali da zapreme? Ocito protiv Jugoslo-

vena- Takav zahvat morao bi prouzrociti trajno ratno stanje

izmedu dva naroda na Jadranu. Ovakovi besmisleni prohtjevi

ne mogu da budu no hirovi krajnjih demagoga, koji nemajuci

nikakve odgovornosti, hoce da fanatiziraju svjetinu.



58

Odalecenjem Austrc-Ugarske s Jadrana, Italija ostajuci

bez takmaca, dobiva u pomorskom pogledu potpunu sigurnost.

Jugoslavija sa svim svojim silama ne ce sada ni ikad kasnije

da se takmiî s Italijom. Za neodTcdeno vrijeme gcspodarskesile ne ce nikako dopustati novcj drzavi jugoslovenskoj, da po-

mislja na stvaranje pc-morske snage. Ona nikako ne ifiisli da

smeta Italiji u polczaju, sto ga kac velevlast ima na Jadranu.

No s druge bi strane opet Italija morala postovati nase narodno

jedinstvo i cjelokupnost na Jadranu, gdje su neophodno potre-

biti faktori bolje buducnosti narcda.

Za J ugoslo venski odbor

Predsjednik Dr. Ante Trumbii^.

37.

Dr. Trumbic o jugoslo.venskom pitanju.*

Paris, 20. marta 1916.

Austro-Nijemci drzali su, da su osvojenjem Srbije skinuli

s dnevnoga reda jugoslovensko pitanje. No oni su ga zapravo

prosirili i njegovo rjesenje ucinili jos hitnijlm negoli dosada.

Momentano isceznuce srpske drzave vidljivo je pokazalo

na sve one neizmjerne pogibli, kojima su izlozene Engleska,

Francuska i Rusija, otkad vise ne prijeci jugoslovenski bedem

napredovanje njemacke ekspanzije na pragu Balkana. Kon-

centracija ruska u Besarabiji, okupacija Soluna, obran-a Egiipta,.

postadose neizbjezivim mjerama opreznosti. Slomom srpske

vojske mnogo je veci broi ratnika engleskih, francuskih i ruskili.

stupio u akciju, nego li je Srbija ikad imala vojske, jer je otada

neprijatelj postao gospodarom jedne sredisnje pozicije, iz koje

je mogao po volji ugrozavati u svim pravcima- Upravo je ne-

moguce, da buduca karta Evrope ne bi definitivno iskljucila

slicnu pogibao. A. zato ima samo jedno sigurno sredstvo:

valja obrazovati izmedu njemacke rase i Istoka veliku jugo-

slovensku drzavu iliti snaznu Jugoslaviju.

Nesrecom ujedinjeni. Propast Srbije ne samo

da u nama nije ponistila taj ideal, nego ona ga je naprotiv

samo jos vise ucvrstila. Sada je naime nesreca ujedinila sve

Jugoslovene. Nema vise slobodnih Srba i takovih Srba, Hr-

vata 1 Slovenaca, koje bi tek trebalo osloboditi. Sada postoji

samo jedan narodni blok, koji treba citav da pobjeda saveznika

okrene protiv njemacke najezde.

* Prevod s francuskoga. — Ovaj je clanak (interview) napisan u oci

dolaska Rcgenta Aleksandra u Paris (21. marta), a izisao je u pariskom dnev-

niku „L' Echo de Paris od 20. marta.





60

srcu Evrope. Treba dakle unistiti danasnju Austro-Ugarsku i

osloboditi negermanske rase, koje ona drzi u ropstvu. D e-

lenda Carthago, opetovao je rimski mudrac. Mi cemo

opetovati, a povijest dat ce nam pravo has kaoi

onomu: D e-

lenda Austria.

Ju go slo V e nsk o jedinstvo znaci m i r naB a 1 k a n u. To je jedina uspjesna metoda, da se osigura mir

na Balkanu, torn »buretu baruta« (poudriere) Evrope.

Prodavsi Njemackoj svoju nezavisnost, kojom ih je obda-

rila^ Rusija, Bugari zele smrt jugoslovenske rase. Slika nje-

zine vjernosti torn idealu, za njih je nepodnosiva griznja sa-

vjesti. Mi, svjesni neoborive snage, koju daje nasoj rasi osjecaj

njezine misije i podnasanje zrtava, mi ne trazimo' smrt nasega

bugarskoga krvnika. Mi se nadamo, da ce se njihova slovenska

dusa ocistiti od njemackoga blata i mislimo, da inia za sva-

koga mjesta pcd suncem.

Ali tako misliti mozemo mi jedino pcd uvjetom, ako doista

i nademo ono miesto kcje nas ide. Srpsko-bugarski kon-

flikt udesen je pod svim mogucim germanslîm utjecajima, koji

su sistematslî sprecavali jugoslovenskoj rasi da orijentira svoj

slobodni razvitak spram zapadnoga mora, sprain Jadrana. Tek

casak imali su Srbi nade, da ce se domoci do veoma cedne luke

u Albaniji. No Njemacka i Austrija uzele su im tu nadu krajem

1912., oidsudivsi ih da se s Bugarima skobe u dolini Vardara,

na putu k Egejskom moru. Tako je Mackensenu i lako uspjelo

pregaziti Srbiju, napadnutu jos i s leda.

Jugoslovensko jedinstvo, vracajuci nasoj rasi ono popri-

-ste ekonomske ekspanzije koje je ide na Jadranu, podat ce joj

podjedno i ravnotezu i blagostanje. Od toga imat ce koristi

svi fltiasi susjedi, a buduci da spadamo medu one, koji su najteze

patili O'Voga rata, mi cemo biti u buducoj Evropi jedno od naj-

solidnijih uporista mira.

38.

„Times o buducnosti Jugoslovena.*

London, 31. marta 1916.

Priiikom posjete Regenta Aleksandra i ministra pred-

^jednika g. Nikole Pasica u Londonu, uvazeni list »The Ti-

mes« donio je znacajni clanak s natpisom: Ave Serbia.Istaknuvsi prije svega vojnicke vrline i zasluge princa Regenta

i naglasivsi svoje cudenje ustrajnosti Srba, kojom su stalnozabacivali sve ponude mira od strane austro-njemacke, a i

Prevod s engleskoga.



I

I

te

IH

ada se puni pouzdanja spremaju na nove bojeve, clankopisac

(bez sumnje H- W, Steed) nastavlja ovako: »Srbija ce se

preporoditi i dobit ce natrag sve ono sto je izgubila, pace i

vise. Njezino obnovljenjene bi zaista bilo potpuno,

nitibi

joj

bila zajamcena buducnost, ako ne bude ujedinjena s ostalim

granama jugoslovenske rase, i to na bazi slobode i politicke

te religiozne jednakosti. Izvan njezinih bivsih granica — u

osni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i djelomice

Istri i u Sloveniji — zivi pod austro-ugarskim jarmom vise

ilijuna Jugoslovena, cije teznje za ujedinjenjem sa Srbijom

cine bitnu sadrzinu jugoslovenskoga pokreta. Obnovljena Srbija

ne ce vise biti samo Srbija, nego ce to biti Ujedinjene dr-

ave Jugoslovenske, jedna evropska i balkanska dr-

ava, i zapadna i istocna, obuhvatajuci oko dvanaest milijuna

dusa istoga jezika i iste rase, premda sve do toga casa politicki

razdijeljenih.

Princ Aleksandar ima prava da se moze ponadati ostva-

renju ovoga ideala, naime oslobodenju i ujedinjenju citave

svoje rase. U svom nastojanju, da to postigne, on moze racu-

nati na pomoc svega sto vrijedi i vazi u engleskom, francus-

kom, ruskom i talijanskom drustvu. I odista, u ostvarenju jugo-

slovenskoga jedinstva Italiia ima iste zivotne interese kao i

Engleska, Francuska i Rusija, jer samo u tijesnom sporazumu

s ujedinienom jugoslovenskom drzavom — koja joj ne ce ugro-

zavati opravdanu supremaciju u Jadranu — moze Italija da se

s uspjehom opire pritisku austro-njem-acke skupine. Samo tako

bit ce joj sigurna istocna granica, a i onaj veliki put, sto vodi na

Balkan, bit ce tako predan obrani jedne rase, na ciju odanost

za stvar evropske i balkanske slobode ne moze da padne ni

tracak sumnje.«

39.

Regent Aleksandar engleskim odlicnicima.*

London, 5. aprila 1916.

Ova manifestacija tolikobrojnih predstavnika britanskoga

naroda bit ce mi snazna pobuda, kad zauzmem moje mjesto

na êlu moje vojske uz bok hrabrih englesko-francuskih ceta,

da ostvarim onaj ideal, za kojim mi vec kroz toliko vijekova

tezimo. Taj je ideal ujedinjenje u jednu domovinu svih Srba,

Hrvata i Slovenaca, koji su jedan narod s istim tradicijama,

istim jezikom i istim aspiracijama, ali ih je razdijelila zla kob.

*

Zaboravka Regenta Aleksandra u

Londonustupila je preda nj u

Hotel Claridge mnogobrojna deputacija najodlifnijih predstavnika engles-

koga politi(^koga i kulturnoga svijeta, predvodena nadbiskupom Canterburijskim i

Lord-Majorom Londonskim, da ga pozdravi. Poslije govora nadbiskupova i Lorda

Majora, Regent se Aleksardar zahvalio ovim rijecima (na francuskom jeziku).



^2

To je taj ideal, ali i osjocaj, da se bijemo uz bok nasih velikih

Saveznika za oravo i pravdu, koja nam je uskracena u strasnim

kusnjama, sto su ih nas narod i nasa vojska imali da prepate.

Svijest da je Velika BTitanija s nama, iivecat ce hrabrost nase

vojske i otpor nasega naroda. Mi sino naime sigurni jedne

stvari, a to je, da nas Velika Britanija, mocna Velika Bfita-

nija, ne ce pustiti iz svcga z-agrljaja, i da ce sa svojim savez-

nicima postojano izdrzati sve do konacne pobjede. U toj po-

bjedi imat ce i uiedinjeni Jugosloveni, zdruzeni u jednu drzavu,

udjela, jer je njihova sudba neopozovno vezana uz sudbu

.jedne nove bolje Evrope, u kojoj ce biti vise pravde-

40.


Krf, 20. (7.) aprila 1P16.

Junaci

Vratio sam se sa puta i iz poseta poglavarima nasih

mocnili saveznika i velikih prijatelja: Francuza, Engleza i Ita-

lijana, kuda su me odveli vazni i neodlozni drzavni poslovi;

pcsetio sam i njihovu hrabru i junacku vojsku, koja se bori na

svojim frontovima i dosao sam u vasu sredinu^

Na ovome putu docekan sam svuda sa neopisanim odu-

sevljenjem, dirljivim simpatijama i velikim manifestaciiama za

Srbiju i srpsku vojsku. Ja sam se, junaci, ponovo uverio, kako

su silno u Evropi odjeknula slavna dela srpske vojske u toku

minula cetvorogodisnjeg ratovanja, kako je pohvalno i sjajno

ocenjeno vase junacko drzanie u borbama, kakvo divljenje,

upravo cudenje, izaziva on,a vasa bezgranicna Ijubav k slobodi

i nezavisnosti ctadzbine, Majke Srbije, kao i vasa besprimema

odlucnost, da radi tih idola dragovoljno, bez stege i pritiska,

podnosiste najteze zrtve, pa da izvrsiste i ono dugotrajno i iz-

vanredno tesko i mucno pcvlacenje do Krfa, liseni gotovo

svihl sredstava za zivot, samo da ne biste pali u zamke nasih

mrskih neprijatelja, da ne biste postali bedno, bespravno roblje

njihovo ... Te sjajne odlike i vrline srpske vojske bile su ona

cvrsta osnova i ona dobra zaloga, da nas nasi silni saveznici i

prijatelji) ne samo u nevolji ne ostave, vec da nas b-as tada jos

bolje prihvate, da nas do kraja borbe jos jace podrze, da nas

svima potrebama iz osnove ponovo snabdu i potpuno opreme,

da uskoro'u ime Boga, sa nama zajedno podu na Balkan pro-

tivu neprijateljaslobode

i covecanstva,- i protivu zla, koije se

tamo zacarilo, te da, junaci, svi zajedno vaspostavimo nasu

milu 'Srbiju, nasu domovinu, onog viteskog i mucnog cuvara

* Iz originala.



63

branioca Ijudskih prava, slobode i mirnog i kultiirnog rada

a Balkanskom poluostrvu, koga oholost germanska, intrige

ustro-Ugarske i zavist i zverska pakost bugarska misljahu

a sasvim uniste. . .

Nasi mocni saveznici i prijatelji, divecie neustrasivom i viteskom drzanju Srbije, ceneci nebrojene

irtve srpskoga naroda i priznajuoi mu zrelost i sposobnost za

drzavni zivot i kultiirni razvitak, sad su gotovi i voljni, da nas

u ovoji velikoj borbi snazno pomognu, da S r b i j u stvorinio

V e 1 i k o m te da obuhvata sve Srbe i Jugoslovene, da je uci-

nimo silnom i inocnom J u gosl a v i j O'm, koja ce oprav-

'dati dosada prinete zrtve i odgovoriti zahtevima novoga doba,

koje ce nastati po svrsetku ovoga velikog i krvavog evrop-

-kcg rata. Ovim nasim junackim podvizima ugled Srbije po-

digao se je do visine, koja je zavidna i za mnogo vece, mnogojace i starrje drzave; Moja uzdanica nije same ispunila oceki-

vanje nasih silniih i mocnih saveznika i prijatelja, ona ih je

daleko nadmasila i pored njihove zahvalnosti i priznanju na

krvavo celo srpskoga ratnika spusten je venae najlepsih po-

H hvala i od nasih protivnika.

Ja sam, junad, na ovom putu video silne vojske nasih

saveznika i prijatelja, video sam ih kako su one bogato oprem-Ijene, snabdevene svima potrebama i naoruzane najsavrse-

nijim oruzjem, kako su silno odusevljene za borbu do kraja sa

nepriiateljem i kako su zadahnute neogranicenim simpatijama

za. Srbiju i srpski narcd, a to je Meni i vama, junaci, najsigur-

tnija zaloga, da ce uspeh u predstojecim borbama nesumnjivo

biti na strani nasoj i nasih saveznika.

Po povratku s puta, Ja sam, junaci, video i vas na pa-

, xadi u Krfu, kako ste se sa zdravljem potpuno oporavili, kako:ste snabdeveni svom. novom opremom i oruzjem, -a osim toga

u najkracem roku dobit cete na odredenom mestu vase

omiijene topove, mtiogcbrojne lake i teske, konje za koujicu i

artiljeriju, mazge za komoru, kola, automobile i svu ostalu

potrebnu spremu, tako da ni u cemu ne cete zaostajati iza

nasih saveznika.

Ja se, junaci, sa ovim najvecim priznanjem Mojoj junac-

koj vojsci, sa ovim najlepsim slavopojem hefrojskim i nadco-vecanskim podvizima srpskoga vojnika, vracam s puta po-

nosit i zadovoljan, kako cascu i prijemom, koji su Mi visoki

pcglavari i narodi nasih saveznika i prijatelja ukazali svim

onim sto sam kod njih video i saznao, tako i uverenjima koja

sam dobio, da ce nas oni pod okriljem njihovim svesrdno i

snazno, a sada i u buduce pomagati, sto nam svima daje niaj-

lepse nade za srecu i slavnu buducnost srpskoga naroda i

obnovljene Srbije.Potrebno je sada^ junaci, da zauvek ocuvamo ovaj lepi

^\as, cast i uvazenie koje su srpska vojska i srpski narod stekli

svojom herojskom hrabroscu, svojim nebrojenim zrtvama i



64

patnjama, svojim vitestvom i plemenitoscu, kao i svojim mu-drim drzanjem i pclitickom zreloscu u najtezim danima velikoga

evropskog zapleta i rata. Ja se stoga nadam, Ja verujem,.

junaci, da cete vi i u buduce ostati cvrsti na putu vernosti,.casti, slave i vojnicke poslusnosti, na kome ste i dosada uvekbili, da ce vas i nadalje uvek krasiti nepokolebljiva revnost i

odanost Njegovom Velicanstvu kralju Petru I., otadzbini nasoj

miloj Srbiji, koju toliko silno svi Ijubimo, svetoj zastavi, koja

se tako ponosno vije u vasim redovima, da cete biti poslusni

staresinama koje vas vode slavi i sreci, da cete se sa nasim

ratnim drugovima, nasom bradom i saveznicima Francuzima,.

Englezimia, Rusima i Italijanima, odusevljeno i junacki, rameuz rame, boriti do istrage neprijatelja i dokle god jednomtrajno ne obezbedimo nasu zlatnu stobodu, miran zivot na

domu u krilu nasih milih i dragih, i plodan rad nas i nasih sa-

veznika na napretku celog coveânstva.

Sa tim uverenjem Ja vas, junaci, poziviam da sa mnomZajedno iz dubine vase iskrene duse i srca uzviknete

Da zivi Njegovo Velicanstvo kralj SrbijePetarL

Da zivi hrabra srpska vol ska

Da zive nasi mocni i silni saveznici i pri-jatelji

U Krfu, 7. aprila 1916.

Aleksandar.

41.


Kt|, 23. (10.) aprila 1916.

Hristos Vaskrs junaci

Sa ovim najlepsim hriscanskim pozdravom pozdravljam

vas, dragi Moji junaci, u ovim neobicnim, teskim i

mucnim da-nima, u kojima docekujemo danasnji svetli praiznik Vaskrsenje

Hrista Spasitelja, daleko od nase otadzbine i od vasih milih i

dragih.

Secajudi se danas stradanja i smrti Bogocoveka Isusa

Hrista i verujuci u njegovo Vaskrsenje, koji je pobedio ne-

pravdu, laz, pakost i zavist ondasnjih vlasnika i fariseja, i do-

kazao da je pravo jace od sile, istina od lazi, Ijubav od zlobe

i

pakosti, ohrabrimo se time, junaci, stegnimo nasa srca, nadah-nimo se nadom' u Boga i njegovu pravdu i verujmo tvrdo, da

•* Iz originala.



65

ce ipak i nasa pravedna stvar pobediti, da ce uskoro doci kraj

patnjama i iskuseiiju i da cemo sa miloscu i pomocu Bozijoni

pobediti sa nasim saveznicima neprijatelje, da 6emo u nasoj

mllo.j otadzbini naci nase najmilije i verujmo junaci, da 6qSrbija vaskrsnuti i biti ios veua, jaca i lepsa no sto je bila.

Po primeru nasih starih junakia i vitezova budite i vi

junaci, strpljivi na mukama sto ih sada podnosite od obesti

nasilnika, koji sii pokusali da nas lise plodova nasih prosliii

borbi, da izvrse svoju davnasnju zelju, unistenje nase drzave

samostalnosti, i znajte, da one nisu najvece; setite se, da su ih

nasi stari jos vece podnosiii, opomenite se, da ste vi ipaK slo-

bodni i

vec svacim snabdeveni i spremni da oslobodimo nasuzarobljenu otadzbinu.

Neka se stoga iz vasih grudi vise ne podigne nijedan

uzdah, neka se niz vasa preplanula lica ne skotrlja nijedn-a suza

zalo'snica, vec neka se iz vasih usta cuje samo jedna cvrsta i

odlucna rec: borba do pobede i istrage neprijatelja, borba do

Vaskrsa Srbije i do oslobodenja celog srpskog i jugoslovenskog

naroda.

Kao god sa verom u Vaskrs Hrista Spasitelja, take sanadom u Vaskrs Srbije, sa ubedenjem da cete, jnnaci, do po-

slednjeg daha istrajati na najtezim duznostima, koje nas ooekuju

u ponovnoj borbi, Ja vam junaci cestitam danasnji svetli

praznik Hristovog Vaskrsenja i pozdravljam:

Hristos Vaskrs Moji dicni Junaci

2ivela hrabra srpska vojska

U Krfu, 10. aprila 1916.

Aleksandar.

42.

V

Rezolucija velikog mitinga Ceha i Jugo-

slovena*

London, 11. augusta 1916.

Ovaj zbor zeli obratiti paznju Vlade Njeg. Velicanstva

(engl. kralja) o potrebi, da se podijeli Austro-Ugarska u svrhu

garancije buducega mira u Evropi i oslobodenja slovenskih

naroda, koji su*joj podlozni, a u skladu s njihovim narodnini i

historijskim pravima.

* Cesi i jugosloveni bivse Austro-Ugarske sastase se na dan objave rata

Velike Britanije Austro-Ugarskoj na veliki miting, kojem je pnsu tvovalo i

mnogo odlicnih engleskih politicara. Predsjedao je mitingu vicomte Temple-town, a glavni govornici bijahu:

J. A. Seddon, Seton-Watson, T.

Masaryk i Dr. Hinkovic. Rezoluciju (ovdje prevod iz engleskoga) pro-

citao je predsjednik.

5



66

Nezavisnost ovih slovenskih naroda Austrije i Ugarske,

koji su natjerani protiv njihove volje u ovaj rat od jedne ne-

savjesne dinastije i od njihovih ugnjetavaca Nijemaca i Ma-

dzara, onemogucit ce zauvijek njemackom generalstabu, da

provede svoje drske osvajalacke teznje i prosirenje prenia

indiji i Suezu.

43.


Solun, 15. (2.) septembra 1916.

Junaci

U junackoj borbi, koju ste od 4. avgusta poveli protivu

nadmocnijeg neprijatelja, vi ste pokazali, da je i obnovljena

srpska vojska zadahnuta visokim pojimanjem svoje svete diiz-

nosti, silnim pozrtvovanjem i duhom patriotizma.

Vi ste, junaci, odpcceli slavno pobedivati neprijatelja,

nanoseci mii ogromne giibitke i otimajuci mu mnogo raziio-

vrsnog ratnog materijala, medu kojima i dvadesefe devel

loix)va.

Pred vama je sada nasa miia i potlaicena otadzbina; pred

vama su putovi wase slave, na.siih tradicija i nasih mucenickiii

ispastanja; pred vama su neokadeni i nepreliveni grobovi

nasih izginulih i pomriih drugova; pred vama su nasi mili i

dragi, nasa nejac, koja upire k vama ocajne poglede i zeljno

ocekuje, kad ce cuti grmljavu vasih topova i vase gromoglasno

i neustrasivo »Ura« koje ce njima i svom srpstvu daneti

slobodu.

Junaci

Cestitajuci vam srccno zapocete viteske pobede i ju-

Backo drzanje, izjavljujem vaim ovom prilikom Moje osobitozadovoljstvo i zahvalnost.

'Prikupimo sve nase snage, i, s verom u Boga i nasu

svetu i pravednu stvar:

N pred u konacnu pobedu

2 i vela moja dicna i hrabra vojska

U Solunu, 2. septembra 1916.

______ Aleksandar.

* Iz originala.



67

44.

Jugoslovenski odbor protiv kleveta tali-

janske stampe.*

Paris, 22. oktobra 1916.

Izjava Jugoslovenskoga odbora.

U nekojim talijanskim novinama, a na celu im »L'I d e a

N a z i n a 1 e«, vcdi se od' vise vremena ocito udesena kam-

panja, kojoj je svrha,da

pred javnoscu saveznickih naroda

prikaze u rdavom svietlu moralnu vrijednost Jugoslovenskoga

odbora i njegovih clanova, podvaljaijuci im, da bi taj odbor i

pjegovi clanovi bill nista manje nego agenti austro-ugarske

politike. U pocetku te insinuacije bijahu formulirane u neodre-

denom obliku, zatim su pcîcinjale bivati preciznije, dok konacno

u najnovije doba ne pcstigose formu konkretne optuzbe s tvrd-

njom, d'a Jugoslovenski odbor i njegovi clanovi rade po nalogu

inovcem Be6a i Peste.

Evo nekoliko krupnijih tocaka:

»L'I d e a Nazionale«, koja udesava i predvodi ovu

kampanju, pisala ie, da je ona uvijek tvrdila, da jugoslovenska

propaganda po svojim ciljevima nije nista drugo vec sredstvo

austrijske politike, da Jugoslovenski odbor raidi novcem austrij-

skim i u interesu austrijskom, da su oni od »L'I d e a N a z i o-

n a 1 e« bili prvi i za dugo vrijeme jedini, koji su upozoravali na

neciste izvore jugoslovenske politike i na 'Ujezine ciljeve, izra-

zito austrijske i trialisticke.

»L'A genzia Italian a« donijela je dopis, u kojem se

tvrdi, da je uspjelo ustanoviti neciste i otrovne izvore jugo-

slovenskoga pokreta, a to su intrige i novae austrijski, i da ie

ovaj pokret u vezi s jednim poznatim bankovnim organizmoms;i sjedistem u Becu, i s diramacijama internacionalnima.

Ovim je objedama isao na lijepak g. Jacques Bainville te

je napisao u svom listu »L'A c t i o n F r a n g a i s e«, da Tali-

jani imadu razloga tvrditi, da je jugoslovenska propaganda

Dotaknut-a i upravljana i subveaicionirana iz Budimpeste i Becaltd. Ovo je posljednje pak rastureno po raznim organima tali-

ianske stampe. kao dokaz iz francuskoga izvora

Jasno je, da se hoce infamiraju(3i Jugoslovenski odbor i

njegove clanove, infamirati pred saveznicima i jugoslovensku

stvar, koju oni zastupaju.

I ako su ove objede vec po sebi beûmne i u stvarnoj

opreci s javno poznatim cinjenicama, smatram potrebitim zbog

* Iz originalnoga koncepta. — Ovu je izjavu donio ^Journal des Debats*u cjelosti, a tako i slu?.bene ,Srpske novine (Krf, 22. nov. 1916. br: 98) uoriginalu.



08

fiase narodne stvari, da izricito izjavim na ime svoje i na ime

Jugoslovenskog odbora i njegovih clanova, da su te objede

neistinite i izmisljeine te ih najodlucnije demantujem i odbijani.

$to vise, pozivljem sve nase napadace, da pred javnost

iznesu konkretne cinjenice i odnosne dokaze. Ako to ne ucine.

a svoj posao nastave, prepustam javnom misljenju, da im

dol'cno sudi.

Ne zbog njih, nego poradi postovane javnosti, koia bi

mogla iz neupucenosti biti eventualno sugestionirana i zave-

dena ovakovim tendencioznim pisanjem o jugo<^lovenskoj stvari

i inama, koii iu zastupamd. na ime svoie i na ime jugosloven-

skoga naroda. koii ne moze da govori, jer je jos podlozan igu

austro-ugarske monarliije, smatram sliodnim, da svratim pazniu

na nekoje cinjenice u vezi s Jugoslovenskim odborom.

U prvome redu treba da se znade, da su clanovi Jugoslo-

venskoga odbora dielomice liudi. koji su bili uneseni u austrij-

ske proskripcione listine, spremljene jos prije rata, te su sc

spasli tamnice — u koju je bilo baceno na tisuce njiliovili slo-

venskih sunarodnjaka i istomisljenika — samo tim slucajem, stG

se nadose u kriticnom casu izvan granica Austro-Ugarske;djelomice Ijudi. koji kao rezervni oficiri prebjegose sa svojim

voinicima iz anstro-ugarskc vojske te se predadose svojo'

braci Rusima i Srbima na galicijslôm i dunavskom frontu; dje-

lomice liudi, koji odsjedise nekoliko mjeseci u austrijskim

tamnicama i iz njih srecno umakose t& predose granicu kraj-

njim rizikom i smionoscu; djelomice najposliie Ijudi, koji jos

prije rata vodise, a jos intenzivnije za ovoga rata vode jugoslo-

venski pokret u antiaustro-ugarskom smislu u raznim drzavamaSjeverne i Juzne Amerike, a od kojih nekoji, iz mrznje proti

Austro-Ugarskoj, ostavise prije rata njezino podanstvo i pri-

mise podanstvo americko-

Proti sviju clanova Jugoslovenskoga odbora austro-

ugarske vlasti izdadose tjeralice, zametnuse kazneni progon

zl30g zlocina veleizdaje, pocinjena time, sto se pridruzise nepri-

jateljima Austro-Ugarske i sto sakupljaju vojsku proti njoj —za koji je zlocin odredena po austrijskom zakoniku kazan

smrti na vjesalima, brisase iz advokatske listine one, koji pri-

padaju torn zvanju, oduzese im profesionalne urede, kuce,

zemlje, novce, vjeresije, jednom rijecju sva prava i sva po-

kretna i nepokretna dobra u ukupnoj vrijednosti vrlo znatnoj.

I ovim Ijudima, lisenim okrutnoscu Austro-Ugarske svega

sto imadu i imati mogu na ovome svijetu, sem licne casti, to

jest lisenim otadzbine, imetka, prava i buduce egzistencije u

vlastitoj otadzbini, kad bi ona po nesreci ostala i nadalje u

roDStvu austro-madzarskom, ovim Ijudima, kazem, kusaju eto

nekoja gospoda u saveznickim zemljama da oblate licnu cast,

koju im austro-ugarske makinacije nisu mogle da dirnu. To

}e ulasno



69

Nas rad sastoji se u isticanju nasega shvâca^nja bolje bu-

ducnosti naroda i zemaija u kojima smo' rodeni. To je nase

neosporivo pravo. Nikome ne name<5emo nase mislienje; tko

ga ne dijeli, slobodno mu je lojalno pobijati ga. Ali nikomu ne

smije da bude slobodno crniti nas obraz i blatiti nase postenje.

To su sredstva dostojna samo austrc-ugarskih drzavnika, ko-

jima sii se oni zalosno proslavili u raznim procesima, inscenira-

nirna prije rata proti jugoslovenskim patriotama. Falsifikati

kojimai je Austro-Ugarska htjela dokazati da su jugoslovenski

politicari vodeni cd Srbije i korumpirani njezinim novcem,

padose Austro-Ugarskoj na obraz i raskrinkase pred Evropom

nemoral njezine politike. Zar da te nemoralne metode nadu

sljedbenika posted zapadne Evrope, koja ratuje za pravo i za

civilizacijii?

Nas je odbor u toku svoje djelatnosti pred vladama

Trojnoga Sporazuma i pred javnoscu saveznijckih naroda dait;

svecanih izjava odancsti saveznickoj stvari, upozoravajuci da

treba razmetnuti Auslro-Ugarsku monarhiju, povratiti njezi-

nim pogazenim narodnostima nezavisnu egzistenciju te odci-

jepiti od Austro-Ugarske jugoslovenske zemlje u kojima stanuju

Srbi, Hrvati i Slovenci te ih sjediniti sa Srbijom u jednu dr-

zavu, koja ce biti jedan od najjacih i najpouzdanijih bedenia

protiv novih pokusaja njemackoga Drang a na Balkan i na

Istok. U proljecu ove godine izasao je u »E c h o d e P a r i s«

interview, sto sam ga dao njegovom glavnom uredniku gosp.

Jean Herbette-u, i u kojem sam postavio kao glavni i prejudi-

cialni zahtjev za ozivotvorenjem jugoslovenske drzave sa

Srbijom, definitivni raspad Austro-Ugarske monarhije, sinteti-

zovavsi moje razlaganje izrazom: Austriam esse de-le n d a m/

Nakon ovoga treba se doista cuditi, da se moze naci Ijudi

kod zdrave pameti, ma tko i kakovi oni bill, koji mogu imati

smionosti da insinuiraju Jugoslovenskom odboru — koji je

p r V i od svih emigranata progonjenih naroda Austro-Ugarske

zapoceo agitaciju za unistenje monarhije Habsburga, kao u«lo'v

oslobodenja malih naroda i osiguranja buducega mira u

Evropi — da je rad ovakova odbora nadahnut, podupiran i

subvencioniran novcem — cijim? — Beca i Peste?

Treba istaknuti jos nesto iz rada Jugoslovenskoga odbora,

Jos od pocetka rata pa do danas, ovaj je odbor ne'prestance

ulagao najveci dio svoje djelatnosti prvo na agitaciju za orga-

nizovanjem srpskc-hrvatsko-slcvenackih kolouija u Sjevernoj

i Juznoj Americi, a drugo u sakupljanje jugcslcvenskih dobro-

voljaca, podrijetlom iz Austro-Ugarske, koji treba da se bore

protiv Austro-Ugarskei njezinih kompanijona, a u redovima

i

pod vrhovnom komandom srpske vojske. Taj dvostruki rad

' Gl. gore br. 37. str. 58-60.



70

Jugoslovenskoga odbora bio je dcsada okrunjen liiepim uspje-

hom, a ima nade, da ce se taj uspjeh vremenom jos i vise po-

vecati. Organizovanje jugoslovenskih kolonija uspjeio je sjajno,

tako da se sve neodvisne jugcslovenske organizacije u Udru-

zenim Drzavama organizovase na kongresu drzanom mjeseca

niarta 1915. u Chicago, u jednu jedinstvenu organizaciju, a

sada se sprema drugi kongres, koji ce pokazati uspjehe anti-

au&trijskoga rada onaimosnjega jugoslovenskoga pokreta. Slicno

je poradeno u jugoslovenskim kolonijama Juzne Amerike, koje

su danas sve okupljene u »Jugoslovenskoj narodnoj odbrani«

sa sjedistem u Valparaizu i sa ograncima u ostalim sredistima.

Predsjednik je te organizacije g. Pasko Baburica, vlasnik jedne

od velikih trgovackc-industrijalnih kuca republike Chile, a

kakav ugled uziva u onamosnjim saveznickim krugovima, dosta

je spomenuti, da je ovaj odlicni Dalmatinac, koji je clan pctpi-

sanoga Jugoslovenskoga odbota, bio imenovan iwdpredsjed-

nikom »Crvenpga kriza« svih saveznika.

U javnim zbcrovima, sto su ih drzale ove jugoslovenske

organizacije Sjeverne i Juzne Amerike, bise prihvaceni za-

kljucci, kojima je proglaseno, da Jugosloveni prekidaju svaku

vezu s Austro-Ug.arskom, da priznaju svojim vladaccem PetraI. kralja Srbije, a svojim legalnim predstavmikom Jugcslovenski

odbor u Londonu, te pozvase sve kolonije, da kupe dobrovoljne

novicane priloge za troskove Jugoslovenskoga odbcra u Lon-

donu. Evo dakle otkrivam i'zvore nasih novcanih sredstava.

Nijesu to necisti izvori, kako insinuiraju nasi napadaci, nego su

cisti iizvori pczrtvcvnosti i patriotizma jugoslovenskoga naroda.

Sve su ove stvari vec bile na javi, jer ih je nas odbor

objelodanio u svoje vrijeme putem javne stampe, a zasebno'u

svom »B u 1 1 e t i n-u« sto ga izdaje u Parizu na francuskom,

a u Londonu na engleskom jeziku.

Jugoslovenski odbor moze da s ponosom kaze, da jugo-

slovenske orgainizacije u Americi, koje je on stvorio i kojima

on upravlja, broje najmanje jedan milijun dusa, koje su nepo-

kolebljivo vjerne saveznicima, uzivaju povjerenje i zastitu sa-

veznika, pcmazu stvar isaveznicku raznim nacinima i pcdupiru

u svojim mnogobrojnim novinama, te od pobjede saveznika

ocekuju unistenje Austro-Ugarske i uskrsnuce citavoga jugo-

slovenskoga plemena sa Srbijoin.

Jugoslovenski pokret imao je i drugih uspjeha. Na srp-

skom fr'ontu predalo se je u raznim borbama vise od dvadeset

tisuca jugoslovenskih vojnika. Od ovih se samo ostaci danas

bore u srpskim redovima na sclunskom frontu, a najveci dio

poginuo je u Srbiji, sto od epidemije, sto u hrabroj borbi protiv

invazije austro-njemacko-bugarske, a sto u katastrofi povla-

cenja kroz divlju Alban.iju. Svi oni koji u borbi bijahu za-robljeni, bise od Austrijainaca objeseni kao veleizdajnici, a mnogi

se smakose sami, samo da ne dopadnu vjesala- Velik je broj



71

till plemenitih anunimnih hieroja Na ruskome frontu, gdje

Austrijanci gurnuse najveci iT^roj jugcslovenskih' trupa, osobito

u prvoj fdzi austrijske derute u Qailiciji, postavljenih u prvu

vatru, licem spram ruske artiljerije, a sa njeniacko-madzaTskim

trupama i mitraljezima iza njihovih leda, jugoslovenski vajnici

dezertirase u svim mogucim zgcdaina u masi i predadose se

ruskoi oslobodilackoj vojsci. Tih zarobljenika jugoslovenskih

imade po nasini izvjestajima u Rusiji barem 150.000. Iz nji-

hovih redova formirase se dobrovoljacke cete te se odnosne

divizije danas bore pod vrhovnom komandoni bratskc srpske

vojske u Dobrudzi proti Mackensenu i zadivljuju svijet svojom

hrabroscu, dok se nove jugoslovenske divizije formiraju u

Odesi rekvizitiranjem dobrovcljaca iz jugoslovenskih zaroblje-nika, rasturenih po raznim gubernijama velike Rusije.

A u nasoj nesrecnoj domovini, koja jos stenje pod austro-

madzarskom torturom, nebrojena su zvjerstva pocinjena proti

narodu srpsko-hrvatsko-slovenackoga imena. Na hiljade i hi-

Ijade broje se utaniniceni Srbi, Hrvati i Slovene bez razlike

spola, dobi i staleza. Tu je ucinjen bezopasnim, moze se ka-

zati, sav cvijet narodne inteiigencije, imetlâ i politicke svijesti.

Vjesala skripahu, osobito 1914. i 1915. danomice. Sve je tobiio popraceno cinickim pcdrugivanjeni zrtvama: »To vam je

dala vasa Srbija«. U njeniacko-madzarskim novinama pise se

II duhu »L' I d e a N a z i o n a I e«, »A g e n z i a 1 1 a 1 i a n a«

»A c t i n F r a n Q a i s e« o Jugoslovenskom odboru, naime, da

su njegovi clanovi kupljeni novcem Francuske, da su se prodali

Italiji, nadajuci se, da ce time kod nasega naroda kompromi-

tovati nase postenje i cestitost narcdnoga ideala, sto ga z-astu-

pamo. Ali te rnakinacije, kao i sva sredstva terorizma, da pri-

sile politicke krugove na dezavuiranje rada Jugoslovenskoga

odbora, cstadose uzaludni, jer nas narod poznaje sve clanove

nasega odbora i vjeruje u njihovo ime. Citav svijet poznaje

zvjerstva sto ih najcivilizovaniji barbari pocinise u zauzetim

krajevima Belgije, Francuske i Rusije, ali ne poznaje dovoljno

ni potpuno ckrutna djela sto ih Austro-Madzari pocinise u za-

bitnim krajevima jugoslovenskim, a osobito na pucanstvu po-

granicnih krajeva austro-srpskih. Ta djela stoje uporedo s

onima, sto ih Austro-Madzari sa svojom duhovnom bracom Bu-garima pocinise u invadiranoj Srbiji. Pucanstvo u pogranicnim

krajevima, u koliko nije poklato Mi otjerato u vojsku, rastjerato

je sa svôga ognjista i u njegove postojbine naselise cistckrvne

Madzare iz Ugarske i Nijemce iz Austrije- Bilo je slucijeva,

gdje se osakaceni vojnici pcvratise svome domu, ali u njeniu

ne nadose svoje smaknute Hi zarobljene celjadi, nego nadose

tudince kao nove gospodare.

To je sve ucinjeno pod naslovom kazni z-ato, sto je pu-

Cranstvo simpatizovalo sa Srbijom i time toboze dalo povodalatu. U Zagrebu i u Osijeku ctvorene su madza'-ske ginina-







74

kama slave i da im zasvjedoce svoju beskrajnu Ijubav i pri-

znanje. Poslusajte i poziv vase brace, poslane u bratoubi-

lacku borbii, kojima je uspjelo prijeci braci Srbima i Rusima.

Pogledajte ih u redovima srpske vojske ponosne, jiake i vesele,

ovjencane slavom za ideal i srecu nasega narcda. Poslusajte

na koncii poziv svih onih dragih sjena, kcje polozise svoje zi-

vote na oltar nase velike zajednicke dcmovine, koje su posle

sa smijeskom na usnama u ona nepoznata miesta, gdje smrt

podize spomenik vjecnome zivotu. Dani koje prezivljujemo

teski su i sudbonosni. Sada se odlucuje o sudbini svega srp-

skoga, hrvatskcga i slovenackoga naroda. Na nama je da bi-

ramo: sloboduili ropstvo

Paris—London, mjeseca novembra 1916.

Za jugoslovenski odborPredsjednik Dr. vinte Trumbic.

46.


Solun, 22. (9.) nove'mbra 1916.

Vojnici

Bog je hteo, da svi vasi napori i viteski podvizi budu

krunisani sjajnim uspehom.

Nas gordi Bitolj, ponos i slava nasa, u nasim je rukama.

Vasa verncst, pozrtvcvanje i nepokolebiima volja za po-

bedom,slomili su najtvrde polczaje i

sve ocajneotpore nepri-

jateljeve.

Vase su zastave okicene novim lovorikama i vasa je slava

ponova odjeknula sirom celoiga sveta.

Cestitajuci vam na svima dobivenim pobedama, .la vam,

junaci Moji, izjavljujem svoje potpuno zadovcljstvo i klijcem:

da zivi Moja mila i junacka vojska.

U Solunu, 9. novembra 1916-

Aleksandar.

47.

Drugi narod. kongres amer. Jugoslovena.**

Pittsburg, 29. i 30. novembra 1916.

Drugi veliki narodni kongres americkih Jugoslovena

aranzirao Je g. Milan M a r j a n o v i c, kao clan i izaslanik

* Iz originala.

** Prevod s englcskoga i francuskoga.



7S

Juii(ksl(j\ t'liskcga odbora u Lcndonu. Prisustvovalo je koii-

RTesu 615 delegata iz svih krajeva Sjeverne Amerike. Pored

400 lokalnih organizacija, bjehu zastupane i sve velike zajed-

nice sindikatai

drustava jugoslovenskih, medu ostalima: Hr-V atska narodna zajednica (s 500 drustava i 40.000 clarnjva), Hr-

vatska zajednica Illinois (110 drustava s 10.000 clanova), Hr-

vatska svcza na Pacifiku (10 drustava), Savez sjedinjenih Srba

»Sloga« (s 10.000 clanova), Srpski pravoslavni savez »Srbo-

bTan« (sa 7.000 clanova), Hrvatski Savez (110 drustava), Slo-

venska Liga (40 drustava), Jugoslovenski Sokolski Savez (43

drustva). Predsjednikom kongresa izabran jc Mgs N i k o G r-

s k V i c, rimokatolicki zupnik, clan Jugoslovenskoga odbora.

I juzinoamericka jugoslovenska drustva odaslase zastupnike:

Dr. Mice M i c i c, clan Jugoslovenskoga odbora u Juznoi

Americi, iP e- 1 aj r B r a d a n o v i c, podpredsjednik Narodne

Odbrane jugcslovenske u Valparaizu i Mato Qaljuf clan

Narodne Obrane u Peru-u- Od drugih odlicnika sudjelovali su

na kongresu jos M i h a j I o P u p i n, kr. srpski kcnzul u New-Yorku i clan Jugoslovenskoga odbora, onda Milan P r i b i-

c e V i c, srpski pukcvnik i Dr. Niko 2upanic (Slovenac),

izaslanik Jugoslovenskoga odbora. -

Izaslanici Jugoslovenskoga odbora, Milan Marian o-

V i c i Dr- Niko 2upanic, uputili su jos 10. septembra 1916.

Jugoslovenima u Americi iz Clevelanda pismo, u kojem se,

vosto se govorilo o lanjskoim) jugcslovenskom narodnom Zboru

u Chicagu, prelazi na pitanje saziva novoga kongresa. Dok je

prvi imao za cilj, da Jugoslovenima u Americi objasni znacaj

ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Qorcm, i da Jugosloveni u

Americi definitivno izvrse rascjep s Habsburskcm monarhijom,ovaj drugi kcngres u Pittsburgu »inia da na vec postavljenom

temelfu i prema stecenom iskustvu te prema razvoju prilika^

kakove sada nastupaju, bude smotra svijesnih Jugoslovena te

da stvori prakticne zakljucke o radu, o postupanju i organiza-

ciji«. Za taj zaiednicki kongres, Jugoslovenski cdbor u Lon-

donu upucuje 5. oktobra 1916. s potpisom Dr- Hinka H i n-

kovica Jugoslovenima u Americi ovo pismo:

»Nas je vanredno obveselio glas, da se i ove godine kaolanjske sastaje Veliki Zbor delegata jugoslovenske brace u

Sjevernoj Americi. Jos jiedna slobcdna rijec u zemlji slobode,

progovorena ispred nasega zarobljena naroda u Austro-Ugar-

skoj, znak je narodne svijesti svih cestitih Srba, Hrvata i Slo-

venaca s te strane ckeana. Jos jedan muski glas, dostojan

junaka, koji u isto vrijeme rame uz rame s viteskom bracom

iz Srbije liju krv na Dunavu i u Macedoniji za buducu zajed-

nicku otadzbinu, znak je dubckoga jedinstva cijeloga naseg na-roda bez razlike imena i vjerozakona. Vas bratski razgovor i

dogovor izraz je nesavladive teznje svih Juznih Slovena, da u

jednoj istoj i nezavisnoj drzavi zasnuju slcbcdu i blagostanje za-



76

jedno s ostalom bracom u Srbiji i Crnoj Gori, izraz je neiz-

mjerne zivotne snage cijeloga naseg narcda, kojem ce skoro

izvojevati sjajnu i konacnu pobjedu nad opcim vjekovnim ne-

prijateljima, nad Nijemcima i Madzarima, nad Bugarima i

Turcima.

Mocni saveznici i plemeniti prijatelji Srbije i cijeloga

naseg naroda: Rusi, Francuzi i Englezi, postavili su cilj ovoni

ratn: slobodu i nezavisnost malih naroda. Duznost je maloga

naroda, kao sto je nas, da razumije velicinu ove ideje i da

ujedinjujuci se nepromSenljivom vezom krvi i jezika istakne

svoju unutarnju snagu kao najbolji dokaz i najsiigurnije jamstvo

svoje sposobnosti za trajni i samostalni drzavni zivot-

Malena Srbija stekla je priznanje i prijateljstvo svojih

saveznika, koliko hrabroscu svoje vojske, pozrtvovnoscu svoga

naroda i vjernoscu saveza u najtezim danima iskusenja, toliko

isto i velikim podvigom, koji je ispisala na zastavi svoje vojske:

oslobodenjie jednokryne jugoslovenske brace ispod tudinskoga

neprijateljskoga jarma.

Ovom podvigu dao Je vrhovni komandant srpske vojske,

Njeg. Visocanstvo, Prestolonasljednik Aleksandar, u vise pri-

lika nesumnjivoga izraza, pa i onda kad je — sjecajuci se braê

preko okeana — svojom rukom ispisao znamenite rijeci: »U

jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca lezi nasa buducnost«.

Drugi narodni kongres americkili Jugoslovena, odrzaii

je u Pittsburgu dne 29. i 30. novembra 1916., dao je tri znacajna

akta: Rezoluciju, Ustav i Financijalnii osnovu jugosloven-

skoga narodnoga vijeca americi<:oga.

Rezclucija.

Predstavnici organizacija i kolonija Jugoslovena: Hrvata.

Srba i Slovenaca u Sjedinjenim Drzavama Amerike, zajedto

s delegatima Jugoslovena iz Juzne Amerike, okupljeni na dru-

gom narodnom jugoslovenskom Zboru u Pittsburgu dne 29. no-

vembra 1916.:

Nadovezuju svoj rad na rad Prvoga Jugo&lovenskoga Na-

rodnog Zbora, odrâna dne 10. i 11. marta 1915. u Chicagu, i

na rezoluciju primljenu na tom zboru dne 10. m:arta.;^

Usvajajuci u isti mah i rezolucije primljene na velikom

zboru Hrvata, Srba i Slovenaca, odrzavanog dne 6. maja 1915.

u Nisu,^ a na kcjemi se ponovno naglasilo nase pravo na Jadran,

koji tudinac hoce da ugrabi, kad i rezoluciju sastanka sjevero-

americkih organizacija, odrzana u Clevelandu O- dne 19. sep-

tembra 1915., u kojoj se borbia Srbije smatra do kraja i nasom

borbom.^

'

Ql. gore br. 15. str. 20—21.- 01. gore br. 19. str. 24.

' Clevelandska rezolucija od 19. sept. 1915. glasi : »Mi Hrvati, Srbi i

Slovene , jedan isti narod po krvi, po jeziku i zajednifkim teziijama, smatramo



77

Neosporiva narodiia istovjetnost Hrvata, Srba i Slove-

naca, koja mora danas da biide osnovica svega rada svakoga

^Hrvata, Srbina i Slovenaca, bez obzira na politicke, socijalne

ill vjerske razlike, izjednacava Hrvate, Srbei Slovence svagdje

i u svemu, i istics jugoslovensku misao i ime kao oziiaku

skupnosti i nedjeljivosti naroda, a zajedno s narodnim imenima

lirvatskim, srpskim i slovenskim, i sve lijepe vrline i tekovine

s kojima se pojedini narodi ponose i slivaju u tu skupnost.

Prema tome izjavljujemo, da se opredjeljujemo kao prema ne-

prijatelju naroda, prema svakome, koji bilo iz kojega razloga

i bilo pod kojom izlikoin ovako shvadeno jedinstvo nasega

naroda rusi ill muti.

Ispunjeni smo neiskazanom harnosti prema nadccvjecjini

zrtvama vojske i naroda Srbije, a povjeTenjem u dalekosezne

iskaze Skupstine, kralja, prestolonasljednika i vlade Srbije,

uicinjene u pravcu oslobodenja svih Hrvata, Srba i Slovenaca.

Uvjereni da ce nepobjedivi srpski heroji izdrzati i savladati

prepreke, koje bi stajale na putu punom ostvarenju zajedniC-

koga cilja, primamo s nase strane radosno sve duznosti prema

domovini, predvodeni svjetlim primjerima mucenickoga na-

roda Srbije, herojske srpske vojske i proslavljene nase na-

rodne dinastije Karadordevica.

Pozdravljajuci Jugoslovenski odbor u Londonu, kao za-

stupnika nasega naroda u Austro-Ugarskoj i kao tumaca nje-

gove borbe za oslobodenje i ujedinjenje s ostalom bracom, mi

prihvacamo sa svim i krafnjim konzekvencijama narodni jugo-

slovenski program odborov. Zadovoljni sa svim golemim

uspjesima sto ih je radom svojim dosada postigao, mi smaspremni da ga i u buduce u jos mnogo izdasnijoj mjeri podu-

premo sa svim nuznim materijalnim sredstvima, da uzmognenastaviti i srecno dovesti kraju svoj rad, a tako i nasom mo-ralnom potporom.

U svecanim izjavama i u energicnoj radnji vodecih

faktora Srbijie i njezinih velikih saveznika, u skladu i suradnji

izmedu predstavnika nasega naroda Austro-Ugarske i njegovih

faktora, u zajednickim zrtvama nasega naroda iz svih krajeva

u kojima on stanuje, i konacno u borbi dobrovoljackih ceta,

obrazovanih u bratskoi Rusiji i u sve to snaznijem sudjelovanju

austro-ugarskih Jugoslovena u srpskoj • vojsci, mi gledamo-

se svezani dusom i srcem uz narod, vojsku i vladu nase brace u Srbiji i Crnoj

Gori. Budiici da je njihova stvar i nasa, mi smo spremni da se borimo, rame

uz rame, protiv zajednickih neprijatelja Nijemaca, Madzara i Turaka, u cilju,

da postignemo oslobodenje i ujedinjenje svih Jugoslovena u jednu veliku na-

rodnu drzavu. Mi se nadamo, da ne ce nijedan dio nasega naroda, ni ednoparce nasega teritorija, budi na i<itoku, budi na zapadu, ili na sjeveru ili na

jugu pasti pod tudinski jaram. Mi s pouzdanjem ocekujemo pobjedu bratske-

nam Rusije i njezinih plemenitih prijatelja, i vjerni velikoj domovini Washing-

tona i Lincolna, pozdravljamo mudru pohtiku predsjednika Wilsona spram;

neljudskoga ponasanja Austro-Nijemaca .



78

realizaciju nase zajednicke jugoslovenske drzave i pozdrav-

Ijamo najvecim ushicenjem zacetak oslobodenja teritorija ove

drzave.

Mi cemo obrazovati u Sjevernoj Americi jedinstvenu or-

ganizaciju Hrvata, Srba 1 Slovenaca, koja ce potraziti sto

tjesnji dodir s organizacijom nase brace u Juznoj Americi,

Novoj Zelandiji i Australiji, da d'odemc do sto savrsenljeiâ

uspjeha na osnovu za.kljlucaka priihvacenih cd ovcga Zbora «

Ustav.

Ustav se sastoji od osam poglavlja i 24 clanka. Prvo po-

glavlje (dva clanka) govoiri o znacaju i svrsi jugoslovenskoganarodnog vijeca. Clanovi se udruzuju u tu organizaciju s c-

Ijem, da »svi jiigoslovenski iseljenici pridonesu zajednickim

silama sto vise ozivotvorenju jugoslovenskih narodnih teznja.v<

Drugo poglavlje (dva clanka) govori o programu: »Hrvati, Srbi

i Slovenci jedan su narod koji trazi ujedinjenje svih jugoslo-

venskih zemalja u jiednu jedinstvenu slobodnu drzavu« i za

provedenje tih ideja uzima se kao osnova gore iznesena Re-

zolucija. Trece poglavlje govori o »osnovi rada« (jedan

clanak): sve jugoslovenske organizacije duzne su da se bore

za ozivotvorenje i obranu narodnoga jedinstva Hrvata, Srba i

Slovenaca; nadalje da svim sredstvima »olaksaju borbu nase

brace u Evropi«; da »novcanim doprinosima, darivanjeni

odijela i hrane te izasililanjem bolnica pomaze braci u Evropi,

nastradaloj od rata: da »podupiTe moralno i novcano politicke

akcije Jugoslovenskoga odbora u Londonu«; konacno, da

»nastoji oko upoznavanja nasega narcda, kao i potreba

n,iegovith«. Cetvrto poglavlje (sest clanaka) govori o nacinurada. Jugoslovensko narodno vijece ima svoj izvrsni odbor,

koga bira; ovaj i »opci jugoslovenski narodni zbor« rukovode

svima poslovima. Izvrsni odbor (peto poglavlje, tri clana)

Izvrsuje zakljucke zbcra narodnoga vijieca, a tajnistvo i admi-

nistraciju vrsi izaslanstvo Jugoslovenskoga odbora u Londonu

putem » Jugoslovenske sredisnje kancekrije«. U sestom po-

glavlju (sedam Clanaka) govori se o ulozi i duznostima izvrs-

noga odbora i Jugoslovenske kancelarije. U sedimom (jedan

clanak) o mirovnom sudu, koji se bavi eventualnim sporovinia

te bi nastali. Konacno osmo poglavlje (dva clanka) govori o

promjenama ovoga Ustava i o raspustanju narodnoga vijeca.

Financijalna osnova.

Treci akt drugoga narodnoga kongresa jeste »Financi-

jalna osnova jugoslovenskoga narodnoga vijeca za pomaganje

Jugoslovenskoga odbora«. U sedam tocaka ove financijalne

osnove govori se o primanju obaveza Jugoslovenskoga narod-nog vjie(â, da pribavi novcana sredistva za narodni rad Jugo-

slovenskoga odbora pomocu redovnih i dobrovoljnih prinosa

pojedinaca, organizacija, kolonija, putem zabava itd. Zatim se





80

Q. Pasic odgovcTio je ovako: »Blagodarim na izvje-

staju za Zbor, koji ce okupiti u Pittsburgu Slovence, Hrvate i

Srbe, koji zive u Americi, i sa radoscu ga pozdravljam. Ja

znam da ce svi kao i mi misliti zrelo samo na rad za svetodjeio ujedinjenja, i ja sam uvjeren, da 6q u tome radu svi imati

pred ocima samo interese nasega piemena, proniknuti istim

osjecajem rodoljublja i istom voljom, da se ujedinjenje izvede,

da ce svi pokazati istu brigu za umjerenost i dostojanstvo u

raspravljanju ovog velikog narodnog posla. Zato hocu Zboru

da pozelim srecan i koristan rad za dovrsenje dobre i pune

pobjede nase pravedne i od sviii nasih saveznika priznate

stvari. Primite bratski i srdacan pozdrav sa zeljom, da rad

jugoslovenskoga kongresa bude krunisan slobodom i neza-

visinoscu svili Srba, Hrvata i Slovenaca. Sporedna pitanja

ostavite za docnije sporazumno rjesenje, a sada slozite se svi^'

bez razlike nacela, da oslobodimo nase zemlje od neprijatelja,

jer je stidno ponizenje za covjeka biti rob u drugoga i drugoga

sluziti, a sto puta je gore i stidnije za nasu bracu, za nas tro-

imeni narod, da je rob tudih naroda, tudiii gospodara. Prvi

evropski narodi bore se za slobodu podcinjenih naroda i slo~

bodu svake nacije, pa bila ona ma kako mala. Proslo stoljece

garantovalo je slobodu licnosti; a ovo treba da garanluje slo-

bodu i nezavisnost malim i slabim narodima. Trenutak je dosao,

da vaskrsne sloboda nase nacije. Slozimo se da zbacimo

tudi jaram kao braâ, cija sre6a zavisi od nasega jedinstva;

sporazumjet cemo se bratski i nas ustavni zivot urediti naj

osnovi demokratizma i jednakosti u pravu, slobodi i duzno-

stima. Znajle, da se Srbija ne ce nlkad odreci svoje brace,

ona ce ih branili do posljednje kapi krvi. Pomognite joj, daizvrsi svoju bratsku i boziju misiju, da oslobodi i ujedini sve

iugoslovenske zemlje. Tude ne cemo, ali svoje ne damo. Vto ime neka je srecan i od Boga blagosloven vas rad.«

48.

General Bojovic srpskoj vojsci.*

B j n p 1 j e, 17. (4.) dec- 1916.

Junaci

Vet je proslo vise godina, kako je nas uzviseni YrhiQivni

Komandant, Njegovo Kraljevsko Visocanstvo Prestolonas'lednik

Aleksandar, posvetio) ceo Svoj zivot i sve Svoje sile nami, dic-

noj Srpskoj vojsci. Svi ste vi zlvi svedoci nadcovecanskih na-

pora i nesalomljive energije, sa kojom je nas Vrhovni Koman-dant u miru kao Glavni Inspektor celokupne vojske radio na.

* Po originalu.



81

preustrojstvu, opremi, obuci i vaspitanju nase vojske, a po torn

u ratu, kao komandant slavne I. armije, pobedio mrskog ne-

prijatelja na: Kumanovu, Prilepu, Bitolju i Bregalnici, i sa vama

i vasim slavno palim diugovima osvetio Kosovo, pokajao Sliv-

nicu i Srbiju duple uvelicao.

Posle ovih sjajnih pobeda, dosla su za nas narod i milu

nam Otad^binu teSki dam i velika iskusem'a. Nepriiatelji su na-

srnuli na Srbiju sa svih strana sa mnogo nadmocnijom snagcm,

ali ste vi, junaci, pod vodstvom nasega Vrhovnogia Komandanta,

ne samo neprijatelja dugo zadrzavali, vec i vise puta silno po-

bedivali i okitili se novim lovorikama. Nas Vrliovni Komandant

uvek je delio s nama radost vasih velikih pobeda, kao sto je

i podnosio sve tegobe i opasnosti za vreme nasih teskih i muc-nih dana, Njegovo srce uvek je kucalo sa vasim- srcima, a celo

njegovo bice uvek je obuzeto uzvisenom brigom i silnim sta-

ranjem za vase dobnoi, slavu i velicinu Srbije.

U teskim danima patnje i ocajanja, za vreme naseg odstu-

panja kroz Albaniju i Crnu Goru, nas Vrliovni Komandant bese

uvek sa vama. I ako tesko oboleo, i ako mniogi mu savetovahu,

da vas ostavi i trazi leka svojoj boljci, Nj. Kr. V. Prestolona-

slednik ne htede vas, svoje dicne junake, ostaviti, vec |e teskobolestan i nosen na bolnickim nosilima, sa vama zajedno od-

stupao kroz divlju Albaniju i delio sve teskoce toga zlog vre-

mena za vas i za nas narod. Ovo njegovo cdbijanje, da ostavi

svoju vojsku u najstrasnijim casovima po nju, kao i njegcva

trajna briga na Krfu i ovde, da se oporavite, naoruzate i snab-

dete svima potrebama pomocu nasih vernih i mocnih Savez-

nika, najveci je dokaz Njegove Ijubavi prema vama, junaci, i

najveci primer vladalackoga i komandanskoga samopregore-

vamja. Ovakvu uzvisenost duse ovoga Vrhovnog KomandantaSrpski narod i srpska vojska ne ce nikada zaboraviti.

Junaci

Danas, kada su vase zastave pocele da se kite novim lo-

vorikama, kada vi pocinjete zadivljavati ceo svet novim pobe-

dama i uspesima, koji su u toliko vise slavni, u koliko ste donjih dosli sa vise napora i zrtava; danas, kada uz svestranu po-

moc nasih mocnih saveznika, koji se bore rame uz rame savama, pocinjete ispunjavati veliko istorijsko dele, oslobbdenjei ujedmjenje Jugoslovena; danas, kada su nasi vekovni neprija-

telji prinudeni da vam priznadu hrabrost i ose6aju da je dosaio

dan osvete, kada imaju platiti za sva njihova nedela; danas,kada ste po cenu toliko slavno palih nasih drugova ponovauspeli da oslobodite Bitolj i niegovu okolinu; danas, kada je

blizak trenutak da se odmorite i oporavite, pod zastitom na§ihsaveznika za

ponovni napor, do konacne pobede nad neprija-teljem; danas, na dan rodenja nasega Uzvisenoga VrhovnogKomandanta iskupljeni oko Njega, nase uzdanice i na§ega nacio-nalnoga ponosa — na nasoj svetoj zemlji, ponova natopljenoj

6



82

najdragocenijoni Krvlju nass brace, cestitajuci Mu rodendan,

uskliknimo junaci, i-z dubine srca i duse:

Dazivi nas Vrhovni Komandant Njegovo

Kraljevsko VisoSanstvo P r e s t ol on asl ednikAleksandar.

Nacelnik staba vrhovne komande

deneral Pet. Bojovid.

49.

Izjava Jugoslov. odbora prigodom kruni-sanja cara i kralja Karla Habsburskoga.

Paris, 18. decembra 1916.

Karlo Habsburski bit ce okrunjen: u Becu kao car austrij-

skl, kralj Ilirije, gospodar slovenske marke i t. d., a u Budim-

pesti kao kralj Ugarske, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, kao

vojvoda srpske Vojvodine itd. Taj isti car i kralj jos je i pro-tegnuo svoju vlast na obje anektirane zemlje, Bosnu i Herce-

govinu.

Pod danasnjom strahovladom sedam je milijuna Jugoslo-

vena Austro-ugarske monarliije u ipolozaju, da ne moze da slo-

bodno govori. Stoga ima Jugoslovenski odbor, kao jedini slo-

bodni predstavnik citavoga toga naroda i opunomodeni man-

datar slobodnih Jugoslovena Amerike i Australije, ne same

pravo, nego i duznost, da javno iznese narodne zahtjeve.

Odnosi izmedu dinastije i nasega naroda nijesu niposto

osnovani na osjeCajima odanosti i lojalnosti. Oni su tome na-

suprot losnovani naprosto na »drzavnoj mo6i«. U Karlu I. (IV.)

jugoslovenski narod ne ce imati zakonitoga vladara, vec no-

voga tirana, koji ce nastaviti tradicionalnu politiku Habsburgo-

vaca.

Ova je dinastija dobila vlast nad nasim zemljama budi na

oisnovu bilateralnih ugovora i svecanih deklaracija, koje je ona

potom pogazila nogama, budi na osnovu medunarodnih ugovora,

koje je onda povredila.

Odlukom sabbra u Cetinu god. 1527. 1 prihvatom Prag-

maticke Sankcije god. 1712. na saboru u Zagrebu, Trojedna je

kraljevina Hrvatska-Slavonija-Dalmacija primila, uvazivsi ta-

danje prilike, dinastiju Habsbursku kao svoju, i utanaci s njome

bilateralne ugovore* u smislu kojili su Ferdinand I. i Karlo HI.

priznali ustav, prava i slobioistine naroda, i obecali. da 6e ih

respektirati.

Al'i dinastija nije se drzala preuzetih obaveza. Poslije

ugnjetavanja, promjena i preinaka, ustav postade igradkom u

rukama vladalaca. Nakon §to su bili povredeni zakoni, otvorise



83

iskljudivo dmasti<^ke politike. Mjesto branica, narod 1e naSao u

svom kralju zapravo ugnjetavaca.

Povreda je zakona posla tako daleko, da ie Franjo Josip

dopustio Uârskoj, da otme Hrvatskoj Rijeku uz pomo6 falsifi-

kacije teksta nagodbenoga zakona od 1868., inace nametnuta

Hrvatima i vec sankcionirana po torn vladaru.

Slovenske zemlje samo se odrzase nadcovjecnim otporoni

protiv sistematske radnje oko germanizacije, koju je citav dr-

zavni aparat nesmiljeno provodio s jedinom svrhoTii, da prosiri

germanizam sve do obala Jadrana.

Isto takJci bila su ponistena i privilegija, sto ih ie u smislu

zasebnoga utanacenja dao Leopold I. srpskom narodu unutar

granica carstva kao nagradu za njegove zasluge tecaiem ratova

s Turcima; ponistena bijahu i prava srpske Vojvodine, koja je

Franjo Josip 1848. sankcionirao, pace i autonomija srpsko-pra-

voslavne crkve bje oskvrnjena.

Proitiv vclje naroda i pod prijetnjom rata, taj je isti vla-

dar 1908. objavio aneksiju Bosne i Hercegovine, bacivsi pod

noge jedno medunarodno utanacenje. Okupacija ovih pokrajina

bje zbupotrebom jednoga evropskoga mandata izmijenjena u

cin osvcjenja, i postade jednim od uzroka danasnjega rata.

Nas ie jugoslovenski narod, probuden duhom francuske

revolucije, prozet svijescu svoga jedinstva i svoje individual-

nosti. On je osnovao svoj moderni zivot na principu narodno-

sti. Ostvarenju ovoga principa vazda se opirala svom snagomdinastija. Razdvojen austro-ugarskim dualizmom, nas je narod

bi(; predan hegemoniji Nijemaca i Mjadzara. Tvrdokornom; stal-

noscu drzava je sistematski radila oko toga, da ubije zivotnu

snagu nasega naroda, podrzavajuci nutarnju rascjepkanost po-

litickom i administrativnom .odvisnoscu, rasparcanjem zemlje

u provmcije, sprecavanjem dusevnoga napretka i pogubnimiskoriscivanjem narodnoga imetka. PaiCe, pckusalo se i razbiti

integritet narodnoga organizma njemackom i madzarskomkolonizacijom u najplodnijim krajevima, dok je domaci zivalj

natieran na iseljavanje.

Ova je teutonska dinastija postala sredstvom pangerma-nizma. Protjerana iz Njemacke, ona se pohlepno bacila na Bal-

kan i predavSi sudbinu svojih naroda impenalistickoj i osva-jalackoj politici Hohenzollernovaca, ona je izazvala ovaj stra-

hoviti sukob, koji jos i sada traje, nakon sto je u nezavisnojSrbiji unistila prvoborca jedinstva i nezavisnosti jugoslo-

venske.

I u tom casu, kad je nasa domovina pretvorena u jednubespravnu zemlju, i kad se sluzbeni krugovi spremaju da pro-j--.lave krunisanje novoga cara i kralja, Jugoslovenski odborsvecano izjavljuje pred lesevima svoje ubijene brace, da je nas

Iiiarod prost od svake oodloznosti i vjernosti spram dinastije



84

Habsburgovaca i od svake veze s austro-ugarskom monar-

hijom.

Jugoslovenski odbor sada podjedno protestira protiv

svakog piokusaja reorganizacije, kojom bi se htjelo naci nacina,

da se dalje zadrzi nas narod u granlcama ove monarhije. To

ne bi na nasu nesrecu bilo drugo, nego nova makinacija u ci-

Iju, da pcsluzi politici germianske ekspanzije na Balkan-

Jugoslovenski odbor i opet potvrduje ono, sto je sebi od

svoga postanka uzeo kao cilj svoga -rada, a koji se ne da ni-

kakom klevetom oslabiti, to jest, da treba oduzeti habsburskoj

dinastiji sve one zemlje, u kojima zivi taj jedinstveni narodpo krvi a trojakoga imena Srba-Iirvata-Slovenaca, te ga sje-

diniti s kraljevinom Srbijom pod slavnom dinastilom Kara-

dordevica. To je jedini moguci nacin, da se udovolji zeljama

nasega naroda i da se jugoistocnoj Evropi, a navlas na Ja-

dranu i na Balkanu, podade trajni mir.

Mi punim pouzdanjem 'ocekujemo ispunjenje ovih zelja

od pobjede saveznickih armija, koje se bore za sloboda na-

roda, za pravdu i uljudbu.

Zakljuceno u Parizu na skuptioj sjednici dne 18. decem-

bra 1916.

Jugoslovenski odbor.

P r e d s j e d n i k : Dr. Ante Trumbic, odvjetnik, narodni

zastupnik i voda hrvatske narodne stranke na dalmatinskom

saboru, bivsi nacelnik Splita, bivsi zastupnik kotara zadar-

skoga u austrijskom Parlamentu.

Clanovi:Pasko Baburica, Kclocep (Dalmacija), vlasnik rudnika

u Chile, predsjednik »Jugoslovenske narodne odbrane« u Vc^l-

paraizii.

Jovo Banjjanin, publicista, bivsi zastupnik u iirvatskom

sabcru i lirvatslii po'slanik u Parlam-entu u Budimpesti.

Dr Ante Biankinl, Ijecnik, Starigrad (Dalmacija), pred-

sjednik Jugosliovenskoga odbora u Chicagu, 111. (U. S. A.).

Dr Ivc de Giulli, opcinski vijecnik u Dubrovniku (Dal-

macija).

Dr Julije Gazzari, odvjetnik, bivsi opcinski vijecnik u Si-

beniku (Dalmacija).

Dr Gustav Gregorin, odvjetnik, Trst, zastupnik u saboru

Goricko-gradiskomi, zastupnik sezanskoga kotara u Parla-

mentu u Becu i opcinski vijecnik u Trstu.

Don Niko Grskovi6, rimckat. svecenik, Vrbnik, otok Krk

(Istra), predsjednik »Hrvatske Zajednice« u Clevelandu O.

(U. S. A.).

Dr Hinko Hinkovi6, lodvjetnik, zastupnik u hrvatskom sa-

boru i pcslanik u Parlamentu u Budimpesti.



i

85

Milan Marjanovi<S, Kastav (Istra), urednik »Narodncga

f€dinstva«, Zagreb (Hrvatska).

Ivan MestroviC, kipar, Otavice (Dalmacija).

Dr Mi6e Mici<^, odvjetnik, opcinski vijecnik u Dubrovniku

[Dalmacija).

Vjekoslav Mitrovic, Slano (Dalmacija), vlasnik rudnika

Chile.

Dr Franko Potocnjak, odvjetmk, bivsi zastupnik u hrvat-

5kom sabcru i poslanik hrvatski u Parlamentu u Budimpesti.

Mfliajlo Pupin, Pancevo (Banat), profesor na Columbia

tniversity (New-York), predsjedniksrpskog udruzenja

•Sloga« u New-Yorku.

Dr Milan Srskic, odvjetmk, zastupnik u bosanskom sa-

loru i clan Zemaljskoga Vijeca Bosne i Hercegovine.

Dr Nikola Stojanovl6, odvjetnik, zastupnik u bosanskom

saboru i clan Zemaljskoga Vijeca Bosne i Hercegovme.

Dr Dinko Trinajstic, Pazin (Istra), odvjetnik, zastupnik

u istarskom saboru.

Dusan Vasiljevi6, odvjetnik, Mostar (Hercegovma), pot-

predsjednik narodne srpske Zajednice i clan Velikcga Vijeca

srpsko-pravoslavne autonomije za Bosnu i Hercegovinu.

Dr Bogumil Vosnjiak, Gorica, profesor na sveucilistu u

Zagrebu.

Dr Nike Zupanic, Metlika (Kranjska), konzervator etno-

grafskoga muzeja u Ljubljani.

50.

Adresa vecine hrvatskoga sabora.*

Zagreb, 9. marta 1917.

Vase cesarsko i kraljevsko apostolsko Velicanstvo

Usred ratnog pozara, koji je nikad nevidenim opsegom i

nikad neslucenom zestinom zahvatio velik dio svijeta, preu-

zima Vase Velicanstvo miloscu bozjom zezlo vladanja u svoje

ruke i sjeda na prijestolje slavnih svojih preda-

U tom casu sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije 1 Dal-

jnacije homagijalnim po5itanjem zahvaljujuci za premilostivi

)X)zdrav Vasega Velicanstva, isporucen mu na usta bana, hrli,

da pred licem Vasega Velicanstva obnovi svomu kralju staro-

stavni zavjet vjernosti, koja je jednako trajno i nepokolebljivo

ispunjala srca hrvatskog nanoda kroz sva stoljeca sve od casa,

* Ovu je adresu predalo saborsko predsjedniStvo kralju Karlu IV. dne17. sept. 1917. u vili Wartfioiz u Reichenau-u, Uporedi ]o§ i IjiljeSku gore

kod br. 22. str. 37.



86

kad je godme 1527., poslije smrti Ludovika II. izborom prenio

kraljevsku vlast na Habsburski dom, pa do danasnjih dama, a

koja ie zasvj^dodena tolikim zrtvama za sigumost prijestolja

i Monarkije.

Iza ovoga teskog rata doci ce novo doba, vrijeme mira,.

koj€ ce u covjecanstvu probuditi na novi zivot zelju za opcim

natpretkom, opcim razvitkom humaniteta, kulture i gospo-

darstva.

Velike istine, koje je rat na svom nemilosrdnom putu ot-

krio narodima Monarkije, koji su cesto zaboravljali osnove za-

jednicko'g zivota, i velika snaga, koju su ti narodi za cdrzanje

i osiguranje prijestolja i otadzbine u ovom ratu razvili, svra-^

caju misli i poglede svih nas na potrebu unutarale obnove na-

roda i Monarkije ii pravcu meduscbnog postivanja i Ijubavi.,

Da bude djelo mira jo§ veê nego li djelo rata, bit ce nu^na

plemenita utakmica svih naroda u pravcu prikupljania narodnib

sila i skladnog razvitka njihioviii na sjaj i slavu priiestolja i na:

korist samiii naroda.

U toj utakmici zeli i hrvatski narod imati svoje mjesto..

Svjestan svoga polczaja znadc on, kakva ga velika za-

daca £eka u drzavnom i kulturnom zivotu.

Noseci daleko na jug kulturu i napredak, a ocekujuci svoj

gospodarski preporod, on ne daje samo vaizda nove zivotne

snage kraljevini Hrvatskoj 1 sjaj prijestolju habsburskom, nego

i ucvrscuje vjeru u ostvarenje hrvatskih narodnih ideala u'

sklopu Monarkije i u ugarsko-hrvatskoj drzavnoj zaiednici.

Etnicki jedan, jedan po krvi i jeziku, po demokratskoj

podlo'gi i demokratskini' teznjama svoga bica, gojio je nas cje-

lokupni narod bez obzira na vjerske i imenske razlike u svojoj'

dusi vrucu zelju za ujedinjenjem, koja je snagom nacionalno-

kulturne privlacivosti 'obuhvatala sva srca naroda nasega sve-

do 2ivih obala .ladranskoga mora i sirom Bosne i Herce-

govine.

Zdravim drzavnim instinktom osjecao je nas narod, da

ta njegova zelja ne sadrzi u sebi samo temelj slobodnom raz-

vitku hrvatskcgnaroda

i

kraljevine Hrvatske, negc i

temelj

ojacanju drzavne zajednice i Monarkije, pak je sa bolom u:

dusi u pocjepanosti nasega naroda uvijek gledao zapreke tomu,

da se sve pa i latentne sile njegove probude i upotrebe na-

opce dobro. -

Ta prirodna zelja nasega naroda opravdana je i potvr-

dena i historijskim nacelom obrambenoga sclidariteta svih na-

roda Monarkije, po kojem je Monarkija stoljieca zivjela, a kojeje bilo iz^retpostava hrvatskoj Pnagmatickoj sankciji od 1712. i

doslo do izrazaja u zajednickoj ugarsko-hrvatskoj Pragmatickcj

sankciji od 1723., te je i u sve zavjernice i zakletve kâljeva

kraljevine Ugarske te kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalma-cije preuzeto kao temeljno nacelo, po komu iz zajednice borbe



I87

naroda Monarkije, svih za jednog i jednog za sve, sJijedi i pravo

na reynkorporaciju natrag osvcjenih zemalja i krajeva zemlji,

©d koje su bili otrgnuti.

Po ovom nacelu pripojena je 1745- Slavonija Hrvatskoj,

a transilvanski krajevi Ugarskoj; po ovom nacelu pripojeni su

iprekosavski dijelovi Hrvatske Hrvatskoj, a jedan die alpinskih

zemalja carevini auistrijskoj nakon ix)vratka iz tudega gos-

podstva.

U smislu toga nacela razvijalo se je i nase drzavno pravo,

kad su sabori kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije traiili

reinkorporaciju Dalmacije i kad su zajedni5ki sabori trazili

pravom krune Sv. Stjepana, da se kraljevina Dalmacija pripoji

kraljevini Hrvatskoj, te su zaiednicki sabori od 1802., 1807.,

1825.. te 1830., hrvatski sabori od 1845. i 1848., kao i previsxiji

reskripti od 8./12. 1861. i 2./11. 1865. samo potvrda sklada i pri-

rodnog prava i opceg principa obrambenog solidariteta Monar-

kije i nasega drziavnog prava u torn pogledu.

I zato je 2elja, koju ovaj sabor sada izrice za uiedlnjenjem

nasega naroda, potpuno opravdana.

Kao uvijek u historijskim casovima, hrvatski je narod i

danas, kad izrazava svoju zelju i svoje pravo na ujedinjenje,

voden ne samo svojom sopstvenom brigom, nego je njegov

pogled na buducnost prosiren i teznjom, da sve svoje zelje do-

vede u sklad sa interesima drzavne zajednice 1 cijele Monarkije.

I zemlje krune Sv. Stjepana stajat ce u op(5em znaku

te^nje za novim razumijevanjem naroda, pak hrvatski narod'

trazeci svoje ujedinjenje i znajuci, da iz njega ne ce samo izaci

kraljevina Hrvatska, negoi

drzavna zajednica obnovljena, oja-cana i uvecana, drzi i vjeruje, da ce i madzarski narod pot-

punim razumijevanjem i Ijubavlju pomagati narod hrvatski u

ostvarenju ovoga cilja i da ne ce stati kod prvog koraka, koji

je u § 65. nagodbe od 1868. na obvezatni i temeljni naîn ucinjen,

Pogledi na zajednicku buducnost, koji poticu ovaj sabor,

da zelju i pravo hrvatskog naroda na ujedinjenje narocito na-

glasi, stvorili su u nama uvjerenje, da se u ovako vaznom casu

najbolje sluzi kralju i

otadzbini, ako se iz pro§losti vadi samoono, sto narode spaja. Zato sabor kraljevina Hrvatske, Slavo-

nije i Dalmacije, ostavljajuci nesuglasice, nesporazume i nedo-

statke proslosti svojemu rjesenju, o kojem je uvjeren, da ce

usiijediti u pravcu opravdanih nasih narodnih i gospodarskih

interesa, upravlja svoje poglede na sto bolju i sto jacu

izgradinju temeija kraljevine Hrvatske i drzavne zajednice. Utoj teznji naci ce se bez sumnje hrvatski narod zaiedno s ma-dzarskim narodom, pak ce njibova utakmica za skladnim raz-

vitkom sila obaju naroda prijestolju dati novu snagu i novi sjaj.

Sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te§ko

bi mogao naci dovoljmo rijeci ushita, kojima bi progovorio mu-zevnom i hrabrom drzanju nasih junaka na bojistu onako, kako-



88

to trazi nase postovanje prema njima i op6i ponos hrvatskoga

naroda zbog njihovih velikih, neprolaznom slavom. ovjencanih

djela. Znajuiî, da su opce poznate zrtve i vjeciti dokazi vjer-

nosti i hrabrosti, koje su nasi ratnici umom>, grudima i misicama,

od voda do vojnika, na svitm bojnim poljima danasnjega rata

pruzili, zeli nas narod u tihoj ali ponosnoj radoisti, zbog tako

vdikog obilja svojih moralnih vrlina, u vrijeme mira ujedinjen

stvoriti isto takovu falangu u kulturno-socijalnom i narodno-

gospodarskom radu, na korist samoga niaroda i na sjaj i slavu

orijestolja.

Moleci 'ovaj sabor Vase Velicanstvo, da u danima te§keborbe za veliku buduonost blagoizvoli primiti premilostivo ovaj

izraz vjernosti i patriotskoga nastojanja cjelokupnoga naroda

nasega, zivo zeli, da Bog milostivi stiti, odrzi i ocuva Vase

Velicanstvo, uzvisenu kraljicu, prijestolonasljednika i cijeli vla-

dalacki dom, kako bi divnom snagom, koja Vase Velicanstvo

krasi, moglo vrijeme mira upotrebiti za probitak svojih naroda

onom kraljevskom miloscu i Ijubavi, koju iz svake rijeci Vaseg

Velicanstva Vasi narodi sa ushitom osjecaju kao naviestaj

sretne buducnosti.

Bog stiti Vase Velicanstvo i prejasni vladalacki dom

U Zagrebu, dne 9. ozujka 1917.

Sabor kraljjevina Hrvatske, Slavoniie i Dalmacije.

51.

Program crnogorskoga odbora za narodno

ujedinjenje.

Paris, 27. (14.) marta 1917.

Od dolaska srpskog naroda na Balkansko poluostrvo, onaj

njegov dio, koji se nastanio u predjelima Crne Gore, igrao je

vaznu ulogu u cijeloj istoriji Srba. Tu se i razvila naprednasrpska drzava Zeta, koja je i u sjajnom dobu Srpstva, po ulasku

u veliku staru srpsku drzavu, kao njen sastavni dio, imala

ugledno mjesto medu srpskim oblastima.

Poslije propasti srpskog carstva, u neprekidnoj borbi sa

osvajacima, ovaj dio srpskog naroda, predano cuvajuci narodne

svetinje i amanete, i u najtezim danima nikad nije naipustao

misao o oslobodenju cijelog naseg plemena i o povratku stare

srpske slave i velicine.

Stvairaniem pak nove srpske drzave, Srbije, zivi plamen

sldbode obuhvatio je srpsko pleme i od to doba obadvije srpske

drzave, Srbija i Crna Qcra, rame uz rame, vodile su borbu za

oslobodene svoje porobljene brace.



89

I u ovom strasinom ratu Crnogorci stojeci uza svoju bracu

z Srbije, podnosili su teske muke i patnje, i visoko dirzali za-

tavu oslobodenja i ujedinjenja sve do posljednje tragicne kata-

stofe, koja je unijela crnu stranu u svjetlu istoriju njihovih

•slavnih podviga.

Danas nazalost jedino neoprostivom pogreskom svojih

pravljaca, oni su liseni mogucnosti, da slobodno izraze svoje

elje i teznje, i da se sa svojom viteskom bracom iz Srbije, kao

uvijek dosada, bore za oslobodenje nasega naroda.

Tezinu njihova bola pojacava i taj fakat, sto su u taj koibni

polozaj dovedeni suprotno jedncdusnoj volji Narodne SkupstineKraljevine Crne Core, koja je ua nekoliko dana pred samu kata-

trofu donijela rezoluciju, da se do kraja ide po primjieru Srbije.

Onaj zli udes namece jos i vecu duznost onom malom broju

rnogoraca, koje nije postigLa zalosna sudbina njiiiove brace,

da stupajuci u jednu organizaciju bez obzira na ranija poli-

ticka gledista, zajednicki i udruzenim snagama rade na ostva-

renju zavjetne misli Srbinove.

OstvareTije te misli, osvitak tog dana blizu je. Zalivalju-

juci nasim mocnim i brabrim saveznicima i nepobjedivoj srpskoj

vojsci, cija se zastava danas na Bitolju ponosno vije, njegove

nade na oslobodenje i ujedinjenje nikad nijesu bile vece.

Na dan tog oslobodenja Srbija i Crna Cora postizu cilj

za koji su se vijekovima borile i treba da stupe u jednu drzavnu

cjelinu, kojoj se imaju, pored ostalih srpskih pokrajina, pri-

druziti prama zajednickim teznjama i zeljama hrvatske i slo-

venacke zemlje.

Takva narodna dirzava dat ce najbolju garanciju za svoje

demokratsko uredenje, slobcdu i ravnopravnost. Na taj nacin

bit ce zadovoljeno nacelo narodnosti, ta najcovjecnija i najpra-

vilnija osnova za obrazovanje drzava. Same takva zajednica

moci ce da ocuva svoju samostalnost i da po svom geografskom

polozaju bude brana germanskom prodiranju na Istok, vazan

faktor evropske ravnoteze, elemenat reda i uslov trajnog mka

na Balkanu. Tako 6e se izbieci novi sukobi, omogucit ce se

prema savremenim potrebama Slobodan i pravilan ekonomski i

kultuimi razvitak toga naroda, bitni uslov za njegov opstanak

i napredak, ostvarljiv samo u jednoj vecoj zajednici.

Stvaranjem- samo ovakve drzave ve6 jednom ispunit ce

se ideali nasega naroda; jedino tako nasi ce mccni saveznici

postici plemeniti cilj, koji su sebi postavili u koiiko se naseg

plemena tice, i na vjecita ga vremena obavezati-

Ponovno cijepanje jednog istog naroda poslije ovcg oslo-

bodilackoga rata u vise drzavica, i ako su one prije postojale,

bilo bi jedino u interesu njegovih zakletih neprijaiteljâ, ne-

osporno stetno po njegove zivotne interese, stalni povod za



90

stvaranje medusobnog trvenja i spoLjnih intriga i izvor buducitr

potresa,

Crna Cora koja je pak srazmierno svojoj snazi najviseirtava podnijela na oltar narodnoga ujedinjenja, i koja bi na

prvi pogled i imala izvjesno pravo na daljt samostalni zivot, ne-

smije da bude lisena bitne blagodati, koju joj pruza ulazak u

jacu narodnu zajednicu. Ona je jedino i imala razloga da

postoji i uzivala je, i ako mala, toliko uvazenja i bila od Rusije

mo6no podrzavana, samo za to, sto je tezila narodnom uje-

dinjenju.

Odvajati Crnogorca od jednokrvne brace,s

kojom gavezu muke i patnje, sjajne tradicije i sveti amaneti, znaciilo bi

pogaziti njegove ideale, ne ispuniti snove nestalih pokoljenja i

izvrsiti necuvenu kaznu nad najvecim mucenikom muSeni^kog.

plemena.

Poznato je, da Crna Qora nikad nije mogla da se eko-

nomski samostalno razvija i da sredi svoje finansije. Stoga

nije bila u stanju da izvede i vr§i privredne i kulturne zadatke

jedne savremene drzave, ni da dovede do potrebnog blago-

stanja svoje stanovnistvo, kome nijesu bile zagarantovane n:

gradanske ni politicke slobode.

Poslije ovog razornog rata potrebe drzavne bit ce ve6e

nego ranije, a prihodi Crne Gore jos manji, tako da bi ona ne-

izbjezno morala doci u bezizlazan polozaj. To stanje skoro-

ni u koliko se ne bi promijenilo eventualnim prosirenjem obnov-

Ijene Crne Gore prema Skadru (koji Srpstvu nitko vise ne 6e

moci da ospori) a tako i prema drugim susjednim pokrajinama.

Izvori ovakve drzave ne bi pruâli dkDvoljno sredstava za duh

i polet njenih gradana.

Nepovoljno rjesenje inacionalnog pitanja, opce nezado-

voljstvo Crnogoraca sa predasnjim stanjem, silno pcjacano ne-

milim dogadajima koji su proizveli zalosnu katastrofu i njene

sudlicnosne posljedice, izazvalo bi jednodusno i opravdanc

nezadovoljstvo sviju elemenata u Cmoji Gori. Trzavice bi bile

neiz'bjezive, iz dana u dan rasla bi sve vise teznja za ujedi-

njenjem sa bracom iz vece 1 daleko mocnije srpske drzave,a do toga bi se neminovno i ubrzo moralo dcci.

U ostalom cak kad Crna Gora i Srbija ne bi bile naseljcne

jednim istim naircdom, jednom dodirnute granicama, zbog sa-

mog svog geografskog polozaja, obostranili interesa i potreba^

upudene bi bile na ekcnomsku zajednicu i na sto tjesnje veze..

I doista, odmah poslije balkanskoga rata otpoceo je rad

na uniji finansijskoj, diplomatskoj 1 vojnoj izmedu obje srpske

kraljevine, kao prvi korak u njihovom ujedinjenju.

Poslije pak ovoga rata za oslobodenje, s pogledom na

dcbro, volju i zivotne interese naro'da, kojima treba da se pot-

cine svi drugi obziri, ne bi moglo biti govora ni o cemu drugomv.



9B

^srm u potpunom ujedinjenju Crne Gore sa SrbUom — o jednoj

jdinoj narodnoj drzavi. Ali vjekovni pak nas ideal bit 6e pot-

juno ostvaren tek^ oslobodenjem i ujedinjenjem cjelokupnog

laseg Tiaroda. To pravda zalitijeva i vrijeme u kojemu zivimo;:

je îva i zdrava misao, kojom je opijen cio jedan narod i za.

l;:oju je podnio i gotov je podnijeti najvece zrtve.

Potcci prolivene krvi i stotine hiljada grobova svjedoce

neodoliivom ix>letu jednog naroda ka svome ideabj. Ovi

/eti spomenici slavnih pokojnika opominju nas, da 2rtve nii-

(ovih zivota ne smiju biti uzaludne. 2ivi imaju najsvetiju.

iznost, da ovoga puta ostvare narodni ideal.

Rukovodeci se zeljama cjelokupnog naSeg naroda i nj:e--

[ovim neiizmjernitm zrtvama u proslosti i sadasnjosti, i tvrdo

('jerujuciu konacnu poibjeidu saveznika, a s pogledom na uzvi—

li cilj kojt su oni sebi postavili, vodeci ovaj strasnT rat:

/rnogorski Odbor za Narodno Ujedinjenje, svjestan da je rad.

'anicnih predstavnika Crne Gore uperen protiv zavjetnih

leala te zemlje i ubijeden da izrazava zelje i vjekovne teznje

iToda u Crnoj Qori — dosljedno motivima i razlozima ostavkc

\ lade g. Radoviica — trazi, da se Crnai Gora ujedini sa Srbijoni

i ostalim srpskim, hrvatskim i slovenackim zemljama u jednu

jedinu nezavisnu drzavu.

Paris, 14. (27.) marta 1917.

52.

Proglas crnogorskog odbora za narodno^

ujedinjenje.

Paris, 27. (14.) marta 1917.

Braco Grncgorci

Pro§la je jedna kobna godina od dana na&e nesrecne ka-

astrofe, i bol i gorcina ispunjavaju grudi svakog Srbina, a na-

rcîto Grnogoraca, pri pomiisli na nacin kojim su upravljaci

Crne Gore zavrsili njenu vojnu ulcgu.

Bedem nase slobode, ponosni nas Lovcen, nije vise slava.

nasa. Na veliko iznenadenje sviju nas, niz njegove strane ne

potekose potcci neprijateljske krvi. Sa cjelckupnom cruzanom

snagom nase ctadzbine, predan je neprijatelju i potonji jatagan

nasih slavnih otaca i djedova.

Zlatne tekovine tclikih vijekova i tclikih grobova bacene

su pod noge. U svima ratovinra borac za srpsko oslobcdenje

danas je rob. Neprijatelj ga jos unizuje i iskcriscuje kao na-

iamnika U dalekoj tudini, u austrijskim logorima i madzar-



92

skim mocvarama, na prinudnim i odvratnim radovima, gtne

crnogorski ratnik i propada nasa omladina, cvijet nase inteli-

gencije, dok na zalosnom njihovom cgnjistu caruje glad, piste

nejaka djeca, a smrt nemilo kosi.

Na djelo, Crnogorci, vi koji ste i protiv volje vlasnika

izbjegli ispod neprijateljskoga jarma, a vi koji ste se i priie

nalazili van svoje nesrecne otadzbine Duznost je vasa da

odrzite nevinost naroda od krivice njegovih upravljaca. Ljaga

koja je pokrila lovore svih nasih krvaviii napora za slobodu i

za Srpstvo, mora da iscezne. U zajednici cjelokupnog naiseg

naroda mi ne smijemo biti drugo, nego sto su Crnogorci uvijek

bili: borci za narodno ujedinjenje.

Braco Oni koji su pom.racili slavu vaseg oruzja, kao

da iioce i vasu buducnost da osujete. Mi ne smijemo ostati

skrstenih ruku, niti dopustati da upravljaci Crne Gore i dalje

odvracaju od nase zavjetne misli ikoga od nas. Urodene srpsiie

teznje cijelog naseg naroda moraju da iskljuce jednom za

svagda svaku podvojenost i sve separatisticke prohtjeve. Iza

ovih muka, stradanja i rasula, moraju da osvanu novi dani za

sve narode. Velika Rusija, vjekovna zastitnica Crne Qore vecse prepoTodava. I nas je preporodaj tu: samo ujedinjenje

s ost-alom nasom bracom ostvarit de se.

Cnicgorski odbor za narodno ujedinjenje izlazeci pred

vas sa svojim programom, upravlja na vas oval proglas: stu-

pile u redove nase, priberite se oko svojih predstavnika, koje

vodi samo misao naseg ujedinjenja.

Ujedinjena Srbija i Crna Cora, ujedinjena sa neoslobo-

denim Srpstvomi sa bracom Hrvatima

i Slovencima, bit cenasa velika ctadzbina, o kojof su stoljeca sanjala i za koju je

prolivena najdragocjenija krv tolikih pokoljenja

Okupite se, Crnogorci, pod barjak ujedinjenja

Samo u ujedinjenju, velikoj narodnoj zajednici, vi cete

biti srecni, jer ce u njoj biti ostvaren ideal cijelog naseg ple-

mena, za koji ste krv lili;

Samo u njoj vi cete biti srecni i slobodni gradani;

Samo u njoj vi cete imati najsira ustavna prava;Samo u njoj vase ce blagostanje biti ostvareno;

Samo cna moze da vas vrati sa teskih radova po svijetu

u sva bogatstva nasih ravnica, suma, jezera i mora.

Pod barjak opceg ujedinjenja Svi licni obziri trcba da

prestanu. Pristupite nasoj organi^zaciji ; obrazujte odbore, ku-

pite priloge za nasu bijednu bracu u Crnoj Qori i Austro'-Ugar-

skoj, stupajte u sto vecem broju zajedno s jugoslovenskim so-

kolovima u redove srpskih vitezovai

zajedno s njimai s hra-

brim saveznicimia oslobodimo nasa ognjista.

Pod barjak naseg ujedinjenja

Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje.



93.

53.

Argentinski Jugosloveni Sjedinjenim

Drzavama.*

B u e n s-A ires, 15. aprila 1917-

Gospodine poslanice

Prigodom ulaska velikoga naroda Sjedinjenih Drzava na

popriste rata za pravo i opstanak civilizacije/ jugoslovensko •

udTuzenje »Jadran«, koje u ovoj prestolnici predstavlja veliku.

pan-americku organizaciju »Jugoslovensku narodnu o6hrm\u«,

uzima sebi cast, da izrazi torn velikom poborniku slobode, kaki

je vas narod, a posredovanjem vase ekscelencije, osjecaje svoga.

udivljenja i duboke blagcdarncsti.

V-as je veliki predsjednik prvi objavio pred licem svijeta

plemeniti i pravedni princiip prava svakoga naroda na opstanak,

nezavisnost i samoodredenje.

Jugosloveni, to jest Srbi, Hrvati i Slovenci, koji se jos

uvijek nalaze pcd tiranijom Austro-Ugarske, a koji su po krvi,.

jeziku, tradicijama i narodnim teznjama, kao i po neprekidnosti

njihova teritorija jedan narcd — temelje ostvarenje svoga sto-

Ijetnoga narodnoga ideala bas na torn principu, objavljenom

s visine americkoga Kapitola po jednom od najdostojnijih na-

sljednika Washingtona i Lincolna-

Na&e je udivljenje neograniceno pred uzvisenom zrtvom

Sjedinjenih Drzava, koje se odlucise proliti krv svoju i anga-

zovati svoje mirno blagostanje, ne ocekujuci od toga druge na-

grade, osim uvjerenja, da su izvrsile akt casti i duznost pra--

vedncsti nasuprot jednom nesavjesnom licumjercu.

Bla)godarnost nase rase, jednom ujedinjene u jedan narod

u slobodnu i nezavisnu drzavu, bit ce vjecna spram naroda

Sjedinjenih Drzava, kojem ce ona, kao i plemenitim narodima

Sporazuma, dugovati svoj vaskrs i svoju 'buducnost.

Izvolite, gospodine poslanice, primiti nasu skromnu ali

iskrejiu hvalu i imajte dobrotu ubavijestiti vasu vladu i vas

veliki narod o osjecajima, koji prozimaju spiam njega Jugo-

slovene na citavom saru zemaljskom, a kojih je udruzenje »Ja-

dran« tek slaba ieka.

Buenos-Aires, 15. aprila 1917.

Za »Jadran ,

Srediste «Jugoslovenske narodne odbrane na juznom Atlantil<u:

J. Markovid, predsjedniic. I. Dujmovid, tajnik.

• Ovu je deklaraciju predao upravni odbor „Jadrana'' u Buenos-A iresuj

poslaniku Sjedinjenih Drzava americkih g. E. J.Simsonu.

* Predsjednik Wilson navijestio je Njemackoj dne 6. apr. rat.



-^4

54.

Deklaracija Jugoslovenskoga kluba *

Bee, 30. maja 1917.

Potpisani narodni zastupnici u »Jugoslovenskom klubu«

iidruzeni, izjavljuju, da n-a temelju narodrioga nacela i hrvat-

skoga drzavnoga prava zahtijevaju uiedinjenje svih zemalja

u monanhiji, u kojinia zive Slovene , Hrvati i Srbi, u jedno

samostalno, od svakcga gospodstva tudih naroda slobodno i na

demokratskoj podlozi osncvano drzavno tijelo, pod zezlom

Habsbursko-lorenske dinastije, te te se sa svom snagom zau-

zeti za ostvarenje ovoga zahtjeva svoga jednog te istog naroda.

S ovim pridrzajem potpisani ce ucestvovati u radu

Parlamenta.

U Been, 30. maja 1917.

Dr. Koro§ec. Dr. M Laginja.

Dr Karl V e r t o v s e k, V j e k o s 1 a v S p i n c i c, Dr O t o-

k a r R y b a f ,

Dr. Vladimir Ravnihar, Eugen Jare,Don Ivo Prodan, Janez Hladnik, Franz Pisek,Ivan R o s k a r, J o s i p G o s t i n c a r, M i h a e 1 B r e c i c,

J s i p vitez P o g a c n i k, Dr L o v r o P o g a c n i' k, Dr

MelkoCingrija, DrA. Gregorcic, DrJanezKrek,Dr. S e s a r d i c, Dr. F. J a n k o v i c. Dr. Sustersic, Fon,Dr A- D u 1 i b i c, Dr B e n k o vi c, J u r a j B i a n k i n i, Dr

I V c e V i c, Dr. A. T r e s i c-P a v i c i c, F- D e m s a r, Prof.

J. V. P e r i c, Dr. J o s i p S m o d 1 a k a, Ft. J a k 1 i c.^

55.

Deklaracija Starceviceve stranke prava.**


Starceviceva stranka prava drzi, da ]e povodom odlucne

faze, u koju je stupio ovaj svjetski rat^ a napose povodom inici-

jative, sto ju je dalo Njegovo Velicaestvo krali Karlo i njegov

* Ovu je izjavu procitao u carevinskom vijecu u Becu dne 30. maja 1917,

predsjednik kluba Dr. Anton Korosec. Od sada dalje postade ona temelj

cjelokupne politike Hrvata, Slovenaca i Srba unutar granica bivse Habsburske

monarhije. Njoj su se odazvale pojedine korporacije, crkovne i svjetovne.

opcine, gradovi, izborni kotari, pace i citave pokrajine. Od tih nebrojenih od-

ziva ja sam uvrstio u ovu knjigu tek one, koje sam drzao osobito vaznim ili

znafajnim.

^ Naknadno jos su potpisali ovu deklaraciju zastupnici: Povse, Dr.

Mandic, Dr. Grafenauer i Dr. Gregorin.

** Dana u hrvatskom saboru na usta zastupnika i predsjednika stranke,

Dr. Ante Pavelida.





96

sjedinjenje svega slovenskoga juga monarhije Habsburga mposebno drzavno tijelo, na ostiovu narodnoga nacela i histo-

rijskoga drzavnoga prava kTaljevine Hrvatske.

Starceviceva stranka prava odobrava staiioviste za-

stupnika naroda ceskoga i poljiackoga, sto su ga zauzeli u svo-

jim najnovijim izjavama, danim u carevinskom viiecu, izrazu-

juci tiim povodom bratskim narodimai ceskom i poljackomu

svoje udivljenje i svoje simpatije, a zaili tjesnogrudnost nje-

mackih naroidnih stranaka carevinskoga vijeca, koje su se

stavile na stanoviste protivno narodniiim i historickim pravima-

drugii'h naroda, uskracujuci drugima, sto traze za sebe, cime

one ne unaprediiju ni interese monarhije, ni interese dinastije.-

U savezu sa ovom izjavom, Starceviceva stranlca prava.

trazi uvedenje sveopceg, izravnog, jednakog, tajnog prava

glasa sa zastitom mamjina, uvjerena, da 6e jedirioi tim putem

doci do izrazaja prava narodna volja, koja zahtijeva preure-

denje monarhije na temelju ravnopravnosti svih naroda i

deimokratskih nacela.

Dr. A. Pavelid, Dr. îvko PetriCid, Kempf, Ivan Kovadevid,

Franjo pi. Kufrin, Dr. Petar Majer, Cezar Aka5id, Ivatt^

PerSid i Dragutin pi. Hrvoj.

(Burnoidugotrjno pljeskanje i »2ivio<^

n a 1 j e V i c 1)

56.

Krfska deklaracija od 20. (7.) jula 1917*DEKLARACIJA

(I z j a V a)

V Na konferenciji clanova proslog koalicijonog i sadanjeg:

Kabineta ^Kraljevine Srbije i predstavnika Jugoslovenskog

Odbora sa sedistem u Londonu, kojii su do sada paralelno,

radili, a u prisustvu i uz saradnju predsednika Narodne skup-

stine, izmenjane su mtisli o svima pitanjiimia, koja su skopcana

sa buducim zajednickim drzavnim zivotom Srba, Hrvata i

Slovenaca.

Srecni smo, sto i ovom prilikom mozemo konstatovati,

da je medu clanovima kcnferencije i ovoga puta vlad'ala

jeidôdusnost u svima pitanjima buduceg zajednickog drza\'-

nog zivotia.

Pre svega, predstiavnici Srba, Hrvata i Slovenaca ponova

i najodsudnije naglasavaju, da je ovaj nas troimeni narod jedan

* Uporedi o torn vaznom aktu komentar Dr. Ante Trumbica, na kraju.

ove knjige.



97

isii po krvi, po jeziku govornom i pisanom, po osecajima

svoga jedmstv-a, po kcntinuiteitu d celini tedtorije, na kojoj ne-

podvojeno zivi, i po zajednickim zivotnim interesima svcga na-

cionalnog opstjanka i svestranog- razvitka svoga moralnog i

ina'terijalnog zivcta.

Ideja o njegovom nacionalnom jedinstvu nikada se nije

gasila, ma da je sva moc. umna i fiizicka, nacionalnog mu ne-

prijatelja bila upravljena protivu njegovog jed'instva, njegove

slobode i nacion'alnog opstatika. Bio je podvojen u vise dr-

zava, a u samoj Austro-Ugarskoj izdeljen, ne na tri plemenska

imena, nego na jedanaest pokrajinskih upTava i trinaest zako-

nodavstva. Osecaj njegovog nacionalnog jedinstva i

duhza slobodom i nezavisnoscu, odrzavali su ga u neprekidnim

vekovnim borbama, na istoku sa Turcima, a na zapadu sa

Nemcima i sa Madzarima.

Brojno slabiji i cd istocnog i od zapadnog neprijatelja, on

nije mogao sam obezbediti svoje narodno i drzavno jedinstvo,

svoju slobodu i svoju nezavisnost, jer i na zapa-du njegovom

\iadao je protivu njega surovi princip sila nad pravom.

. Ali je nas narod docekao cas,' kad nije vise usamljen usvojoj borbi- Borba koju je nemacki militarizam nametnuo

Rusiji, Francuskoj i Engleskoj za odbranii njihove casti i slo-

bode, i slobode i nezavisnosti malih drzava, pretvorila se u

borbu za slobodu sveta, za pobedu prava nad silom. Svi na-

rodi, koji Ijube slobodu i nezavisnost, udruzili su se da se

zajednicki brane, da po cenu svih zrtava spasu civil'izaciju i

slobodu, da stvore nov medunarodni poredak, zasnovan na

pravdi i silobodi svakoga narod-a da se sam opredeljuje i

samosniva svoj drzavni i nezavisni zivot, te da se na taj nacin

zasnuje nov, rairan i trajan period razvitk-a i napretka cove-

canstva, obezbedi svet za vecita vremena od ovakve kiata-

strofe, sto je prouzrokova osvajacka zed nemackog imipe-

rijajizma.

Plemenitoi Francuskoj, koja je prcklamovala princip slo-

bode naroda, i slcbodoumnoj Engleskoj, pTidruzise se velika

Americka Republika i nova slobodn-a i demokratska Rusija, dau svojim manifestima objave pobedu slobode i demokratije, kao

glavni cilj rata, a nacelo slobodnog samoopreddjenja naroda,

kao osnovni princip uovoga medunarodnog poretka.

Nas troimeni narod, koji je najvise stradao od grube sile

i nepravde, koji je za svoje pravo slobodnog samoopredeljenja

podneo najvece zrtve, prihvatio je sa odusevljenjem taj uzvi-

seni princip kao glavni cilj ove strasne borbe, u koju je gur-

nulo ceo svet nepostovanje prava samoopredeljenja naroda.

1 autorizovani predstavnlci Srba, Hrvata i Slovenaca,

konstatujuci da je jedini i neodstupni zaihtev nasega naroda,

zahtev koji on postavlja na osnovu nacela slobodnog samo-

7



9S

opredeljenja narada, da bude potpuno osloboden svakog tu-

dinskog ropstva i ujedinjen u jednoj slobodnoj, nacionalnoj i

nezavisnoj drzavi, slozili su se, da ta njihova zajednicka dr-

zavia bude zasnovana na ovim modernim i demokratskiraprincipima:

1. Drzava Srba, Hrvata i Slovetiaca, poznatih i pod ime-

nom Juznih Slovena ili Jugoslovena, bit ce slobodna, nezavisna

Kraljevina s jedinstvenom teritorijom i jedinstvenim drzav-

Ijanstvom. Ona ce biti ustavna, demokratska i parlamentarna

monarhija na celu sa dinastijom KaradoTdevica, koja je dala

dokaza, da se s idejama 'i osecaaima ne dvoji od naroda i da

stavlja narodnu slobodu i volju vrh svega.2. Drzava ova zvat 6e se: K r al j e v ina Srb a, Hr-

vata i S 1 o V e n a c a, a vladalac : Kralj Srba, Hrvata1 Slovenaca.

3. Ona ce imati jedan drzavni grb, jednu drzavnu za-

stavu i jednu krunu- Ovi dTzavni emblemi bit ce sastavljeni iz

nasiii sadanjih posebnih emblema. Drzavna celina obeleza-

vat ce se drzavnim grbom i drzavnom zastavom.

Drzavna zastava, kao simbol jedinstva, isticat ce se na

svima najdlestvima Kraljevine.

4. Posebne zastave, srpska, hrvatska i slovena^cka, rav-

nopravne su i mogu se istioati i slobodna upotreblj-avati u

svima pdlikama- I grbovi posebni mogu se isto tako upo-

trebljavati slobodno u svima prilikama.

5. Sva tri nairodna imena: Srbi, Hrvati i Slovemci, pot-

puno su ravnopravna na celoj teritoriji Kraljevine, i svako ih

moze slobodno upotrebljavati u svima prilikama javnog zivota

i kod svih vlasti.

6. Obe azbuke, (5irilica i latinica, takoder su potpuno

ravnopravne i svako ih slobodno moze upotrebljavati na celoj

teritoriji Kraljevine. Sve drzavne i samoupravne vlasti duzne

su i u pravu upotrebljavati i jednu i drugu azbuku, saobraza-

vajuci se u tome zelji gradana.

7. Sve priznate veroispovesti vrsit ce se slobodno i javno.

Pravoslavna, Rimokatolicka i Muhamedanska veroispovest,

koje Su po broju sledbenika najjace u nasem narodu, bit 6e jed-

nake i ravnopravne prema drzavi.

Na osnovu ovih principa zakonodavac ce se starati, da se

Suva i odrzava konfesionalni mir, koji odgovara duhu i pro-

Slosti celokupnog naseg naroda.

8. Kalendar treba sto skorije izjednaciti.

9. Teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obu-

hvata svu onu teritoriju, na kojoj. zivi nas troimeni narod u

kompaktnoj i neprekidnoj masi, i ona se bez povrede zivotnih

interesa celine ne bi smela krnjiti.







101

\sana potpisom Vasim i potplsom predsjednika Jugcslovenskcg

kamiteta, g. Dm Ante Trumbica, ucinila je i na Crncgorski

•odbor za uarodno ujedinjenje utisak, da je odista vec kucnuo

oas, kad ce biti krunisani vjekovni napori nacije i kad ce

sloboda, koju je i Crna Qora krcz vijekove branila i manife-

stovala. triumfirati nad slomljenim neprijateljem.

Cnicgorski odbor za narodno ujedinjenje, uvjeren da

spas i napredak Crne Gore lezi iskljucivo u ujedinjenju sa

Srbijom i ostalim dijelovima nasega naroda, smatra za duznost,

da u ime naroda Crne Qore kaze svoju rijec povcdom Krfske

deklaracije. To smatra za duznost u toliko vise, sto su kralj

Nikola i njegova vlada ostali zasebno pred ovim znacajnim

aktom, a sto je Narodnoj Skupstini Crne Qore i vojsci, kojie su

zlocinacki neprijatelju predate, onemoguceno da sudjeluju u

•ovom sudbonosnom pitanju.

Usvajajucj u cijeiosti Krfsku deklaraciju, Crnogorski

odbor za narodno ujedinjienje na sjednici od 29. juLa (11. augu-

sta), pribavivsi misljenja i svojih cdsutnih clanova, donio je

jednoglasno ovu deklaraciju, koju Yarn imam oast u prilogu

uputiti.^

Molim Vas, gospodine predsjednice, da izvolite primiti

:iivjerenje moga osobitog pcstovanja-

Predsjednik

Crnogorskog odboraâ narodno ujedinjenje

Andrija Radovid.

59.

Trscanski Slovenci i Hrvali protiv tali-

janskih aspiracija*

T r s t, 28. augusta 1917.

Z ozirom na pogajanja, ki se glasom (Casnikarskih vesti

^rsijo med srbskim ministrskim predsednikom Pasicem in ita-

Ijansko vlado v svrho, da se doseze sporazum gled^ oboje-

stranskih aspiracij na avstrijsko Primorje in na Dalmacijo,

skleniii so Jugoslovani, zbrani dne 28. augusta 1917. 1. v Trstu

na izredn^.m obcnem zboru politicnega drustva »Edinost«, po

zaslisanju pcrocila drz. posl. za V. volilni okraj trzaski,

dr R y b a f a, tale

1 Gl. gore br. 57. str. 100.

^• Predlozio na velikoj skupstini Dr. Otokar Rybaf, Trst, 28. aug. 1917.

Skupstinu je sazvalo slov. politicno drustvo „Edinost*. Skupstinu otvorio je

predsjednik Dr. josip Wilfan. Glavni govornik bio ê Dr. Otok, Rybaf.



102

PROTEST;

Vsako razpolaganje z ozemljem Dalnraciie m avstrij.-

skega Primorja, obstojecega iz mejne grof ije Gorisko-Qradiscan-

ske, neposrednega mestai trzaskega in mejne grofije istrske^

brez sodelovanja in proti volji ogromne vecine prebivalstva teh

poki-ajin nasprotuje pravici do samoodlocevanja narodov, ozna-

ceni od ententnih vlasti ravno glede maliii narodov kot glavni

vojni cilj.

Priklopljenje teh pokrajin k italijanskemu kraljestvu bi

pomenjalo tudi krvavo krsenje narodnega nacela, kajti izvzemsi

furlansko ravnino ob desnem bregu Soce do Krmina in nekaj napol poitaljancenih mest na obali, so vse te pokrajine obljudene

izkljucno le po slovanskein prebivalstvu, ki tvori tudi v Trsta

samem zlasti po v njegovi okolici, edini, v resnici domaci avtok-

ton element, a v Dalmaciji predstavlja 98 odstotkov vsega pre-

bivalstva.

V gospodarskem oziru bi odtrganje teh pokrajin imelo za

posledico odrezanje cisto slovanskega zaledja od dohoda do

morja, ki bi spravilo celo Jugoslovanstvo pod gospodarskonadvladje kraljevine Italije in bi moralo v najkraj&em casu iz-

zvati najhiijsi odpor in nove vojne komplikacije.

V Trstu zbrani Jugoslovani, stojec neomajno na staliSCu

deklaracije »Jugoslovanskega kluba* v dunajski poslanski zbor-

nici od 30. maja 1917., protestuj,ejo zalo najslovesnejse proti

predrznitm italjanskim aspiracijam na prej omenjene jugoslo-

vanske dezele in proti vsakemu samovoljnemu odlccevanju o

usodi teh dezela, zlasti pa proti temu, da bi se tudi ena sanja

ped jugoslovanskega ozemlja zrtvovala italijanski pohlepnosti.

60.

Izjava voda Slovenaca.

Ljubljana, 15- septembra 19171

1. Podpisani zastopniki Slovencev izjavljaimo, da se soli-

darno pridruzuiemo drzavnopravni deklaraciji jugoslovanskega

klubai z dne 30. maja t- 1. Po nasem zivem prepricanju je bo-

docnost habsburske monarhije mogojca le na nacelu resnicne

svobode narodov, a bodocnost nasega naroda le na na5elu

zdruzenja Slovencev, Hrvatov in Srbov, ki prebivajo v nasi

monarhiji. Oboje, svobodo in edinstvo pa more naSemu narodu

zagotoviti in ohraniti le samostojna na na5elu samoodlocidbe

narodov zgrajena jugoslovanska drzava pod zezlom habsburske

•dinastije. Zato zahtevamo, da se cimpreje izvede to edinstvo

in se tern oziru zaupljivo zanasamo na ocetovsko naklonje-

nost noisitelja habsburske krone, ki je v kratki dobi svojega via-



lOS

<lanja tolikokrat posvedocil svojo pravicnost nasproti svojira

na)rodom.

2. Pravtako se skupno pridruzujemo mirovni zelji papeza

Benedikta XV. Ce drzave sprejmejo za podlago mirovnih do-

?:ovorov misli, zacrtane v njegovi noti, tedaj smo prepricani,

da se bo skoraj med narode vrnil mir in da bo ta mir res trajen

in blagonosen v sreco narodov in drzav. Vojska je pa tudi

jasno pokazala, da mora mesto sile slopiti pravica. Ideje o

razorozenju, o svobodi morja, o razsodiscih, o pravicnostt

nasproti teznjam narodov, so zmozne zapoceti novo dobo clo-

vestva, ko narodi ne bodo vec tekmovali v politiki sovraztva in

teiiniki oborozevanja, marvec v mirnem delu za pravi kul-

turni napredek. Obenem hvalezno pozdravliamo resno priza-

devanje nasega vladanja, ki vse meri na to, da bi se cimpreje

koncalo to strasno klanje in bi pozet zasijala narodom zlata

zarja miru in lepse bodocnosti.

V L j u b 1 j a n i, dne 15. septembra 1917.

Dr. Anton Bonaventura Jeglic ' ';

knezoskof Ijubljanski.

Prelat Andrej KaJan Dr. Josip Gruden

stolni kanonik. stolni kanonik.

Za Slovenskoljudsko stranko:

Dr. Ivan Sustersic

Za Narodn o-n apredno strankO':

Dr. Ivan Tavcar Dr. Karel TriUer

Za Slov. kat- del a v. d em okr a c i[o:

Mihael Moskerc

Franc Vidic Anton Znidarsi^

61.

Izjava klerikalne grupe bosansko-hercego-

vackih katolika.

Sarajevo, 17. novembra 1917.

I.

Zalitijevamo rjesenje drzavo-pravnoga pitanja na jugu

monarhije u hrvatskom smislu, na temelju hrvatskoga drzavr

noga prava te uz neoskvrnjeno ocuvanje hrvatske narodne i

drzavne individualnosti.

IL

Zahtijevamo sjedinjenje onih zemalja, na koje se hrvatsko

drzavno pravo proteze, naime: Hrvatske, Slavonije, Dalma-



104

cije, Bosne i Hercegovine te hrvatske Istre u jedno politicko

i financijalno autonomno s Habsburskomi monarhijom kao s cje-

linom nerazdruzivo spcjeno drzavno tijelo.

III.

Drzimo svojom duznoscu u prvom redu obraniti svoju

viastitu, sa svih strana tesko ugrozenu narodnu i drzavnu indi-

vidualnost. Rado cemo ipak pomoci bracr Slovencima u nji-

hovoj borbi za samoodrzianje i u njihovom nastojanju i radu

cko toga, da se s nama sjedine.

IV.

. Vidimo u jakoj Habsbiirskoj monarhiji najbolji stit proti

svojim historijskim neprijateljima, koji lakomo pruzaju ruke za

hrvatskim teritorijem. Ostat cemo kod svoje tradicionalne

vjernosti vladaru i drzavi, ali zahtijevamo, da se drzavopravno

pitanje na jugu monarhije rijesi u STnislu tocaka I. i II., i da

drzava napusti kobnu politiku od zadnjih pedeset godina protiv

Hrvata, politiku koja je stetna i hrvatslôm narodu i drzavi

samoj, jer mora voditi do kriza i katastrofa, kao godine 1908.,

1912. i 1914,

Sarajevo, 16. studenoga 1917.

t Josip,^

nadbiskup Vrhbosanski

u ime svoje i u ime pedeset i jednoga odlicnoga gradana iz

Sarajeva i prcvincije, koji sada iz shvatljivih razlcga svojih

potpisa objelodaniti ne mogu.

62.

Deklaracija Hrvata Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, 26. ncvembra 1917.

U »Hrvat.skom dnevniku« izasla je 20- studenoga izjava

uperena protiv poznate svibanjske deklaracije juznosloven-

skoga kluba, sto na temelju hrvaitskoga drzavnoga prava i

samoodredenja naroda trazi ujedinjenje svih zemalja nase mo-

narhije, u kojima cbitavaju Slcvenci, lirvati i Srbi, u nezavisnu

od tudinskoga gospodstva slobodnu drzavu pod zezlom Habs-

burske dinastije.

Da odbijemo od sebe svaku sumnju, izjavljujemo, da sto-

jimo nepokolebljivo na stanovistu juznoslovenske deklaracije,

koja je jasni izrazaj narodne vclje i naglasujemo ponovno, kao

Dr. Josip Stadler.



-svijesni Hrvati, nase pristajanje uz svibanjsku deklaraciju, a

osudujemo svako cijepanje narodne snage.

U Sarajevu dne 26. studenoga 1917.

Bekavac Mato, zupnik, Benkovid Ambrozije, bivsi urednik

„Hrv. Dnev. , Cankar Karlo, nadbiskupski tajnik, Crvenkovid

Ljubomir, posjednik i trgovac iz Varesa, Dr. Cabrajid Luka,

gradski Ijecnik, Celik Dragutin, upravitelj zupe, DujtnuSid Ante,

kapelan, fra Gali(^ Ljubomir, predsjednik franjevacke bogoslovije,

Gavrid Ilija, bivsi urednik wHrv. Dn. , Jelavid Vjekoslav, Dr.

Jelinovid Ivan, odvjetnik, Nedid Marko, kateheta, PuSid Danijel,

kateheta, RadoSevid Franjo, veletrzac, Suba§i<^, veleposjednik i

trgovac iz Bugojna, Dr. Sunarid Joso, potpredsjednik bos. sabora

i drugih 43 gradana, koji ne zele sada izaci s potpisima u javnosti-

63.

Deklaracija oporbenih hrvatskih i srpskih

zastupnika.

Zagreb, 3. decembra 1917.

Prigodcm mirovne ponude danasnje revoluciotiarne ruske

vlade, kako je ona izdana u Carskom Selu dne 28. novembra,

a kojom se ona obraca na sve vlade, sve slojeve, sve stranke

ratujucih s upitom, jesu li pripravni stupiti u pregovore o pri-

mirju i opcem mini, izjavljiiju potpisani zastupnici lirvatskoga

sabora, da su pripravni pozdraviti svaki korak, koji moze

fakticki dovesti do trajncga mira medu svim narodima.

Tom prilikom smiatramo svoJom duznoscu, da izjavimo

zahtjev citavoga nasega naroda, koji — upiruci se na pravo

sanioodredenja naroda — energicno zahtijeva, da miir, koji ce

uciniti kraj strabctama ovoga rata, treba da bude demiokra-

tican mir, mir koji ce garantovati svim narodima, a tako i

jedinstvenomu narodu Hrvata, Srba i Slovenaca, potpunu slo-

bodii drzavncga, kulturnoga i gospodarskoga zivota i napretka.

U Zagrebu 3. decembra 1917.

Cezar Akadid, Dr. Srdan Budisavljevid, Marko DoSen, Dr.

Dragutin pi. Hrvoj, Vojislav Kempf, Ivan KovaCevid.

Franjo pi. Kufrin, Dr. Petar Majer, Dr. Ante PetriCid, Va-

lerijan Pribidevid.





107

65.

Izjava bosanskih Franjevaca.

Sarajevo, 21. decembra 1917.

Mi smo Franjevci starodrevne redo-drzave Bqsne Sre-

)rne narad, koji je nasoi duhovnoj brizi ios u XIV. stoljeCu

)vjeren, kroz stoljeca ne samo nebeskim otajstvima pitali, u

vjerske ga i svjetske istine upucivali, nego i na njegov koliko

drustveni toliko politicki razvoj eminentno uplivali. No vas nas

politicki rad tamo od propasti nase dcmace vladacke dinastije,,

kao i nasega kraljevstva, moze se svesti na ove tocke: da se

oslobodimo tudinske vlasti i da dodemo pod zezlo onih vladara,

pod kojima su se nalazila nasa i po km i po govoru braca

s onu stranu Save. To svjedoce nase spomenice na becke

cesare, nase pjesme i povijest ratovanja cara Leopolda I. i

Josipa II. s Osmanlijama, kao i nase izjave prigodom Kongresa

evropskih velesila u Berlinu god- 1878. 2aliboze na§e se zelje

i nase nastojanje ni Berlinskim Kongresom, ni utjelovljenjem

Bosnei Hercegovine Austro-Ugarskoj monarhiji 1908. ne

ostvarise i narod pretrpi koliko u svome gospodarstvenome,.

toliko opet u drustvenome i prosvjetnome pcgledu neizmjernu

stetu. Odatle se na koncu izleze i savremeni svjetski rat, koji

dnevno ne samo da kosi nebrojene zivote u cvijetu njihove

mladosti, nego se prijeti opstanku svih svjetskih gospodarstvenih

i prosvietnih tecevina. I tako kao da je to prestrasilo i najvece

duhove te se od dulje vremena zivo radi na tome, kako da se.

pronade baza trajnome svjetskome miru. U jeku ovihkomibi-

nacija raspalio se je ponovno stari i prirodni zar na citavome

gotovo Slovenskome Jugu, da se ujedine Hrvati, Slovenci i

Srbi. Mi smo sve do danas sutjeli: mislili smo, da je svjetski

rat svakoga dovoljno poucio o ovoj prijekoj nuzdi. Ali od neko>

doba pocela.se je na stalnim stranama ponovno javljati sve

veca oporba, koja je, da ponovno sprijeci ovaj prirodni zahtjev,

pccela nasu sutnju u Bosni zlorabiti, naglasujuci, kako autoh-

toni zivalj u Bosni nije za gore naglaSeno nuzno ujedinjenje.

Stoga nize potpisani smatraju se i pred Bogom i pred drzavom

i pred narodom duzni ocitovati, kako bi ujedinjenje Juznih Slo-

vena: Hrvata, Slovenaca i Srba, bilo najcvrsca baza, koliko

za trajan mir i procvat Habsburske monarhije, toliko opet za

razvoj gore naglasenih plemena u gospodarstvenome, dru-

stvenome i prosvjetnom pcgledu. Radi toga se odvazno izra-

zujemo sclidarnim s jedne strane s »Jugoslovenskim kluboim «

u Becu, a s druge s njegovom deklaracijom od 30. svibnja

tekude godine 1917.

Pisano i potpisano u Sarajevu 21. prosinca 1917. Slijedi

6 potpisa.

Potpisano u Visokoni, 21. prosinca 1917, (Slijedi 15 potpisa)-



108

66.

Izjavahercegovackih Franjevaca.

Hercegovina, krajem 1917. i pocetkom 1918.

Hercegovacki Franjevci, kao stcljetni cuvari hrvatskoga

imena u Hercegovini, izjavljuju slijedece sa svojim tesko isku-

sanim narodom:

1. S velikom zahvalnoscu pozdravljamo mirovnu pri-

pravnost nasega kralja Karla, kao prvi — ako Bog da — tracak

blizoga mira.

2. 2eli'mo da se predstojeci mir sklopi na temelju pra-

vednosti i slo'bode prema vjecnim zasadamia krscaiistva, razvi-

jenim od sv. Oca Pape Benedikta XV., po kojima svaki, pa

i najmanji narcd, ima pravo na slobodni razvitak narodni, go-

spodarstveni i prosvjetni, i da se tako jedan put zauvijek

ukloni glavni uzrok medunarodnih zapletaja i ratova.

3. Trazimo da se u Habsburskoj monarhiji provede pot-

puna ravno'pravnost naroda, da kako smo svi za vrijeme rata

jednake zrtve snosili za kralja i donnovinu, da tako iza njega

uzivamo jednake blagodati mira.

4. Dosljedno tomu sa svim srcem usvajamo deklaraciju

Jugoslovenskoga kluba u Becu od 30. svibnja t. g., kojom se

za sve Hrvate, Srbe i Slovence u monarhiji na temelju narod-

no'ga nacela i hrvatskoga drzavnoga prava ziahtijeva ujedinjenje

i drzavna samcstalncst pod uzvisenim zezlom Habsburga.

Mo star, 25. prosinca 1917. Slijedi 9 potpisa.

S i r k i B r i j e g, 25. prosinca 1917. Slijedi 16 potpisa.

Humac, dne 2. sijqcnja 1918. Slijedi 7 potpisa.

Konjic, dne 28. prosinca 1917. Slijede tri potpisa.

Q r a d n i c i, dne 31- prosinca 1917. Slijede tri potpisa.

Qlavaticevo, 30. prosinca 1917. Slijedi jedan potpis

»po nalcgu i uz posvemasnje cdobravanje pripadnika sviju

triju vjeroispovijesti u m jestu<>;.

Krasno, 1. sijecnja 1918. Slijedi 12 potpisa.

Mostarski Gradac, 1. sijecnja 1918. Slijedi 14potpisa.

Slijede podpisi inih zupnika FraTijevaca s potpisima

uglednijih Ijudi iz pojedinih zupa.

67.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.

Solun, 1. januara 1918. (19. decembra 1917.)

Pozdravljam Moje oficire, podoficire i vojnike katolicke

i protestantske vere, koji danas proslavljaju Novu Godinu i



10^

zelim, da se u njoj krunisu uspehom zajednicki napori, ostvari

ideal narcda naseg iijedinjenjem u jednu slobodnu i demokrat-

ski organizovanu drzavu, koja bi svima veroispovestima za-

jamcila potpunu ravnopravnost i cmogucila svestran razvitak.

J a sami uveren da ce se Mioji oficiri, podoficiri i vojnici pravo-

slavne vere, sa iskrenoscu koja ih je vazda odlikovala, pridru-

ziti po^dravu, koji danas saljem borcima braci katolicke i pro-

testantske veroispovesti i da ce oni sa Mnom zajedno zazeliti

srecnu Novu Godinii i srecan rad na oslcbodenju. Zelim da

taj pozdrav dospe i do kuca porcdica brace nase i da im ob-

javi, da smo ovde, na ulasku u zajednicku otadzbinu, svi ujedi-

njeni i

prozniani uverenjem, da ce Nova Qodina, blagodareciiiasim naporima i iskrenoj pomcci Saveznika, uciniti kraj pat-

njaimia sviju onih, koji na domu sa nestrpljenjem ocekuju do-

lazak nas. '

Srecna Nova Oodina

Aleksandar.

68.


Solun, 7. januara 1918. (25. decembra 1917.)

Junaci

I ove godine docekujemo svetle praznike Hristovog Ro-denja i Novu Godinu u ratu, van svoje mile domovine; i ove

godine primorani smo, da eve svecane dane provedemo samo

u mislima sa nasimia milima i dragima u otadzbini. Sticaj pri-

lika nije nam dopustio, da u godini, koja se navrsava, izvoju-

jemo pobedu nad neprijateljem i da se vratimo na svoja ognji-

sta. Aii valja imati na umu, da se pcbeda u ovom dzinovskom

ratu moze, uz pripomoc Boziju, izvojevati samo hrabroscu i

nepckolebliivom istrajnoscu i strpljenjem. A Srbin, cije jelegendarno junastvo, istrajnost i strpljenje poznato sircm ce-

loga sveta, naoruzan ovim vrlinama i verom u Bcga, u svoju

moc i neiscrpnu snagu svojih mocnih Saveznika, umet ce sa-

cekati trenutak konacne pobede

Oodina, koju ispracamio, dovela je u nasu sredinu lep broj

nase mile brace van kraljevine: Srba, Hrvata, Slovenaca i

Ceha. Oni su dosli da se, rame uz rame, sa svojom dragom

bracom iz granica kraljevine Srbije, bore puskom u ruci i

svojom krvlju za oslobodenje i ujedinjenje nase zajednicke

mile otadzbine: Srba, Hrvata i Slovenaca, toga naseg na-

rodnog ideala. Svi zajedno imajte cvrstu nadu da cemo, Bo-



lie

zijom pomodu, u nastupajucoj godini postici nas uzviseni cilj

i obezbediti sebi sve blagodati mira i buduceg razvitka.

U to ime Ja vas, junaci, pozdravljam sa:

»H r i s t s s e r o d i« i »S r e t n a v a m Nova<^^^''^^«-

Aleksandar.

69.

Iz Wilsonove poruke kongresu.*

Washington, 8. januara 1918.

Nasa je zelja i nas cilj, da pregovori o miru, kad zapocnu,

Toudu potpuno javni i da u bnduce ne sadrzavaiu nikakovih

tajnih utanacenja, niti ih dopustaju- Vremena osvajanja i pro-

sirivanja prosla su; isto tako i vremena tajnih utanacenja,

5tvorena u interesu pojedinih vlada, a podobna da u nepred-

vidljivo doba razore mir svijeta.

Upravo ova srecna cinjenica, koja je danas svakom co-

vjeku javnoga zivota Jasna, u koliko se njegove misli ne na-laze u vec mrtvo i minulo doba., omogucuje svakom narcdu,

cije su namjere u skladu s pravednoscu i mirom svijeta, da

-sada ili u svako drugo doba, prizna one ciljeve za kojima ide.

Mi smo u ovaj rat usli s razloga, sto su se desile takove

povrede prava, koje su dirnule nas u zivac i koje bi bile po-

dobne, da ucine nemogucim dalji opstanak nasega naroda, ne

budu li odstranjene, a svijet siguran, jedamiput zauvijek, da se

one vise ne ce ponoviti. Stoga ono sto mi u ovom ratu zahti-jevamo, nije nista zasebno nase. Mi ho(5emo, da svijet po-

stane takav, da se u njemu moze zivjeti, a navlas da' bude

obezbijeden svakom mircljubivom narodu, koji, poput nasega,

ieli da zive svojim zivotom, da odlucuje o svojim sopstvenim

uredbama (institutions) i da mu je zajamcena pravednost i

pravicnost drugih naroda na svijetu protiv sile i sebicnih na-

padaja.

Svi sunarodi

svijetautom obziru doista saveznici,

ami,

zai nas dio, veoma jasno vidimo, da, ako se drugome ne cini

pravo, ne 6e se ni nama ciniti. Stoga je program svjetskoga

mira i nas program; a tai iedino mogudi program, sto ga vi-

dimo, jeste ovaj:

I. Uvjeti mira neka budu javni i stvoreni na javnim ras-

pravama; ne smije da bude nikakih tajnih medunarodnih uta-

nacenja, pace diplomacija treba vazda da radi iskreno S pred

ditavom javnoscu-

II. Brodarenje po morima, a izvan granica teritorijalnih

voda, treba da bude potpuno slobodno, osim ako bi mora bila

* Prevod iz engleskoga.



I111

iTâtvcrena, potpuno ili samo djelomiicno, na osnovu jedne nie-

dunarodne akcije, a u svrJiu iztiudenja medunarodnih utana-

cenja.

III. Treba odstraniti, Sto vise moguce, sve gospodarskezapreke i uvesti jednakost u iivjetima trgovanja kod svih iia-

roda, koji hoce mir i koii ce se udruziti, da se to provede.

IV. Treba podati podjednaka jamistva za to, da narodna

naoruzanja biidu svedena na najmanju nijeru, a koja odgovara

domacoj sigurnosti-

V. Tice se kolonijalnih pitanja.

VI. Tice se ispraznjenja Rusije i njenih pclitickih pitanja.

VII. Tice se ispraznjenja Belgije i njene uspostave.

VIII. Tice se oslobodenja i obnovljenja francuskoga te-

rrtorija, te vracanja Alzasije i Lorene Franciiskoj.

IX. Treba ispraviti granice Italije prema jasno odredlji-

vim linijama po narodnosti.^

X. Pucima Austro-Ugarske, kojih mjesto zeiimo da vi-

vimo obezbijedeno i zajamceno miedu narcdima, treba pruziti

najslobodniju priiiku za autonomni razvitak.^XI. Rumunjska, Srbija i Grna Qora treba da budu

ispraznjene, a okupirana teritorija restaurirana; Srbiji treba

priznati Slobodan i siguran pristup k moru, a medusobni odnosi

raznih balkanskih naroda treba da budu uredeni prijateljskim

pregovorima, u skladu s historijski utvrdjivim linijama pripad-

nosti i narodnosti; za politicku i ekonomsku nezavisnost, kao

• za teritorijalnu obezbijedenost raznih balkanskih drzava,

treba pruziti medunarodnih garancija.

XII. Tice se Turske i slobodnoga prolaza kroz Dar-

danele-

XIV. Treba osnovati . opceni savez naroda (a general

association of nations) uz narocite uvjete, koji idu za tim, da

pruze podjednako i velikim i malim narodima medusobne ga-

rancije njihove politicke samcstalnosti i teritorijalne cjelokup-

nosti.

S obzirom rua ove hitne retikfikaclje postojecih nepravdai borbe za pravo, osjecamo se u najintimnijem skladu sa

svim vladama i narodima, koji su se zdruzili protiv ioperija-

lista. Nase interese nije mozno raizdruziti, niti nase ciljeve

rasprsiti. Mi stojimo zajedno sve do kraja.

Za takove aranzmane i utanacenja voljni smo, da se bo-

rimo i da borbu produzimo sve dotle, dok ne budu postignuti,

» A readjustment of the frontiers of Italy should be effected along

clearly recognizable lines of nationality.

- The peoples of Austria-Hungary, whose place among the nations we^wish to see saffeguarded and assure 1, should be accorded the freest opportu-

:nity of autonomous development.



112

all i samo zato, jer bocemo da prevlada pravo i jer zelimo d;

dode do pravednoga i trajnoga mira, kaki se kdino dade po-

sti>ci odstranjenjem poglavitih uzroka rata, a kako ih odstra-

njuje ovaj program.

70.

Jugoslovenski odbor protiv izjave g. Lloyd-

George-a.*

London, 11. januara 1918.

I ako treba izraziti priznanje govoru g. Lloyd Georgeau koliko pokazuje iskrenu zelju za pravicnim i trajnim miroini,

osnovanim na teritorijalnom preuredenju i suglasju s pristaja-

njem naroda, ipak moraimto izjaviti, da Jugoslovenski narod

(Srbi, Hrvati i Slovenci) ne moze da bude zadovoljan s onim

dijelom toga govora, koji se njega tice.

Uzroci nezadovoljstva poitlacenih narodnosti Austro-Ugarske, koji su — kako to opravdano istice britski premier— vec dugo ugrozavali opci mir, ne dadu se odstraniti nadomu jedno posve problematicno demokratizovanje Austro-Ugar-

ske, na bazi selfgcvermenta tih narodnosti.

E da se ti uzroci odstrane, ima jedan jedini put, a taj je:

potpuno oslobodenje potlacenih narodnosti na osnovu prava —eto priznatta tribusiimla njemackih kolonija — da sami opredijele

svoju buducnost.

Jugoslovenski je narod neopozivo sankcionirao za sebe

taj princip u Krfskoj deklaraciji od 20. jula 1917., potpisanoj

od vlade kraljevine Srbije i od Jugoslovenskoga odbora, kao

autorizovanoga predstavnika 8 milijuna Jugoslovena Austro-

Ugarske i iz kolonija obiju Amerika i britskih dominijona.

Ova dekliaracija, kojoj je program odobren od cjelokup-

noga naseg naroda, postavio je kao nerazdvojnu cjelinu pro-

blem potpunoga odcjepljenja nasega naroda od Austro-Ugar-ske i njegovoga ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom u jednu

drzavu, na osnovu demokratskih sloboda i jednakosti prava.

Citav nas narod bori se za tu ideju- Za ovu ideju podnio

je nas narod Srbije i Crne Gore uzasnu katastrofu, za nju su

krv lijevale u Dobrudzi za saveznicku stvar herojske jugoslo-

venske divizije, sastavljene od nasih dobrovoljaca iz Austro-

• Lloyd George izrekao je u engleskom parlamentu dne 9. Jan. 1918.

govor, u kojemu istace kao formulu za rjesenje austro-ugarskoga pitanja, auto-nomiziranje sada u njoj potlacenih naroda. Od svih eniigracija

iz bivse monarhije, jedini se Jugoslovenski odbor digao protiv ove haze rje-

senja. Izjava odstampana je u londonskom listu «Times« dne 11. jan, 1918.



113

Ugarske, kao sto z.a nju jednakom pozrtvovno§<5u ginu nasi do-

brovoljci jugoslovenske divizije na solunskom frontu.

Nadesetke hiljad'a nasih Ijudi i zena, austro-ugarskih po-

danika, poginulo je za ovu ideju na austrijskim vjesalima i po

austriiskim tamnicama, vecina bez ikakva suda. Ovakove

zrtve moze da podnese samo narod, koji se bori za svoju

potpunu nezavisnost i ujedinjenje. Uvjereni, da ce silom samih

prilika i zbog prijeke po-trebe trajncga mira, ova ideja trium-

firati, nas je narod ne ce nikad napustiti.

Za Jugoslovenski odbor u Londonu


71.

Rezolucija slovenske „Narodne stranke *

M a r i b o r, 13. januara 1918.

I.

Zaupani shod »NarO'dne Stranke« zahteva ujedinjenjevseh delov jedinstvenega naroda Slovencev, Hrvatov in Sr-

bov (SHS) V samostojni neodvisni, vsake tuje nadvlade prosti

drzavi, v kateri i bo mogel narod po pravu samoodlocbe po

demokratskih nacelih sam dolociti nacin in obliko vladanja.

Pozdravljamo in odobravamo 'boj Jugoslovanskega kluba za

ujedinjenje jugoslovanskega naroda ter mu izrekamo popolno

zaupanje.

II. Sliod ûpnikov izraza z najkrepkejsimpovdarkomzahtevo po miru. Mir pa je za nas narod mogoc le, ce pride

pri sklepanju db veljave po nacelu samoodlocbe volja narodov.

brez svake potvore. Nas narod v zaledju in v strelskih jarkih

pricakuje od sveto v one vojne ujedinjenje in svobodo.

III. Shod zaupnikov povdaTJa, da treba nemudoma ozi-

vêti napredno politicno organizacijo, ne morda da se zopet

pri^ne strankarska borba, temvec da se veliki narodni ideji

pritegnejo in V/Ujej uveljavijo vse raspoiozljive sil^. Pri tern

uvidjeva, da v sprico neodoljive ujedinjajo5e moci nase jugo-

slovanske ideje ni vec dopustno, da se nase politicne organi-

zacije cepijo po kronovinah. Zato se izreka z vso odloc-

nostio za to, da se zdruzijo vse napredne pokrajinske organi-

zacije v veliko enotno »Jugoslovansko demokratsko stranko«.

V njen naj bi sodelovali oni elementi vseh slojev ki vsprejemajo

program jedinstvenega naroda Slovencev, Hrvatov, Srbov kot

enotnega jugoslovanskega naroda v samostalno narodno dr-

zavo, vsi oni, ki hocejo uveljaviti nacelo doslednega demokra-

• Skupstinu pouzdanika slovenske „Narodne stranke otvorio je u »Na-rodnom domu g. Dr. Vjekoslav Kukovec. Pribivao joj je: zastupnik

na hrvatskomu saborn g. Dr. Srdan Budisavljevidiz Zagreba.

8



114

tizma V vsem ustavju javne uprave, ki se priznavajo k napred-

nemu svetovnemu naziranju — odklanjajoc enostranko raz-

redno stalisce na vseh poljih delati za socijalizacijo gospodar-

stva. Tako naj se dvignejo siroke mase nasega naroda v

gmotnem, nravnem in zdravstvenem oziru. — V formalnem

oziru pozivlje shod zaupnikov izvrsevalni odbor, da takoj stopi

V dogovor z izvrsevalnim odborom »Narodno napredne stranke

na Kranjskem« in z odbori drugih strank, da se pripravi pro-

gram in statut nove jedinstvene stranke in se v najkrajsem:

casu ustanovi shod »Jugoslovanske demokratskestrank e«.

IV. Pozdravlja se ustanovitev centralnega poljudnegatednika »D o m o v i n a«.

Y. Uvazojoc, da nas jugoslovanski narod v tern usodnim

trenotkim neobhodno potrebuje enotno priznano predstavitelj-

stvo, pozivlja shod izvrsevalne odbore naprednih strank, da

se takoj zacno z »V. L.. S.«' in z vsemi strankami, ki stole na

staliscu jedinstvenosti Slovencev, Hrvatov in Srbov, in ki v

ideji samoodloicbe vidijo pot v enotno narodno drzavo, poga-

janja, da se osnuje »J u g o s 1 o v a n s k i n a r o d n i o d b o r«kot reprezentanca narodna na zunaj, voditelj borbe za narodno

drzavo i za vse one vazne zadeve, ki jih vse udelezene stranke

priznajo za skupne.

VI. Shod po'zdravlja mogocni pokret jugoslovanske ideje

V hrvatskem in v srbskem delu wasega jedinstvenoga naroda-

VII. Z radostjo pozdravljamo bratsko sodelovanje nase

in ceske delegacije, zagotavljajoc,. da se hoice narod jugoslo-

vanski ramo ob rami z narodom ceskim boriti na zivljenje in

smrt za boljso castno bodocnost.

VIII. Poslednja rezolucija izreka strankinemu naceiniku

dr. Vekoslavu Kukovcu neomejeno zaupanje in za-

hvalo za poizrtvovalno delo v najtezih casih.

12.

Rezolucija jugoslovenske akad, omladineu Zagrebu.

Zag'feb, 24. januara 1918.

Izjava Jugoslovenske akademske omladine hrvatskoga

sveu5ili§ta u Zagrebu.

I.

1. Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sve-

ucilista u Zagrebu naglasuje zahtjev citavog jedinstvenog

sloyensko-hrvatsko-srpskog naroda, rascjepkana u vise drzava,

1 To je klerikalna Ijudska (pucka) stranka.



I115

da iriir, koji bi imao dokrajciti ovaj strasni rat, izazvan zeljom

za osvajanjem i podjarmljivanjem, bude demokratski mir, koji

ce i nasem jedinstvenom narodu donijeti drzavno ujedinjenje

i

slobodii. Mir, koJi nam ne bi donio ostvarenje nasih oprav-danih narodnih ideaia, bio bi mir u korist privilegiranili naroda^

1 nosio bi u sebi klicu neminovnih novih ratova. Stoga jedin-

stveni narod Slovenaoa, Hrvata i Srba smatra pitanje svoga

drzavnoga ujedinjenja i slobode vaznim pitanjem opcega mira

medu narodima te trazi, da mu medunarodnim garancijama

bude osigurano ozivotvorenje bezuvjetnoga prava narodnoga

samoodredenja-

2. Jugoslovenska akademska omladina lirvatskoga sve-ucilista 11 Zagrebu trazi, da narodna drzava Slovenaca, Hrvata

i Srba bude u svojoj unutrasnjosti organizirana na sirckoj de-

inokratskoj bazi, tako, da svakomu od historickih plemena je-

dinstvenoga naroda budu osigurane sve historijske plemenske

osebine. Ocuvanje kontinuiteta historickih podrucja, pitanje

je unutrasnje uredbe te ne moze da smeta narodnom ujedi-

njenju. Najsira upravna slcboda svih dijelova jedinstvene na-

rodne drzave, kao i najsira gradanska sloboda svih pojedinaca,

neka bude temeljem drzave Slovenaca. Hrvata i Srba.

2. Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sve-

uciiista u Zagrebu ne smatra se pozvanom, da ona u ovo- ve-

liko doba poduzmie inicijativu, ali se osjeca duznom, da u ime

svoje i svojih kolega, koje su grozote rata vec cetvrtu godinu

ctrgle od kuce i rada, pozove sav narod na okup, da preko

svojih predstavnika progovori pred sirokim slovenskim svije-

tom, pred Evropom i pred cijelim kulturnim ccvjecanstvom,

te da naglasi nase neopozive zahtjeve za drzavnim ujedinje-

njem i slobodom. Stoga jugoslovenska akademska omiladina

hrvatskoga sveucilista u Zagrebu smatra prijeko nuznim, da

se svi predstavnici Jugoslovena Austro-Ugarske monarhije,

koji stoje na principu narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata

i Srba te prava narodnoga samoodredenja, sto prije sastanu

u Zagrebu, te dadu iedinstvenu direktivu narodnoj politici Slo-

venaca, Hrvata i Srba austro-ugarske moniarhije.

II.

Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sveuci-

lista u Zagrebu izrazuje svoje'simpatije svimia, koji su u tom

pravcu stogod stvarno ucinili, u prvom redu vodstvu »J u g o-

slovenskoga kluba« u Becu i »Starcevicevestranke prava« u Zagrebu, nadalje »C e s k o m s v a z u«,

za dosadasnje solidarno nastupanje u Parlamentu sa zeliom, da

se bratskom slogom dode i do konacnoga cilja.

Jugoslovenska akademska omladina svihcetiriju fakulteta hrvatskoga sveucilista u

Zagrebu. Slijedi oko 300 potpisa.



116

73.

Izjava istarskih zastupnika.

I s t r a, 25. januara 1918.

Istarski je sabor raspusten. Raspustena su takoder go-

tovo sva opcinska zastupstva u Istri. Nema u Istri zakonitoga

tijela, u kojem bi doslo do izrazaja politicko uvjerenje hrvatsko-

slovenskoff naroda u ovoj pokrajini. Radi toga potpisani bivsi

zastupnici vecine naroda u Istri, kojimia je narod opetovano

kod izbora iskazao svoje povjerenje:

I. Izjavljuju da odcbravaju bezuslovno narodni i prirodnizahtjev, izrazen od jugoslovenskih zastupnika na carevinskom

viiecu u Becu u svojoj deklaraciji od 30. svibnja 1917.

II. Uvjereni su, da bi se ispunjenjem zahtjeva, sadrzanog

u toi deklaraciji, i udovoljenjem zakonitih i prirodnih zahtjeva

svih ostaliii naroda u monarliiji, uskorio svecpci svjetski mir,

III. Osuduju najostrije svako nastojanje, doslo budi s koje

strane, da se osujeti ujedinjenje Jugoslovena. istaknuto u gore

navedenoj deklaraciji, koje je jedino kadro, da ocuva Jugoslo-vene od politicke i gospodarske prcpasti.

, IV- Pozivlju sve jugoslovenske zastupnike, da odmali

slozno i odlucnc zapocnu raditi oko czivotvorenja zahtjeva sa-

drzanog • u deklaraciji Jugoslovenskog kluba u Becu od 30.

maja 1917.

Istra, 25. sijecnja 1918.

Anton Andrij5i6, §ime Cerv^r, Luka Kirac, Dr. Matko La-

ginja, Dr. Ivan PoSCid, Ivan Sancin, Matej Skrbec, Dr. Ivan

Zuccon, Dr. Dure Cervar, Josip Gra§i(^, Dr. Sime Kurelid^

Dr. Ive Milid, Josip Ribarid, Vjekoslav Spindid i Josip

Valentii^.

74.

Izjava srpske narodne radikalne stranke.

Sremski Karlovci, 27. (14.) januara 1918.

Srpska narodna radikalna stranka, i ako je prilikom po-

sljednjih saborskih izbora dobila nekoliko hiljada birackih gla-

sova, nema danas nazalost ni u jednom saboru svoga poslanika,

koji bi u glavnim pitanjima ofbelezio stanoviste svoje stranke.

Kako u ovovreme nije moguce odrzati stranacki zbor,

da zauzme polozaj prema deklaraciji, koiu je dao Jugoslovenski

klub u beckom saboru 30. maja 1917. godine, to na mnoga

pitanja, a po predhodnom izvjestaju iz naroda, izjavljujemo ovc



in

Srpska narodna radikalna stranka ne smatra spomenutu

deklaraciju kao alfa i omiega celoga ovoga pitanja, a to s tim

manje, sto mnoge pojedmosti nisu dovoljno precizirane-

Naglasujem, da srpska radikalna stranka u programu

5vom jos 'od pocetka zastupa iskreni demokratizam i samo-

Ofpredeleni.e naroda, to jest, da u svakoj zaije-dnici bude ocu-

vano narodno ime, kulturni i ekonomski razvitak i sve ono, sto

je jednom narodu potrebno i sveto.

Srpski narod, koji je emdnentno demokratski narod, za-

stupa, mogu kazati, u celini svojoj ovo stanoviste. To stano-

viste zastupa i onaj deo srpske narodne radikalne stranke, koji

ispoveda, da su Hrvati, Slovenci i Srbi jedan narod s tri imena,

a to stanoviste zastupa i onaj deo srpske narodne radikalne

stranke, koii ispoveda, da su Hrvati, Slovenci i Srbi najbliza

slovenska braca, koji imadu vrlo mnogo zajednickoga i koje

goni potreba njihova zivota da budu u zajednici.

No, razume se, i ova formalna razlika ne moze da bude

prepreka glavnome smeru, pa zato mogu otvoreno reci, da

srpska narodna radikalna stranka u stvaranju jugoslovenske

zajednice ne ce biti poslednja, nego ce se boriti rame uz rame

-â svima onima, koji budu iskreno radili na njenom ostvarenju.

U to ime napred, jer pregaocu Bog daje mahove.

Sremski Karlovci na Sv. Savu 1918, godine.

Dr. Dorde Krasojevid,

predsjednik srpske narodne radikalne stranke.

75.

Jugoslovenski klub i Brest-Litovsk.*

Bee, 31. januara 1918.

Qospodine predsjednice,

Dne 9. fnovembra primio Je Zbor Sovjeta nacela za

predlog mii-ia^ u kome se proglasuje aneksijom i nasilnim pri-

svajanjem, ako ma koja drzava silom zadrzava koji narod, ako

se priznanje prava narodnog glasanja uskracuje narodu protiv

njegove volje izrazene bilo stampom, bilo u narodnim skupsti-

nama, bilo otporom ili ustankom protiv ugnjetavaca, ili ako

mu se uskracuje pravo, da sam udesi politick nacin vlade, a

bila je svecano objavljena odluka ruske vlade, da ce potpisati

mir, koji bi ucinio kraj ovcme ratu pod spomenutim za sve

iiarodnosti pravednim uvjetima.

• Ovaj je memoar poslao Jugoslov. klub predsjedniStvima njemaCke,

austro-ugarske, ruske i ukrajinske delegacije, koje su tada u Brest-Litovskompregovarale o miru.



118

Ta vlada dalje predlaze, da u t>regovoTima za mir uce-

stvuju predstavnici svih narodnosti i naroda, koji su uvuceni

u rat ill od njega stradavalu.

fPosto je na telegrafsku okruznicu Sovjeta narodnih

povjerenika 28. novembra 1917. austro-ugarska vlada bila iz-

javila, da pristaje ina nacela ruskog programa za mir tez

aneksija i ratnihl naknada, uz obezbijedenje prava na narodno

samcopredjeljenje, svecano su izjavile 3. decemibra 1917. jugo-

slovenske delegacije u Becu i u Zagrebu, zajedno s predstav-

nicima ceskog i ukrajinskog naroda, u prisustvu austro-ugarske

zafednicke vlade, da ce da istraju u potpunom i ciistom fevode-

nju prava na samoopredjeljenje svojih naroda i da zato trazedovoljne garancije, te su torn prilikom i cesce kasnije sasvirn

odlucno pcdigli zahtjev, da predstavnici austro-ugairskih ria-

roda budu pripusteni na pregovore o miru.

I ako ovi zahtjevi predstavljaju zelju pretezne vecine

naroda, austro-ugarska je vlada odresito odbila ne samo sudje-

lovanje predstavnika naroda pri pregovorima u Litavskom

Brestu, vec je svom odlucnoscu iziavila, da nije vcljna da

prizna narodima, koji zive unutar drzavne granice, pravo saino-opredjeljenja, jer toboze ustavi koji postoje, pruzaju narodima

d'ovoljnu sigurno'St, da se dalje i slobodno u mcnarhiji- razvijaju.

Prema ovoj cinienici i obzirom na to, da ce se pri prego-

vorima miru odluciti o sudbini i o opstanku naseg naroda,

smatnamo svojomi svetom duznosti, da otvcreno izrazimu

svoje stajaliste u cvom pitanju.

Od sestoga vijeka obitava narod Slovenaca, Hrvata i

Srba (zajednickim imenom Jugoslovena) u predjelima sjevernoi istocno Jadranu. Izmjenicno podjarmljen od Turaka i Ger-

mana, a djelomicno i od Romana, prdziviio je nas narod u rop-

stvu teske muke kroz vijekove. Kad'god su i u koliko su dijelovi

ovog naroda sebi izvojevali drzavnu slobodu, procvjetala je kod

njih kultura i civilizacija, dok su podjarmljeni dijelovi bill pri-

morani da budu sluge i raja pod Turcima otvcreno, a pod

Gennaninia pod drugim naslovima i u drugim oblicima. Una-

toe torn strasnom tlacenju, odrzavala se u citavom narodu

ziva iskra slobodtte mlisli i vjecita teznja za narodnim ujedi-

njenjem. '

Buknuce svjetskcga rata donijelo je nasem u razne

drzavne kalupe raskidanom narodu nove teske muke-

Pod strasnim pritiskom vojnicke organizacije unisten je

cvijet mladositi u izigravanju jetdiiih protiv drugib.

Ujedno je pccelo u monarhiji tesko proganjanje Jugoslo-

vema. Na dêsetke hiljada porodica bile su unistene; Ijudizene, djeca sudom i bez suda pobijeni, njibovo imianje opljac-

kano i unisteno. Jos veci broj Jugoslovena bio je uz teska

zlostavljania ba5en u tamnice. Opet na hiljade moradose na



119

sliu ostavljati svoj zavicaj, Na hiljade dTzavijana uzeti su za

taoce zbog siguraosti austro-ugarske vojske i dijelom posmi-

cani. U torn krvavom gradanskom ratu, vodenom protiv naroda

bez ikakve obrane, rezim je izvukao jeftinu pobjedu. Pot-

punim pravom mozemo tvrditi, da je jugoslovenski narod

najteze nastradao izmedu svih naroda.

Kad je buknula ruska revolucija te se cinilo da puca

zora slobode za proletare medu narodima, osokolio se nas narod

i poce otvorenu borbu za svoju nezavisnost. Dne 30. maja

procitao je predsjednik Jugoslovenskog kluba u beckoj za-

stupnickoj kuci izjavu, u kojoj se trazi ujedinjenje svih krajeva

monarhije, u kojima su nastanjeni Slovenci, Hrvati i Srbi u

jedno, samostalno, od svakdg gospodstva tudega naroda

slobodno, na demckratskoj podlozi izgradeno drzavno tijelo

pod zezlom doma Habsburg-Lotringen. U nebrojenim javnim

izjavama slozila se zatim volja naroda bez obzira na razlike

stranaka i klasa u zahtjevu za slobodnom nezavisnom drzavom.

Unatoc ocajnim otporima privilegovanih naroda, Nijemaca i

Madzara, unatoc necuvenom pritisku cenzure i neprestanim

prijetnjama tamnicom i gladom, ipak je cista volja naroda

prodrla jasno na javu.

Na ovom mjestu moramo svecano protiv toga prosvje-

dovati, da toboze ustavi monarhije, sto postoje, pruzaju naro-

dima ma kakvu mogucnost slobodnoga razvitka. Naprotiv:

on zajamcuju obim privilegovanim narodima sva sredstva dr-

zavne moci za tlacenje i giuljenje proletarskih naroda. Austrijski

drzavni savjet sastoji se i'z dvijie navnopravne kuce. Clanove

jedne od njih imenuje vlada. Ni jedan zakon ne moze biti

predlozen na sankciju, ako ne pristane gospodska kuca. Za-

stupnicka kuca bira se doduse prividno na osnovu opcega

prava glasa, all su izborni kotari talio obrazovani, da 43.000 Nije-

maca, 55.000 Jugoslovena, 60.000 Ceha, 105.000 Ukrajinaca i

na primjer 120.000 koruskih Slovenaca dobijaju jedan mandat

Tako se vjestacki stvara od vecine mianjina. I provedenje

ravnopravnosti naroda i svaka pomisao na promjenu ustava

mora da se izjaJovi uslijed otpora ustavom priviligiiranoga

naroda.

Drugi dio nasega naroda u ovoj monarliiji podvrgnut je

ugarsko-hrvatskom ustavu. Taj je ustav i stanje, koje se je

odavle izrodilo, upravo ruglo civilizacije. 60% naroda Ugarske

izncse nemadzarskii narodi, a imaju samo T'% mandata, dok

Hrvati preko lirvatskoga sabora imadu nekakvu prividnu

autonomiju-

Treci dio nasega naroda u Bosni i Hercegovini izlozen je

golom apsolutizmu. Jugosloveni u Austriji jos su pored toga

tako vjestacki pocijepani u sedam pokrajina, da vecim dijelom

jmiaju male manjine u sabcritma.



120

Tako na primjer slovenacka trecina Koruske imia samo

dva zastu'pnika u koruskom saboru. Jugosloveni u Qorici i

Istri, gdje su u vecini od dvije trecine, odnosno od tri cetvr-

tine, imadti samo manjinu saborskih mandata. A oak i ii

Kranjskoj, gdje 987^ pripada slovenackoj narodnosti, udesen

je taj od grofa Czernina tako slavljeni ustav na tako vjest nacin,

da u kranjski sabor, koji i prema Parlamentu ima ogranicenu

korapetenciju, pedeset i tri nijemacka velika posjednika biraiju

5etvrtinu zastupnika, a uz to imadu veto u najvaznijim pita-

njima, a narocito u pogledu promjene zem'aljskoga red'a. Sto se

tvrdi, da ustavii Austro-Ugiairske jamce narodima Slobodan raz-

vitak, to je zbllja izTugivanje prava samcopredfeljenja, a to

mogu da tvrde samo ona lica, koja racunaju na oskudno oba-

vjestenje na protivnoj strani i na namjerno zavaravanje'.

(Protivno tome mi ovim najsvecanije ponavljamo prilikom

pregovora o miru nas zahtjev, neka se austro-ugarskim naro-

dima zajamci potpuno pravo samoopredjeljenja.

Nas je narod u kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalm'aciji,

kojoj pripadaju virtualno' jos drugi vazni jugoslovenski krajevi,

u ostalom vec vrsio pravo samoopredjeljenja, kad je prilikomprvoga izbora kralja iz kuce Habsburg (1527).) j kod odredenja

nasljedstva u zenskoi lozi (Pragmaticka sankcija 1712.) po-

stavio svoje uvjete zia ocuvanje svoje samostalnosti, koje je

drugi kontrahent izricno primio.

Unatoc tome sto je na§ narod u toku vijekova bio pot-

puno potlacen od zajednickoga pritiska njemacko-madzarskoga

rezima, i sto su mu oteta ispravama utvrdena prava, ipak se

nikad nije odrekao svoje samostalnosti, te i s historijsko-

pravnoga stajalista ima potpuno pravo, da zahtijeva pravo

samoopredjeljenja.

Nas je program, ako ga saberemo, ovaj:

1. Odmah opci demokratski mir, potpuno razoruzanje,

medunarodno obezbjedenje i zastita slobodtnog razvitka svih

naroda, velikih i malih.

2. Priznanje i potpuno osiguranje slobodno provedeno>ga i

po'tpunoga prava na samoopredjeljenje naroda, oscbito u pi-

tanju, da li hoce slobodnu drzavu, i u kojoj ee formi da je

obrazuje.

3. Mi ne trazimo za nasu drzavu nista, sto pripada dru-

gom narodu i premia tomie nama ne pripada; mi trazimo za

nasu drzavu samo ono zemljiste, koie je u kompaktnim mâ-

sama kontinuirano naseljeno od Srba, Hrvata i Slovenaca.

4. More, narocito Jadransko, neka bude slobodno. U

koliko bi promet preko luka na sjeveru Jadranskoga mora, akoje se nalaze u nasem kompaktnom narodno-gospodarskom

ozemilju, bio osobito koristan za privredni razvitak udaljenijih





122

76.

Rezolucije slovenske „Narodne napredne

stranke*

L j u b 1 j an a, 2. februara 1918.

I.

Zaupniki Narodno napredne stranke kranijske, zbrani na

shoidu V Ljubljani dne 2. svecana 1918., izjavljajo: da je za usta-

novitev trainega miru med narodi bistven pogoj vsestransko

priznanje pravice samoodlocbei narodov: sklicujoc se na pra-

vico samoodlo5be narodov, vidijo spas slovenskega narcda v

zdruzitvi Hrvatov, Srbov in Slovencev v eno drzavno ozemlie,

notranja uprava te narodne drzavne skupnosti se mora urediti

in izvesti po demokraticniii nacelili v najsirsem zmislu, pri

ceimur je sporazumno vpostevati posebnosti vseh treh delov

troimenskega naroda; pozdravljajo z navdusenjem in prizna-

njem dosedanje korake Jugoslovanskega kluba v dosego teh

ciljev in pozivljaio vse narcdne zastopnike to in onstran Litve^.

da zastavijo vse svoje sile za vresnicenje skupnega prqgrama;

zdruzitev Hrvatov, Srbov in Slovencev v lastnem drzavnem

ozemlju-

II.

Sliod zaupnikov Narodno napredne stranke pozivlja vse

rojake naprednega misljenja, kot predstavitelje ideje narodinega

ujedinjenja ze od nekdaj, da se zdruzijo v eno;tno napredno

demokraticno politicno organizacijo, ki naj

uveljavi v borbi za velikp jugo&lovansko idejo mnogostevilne

in izd'atne napredne sile.

Ustanovi s& nai velika enotna Jugoslovanska de-

m o k r a t ic n a s t r a n k a, v kateri naj sodelujejo oni pripad-

niki vseh slojev, ki sprejemajo program Slovencev, Hrvatov

in Srbov kot enotnega jugoslcvanskega naroda, organiziranega

V samostalno narodno drzavo, vsi oni, ki hocejo uveljaviti na-

celo doslednega demckratizmla v vsem ustroju javne uprave,ki se priznavajo k naprednemu svetovnem naziranju in ki ho-

cejo, odklanjajoc enostransko razredno stalisce, na vseh poljih

delati za socijalizacijo gospodarstva.

Shod zaupnikov naroca dbsedanjemu izvrsevalnemu od-

boru Narodne napredne stranke, naj stopi v dogovor z izvr-

sevalnimi odbori drugih naprednih strank, da se pripravi pro-

gram nove sitranke.

• Rezolucije predlozio je urednik „Slov. Naroda , g. Dr. A. Kramer.Na skupstini bjese prisutan i zastupnik na hrvatskom saboru g. Dr. SrdattBudisavljevic iz Zagreba.



123

III.

Narodna napredna stranka (N. N. S.) uvideva nujno po-

trebo skupnega narodnega zastopstva in skupne reprezentance

vseh jugoslovanskih strank, stojecih na temelju majniske de-

klaracije. V to svrho na| se osnuje cim hitrije in pred vsem

Jugoslovanski centralni narodni odbor za pokraiine, zastopane

V dunajskem drzavnem zboru; v tern odboru naj imajo ena-

komerno zastoipstvo vse deklaracijske stranke in organizacije

za pristop in sodelovanje pa je povabiti tudi Jugoslovansko so-

cijalno demokracijo. Jugoslovanski centralni narodni odbor si

bo svoj delokrog sam soglasno dolocil, ter je v njem naceloma

izkljuceno vsako majorizovanje. Poglavitna njegova nalcgapa bo tudi, da bo stupil brez odloga v stik z deklaracijskim

strankami v Banovini in Ercegbosni v svrho zdruzitve.

Izvrsevalnemu odboru N. N- S. se naroica, da o tern sklepu

obvesti vse deklaracijske jugoslovanske politicne organizacije

in Jugoslovanski klub na Dunaju z zeljo, naj le-ta posreduje

nujni razgovor med strankami. Na velikonocnem velikem

zboru zaupnikov N. N. S. bo pctem izvrsevalni odbor imel

pcrocati o uspehlu te akcije.

IV.

Osnuje naj se zaklad za pcdporo zrtvam politicnih perse-

kucij na nasem slovenskem jugu in naj se v tern oziru vse

potfebno cimprej ukrene.

Y.

Zbor zaupnikov narcdno-napredne stranke posilja brat-

skemu ceskemu narodu prisrcne pozdrave ter obnavlia prisegozvestcbe v boju na zivljenje in smrt za velike cilje svobode

in neodvisnosti.

VI.

Shod zaupnikov N. N. S- jemlje porocilo drzavnega po-

slanca dr. Vladimir j a Ravniharja odobruje na znanje,

mu izreka svoje priznanje in popolno zaupanje ter ga pozivlja,

naj vztraja tudi zanaprej neomajno v vrstah odlocnih bojev-

nikov za jugoslovansko stvar.

77.

Iz Wilsonova govora u Kongresu.*

Washington, 11. febr. 191S.

Principi za mogucisporazum s Njemac-k m i A u s t r o-U g a r s k o m

* Prevod s engleskoga.



124

I. Svaki odio konacnoga rjesenja treba da je u svakom

slucaju osnovan na punoj pravednosti i na takovim utanace-

njima, koja su podobna da donesu trajan mir;

II. S narodima i sa zemljama vlade vise one smiju tjerati

izmedu sebe trgovinu, kao da bi bill roba ili ulosci u igri, pa

i u najvecoj, kako su to sada, ucinile zloglasnim neke Sile;

III. Svako teritorijalno utanacenje u ovome ratu, treba

<ia bude rijeseno u interesu i na korist onih naroda, kojih se tice,

a ne kao dio kakove pogodbe ili sporazuma izmedu oprjecnili

zahtjeva rivalizirajucih drzava;

IV. Treba potpuno udovoljiti svim topno odreidenim ua-

rodnim zahtjevimla i

kod toga izbjegavati stvaranju novih ili

podrzavanju starih elemenata nesloge i protivstina, koji bi bili

podobni, da poruse mdr Evrope, dosljedno mir svijeta.

78.

Jugoslovenski odbor i Brest-Litovsk *

London, sredinom februara 1918.

Poricemo austro-ugarskoj delegaciji pravo, da zastupa

jugoslovenske zemlje, u kojima zive Srbi, Hrvati, Slovenci, na

pregovorima o miru. Grof Czernin i njegovi mandanti nijesu

nego nasilnici, koji tlase jugoslovenski narod. U austro-ugar-

skoj delegaciji nema predstavnika Jugoslavena i Ceha, ma da

su to njihovi poslanici u beckom PaTlameiitu izrijekom zahti-

jevali. Ta delegacija ne piredstavlja potlacene narode Austro-

Ugarske, nego samo despotske vlade Beca i Peste. Ustavaustro-ugarski, na koji se po>zivlje grof Czernin, nije nego

fikcija i prevara. Evo nekoliko ilustrativnih ppteza.

U zastupnickoj kuci u Becu drze Nijemci polovicu svih

mandata, dok je broj Nijemaca u Austriji manji od trecine cjelo-

kupnoga pucanstva. U gospodskoj kuci sjede samo nadvojvode

i clanovi imenovani od cara, u zastupnickoj kuci u Pesti svi su

skoro mandati u rukamia Madzara, koji su samo trecina pucan-

stva UgaTske, a u magnatskoj kuci sjedi aristokracija i clanovi,

koje imenuje kralj. Trecinu hrvatskoga sabora u Zagrebu sa-

cinjavaju tudinski plemici latifundiste kao virilisti, po pravu

bez izbora. Poslanici na bosanskom saboru u Sarajevu, koji

je bio raspusten odmah u pocetku rata, biraju se po konfesi-

jama, kao na kakovom crkvenom koncilu. Bosna nema svojih

predstavnika ni u beckom ni u pestanskom Parlamentu, pa niti

n delegacijama. O njoj se odlucuje bez nje.

Jugoslovenski teritorij od 160.000 klm^ vjestajcki je razdi-

jeljen na jedanaest administracija, posve odvojenih. Narod od

* Iz originalnoga koncepta.



12S

sedam milijuna nema dovoljno skola ni zeljeznica- Iz Dalmacije

brze se i jeftinije stize u Bee i u Pestu, nego u Sarajevo, koji

joj je u zaledu. U Bosni muslimanski begovi, u Hrvatskoj, Sla-

voniji, Kranjskoi i Istri drze madzarski i njemtacki velikasi i

latifundisti najbolje zemlje i sume, dok proletarijat mora da sell

u Ameriku. Emigracija iznosi 20% cjelokupnoga naseg pu-

canstva, sto je jedinstvena pojava na evropskom kontinentu.

Nad nasim narodom, ovako sapetim, vlada teror i ko-

rupcija vladajucega sistema. To je onaj austrc-ugarski ustav,

na koji grof Czernin upucuje nas narod, da vrsi pravo samo-

odredenja.

U Dalmaciji, H'ercegovini i Istri umire se danomice od

gladi. Samo Zagreb zaklonio je iz bratske Ijubavi 6000 sitne

djece iz siromasnijih krajeva. Medutim se proizvodi iz pludnJIi

krajeva Hrvatske, Slavonije, Bosne, Backe i Banata rekviri-

raju i izvoze u tudinu.

Iz govora, sto su ih jugoslovenski poslanici izrekli u bec-

kom Parlamentu, svak se moze uvjeriti, kako je na hiljade nasih

Ijudi i zena smaknuto na vjesalima i po tamnicama.

Jugoslovenski narod Austro-Ugarske postavljen je izvan

zakona. Njegov je glas prigusen, pa stoga Jugoslovenski odbor,.

koji ga zastupa, protestujuci rivindicira za nj pravo na zivot.

Hoêmo da se vec jednom oslobodimo od ovakovih atrociteia

i da se ujedinimo s nasom bracom u Srbiji i u Crnoj Gori u

demokratskim slobodama i u jednakopravnosti.

Sjetite se toga vi, koji ste do juce stenjali pod carizmom,,

u casu kad pregovarate o demokratskcm miru sa delegacijama

rie slobodnih naroda, nego vlada, koje su najsavrseniji pred-stavnici autokracije, tiranije i militarizma,

Za Jugoslovenski odbor u Londonu

Dr. Ante Tnimbi6,

predsjednik.

79.

Rezolucija hrvatskih, srpskih i slovenskih

politicara.

Zagreb, 3. marta 1918.

Dana 2. i 3. ozujka 1918. sastali su se u Zagrebu iz Hr-vatske i Slavonije: Cezar Akacic, Dr. Fran Barac, Dr.

Srdan B u d i s a v 1 j e v i c, Dr. Bogdan B r a d a s k a, Dr. La-zar Car, Dragutm pi. H r v o j, Vojislav K e m f, Ivica K o v a-,

ce V i c. Dr. Petar M a j e r, Jovo M i o d r a g o v i 6, Dr. AntePavelic, Ivan Persic, Dr. 2ivko Pe triple. Valerijan



126

P r i b i c e V i c. Dr. Svetozar R i t i g, Ferdo R o z i c, Luka

Starcevic, Stjepan Stepinac, Dr. janko Simrak, Dr. Ni-

kola W i n t e r h a 1 1 e r, te izaslanici socialno-de-mokratske

stranke Rudolf A n t o 1 i 6, Stjepan B a 1 1 i

Vitomir K o r a c;iz Slovenije: Dr. Izidor C a n k a r, Dr. Ante K o r o s e c i Dr.

Albert Kramer; iz Dosne i Hercegovine: Danilo D i m o-

V i c, Duro D z a m o n j -a, Kosta M a j k i c, Dr. Joza S u n a r i c

i Vojislav Sola; iz Dalmacije: Dr. B. G. Andelinovid,Dr. Melko C i n g: r i j a, Dr. Mate D r i n k o v i c, Ivo de G r i-

s o g n o, Dr. Ivo K r s t e 1 j, Dr. Jozo S m o d 1 a k a i Che-

riibin $ e g v i c; iz Istre: Dr. Duro C e r v a r, Ivan M a n d i c,

Dr. Mate L a g i n j a i Vjekoslav S p i n c i c; iz Medumurja:

Dr. Ivan N. Novak.Sakupljeni, nakon rasprave o opcem politickom i narod-

nom polo'zaju, slozni su u tome, da je nuzna koncentracija svili

stranaka i grupa, koje, stojeci na stanovistu n-arodnoga je-

dinstva te oslanjajuci se o nacelo narodnoga samoodredenja,

traze svoju narod^nu nezavisnost i na demokratskim temeljima

uredenu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba.

80.

Rezolucija narodne skupstine u Zadru.*

Z adar, 3. marta 1918.

Gradanstvo Zadra i okolice, sakupljeno dana 3. ozujka

1918.:

1. zahtijeva potpuno i bezuvjetno provedenie nacelasa-moodredenja naroda kao jedini uslov zivota i slobodnog raz-

vitka jedinstvenog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba;

2. odobrava akciju narodnog predstavnistva, zapocetu

beckom deklaracijom dne 30. svibnja 1917., koja ide za po-

stignucem drzavne samostalnosti Juznih Slovena;

3. izrazava »Jugoslavenskom klubu« u Becu zahvalnost,

sto je iznio na javnost necuvena nedjela pocinjena na nasemnarodu od pocetka ovoga rata te zahtijeva duznu odmazdu;

4. ocekuje, da ce narodni zastupnici ustrajati nepokole-îvo u torn pravcu, solidarni sa zastupnicima bratskoga de-skoga naroda, sigumi o jednodusnom pristajanju i potpori svoganaroda.

• S ovom je rezolucijom u v€zi ovaj proglas:

Potpisani narodni zastupnici na carevinskom vijecu i dalmatinskom sa-

boru porivlju gradanstvo Zadra i okolice mu na javnu skup§tinu, u kojoj cese izvijestiti o politickom polozaju nasega naroda.

Skupstina ce biti u nedjelju 3. ozujka1918. u sest

i

po sati uvece uprostorijama „Hrvatske Citaonice .

U Zadru dne 26. veljaCe 1918.

Baljak, Bianklni, Iv£evid, Machiedo, Matulina, Medini, Peric, Prodan,SImld.



127

81.

Proglas Dr. Ante Trumbica,*

Na proljece 1918.

Jugosloveni

Draga braco Srbi, Hrvati iSlovenci

Jugoslovenski odbor i sve velike americke organizacije,

koje se kupe oko njega, saiju V-am pozdrav, i u velike odobra-

vaju jednodusnost nasega naroda u svim nasim krajevima u

borbi za svoje oslobodenje.

Imao sam prilike razgovarati s ministrima: Orl-andom,

Balfourom, Lloyd-George-om, Clemenceau-om i drugim uva-

zenim licncstima. Samo se po sebi razumije, da ne mogu sa-

opîti podrobnosti, jedino Vam porucujem, da nasa stvar stoji

potpuno dobro. Ako bi se ista desilo, sto ne bi mogli u prvi

mah pravilno shvatiti, imajte potpunu sigurnost, da je nasa

stvar vazno pitanje svih nasih saveznika. Mi smo s Ita-

1 i j om s a d a u n a j b o 1 j i

m o d n o s i

m a.

Misao, da se Austrija moze reorganizovati i odvojiti od

Njemacke, potpuno je napustena od svih saveznika. Svi su

oni jednodusni i uvjerenja, da Austrija poslije rata ne mozepostojati. To isto uvjerenje imaju i u Berlinu, i zato je car Wil-

lielm prinudio Karla na potpunu /Icapitulaciju i oborio ga mpolo2ai svoga »Bundesfiirsta«. Tim faktom dolazimo u jos gori

polozaj nego li je bio prije rata. Postupak kralja Karla liSava

i posljednjega slabida svake obaveze spram drzave i dinastije.

a namice duznost krainje i bezobzirne borbe protiv takovog

rjesenja nasega pitanja.

Pozivam sve na krajnju borbu, ne bojeci se zrtava, jer

bez zrtvi ne stice se sloboda.

Moramo biti apsolutno jednodusni i nastupiti kao muzevi.Svaki TX)jedmi treba da poradi, kako god zna i moze, sve, dapostignemo nasu slobodu i ujedinjenje. Cini moraju biti takovi,

da vas uzmognu postovati prijatelji i saveznici, a neprijatelji

da vide, da iraadu posia s narodom energicnim i svjesnimonoga, sto hoce, i da ne preza pred zrtvama.

Zahvaljujem za veliku potporu, koju nam dale Vase pa-trioticko drzanje i borite se neustrasivo, zivo, sa svim sred--stvima protiv »Mi;ttcl-Europe«, da uskrsne slobodna Jugoslavija.

Dr. Ante Trumbie.

predsjednik Jugoslovenskoga odbora.

I 4 o*,

^^*^' ^^ Pôg'as baCen iz talijanskih aeroplana po raznim krajevimaistre, Slovenije i Hrvatske (i nad Zagrebom). Po (nedatovanom) originalu.



128

82.

Rezolucija narodne skupstine u Zametu. ^

Z a m e t, 7. aorila 1918.

I. Skupstinari izjavljuju, da odobravaju dosadasnji rad

zastupnika na carevinskom vijecu, zdruzenih u Jugoslovenskom

klubu, navlastito njihovu deklaraciju od 30. svibnja 1917.

II. Pozivlju svoje spomenute zastupnike, da nepokoleb-

Ijivo ustraju u borbi za ujedinjenje Jugoslovena i za njihovu

drzavnu samostalnost, na temelju samoodredenja naroda, a pri

tome neka budu uvjereni, da ce ih narod do zadnje kapi krvi

p'oduprijeti.

III. Prosvjedujemo proti svakom pokusaju, nadoslom bilo

s koje strane, da se rascijepa jugoslovenski narod na njegova

pojedina plemena, time da im se narine s jedne strane toboznja

Velika Hrvatska, te se pozivlju svi narodni zastupnici, da naj-

cdresitije ustraju u ostvarivanju nezavisne i samostalne drzave,

,u kojoj ce biti potpuno ujedinjeni svi Slovenci, Hrvati i Srbi.

IV. Odlucno zahtijevamo od jugoslovenskih zastupnika^

bez razlike stranaka i svjetskog naziranja, da se u rjesenju na-

rodnili pitanja istovjetuju s borbom ceskoga i drugih sloven-

skih naroda u monarliiji te da neustrasivo nastupaju rame o

rame s njihovim predstavnistvom.

V. Ogorcenjem osuduju posve neosnovane napadaje grofa

Czernina na pojedince u drzavi nalazece se vode bratskoga

nam ceskcg i drugilil slovenskih naroda u monarliiji, s kojima

se Jugosloveni izjavljuju solidarni u borbi za postignuce nji--

hovih narodnih ideala.

83.

Izjava dalmatinskih zastupnika **

Zadar, 14. aprila 1918.

Hrvatski i srpski zastupnici Dalmacije na saboru i na ca-

revinskom vijecu, na sastanku u Zadru dne 13. i 14. travnja

1918., izjavljuju:

1. Jednodusni smo i solidarni sa djelovanjem .lugosloven-

skoga kluba u Becu u pogledu ujedinjenja Slovenaca, Hrvata

* Veliku narodnu skupstinu u Zametu (u Istri) sazvao je narodni za-

stupnik V. Spincic, a prisustvovao joj je velik broj naroda iz Istre; uz

Spincica bijase glavni govornik jos i narodni zastupnik dr. Poscid.** Zastupnici Dr. Dusan Baljak, Juraj Biankini i don Iva

Pro dan pozvali su 29. marta na sastanak u Zadar sve hrvatske i srpske na-

rodne zastupnike, a uz njih i predsjednika Jugoslavenskoga kluba dr. Korosca.



129

i Srba u jedno samostalno drzavno tijelo, te cemo ga' u radu

za ostvarenje toga cilja svim silama podupirati.

2. U ime grubo povrijedenih temeljnih drzavnihi zemalj-

skih zakona, koji zajamcuju saziv sabora redovito iedanput na

godinu, najogorcenije prosvjediijemo, stO: dalmatinski sabor nije

preko sest godina bio sazvan te zahtijevamo, da budu raspi-

sani novi izbori, toliko za sabor, koliko za opcinska zastup-

stva, koja su morala biti odavno obnovljena, a u mnogima se

jos uvijek protuzakonito podrzava komesarijat.

3. Prosvjediijemo protiv dosadasnjem po nas narod za-

tornom sistemu te proti iiasiljimai

progonima, koiima padosezrtvom tisuce cestitih gradana Dalmacije i bratskih susjednih

zemalja, te zahtijevamo, da se svim nepravedno progonjenima

i mucenima — a to su malo da n,e svi, po priznanju samih poli-

tickih oblasti i sudova — dade potpuna zadovolistina i da se

strogo kazne svi krivci, makar kakove pocasti u metezu te-

rora iznudili — vec cijelom svijetu ix)zn'atih na nasem narodu

pocinjenih grozota.

4. Dalmacija je financijalno potpuno iscrpljena. Nestalo

je iz blagajna svih ulozaka i pristednja. Vinogradi unisteni fi-

lokserom propadose stubokom, a za cetiri godine ratovanja

nije bilo radnih ruku, koje bi ih amerikanskom lozom obnovile,

ribarstvo potpuno upropasteno, a mreze poderane bez moguc-

nosti obnove; skrti rod maslina rekviriran i vecinom otet do-

macem potrosku, susom unisteni usjevi, stoke nestalo, straho-

vita glad, ne pred vratima, vec u kuci, jer je vlada odavna

uskratila narodu one zivezne namirnice, koje mu je obecala i

koje mu je duzna. Stoga mi izjavljujemo, da ne imaiuci sabora,ni nacina da narodu pomognema, otklanjajuci od sebe svaku

odgovornost za sve uzasne posljedice, koje ce sliiediti i koje

vec zrtvama napunjaju nasa grobista, i zahtijevamo od vlade,

da bezodvlacno dovede u Dalmaciiu izostale zivezne namir-

nice, jer je to jedini nacin i skrajno vrijeme, da se narod spase

od neminovne katastrofe. Zahtijevamo, da se uvede slobodno

trgovanje ziveznim namirnicama i Slobodan izvoz i uvoz iz

jedne pole monarhije u drugu i da se tako oduzme nekim jav-

nim organima mogU(5nost sebicnih zloporaba ziveznim namir-

nicama, koje prouzrocise ovo uzasno stanje.

5. Najogorcenije osudujemo i sve one besavjesne speku-

lante, koji ove kriticne prehranbene i trgovacke prilike izra-

bise u svoju korist, a na stetu pucanstva, i to cesto sa znanjemi pogodovanjem javnih organa.

6. 2ellmo da vlada na umirenje pucanstva bezodvlacnoobjelodani nabavne fakture svih aprovizacionih nabavljaca i

popis svih kolicina se(5era i krusne te ine hrane, koje su bile

poslate u Dalmaciju, te kojim korporacijama i kojimi osobamai u kojoj mjeri bjehu porazdijeljene. Obzirom pak na opcenito

opazene nerede u opskrbi Dalmacije zahtijevamo, da Zemalj-



130

skom odboru ili od njega odaslanim povjerenicima. bude do-

pusten uvid u sve opskrbne poslove i dano pravo kontrole.

84.

Izjava „Jugoslovenskoga kluba i „Ce-

skoga svaza.

Bee, 18. apriJa 1918.

Ker je grof Czernin podpiral aneksijsko politiko nemskega

cesarstva ter sam uslvaril novo netivo na vshodu z aneksijami

in drugimi napacnimi ukrepi, ker se je frivclno igral s pojmom

narodne samocdlocbe in je s samovoljnimi premembami doku-

mentov s pomocjo c. in kr. poslanika pi. Wiesnerja omejal vero

V postenost avstrijske diplcmacije, se je vedoma odstranil z

edino mogoce poti, ki bi cimprej mogla silno trpecim narodom

monarhije prinesti mir. S svojim govorom pred nepoklicanim

forom, V katerem je Nemce in Mazare hujskal proti sodrzav-Ijanom, ceprav je natancno vedel, da so nasi narodi solidarni

z voditeiji, in s katerim je brez vsakega razloga telebil v svet

z debato o prejsnjih mirovnih poskusih, je zopet podaljsal voj-

sko za nedogleden cas. Diplomaticna samostojnost ie s Czer-

ninovo pomocjo dozivela drugi Kraljevi Gradec/ zal z njo tudi

miir, Id avstrijska-ogrska deniokracija tako kxepeni po njem.

Mi Ceiii in Jugoslovani smo kljub nemskemu zasmeho-

vanju dosledno zahtevali demokratizacijo- tudi zunajne poli-

tike, posebno udelezbo Ijudskih zastopnikov pri mirovnih po-

gajanjih. Nas predlog za spremembo ustave v tej smeri pa so

nemske mescanske stranke rogaje odbile. Ce te straaike, ki so

proti SloVanom vedno klicale na pomoc absolutizem, danas

goyore o demokratizaciji in neodgovornili faktorjih, raoramo to

ozriaciti kot hinavscino, pravtako, kakor je to vse ogorcenje

proti »veleizdajalcem«, ker danes vidimo, da gori omenjene

stranke odpovedujejo drzavi pomoc, glasove in zvestobo, ka-

kor hitro se zgodi kaj, kar njim ni vsec. Ta vrisc vojsko lepodaljsuje in je toliko bolj vreden zanicevanja, ker krscanski

socialci in neniski nacionaici dobro vedo, da zastopajo le ne-

znaten drobec prebivalstva ter da za svojo politiko v Parla-

mentu nimajo vecine.

Nasa delegacija bo kakor doslej tudi poslej zasledovala

demokraticno mirovno politiko z namenom, izvojevati avstro-

ogrskimi narodom takajsen mir, po katerem naj se obenemustvari tudi med njimi trajni mir.

Do novega zunanjega ministra nimamo zaupanja z ozi-

rom na njegovo preteklost ter z ozirom na dejstvo, da se ie

* Misli se na poraz austrijski od god. 1866. (Koniggratz).



jegovo imenovanje izvrsilo pod vplivom Madzarov. Tudi on

0, kakor s:rof Czernin, namestu samostojne taktike, k bi od-

govarjala gorecim mirovnim zeljam vseh avstriiskih-cgrskih

narodov, vodil politiko pod vplivom od zunaj, ki brani luje

interese ter zasleduje enostranske narodne cilje.

85.

Rezolucije hrvatske socialisticke stranke.*

Zagreb, 1. maja 1918.

Hrvatski proletarijat po prvi puta za ovoga strasnog rata

dolazi u polozaj, da moze proslavom 1. svibnja manitestlraii

svoju nepokolebivu vjernost socijalistickim nacelima i teznjama.

I kao svoju Drvu rijec podize plameni prosvied protiv

strasnoga rata, koji danas pustosi Evropom, a za volju raznih

nezasitnih imperijalistickih ciljeva i prohtjeva. Proletarijat

Hrvatske i Slavonije, dosljedno svojem socijalistickom uvje-

renju, zahtijeva, da se ovaj rat cim prije zavrsi na takav na-

cin, da mir bude trajan i osiguran. Pravedni i traini mir pak

smatra mogucim samo onda, kad bude potpuno udovoljeno pri-

rodnim i opravdanim teznjama svakoga pojedinog naroda, dasebi osigura potpunu nacionalnu slobodu, nezavisnost i suve-

renost. A osiguranje pak ovakove slobode, nezavisnosti i su-

verenosti, drze sakupljeni, da je prema danasnjem stupnju raz-

vitka Ijudskoga drustva najizdasnije pruzeno samo u .potpuno

slobodnim, nezavisnim i suverenim nacionalnim drzavama t. j.

u drzavama s teritorijalno-etnografskim granicama svake po-jedine nacije. Prema tome proletarijat Hrvatske i Slavonije,

dosljedno odlukama ranijih nadleznih nacionalnih i internacio-

nalnih socijalistickih kongresa, a narocito jugoslov. socijal. kon-ferencije u Becgradu i Ljubljana, stoji na stanovistu, da su Slo-

venci, Hrvati i Srbi jedan jedinstveni narod, pa da i njih prematomu idu svi atributi jednog naroda, a narocito prema tome po-stoji i neutrnjivo pravo, da i taj narod sebi uredi samostalnu,slobodnu i nezavisnu drzavu. Ovaj prirodni i opravdani za-htjev svoga naroda smatra i proletarijat ove zemlje aktuelnim,pa stoga zahtijeva, da buduci svjetski mir bude utemeljen, kakona slobodi -sviju, tako i na slobodi naseg troimenog naroda.Proletarijat Hrvatske i Slavonije, naglasuju(5i i manifestirajueiovogodisnjom proslavom 1. svibnja za ovaj najglavniji postulatbuduceg trajnog svjetskog mira, naglasuje ujedno, da smatradrugim glavnim postulatom svjetskoga mira prelaz iz drustvakapitalistickoga u drustvo socijalisticko. Teznja kapitalistickih

Skupstinu hrv. socialno-demokratske stranke otvorio je g GezaBrudnjak, a pnsuslvovalo joj je i vise clanova jugoslovenske demokratskestranke (grupa oko ,Qlasa SHS ). Glavni govornik bjese g. V. Korac aonda (kao gost) g. Dr. Drinkovic. Rezolucija prihvacena je jednoglasno.



132

klasa i imperijalistickih nacija, da neograniceno vladaju svije-

tom, utemeljena je u biti samog kapitalistickog drustvenog

poretka, pa zato ni ovih teznja ne ce sasma nestati, dok godovaj drustveni pore'dak uopce postoji.

Zato proletarijat ove zemlje smatra pobjedu socijaliznTa

u Evropi i u citavom svijetu najglavnijom, najdubljom i najtraj-

nijom garancijom opcega svjetskoga mira i onemogucenjem

svakog rata u buducnosti. Dosljedno tome, proletarijat Hr-

vatske i Slavonije zato naglasuje, da medunarodnu klasnu so-

lidarnost i klasnu borbu proletarijata i nadalje smatra najboljim.

i n-ajuspjesnijim instrumentom, ne samo svog klasnog, vec i

nacijonalnog oslobodenja. Radi toga traze sakupljeni sto sko-

riju obnovu socijalisticke internacionalie, no kao preduvjet ob-

nove i trajnoga opstanka internacionale drze nuznim, da ne

samo svi clanovi internacionale teorijski priznadu opravdanost

zahtjeva za pravom nacijonalnoga samoodredenja, vec da i u

praksi napuste politiku t. zv. status quo u odnosima medunacijama, posto je ta politika u praksi neiskrena, u bitnosti kon-

zervativna i reakcijonarna.Takova politika je na stetu ma-lenih i potlacenih nacija, pa je prema tome nesocijalisticka,

S tih razloga traze zastupnici, da sve stranke soc. internacijo-

nale priznadu zahtjev za pravom samoodredenja svakog poje-

dinog naroda zahtjevom socijalisticke prakticne politike, posto

je trajni opstanak internacijonale mcguc tek na temelju jasnoga

prakticnog programa za socijalisticku politiku, jer ce se tek ta-

kovim jasnim prakticnim zahtjevima onemoguciti socijalisticko

sluzenje imperijalistickim ciljevima, bilo koje klase ill nacije. U

pomanjkanju ovakovog prakticnoga i taktickog programa, so-

cijalisticke mternacijonale u nacijonalnom pitaaiu vide jedan

od najglavnijih uzroka sloina druge internacijonale. Potreba

i mogucnost ovakovog programa, kakovi programi postoje za

mnoga druga politicka i socijalna pitanja, ukazuju se zato kao

jedan od nuznih preduvjeta obnove internacijonale. Naglasu-

juci ovu bitnu znacajku ovogodisnje proslave 1. svibnja, prole-

tarijat Hrvatske i Slavonije naglasuje ujedno, da ostaje i kodsvih ostalih

zahtjeva svoje klasei

svoje socijalisticke stranke.Narocito trazi bezodvlacnu demokratizaciju i socijalizaciju dr-

zave i svih njenih institucija, a kao prve prakticne zahtjeve u

ovom pravcu istice uvedenje cistpg, jeduakog, izravnog i tajnog

prava glasa za sve izbore u ustavna tijela, zatmi slobodu go-

yora, sastajama i stampe, potpunu samoupravu opcine, kotara

i zupanija, nezavisnost sudacku i ukidanje stajace vojske. Na-rocito isticu sakupljeni i ovoga puta- temeljni zahtiev proslave

1. svibnja, zahtjev za normalnim osamsatnim dnevnim radomi izdasnoto socijalnom zastitom proletarijata. Ispunjenje svih

istaknutih zahtjeva smatraju sakupljeni kao uvjete svoga soci-

jalnog i politickog oslobodenja, pak zato izjavljuju. da ce se i

nadalje boriti za njihovu potpunu slobodu.



133

Ova ce se rezolucija danas primiti u svim skiiDstinama u

zemlji. To je nas zavjet, u torn pravcu moramo svi raditi i

boriti se.

»Da zivi nezavisna jugcslovenska drzava, da zivi nacijo-

iialno i socijalno oslobodenje cijeloga svijeta, a i nasega ria-

roda. Da zivi socijalna demokracija «

86.

Rezolucije velike slovenske pucke skupstine.

P o s t j n a, 5. niaja 1918.

Na narodnem taboru 5. majnika 1918. popoldriC v Postojni

zbrane mnozice slovenskih moz m zena:

1. navduseno pozdravljaj o z jugoslovaasko deklaracijo

zapoceto borbo za samostcjno drzavo Slovencev, Hrvatov in

Srbov. Izrekajo zaupanje Jugoslovanskemu klu^bu, zlasti pa

navzocnim poslancem dr. Koroscu, dr. Lovru Pogacniku, dr.Vladimirju Ravniharju in dr. Ribaiû. Pozivljajo poslance, naj

v tern boju za naso drzavo vstrajajo brez ozira na desno in

levo. Obscjajo in izrekajo zanicevanje vsem tistim ki hocejo

narodu in njegovemu vodstvu streljati v lirbet in kaliti slogo.

2. Obsojajo vse poskuse Seidlerjeve vlade, ki hoce na Se-

vern resavati narodnostno vprasanje v prid Nemcem, a na

jugu drzave pustiti vse pri starem. Obsojajo, da rusi Seidler-

jeva vlada z enostranskimi koncesijami v pnlog Nemcem vsakomoznost kakega narodnega sporazuma, zlasti tudi z obeta-

njem nemske navticne akademije v Trstu. V casu, ko nas

preko tisoc let v Trstu in Primorju ziveci narod, v trzaskem

mestu nima ni ene Ijudske sole, kaj sele srednjo ali strckovno

solo, obeta vlada Nemcem navticno solo, ki naj odje kruh ju-

goslovanskim mornarjem. S to obljubo je vlada znova poka-

zala, da z nami ncce ooravnave, ampak le boj, ki ga sprej-

niemo in ga bomo izvojevali do konca brez strahu pred pre-

ganjanji.

Odlucno obsojamo, da se je vlada odkrizala Parlamenita,

t. j. edine kontrole ravno v casu, ko je glad ze v hisi, ko se

raizdelitev zivil krivicno vrsi in ko trpljenje vojske narasca

do vrhunca. Odklanjamo vsako odgovornost za posledice.

4. Zahtevamo da se nemudoma in brez ozira na katere-

koli interese, ki so narodom te mcnarkije cisto tuji, predlaga

premirje in se zaicno ,D0gaJanja za mir, ki naj resi, karnam

je se

o^talo zivega in kar se imamo, vojsko za vselej onemogoci, a

z uvedbo samoodlocbe narodov tudi za vselej ustvari podlago

za resnicen, trajen mir med narodi.



134

87.

Regent Aleksandar srpskoj vojsci*

S 1 u n, 5- maja (22. apr.) 1918.

Junaci

Svetle praznike Hristovog Vaskrsnuca docekujemo i ovegodine usred krvavih ratnih dogadaja. Na zapadu, na lepim

poljima Francuske, nasi dicni saveznici, Francuzi, Englezi^

Amerikanci i Belgijanci, svojim cvrstim bedemom, lome naj-

bolje neprijateljske snage, cekajuci svcj momenat da podu na-

pred i da ih definitivno sruse.

Sve d'zinovske borbe u Francuiskoj, zdruzene sa nashii i

nasih saveznika herojskim naporima na macedcnskom frontu,

stvorit ce nase narodno ujedinjenje i donet ce pravdu i slobcdu-

nasem troimenom narodu Srbima, Hrvatima i Slovencima, kao

i celom covecanskom rodu.

Veliki rezultati zahtevaju velike naipore, velike zrtvc i

istrajnost do kraja. U tome se ogledaju vrline jednog narodai niegovo pravo na zivot, kao sto smo to nebrojeno puta i)0-

svedocili pred celim svetom. Mi se ne borimo samo za nas,,

vec i za nasu decu, za nase potomke, za buduca pokolenja. Za

njih mi podnosimo i podnosit cemo do kraja sve potrebne zr-

tve, kao sto se i Hristos dobrovoljno zrtvovao za rod coveciji.

Budite uvereni, da te nase zrtve ne ce biti uzaludne.

Bozjom pomocu one ce nam doneti Vaskrs nase lepe otadzbine

i ujedinjenje sa ostalom nasom dicnom bracom Jugoslcvenima.

U to ime Ja vas pozdraivljam, ponosni Junaci, sa

»H r i s t o s V a s k r s e«.

Aleksandar.

Jugosloveni i Cesi protiv austrijske vlade.**

Bee, 7, maja 1917.

U casu kad je apsolutistickom odlukom vlade Dr. Seidlera

odgodena zastupnicka kuca proti volji svoje vecine, te u kom

se preko glava i proti volji zainteresovanih naroda pripravljaju

dalekosezne ustavne promjene, sastase se na zajednicku sjed-

* Iz originala.

•* Ova je deklaracija redigovana na zajednickoj sjednici jugoslovenskih

i ceskih narodnih zastupnika na beckom carevinskom vijecu povodom izjave u

Parlamenlu.



135

l... ._„...., -ceskih i jugcslovenskih klubova, bez razlike stranaka, solidarno

dignu ovaj javni prosvjed:

Zastupnici ceskogai jiigosloveTiskDga naroda prosvjeduju

s najvecim ogcrcenjera proti svim pok'usajima vlade, da na-

novo naredbenim putem iiredi davno prezivjele i od naroda

nepriznate ustavne prilike bez sudjelovanja nasih naroda i

proti njima. Mi prosvjedujemo tim odlucnije, sto se to cini

samo od njemackih sovinista iznudenim utemeijenjem okruznih

poglavarstva u Ceskoj. Isto tako odresito prosvjedujemo

proti istodobno navijestenom drzavopravnom odcjepljenju slo-

L^— venskiih zemalja od citavoga nerazdjeljivoga naroda Slove-

^^Bnaca, Hrvâta i Srba, kao i protiv njemackcj invaziji na Jadran-

^^Bskom moru. Mi izrazavamo nasu uzrujanost radi tcga, sto se

li^r\lada usuduje uciniti sve to u sudbcnosnom casu svjetskoga

rata, te sto na nas zahtjev glede samoodredenja i posvem-asnJe

samostalnosti nasih naroda, koji su zahtjev citavoga civilizo-

vanoga i demokratskoga svijeta, odgovara apsolutistickim

oktroima, kcji ne znace od nas zeljkovanoga mira niti moguc-

nost prijateljskoga zajednickoga zivota naroda, nego pocetak

borba, kakovih jos nije bilo, te koje mogu dalje poci, nego li

slute sami zacetnici oktroja. Nadalje konstatujemo otvoreno,

da se ova pravna nasilja pocinjaju na nasim narodima u casu

H kad najsiri slojevi nasih naroda iza besprimjernoga oskudije-

W vanja, beskrajnih ratnih godina i iza posve *izjalovljene op-

P skrbne pciitike stcje pred pravom katastrofom. Zato dizenio

ovu tesku optuzbu, sto se u doba kad nema kruha, te kad sto-

jimo pred posvemasnjim neznanjem onoga sto ce sutra biti,

pomnozavaju beskrajne gcspodarstvenei socijalne patnje jos

politickim, nacionalnim i drzavopravnim patnjama, te sto se

opcenita uzrujanost tim digla na takav stepen, da se danas

posljedice ne mogu niti pregledati. Istodobno dizemo nas glas

proti necuvenom postupku vlade, koja u casu kad citav svijet

prozimaju nacela demokracije, gradanske jednakosti i politicke

autonomije, nastupa proti nama sa eksperimentima, koji uistinu

ne znace nista drugo, nego ponovno utvrdenje apsclutizma,

ponovno umnazanje apsolutistickoga aparata. Na drugoj se

strani svijesno prelaze i naumice ignorisu svi zahtjevi nasih

naroda. Jednakom odlucnoscu prosvjedujemo i protii tome,

sto se u doba, kad parlamenti svih zaista demokratskih drzava

neprekidno i odlucno ucestvuju u sudbini svojih naroda, opet

odgada austrijski parlamenat bez svakoga uzrokai bez svake

nuzde te na stetu javnih aprovizacionih prilika, te sto se za-

stupnici nasih naroda opet lisavaiu parlamentame tribine^ bez

koje su mcrali tri godine rata biti pod pritiskom vojnicke dikta-

ture. Odgovcrnost za pcsljedice ^pada u prvom redu na vladu,

koja je ovim korakoni, kcji se nikako ne da ispricati, opet po-

kazala pred citavim svijetom, da se Austrija ne moze nazvati



136

ustavnom drzavom' te da se brojcano neznatna i nikome od-

govorna oligarhija i birokracija ne usteze, pod pritiskom i uz

orivolu jednoga dijela njemacko-nacionalnih zastupnika, i cla-

novima Parlamenta opcega izbornoga prava zacepiti usta, cinise zapocne bojati, dk bi Parlamenat smogao srcanosti, da rece

i konstatiije otvoreno, sto je prava volja i'fakticno uvjerenje

u torn Parlamentu zas'tupanih naroda.

Zastupnici ceskog i jugoslovenskog naroda izjavljuju

stoga, da ne ce priznati nikakvog oktroja niti ikakovu jedno-

stranu administrativnu odredbu, ako bi im se ona nametnula

te da sa skrainjim ogorcenjem odbijaju ove mjere, da ne pre-

uzimaju nikakove odgovornosti za dalji razvitak prilika te da

se ne ce nikakvom silom dati zastrasiti, nego da ce solidarno

ustrajati u borbi protiv apsolutizma te za gospodstvo demo-

kratske slobode, prava samoodredenja i ipoliticke samostal-

nosti.

U Becu dne 7. maja 1918.

FrantiSek Stanek. Dr. Anton KoroSec.

89.

Memorandum americkih Crnogoraca pred-

sjedniku Wilsonu.

U. S. A., maj-agust 1918.

Crna Qora je bila oduvijek kolijevka srpske slobode i njen

barjak, razvijen za oslobodenje i ujedinjenje, nije se nikad zavio

od propasti nase carevine na Kosovu pa sve do 31. decembra1915.^ godine, kojega je kcbnoga dana, protivu volie vojske

i Parlameinta, vrhovni koimandant cjelokupne crnogorske ar-

mije brzojavnim putem neposre'dno zatrazio mir od austrij-

skoga suverena.

Ropski polozaj nase brace u koji su dovedena kapitula-

cijom, pripremljenom i izvrsenom od najmierodavnijih faktora,

nama, slobodnim Crnogorcima, namece jos vecu patriotsku

duznost, da u ime svoje i svoje u ropstvo predane brace

uzmemo najzivljega ucesca u rjesavanju nasega macio-

nalnog pitanja i buducem drzavnopravnom polozaju svoje uze

otadzbine.

U svrhu ostvarenja nasih narodnih aspiracija, prvo ka-

binet g. Andrije Radovica, a zatim g. Mila Matanovica podnijeli

* T. j. 13. Jan. 1916. po novom.



137

su Kruni tecajem 1916. i 1917. godine dovoljno obrazlozenc

predloge o nuznom jedinstvu Crne Gore sa Srbijom i ostalim

nasim pokrajinama na Slovenskom Jugu, naglasivsi joj, da bi

inace nasa uza otadzbina u najskorije vrijeme presudena bila

na politicku, moralnu i ekoncmsku smrt, sto i svi mi znamo i

uvidamo. No, nazalost, Kriina je cba dva tako vazna i rodo-

Ijubiva predloga odbila, stcjeci i dalje na stanovistu separa-

tizma Orne Gore. Takvo drzanje i pcslije izvrsene kapitula-

cije jedan je od najvecih ataka na nasa narodna prava, na

iiasu zdravu nacionalnu svijest i savjest.

Na osnovu svega izlozenoga, a koristeci se proklamfl-

vanim principom od strane nasih mocnih Saveznika: »Slo-boda i samoopredjeljenje naroda«, najenergicnije zahtijevamo

bezuslovno ujedinjenie Crne Gore sa Srbijoni i ostalim srpskim,

hrvatskim i slovenackim pokrajinama, u jednu neraizdjeljivu de-

mokratsku drzavu, gotovi na sve zrtve uz nasu vitesku bracu

i saveznike za ostvarenje te ideje.

Pravim predstavnikom teznja i zelja srpskoga naroda iz

Crne Gore priznajemo »Crnogorski odbor za narodno ujedinje-

nje u Parizu«, ciji smo program primili za svoj, tim prije stoje isti potpisao Krfsku Deklaraciju, koJu najodusevljenije poz-

dravljamo kao izraz vrhovne teznje svih Srba, Hrvata i Slo-

venaca.

Iskljucivo zvanicne predstavnike Srbije kod Amerike i

ostalih Saveznickih sila smatramo i priznajemo za svole, jer

11 oni jednovremeno i predstavnici svih Juznih Slovena.

Konstatujemo da je vlad'a u Neuillyju kod Pariza dove-

dena prQitiv narodnih aspiracija za licne interese, te njena akta

nikad ne mozemo priznati kao akta vlade Crne Gore.

Sljedstveno tome na sav glas protestujemo za sva even-

tualna zaduzenja, koja bi ta vlada cinila ili cini, jer za takva

zaduzenja po svima osnovima drzavnoga i medunarodnoga

prava ne moze nikad odgovarati narod, kad ista' — prolivno

nasem ustavu — predhodno nije preko svojih predstavnika

dobrio.

Nasa je odlucna zelja, da se sa ovim nasim memoran-

dumom upcznadu svi saveznicki kabineti i da ga prime kao

izraz kolektivne volje naseg cjelokupnog naroda.

Crnogorskiodborzanarodnoujedinjenje.

New-York, 15- (28.) maja 1918.

Slijedi 126 potpisa iz 29 raznih opcina

sjeveroamerickih. Posljednja datirana je

11. (24.) augusta 1918.



138

90.

Rezolucija Starceviceve stranke prava.


Vijece Starceviceve stranke prava, sakupljeno dana 5.

iipnja 1918. u Zagrefbu, u skladu sa bitnim i temeljnim nacelima

stranke prava od godine 1861., u kojima je postavljen zahtjev

hrvatskoga naroda za slobodnom, nezavisnom i ujedinjenom

naro'dnom drzavom, kao i u skladu sa bitnim nacelima adrese

Starceviceve Stranke Prava od 5. ozujka 1917- i iijave sabor-

skoga kluba Starceviceve stranke prava u hrvatskom saboru

od 5. Iipnja i. g., prihvaca slijedeca nacela kao osnovku za

svoje dalje dielovanje:

I. Narod Hrvata, Srba i Slovenaca jest pod tri imena

jedan isti narod. Dosljedno tomu, upiruci se o pravo narodnog

samoodredenja:

1. Trazimo ujedinjenje i slobodu u narodnoj drzavi Slo-

venaca, Hrvata i Srba, u kojoj ce narodne osebine trcimenoga

jedinstvenog naroda biti ocuvane, a osiguran drzavopravni

kontinuitet historicko-politickih teritorija. Upiruci se napose o

historijsko drzavno pravo, trazimo ocuvanje konitinuiteta lir-

vatske drzavnosti.

2. Trazimo za drzavu Slovenaca, Srba i Hrvata citav

teritorij, na kome u neprekidnom kontinuitetu zivi nas naroda

jamceci inonarodnim manjinama kulturnu samoupravu. Tomnasem narodncm teritoriju neotudivo pripadaju obale, luke i

otoci sjevemog i istocnog Jadrana.3- Trazimo drzavu uredenu na nacelima potpune gra-

danske slobode i demokratske samouprave, te pravne i dru-

stvene jednakosti, t. j. mogucnosti gospodarskoga opstanka i

poitpunoga provjetnog i drustvenog razvitka svih drzavljana.

II. Vijece Starceviceve Stranke Prava, uvazujuci da je

nas narod mal ne iskljucivo poljodjelski i da je Starceviceva

stranka prava u svojoj ogromnoj vecini stranka seljaka-poljo-

djelaca, naglasuje, da ce Starceviceva stranka prava svojesile posvetiti organizaciji i napredku hrvatskog seljaka i poljo-

djelskog staleza, te da ce traziti, da i citava gospodarsko-^dru-

stvena organizacija drzave bude provedena u skladu s tim

temeljnim i nacelnim stanovistem stranke.

III. Vijece Starceviceve Stranke Prava, sakupljeno dana

5. Iipnja 1918., saslusavsi izvjestaj o radu stranke, jednoglasno

izrice vodstvu i saborskom klubu Starceviceve stranke prava

svoje odobrenje za dosadasnji rad i potpuno povjercnje za

dalje djelovanje u dosadasnjem pravcu.

IV. Vijece Starceviceve Stranke Prava, sakupljeno dana

5. Iipnja 1918., odobrava rad vodstva Starceviceve stranke



135^

prava oko koncentracije svih neodvisnih i nekonipromitovanih

narodiiih elemenata, te ovlascuje sredisnji odbor na dalji rad

u smislu saopcenja zagrebackog sastanka dana 2. i 3. ozujka t. g>

91.

Izjava dalmatinskoga Zemaljskog Odbora. *^

tZadar.. 19. juna 1918.

Preuzvisemosti

Kako se moze razabrati iz glasova koji kolaju po novi-

nama, iz pregovora koji se vode u Budimpesti te iz drugih

znamenitih znakova, rek bi, da se u mjerodavnim krugovima

namjerava konacno rijesiti pitanje o pripadnosti kraljevine Dal-

macije i ujedno urediti drzavopravni cdnosaj Bosne i Herce-

govine, koje bi se po toj osnovi imale anektirati Ugarskoj ili

bi s njom stupile otprilike u isti odnosaj, kao sto su Hrvatska

i Slavonija, s posebnim banom na celu uprave.

Prema ovakovim osnovarna Zemaljski Odbor, kao pred-

stavnik sabora kraljevine Dalmacije i kao tumac narodnih osje-

oaja i misli, smatra se duznim svecano naglasiti, da se o sud-

bini kraljevine Da'lmacije ne smije stvarati nikakve odluke, a

da njezino ustavno zastupstvo ne bude saslusano i privolu

izjavilo.

Ovaj elementarni zahtjev sadasnjega javnoga prava, nasaoje glede Dalmacije svecano priznanje i sa strane Njeg. Veli-

canstva cesara i kralja Franje Josipa I-, blage uspomene, kad

je godine 1861. pozvao dalmatinski sa-bor na izbor zastupnika,

koji bi ujedno sa zastupnicim'a hrvatskoga sabora pregovarali

o sjedinjenju i o doticnim uvjetima, i kad je svojim reskriptom

priopcio hrvatskom saboru tadasnji zakljucak dalmatinskoga

sabora. Rek bi da se spomenutim platnovima namjeravalo rije-

siti i jugoslovensko pitanje, ali takovo rjesenje ne bi odgoya-

ralo niti stanovistu sabora kraljevine Dalmacije, niti volji pu-

5anstva ove zemlje, niti cjelokupnosti naroda.

Kad su prvi put godine 1870. Hrvati i Srbi stup: ' kao

vecina u dalmatinski sabor adresom na svjetlu krunu, sabo/

je dao izrazaja zelji narcdnoga ujedinjenja na temelju hrvat-

skoga drzavnoga prava, koje potpuno odgovara i prirodnom

i narodnom pravu. Istina je teznjama dala oduska saborska

adresa, glasovana godine 1871.

* Ovu je izjavu predao predsjednik sabora kraljevine Dalmacije, Dr.Vicko Ivcevic, osobno u ime Zemaljskoga odbora, namjesniku dalmatinskoni

grofu Attemsu, dne 20. juna.



140

U adresi godine 1902. sabor je istakao, kako su dotadasnje

upravne prilike ucvrstile uvjerenje, duboko usadeno u srcu

vjernoga naroda ove zemlje, da bi zdruzenje zemalja Hrvatima

napucenim u jedmu drzavopravnu skupinu, u granicama sveu-

kupne monarhije, a pod zezlom svojih zakonskih vladara Habs-

biirske kuce, najbolje zajamcile njegov narodni razvitak.

Nakon sto je previsnjom odlukom 5. listopada 1908. Njeg.

Velicanstvo car i kralj Franjo Josip I. protegnuo svoja suve-

renska pravai i ustanove Pragmaticke Sankcije i na Bosnu i

Hercegovinu, sabor dalmatinski, u adresi glasovanoj u zasje-

danju godine 1909. istakao je, da narod u Bosni i Hercegovini

Zajedno s narodcm u Dalmaciji i Hrvatskoj i Slavoniji saci-

njava jednu teritorijalnu, jezicnu i narodnu cjelinu, te izrazio

zelju, da bi se predstavnicima naroda u Bosni i Hercegovini

pruzila prilika, da sporazumno s jednim istim narodom h|rvat-

skoga i srpskoga imena u svim ovim zemliamia odluci o svojoj

daljoj buducnosti-

Dalmacija je uvijek tezila za tijesnim spojem s Bosnom

i Hercegovinom, kao prirodnim svojim zaledem. Stoga je ona

u svoje do'ba pozdravila okupaciju, i u prilog iste i rad'ila. Naialost, njezine se nade nijesu ispunile.

U dualistickoj upravi na prometnom polju ugarski su inte-

resi uvijek prevladivali, a zeljeznickom spoju Bosne sa Splitoni

stavljale su se zapreke sa strane Ugarske; zato se taj spoj ni

poslije cetrdeset godina prosiih od okupacije, nije ozivotvorio.

Ako se to moglo dogoditi, kad Ugarska nije sama o sebi

mogla raspolagati, namece se zabrinutost, da bi se taj polozaj

jos pogorsao, kad bi vrliovna upfiava presla poisve u njezine

ruke.

Ova] projekt protivi se dakle narodnimi i gospodarskim

interesima Dalmacije, u koliko bi od nje otrgao Bosnu i Her-

cegovinu.

No ideja narodnoga ujedinjenja Juznili Slovena u monar-

hiji nije se mogla zaustaviti na zemlje u monarhiji, obitavane

od Hrvata i Srba, nego se po samoj prirodi stvari morala pro-

tegnuti i na trece pleme oitavoga jugoslovenskoga naroda, koje

u istoj monarhiji zivi, na bracu Slovence.

Svjetskim dogadajima zadnjih godina, ta se ideja raz-

vila do dubokoga nepokohbljivoga uvjerenja: Hrvati, Srbi

i Slovenci uvidjeli su, da u njiliovom ujedinjenju u jednu dr-

zavnu skupinu u monarhiji. pod zezlom' vladara Habsburske

kuce, lezi jamstvo za njihov opstanak i dalji razvitak.

Tako je postala rezojucija od 30. svibnja 1917., koja nosi

potpis sviju hrvatskih, sirpskih i slovenskih zastupnika na care-

vinskom vijecu, a nasla je zivcga cdjeka i u ovoj zemlji, a i

odobrenje hlrvatskih i srpskih zastupnika na dalmatinskom sa-

boru na sastanku od 13. travnja tek. godine.



141

Ovo bi bio najprikladniji, zivotnim potrebama naroda i

duhu vremena najbolje odgovarajuci nacin rjesenja jugoslo-

venskoga pitanja u monarhiji, a mjestc da njezinsa moc oslabi,

ojacao bi ju, jer moc monarhije lezi u prvom redu u jakosti i

zadovoljstvu njezinih naroda, a kcliko vrijedi jugoslovenski

narod i zomlje koje on cbivata, pokazalo se je u ovom riatu-

Osnove, o kojima rek bi da se raspravlja, mogle bi odgo-

varati kojekakvim imperijalistickim tendencijama, ali ne odgo-

varaju cpravdanim teznjama jugoslovenskoga naroda; pobudile

bi pak nezadovoljstvo i cgorcenje, kad bi ih se pokusalo pro-

vadati.

Ovaj se Zemaljski Odbor, kao tumac osjecaja naroda ovezemlje i stitnik njezinih interesa, S'lnatra- duznim, da to priopci

Viasoj Preuzvisenosti s molbom, da ovu predstavku, prozetu

tradicionalnom vjernoscu i iskrenom otvorenoscu, izvoli do-

nijeti do previsnjega znanja.

92.

Rezolucija narodnoga zbora u Splitu.

Split, 2. jula 1918.

Hrvati i Srbi iz svih krajeva Dalmaciie, pristalice svih.

dalmatinskih predratnili stranaka, na sastanku u Splitu dne 2.

srpnja 1918., jednodusno su slczni u slijedecim mislima vodi-

Ijama.

1. Ozbiljnost hiistcrijskoga casa, koji prezivljavamo, za-

jednistvo pretrpljenih progcnstava i nevolja, bjelodane osnovenasih narodnih neprijatelja, upravljane direktno proti nasoj na-

rodnoi egzistenci, vec su izbrisali svie stranke i njihove razlike,

te duhovno ujedinile sveukupno pucanstvo dalmatinsko u jednoj

politickoj misli, u jednom politickom cilju: biva, etnicko je-

dinstveni narod Srba, Hrvata i Slovenaca inia neotudivo pravo

i duznost. da sredstvom samoodredenja ostvari svoju jedin-

stvenu nezavisnu drzavu.

Prema tome smatramo nuznim jedinstveni politicki rad

citavoga pucanstva dalmatinskcga, dck god ne bude postignuto

ili barem obezbijedeno postignuce toga vrhovnoga narodnoga

cilja, a svako cijepanje -narodnih sila zbog pitanja drugoga reda

ili koja danas nijesu aktuelna, smatramo za narodnu stvar

stetnim.

2. Bira se uprava »ârodne Organizacije Srba, Hrvata i

Slovenaca u Dalmaciii«, sastojeC.a od sesnaest lica,^ koji se

'

Izabrani bijahu: Don Ante Anic, Dr. Roko Arneri, pop JovoBuCin, Dr. Gajo Bulat, Dr. Uros Desnica, Dr. Mate Drinkovic,Ante F r a n i c, Ivo de Q r i s o g o n o, Dr. Ivo K r s t e 1 j, Dr. Jerko M a c h i e d o.

Dr. Ivan Majstrovic, Milan Maru§i(J, Dujam Mikacic, Pavao Roca^Dr. Roko Vuko vi c.



142

br^j moze do potrebe kooptacijom i povecati. Ta ce uprava

voditi akciju u Dalmaciji u smislu ov'ih nacela, te ce sudjelovati,

a do potrebe i pokrenuti identicnu i analognu akoiju na okup-

Ijanje nezavisnih narodnih elemenata u drugim nasim ktraje-

vima pa ce u tu svrhu odrediti delegate Dalmacije za.' even-

lualno opce Narodno Vijece Srba, Hrvata i Slovenaca.

U Splitu 2. srpnja 1918.

93.

Rezolucija Nar. Organizacije za Hrvatsko

Primorje i Istru.

Susak, 14. jula 1918.

I. Veliki narodni cilj: stvarianje jedinstvene, slobodne,

nezavisne, na demokratskim temeljima uredene, socijalno pra-

vedne drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, trazi jedinstveni poli-

ticki rad cijeloga naroda i okupljanje njegovo u open Narodnu

Organizaciju. U tu svrhu stvara se »Narodna Organizacija za

Hrvatsko Primorje i Istru«, i 'bira se uprava Narodne Organi-

zacije od dvanaest lica s pravom kooptacije.

II. Sastanak radosno pozdravlja provedenje Narodne

Organizacije Slovenaca, Hrvata i Srba za Dalmaciju, i izrice

svoje uvjerenje, da ce se za priimjerom Dalmacije, Hrvat-

skoga Primorja i Istre povesti' i ostali krajevi nasega naroda.

III. Sastanak narocito istice, da postignuce velikoga cilja

narodnoga ujedinjenja i oslobodenja trazi, da prestanu stra-

nacke borbe medu narodnim strankama i da se ucini kraj sva-

kom strancarenju te da se izbjegne svako cijepanje narodnih

sila zbog pltanja drugoga reda. '

94.

Velika politicka skupstina u Mansion-House-u.*

London, 25. jula 1918.

»S r p s k i (j u g o s 1 V e n s k i) o d b o r z a n a r o d n e

r a t n e c i 1 j e v e« stupio je u zivot u cetvrtak 25. jula 1918.

poslije podne, na dobro posjecenom i odusevljenom sastanku

odrzanom u gradskoj kuci (Mansion House) u Londonu. Gradski

nacelnik (Lord Mayor) predsjedase, la medu onima, koji &u bili

prisutnl, nahodili su se: v

• Prevod s engleskoga.



143

I. Zastupnici britske vlade: Vrlo postovaiii

Arthur James Balfour O. M., clan kraljevskoga dru-

stva (akademije), .clan Parliamenta, doktor prava, doktor civil-

noga prava, drzavni tajnik za spoljne pcslove. Izvanredno

(most) postovani markiz Crewe, vitez reda podveze, tajni

savjetnik, miagister slobodnih umjetnosti (Master of Arts), dok-

tor prava. Profesor C. W. C. O m a n i gosp- Jan Malcolm,clan Parlamenta (spoljno ministarstvo). Kapetan H. T e m-

p e 1 e y i kapetan Ingram (ratno ministarstvo).

II. Diplomat ski zbor: Njeg. Preuzv. talijanski

poklisar, zastupnici francuskog poklisarstva (savjetnik de Fleu-

riau), Sjedinjene Drzave Amerike, Japan, Njeg. Preuzv. gosp.

Nabokov (Rusija), Njeg. Preuzv- grcki ministar, Njeg.

Preuzv. brazilski ministar, Njeg. Preuzv. srpski ministar (J o-

V a n J V a n o V i c), srpski vojni atasej, g. B o r e s c o, ru-

munski charge d' Affaires, g. M. M. R a k i c, savjetnik srpske

legacije, i drugi.

III. Zastupnici 4) r i t s k i h d o m i n i o n a.

IV. Serifi (sheriffs),^ kapetan i serif Sir 0- RowlandBlades i serif Sir H. F. Hepburn.

V. Zastupnici »Srpskog Drustva« u Ve-il k o j B r i t a n i j i (Serbian Society of Great Britain) : Sir

Arthur Evans, Mr. W i c k h a m Steed, Dr. S e t o n

Watson, Mr. J a m e s B e r y — i drugih englesko-inostranih

drustava i politickih korporacija.

VI. Dr. B e n e s od cesko-slovackoga Narodnog Vijeca,

Mr.

Ma q u a r i e od kraljevskoga literarnog drustva (Royal

Society of Literature), Mr. W. W a r d od Narodnoga bratskoga

vijeda (National Brotherhood Council), gg. C e d a M i j a t o-

V i c, prof. ,B g d a n P o p o v i c, Dr. Mice M i c i c (od

Jugoslovenskoga odbora u Londonu) i drugi.

Prvih pet redova rezerviranih sjedala bilo je zaposjednuto

od zastupnika drustava, zaklada i institucija, koje rade za

Srbe i Jugoslovene u Velikoj Britaniji ili su u svezi s njima.

(Srpska potporna zaklada, Srpski Crveni Kriz, Bolnicko drus-

tvo skotskih zena, Britski Cryeui Kriz, Odbor za ratne bje-

gunce, Spomen-zaklada Dr. E. I n g 1 i s o v e, kraljevska ra-

tarska zaklada za saveznike, Drustvo • krscanskih mladica,

Srpska crkvena zaklada itd.).

Tecaj skupstine.

Predsjednik, otvarajuci skupstinu, rece: Mi se sasta-

jemo danas na- posvetnu skupstinu Srpskog (jugoslovenskog)

odbora za narodne ratneciljeve.

Drzim danije

potrebno,da

se u skupstiui, kao sto je ova, mnogo rece o Srbiji- Mi svi

1 Casnici giofije, u kojoj le2i London (Middlesex), a grofija je otprilike

na§a zupanija. Dakle: veliki zupan i podzupan.



144

znamo sto je Srbija ucinila. Ona nije od svoje volje usla u

rat, nego da se otoirani od tiranije, kao sto se i mi u ovoiii

casu borimo za pravednost i cast i slobodu i protiv tiranije,.

i ja drzim, da nijedan narod u Evropi nije za to dao Ijepsi iz-

gled od.same Srbije. (Cujmo, cujmo, i poklici.) S ovo

malo rijeci hocu da zamolim Njeg, Preuzvisenost srpskog mi-

nistra> da razlozi teznje srpskog (jugoslovenskog) odbora za

ratne ciljeve.

Srpski m.inistar Jovan M. Jovanovic zahlvali Lord Ma-yoru i pozdravi prisutnoga Mr. Balfoura, talijanskoga poklisara.

i sve druge na platformi i u dvorani On rece^:

Gospodine nacelnice (My Lord Mayor), Vase Preuzvi-

senosti, gospode i gospodo Nikad nijesam vise nego danas po-

zalio svoju nespcsobnost, da izlozim i rastumacim britskor

publici engleskim jezikom stvar moje domovine, i ujedno da

zahvalim nasim dobrim britskim prijateljima za njihovu pri-

jaznu pctporu .nasih narodnih zelja i ratnih ciljeva.

Zahvaljujem drzavnom tajniku spoljnih poslova^ za cast.,

koju nam iskazuje, jer svojom prisutnoscu pini ovaj sastanak

jednim od vaznili dogodaja u povijesti jugoslovenskoga ple-

mena.

Zahvaljujem zastupnicima Kanade i drugih britskih do-

miniona, koji su podupirali nasu stvar i pomogli nasem narodu

u nevolji za trajanja ovoga strasnoga rata, te molim, da bi

takod.er svojim plemenitim i prijaznim zemljacima isporucili

nasu najsrdacniju livalu.

. Zahvaljujem Njegovoj Preuzvisenosti talijanskom pokli-

saru za njegovu spremnost, da svojom prisutnoscu pri ovoinsastanku podupre sporazum stvoren na rimskoj konferenciji

izmedu Talijana i Jugoslovena.^

Lskreno zahvaljujem svim nasim brojnim prijateljima ovdje

na ovoj platformi i u ovoj dvorani za istinsku i odusevllenu

potporu, koju nam davaju, a napose zahvaljujem nasemi do-

macinu, nacelniku grada, kojemu je uspjelo da ucini ovu kucu

prijateljskim sastajalistem, gdje se mogu sastajati svi savez-

nici, veliki i mali, i kazati svoje zelje i nakane, zahtjeve i

ciljeve.

Ima tome cetiri gcdine, sto je Austro-Ugarska navijestila

Srbiji rat- Uzevsi za izliku umorstvo u Sarajevu, koje nigdje

nije bilo jace osudeno i pozaljeno, nego u Sibiji, Austro-Ugairska

je preduzela — prema priznanju austrijskoga kanoelara grofa

Berchtolda i grofa Tisze, ugarskoga diktatora — »preven-

tivni« rat protiv Srbije. Srbija nije zeljela rata, on joj je bio

nametnut, i ona je bila prinudena da se brani. Danas je doka-

1 Francuskim jezikom.

2 Gosp. Balfour.

' Ql. moje Jadransko pitanje br. III. str. 13— 15.



I145

zano, da se Austro-Ugarska odluciia na rat s privoljenjem Nje-

macke. Zapa-dno-evropske se drzave podigose protiv napa-

daca, a kasnije im se pridruzise Sjedinjene Drzave Amerike i,

mozemo re6i, zapravo cijeli svijet.

Kad'.prode ovaj rat, imat ce se uvesti novi red osnovan

na pravu naroda, da sami sobom upravljaju i da zivu u slobodi

i nezavisnosti prema propisima moderne civilizacije i medu-

narodnoga zakona. Ta nacela, koja su primijenjena svijetu

uopce, moraju se u buduce primijeniti svakoj drzavi napose, a

nerocito takoder balkanskim drzavama. Otkako je postala

drzavom, Srbija je nastojala rijecju i djelom oko ujedinjenja

juznoga slovenskog plemena u nezavisnu drzavu. Cijeli je

narod jednako ceznuo za tim ujedinjenjem, Srbo-Hrvati i Slo-

vend, koji su zivjeli pod austrijskom upravom, tako isto kao

oni, koji su zivjeli u obje slobodne srpske drzave (Srbiji i Crnoi

God).

Mr. H. Wickham Steed (predsjednik Srpskog drustva

u Velikoj Britaniji) procitao je na moibu Njeg. Preuzv. srpskog

ministra engleskim jezikom ratne ciljeve Srbije i Jugoslovena.

»Svi Jugosloveni, gdjegod oni bill, imadu danas samojedan ratni cilj, koji je zajednicki svim saveznicima: da po-

bijede u ratu. Oni su pcmogli, i jos uvijek pomazu sa svim

sredstvima, sto im stoje na raspolaganje, da se postigne taj cilj.

Pouzdavajuci se u pobjedu saveznika, no zeleci da ta

pobjeda bude odlucna —posvemasnja (integral) — srpski se

ratni ciljevi dadu skupiti u ove cetiri tocke:

»Prvi i glavni cilj Srbije ]est ujedinjenje Jugoslovena

(Srbo-Hrvata i Slovenaca), koji zivu u kompaktnim masamai na neprekinutu teritoriju, neki unutar meda kraljevine Srbije

i Crne Qore, neki u Austro-Ugarskoj monarhiji — ona ill zeli

ujedinjenje u jednu slobodnu nezavisnu i narodnu drzavu. Za to

su ujedinjenje naroda jugoslovenskoga Srbija i Crna Gora sve

zrtvovale, a tako isto i Jugodoveni Austro-Ugarske. Oni su

se borili pa se i danas jo§ bore (na solunskom frontu i u Rusiji)

da oslobode svoju domovinu i da zivu u narodnoj nezavisnosti

i ujedinjeni, cvrsto odlucivs'i, da ce odbiti svako djelomicno,privremeno i nepotpuno uredenje, ili odgodu koniacnoga rje-

ênja svoga problema.

»Drugo, sto se tice pitanja samoga Balkana, Srbija pri-

drzava svoje stanoviste: Balkan balkanskim narodima. Austro-

Ugarska je prva, potpomagana cd Njemacke, pogazila to nacelo

zapremivsi i priklopivsi sebi Bosnu i Hercegovinu, te uplecuci

se u unutrasnja pitanja balkanskih drzava, pa je tako dovela

do prijepora i nezadovoljstva, do zeija za teritorijalnom eks-panzijom i konacno do rata. Srbija ne tezi za hegemonijom niti

da bilo u kakvoj formi posreduje u unutrasnjim poslovima Bal-

kana, nego da podupire slobodu i nezavisni razvoj balkanskili

10



146

naroda, a to ce prirodno iskljuciti sve teznje za gospodstvorc

jednoga plemenia nad drugima i dovesti do lige balkanskih

drzava.

»Treci od glavnih ciljeva Srbije tice se reparacije i le-

konstrukcije opustosenih zemalja, koje nastavaju Juzni Slo-

veni. Srbija se nada, da ce se saveznici pobrinuti, da se to

pitanje pravedno uredi, pa ce i sama pomoci u toj nekonstruk-

ciji, cim se ukaze mogucnost za to, onako otprilike, kako sa-

veznici kane pomoci pri rekonstrukciji Belgije.

»Savezno s ovim, sto je netorn kazano, cetvrti i pcsljednji

od glavnih ciljeva SrbiJe stoji u tome, da se zavede ekonomski

i intelektualni saobracaj sa saveznickim zemljamia, jer u tomevidi ona najbolju potporu i obranu naroda za buducnost i op(i-

ravljenje od sadasnje katastrofe.

»Ponovljena Srbija, sve kad bi i bila uveoana izlazom na

more, da ostane u svom predasnjem poloâju i da ne bude

potpuno udruzena sa svojim suplemenjacima u jednu nepodi-

jeljenu, nezavisnu drzavu, zivotarila bi i dalje, i nuzno bi opet

pala pod zavisnost Sredisnjih Vlasfl Naprotiv bi ujedinjena

jugoslovenska drzava sa svojim prirodnim medamai svime sto

njima pripada, bila jak branic vrata Istoka i istodobno branic

mira na Balkanu — najbolji prijatelj svojih susjeda i danasnjih

prijatelja, dom slobode, pravednosti i licnih prava, te ,cuvar

nacela, o kojima se radi u ovom ratu-«

Mr. Balfour, koji je bio primljen glasnim. klicanjem, rece:

Qospodine predsjednice. Vase Preuzvisenosti i gosipodo

Izviesno znam' da nema nijednoga Slana u ovoj skupstini, koji

nije s dubokom paznjom i iskrenom' simpatijom saslusao izjavu,

koju Yam je procitao Mr. Wickham Steed u imie srpskog ini-

nistra. Dok ni|e zapoceo ovaj rat, Srbija je mozda bila pre-

malo poznata u zapadnim zemljama, a neznanje, ili kazimo,

srazmjerno neznanje, kojim su prilike jugoistocne Evrcpe bile

zastrte za obicnog pcsmatraca, znatno je stezalo simpatiju

prema njoj i prema drugim balkanskim drzavama. Ali Srbija

je bila tocka, s koje se pokrenuo.ovaj rat. Bio to, kako nas

je pot^jetio srpski ministar, ako nas je uopce trebalopotsjetiti

na to, jedan od najmanje izazvanih napadaja, sto ih je ikad ve-

lika vlast poduzela protiv male vlasti — taj austrijski ultima-

tum Srbiji, koji Je prouzrocio inajvecu, najpogibeljniju i najgroz-

niju eksploziju, sto je historija svijeta moze da pokaze. Srbija

je plemenito i hrabro odigrala svoju ulogu u borbi, u koju je

bila potisnuta kao protagonist, pa koliko je god povijest po-

sljednjih cetiriju godina puna junackih djela sviju naroda svi-

jeta, nijedno se junacko djelo ne istice sjajnije ili odlicnije od

odgovora, sto ga je Srbija dala preteznim silama, koje su se

digle protiv nje, poplavile njenu zemlju i na oko skrsile je, dok

su zapravo njen patriotizam. i teznja k nezavisnosti jos jaqe



147

proplamtili negoli prijc rata. (Poklici.) Sad, otkako je

svijet imao vremena da prosudi, koje su razlike u idejama, sto

su civilizovani svijet podijelile na dva ostroprotivna tabora,

dosli smo do spoznaje, da valjada najveca razlika stoji u tome,

kako treba velika drzava da se vlada spram iftale, a sve dr-

zave jedna spram druge. Navala Austrije na Srbiju i navala

Njemacke na Belgiju probudile su savjest civilizovanoga Ijud-

stva na cijelom svijetu i upozorile ga na pogibli, kojima mili-

tarizam prijeti buducnosti Ijudstva, te da malo pomalo jedan

narod za drugim dovede do toga, da se opre teznjama, koje bi

nas sve, velike kao i male drzave, vrgle pod petu djelomice

Austro-Ugarske, all zapravo pod petu Austrijina gospodara,

Njemackoga carstva. Jugoistok bijase vrelo straha i brige za

eVropske drzavnike kroz mnogo genei acija. Tamo Je bilo> leglo

svada i zariste iz kojega se vise nego jedamput rasirila zaraza

ratna. Nije ovo cas, niti ja sebe drzim pcdobnim da rasprav-

Ijam o golemom mnostvu velikih problema, sto su nikli u

onc-m dijelu svijeta za posijednjih vijekova, ali ovo se mozereci, i mora se reci, da uzmognemo razumjetr svu teskocu,

s kojom se imamo ogledati. Kad citam historiju onoga dijelaF:vrope, biva mi jasno, da, dok su u drugim dijelovima Evrope

r.rirodni razvoj i lagana evolucija, i to ponajvise sredstvlma

mira, stvorili velike narode, koji su ujedinjeni osjecajem i kul-

turom, zajednickim nadama i teznjama — da je na jugoistoku

Hvrope sve to razbila provala Turaka. Turcin je, drziim, u

prvom redu sprijecio ujedinjenje jugoslovenskoga naroda, koje

âd ovo drustvo smatra casnim ciljem svojim da privede kraju.

Sto je Turcin zapoceo, to je austrijskoj birokraciji uspjelo da

dovrsi. Austro-ugarska kontrola nad drugim narodnostima u

tome raznorodnom carstvu cesto se istakia vjestincm svojom,

all riietko covjecnoscu, iskrenoscu i pravicnoscu. (Poklici.)

lôsljedica je bila, da Austrijsko carstvo, skalupljeno, kako su

u predasnja vremena bila skalupljena i druga velika carstva,

ponajvise zenidbama monarha, nikad nije bilo podobno, mozdanikad nije ni iskreno zeijelo, a zacijelo nikad nije uspjelo u

tome, da razlicne elemente, od kojih je sastavljeno, stopi u

bilo kakvu harmonicku cjelinu. To je samo po sebi stvar naj-

vece vaznosti za drzavnike Evrope, no kolikogod zla bilo u

takovome stanju stvari, to se zlo, kako mi se cini, potisucustru-

cilo time, sto je sad Njemacka potpuno zagospodovala Austro-

Ugarskom. Evolucija Austrije dcvela je do toga, da manjina

vlada vecinom zitelja Austro-ugarskoga carstva — manjina

Nijemaca u jednom, manjina Madzara u drugom dijelu duali-

sticke monarhije.

Otkako je Austrija postala gotovo vazal Njemacke, ne-

inoguce je reci, kako ce zitelji Austro-ugarski sami, bez po-

moci, ikad popraviti to stanje stvari, jer ta manjina, koja vlada,

bilo njemacka, bilo madzarska, znade, da je zavisna od Nje-



148

inacke, znade, da njeno postojanje kao plemena koje gospoduie.

zavisi od Njemacke, koja je podupire protiv ve<îne njenih via-

stitih zemljaka. Pa znajudi to, austrijski Nijemci i ugarsKi

Madzari (Hungarian Magyars), gospodari austrijskih domini-

iona, moraju po'samoj prirodi stvari vazda biti zavisni od svojih

njemackih susjeda; posljednja nada, da bi se Austrija sama,.

po sebi samoj i od sebe sama, mogla razviti u Slobodan narod,

u Slobodan i homogeni narod, te mogla poluciti slobodu, ta se

posljednja nada, ako je ikad postojala, razbila pored novogastanja stvari, koje je ovaj rat stvorio izmedu Austrije i Nje-

macke. To je tuzan izglod za podcinjene narodncsti. O Polj-

skoj

samcesto govorio,

pa sad ne cu nista reel, all tko svrnepogled bilo na cesko-slovacku narodnost na sjeveru Austrije i

Ugarske Hi na jugoslovensku (srpsku) narodncst na jugu

Austrije i Ugarske, moze razbirati, <ia su ta dva plemena, koja

gcvore srodnim jezikom., imadu srodnu kulturu i iste ideale,.

iste zelje i iste teznje, ako pobijede Sredisnje Vlasti, zauvijek

osudena da ostanu pcdcinjena vecina, skucena, pritisnuta, a

mozda i smrvljena cd manjine njemacke i madzarske, iza kcje

stoji sva snaga njemacke vojne sile. To je, gospode i go-

spodo, po mom sudu jedan od velikih problema, koji ce, na-dam se, ovaj rat rijesiti.

Ovaj je rat sasvim jasno pckazao, ako se o .tome ikad

j-'Umnjalo, da ce narod koji je podcinjen Njemackoj — da sasvim

otvoreno kazem — narod, koji je u zahvatu Njemacke, posve

sigurno osjetiti svu tezinu njemackog birckratskog i vojnickog

stroja, koji ce nastojati da ga utisne u takav kaiup, kakav bi

pristao Njemackoj. Ja sam cbavijesten, i vjerujem da je

istina, da bas u ovom oasu Njemacka u jednoj od onih baltickih.

provincija, koju je odcijepila od Rusije i zbcg koje je dala

najsvecanija ojjecanja, bas u ovom casu namece ziteljstvu te

provincije silom svoj jezik, svoju odgoiu, svdju »kulturu«. Mi

znademo posve tocno, sto Njemacka cini drugim drzavama,.

kcje padnu pod njenu vlast. Te su drzave prisiljene da sluze

ekonomskoj velicini Njemacke; one se isisavaju da dadu hrane

teznji Njemacke za bogatstvom; njihov je prirodni razvoj osu-

jecen i sprijecen u svrhu da se prilagodi pcjmovima njemacke

»kulture«. Pa ako se ovaj rat ne svrsi potpunom pobjedom

saveznika (p o k I i c i), ja ne vidim drugog izlaza — ja ne vidim

drugog izlaza, nego taj, da ce slika Evrope biti ubuduce ona-

kova, kakovu sam jta bas pokusao vama prikazati, i da ce*svaka

drzava, skucena i pritisnuta od Njemacke, biti to, sto je danas

Rumunska — nista, robinja, igracka, zrtva njemacke sile.

(C u j m 0, c u j m 0, i p o k 1 i c i.)

Eto, to je glavni razlog, zasto osjecam, da se mora pre-

duzeti sve i sva, e da se sprijeci, da takav mracni udes, takva

mracna sudbina zadesi nesretni narod na balkanskom polu-

ostrvu, narocito Jugoslovene, o kojima sad vodimo brigu



149

Nijemci su, pored svega, od vajkada dusmani slovenskih ple-

mena. Kroz sve vijekove bili su oni s njima u borbi i nastojali

skuciti ih Dod svoju vlast, no ta vlast nije nikad, kako bi se

moglo desiti kod drugog plemena i u srecnijim prilikama, *sa-

zrela u srecno ujedinjenje, u kojem bi se ocitovala dobra svoj-

stva obaju velikih plemena, nego se zavrsila kao u Austro-

Ugarsko] s Cesima, s Jugcslovenima, s Poljaciima — zavrsila

se vazda i svagdje krutom tiranijom Nijemaca i nesrecnim

ropstvom Slovena. Takva je bila historija u proslosti, ali takva

ne smije da bude historija buducnosti- (P o k 1 i c i.)

Nijemci, bilo namjerno ili, kako prije drzim, zbo^ pri-

rodne nesposobnosti, nijesu sposobni da razumiju ili vjeruju uidealizam, koji savezne narode goni na njihovu akciiu. Oni

vazda govore o svojoj zelji za mirom — dasto, njemackim

mircm — znajuci dobro, da je mir duboka zelja i oeznja naseg

tako iskusancg svijeta. Ali oni nikad ne mogu razumjeti, da ne

samo za Savezne sile, nego ni za svakoga nepristranog ne-

Litralca ne moze biti nikakove uporedbe izmedu prilika, koje

bi nastale njemackom pobjedom i prilika saveznicke pobjede.

Nistane moze

biti sigurnije nego to, da sto budu saveznici

uspjesniji, stim ce se vise siriti saveznicki ideali narodne ^lo-

bode, narodnog razvcja i narodne nezavisnosti, Nista naprotiv

ne moze biti sigurnije nego to, da ce se, ako Nijemci budu

uspjesni, opseg njemaickog gospodstva — ekonomskog, kultur-

nog i politickog gospodstva — poput zaraze rasiriti preko cije-

loga civilizcvanoga svijeta. (P o k I i c i.) Nema uporedbe iz-

medu ta dva uspjeha. U drugim su ratovima narod ili grupa

naroda, koji su pcbijedili, rastegnuli svoj teritorij, uvecali svoj

ugled, a mczda stekli i maferijalnih probitaka, ali nikad u pcli-

tickoj historiji svijeta nijesu dva ideiala dosla ,u takav sukob.

To nijesu dvije grupe naroda, koje se bore za teritorij i natezu

za prevlast. To su dva ideala — jedan s neba, drugi iz pakla

— (p o k 1 i c i) — koji se bore za gospcdstvo, a od uspjeha te

bcrbe zavisi udes svijeta.

Taj udes ukljucuje jos mnoga plemena i mnoge narode

pored Jugcslovena, u koiih smo se interesu danas sastali, i

koji su s cnim drugim narodima dijelili opasnosti i pogibije i

nevolje rata- Ako Bog dade, oni ce takoder dijeliti njihov

triumf, te ako i kad nastupi srecni dan, da se proglasi mir — ne

njemacki mir niti britski mir, niti francuski mir, vec mir civi-

lizacije — kad taj srecni dan nastupi (pokiici), nadam se,

da ce srpski ministar ne samo moci okom' zahvatiti statu do-

movinu svcju, nego i ono pleme, kojega je domovina njegova

samo dio, i da ce m.oci kazati, da su oni bili podobni da dobiju

potpuni dio probitaka, sto ih budemo stekli nasom obilnopro-

lijevancm krvlju i razasutom imovinom — a takav 6e nam

uspjeh uliti uvjerenje, da je dobitak, ma da je zrtva bila teska,

J vise nego srazmjeran sa zrtvom. (Pokiici.)



150

Lord Mayor rece, da ce zbog neprisutnosti Sir Ro-

berta Bordena, koji je trebao govoriti, ali je bio sprijecen doci,

pozvati Sir Qeorgea Perley-a, vrhovnog puTiomocnika (High

Commissioner) Kanade.Sir George Perley (u ime Sir Roberta Bordena) rece:

Sir Robert vrlo zali, da mii je zbog poslova ratnog mini-

starstva nemoguce ovdje pribivati, pa me zamolio, da ga za-

mijenim te ocitujem simpatije Kanade pri ovom pckretu. Stoga

se razloga nalazim ovdje. Reklo mi se da ne cu biti pozvan

da govorim, ako dodem, ali moj mê prijatelj zamolio, da kazem

nekcliko rijeci, i ja to rado cinim-.

Ovaj pokreti

narod, za koji se on cini, uzivaju u punojmjeri simpatiju Kanade. Jedva treba da recem, da zalim sto

se u pogledu trh csobitih ciljeva i teznjia ne osjecam msjero-

davnim izreci kakvo misljenje, ali to mogu ireci, da smo mi

Kanadijci pcsli u ovaj rat bez ikakove teznje da dobijemo za

se teritorija ili sto slicno, vec smo posli, jer smo dio carstva

i jer su nasa prava niapadnuta, te smo odlucili svom silom opri-

jeti se pritisku sto bi ga izvodili Nijemci na nama, da oni pobi-

jede. Mi smo demokratski narod, koji Ijubitno slobcdu, te mi

se boTimo, da te povlastice sacuvamo zai nasu djecu i da im ill

predamc, kako smo ih primili. Srbi su bas u istom polczaju-

Mi branimo male narode, i pravc malih naroda da sami sebe

upravljaju, i da sebi izgrade svoju buducnost, kako to oni sami

zele. U tom je pogledu nasa simpatijia uz male narode, a ne-

voilje i muke Srbije i Srba duboko nais se doimlju, i mi cemo

od srca podupirati sve sto bi moglo olaksati te muke. To je

sve, sto sam danas htio reci, ali izvjesno znam, da' je ovdje

Sir Robert Borden, koji se tim pitanjem mncgo bavio, da bi

bio duze govorio. Veselim se i ponosim, sto sam ovdje na

ovom sastanku.

Lord Mayor rece, da je imao govoriti Mr. Arthur-

Henderson, ali da zbog bolesti nije mogao pribivati. Stoga ima

cast pozvati Dr. Benesa, glavnog tajnika iCeskoslovackoga Na-

rodnog Vijeca u Parizu, jednoga od one trojice muzeva, koji

upravljaju ceskoslovackim pokretom.

Dr. Benes — koJi je bio srdacno pozdravljen. — rece:

Vasa Preuzvisenost, gospode i gcspodo Ja se vrlo ve-

selim, da mogu u ime Cehoslovaka izreci nekcHko rijeci na

ovom sastanku u cast stvari SrbiJe i Jugoslovena. Narocito

hocu da ovom prilikom istaknem dvije tocke: Najprvo hocu da

istaknem solidarnost i istovetnost ciljeva kod Cehoslovaka i

Jugoslovena u njihovoj zajednickoj borbi protiv njihovih zajed-

nickih neprijateljia Nijemaca i Madzara. Ta je solldarnost pot-

puna; ona se ocitovala vec na pocetku rata, kad su se nasivojnici kratili bcriti protiv Srba- Ona se ocitovala takoder ka-

snije, kad su nasi cesko-slovacki voj'nici u velikom broju stu-



151

pali u srpsku vojskii i pomagali Srbima svim sredstvima, §to

su ih imali na bojnom polju u Srbiji, u Dobrudzi i u Solunu.

Ta se solidarnost narocito ccitovala u Austro-Ugarskoj u nji-

hovim politickim borbama. Nikad nije bilo ocitijeg i dirljivijeg

primjera prisne i bratske kooperacije, nego sto se sad vidi

i-zmedu Ceha i Jugoslovena u Austriji. Oni vazda idu rukom

ispod ruke, kad poduzimaju navalu na Nijemce i Madzare i

protiv vlade. Zajedno se oni prijete nasim zajednickim nepri-

jateljima, slabe ih i smucuju, a naskcro ce se dici u otvorenoj

buni protiv austro-ugarskoga carstva.

Razlog je tome jednostavan: 1. oni zele pokazati cijelom

svijetu, da oni narodi u Austro-Ugarskoj, kojih simpatije stojeuz saveznike, zele propast Austro-Ugarske; 2) oni zele tako-

der pokazati, da su austro-ugarski problemi i problemi Cen-

tralne Evrope u glavnom tijeno vezani jedni s drugima. Tko

hoce da povoljno rijesi poljski problem, ne smije zanemaritl ni

Cehe ni Jugcslovene, ni Rumune ni Talijane Austro-Ugairske.

Koji se god od tih problema kusa rijesiti, svak ce pri rjesava-

nju naici na pitanje o egzistenciji Austro-Ugarske. Ta se cinje-

nica, ta velika politicka istina ocituje u prisnoj kcoperaciji Ce-

lloslovaka i Jugoslovena.

Nas narod racuma s apsolutnom potrebom, da nestane

Austro-Ugarske. Mi isticemo tu potrebu ne samo zato, sto od

nje ocekujemo nas© pctpuno oslobodenje, nego sto je sma-

tramo nuznim uvjetom pravednoga i trajnoga mira. Mi znanio,

da ne ce biti mira u Srednjoj Evropi, ako Austro-Ugarska bude

dalje postojala. Mi znamo, da cemo, ako se spase Austrija.

za kratko opet biti prisiljeni boriti se protiv saveznika, a u

prvom. redu protiv Velike Britanije. Nas se narod stoga od-

iucno bori ne samo za svoju slobodu, nego i za slobodu Evrope.

To je misao naseg saveza s Jugoslovenima, a tu sam cvrstu

odluku Ceha i Jugoslovena danas dosao ovdje da .'zrecem.

îvjela slobcdna Jugoslavija, zivjela slobodna Ceska

Mr. Wickham Steed rece: Gospodine nacelnice (My Lord

Mayor), Mr. Balfour, Vase Preuzvisencsti, gospode i-gospodo

Ponesto je teska zadaca, da Vam progovorim, posto ste culikrepke rjjeci iz ustiju nasega prijatelja Dr Benesa, jednoga od

velikog triumvirata ceske vlade izvan Ce^ke — druga su

dvojica prcfesor Masaryk i general Stefanik — velikog trium-

virata, koji danas upravlja silama, zivotnim silama ceskoga

naroda. Otkako je Mr. Balfour postao drzavnim tajnikom

spoljnih poslova, nijedan ga akt nije toliko prcslavic kao onaj

telegram, sto ga je prije par sedmica poslao ceskoslovackoj

vojsci, i u kojem je priznaje .saveznom silom, posto je u Parizu

razvila svcj stijeg. (P o k 1 i c i). A u tome je istom telegramu,

ako se dobro opominjem, nagovijestio stvaranje jugoslovenske

drzave, i time ujedno nagcvijestio svoju prisutnost ovdje pri





153

Vi se mozda ne sjecate svih tocaka toga talijansko-juzno-

slovenskoga uROvora. To je vrlo kratak, ali vrlo vazan doku-

menat; po mom sudu dokumenat, koji bi, kad se jednom u

bududim godinama ogledamo na nj — mogao postati i

mogaobiti priznavan kao jedan od stupova evropskog mira — mira

koji mora pozivati na sporazum, na pravedan sporazum, kakav

mora da nastupi iza svrsena rata-

Evo te cetiri tocke:

Zastupnici talijanskog naroda i jugoslovenskog nairoda

sporazumljuju se narocito u ovome:

1 U odnosima izmedu talijanskoga narcda i naroda Srbo-

Hrvata i Slovenaca, poznatih takoder pod imenom jugosloven-

skoga naroda, zastupnici obaju naroda priznavaju, da su je-

dinstvo i nezavisnost jiigoslovenskoga naroda zivotni interes

Italije, bas kao sto je dovrsenje talijanskoga narodnog jedinstva

zivotni interes jugoslovenskoga naroda, i zato zastupnici obaju

naroda jamce jedni drugima, da ce upotrebiti svako sredstvo

u svrliu, da bi se za vrijeme rata i u casu mira te teznje obaju

naroda potpuno ispuniie.

2. Oni ccituju, da je oslobodenje Jadranskog morai

obrana njegova protiv svakog sadasnjeg ,i buduceg neprijatelja

zivotni interes obaju naroda.

3. Oni takoder jamce jedni drugima, da ce u interesu

dobrili i iskrenih odtiosa izmedu oba naroda u buduce prijatelj-

ski rjesavati razlicne teritorijaine prijepoic na osnovi nacela

narodnosti i prava samocdredenja, i to na takav nacin, da ne

povrijede zivetne interese obaju naroda, kako ce biti odredeni

u casu mira.

4. Onim plemenskim grupama jednog naroda, za koje ce

se pckazati potreba da ih se ukljuci u mede drugoga naroda,

bit ce priznato i ujamccno pravo njihova jezika, njiiicve kul-

ture, njihovih moralnili i ekonomskih interesa.

To je bio ugovor sklopljen izmedu talijanskiti i juznoslo-

venskih zastupnika te nekili clanova nasega drustva. Mi ga sma-

tramo nasim najvecim djelom, i to je zasad kratka histu-

rija Srpskoga drustva u Velikoj Britaniji- Ali ono ima jos vecili

djela na umu. U vezi sa srodnim drustvima kao s Englesko-

rumunskim drustvom, Englesko-talijanskim drustvom, pa ne

iskljucivsi ni Engleskc-helensko drustvo, i nadajuci se da cemo

jednoga dana imati Englesko-poljsko i Engiesko-cesko drustvo

(poklici) — u vezi s tim srodnim drustvima treba da

izvedemo jos vece djelo, naime da pcucimo britsko javno mi-

sljenje o poHtici poljskcg, ceskoslovackoga, jugoslovenskog,

rumunskog i helenskog pitanja, tako da, kad nastupi dan mira,dan opasniji od svakoga dana boja, mozemo da imamo odre-

deno i odlucno javno misijenje. Dr. Benes, koji ima pravo da

govcri za narod, koji tri stotine godina vodi borbu, sto je vo-



154

dimo danas, rekao nam je, da su ta sva pitanja nerazrjesivo.

vezana .Zajedno. Saveznicka politika mora \<î odlucno smje-

rom oslobodenja podjarmljenih naroda Austro-Ugarske. Cesto

cujemo kazivati, da ne smije biti: raskomadanja Austro-Ugarske,.

kao da je Austrija njezno, slabasno, djevicansko tijelo, koje mi

surova celjad, mi' nemilosrdni saveznici, hocemo da raskinemo

ud po jidl Austrija je lesina, koja u naborima svoje isusene

koze gusi, mnostvo mladih naroda, sto nastoje da se rode na

svijet. Milnoramo podupinati rodenje tih naroda. (P o k 1 i c i.)

Sto je Austrija? Ja iuikad nisam vidio Austrije u ratno vri-

jeme. Poznavao sam ponesto Austriju u doba mira. Trebalo

mi je sest godina bcravljenja u Austriji dia Shvatim, da ne znamnista o njoj- Trebalo mi je iza toga cetiri godine da pocnem

pomalo razumijevati, sto je Austrija. U doba mira ona nije

cairstvo ili demokratska nacija, vec sultanat, upravljan poput.

mnogih drugih sultanata od tudeg protektora. Jedan je Prus— a Prusi kadsto umiju kazati brutalnu istinu — napisao, da

»Prusija nema tijela za svoju golemu dusu, a Austrija nemaduse za svoje golemo tijelo.« Istina je, da Austrija nema duse.

Austrij'ski se poslovi obavljaju nekom bestrasnom pakoscu,

koja bi drugdje' bila nedokuicljiva. Oni koji joj pripisuju bilo

kakvu moralnu namjeru osim da sacuva dinastiju, imadu pot-

puno krivo.

All ja sam Austriju po-znavao samo za vrijeme mira. Uratno je doba austrijsk'i sistem potisucustrucen. Drago nam ]e

da ovdje vidimo taiijankoga poklisara. Italija ima dugu zajed-

nicku medu s Austrijom, ali ja sumnjam ima li drzave u Evropi,

koja manje razumije Austriju od Italije. Prije nekog vremena

imao sam prilike, na talijanskom frontu, da govorim s jednimvrlo obrazovanim oficirom iz Trentina- Otkako je rat otpoceo,,

on je ispitivao Austrijance, koji su se predali, ili bili zarobljeni

ili dragovoljno presli preko. On mi je kazao: »Ja sam se

rodio u Austriji, ali sam trideset godina izbivao iz domovine.

Kadsto sad dolaze neki od mojih TOdaka iz Trentina i preda-

vaju se. Treba mi cetrnaest dana, dok im rastumacim sto je

slobodna zemlja. Vazduh u kojem su zivjeli potpuno je raz-

lican od nasega. Onine mogu

vjerovati ukakvu

islcrenost

misli ili nakane. Oni su pljasljivo nepovjerljivi i ne znaju, kamo

da se krecu.« Oni su zivjeli u vazduhu, gdje se za vrijeme

mira anonimna denuncijacija na sudistu primaia kao dokaz, i

gdje je rijec jednoga zamdara mogla baciti u tamnicu muza ili

njegovu zenu ili sestru, gdje u ratno doba moze anonimna de-

nuncijacija muza ili njegova oca ili zenu dovesti na stratiste.

U takvu vazduhu svaki covjek sumnja o svakom drugom' co-

vjeku i sva vlast kao da je negacija Boga. I to smo pozvani

da ocuvamo? A tko nas to poziva? Tri su glavne sile, koje

nastoje ocuvati Austriju; cetvrta Je i najstrasmja od sviju ne-

znanje saveznika- A one tri aktivne sile sve su internaeionalne :.



155

interacionalna fmancija ilii zlatna internacionala, ultramonta-

nizam ill crna internacionala, i internacionalni njemacki socia-

lizam ili crvena internacionala —zlato, crno i crveno, boje

Velike Njemacke. Kadsto djeluju • udruzeno, kadsto svaka

napose. Hocemo li dati da one nama gospoduju? Od inter-

nacionalne financije mi se pocinjemo cuvati, all ne dovoljno.

I od ultramonizma mi se donekle cuvamo, a pcmazu nam mnogi

odlicni prelati i mnogi iskreni sinovi rimske crkve. I u Rimu,

inislim, sad znodu, da interesi religije iziskuju oslobodenje ka^-

tolickih naroda, koji, ako iin se porice njihova narodnost, mogu

traziti u drugom vjerozakonu oslobodenje od veza, koie ih

vezu na habsburske taljige. Onda je tu internacionalni socia-

lizam. Cudno je, kako svak moze opaiziti u svakoj skupstini

socijalista, koji stoje pod utjecajem Mârxovih ideja, kad se po-

krene pitanje Austrije, kao da mraz pada na skupstinu. Otkud

dolazi taj neobicni zadah austrijske influence? Pitao sam to

vode radnistva, ali oni jos nijesu bill kadri dati mi odgovora.

Na6i ce odgovor u smjeru intennacionabe financije.

Kad smo proucili ta pitanja i jasno ih progledali, mi cemo

doci do jedinoga zakljucka, da je oslobodenje podjarmljenihnaroda Austrije, ukljucivsi Poljsku, neophodno potrebno za

mir Evrope. Zasto? Uzmimo najblizi racun. Ako se ne stvori

Bohemija, ili bolje Ceskoslovacka, za trideset se godina ne

ce mcci nastaviti u Londonu. Ako se ne stvori Jugoslavija,

ne ce se moci nastavati u Venedji, Milanu, pa ca i u Rimu-

Samo ako stvorimo te zive nenjemacke drzave, koje ce biti

ekonomski, a valjada i politicki udruzene; samo ako stvorimo

tu nenjemacku pregradu kroz Evropu od Qdanskcga do Jadran-

skoga mora, mcci cemo uvjeriti njemacke narcde, da se rat

ne isplacuje, jer da mlade drzave imadu jacih sila da se cd-

brane od njihova gcspodstva, te da oni moraju pravicno posti-

vati svoje sloibodne i nezavlisne susjede.

Ako nemate toga rjesenja, njemacki ce se militarizam

opet podici. Tisuce aeroplana ucijiit ce nase velike gradove

nenastavljivima, jer std je moguce dauas, kud i kamo je vise

moguce za dvadeset godina. Obrane ne ce biti. Ima samo

jedan put iz ovoga rata: on ne vodi ni okolo, ni prijeko, ni

ozdo, vec »naskroz«. (Poklici.) A taj put lezi politicki i,

po mom sudu, i vojnicki u sporazumu izmedu Italije, Jugoslo-

vena, Cehoslovacka, Poljaka i Rumuna, i vodi kroz srce Au-

strije, a time ce i Njemackcj biti podsjecene noge. (Poklici.)

Poslije toga govora predsjednik je zakljucio skupstinu.



rJ56

95.

Pravilnik Narodnega sveta.

Ljubljana, 16. augusta 1918.

Uvod.

1. Nas naraen je, da se za v monarhiji zivece Slovence,

Hrvate in Srbe ustanovi skupni »Narodni odbor«, kjer bodo po

medse hoino dogovorjenem proporcu zastopani vsi politicni

cinitelji, ki na temelju edinstvenosti jugoslovanskoga naroda

hocejo izvojevati samostojno jugoslovansko drzavo-

2. Za ozemija Cislajtanije se osnuje Narodnj,. svet, kate-

rega namen in delokrog je, sklepati in odlocevati o vseh zade-

vah, ki jih v Narodnem svetu zastopani cinitelji priznajo za

skupne.

3. Skupne zadeve v smJslu tocke 2. so zlasti:

a) Delo za ujedinjenje jugoslovenskoga naroda v samo-

stojno drzavo.

b) Smctreno delo za popolno ravnopravnost nasega je-

zika V §olah, uradih in v vsem javnem zivljenju.

c) Varstvo narodnih manjcin, uredba majsinskega dela

in boj za narodno solstvo.

d) Uveljavanje nasega jezika v vseh javnih uradih in

podjetjih.

e) Obramba in pospesavanje skupni'h kulturnih zadev.

f) Obramba in gojitev skupnih gospodarskih interesov

ter zavesti gospodarske osamosvojitve.

g) Reprezentacija naroda in pospesavanje narodnih ko-

risti na zunaj, dogovorno s pariamentarno delegacijo.

h) Vprasanja, ki se ticejo narodne casti in discipline.

Organizacija narodnega sveta.

4. Narodni svet tsestoji iz 50 cianov. Od teh jih otpade

na Dalmacijo 12, ki jih izberejo tamkajsni politicni cinitelji v

medsebojnoim sporazumu, na Istro 5, ki jih imenuje politicno

drustvo za Istru v Pazinu, na Trst 2 (politicno drustvo Edinost),

na Vseslovensko Ljudsko Stranko 18 in na Jugoslovansko de-

mokratsko stranko 10. Socijalnim demokratom priticejo 3

mandati. Stranke izbirajo svoje zastopnike putom izvrseval-

nih odborov, oziroma odborov pcliticnih drustev in sicer za

dobro enega leta. Imajo pa pravico jih vsaki cas odpoklicati,

V tem slucaju, kakor tudi v slucaju odstopa in smrti moraju

izvrsevalni odbori, odbori politicnih drustev imenovati nove•clane tekom enega meseca za ostalo funkcijsko dobo.

Sedez Narodnega sveta si izberejo clani z vecino glasov.



15?

Sedezi strank, ki niso pristopile, pa priznavajo nacela

Narodnega sveta, ostanejo nezadeseni, vendar more Narodni

svet te stranke po pctrebi vabiti k sejam.

5. Narodni svet deluje:

a) V plenumu, ki se shaja k rednim sejam vsako cetrt-

ietje, k izrednim na poziv predsednika lali na zaiitevo vsaj 10'

clanov in sicer v tem slucaju najkasnije v 8 dneii po obvestitvi

predsednika. Plenum voli predsestvo, odseke, sprejema po-

rocila predsedstva in sklepa o njih, daje navodila za njega delo-

vanje, odbira nadzorcvalni cdbcr za financijelno poslovanje in

sklepa na zeljo polovice svojiii clanov o predlogili, ki v pred-

sedstvu niso dosegli dvetretjinske vecine;

b) v predsedstvu, ki sestoji iz 8 clancv (predsednika, pod-

predsednika, tajnika in 4 clanov) in ki vodi vse poslovanje

Narodnega sveta, ki ga predstavlja ma zunaj, osnuje pisarno,.

sprejema porocila odsekov, sklepa in izvrsuje njili predloge,.

imenuje zaupnike, izbira in upravlja denarna sredstva. Clani

predsed&ty_a, ki bivajo izven sedeza Narodnega sveta imajo

vsak svojega namestnika, kvoljenega na predlog izvoljenega

clana od plenuma izmed clanov Narodnega sveta. Narnestnik

Da ne izvrsuje posebnili funkcija svojega mandata, temvec je

zglelj prisednik;

c) V odsekih za priprave vaznih skupnih nalog. Pri teh

odsekih se imajo pritegniti na delo zastopniki vaznih stanov

in strok. Osnujajo se s sklepom plenuma, ki imenuje clane, ti

pa lahko kooptirajo in si sestavijo poslovni red v s.porazumu

s predsedstvom. Taki odseki, ki se.osnujejo po potrebi so

n. pr. Za propagando, tisk, za izdajo brosur, za narodno stati-

stiko, za dolocitev narodnih mej, za ustavne reforme, za

ustavne projekte narodne drzave, za pripravo pogajanj mednarodi, za manjsine, za solstvo, za gospodarsko koncentracijo,

za narodno uradnistvo, zeleznicarstvo, novinarstvo, za finan-

ciranje Narodnega sveta i t. d.

V vseh skupinah se glasuje z dvetretjinsko vecino pri-

sotnih. Ce ugovarja ena tretjina se ima glasovanje preloziti

na prihodnjo sejo, koje datum doloci vecina. Plenum ie sklep-cen, ce je prisutnih 20 clanov, predsedstvo pa, ce je prisotnih

5 clanov, odseki, ce je prisotnih ena tretjina clanov. Ce se ^.sta

zadeva obravnava v odsekih ali predsedstvu dvakrat ali oba-

krat ugovarja sklepu ena tretjina navzocih, obravnava nadalje

o njej predsedstvo oziroma plenum- Ce se ista zadeva obrav-

nava dvakrat v plenumu in obakrat ena tretjina navzocih ugo-

varja protj sklepu, je smatrati., da je doticna zadeva izlocena

iz delokroga Narodnega sveta.

6. Ce pride do prepira v kakem formalnem vprasanju v

narodnem svetu, ali ce se stranke v sporu v kaki castni zadevi,.

ki je V zvezi z delokrogom narodnega sveta, podvrzejo raz-



il58

sodiscu, razsodi le to do prostem prevdarku. Predsedstvo voli

vsako leto 3 razsodnike, a stranke se v sporazumu s predsed-

stvom zedinijo lahko tudi za drugacno razsodnistvo.

7. P^temozanje Narodnega sveta ce iz njega izstopi nadpolovica clanov, pripade manjsinskim organizacijam po sklepu

razsodisca.

8. Ta statut je mogoce spremeniti le v soglasju s udele-

zenimi strankami.

96.

Narodni svet.

L j u b 1 j a n a, 17. augusta 1918.

O ustanovnem zboru narodnega sveta v Ljubljani se je

izdal naslednji

komunike:

Ustanovni zbor Narodnega sveta v Ljubljani se je vrsil

dne 16. in 17. avgusta 1918- o posvetovalnici mestnega magi-strata Ijubljanskega. Narodni svet se je sestavil iz odpo-

slancev, ki so jih imenovale sledece organizacije: 1. Yseslq-

venska Ijudska stranka; 2. Jugoslovanska demokratska stranka;

3. Jugoslovanska socijalno-demokratska stranka, ki sicer ne

poslje svojih delegatov kot clanov N. S., a se bo delovanja

N. S. vendar udelezevala; 4. Trzasko politicno drustvo »Edi-

no.st« ; 5. »Politicno in gospodarsko drustvo za Slovence in Hr-

vate V Isitri«; 6. Katolisko politisno in gospodarsko drustvo

za Slovence na Koroskem.« Dalmacija sicer ne pristopi for-

malno k Ijubljanskemu N. S., ker bi se vsled prevelikih pro-

metnih tezkoc dalmatinskim poslancem ne bilo mogoce ude-

lezevati se] N. S., vendar je poslala svoje delegate k ustanov-

nemu zboni N. S. Nekateri delegati pa bodo redno prihajali

k posvetovanjem N. S. v Ljubljano.

Narodni svet v Ljubljani se smatra kot del vseob-cega Jugoslovia'nskega narodnega odbora,

ki se bo v kratkem sesel v Zagreb u.

Na zboru, ki se Je vrsil 16. in 17. avgusta 1918., je naj-

prej sklicatelj dr- Ant. Korosec opisal splosni politicni

p o 1 o z a j in razvijal v o d i 1 n e i d e j e, ki so privedle do

ustanovitve Narodnega sveta.

Yel'ike nove ideje so z zmagovito siloi nastopile posebno

ob koncu tretjega leta svetovne vojske. Bliza se novi vek clo-

vestva. Kruta sila meca je dosedaj gospodo-

V a 1 a in urejevala svet. Narod, ki je imel moicnejse in srec-nejse orozje je neusmiljeno tlacil sibkejsega. Vera v mec je

dosegla vrhiunec v svetovni vojski. Preziveli smo trenutke,



159

:o se je zdelo da bo i nadalje surova sila vladala nad celim

clovestvom. Danes je ta vera v mec za vecne case obsojena.

Krizano clovestvo vstaja k novemu zivljenju, k zivljenju pra-

vice in clovekoljublja. N e n a k r v a vi

h b o j i s ci

h, arn-

pak z razumcm, oplojenim s Kristusovo Iju-

beznijo, naj se v bodoce urede razmere medp s a m e z r { m i n a r o d i s v e t a.

Nesteti pctokli prelite krvi so ustvarili izviseno' idejo o

svetovni pravicnosti. Izraz te ideje je samoodlocba na-

r o d a. Odstraniti se morajo velike krivice, ki so se godile

doslej. Vzvisena lideja o samoodlopbi narodov ne zahteva ma-

sicevanja za tisocletne krivice, pac pa torezpogojno osvobo-ditev vseh nesvobodnih narodov- Svet, ki je obrtojal iz go-

spodov in tlacanov, se potaplja v preteklost — na njegovo

mesto stopa velika druzina svobodnih in ednakopravnih na-

rodov. Bliza se dan in uresniici se najvecja ideja, ki jo je kedaj

clovestvo poTodilo, ideja o samoodlocbi narodov.

Slovenski narod se ie z vsem upom oprijel te velike odre-

silne ideje. Pred vec kakor tisoc leti smo imeli svoje kralje-

stvo, V katerem smo bili svobodni. Takrat jebil

nas narodnositelj vseh kulturnih in drzavnih pravic. Ali kmalu je slo-

vensko kraljestvo propadlo, zguibili smio svobodo ter postali

tlacani. V dobi tlacanstva smo se sicer zavedali, da smo Slo-

venci, da smo tesno spojeni po krvi, veri in jeziku in kulturi,

a gospodovaii so nam tujci sebi v prid. Drzavne pravice, ka-

tere je uzival in izvrseval slovenski narod v svoji drzavi, so

presle za vec kot tisoc let v tuje roke. Samoodlocba na-

rodov nam jih bode zopet vrnila, ter zdru-

zila troimeni narod Slovencev, Hrvatov in

Srbov v samostojno veliko drziavoJugosla-v i j o.

Narod, ki hoce bit: nositelj drzave, ki hoce prevzeti in

izvrsevati drzavne pravice v blagor Ijudstva, mora zbratiV s e d r z a V n o t V o r n e m o c i v e n o t o. Stranke mo-

rajo izlociti vprasanja, dotikajoca se usode vsega naroda iz

vojega delokroga ter jih prepustiti Narodnemu svetu. Slo-

venski narod si je izbral Narodni svet zlasti za to, da bo pri-

pravljen na oni zgodovinski trenutek, ko prevzameskupno z Hrvati in Srbi vse pravice in dolz-

nosti drzavne samostojnosti.

Predsednikovemu porocilu je sledila temeljita debata, po

kateri se je redigiral p r a v i 1 n i k N. S.

Po tern pravilniku je glavni namen N. S. delo za ujedi-

njenje jugoslovanskega naroda v samostcjno drzavo.

Razen tega je namen N. S.

a) obramba in pospesavanje skupnih kulturnih zadev;



160

1)) obramba in goiitev skupnih gospodarskih intercsov

ter zavest gospcdarske osamosvojitve

c) reprezentacijia naroda in pospesavanje narodnih kori-

sti na zunaj, dogovorno s parlamentarno delegacijo.

N. S. bo imel tudi nalogo, sklepati in odlocevati o vseh

zadevali, ki jih v N. S. zastopani cinitelji priznajo za skupne.

Da bo mogel N. S. izvrsiti vse to, so se izvolili sledecl

odseki:

1. Or g ani z a ci jsk i odsek bo pomagal predsed-

stvu pri organizaciji in bo izdelaval nacrt za preuredbo skupne

narodne organizacije v sporazumu s strankami. Ta odsekbode organiziral delo,ki ga bodo vrsili posamezni >okraji in

obicine.

2. U s t a V n o-p ravni odsek sebo pecal o temeljL

bodoce ustave in uprave.

3. Odsek za propagandobo pojasnjeval ozji in:

sirsi javnosti nase cilje.

4. Odsek za varstvo nasih interesov na-pram obstojeci admiTiistraciji- Ta odsek se ba

bavil z borbo za enakopravnost nasega jezika v solah, uradih

in vsem javnem zivljenju.

5. Odsek za gospodarsko koncentracijobo zbiral nase gosnodarske sile in jih smotrno vodil. Za sedaj

bo posebno paznjo posvecal prehrani onih krajev nase domo-

vine, ki^ so v tern pogledu potrebni nujne pomoci, obnovi nasi]l^

po vojni opustosenili dezel ter vsem vpâsanjem prehodnegagospodarstva.

6. Odsek za tiijski promet, takozvani»J u g p r o m e t«, bo skrbel za organizacijo in upravo tuj-

skega prometa, zelezniskih, avtomobilnih in parobrodnih zvez^

za propagando lepote nasega ozemlja in za pospesevanje trgov-

skili in prometnih zvez.

7. P o^k r a j i n s k i odseki za Trst, Istro, Gorisko,.

Korosko in za Maribor, eventualno s pododsekom za Prek-murce. Vsi ti odseki bodo pripravljali gradivo, da se ugotove

slovenske meje. Ti odseki bodo tudi skusali odpomoci prebi-

valstvu tudi v gospodarskih potrebah.

8. Financni odsek bo skrbel za pokritje izdiatkov

Narodnega sveta.

Debatai je bila zivahba, vsi sklepi so se vrsili soglasno..

Pr&dsednikom se je izvolil suglasno drzavni poslanec dr. Ant.

Korosec, v predsedstvo pa se sedem clanov Narodnega sveta..

Ljubljana, 17. avgusta 1918.



161

97.

Memorandum bosanskih Hrvatai

Srbagrofu Tiszi.*

Sarajevo, 20. septembra 1918.

Preuzviseni gspodine

Nakon medusobnoga potpunog sporazuma, slobodiii smo

podnijeti sliiede(5u

izjavu.

Prije rata imali smo bar neku sjenu u;stavnosti; i ono

malo sudjelovaiija u drzavnoj upravi, pocelo je stvarati' uzu

vezu izmedu naroda i drzave-

Dosao ie rat. Kod nas se pokazao ne saimo kao strahovita

borba drzave protiv drzave, nego kao strahovita borba drzave

protiv vlastitih drzavljana. Relativna vecina nasih sugradana,

to jest svi pravoslavnii Srbi, bili su izvrgnuti najstrasnijim pro-

gonima. Izgledalo je tako, kao da svakog pravoslavnog Srbina

smatraju atentatorom. Srbima je bio u monarhiji navijesten rat

vec strasnim progonima, poduzetim pod zastitom javnih vlasti.

Na pocetku rata uapseno je nekoliko hiljada Srba i strpano po

raznim tamnicama i kazematama bez sudske i bez administra-

tivne istrage dli presude. Uslijed losega i necovjecnoga po-

stupka, znatan die tih Ijudi obolio je i podlegao. U svakomselu, u svakom gradicu uzet je veci dio tacca. To ie insti-

tucija, koju ne poznaje pravo nijedne kulturne i pravne drzave.ovoga vijeka. Po toj instituciji bivaju gradani vlastite drzave

uapseni i predani vojnicima s torn napomenom, da ill ti vojnici

imaju pravo odmali ubiti, cim se makar sto desi, cime bi bili

ugrczeni ioiteresi vojske, sigurnost mostova i zeljeznica. Potoj instituciji imali su dakle gradani da plate glavom za tuda

djela, koia su cesto bila plod podmetnute licne osvete. Mnogi

o<l njih ubijen je bez krivnje, a mnogi bez ikakva razloga.

To znaci povredu najprimitivnijih prava covjecjih, to

znaci gazenje velikoga pravnoga nacela, postavljenoga jos u

Srednjem Vijeku, a koje glasi : Poena ten eat actoris.

U torn su dosli kazneni progoni pred vojnim i gradanskim

sudovima. Mi mcramo da istaknemo, da je to pravosude pre-

tjerano strogo sudilo, ne samo u pogledu kazne, nego i u po-

gledu kvalifikacije îna. Sudilo se na smrt, gdje zato pred-

* Mjeseca septembra 1918., proputovao je grof Stj. Tisza, u sporazumu

9 carem i kraljem Karlom I. (IV.), Hrvatskom, Dalmacijom i Bosnom, da se ujedim ruku informira o politickim teznjama nasega naroda, a u drugu ruku,

da ondje dieluje na vodsfvo raznih stranaka na rje§enje pitanja austro-ugarske

raonarhije n nindzarskom sniislu. Meduiim narodno ga je vodstvo svagdje od-

bilo, a u Sarajevu predan mu je ovaj memorandum.^

11



162

postava zakonskih nije bilo. Samo blagost, GovJecnost i milost

•mladog vladara izbavilo je veci broj osuclenika, koje su sudovi

ne samo osudili ma sinrt, nego i predlozili, da se smrtna kazna

i ovrsi. Kao poseban karakteristican slucaj navodimo to, da je

jedan narodni poslanik, iimirovljeni profesor, otac sestero

djece, lisen penzije i osuden na tesku tanmicu zato: 1. sto u

saborskoj sjednici nije ustao, kad je predsjednik javiio kraljevu

zahvalu na cestici zbog ozdravljenja i 2. sto je dosao u obic-

nom odijelu na zalobnu sjednicti za pckojn'mi prestolonasljed-

nikcm.

Osim sudskiih progcna i justifikacija, nmostvo je nasih

Srba ubijeno, zapaijeno i objeseno bez istrage suda, i tonesarno muskaraca, nego i zena i djece. To su vecinom cinile

uz redovi'tu vojsku one cete, sto ih je uz placu iz svakakvih

elemenata osnovao general Potiorek. Od tihi elemenata koji

su orgamizovani i komandovani bili, pretrpio je nas narod naj-

uzasnije patnje. I ako se razlikujemo po vjeri, mi smo sinovi

jodtioga naroda, mi smo krv iste krvi- Ideja narodnoga jedin-

stva Srba, Hrvata i Slovenaoa prodrla je u sve narodne slo-

jeve. Ona je postala politickom vjerom i dogmom nasega na-

rodnog bica. Zato su muke i patnje, sto ih je morao srpski

dio jedinstvenoga naroda nasega pretrpiti, odjeknule duboko u

srcu i dusi svih Hrvata i Slovenaca.

No nisu samo Srbi trpili uslijed strahovlade u pocetku

rata i uslijed teskoga pritiska vojnickog apsolutizma do danas.

Svima nama u Bosni i Hercegovini oduzeta su ustavna prava.

Vlada je radila, kako se njoj najshodnije cinilo, bez obzira na

2êlje i potrebe naroda; kod nas je narod uslijed ogromnih

ratnih zrtava i patnja propao. Slucajevi umiranja od gladi bili

su obicna pojava u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine.

Toga tie bi bilo, da je narod po svom predstavnistvu mogaovrsiti svoj zakoniti upliv na drzavnu upravu. Nijedan narod

monarhije nije morao doprinijeti razmjerno toliko zrtava u krvi,

koliko ispaceni narod Bosne i Hercegovine. Pored tih neraz-

mjernih zrtava u krvi, nametnute su nasem obespravljenom na-

rodu jos i prekomjerne zrtve u imetku. Ni u jednoj pokrajini

austro-ugarske monarhije nisu porezi ubirani u onoj visini, kao

kod nas, ni u jednoj pokrajini nisu ratna podavanja i rekvizi-

cije u tolikoj mjeri i uz tako niske cijene provadane kao u

Bosni i Hercegovini. Nasi seljaci, nasi zamljoposjed;nici liseni

su uz minimalne naknade njihovih zemaljskih produkata i stoke,

tako da nase ekonomsko stanje nije doSlo samo u krizu, nego

stoji pred katastrofalnom propasti.

NaSe narodno predstavnistvo raspusteno je, autonomija

gradova, kotareva, okruzja obustavljena je bila- Zakonom za-

garantovana vjersko-prcsvjetna autonomija i uprava srpsko-pravoslavnih eparhiia ukinuta je naredbenim putem. Sloboda

sastajanja potpuno je ukinuta. O slobodi stampe ne moze se





164

puno slobodne izbore. 5. Uprava zemlje moze se predati samoIjudima saborskoga povjerenja. ^

Tek kad ovo ispiinjeno bude, moze se putem narodnog

predstavnistva pristupiti rjesavanju ostalih pitanja.

Nas citavi narod Srba, Hrvata i Slovenaca pretrpio je

u monarhiji veoma mnogo za vrijeme ovoga rata. Danas jos

stoje Dalmacija, Slovenija, Istra, Koruska bez svoiih zemaljskih

predstavnistva pod upravom tudeg cinovnistva. U Hrvatskoj

se jedino odrzao ustavni rezim. Pa i tamo ispadaju svaki cas

prijetnje sa st'âsilom neustavnosti i komesarijata, a jednogla-

sno primljene zakonske osnove ne mogu da postanu zakonom.

To budi u nama osjecaje, koji ne mogu biti skloni drzavi, to

budi u nama predos-ecaje, sto rastu u sjeni i mraku neslobode.

Mi se osjecamo jedno sa svom nasom istokrvnom braconi

Hrvatima, Srbima i Slovencima, ma gdie oni bili. Mi znamo^

da na kruglji zemaljskoj ne mozemo izolovano ziv.jeti, nego

da nas vec nas polozaj upucuje na iskren i posten sporazum

sa geografski najblizim narodom kraljevine Ugarske. A da taj

sporazum moze iskren i posten biti, treba da ga stvore dva

ravnopravna i drzavno samostalna naroda. Mi Srbi. Hrvatii Slovenci nismo danas ravnopravni sa narodom madzarskim.

Mi smo danas roblje nezarobljeno, koje nosi lazni naslov dr-

zavljana.

Dok se gornje pretpostavke ne ispune, dok god mi mo-ramo da zivimo u ovcm politickom i gradanskom ropstvu, mi

nismo u stanju dati slobodne izjave. Nase narodno pitanje ne

moze se rjcsavati bez naroda, cno se ne smije samo djelomicno

riesavati, nego u cjelini, i to na temelju prava narodnoga samo-

odredenja.

Svako drugo rjesenje, medu koje ubraiamo i direktno i

bez privole narodne namjeravano prisajedinjenje Ugarskoj^

bilo bi nasilje, koje bi urodilo najgorim posljedicama za nutar-

nju sigurnost i SDoljasnji mir, Napacena dusa nasega jedin-

stvenoga naroda Srba, Hrvatai i Slovenaca, ako nasiljem i ne-

praydom raskomadani budemo, proci ce mucenicki put borbe,

da u njemu sagori i propadne ili da postigne jedinstvo i slo-

bodu svoju.

Ovo su temeljna nacela i zahtjevi, koje smo slobodni,

znanja i dalje upotrebe radi saopciti Vasoj Preuzvisenosti.

Neka Vasa Preuzvisenost izvoli primiti uvjerenje nasega

postovanja.

Sarajevo, 20. septembra 1918.

Risto Hadii-Damjanovid, Mato Bekovac, zupnik sarajevski,

Pero Todorovi(^, Duro Dzamonja, Jovo PeSut, Gavro Ga§i(^,Ddfde Pejanovid, Dr. fra Julijan Jelenid, rektor Dogoslovije

franjevacke, Dr. fra Karlo Ikid, rektor gimnazije franjevacke u Vi-



165

sokom, Karlo Cankar, monsignore i tajnik nadbiskupov, Dr. Ljubo

îmid, Gligorije M. Jeftanovid, Vojislav Sola, Dr. Jozo Su-

narli, Pero Stokanovid, Dr. Jojki(5, Datiilo Dimovid, fra

Ljubo Gsdity predsjednik bogoslovije franjevacke, Dr. Savo Lju-

bibrati(^, Dr. L. Cabrajfd, Dr. V. Andrid, VjCkoslav Jelavi<i,

Stjepan Subacid, Dr. Marko Alaupovid, kanonik.

98.

Slovenci, Hrvati i Srbi te austro-ugarskamirovna nota.

Zagreb, 24. septembra 1918.

Cesarska i kraljevska austro-ugarska vlada upravila je

due 14. rujna o. g. vladama svih zaracenih i neutralnih drzava

notu, kojom poziva sve zaracene vlasti, da izasalju delegate

na povjerljiv i necbvezatan dogovoro

temeljnim nacelima za

utanacenje sporazuma, koji bi bio podoban, da odvrati od

Evrope katastrofu samoubilackog nastavka ovcga rata i koji

bi imao iznaci one srnjernice, koje bi posluzile kao temelj, na

kojem se ima sagraditi buduci red u Evropi i na svijetu.

Prema piredlogu c. i kr. austroûgarske vlade, na takovom

dogovoru posebice imala t>i se osvijetliti opcenita nacela, koja

bi posluzila kao csnovak za mir i budtici odnos medu drza-

vama, te bi se pokusalo, da se ova nacela konkretno primijene

na pojedina miro\Tia pitanja i na taj nacin ostvari njiliovo rje-

senje.

Tim povodom smatramo se mi predstavnici naroda Slo-

venacai, Hrvata i Srba obvezanima, da najprije istaknemo poz-

natu cinjenicu, da c- i kr. austro-ugarska vlada moze govoriti

samo u ime onili dvaju naroda, koji u Austro-Ugarskoj gospo-

duju, te prema tome mirovna nacela, koja bi c. i kr. vlada bila

u mogucnosti iznijeti pred predstavnicima zaracenih drzava,

nikako ne mogu odgovarati potrebama potlacenih' naroda mo-narhije. Prema tome i buduci red u Evropi, koji bi se uveo

po tim nacelima, ne bi bio jamstvom trajnoga potrebitoga mira,

nego bi u sebi nosio klicu medunarodnog sukoba, kako se to

vec danas vidi iz izjava i nastojanja bilo austrijskih bilo ugar-

skih odgovornih drzavnika, koji u isti cas kad stupaju pred

cijelim svijetom kao zagovarateiji saveza ravnopravnih naroda,

poduzimlju sve, da jos jace upravno-politicki razdrobe nas

narod. Sve sto ti predstavnici c.i

kr. vlade poduzimljui

mogupoduzeti, nosi u sebi oznaku slovensko-romanskoj vecini silom

nametnutoga gospodstva te znaci samo prisilni provizorij,

pro'ti kojemu se moraju boriti svi potlaceni narodi.



166

Utvrdivsi tu okolnost, i hoteci po svojoj savjesti sluziti

svomu narodu i opcemu napretku, koji se mcze temeljiti jedino

na iednakoj slobodi malih i velikih narod'a, smatramo svojom

duznoscu, da naglasimo ona opcenita nacela, koja bi, ozivotvo-

rena, posluzila sa svom sigurnoscu izgradnji buducega trajnoga

reda, kako u narodu Slovenaca, Hrvata i Srba, tako i u nje-

govim odnosima prema susjednim narodima.

Radeci tako, mi smo svijesni da pospjesujemo ostvarenje

onoga sveopcega miira, za kojim vnice ceznu svi narodi, vo-

jevali oni na kojoj mu drago strani, jer prenia nasem naj~

dubljem uvjerenju, samo na novim nacelima medunarodnoga

prava, osnovancga na istini j prafvednosti, moze se graditi

pod'loga za trajni mir.

Jedna od takovih istina je cinjenica, da je narod Slove-

naca', Hrvata i Srba etnicki jedinstven narod i da to jedinstvo

ima ostati, prema opce poznatom nacionalnom nacelu, neraz-

djelivo i bezuvjetno. koliko s C'bzirom na njegov neprekinuti

teritorij, toliko i na drzavnu pripadnost.

Na toj cinjenici temelje se nasa narodna prava i trazbine,

sto je u suglasju sa medunarodno priznatim nacelima demo-kratickoga poretka prosvijetljenoga covjecamstva.

Uipiruci se dakle na pravo — uvijek u nasem narodu

budno — da svaki naroid litna da zivi svojim vlastitim zivotom,.

u ime naro'd'a Slovenaca, Hrvata i Srba izjavljujemo, da pot-

pnno i svestrano usvajamo misao sveopcega mira, koji se ima

osloniti na pravo samoodredenja naroda u medunarcdno vec

pri'znatom simislu, da sam oarod ima odluciti o svom zivc^tu te

zakljuciti, hoce li utemeljiti samostalnu drzavu ili sacinjavatidrzavnu cjelinu u zajednici s drugim' narodima. To pravo

samoodredenja zaihtijevamo i za narod Slovenaca, Hrvata i

Srba, i traz'imo, da slobodna provedba toga prava bude medu-narodno zajamcena-

U suglasju sa zahtjevima sviju demokracija zairacenih i

nezaracenih naroda svijeta, trazimo i mi za nas narod, da mir

koji ima dokrajciti ovaj rat, donese i nasemu narodu ujedi-

njenje,nezavisnost

i

slobodu,jer

samo takav mir — nanaj-

osjetljivijoj tocki Evrope, otkad se zna za povijest tih krajeva

— moze zajamciti mirni i samostalni razvitak nasega naroda.

Mir koji bi osudivao makar i jedan dio nase narodne teritori-

jalno-etnografske neprekinute cjeline na podloznost tudim na-

rodima, nosio bi u setoi klicu buducih sukoba, sileci narod Slo-

venaca, Hrvata i Srba, da sve svoje snage upre, dok sebi

izvojsti pravo nezavisnoga drzavnoga zivota za cijeli svoj

narodni organizam.

Narod Slovenaca, Hrvata i Srba ima u sebi svjesne volje

i snage, koju ce on u svim prilikama razviti, da postane clanom

zajednice slobodnih naroda, te da se natjecuci s njima, zalaze



167

za dobro i za napredak 6ovjecanstva, i tako ispuni poslianstvo

svoie u svojoj nezavisnoj drzavi, uredenoj na nacelma pot-

pune gradanske slobode i demokratske samouprave, te pTavne

i socijalne jednakosti, to jest mogucnosti ekonomskoga opstatika

i potpunoga kulturnoga i socijalnoga razvitka svih drzavljana.

Onim pak inonarcdnim manjmama, koje se nala'ze u nasem

narodu, a koje su teritorijalno odijeljene od svih etnickih

cjelina, priznajemo u ime cijeloga naroda u drzavi Slovenaca,

Hrvata i Srba sva prava, pctrebita za njihov narodno-kulturni i

gospodarsko-socijalni razvitak.

Kako god nas narod svoje teznje osniva napravu, a ne

na silK tako isto zeli on, da na temelju medunarodne praved-

nosti i prava budu uredeni odiiosaji u drzavi Slovenaca, Hr-

vata i Srba prema drugim slobodnim narodnim drzavama.

Luke onoga dijela Jadranskoga mora, koji spada po pu-

canstvu, po otocju i po svonr zaledu u narodno-gospodarsko

podrucje i u posjed nasega naroda, neka su ctvorene svim na-

rodima—dakako i svima u nasem zaledu — za potrebe njihova

eventualnoga trgovackogaprometa.

Nasce narod s njima

sklopili medunarodne ugovore, koji ce tu slobodu urediti i

zajamciti.

U ime cjelokurnoga svoga naroda izjavljujemo jos, da se

nigdje, pa ni na mirovnim' pregovorima, ne smije odlucivati

o sudbini nasega naroda bez njegova cjelckupôg sudjelovanja,

i zato zahtijevamo, da u sm^silu samooidredenja bude narodu

Slovenaca, Hrvata i Srba osigurano sudjelcvanje na buducem

mirovnom kongresupo

njeigovim izricito

utu svrhu izabranini

narodnim pcedstavnicima.

U Zagrebu, 24. rujna 1918.

Za »N a r d n i S v e t z a S 1 o v e n i j u i I s t r u«

Dr Anton Koroiec, predsjednik.

Za »N a r o d n u O r g a n i z a c i j u u D a I m a c i j i« :

'

Dr Gajo Bulat, predsjednik-

Za »S t a r c e V i c e V u S t r a n k u P r a v a<« : Dr Ante

Paveli<5, predsjednik.

Za »H r V. P u 6 k u s e I j a c k u S t r a n k u« : Stfepan.

RadiC, predsjednik.

Za »S r p s k u N a r o d n u R a d i k a 1 n u S t r a n k u«

Dr Dorde KrasojevW, predsjednik.

Za »S o c i j a 1 n o^d emokra'tsku Slranku Hr-

vatske i Slavonije«: V. BukSeg, V. Kora<^, S. Delie.

Za) izvanstranacke skupine: Dr Srdan Budisavljevi^, Dr

Ivan LorkoviC, Dr Janko §inirak.



168

99.

Izjava g. Pasica pariskom „Tempsu .

Paris, 21. se.ptembra 1918-

U trenutku, u kome su nasi veliki i plemeniti saveznici,

vjerni svojoj rijeci, da ce priznati svakom narodu pravo da

odlucuje o svojoj soi^stvenoj sudbini, obznianili svoje simpatije

za oslobodenje i konstituiranje u nezavisne drzave Ceho-Slo-

vaka i Poljaka, mi nemamo nikakvcga razloga da sumnjamo,

da ce oni, priznajuci lojalnost i zrtve njiliove saveznice Srbije,

priznaiti ioj pravo i pomoci joj, da oslobodi svu svoju bracui

da se s niima ujedini u jednu slobodnu i nezavisnu drzavu.

Jedna izjava nasih velikih Saveznika u ovcm smislu bila bi

vrlo dobro dosia.

100.

Rezolucija Srba i Hrvata iz Juzne Ugarske.

(S u b o t i c a), 2. oktobra 1918.

1. U doba preustrojstva Austro-Ugarske monarliije, dok

je narodima Austrije i vladajucem plemenu madzarskom omo-

guceno, da izrazi javno syoje pcliticko stanoviste, Srbinia i

Hrvatimia (Bunjevcima i Sokcima) u juznoj Ugarskoj, koji u

ugarskom Pairlamentu neraaju ni jednoga svoâ poslanika, odu-

zeta je mogucnost, da se puleiii' javnog zbora Hi putem svojih

javnih organa izjasne u pitanju samoodredenja naroda, jer je

ugarska vlada ukinula slobodu javnoga sastajarija i slobodu

stampe, te po 171—173 § V-toga zak. cl. iz god. 1873. deliktom

drazenja i veleiiizdaje progoni svakoga, koji bi u duliu opcega

narodnog stanovista pckusao, da se javno izrazi u pitanju na-

rcdncga samoodredenja.

2. S obzirom ma gornjc priiike, nezavisni Srbi i Hrvati

iz juzne Ugarske rijesili su, da se zbog zauzimanja opcega po-

litickoga stanovista Srba i Hrvata u juznoj Ugarskoj skupe napouzdanickom sastanku, na kcme jednoglasno izjavljuju, da

smatraju jedino mirovnu konferenciju za mjercdavnu u pogledu

rjesenja jugosiovenskoga pitanja, a u vezi s Backom, Banatom

i Baranjom, kao buducim sastavnini dijelom slobodne zajed-

nicke jugcslovenske drzave sviju Jugoslovena-

3. Osuduju svako ono politicko istupanje, koje u jugoslo-

venskom pitanju, a u svezii s Backom, Banatom i Baranjom, ne

stoji na napred oznacenom stanovistu, jer samo' takvo stano-viste odgovara opcem politijckom shvatanju sviju Srba i Hrvata

u juznoj Ugarkol.



II

169

I 101.

Rezolucija socijalno-demokratske konfe-

rencije Hrvata i Sloyenaca.

Zagreb, 6. oktobra 1918.

1. Jugoslovenska socijalisticka konferencija, obdrzavana

dne 6. listopada 1918. u Zagrebu izjavljuje, da stoji neograni-

ceno u suglasju sa svojim d'osadanjim programatickim izja-

vama o nacionalnom pitanju, na stanovistu potpunog samoodre-

denja naroda, pa zato zahtijeva ujedinjenje Srba, Hrvata i Slo-

venaca u samostalnu demokratsku jugoslovensku drzavu, jer

smatra nacionalnu drzavu kao prcduvjet zia uspjesnu klasnu

borbu.

Glede pogranionih nacionalno izmjesanih krajeva smatra

konferenca potrebnim, da se njihova pripadnost uredi dcgo-

vorno s odnosiiim narodima, pa otklanja svako nasilje, kako

prerna svojem, tako i prema svakom drugom narodu. Ujedno

osuduje svaku takovu nacionalnu politiku, koja bi onemogucilasporazum s narodima, koji su dosad u svojem gospodarskom

. zivotu bill upuceni na trgovacke i prometne sveze preko na-

§ega jugoslovenskog teritorija.

2. Konferencija smatra, da je s obzirom na historicki cas,

u kojem se nalazimo, u rnteresu kako jugoslovenskog prole-

tarijata, tako i u interesu nuznog rjesenja jugoslovenskog pi-

tanja, da stranka zajedno s ostalim strankama sudjeluje u »N a-

rodnom Svetu«,odncsno u

»NarodnomVijecu

Slovenca, Hrvata i Srba« u svim onim tockama,

koje se ne protive nasim socijalistickim nacelima- Uslijed toga

konferencija izjavljuje, da jugoslovenske socijalno-demokratske

stranke stupe u pojedine »Niarodne Svete«, odnosno u

sredisnje »Narodno Vijece*, pa da tamo pribave uva-

zenja svojim socijalistickim nacelima, u koliko se radii o rje-

savanja nacionalnih, politickih, gospodarskih i kulturnih pitanja,

pa da prema potrebi odlucno istupe proti svemu onome, sto bi

se protivilo nasim nacelima.

3. S obzirom na to, sto je potrebno, da bude jedinstvena

taktika jugcslovenskih socijalistickih stranaka u »Narod-n o m S V e t u« i u »N a r o d n o m V i j e c u« kao 1 drugdje,

to drzi konferenca nuznim, da se izabere stalno jugoslovensko

»S o c i j a 1 i s t i c k V i j e c e«, koje neka bude sastavljeno

ill po tri zastupnika svake jugoslovenske socijalisticke stranke,

a osim njih uslijed specijalnih odnosaja, da budu u njemu za-

stupane i jugoslovenske socijalno-demokratske organizacije uDalmaciji i u Ugarskoj.

4. Konferencija je mnijenja, da je obnova proletarske

internacionale nuzno potrebna s obzirom na to, da ce razredni





Ii

171

104.

Sastav i pravilnik Narodnoga Vijeca Slo-

venaca, Hrvata i Srba.

Z a g r e b, 6. odnosno 8. oktobra 1918.

I. PLENUM.

Banovina:

Hrvatsko^srpska koalicija:

Dr. Ivan Palecek, Dr. Z'lvko Bert id, Dr. Ed-

mund Lukinic, Veceslav Wilder, Dr. BogdanM e d a k V i c. Dr. D u s a n P o p o v i c. Dr. Ivan R i-

bar. Dr. Dusan Peles, Dr. Stevan Simeonovic-Cokic, Dr. Makso Iôsic.

StaroeviCeva stranka prava:

Dr. Ante P a v e 1 i c. Dr. 2ivko Petricic, C e-

zar Akacic, Dr. Nikola Wi n t e r h al t e r, Dr. Sve-

t o z a r R i t i g, Dr. B. G. A n d e 1 i n o v d c.

Hrvatska pucka seljacka stranka:

Stjepan Radic, Dragutin Kovacevic.

Srpska narcdna radikalna stranka:

Dr. 2 a r k M i 1 a d i n o v i c, profesor M i' I a n N e-

d e 1 jk V i c.

Socijalno demokraticka stranka:

Vitomir Korac, Vilim Bukseg.

Skupina »Glasa SHS.«:

Dr. S r d a n B u d i s a v 1 J e v i c.

Skupina »Malih Novina«:

Dr. Ivan L o r k o v i <5.

Skupina »Noyine«:

Dr. Janko Simrak.

Rijeka:

Dr. Rikard Lenac.

Medumurje :

Dr. Ivan N. Novak.

Dalmacija:

Narodna organizacija za Dalmaciju:Dr. Mate D r i n k o v i c, Dr. G a j o B u I a t, Dr. I v o

K r s t e 1 j. Dr. Prvoslav Qrisogono, don S t a n k o

B a n c, Dr. Uros Desnica, Milan Marusic.



172

Istra:

Politicko drustvo za Hrvate i Slovence u Istri:

Dr. D u r o C e r v lai r, J o s i p G r a s i c, Dr. § i m e

K u r e (1 i c.

Bosna i Hercegovina:

Kosta Kujundzic, Gligotile M. Jeftano-V i c, Dr. Jozo Sunaric, Vojislav Sola, Fra L j u-

bomir Qalic, Stjepan Grdic, Dr. L u k a C a b r a-

j i c, Dr. Savo Ljubibratic, Vjekoslav Jelavic,Dr. Milan J o j k i c, Dr. T u g o m i r A 1 a u p o v i c, Dr.

VI ado Corovic, Ham id S v r z o, Fra Didak B un-

tie, Maksim Durkovic, Dr. M e h m e d S p a h o,

Proto Dusan Pecmanovic, Dr. Vojislav B e-

s a r V i c.

Slovenija:

Vseslovenska Ijudska stranka:

Dr. Anton K or osec, Dr. Lovro Pogacnik.Dr. Ivan Benkovic, Bogumil Remec, Dr. I z i d o r

Cankar, Dr. Jo sip J eric, Franc Smodej.

Jugoslovanska diemokratska stranka:

Dr. V e k o s 1 a V K u k o v e c, Ivan H r i b a r,. Dr.

Vladimir R a v n i h a r, Dr. A 1 b e r t K r a m a r.

Jugoslov^ska socij^lno demokratska stranka:

Jos nije imenovala delegata.

Trst:

Politico drustvo »Edinost«:

Dr. Ivan Cok.

Zastupnici bosanskoga sabora:

odredilr su ove poslanike kao svoje zastupnike:

Pero Stokanovic, DaniloDimoviic, Dr.

H a 1 i 1 beg H r a s n i c a, S i m c E r a k o v i c, D u r o D z a-

m o n j a.

Jugoslovenski klub na austrijskom carevinskom viieû

(ima u »Narodnom Vijecu« 5 glasova).

Pokrajinski zastupnici

pokrajinskih sabora: kranjskoga, stajerskoga, koruskoga,

gorickoga. istarskcga i dalmatinskoga imadu, u koliko priznaju

nacela »Na r o d n o g a V i j e c a«, u plenumu savjetujuci glas.

II. Sredisnji odbor.

Banovina.

Hrvatô-srpska koalicija.

Eh . Ivan Palecek, Dr. Edmund Lukinic, Ve-Ceslav Wilder, Dr. Dusan Popov ic, Svetozar



173

|,. .,.......„„.„..||W§ an P e 1 e §, Dr. 2ivko Bertie, Dr. Stevan Simeo-

n V i (5-C o k i d, Dr. I V a n R i b a r.

Starceviceva stranka prava.

Dr. Ante P a v e 1 i c, Dr. 2ivko Petricic, za-

mjenici : Cezar Akacic, Dr. Nikola Winterhalter.

Hrvatska pucka seljacka stranka.

Stjepan RadiC, zamjenik Dragutin Kovai-c e V i d.

Srpzka narodna radikalna stranka.

Dr. Zivko Miladinovic, zamjenik : proi. MilanN e d e 1 i k V i c.

Sccijalnc-demckratska stranka.

V i 1 i m B u k s e g.

Skupina »Glasa SHS«.

Dr. Srdan Biidisavljevic, zamjenik : Dr.

HinkoKrizman.

Skupina »Malih Novina«.

Dr. Ivan L o r k o v ic, zamjenik: Dr. D u r o § u r m i n.

Skupina »Novine«.

Dr. JankoSimrak.

Medumurje.

Dr. Ivan Novak.

DALMACIJA.

Narodna organizacija za Dalmaciju:

Dr. Mate Drinkovi, Dr. Prvoslav Griso-gono, Dr. Ivo Krstelj, zamjenici: Dr. Uros D e s-

n i c a, M i 1 a n M a r u s i c.

ISTRA:

Politlcko drustvo za Hrvate i Slovene© u Istri:

Dr. D u r C e r v a r, zamjenik : J o s i p Q r a s i6.

Bosna i Hercegovina:

Dr. Jozo Sunaric, Vojislav Sola, Dr. MilanJ o j k i c, Stjepan G r d i c, Fra Ljubomir Galic, Dr.

Luka C a b raj i c, zamjenici: Dr. Savo Ljubibrati(^,VjekoslavJelavic.

SLOVENIJA:

Vseslovenska Ijudska stranka:

Dr. Anton Korosec, Dr. Lovro PogaSnik,Dr. Izidor Cankar; zamjenici: Dr. Ivan Benkovi5»prof. B g u m i 1 R e m e c, Dr. Josip Jerid.



174

Jugoslovanska demokratska stranka.

Ivan Hribar, Dr. Albert Kramer, zamjenioi

Dr. Vi e k o s 1 a V K u k o v e c, Dr. Vladimir R a v -

ni

h ar.

Jugoslovanska socijialno-demokratska stranka:

(Jos nije odredila delegata.)

TRST.

Politicko drustvo »Edinost«:

Dr. I V a n C o k, zamjenik: Dr. Josip Wilfan.

Kooptirani clanovi sredisnjega odbora:

Dr. Fran B a r a c, V i t o m i r K o r a c, Dr. BozoY u k t i c, Dr. Josip S m o d 1 a k a, Dr. M a t k o L a g i n j

la.

Predsjednistvo »Narodnoga Vi|eca« i sredisnjega odbora;

Predsjednik Dr. Anton K o r o s e c, podpredsjednici

SvetozarPribicevic i Dr. Ante Pavel ic; Tajnici:

Dr. Mate D r i n k o v i c. Dr. S r d a n B u d i s a v 1 j e v i c,

Dr. IvanLorkovic.

III. Pravilnik »Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srbau Zagrebu«.

1. »Narodno Vijece« za narod Slovenaca, Hrvata i Srba

11 Zagrebu, politicko je predstavnistvo svih Slovenaca, Hrvata

.i Srba, kcji zive u Hrvatskoj-Slavoniji s Rljekom, u Dalmaciji,

Bosni-Hercegovini, istri, Trstu, Kranjs ko3, Oorickcj, Stajerskoj,

Koruskoj, Backi, Banatii, Baranji, Medumurju i po ostalim kra-

jevima jugozapadne Ugarske.

2. Temelini zajednicki program »Narodnoga Vi:je6a«

jeste: ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u narodnu,

slobodnu i neodvisnu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba, ure-

denu na demokratskim nacelima. Sva pitanja, koja su s tim

êmeljnim pitanjem u vezi, smatraju se bezuvjetno skupnim

pitanjem »Narcdnoga Vijeca«. Pored toga odlucuje »Narodno

Vijece« u svim pitanjima, koja u »Narodnom Vijecu« zastupani

\zaslanici priznadu za skupna.

3.

Organizacija se »Narodnoga Vijeca«temelji

naterito-

rijalnom principu, to jest svaka cd nasih narodnih pokrajina

salje u »Narodno Yijec3« po jedncga odaslanika na svako 100.000

stanovnika. Kranjskoj, slovenskim dijelovima Stajerske, Qoric-

koga i Koruske te Trstu pripada ukupno 14 odaslanika, Istri 3,

Dalmaciji 7, Hrvatskoj-Slavoniji s Rijekom 28, Bosni-Herce-

govini 18, a Jugoslovenima Ugarske 10 njih.

Svi izabrani clanovi hrvatskoga sabora u Zagrebu, bo-

sanskoiga sabora u Sarajevu, carevinskoga vijeca u Becu, kao

1 svih pokrajinskih' sabpra napred pomenutih pokrajina, koji

prdhvacaju ustanove ovoga pravilnika, a u koliko nisu izabrani



175

movi »Narodnoga Vijeca«, imadu pravo sudjelovati kod skup-

sjednica Viieca. Povrh toga imadu clanovi hrvatskoga sa-

>ra u Zagrebu, bosanskoga sabora u Sarajevu i carevinskoga

Ijeca u Becu kod skupnih sjednica po pet glasova, odnosno

pet odaslanika s aktivnim i pasivnim pravom.

4. Organizacije koje pristupaju »Narodnom Vijecu« i koje

istupaju razne narodnc stranke i politicke skupine u pojedinim

1x)kra.iinama, obvezane su prepiistiti odaslanika u razmjernom

broju i onim narcdnim strankama, koje sada eventualno ne ce

pristupiti »NarodTio-m Vijecu«, ili ce naknadno zamoliti da iii

se primi. Razumije se, da to vazi samo za one stranke, koje

stoje na stanovistu narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata i

Srba te nepokolebljivoga prava samoodredenja nasega naroda,kako ie to oznaceno u zagrebackoj rezoluciji od 3. marta 1918/

O primitku zakljucuje sredisnji odbor »Narodnoga Vijeca«.

5.. »Narodno Vijece« djeluje:

a) u skupnim sjednicama, koje se sastaju redovito svaka

tri mjeseca, i to na poziv »Sredisnjega odbora«, ali po potrebi

i na predlog najnianje 15 clanova »Narodnoga Vijeca«. U torn

posljednjem slucaju mora se sjednica sastati najkasnije 14 dana

docnije, otkad je predsjednik primio ubavijest. Plenum bira»Sredisnji odbor« (clanove i zamjenike) i nadzire njegov rad.

b) »Sreid'i:snji odbor« broji najvise 30 izabranih clanova.

S dvije trecine glasova moze »Sredisnji odbor« kooptirati naj-

vise jos deset clanova s jednakim pravima. »Sredisnji odbor«

saziva skupne sjednice »Narodnoga Yijeca«, vodi poslovanje

»Narod)noga Vijeca«, predstavlja ga prema vani, zakljucuje

poslovnik i bira pododbore »Narodnoga Vijeca«, prima njihove

izvjestaje i raspravljao

njima, imenuje povjerenike, rjesava

sporove medu raznim organizacijama i grupama, daje u

skladu sa zastupnicima odnosnib odbora smjer drzanju parla-

mentarnih skupina u or-cenarodnim pitanjima, sabire. novcana

sredstva te upravlja njima, iskljucuje pojcdine plancve, kojim

preostaje pravo priziva na »Narodno Vijece«, i to bez odgodne

moci. »Sredlisnji odbor« konstituirat ce se poslije izbora te

izabire predsjednistvo, koje vodi poslove »Sr:edisnjega odbora«.

Predsjednistvo »Sredisnjega odbora« podjedno je i predsjed-

nistvo »Narodnoga Vijeca«.

6. U skupnim sjednicama »Narodnoga Vijeca« i njegova

»Sre(disnjega odbora« stvaraju se zakljucci s dvije trecine gla-

sova prisutnih clanova. Za »Sredisnji odbor« treba da je pri-

sutna nadpolovicna vecina clanova ili njihovih zamjenika. Za

skupnu sjednicu »Narodnoga Vi'jeca« dostaje, da je prisutna

trecina clanova s pravom glasa, no nuzno je, da su clancvi

i^ravodobno pozvani. U raspravi kod priziva protiv iskljucenja

i-)oiedinoga clana »Sredisnjega odbora« ne glasaju oni clanovi

1 Gl. gore br. 79. str. 125-126.



176

»Sredisnjega odbora«, koji su sudjdovali ko'd glasanja o isklju-

cenju.

7. Ovaj se pravilnik moze izmijeniti samo u skupnoj

sjedmici »Naro'diioga Vjjeca«, a u prisutnosti bar polovice cla-nova.

Zagreb, 6. listopada 1918.

O V j e r o V 1 j e n o d p o s I o v n o g a o d b a r a »N a-

r odnoga Vi j e c a«.


Dr. AndelinoviC, biljeznik »Narodnoga Vijeca« SHS u Zagrebu,

Dr. Ante Paveli6, Biikseg, Dr. Lorkovic, Dr. Drinkovic.

105.

M:.nifest cara i kralja Karla.

Bee, 16. oktobra 1918.

Mojim vjernim austri|skim narcdima

Otkako sam zasjeo na prijestolje, nepokolebljivo samradio oko toga, da izvojstim svim svojim narodima mir i da

pokazem narodima Austrije putove, na kojima mogu bez za-

preka i trvenja blagoslovno razviti snagu svojega naroda te ju

uspjesno upotrebiti za svoj dusevni i gospodarski boljitak.

Strahovito je hrvanje ovoga svjetskoga rata doslije spre-

cavalo djelo mira. Junastvom i vjernim pozrtvovnim snasa-

njem bijede i oskndice, obranila se u ovo tesko doba domovina.

Teske zrtve rata moraiu nam osigurati castan mir, pa s Bozijompomoci stojimo na njegcvu pragu. Sada se moramo bez oklije-

vania priiivatiti toga, da nanovo podignemo domovinu na nje-

zinim prirodnim i zato pouzdanim osnovima. Kod toga treba

da se uzajamno dovedu u sklad i ispune zelje austriiskih

naroda.

Odlucio sam da izvedem ovo djelo uz slobodno sudjelo-

vanje Mojih naroda u duhu onih napela, sto su ih saveznicki

monarhi usvojili u svojoj mirovnoj ponudi. Austrija ima daprema Volji svojih naroda postane saveizna drzava, u kojoj

svako pleme na svojem teritoriju tvori svoiu vlastitu drzavnu

zajednicu.

Time se ni u cemu ne pretjece sjedinjenju poljskoga po-

drucja Austrije s neodvisnom poljskom drzavom. Grad Trst

sa svojim podrucjem dobiva prema zeljama svojega pucanstva

odgovarajuci zasebni pclozaj.

Nova izgrad,nja polozaja, koja ni nai koji nacin ne 6e

dirati u cjelokupmcst zemalja ugar&ke krune, ima da zajamdi

svakoj narodnoj zasebnoj drzavi njenu samostalnost. Ona 6e



177

medutim izdasno stititi takoder zajednicke interese te se pri-

mjenjivati svagdje ondje, gdje je zajednica zivotnih potreba

pojedinih drzava. Naro5ito bit de nuzno ujedinjeiije svih sila,

da se Drema pravu i pravednosti rijese oni veliki zadaci, koji

proizviru iz utjecaja ovoga rata.

Dok se zakonitim putem dovrsi ova preobrazba, ostaju

neipromijenjene sadasnje uredbe za ocuvanje opccnih intercsa.

Mojoj je vladi nalozeno, da bezodvlacno priredi sve radnje za

novu 'fegradnju Austrije.

Obracam se svojim pozivom na narode, na crjem ce se

samoodredenju osnovati nova drzava, da sudjeluju kod ovoga

velikoga djela po Narodnim Vijedima, koja ce se sastaviti odzastupnika na carevinskom vije<û svakoga naroda, a imat ce

da zastupaju interese naroda uzajamno, kao i u saobracaju s

Mojom vladom.

Izisla tako nasa domovina, ucvrscena slogom svojih na-

roda koje obuhvata kao savez slobodnih naroda, iz oluja ovoga

rata

Svevisnji blagoslovio na§ rad, da veliko djelo mira §to

ga podizemo, znaci srecu svih Mojih naroda.

U Becu 16. listopada 1918.

Karlo.

Hussarek.

106.

Vojna zapovijed cara i kralja Karla.

S c h 6 n b r u n n, 17. oktobrai 1918.

Udovoljujuci zeljama austrijskih naroda, oni 6e se uiediniti

u narodne drzave kao savezna drzava. Tako Ce se u jednu

ruku ukloniti zapreke koje su postojale u zajednickom zivotu

naroda, a u drugu 6e se ruku otvoriti siroko slobodno polje iia-

rodnomu stvaranju za boljitak sopstvenoga naroda i domovine.

U ovom nada sve vaznom trenutku, obra<5am se na vojskui na mornaricu:

U vaSim su redovima uvijek bili u vjemosti i slozi ne-

razdruzivo ujedinjeni svi narodi medu sobom i sa Mnom. Ne-

pokolebljivo je Moje povjerenje, da ce i dalje nepokolebljivo po-

stojati duh vjernosti i sloge, koJi se oduvijek, kao i danas, sjajno

prokusao.

Oicuvajmo ovaj duh On 6e biti dragocjena ostavstina

novim drzavatia Austrije, a na korist i sre6u njihovim naro-dima. Bog nasporio

U Schonbrunnu 17. oktobra 1918. Karlo.

12



178

•

107.

Izjava g. Pasica u „Morning Postu''.*

London. 17. oktobra 1918.

U toku zajednickih vijecanja na.Krfu izmedu srpske kra-

Ijevske vlade i Jugoslovenskcg odbora jasno se pokazalo, da

je stvaranje jedtie jedine drzave — kraljevine — koja bi obu-

hvatala cio nas troimeni narcd (Srba, Hrvata i Slovenaca) pro-

vedivo,i

dase zeli. Srbi,

Hrvatii

Slovene traze dakle, daim se dopusti pravo narodnoga samoopredjeljenja. Oni ne

priznaju nikaku vrstu historijskoga prava Habsburske dina-

stije ili austro-ugarske drzave, pravo, koje bi bilo iznad prava

narodnoga jecinstva i samoopredjeljenja. Misao o jednoj fede-

•rativnoj drzavi Srba, Hrvata i Slovenaca, bila je tako isto

zabacena u toku krfskih vijecanja, jer ne nioze bit pitanje, kako

da se obiljeze granice izmedu ovih grana jedne iste nacije, osim

ako se to ne bi postiglo kakim sistemom iseljavanja i doseljava-

nja, kojim bi se rastavili razni elcmenti te su sada ispremijesani

na najzapleteniji nacin. Ali osim tehnickih teskoca da se odrede

granice izrnedu Srba i Hrvata s jedne, a Hrvata i Slovenaca

s druge strane, postojali bi jos i drugi politick obziri, da se

odbaci misao o federativnom sistemu i da se primi ideja o

jednoj jedinstvenoj kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja

bi — shodno krfskoj deklaraciji — pocivala na sirokoj bazi

lokalne autonomije (local Selfgovernment).

Ovim svecano izjavljujem, da Srbija smatra svojom na-

cionalnom duznosti, da oslobodi Srbe, Hrvate i Slovence. Kad

budu slobodni, bit ce im priznato pravo samoopredjeljenja,

t. j. pravo da slobod'no izjave. da li zele da se pridruze Srbiji

na osnovu krfske deklaracije ili zele da stvaraju male drzave,

kao u dalekoj proslosti. Skladno onome sto predhodi ne samo

sto ne zelimo da vodimo imperijalisticku politiku, nego mi ne

cemo cak ni to, da ma kojim nacinom ogranicimo pravo samo-

opredjeljenja Hrvata Slovenaca, ili da ostanemo do kraja pri

krfskoj deklaraciji, ako bi to bilo protivno njihovoj zelji. Izjava

jugoslovenskoga parlamentarnog kluba^ svjedoci, da smo svi

suglasn u nasim zeljama teznjama odnosno nase narodne bu-

ducnosti, a dogadaji ce to potvrditi skoro na jedan jos sveca-

ni'i nacin,,

• Prevod iz engleskoga.

« t. j. od 30. maja 19 1 7. Gl. gore br. 54. str. 94.



179

108.

Wilsonov odgovor Austro-Ugarskoj.Drzavni departement, dne 18. listopada 1918.

Gospodine

Cast mi je potvrditi, da sam primio Vasu notu od 4. o. mj.,

u kojoj dostavljate jedno priopcenje c. i kr. austro-ugarske

vlade predsjedniku. Netcm mi je nalozio predsjednik, neka

Vas zamolim, da budete tako Ijubazni i da po svojoj vladi izvo-

lite dostaviti c. i kr. vladi ovaj odgovor:

Predsjednik smatra za svoju duznost saopciti austro-

ugarskoj vladi, da ne moze uvaziti primljeni predlog ove vlade,

buduci da su se od njegove poruke due 8. sijecnja desili iieki

dogadaji najvecega zamasaja, zbog kojih se je nuzno moraia

promijeniti nadleznost i odgovornost vlada Sjedinjenih Drzava.

Izmedu 14 tocaJka, sto ih je tada formulirao predsjednik, nala-

zila se je i ova:

»Pucima Austro-Ugarske, koJih mjesto zeliimo da vidimo

obezbijedeno i zajamceno medu narodima, treba) pruziti naj-

slobodniju priliku za autonomni razvitak.«

Otkako je napisana ova recemica i proglasena pred kon-

gresom Sjedinjenih Drzava,^ priznala je vlada Sjedinjenih Dr-

zava, da postoji ratno stanje izmedu Cehosloyacke te njemacke

i austro-ugarske carevine, i da je cesko-slovacko Narodno Vijece

de facto ratujuca vlada, koja je snabdjevena potrebnim auto-

ritetom, da upravlja vojnickim i politickim poslovima Ceho-

slovaka. Ona je takoder na najdalekosezniji nacin priznala, da

su narodne teznje Jugoslovena za slobodom pravedne. Stoga

predsednik vise ne moze priznati puku autonomiju ovih naroJa

kao osnovku za mir, vec je prisiljen zahtijevati, da budu oni,

a ne on, suci o tomu, kakova ce akcija od strane austro-ugarske

vlade zadovoljiti teznje i shvacanja ovih naroda o njihovim pra-

vima i o njihovu odredenju kao clanova u porodici naroda.

Primite. gospodine, ponovno uvjerenje o mojem naj-

dubljem velestovanju.Robert Lansing.

109.

Deklaracija Narodnoga Vijeca Slovenaca,

Hrvata i Srba.


Narodno Vijede Slovenaca, Hrvata i Srba objavljuje iz

svoje sjednice drzane 17., 18. i 19. listopada o. g. narodu Slo-

» Gl. gore br. 69 str. 110—112.





I181

i

pokazemo dostojni velikoga vremena u kome zivimo i velikiih

y.adaca, koje smo na sebe preuzeli.

U Zagrebu dne 19. listopada 1918.

Za, pr e'dsjediniSitv ^Narodlno'ga) .JViii e<Sa«.

Dr. Anton KoroSec. Dr. Ante Pavelid.

Svetozar Pribifevi^.

110.

Saopcenje Narodnoga Vijeca SHS.Zagreb, 19. oktobra 1918.

Sredisnji odbor — izabran dne 5. listopada od Narodnoga

Yijeca Slovenaca, Hrvata i Srba, na skupstini odaslanika svih

narodnih stranaka iz Hrvatske i Slavonije s Rijekom, pa Daima-

cije, Bosne i Hercegovine, Istre, Trsta, Kranjske, Gorice, Sta-

jerske, Koruske te Backe, Banata, Baranje, Prekomurja^ i Me-

dumurja — sastao se dne 17., 18. i 19. listopada u Zagfebu, i

na torn sastapku je izabrao svoje predsjednistvo kako slijedi:

Dr. A. Korosec, predsiednik; potpredsjednici: Dr. A. P a-

veli6 i Svetozar Pribicevic; tajnici: Dr. SrdanB u d i s a V 1 j e V i c, Dr. Mate Drinkovic i Dr. IvanL o r k V i (5. Nadalje izdao je Objavu Nairodnoga Vijeca SHS,

kojom se odreduje stanoviste o rjesenju nasega narodnoga pi-

tanja.^ Zatim je prihvatio slijedece prijedloge: 1. glede rada

u saborima; 2. da se dobave propusnice za Svicarsku clano-

vima Sredisnjega odbora; 3. da se Sredisnji odbor proglasi u

permanenciji i 4. cdaslan je brzojavni pozdrav Narodnim Vije-

cima Cehoslovaka^ i Poljaka.^

111.

Narodno vijece o Wi'sonovoj noti.


Narodno Vijece pozdravlja najvedom radosti stanoviste,

§to ga je predsjednik Sjedinjenih drzava Americkih, Wilson,

» Gl. gore br. 109. str. 179-181.

» wNarodni Vyôr. Praha. Narod SHS prigodom konstitucije Na-

rodnoga Vijeca obnavija svefani zavjet zajednicke borbe nasih naroda do po-

stlgnuca zajednickih ideala ieskoslovacke i )Ugoslovenske < rzave. S vama smojednom mislju, radom i ciljevima. Zivio te ko-slovacki narod .

« »Dr. Tertil. Prigodom konstituiranja Nar. Vijeca obnavija Vmnarod SHS tvrdu vjeru, danu u casu zajednicke borbe; s Vama smo u dobru

t zlu do^ ostvarenja nasih konacnih ideala i slobodnih drzava Poljske i jugo-

slavije. Zivio poljski narod .



J82

zauzeo u svom odgovoru na austro-ugarsku notu od 4. oktobra

ove godine i>od datumom: »Drzavni departement 18. oktobra

191 8. «, te iziavljuje:

Narod Sloyenaca, Hrvata i Srba zauzeo je u objavi Na-

rodnoga Vijeca od 19. oktobra ove godine stanoviste glede

rjesenja svojega narodnoga pitanja — misao bezuvjetnoga na-

rodnog samoodredenja. Dosljedno tome smatra on medunarodni

mirovni kongres jediimm kompetentnim forumom za konacno

rjesenje svoga narodnog pitanja. Zakljuceno je poduzeti korake

glede uspostave ustavnih prava, narocito glede slobode stampe

i prava sastajanja. Narodno Vijece poziva zagrebacko gradaii-

stvo i citav narod, da daje u svojim manifestacijama svagdje

samo oduska svome veselju i odusevljenju, i da onemogucisvaku idemonstraciju, koja bi isla i za najmanjim unistavanjern

tudega dobra. Svaka stela pocinjena od ovakovih izgreda^

skodila bi ne samo ugledu nasega naroda u ovo veliko doba,

nego bi mogla unistiti dobra, koja se moraju vec sada smatrati

dobrima buduce drzave Slovemaca, Hrvata i Srba.

Organizacija Narodnoga Vije^

112.

Proglas bana Mihalovica.


Narode

Veliki sadasnji dogodaji dali su povoda za opetovanejavne poHticke manifestacije.

Raziimijem patrioticke osjecaje, koji su izvor tim iska-

zima i uvjeren sam, da ce prokusana zrelost 1 trijeznost na-

sega naroda i ovaj puta znati odrzati manifestacije u granicama,

sto ih iziskuje danasnje veliko, ozbiljno i po buducnost naroda

odlucno doba.

Smatram pak potrebnim osobito naglasiti, kako su nada

sve vazni narodniinteresi

vezani uz obdrzavanje javnoga mirai reda. Sigurnost osobe i imovine neka bude svakome sveta

i vodeni razborom nemojmo dopustiti, da javne uredbe i njihovl

organi ma na cais budu smetani u djelatnosti, sto ju vrse u

javnom interesu

Narocito molim, da svi misle na to, da se drzavopravna

pitanja ne mogu odmah rijesiti i da imadu povjerenje u one

faktore, koji su na to rjesenje pozvani.

U Zagrebu dne 22. listopada 1918.Ban Mihalovich.



183

,113.

Organizacija naroda.

Zagreb. 23. oktobra 1918.

Narodna Vijede Slovenaca, Hirvata i Srba u Zagrebu ras-

pravljalo je 23. listopada ove godine o torn, kako je na vidljivim

mjestima povodom odgovora predsjednika Wilsona doslo do

napadaja na kclodvore i drugu imovinu. Narodno • je Vijece

toga rndsljenja, da bistri raizum i staro postenje nasega naroda

ne ce dopustiti, da se ovakvi slucajevi ponove ili cak da sfe

prosire, vec zato, sto time moze zapeti sav promet u najsiro-

masnije nase krajeve, gdje bi narod lako mogao ostati bez korp

kruha. Narodno Vijece pozivlje ujedno torn zgodom pristase

politickiih stranaka i grupa, koje su u Narodnom Vijecu, da se

okupe po svim mjestima, dakle po gradovima i selima pod

imenom »Odbori Narodnoga Vijeca«. U takve odbore mcgu

stupiti i oni narodni Ijudi, koji nisu ni u jednoj politickbj strandi

ili grupi, aii koji su svom dusom zauzeti za ujedinjenie i oslor

bodenje nasega naroda na temelju objave Narcdnoga Vije(5a

od 19. listopada 1918. Takovom Je odboru prva zadaca, da sê

pobrine kako najbolje znai i moze za zastitu osoba i ' imovine

svih nasih drzavljana bez razlike. Druga mu je zadaCa, da

Narodnom Vijecu javlja sve nase osobite dogodaje ,i potrebe,

koje se ticu 5itavoga kraja i 5itavoga naroda. Treci mu je

posao, da tocno izvrsi, sto mu Narodno Viaece nalozi na koriSt

svega naseg naroda. Zato neka svaki taki odbor Narodnoga

Vijeca okupi najpcuzdanije i u narodnoj borbi najprokusaniie

Ijude, neka izabere predsjednika odbora, svoga vodu za na-

rodnu zastitu i svoga poslovodu. Izbcri neka se odmah jave

Narodnom Vijecu na odobrenje. Sve se objave salju na adresu

K a n c e 1 a r i j a N a r o d n o g Vijeca, Z a g r e b, S a b o r.

Braco Slovenci^ Hrvati d Srbi na posao, da za malo dana

u svakom nasem zivljem i probudenijem mjestu bude odbor

Narodnoga Vijeca s jakom cetom za narodnu zastitu.


Za Narodno Vijece

P r edsj e dn

i s t vo:Dr. Ante Pavelid. Dr. Antun KoroSec.

Svetozar Pribi(êvi<5.



184

114.

Narodno Vijece poziva na dobrovoljni

narodni porez.


U najsvetlijim ali i vrlo teskim vremenima u zivotu na-

sega naroda, kad se udaraju temelji slobodnoj jugoslovenskoj

drzav'i, stvorilo se narodnim povjerenjem Narodno Vijece kao

predstavnik uiedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba, i

otpocelo je ovih dana svoj znacajni posao. Veliki zadaci, koje

ono lima da izvrsi za organizaciju narodnih snaga, veoma su

obilni i raznovrsni i traze pun napon i umne i fizicke sposob-

nosti najboljih elemenata nase nacije. Dosli su oni vazni mo-

menti u zivotu, kad se mora racunati sa svakim pojedincem

nasega plemena, i kad svaki na sebi nosa jedan dio narodne

historije.

Da uzmogne postici svoje ciljeve, Narodnom su Vijecu

potrebno uz sve drugo i velika novcana sredstva. Mnogi nasi

liudi i mnoge ustanove, svjesni tlh potreba, javiise se sami Na-rodnom Viiecu i ne cekajuci posebnih poziva, daidose znatne

priloge za opcu narodnu stvar. AH se na torn, ma koliko to

inace bilo pohvalno, ne moze ostati. Kad se zna, da se danas

stvaraju osnove za na&u zajednicku slobodnu drzavu, koja ce

razvdti sposobnosti svih vrsta narodniii i oibuhvatati u ovomblagodatnom djelovanju svakoga pojedinca, «r:ida treba da za

tu drzavu doprinese svaki svoj prilog. Svaki bez razlike, jer

je to nasa opca narodna kuca, koju dizemo svi i u kojoj svak

treba i mora da ima svoga udjela. U njene temelje uzidali

smo toliku nasu krv i snagu, pa je pravo, da i njene zidove

oblijemo svojim znojem, da nam svaki kamen u njoj bude izra-

zom jednoga narodnog dijela. Svaki nas covjek mora biti svje-

stan, da mu je duznost za opcu narodnu stvar dati svoj dio

prinosa i da je ta savjesnost preduvjet njegova uzega pripad-

nistva novoj drzavi, koja s pravom trazi od njega, da joj po-

mogne, da se organizira. I ovo je dokaz jednoga narodnog

plebiscita. Za sada se taj prinos. ma koliki on bio, smatra kaodobrovoljni narodni porez.

Stoga se Narodno Vijece Slovenaca, Hrvata i Srba obraca

na sve nase Ijude i na sve ustanove, da ispune svoju duznost

prema narodu. Narocito upire prstoni u one, kojd su imali srece,

da oya teska vremena prebrode bez licnih zrtava i da gomi-

laju kapitale, dok su drugi krvarili i stradavali za bolju buduc-

nost svih nas.

Jer ne treba pri tom gubiti iz ooiju onaj veliki moralniimperativ, 'da ce se jednoga dana morati traziti od svakcga

da pokaze, koliko je sam doprineo za opce narodno dobro u



185

^va vremena, kad je svako dobro bilo 'dva put vise osie(3ano

kad je dvostruko pomaigao, tko je brzo pomogao.^

U Zagrebu, 26. oktobra 1918.

Z a N a r o id n o V li j e c e

Predsjednistvo:Dr. Ante Pavelid. Dr. Anton KoroSec.

Svetozor Pribidevii.

Povjerenik za financije:Dr. Srdan Budisavijevi(^.

^

115.

Ikupstina gradskog zastupstva u Zagrebu.


One 27. listopada u 12 sati o podne, sazvana Je izvanredna

glavna skupstina gradskog zastupstva.

Gradska je vijecnica bila ukrasena zelenilom i hrv. tro-

bojnicom. Qalerije su bile krcate, dupkom pune. Tocno u

12 sati ude u vijecnicu gradonacelnik dr. Stjepan Srkulj,

pozdravi sakupljene gradske zastupnike i izrece slijedeci govor:

Gospodp zastupnici

Kao slatka prica iz tisuc i jedne noci oine se pvi dogadaji,

sto ih prozivijujemo, nama, koji smo preturili krutu eru Khuen-

Hedervaryja. Jos si danas gdjekoji.od nas tare oci i u cudu

pita, je li to san, je li ziva zbilja, da se Hrvatu gotovo poslije

cetiri sto godina pruza prilika, da sam svojom voljom odlucuje

o svojoj sudbini.

Tri su se takva velika momenta desila narodu nasemu.

God. 1102., kad smo madzarskoga kralja Kolomana svojcm vo-

ljom izabrali za svojega kralja, g. 1527. kad smo izabrali Fer-

dinanda I. za svojega vladara. Treci je momenat sada, koji

nam daje u ruke kljuceve nase sudbine.

Kolika li razlika izmedu tih momenata. Qodine 1102.

natjerao nas je gradanski rat, da izaberemo »gospodina tudega

jezika«, kako nam to pripovijeda kronika popa Dukljanina. G.

1527. borili su se ostaoi kraljevstva hrvatskcga i opet za vla-

dare »tudega jezika«, da ostanemo u stilu kronike popa Duklja-

nina. Da slican primjer damo svijetu u tom trecem velikom

momentu, nakon svega onoga gorkog iskustva, sto smo ga

stekli? Nef gospcdo i stoput ne

» Poslije toga slijedi niz adresa raznih banaka i Stedionica u SHS-ugdje se primaju prinosi, a koje ispustam.



186

Sva je i jedina nada neprijatelja nasih, da rasplamte

mrznju, sto su je nekad umjetno medu nama raspirili. Velim^

gospodo umjetno. Ded'te prolistajte cijelu stariju povijest nasu,

ogledajte dobro list po list proslosti nase, pa ne cete naci nigdjespomena, da bi ikad doslo do sukoba izmedu Hrvata i Srba.

Sto vise Vi cete naci, da su se nase . najznatnije porodice

Subici i Frankopani zenidbom vezali s Nemanjicima i Branko-

vicima; jos i danas cuvaju casni oci franjevci na Trsatu kao

svetinju relikvijar ispisan cirilskim pismom, sto ga je poklo-

nila jedna Brankovicka, zena jednoga Frankopana.

Istom kad su se Nijernci ugnijezdili u nasoj Krajini, po-

cese oni raspirivati mrznjuna

brata.Mi smo

nazalost nasje-

dali lukavstini njihovoj. Pa da se to opet opetuje? Ne i opet

ne A zasto gospodo?

Zato, jer je u nas skroz na skroz spoznaja narodnoga je-

dinstva, koja je inkarnirana u nasem Narcdnom Vijecu. A sto

vrijedi svijest o narodncm jedinstvu, vidjet cete iz rijeci tali-

janskoga rodoljuba Confalonieriâ: »Vi dobro znate, da je Ita-

lija jos prije sezdeset godina bila rastepena u razne drzave i

drzavijee. Prvi je u Talijana rasplamsao misao o narodncm

jedinstvu Napoleon, koji je veliki d.io danasnje Italije sjediiiio

u kraljevinu Italiiu. Becki ju je kongres razjurio opet u manje

komade, ali nije mogao prigusiti spoznaje, da su syi Talijani,

gdje god bili, dpak jedan narod. Ta je svijest o narcdnom je-

dinstvu strujiila svakom zilicom intelligencije talijanske, bas kao

sto jaki miris prodLre u svaki prostor, pa ma bio kako mudrago zatvoren.« S punim je pravom mogao reci pomenuti

Confalonieri : »Mi nijesmo vise ono, sto smo bili prije dvadeset

godina, niti mozemo postati, ako ne cemo da se odreknemo'navika i osjecaja, koji su postali milii i dragii jednomu naTodu.«

Gospodo Ni mi nismo vise ono, sto smo bili prije dva-

deset godina. I nama je misao o narodncm jedinstvu tako

presla u krv, da je ona sastavni dio zivota nasega; pustis li nju,

zadusio si narod. Ucjepili su nam tu spoznaju djedovi nasi Iliri,

u kulturno ju je djelo pretvorio nas neumrli mecena Strossma-

yer, u narodno ju djelo pretvara veliko ovo doba.

Sa zapada je, gospodo, »popuhnul tihi vjetric i d o n e s a 1

Mari krunu,,« krunu slobode i narodnoga samocdredenja. Slican

je vjetric dopirio sa zapada vec i prije 129 godina. I onda je

pruska vojska isla protiv Pariza, ali je zaustavise Francuzi kod

Valmyja. - U Pruskoj voisci bijase veliki njemacki pjesnik

Goethe. Gn je dobro shvatio cndasnji vjetric, kad je izrekao

poznate rijeci: »Tu pocinje nova epoha svjetske povjesnice,

a Vi mozete reci, da ste bili prisutni.« I mi sn\o, gospodo^

prisutni jednoj velikoj epohi, srecni smo i ponosni na nju. Alimi ne cemo da samo prisutni budemo. Ne Mi hocemo, da

u njoi i djelujemo, da dajemo sve, sto imamo, pa i zivot svoj.



187

tSto je, gospodo, svaki pojedini od nas spreman da ucini,

je gotcv da ucini i nas glavni grad Zagreb. I on daje na-'^^ rodu i Naro'dnom \ijecu na raspolaganje sve svoje morake,

materijalne i fizicke sile To je, gospodo, samo logicna po-

sljedica onoga, sto sam prosle godine kod nastupa svoga rekao:

»Qospodo Nema toga sugradana nasega, koji ne bi vruce

zelio. da sto prije prestane to grozno prolijevanje krvi i da

se sto prije i u domove nase povrati mir; ali nema ni toga gra-

danina. koji ne bi uvjeren bio, da taj tcli zeljkovani mir mora

donijeti narodu hrvatskom sjedinjenje rastrganili udova nje-

goviii, u kojem ce has Zagrei) biti zariste narodnoga nasega

zivota.«

Danas je, gopodo, zariste narodnoga zivota nasega u Za-

grebu Narodno Vijece, koje evo pozdravljamo, pa Vam stoga

predlazem, da priiivatite ovaj predlog, koji sadrzaje 1. i 2. tccku

dnevnoga reda.«

Na to stavlja nacelnik na odobrenje ove predloge, koji su

odusevljeno priliyaceni. Rezôlucija glasi:

»Zastupstvo glavnoga grada Zagreba u svecanoj svojoj iz-

vanrednoj skupstini, odrzancj dne 21. listopada 1918., pozdrav-

Ija s odusevljeniem Narodno Vijece Hrvata, Srba i Slovenacau Zagrcbii, kojemu jedinom priznaje pravo, da u sporazuiiiu i

zajednici s Jugoslovenskim odborom u Londcnu vodi nasu na-

rodnu politiku i da zastupa nase narodne zahtjeve, kako pred

faktorima drugih narodnili predstavnistva, tako i na buducoj

medunarodnoj mirovnoj konferenciji;

usvaja objavu Narodnoga Vijeca od 19. listopada c. g. i

pozivlje sya zastupstva hrvatskih gradova i opcina, da se pri-

druze ovome zakl.ucku gradskoga zastupstva glavnoga gradaHrvatske, pa da se time izjave za svoju narodnu jedinstvenu

drzavu, kojoj ce unutrasnje uredjenje i odnose ustanoviti opca

narodna konstituanta, na temelju potpune pravednosti i ravno-

pravncsjti sviju triju plemena jednoga istoga naroda;

odazivlje se pozivu Narodnoga Vijeca u Zagrebu i stvara

njegov odbor za glavni grad Zagreb, u koii kao utemeijitelji

pristupaju svi clanovi gradskoga zastupstva, koji ispovijedajii

narodrio i drzavno jedinstvo svih Hrvata, Srba i Slovenaca»

koji su stranacki predstavnici u Narodnom Vajecu i u kojoj ce

kooptirati samostalne opcinare glavnoga grada, koji jednako

misle.

Zastupstvo glavnoga grada stavlja podiedno Narodnoin

vijecu na raspolaganje sve svoje moraine, materijalne i fizicke

sile te u to ime predbjezno votira jedan milijun kruna na teret

ratne dotacije.

Zagrebacko gradsko zastupstvo zakljucuje urediti »N a-

rodnu strazu« za grad Zagreb, kojoj ce biti zadaCa, da

Zajedno sa javno-oblasnim organima cuva sigurnost i red u

gradu Zagrejbu.



188

m

Povierava ê odboru sedmorice gradskih zastupnika, sa

na<3elmkom na celu, organdzaciju ove »Narodne straze«, u koju

ce se za trzne, aprovizacione i zdravstvene poslove primati i

zenski clanovi.

U taj odbor da se izaberu ova gospoda grad'ski zastup-

nici : A n c e I Ivan, C u p a k Ivan, F e r k o v i (5 M i r k o,

MazzuraLav dr., R a d k o v i c J o s d p, S i e b e n s c h e i n

Robert dr. i V a 1 d e c R u d o 1 f.«

Svi su ovi pradlozi prihvaceni jednoglasno, nasto je skup-

§tina zakljucena s pjevanjem narodne himne »Lijepa nasa do-

movma«.

116.

Odgovor Austro-Ugarske Wilsonu.

Bee, 28. oktobra 1913.

Ministar izvanjskih posala grof Andrassy opunomocio je

poslaniika Austro-Ugarske u StockholmiU, da umoli svedsku

vladu, da uruci vladi Sjedinjenih AmeriiCkih Drzava ovaj c-d-

govor na njezinu notu od 18. o. mj.:

Odgovarajuci na notu gospodina predsjednika Sjedinjenih

Drzava od 18. o. mj., upravljenu na austro-ugarsku vladu, a

u smislu o'dgovora predsjednika Wilsona, da zasebno pregovara

s Ausiro-Ugarskom o pitanjima primdrja i mira, izjavljuje

austro- ugarska vlada, da privoljuje ovoj kao i prijasnjim izja-

vama g. oredsjednika. Podjedno privoljuje i njegovom shva-

iânju, izrazenom u posijednjoj noti, o pravima naroda Austro-

Ugarske, narocito Celioslovaka i Jugoslovena.

iBuduci da je time Austro-Ugarska prdlivatila sve uvjete

o kojima g. predsjednik cini ovisnim mogucnost, da stupi u pre-

govore primirju i mdru, to po shvacanju Austro-Ugarske vlade

ne stoji nista na putu, da se zapccnu pregovori.

Stoga je Austro-Ugarska vlada spremna, da odmah stupi

u pregovore o primdrju izmedu Austro-Ugarske i protivnickili

drzava, a da ne ceka na rezultat drugih pregovora^ te moli

stoga g. predsjednika, da izvoli u torn pravcu odrediti shodne

predradnje.

Julije grof Andrassy.

ministar izvanjskih posala.

» To jest austro-ugarska vlada napusta Njemacku (Tursku i Bugarsku) i

zeli da skopi separatnimir.



189

117.

Austro-Ugarska moli za mir.

Bee, 28. oktobra 191S.

Ministar izvanjskih pcsala, grof Andrassy, poslao je danas

Irzavnom tajniku Lansingii ovii brzojavku:

Cim sani preuzco vodstvo ministarstva izvanjskih po-

âla, poslao sam sluzbeni odgovor na Vasu notu od 18. listo-

)ada ove godine, iz koje ccte razabrati, da u svim tockama

isvajamo nacela, sto ill je postavio predsjednlk Sjedinjenih

)rzava u svojim razlicitim izjavama. U potpuncm skladu s tez-

ijama g. Wilsona, da se osujete buduci ratovi i stvori familija

laroda, vec smo po-duzeli sve priprave, da narodi Austrije i

Ugarske ubuduce mogu posve nesmetano odrediti i provesti

svoj buduci razvoj prema vlastitoj zelji. Kad je car i kralj

Karlo nastupio vladu, on je neutrudivo nastojao, kako bi za-

vrsio ovaj rat. Vise negoli ikad' to je danas zelja vladaoca i

svih naroda Austrije i Ugarske, koji su prozeti uvjerenjem, da

se njihova buduca sudbina moze obezbijediti jedino u mirov-nom svijetu, u kojem nema trzavica, iskusavanja, oskudice i

gorcine, sto ih prouzrokuje rat. Stcga se izravno obracam na

Vas, gospodine drzavni tajnice, moleci Vas, da biste izvoljeli

poraditi kod g. predsjednika Sjedinjenih Drzava, da se u inte-

resu covjecnosti, kao i u interesu svih naroda, koji zive u

Austriji i u Ugarskoi, bezodvlacno sklopi primirje na svim

frontama Austro-Ugarske te zapodjenu pregovori o miru.^

118.

Proglasenje samostalne drzave Slovenaca,

Hrvata i Srba.


Na Sveucilisnora trgu.

U 8 sati bila je sakupljena pred sveucilistem sva srednjo-

skolska i akademska omladina, i ceita srpskih vojnika, okicena

narodnim trobojnicama. Sokoli, Narodna garda i casnici

s puskom o ramenu odrzavaM su red. Oko pola devet dosla je

povorka casnika. Nijedan nije limao na glavi stare austro-

ugarske rozete, vec namjesto nje narodne trobojnice. Pred

njima su se nosile narodne zastave. Oko devet sati uputila se

* Anstro-ugarska vlada je sadrzaj ove note u isti mah saopcila i vladamaFrancuske, EngKske, Italije i Jnpana s molbom, da i one odobre predlog, koji

je sadr2an u noti, te da ga podupru kod predsjednika Wilsona.



190

povorka pred sabornicu klicudi Casnicima, zelenam kaderu i

narodnim zastavama. Sve je bilo svecano kao u hramu. Od

veselja mnogi su plakali.

Poslije devet sati povorka je sa zastavama i silnim nepre^

glednim svijetom krenula Frankopanskom ulicom i Ilicom

pred sabor, klicuoi i pjevajuci. Pored nasih narodnih zastava

narocito su upale u oko mnogobrojOtie crvene zastave. Ovdje

navlas isticemo krasnu disciplirai nasih radnika, koji su kor-

porativno sudjelovali. Kod njih je vladao zamjeran red i disci-

plina,- sto sa zadovoljstvom isticemo, zeleci da se i drugri ugle-

daju u ovaj primjer. Pozrtvovnost nasih oficira i vojnika sve

nas je duboko potresla. Dok mi imamo ovalcu uzdanicu, bu-

ducnost je nasa

Pred saborom.

Divno je bilo pogledati svu onu veleDnu gomilu Ijudi,

koji su ispunilii Markov trg. Mnostvo Je u odusevljenju stajalo,

napeto ocekujuci svaki cas, kad ce im- se na usta ovoga ili

onc'ga zastuptiiika objaviti nesto novo i radosno, nesto, sto je

svaki pojedinac napose, a cjelokupni narod zajedno ocekivao

kroz tolilâ stoljeca: da smo sada, jednim svecanim momentom,razrijeseni sviju veza, ondh ropskih okova, koji nam ni.esu

•dali da slobodno disemo na rcdenoj grudi . . . Neopisivo je bilo

odusevljenje gomJle, kad su dolazile glazbe nasih domadih pu-

kovnija, 25. (domobranske) i 53. (linijske) pukovnije. Narocito

su brojni Cesi u 53. pukovniji pozdravljeni freneticnim klica-

njem, a na njihovim radosnim i sretnim liCima lebdio je neki

narociti izraz, koji je svima govorio, da ti Ijudi ucestvuju svom

svojom dusom u nasoj narodnoj proslavi slobode i da se pre-

nose duhom u one krajeve mile svoje ceske domaje, gdje se

tada dogadalo isto, o cem je svaki Ceh bio u srcu uvjeren,

jer su ond vec davnc, kao i mi stalno drzali, da ce pravednost

donijeti ovaj tako velebni narodni cas.

Pjevacko drustvo pjevalo je rodoljubne pjesme, kojim se

prikljucilo i opcinstvo, tako da je cijeli Markov trg bucno i ve-

selo odzvanjao u sretnim i presretnim glasovima, ko'ii su do-

lazrli iz razdraganih srdaca.

U sred trzavice, sred te nervozne uzbudenosti, pojavi se

Dr. Andelinovid na balk onu saborni'ce i dade desnicom znak,

da ga se poslusa. On rece:

G r a d an i, v o j n i c i i d r u g o v i

Danas se sastao hWatski sabor, da sankcionira sve ono,

sto citav narod zeli. -Ali mora da svaki imade na umu, da

anarhija nije sloboda. Stoga vam moram objaviti: vojnici i

casnici domace 53. rukovni;e imadu sesabrati

usvojoj vojarni

u 3 sata Doslije nodne, danas dne 29. listopada, kao i vcjnxi

svih ostalih cetnih tjelesina. Organizacije z^ sigurnosne slu-

zbe i »Sokoli« neka se nadu u 3 sata poslije podne u »Srpskora



I1^1

Sokolu«. Sva momcad, koja imade uza se na vlastitu ruku

oruzja, pozivlje se, da pod prijetniom kazne smrti povrati oruzje

narodnim casnicima, jer je lazno misljenje, da bi oni bez oruzja

bili izgubljeni. Bjegunci pak pozivlju se, da se piijave uovdasnjim vojarnama. Jer oni koji su do sada bili bjegunci

auslro-ugairske dTzave, nisu vise bjegunci u nasoj slobodnoj

drzavi. Molim bracu iz zelenog kadera, neka se mirno i bez

stralia povrate svojim cetama, jer im se ne ce nista dcgoditi.

Vojnici Uvjeren sam, da ste kadri braniti i preko Dravenasu domovinu. I da vam Narodno \i,ece, koje je sada za nas

sve jedina oblast, kaze: Predite preko Drave, vd biste to za-

cijelo ucinili.

(Tako je Buran pljesak.) Ali ja se gradani, pri-jatelji i vojnici, ne bojim Madzara. Ja se bojim nas samili. Jer

sto nas ceka, ako nasa vojska sama poone robiti i plijeniti. Zato

apeliram na vas, da se ugledate u organizaciju socijalne demo-

kracije. One su jedine i prve veoma dobro' organizovale svoje

cete i cuvaju grad, i zato se njihove crvene zastave slobodno

i sa punim pravom viju medu nasim redovima. Gradani,

braCO, vojnici Ako Narodno Vijece zatrazi od Vas, ako Vamzapovjedi (Tako je. Burno odobravanje), da se svrstate u re-

dove, siguran sam, da cete to uciniti. Neka nitko ne misli, dasmo danasnjim danom gotovi sa svim. Svak 6e pojmiti, da

treba da radimo i da sve sile upregnemo oko izgradnje slo-

bodne nase drzave.«

Poslije njega zastup. PribiceviC pozva narod, da svak bude

na svom mjestu i da se drze strogo naputaka N. V. U ovomcasu moramo pokazati svoju zrelost i time demo najbclje ma-

nifestirati velika nacela danasniega vremena. O formi drzave

i ostalim detaljima, odlucit ce nasa buduca narodna konsti-tuanta, izabrana na nacelu slobodnog, tajnog i izravnog prava

glasa. (Burno odobravanje.)

Potom progovori ban Mihalovic (burno pozdravljen cd

prisutne mase) ovo: Hocu sasvim ukratko da vas pozdravim

i da u ovom velikom casu, gdje se radi o nasoj slobodi, ne izgu-

bimo pamet, nego da slozno i kao jedan covjek budemo vjerni

nasem Narodnom Vijecu, jer samo tako bit cemo dostojni ve-

likoga naroda.

(Burno odobravanje.)I ja se prvi poko-

ravam odredbama Narodnoga Vijeca, a mislim da cete i svi

isto raditi. (Burno odobravanje.) Najljepse vam zahva-

liujem na povjerenju, koje ste meni i Narodnom Vijedu po-

klonili. (Freneticko klicanje. Narod pjeva »Li-

jepa Nasa, Srpsku himnu i marseljezu. Burnoi dugotrajno odobravanje. Citav trg klice i

p j e V a.)

Sjednfca hrvatskoga sabora.

(Pocetak sjednice u 10 sati 30 cas. prije podne.)

Predsjednik : Dr. B o g d a n M e d a k o v i 6 i Dr. P e r o

M a g d i c.



192

IBiljeznik: Dr. M a r k o N o v o s e 1.

Od strane kr. zemaljske vlade prisutni: PreuzviSeni gos-

podin ban A n t u n pi. M i h a 1 o v i c h te gg. odjelni predstoj-

nici : Dr. Aleksander Badaj, Milan Rojci

AurelR a u e r.

Predsjednik: Otvaram sjednicu. Zapisnik danasnje sjed-

nice vQdit ce gospodin biljeznik Dr. Marko Novosel.

Visoki sabore Sazvao sam danasnju sjednicu, jer je to

traizilo dvadeset clanova ovoga sabora, a jos vise i zato, sto

smo osjetili svi, a ja kao predsiednik hrvatskoga sabera mo-

ze biti najvise, da je dosao cas, kad treba da se sastane nas

sabor, jer ga bas sada ceka veliki zadatak. Ne ceka ga daraspravija zakonske osnove, da donosi zakone, da votira bud-

get. To mu je bio posao u normalnim prilikama, a sada su

druge prilike nastale, pak mora da nastane i druga sudija.

Nije danas vise.- zadatak nasega sabora ,ni da raspravija

nasoj narodnoj politici. Danas se ova politika narodna ne

smije vise kretati u granicama Hrvatske i Slavonije, u dosa-

danjim teritorijalnim i drzavopravnim granicama. U ovim smo

se g'ranicama samo tavorili, u^ ovim stegama smo stenjali, u

ovim granicama smo zivotarili, ali glave dici i slobodno se

razvijati nismo mogli. Ta zato su nas razdrobili, zato su od

nas inapravili zivi raskomad, da nikad svojim zivotom zivjeti,

da nikad glave dici, da se nikad slobodno kretati ne mozemo.

A sada pucaju okovi, koji su stezali zivot narodnji, a

granice, koje su nas razdvajale, rastrgat cemo mi sami (Burni

pljesak.)

Ovaj veliki, ovaj grozni rat krvavo je pokazao, kako je

istinita ona narodna: »Tesko svakom svomu bez svojega«-

Bez toga, bez jedinstva nasega, ne da se Ijepsa i bolja buduc

nost nasa ni zamisliti.

Zato predstavnistvo naroda Hrvatske i Slavonije nije

vi§e samo za se zvano, da vodi politiku svega nasega naroda

Zar bi mogli vi voditi politiku narodnu bez Dalmatinaca,

koji su s nama zajedno oduvijek zudili za nasim uiedinjenjem

(Burni pljesak i poklici: 2ivili Dalmatinci ); zar bez Dalma-

tinaca, koji su nam godine 1905. i 1906. onako snazno pomogli,

da izvedemo preokret, za koji se mislilo, da se nikad izvesti

ne moze; bez Dalmatinaca, koji su kao zatocnici misli nasega

narodnog jedinstva, od onih kojima je ta misao zazorna i u

ovom ratu onakp tesko stradali? Bez naslh Istraria, onih, koji

su nam narodnu strazu strazili na Jadranu . . . (Burni plje-

sak.) . . . Zar bez nasih Bosnjaka i Hercegovaca . . . (Burni

pljesak.) . . . koji su vijekovima podncsili zulum turski, a koji

sui

u ovom ratu josi

gore stradali, a — da bude gorkairo-

nija jos veca — bas u ono doba, kad su im bra<5a d sinovi u

redovima austro-ugarske vojske kao slijepi u boj srljali A





194

nasih drzavopravnih odnosa, koji su dosada za nju postojali,

2ivio — Sa galerija bacaju cviljece prema predsjedniku) . .

.

da spremi prelaz u novu sapiostalnu i slobodnu drzavnu orga-

nizaciju. (2ivio — Pljeskaonje.) Sve se ovo mora mirno da

provede, jer trzavice u ovo prelazno doba mogle bi da budu

kobne za na§u narodnu buducnost. (Tako je.)

Ne zaboraviimo ni casa, sto je o n o uciniio, da se situ-

acija za nas u cas promijemla. Uicinila je to odlucna rijec

covjeka, koji je progovorio ne samo u ime jednoga velikoga

naroda, vec koji je progovorio u ime velikoga kulturncga

svijeta, covjeka. kojega je svaku rijec i prijatelj i nei>rijateij

napeto slusao, a dosada i poslusao, (Burni: 2ivic Wilson. —Svi clancvi sabora ustaju i kliicu: »2ivio Wilson — Zast.

Marko Mileusnic: Zivio spasitelj naroda ) A Wilson je jos

prije nekotiko mjeseci drzao, da humanost od njega trazi, da

on, koji trazi, da stvori uslove za trajan mir medu svim na-

rodima — mora da se zauzme za nas Slovene na jugu Austrije

i Ugarske, da dobijemo sto siru autonomiju, u kojoi bi nam se

narodni zivot razvijati mogao. Ali sto je Wilson rekao sada,

u posljednjoj svojoj poruci austro-ugarskcj nionarhiji? (Zast.

Stjepan Radio: Bivsoj ) Rekao je, da sada i nas ubraja medu

kultume narode, koji trebaju sanii da slobodno odluce o

svojoj sudbini.

Izjavio je^ da nas smatra za narod zreo, koji ne treba ni

tutora, ni protektora. (Burno pljeskanje u cijeloj sabornici i na

galerijama.) A sto je izazvalo ovu korekturu u njegovom

shvatanju I u pogledima? Mozda to, sto je krv nasa, pleme

nase i opet pokazalo, kako umije herojski da se bori, da ocisti

od neprijatelja/ pregazenu otadzbinu i da povrati svoja razo-

rena ognjista. (Cijeli sabor ustaje, te oduSevljeno klice uz

burno pljeskanje: Ziviia Srbija — Odusevljeno odobravanje

na galerijama.) A mozda i to, sto smo i mi u posljednji, ali

zgodan cas, znali afirmirati svoje narodno jedinstvo, a sa je-

dinstvom i svoju snagu i svoju volju, da kao potpuno Slobodan

narod, kao. suveren narod dalje zivimo. (Dugotrajno i odusev-

ljeno pljeskanje u saboru i na galerijama.)

Ne dajmo dakle, da u ovo prelazno doba padne Ijaga nasvetao obraz naroda naSega Disciplinirajmo narod, ustrojmo

i disciplinirajmo narodnu vojsku (U cijelom saboru i na ga-

lerijama pljesak i dugotrajni burn pokliki: 2ivila narod|na

vojska ) Pa ako u svjetskom ovom metezu ne moze da prode

bez trzavica, ako je bilo trzavica i izgreda, ako ih i bude, ra-

dimo, / da ih sto brze ugusitno. (Zast. Stjepam Radic : I pre-

veniramo.) Neka nam' kao stra§ah primjer uvijek pred oîma

bude Rusija, gdje smo vidjeli, kako i najveci narod bezumna

mahnitost moze u cas da obori i u bezdan surva. (Opde odo-

bravanje povici: Tako je ) Tkb danas radi ono, Sto se

radilo u Rusiji, taj ne ugrozava samo imetak 1 zivot pojedinca.



195

taj kalja obraz svoinu narodu, ugrozava bududnost njegovu.

(Povici: Tako je. — Zast. dr. Edo Lukini6: Vrlo dobro.) To

niie samo kradljivac i palikuca, razbojnik i ubojica, vec ie to i

dusman svoga naroda. (Glas: Izdajica ) Trebamo dakle datrijebimo tu kugu iz torine, da nam ne okuzi Cisti zrak slobode.

To te izvjesno biti najveca briga, to ce biti prvi i naj-

tezi posao naseg Narodnog Vijeca. A ja se nadam, da ce mu

tai posao brzo i uspjeti. Ta istorija nam kaze, da je kod pa-

bijedenih naroda bilo ocaja, a u ocaju i mahnitosti. Ali ii

vomu ratii kulture protiv militarizma, protiv krute i grube

Ie, u ovome ratu — kaosto su ga zacetnici njegovi zasnovali

— u ovome ratu germanstva proti slovenstvu, mi smo po-bjednici. (Op(ieniii pljesak i odobravanje.) A pobjednici ne

gmizu po zeml.ii i po blatu zemaljskcm, ve6 dlzu glave nebu

rtod oblake

Rekao sam, da ie u ovom ratu pobijedila kultura, pobi-

jedilo Slovenstvo. Ruski narod nije se istina jos digao iz po-

nora, u koji se sam survao, ali ponosno dizu glavu tri sloven-

ske grupe. Uskrsla je u staroj slavi poljska drzava. (Dugo-

trajni poklici u saboru: 2ivili Poljaci — Te Q,dusevljemplje-

sak u saboru i na galerijama.) Uskrsava drzava brace nase

Ceha i Slovaka. (Osobito burno klicanje: Zivjeli Cesi te du-

iôtrajno burno pljeskanje i odobravanje u saboru i na gale-

rijama.), a na jugu dize se ponosno i nasa slobodna drzava.

Zato 6u u ovom 5asu a sa ovoga mjesta (Predsjednik, a s njim

i cijeli sabor ustaje,) pozdraviti Slovenstvo u pobjedi, a sav

nas narod, narod Slovenaca, Hrvata i Srba, — opet u nje-

govom jedinstvu i slobodi (U cijelom saboru i na galeriji

odusevljeno dugotrajno pljeskanje i odobravanje.)

Visoki sabore Ja ne 6u priopdivati kuci stigle podneske.

.a to vremena danas nema. Predimo odmah na posao, a kao

. rvi posao neka nam bude preSni predlog nar. zast. Svetozara

PribiêviCa i drugova. Molim g. biljeznika, da izvoli procitati

taj predlog.

Biljeznik dr. Marko Novosel (5ita): »Pre§ni predlog

astupnika Svetozara Pribi6evi(â i drugova.

I. Predlaze se visokom saboru, da z?Jcljuci: Hrvatski dr-

avni sabor na temelju potpunoga prava narodnoga samoodre-

denja, koje je danas vec priznato od svih zaradenih vlasti,

^tvara ovaj zakljucak: Svi dosadasnjr drzavno-pravni odnosaji

veze izmedu kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s

jedne strane, te kraljevine Ugarske i carevine Austrijske s

druge strane, razreSavaju se. (Cijeli sabor kao i galerije

istaju. — Burno pljeskanje i dugotrajno odobravanje. — Sa ga-

lerija bacaju gospode cvijede prema predsjednistvu sabora i

zastupnicima. — Cijeli sabor zajedno sa galerijama stojeci

pjeva: Lijepa na§a domovina. — Burni poklici: 2ivila Hr-

vatska )



196

Ukida se dakle i nistetnom proglasuje^ napose hrVatsko-

ugarska nagodba. (Burnr pljesak u sabcrnici i na galerijama^

— Svi ustaiu u sabornici i pljescu. — Olasovi: Iznova molim.)Ukida se dakle i nistetnom proglasuje napose iirvatsko-

ugarska nagodba (zakonski clanak I. od godine 1868.), a isto se

tako ukidaju i nistctnima .prcglasuju svi kasniji njeni dopunjci ill

revizije, take da od danas Dalmacija, HrvatSka i Slavcnija ne

ima s kraljevinom Ugarskom ni pravno, ni fakticno nikakovih

zajedniickiii drzavniii poslova. (Sa galerija bacaju cvij^ce na

narodne zastupnike, te uz silan pljesak svi ustaju sa stolica. —Poklici: Zivila narodna vojska. — U dvoranu ulaze: General

pjesastva Luka pi. Snjaric, podmarsali Mihajlo Mihaljevic i pLIstvanovic te general-major Josip Piivelic. — U^ sabornici i na

galerijama nastaje buran pljesak i poklici: Zivila narodna

vojskai — General pjesastva Luka pi. Snjaric rukuje se s banom;

i zauzima mjesto kraj bana. — Qlascvi: Cujmo dalje )

Tocka II.

Dalmacija, Hrvatska, Slavcnija sa Rijekom' proglasule se-

posve -nezavisnom drzavom (Buran pljesak i odobravanje.)

prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom nacelu narod-

nosti, a ua temelju narodnoga jedinsfva Slovenaca, Hrvata i

Srba pristupa u zajednicku narodnu suverenu drzavu Slove-

naca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom' podrucju toga na-

roda, bez obzira na ma koje tetitorijalne i drzavne granice, \i

kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas zivi. (Tako jeT

— Ponovno svi ustaju uz buran pijesak i poklike.)

Sveopca narodna ustavotvorna skupstina svega ujedi-

njeno'ga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odlucit ce sa unapredodredenom kvalificiranom vecinom, koja potpunoma zasticuje

od svakoga majoriziranja, konacno kako u fcrmi vladavine, taka

u unutrasnjem drzavncm ustrojstvu nase drzave, utemeljene na

potpunoi ravnopravnosti/ Slovenaca, Hrvata 1 Srba. (Pljesak i

odobravanje).

U Zagrebu, dana 29. listopada 1918.

Svetozar Pribicevic, Dr. Ante Pavelic, Ivart

P e Y si6, Dr. Edmund L u k i n i c, Ivan K o v a c e v i c^

Dr. P e r o M a g d i c, Dr. D u s a m P o p o v i c, Dr. 2 1 v k o

Petricic, Dr. Dusan Peles, Dr. Ivan Krnic, C e-

zar Akacic, Dr. Ivan Lork o v i c. Dr. Su rm in.

Zast. Dr. Dusan Popovic: i svi drugi zastupnici. (Iza.

svakc'g prccitancg imena narodnoga zastupnika na galerijama

poklici: Zivio )

Predsjednik: Rijec ima-de gospodin predlagacda

obraz-

lozi presnost svoga predloga.

Zast. Svetczar Pribicevic : Visoki saborc U ovom veli-

kom historijskom casu, kad hrvatski sabor daje izraza svome



197

odusevljenju, kad daje izraza svojem velikom zanosu nad po-

l)jedom nase iiarodne stvari, u ovom velikom histcrijskom casu,

kad hrvatski sabos izjavljuje, da prekida sve one stoljetne vezef

koje su ga dosada vezale sa kraljcvinom Ugarskom i carevinomAustrijoni, u torn velikom historijskcm casu, kad hrvatski sa-

l)or izjavljuje, da smatra nagodbu, sklopljenu izmedu kraljevine

Ugarske i kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije za ni-

stetnu, kad izjavljuje, da je svaka veza izmedu nas i tih ze-

malja pravno li fakticno prestala, u torn velikcm histoirifiskom

casu sa hrvatskim saborom ]e citav narod Slcvenaca, Hrvata

i Srba. (Burni i dugotrajni zivio u citavoj sabornici.)

Kako se vidi iz podnesenoga presnoga predloga, nije taj

predlog, visoki sabore^ motiviran podlogom legitimiteta, nego

je motiviran velikim nacelom narodncg samoodredenja, kome

se danas klanja citav hrvatski sabor i citav nas narod. (Burni

i dugotrajni: Zivio — Glasovi: Tako je )

Viisoki sabore Nas Je narcd, narod Slovenaca, Hrvata

i Srba, i prije rata stajao na stanovistu nacela narodnog samo-

odredenja, ah gruba fizicka sila, koja je vladala ne samo u

austro-ugarskoj monarhiji, nego koja je vladala citavom cen-

tralAom Evrcpcm, ta gruba fizicka sila, prema kojoj je snaga

naSega narcda bila nemocna, podrzavala je ropske lance, ko-

jima nas je sputavala. Da je nas narod prije rata imao do-

yoljno snage, da sve te veze razrijesi, on bi to bio i prije rata

ucinio (Burni pljesak, dugctrajno odobravanje i povici:

2ivio.)

Na podlozi legitimiteta ne govorim — ja to narocito na-

^lasavam — jer je vazno, da se u ovom casu jasno i glasno'govori i na adresu cfnih prama gore i prama dole. (Zast. Marko

Mileusnic: Sada ill nikada vise.)

Nacelo narodnoga samoodredenja, kao sto se u samompresnom predlcgu kaze, priznale su danas i sve zaracene vlasti.

Na temelju toga nacela izdane su i sve poruke gospodina pred-

sjednika Sjedinjenih Americkih Drzava, a na tom nacelu bazira

i Dosljednji cdgovor, koji je oficijelna diplcmacija bivse austro-

ugarske monarhije podnijela predsjedniku Wilsonu. (Glasovi:Tako je.)

Prema tome u citavom svijetu nema danas nikoga, koji

bi stajao na stanovistu legitimiteta, jer nacelo narodnoga samo-

odredenja rusi svaki legitimitet. (Zast. Stjepan Radic: Rusi

fakticno i svaku silu.ii. Mislim, da je tim jasno. obrazlozeno,

âsto se u motivaciji ovoga predloga postavljam na stanoviste

narodnog samoodredenja. U prvom redu zato, jer je to jedno

primarno nacelo, koje je nas narod priznavao1 prije rata, a

s druge strane j zato, jer ie to jedno konstitutivno nacelo, na

temeliu kojega se danas obrazuju drzave i, ruse stari nespo-

sobni drzavni organizmi.



198

Da obrazlozim predlog, zasto ukidamo drzavo-pravnu na-

godbu izmedu Ugarske i Hrvatske, ja mislim, da to nije po-

trebno. To nije potrebno, visoki sabore, obrazlagati narocito

zato, jer je rusi svijest naseg.a naroda, uvjorena danas o svojoj

snazi, a cusi je i medunarodTia situacija, koja zajedno sa sna-

gom nasega naroda ne moze dopustiti i ne 6e dopustiti, da se

izreka hrvatskoga sabora bilo na koji nacin opozove, ili da se

obori. (Tako jel Burni pljesak.)

Prema tome Dalmacija i Hrvatska i Slavonija zajedno^

s Rijekom proglaSuje se i pjema Austriji i prema Ugarskoj za

nezavisnu drzavu, ali posto u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji

zivi samo jedan dio velikoga naseg naroda, izjavljuje odmahhrvatski sabor ovim presnim predlogom, da je kraljevina Dal-

rnacija, Hrvatska i Slavonija zajedno sa Rijekom voljna stupiti

u zaiedni5ku potpuno suverenu drzavu Slovenaca, Hrvata '

Srba. (Tako je 2ivio Pljesak.)

Visoki sabore Mi ne postavljamo granica toj naSoj za-

jednickoj drzavi. Dosada ih je postavljao tudinac. Narod sam

hoce, da izbrise sve te granice.

Visoki sabore Da bude jasan smisao ovoga presnogapredloga, nuzno je, da se to jasno naglasi i prema vani i prema

unutra. U smislu ovoga predloga, ima da se ta nasa nezavisna

1 potpuno suverena drzava protegn© na citavom nasem narod-

nom teritoriju od Soce tamo do Sduna. (Tako je 2ivio Burno

i dugotrajno pljeskanje.)

Visoki sabore Nema nikakve sumnje, kad ovo govorim

o nasoj potpunoj suverenoj drzavi, da onda mi, koji smo se

danas slozili u jednom pokliku, koji hocemo da dademo iz^razsvojol nadi, svome ocekivanju, da te ta zajednicka drzava biti

velika, mo(^na 1 snazna, u tome momentu treba narocito da

naglasi, da u toj ' zajedni^koj drzavi Slovenci, Hrvati i Srbi

imadu da budu potpuno jednak faktor. (Tako je 2ivio) Ne

radi se o tome, i ne moze se i ne smije se raditi o tome, da

se u tom jedinstvenom narodu pojedini dijelovi majoriziraju ilt

nulificiraju. (Tako je 2ivio.) Jer, visoki sabore, kad bi u

svijesti makar jednog i najmanjeg dijela naSega naroda, kad bi

se u toj svijesti moglal da uvrijezi bojazan ili sumnja, da u toi

zajednickoj drzavi svaki dio nasega naroda ne bi imao bilo

jednaku zastitu, bilo jednaki suverenitet, kad bi se takova

sumnja mogla uvrijeziti u jednom dijelu toga naroda, onda bi

ta sumnja izazvala stanje, koje bi znacilo jednu slabost na§e

nove drzave (Tako je ) i u toj slabosti tudinski narodi, koji ce

nas okruzivati i koji te gojiti prema nama imperijalisticke

teznje, nasli bi snagu za sebe. (Tako je Pljesak.)

Visoki sabore Kako se vidi iz ovoga preSnoga predloga,

mi govorimo o drzavi Hrvata, Slovenaca i Srba. Dakako mi u

ovom casu to ne mozemo za cigeli narod uîniti, pa se zato



to

199

11 ovoni casu ne upustamo ni u kakvo kodificiranie. O svemu

tomu, budiicoj drzavnoj formi, nadalje o nasoj imutarnjoj dr-

zavnoj oiganizaciji, o tomu, kako da se urede danasnji iiaSi

meduspbni odnosaii, o svemu tome ima da odluci opca narodnakonstituanta, izaibrana na temelju izbornog reda, koji se bazira

na op(êm, jednakom, izravnom i tajnom pravu glasa. (Tako je )

Visoki sabore Mi ne cemo, jer govcrimo o drzavi Hr-

vata, Slovenaca i Srba, mi ne cemo, visoki sabore, da od ova

tri narodna imena, koja su tri imena izraz za jednu nasu na-

rodnu dusu (Tako je), koja su tri imena izr^z za jednu nasu

politicku i narodnu svijest, ne cemo da od ta tri imena jedno

zapostavimo drugomu, niti cemo da ih supstituiramo jednimcetvrtim, jer ne cemo da rjesavamo dekretom pitanje, koje

moê rijesiti samo kultumi razvoj narodni. (Tako je )

Visoki sabore Ja mislim, da su ova nacela tako jasiia,

da su tako u osjecajnoj strani duse nasega naroda uvrijezena,

da nije danas od potrei)e o torn dalje govoriti. Danasnja ma-

nifestacija, visoki sabore, i u ovome visokom saboru i vani,

treba da. bude snazau izraz onih ideja, koje nas ovdje nadah-

njuju,treba da budu snazna mauifestacija

i

treba da budujed-

nodusna manifestacija.

Ostalo je, visoki sabore, nekoliko pitanja, kojili se treba

tom prigodom. takmiti. Visoki sabore Tezak i strasan je bio

polozaj nasega naroda. Bio je strasan zato, jer smo uvijel^ gajilr

narodn(5l ideale slobode i ujedinjenja, a ovim sv jetskim ratom

stavljeni smo bili u takav polozaj, da smo se za tude interese

borili protiv tih ideala. (Pljesak. — Tako je ) Moze li, visoki

sabore, za jedan narod biti nesto strasnije, moze 11 biti isto

groznije, nego li kad mora svoju krv prolijevati protiv svojih

interesa, a za tude interese. (Tako je — pljesak.) Tokomovoga rata dozivjeli smo tuzne momente, kad smo gledali, kako

se survava Slcvenstvo, kako ne igra one uloge, koju je svaki

u svojoj tajnoj nutrini njemu namjeujivao, ali smo dozivjeli i

cas, da je to ponizeno Slovenstvo ipak iz toga rata izaslo po-

bjedonosno, docekali smo momenat, da mozemo donijeti za-

kljucak proglasenju svoje narodne nezavisnosti, docekali smo

momenat, da je rastrgani poljski narod, kome je nanesena naj-

veCsi his1;orijska nepravda, sjedinio svoja rastrgana uda i doce-

kali smo tal momenat, da je ceski narod (Burni pljesak) . .

.

da je ceski narod priznat kao medunarodni faktor, da je ceska

drzava priznata danas ne samo od Entente, nego i od sluzbenih

austrijskih faktora, docekali smo to, da ti faktori moraju trpjeti,

da izaslanici ceSkoga naroda, pregovaraju s predstavnistvoni

ccske vlade u Parizu.

Visoki sabore Ja mislim, da narod Slovenaca, Hrvatai Srba ne trazi niSta, sto je tude, ja mislim, da narod Slovenaca,

Hrvata i Srba ne ce voditi nikakovu imperijalistidku politiku,

a mislim, da u zajcdnici naroda ne ce biti j^âroda, koji bi bio



200

vise odan pacifizmu, n&go narod Slovenaca, Hrvata i Srba.

(Pljesak.)

Visoki sabore Narod Slovenacai, Hrvata i Srba, koji

stanuje na Jadranskom moru, koje otvara siroke putove u kul-

turni svijet, taj narod ne misli na to, da zatvori put na more

narodima. koji ga nemaju. All, visoki sabore, ono, sto narod

51ovenaca, Hrvata i Srba ne moze dopustiti, jeste to, da se

iz njegova tijela izreze komad, koji br se stavio pod tudi su-

verenitet.j

Viisoki sabore J a mislim, da je nuzno, d^ se prema cije-

iom svijetu naglasi, da put na more, koii bi se izrezao iz na-

sega narodnog tijela, da put na more, koji bl bio stavljen podtudi suverenitet, da bi taj put, tako oznacen i u medunarodnim

ugovcrima priznat, da bi taj put na more opet rastrgaio nase

narodno jedlin&tvo, nasu narodnu cjelokupncst, cjelokupnost na-

§ega narodnog teritorija, sto je ovim ra'tom teskom mukomizvojstena. Aii, visoki sabore, taj put nikome nije nuzdan u

toj formi, s takcvinii prerogativama i takav put ne bi bio ni-

kakova garancija u slucaju ratncg zapletaja sa susjednim dr-

zavama za obezdijedenost spoja s morem, jer jedan koridcr, za

koji se ne zna kako bi bio sirok, takav put, uvijek bi se mogao

nasim silama lako envahirati. (Odobraivanje.) Najveca zastita

za ravnopravnost medu narddima, najveca zastita, da svaki

narod dode do mora, koji mora nema, u Ligi je Naroda, u za-

jednid drzava, u onom tribunalu, koji ce se osnovati kao re-

zultat svjetske mirovne konferencije i koji ce rjesavati medu-

narodne razmirice. Veca zaStita ne moze se naci; to je veca

zastita nego teritorijaini koridor. (Burni pljesak i odobra-

vanje).

Vjisoki sabore Ima jos nes'to, sto se mora kazati na

adresu nasega naroda, kad se stvara zakljucak o buducoj

nasoj drzavi, o, drzavi Hrvata, Srba i Slovenaca. Qospodin

predsjednik izvolio je spomenuti, da imalde pojava i odnosaja,

koji nas sile na tc, da budemo zabrinuti i spomenuo je primjer

Ru£(ije rekavsi, da ne smijemo poci onim putem, koJi je veliku

slovensku drzavu razbio u atome, a, visoki sabore, mi inteli-

gencija, Narodno Vijece Srba, Hrvata i Slovenaca, moramonastojati, da ta drzava bude tako omiljena svakom Slovencu,

Hrvatu i Srbinu, da onakvih pojava kao u Rusiji ne bude kod

nas moguce.

Viisoki sabore Ako budemo vcdili ispraznu nacijonali-

sticku politiku, ako nasu poiitiku ne bude ispunjavala sccijalna

sadrzina i ako se ne bude svaki u toj drzavi osjedao ravno-

pravnim, ako svaki Slovenac, Hrvat i Srbin no bude nasao u

toj domovini zemlju, u kojoj moze poSteno zivjeti i zasluzivati

svoj hljeb, u kojoj ne ce biti proletaraca, onda visoki sabore,

onakvi poiaivi kao u Rusiii, ma koliko se mi zabrinjavali, oni

ce nastupiti. Razumije se, visoki. sabore, da nastojanja svih





202

Zast. Dr. Ante Paveli^: Visoki sabore Prije nego pro-

citam objavu Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba, neka

mi bude dozvoljeno, da sa nekoliko rijeci popratim moj predion.

Uskrsnuo je danas od mnogostoljetnog ropstva i patnja trpiiik,

sin ovih kraljevina, Hrvat i Srbin. Njihov zatirac i silnik oko-

va'o jh je obojicu u lance politickog ropstva, trovao ini dmsu

medusobrxim' nepovjerenjem i neslogom, da njima udobnije i

sigurnije gospodari; ali je obojicu u svoju korist slozio i izrabio,

siljao ih je u ovom ratu, da za nj a za svoje jos potpunije rop-

stvo ginu, da i izginu. Qitiuli su, izgihuli nisu. Na silu nasilja

i svake ruke necovjecnosti, na tu silu zla, digla se sila pra-

vednosti; sila dObra obara ju i oborila ju je. Bozija providnostpreko pravednosti Wilsonove i svega covjecnoga svijeta skida

okove roblju. iRaskinusmo evo okove kTaljevinama Hrvatskoj

i Slavoniji, padaju okovi posestrimi kraljevini Dalmaciji, pa-

daju bratskoj Herceg-Bosni, Istri, Sloveniji, Gorici, Trstu, nasoj

Stajerskoj i Koruskoi, pasti 6e Medumurju, Prekomurju, Backoj,

Baranji i Banatu (Opce burno odobravanje i pljesak u saiboru

i na galerijama), dok macem sebi vra<âju slobodu kraljevine St-

bija i) Crna Qora (Opde burno odobravanje i pljesak u saboru i

na galerijama. — Zastupnici ustaju sa sjedala), t sad se dize iz

Ijesina i krvi stotina tisuCa Slovenaca, Hrvata i Srba, iz pakla

patnja, 5emerai izgibanja svega troimenog naroda, mir, slo-

boda i jedinstvo njegovo, slobodna drzava njegova.

Mi zastupnici naroda, koliko snio opojeni od srece, sto

pravno skidamo okove majke domovine Hrvatske, moramo se,

optereceni svom odgovcrnosti, oteti ushitu i gaiiu(û i pcdati se

skrbi i radu. Moramo odmah odredrtli i provesti sve potrebno,

da netom slcbodni, sami vratimo red i pravdu po citavoj svetoj

zemlji, u kojoj Slovenac, Hrvat 1 Srbin — vetmom nemocnici,

tidovice i sirocad — pozdravljaju slobodu.

A ti, patniicki narode moj, strpi se koji dan, koju nedjelju.

da ti odabranici tvoji iz rusevina ropstva sazidu na po§tenju,

na pravici, na bratstvu i na jednakosti novu domaju slobode,

sre(5e Tvoie, stoljeda zeljkovanu, sad docekanu. Slusaj, pou-

zdaj se, savjetuj, uomazi Narodno Vijece svoje. Dokaizi svijetu,

da si dostojan slobode. Dokazi, da sii je vrijedati zaptom, ra-zumnos6u, dobrptom i slogom u dobru, kako si je i te kako za-

vrijedio neopisivim mukama svojim

Patnik si, pjesnik si, lako se zanosis, lako se dades i

smesti. Umiiri one, koji su zabrinuti za hrvatstvo, ili za srpstvo

ili za slovenastvo. Samo u slpbodnoj zajednickoj drzavi Slo-

venaca, Hrvata i Srba zaSticeno je sve ovoi troje i sveto hrvat-

stvo tvoje. Nad njima 6e bditi Bog i Hrvati, stitit ce ga Slo-

vene , Hrvati i Srbi. (Buran pljesak i poklici: 2ivio a saboru i

na galeriji.)

Visoki sabore Da u spise ovog stairodrevnog sabora ude

i pfoklamacija Narodhog Vije<5a, koju imamo da proglasimo



I

203

i»rema presnom predlogu obvezatnom, ja sam Slobodan, da tu

proklamaciju procitam (cita):^

Pozivom na objavu Narodnog Vdjeda, molim visoki sabor,da pustimo te vida sve dosadasnje razlike

, pa se u interesu

buducnosti cijeloga naroda, kao i ovoga dijela, koji je u ovoni

visokom sabOru reprezentiran, nademo u jednom kolu i usvo-

jimo ovu objavu Narodnoga Vijeca kao obvezatnu za sve nas.

CBurno odobravanje i pljesak u saiboriiici i na galerijama.)

Predsjednik: Rije6 ima ban.

Ban Antiin pi. Mihalovich: Visoki sabore Danas podnc-

sena sudva predloga ovome visokome saboru, pa ]e duznost

hrvatske vlade, da prema njiina zauzme stanoviste. U torn

ix)gledu cast mi je u ime vlade izjaviti, da potpunoma usvajam

stanoviste hrvatskoga sabora u pogledu iednog i drugog pred-

loga, pa da cijelu egzekutivu stavljam na raspolaganje Narod-

nome Vijeû. (Burno i dugotrajno odobravamje i pljesak. —Poklici: 2ivio ban )

Onim faktorima, koji bi mogli meni ovo moje drianje.

predbaciti i prigovoriti, ne mogu dnigo reci, nego da Ja ne

mogu drugacije raditi, nego sto radim, jer sam sin toga naroda.

(Burno i dugotrajno odobravanje i pljesak. — Poklici: 2ivio

ban )

Ako se radi o slobodi toga moga troimenog naroda, ne

mogu ja stajati po strani i nista ne raditi. (Burno il dugotrajno

odobravanje i pljesak u dvorani i na galerijama.)

Predsjednik: Rijec imade gospodin narodni zastupnik

Dr. Prebeg.

Zast. Dr. Vladimir Prebeg: Visoki sabore U ovom sve-

canom 5asu, nakon ovako jednodusno i divno maniifestirane

sloge svih narodnih zastupnika na saboru kraljevine Hrvatske,

Slavonije i Dalmacije, castim se ja, kao procelnik saborskoga

kluba stranke prava izjaviti, da i stranka prava prihvaca pred-

log, podnesen po gospodinu nar. zast. Dr. Pavelicu ii drugo-

vima. predlog naime, da se sva drzavna vlast prenese na Na-

rodno Vije<5e i da cemo glasovati za taj predlog. Narodno je

Vijece, ovaj nas posao tako sjajno uvelo, da sigurno racunati

mozemo, da ce zapocetti pc&ao, ako Bog da, s uspjehom i kraju

provesti na korist hrvatskoga naroda.

Posto je tako, visoki sabore, program stranke prava

ispunjen u onim tockama u kojima zahtijeva obustavu nagod'be

i prelom s Ugarskom te uiedinjenje sviju hrvatskih zemalja u

jednu samostalnu neovisnu drzavu, predlozit ce saborski

klub stranke prava stranackom svomu vijedu, koje de se

sazvati u najkra6e vrijeme, da se stranka prava razide. (Burnipljesak u dvorani i na galerijama.) Novo doba is)te nove pro-

jrrame d nove stranacke tvorevine.

» 01. gore br. 109. str. 179-181.



204

Zavrsujem ovii izjavu s uklikom: 2ivila slobcdna, suve-

rena drzava Slovenaca, Hrvata i Srba. (Poklici: 2ivio i buriii

pljesak u dvoraiiii i na galerijama.) Cvala i ojacaia tako, da cc

moci odoljeti svakqm vanjskoiTiu neprijatelju i svakoj napasti

nutarnje nesloge (Zivo odobravanje.)

Predsjednik : Rijec imade gospodin narcdni zastiipnik

Dr. Silovic.

Zast. Dr. Josip SiloviC: Izjaviti mi je, visoki s^bore, da je

klub unionista izvan stranaka u zadnjoj svojoj sjednicj jedno-

glasno zakljucio, da se razilazi i svi njegovi clanovi naivecim

odusevljenjem i radoscu glasovali su za danasnji prvi presni

predlog, koji je jednoglasno 1 po saboru prihvacetj.

Isto cemo tako radosno glascvati i za presni predlog

Dra Paveliica i drugcva.

Iziavljujem, jer sam narocito umoljen, da bi bili gospoda

Dri Teodor i Marko grofovi Pejacevic vanredno radc dosli u

danasnju Iiistorijsku sjednicu lirvatskoga sabora, ali uslijed sile

neminovne — na zalost zeleni kader iii je opkoiio^ — nisu mogli

doci, te preko mene javljaju, da ulaze u Narodno Vijece i da se

pokoravaju svim njegovim odredbama i naredbama. (2ivili.)

Predsjednik: Rijec imade gospodin nar. zastupnik Dr. Du-

san Popoviic.

Zast. Dr. Dusan Pcpovid: Visoki sabore Radi vaznosti i

potpunosti predlazem, da se ne samo, kaosto je to vec ovaj

yisoki saber priiivatio, govor narodnog zastupnika Svetozara

Pribicevica iavno afisira, nego isto tako da se javnc afisiraju

^nacajnei

krasne rijeci gcspodlna Dra Pavelica, znacajnaizjava nasega bana i izjava Dr. Prebega, koju je ovdje dao

(Zast. Veceslav Wilder: Ja glasujem proti afisiranju Prebegova

govora.). a drziim, da ne treba, da posebice naglasujem, da

treba narodu proglasit krasnu i znacajnu besjedu nasega pred-

sjednika. Ncka narod sve zna i vidi

Predsjiednik : Posto se za rijec vise nitko prijavio nije,

pristupa se glasaiiju.

Pitam, visoki sabor, da 11 pnihvaca predlog Dr. Pavelica?(Prima se.) Predlog Dra Pavelica primljen je jednoglasno, kao

sto je prije procitan.

Predlazem, da prekinemo sjednicu i da podemo u hramBeziji, da mu zahvalimo. Prije ali nego sto podemo, da pri-

mimo u nasu sredinu gospode, koje su dcsle, da donesu narodni

dar Narodnome Vijecu. (U dvoranu ulaze gospode.)

Gospoda Zistat Lop2§16-Kovacevic : U ovoj historickoj

dvorani, u ovoj dvorani kraljevstva hrvatskoga, pozdravljamVas gospodo u ime zena Hrvatica, Srpkinja i Slovenka, poz-

dravljam Vas u sada slcbodnoj drzayi Hrvata, Srba i Slovenaca.



20S

I mi zene stavljamo nai uslugu Narodnome Vi:e6u sve

svoje moraine li materijalne sile, le se zaklinjemo troimenome

Bogu (Qospode dizu ruke na prisegu.) J troimenome narodunasemu, da cemo vrsiti do l^raja svcga zivota sve, sto ce biti

u njegcvome interesu i polazemo svoj obol u zlatu.

Vladiiâ Strossmayer salje po svcjoj necakinji dar

s onkraj groba, pa drzim da nam je duznost, da se i njega

sjetimo i da istatcnemo u ovome historijskcme momentu i na

(/vorne iiistoriiskcnie mjestu, da su se danas ispunili oni ideali,

koje on nazalost nije mogao doziviti. (Cijeli saber i galerije

klicu: Slava Strcssmayeru )Klicem: /îvio trcimeni narod ii nezavisnoj i slobcdnoj

drzavi Hrvaita, Srba i Slovenaca. (Goispcde skidaju sa sebe

zlatni nakit i pclazu ga na stol.)

(Nakon pcvratka zastiipnika Iz crkve u sabornicu, predsjed-

nicku stolicu zauzimlje prvi sabcrski potpredsjednik, Dr. Pero.

Magdic.)

'Predsjednik Dr. Pero Magdic (zvcni): Nastavija se

sjednica.

G. nar. zastupnici Stjepan Radic i drugovi podnesU su

siijedeci presni predlog. Mclim gosp. biljeznika, da ga izvoli

procitati.

Biljeznik Dr. Marko NcvoSel (cita): »Presni predlog

zast. Stjepana Radica i drugova u sjednici od 29. listopada

1918. Sabor zakljucuje: Ban se pozivlje, da pocevsi od da-

nasnjega dana iz podrupja banske Hrvatske, to jest kraljevine

Dalmacije, Hrvatske, Slavonije s Rijekom, ne dozvoli apsolutnoi ni u kcjem siiicaju nikaka izvoza zivctnih namirnica u kralie-

vrnu Ugarsku ili u novoosnovanu Njemackii austrijsku drzavu,.

nego da bezodvlacno izdade sve potrebne odredbe, da se svaki

izvoz izvan nasega jugoslovenskoga narodnoga i drzavncga

podrucja bezuvjetno sprijeci.

U Zagrebu, 29. listopada 1918.

Stjepan R a d i (5, Ivan K o v a c e v i c, D c s e n,

K e ni p f, Dr. P e t r i p i c, S v e t o z a r P r i b i c e v i 6, Dr.

Edmund Lukinic, Dr. Dusan Popovic, Akacic,Magdic, Dr. Pave lie.

Predsjednik: RijeC imade g. predlagac.

Zast. Stjepan Radic: Visoki drzavni sabore Jedna od

najumiljatijih i najdivnijih nasih narodnih pripovijedaka, pri-

povijest o starcu Josipu i od ona dva bijela volica, dva bczja

andelica, vrsava time, da je taj starac Jcsip na koncu trecemubratu pormdio: Sto hoces, sinko, ili bisage pune zlata i srebra,

ili komadic krusca i mesa s boziiim mircm i blagoslovom. Taj

nas treci brat primio je ovo drugo, primio je komadic krusca i

mesa s bozjim mircm i blagoslovom, i— kako ta nasa pripo-



206

vijest svrSava u nekini krajevima, — naSao je zatim najvec©

bIa$:o na svijetu, nasao je dobru zenu, imao je s njome veliku

fainiliju i

postao najsretniji covjek na svijetu.

Ovu duboku mudrost, za koju su Ye6 i stari 2idovi znali,

samo u drugom obliku, kad su govorili o zemlji kojom tece

med i mlijeko, tu duboku mudrost nasega seljackcga naroda nije

shvatio, nije mogao i nije htfo shvatiti, do jucer najve6i vlasto-

drzac u Evropi i na cijelom svijetu, a sada najnesretniji slabi'c

u citavom svijetu. Nije ju znao shvatiti, dok mu nije dcgorilo do

nokata, dok mu njegovi generali nisu dan na dan gcvorili, da

se ne moze bez kruha ratovati ili kako su nasi vojnici pjevali

:

»Care KarJo i carice Zita, §to ratujes, kad nemas zita.«

Nas drzavni sabor stvorio je netom orevazan zakljucak o

drzavnoj samostalnosti banske Hrvatske i o njezinu pristupu

u zajednicku drzavu Slovenaca. Hrvaia i Srba. I u taj cas

drzao je potrebnim, da se ovo veliko politicko i narodno djelo

odmah od prvoga pocetka popuni jednim gcspodarskim i soci-

jalnim djelom. Nas hrvatski drzavni sabor htio je, da bas u

ovaj cas, kad smo rastrgali lance drzavopravne veze s Ugar-

skom, gdje smo skinuli okove politicke, da onaj dio nasega na-

roda, koji je od' vrijednih najvredniji, od mucenidkih naimu5e-

nickiji, a to je onaj u Sloveniji, Dalmaciji, Bosni i Istri, koji je

svoju djecicu ovamo slao, a mi ju gctovo nismo smjeli ni prd-

mati, koji je k nama dolazio prosjaciti, a mi smo ga moral tje-

rati, koji se na nas obracao, a mi smo se morali tek ogledavati,

sto ce Bee [ Pesta na to, — nas hrvatski drzavni sabor btio je,

da taj najbolji i najvredniji, ako i najsiromasniji dio naroda, osjeti

na cijelom svom bicu, ne samo moralno, nego i materijalno,da je dosao veliki dan narodne slobode i narodne suvere-

nosti. To treba da osjeti Slovenac, to treba da osjeti primorski

Hrvat u Istri i Dalmaciji, a u Bosni i Hercegovini i Srbin i

Hrvat. Sav taj na§ narod treba da odmah vidi i osjeti, da svi

boziji darovi, koji su, hvala Bogu, osobito ove godine u banskoj

Hrvatskoj obilni i preobilni, narocito u na§em srednjem dijelu

banske Hrvatske, da svi ti darovi boziji budu za sada sacuvani

samo tomu narpdu nasemu. Koliko bude trebalo i koliko je

potrebno dalje uîniti, to 6e ve^ uciniti Narodno Vijede. To 6g

se uciniti na temeiju razumne i dobro promisljene opskrbne

gospodarske politike.

Visoki drzavni sabore Mi smo narod, koji imade divnu

i>oslovicu: »U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponisti«. Mi

smo narod, koji imade i tu rijeS, da je pamet svagdje potrebna,

a u nevolji najvise. Mi' smo danas, premda smo u slobodi, ipak

jos uvijek u jednoj velikoj neprilici. Na jugozapadnom rubu

nase netom osnovane i proglaseme zajednicke drzave jc§ je

uvijek fronta. Na sjeveroistocnoj strani, preko u Medumurju i

u Prekomurju, provodi se u ova^' cas najstra§nija rekvizicija. USrijemu je neprijateljska njemacka vojska, doduSe okruzena,



207

kako se cuje, ali ipak toliko jaka, da svaki cas mozemo imati

i tu dosta velikih neprilika. Tu je sada potrebno, ,da ono, sto

imade srednji dio Hrvatske, i to zupanija bjelovarska, pozeska,

viroviticka i gornji dio srijemske zupanije, da to sve bude

tako sacuvano. da mi u toi stvari budemo onako nenopustljivi

i inudri, i<ako je u takvim stvarima mudra i nefpopustljiva velika

i bogata Amerika. Izvolite se sjetiti svih odredaba, koje je

nredsjednik Wilson u torn pravcu ucinio, pa cete vidjeti, kako

covjekoljublje i daieki politicki pogledi moraju biti ozbiljni i

kruti i gospodarski nemilosrdni u torn pravcu, da se tudinu, u

ovaj cas neprijatelju, ne daje nista bez dogovora i tvrdih ga-

rancija. Mi cemo imati prilike j5uti jos u Narodnom Vijecu,

kako nas teske zadace cekaju u odrzanju granica naprama Ni-

jemcima, koji su bili gospodari srednje Evrope, Balkana i

orednje Azije, tu ce trebati biti osobito pametan i cvrst, i reel:

Ne damo nista, dok ne priznate granice onako, kako ih je

Bog odredio.

Taj nas presni predlog ima dakle zadacu, da nasoj brad

i svemu nasem narodu u cijelom nasem PrLmorju, u Sloveniji,

Bosni i Hercegovini damo ono, sto imademo, da sav prirod^to nam ga je drsgi Bog dao, kod ove velike likvidacije upo-

trebimo tako, da na mirovni kongres dodemo ne samo s pla-

novima o nekim nasim drzavnim granicama, nego i sa fakticnim

posjedcm tih granica. A da dodemo do fakti^nog posjeda

njasih zemaija, tomu imade ovaj nas predlog u prvom redu

da posluzi.

Htjeli bismo dakle poslije onako doanoljubne i kratke i

umne izjave nasega bana, htjeli bismo da imade i kao banekonom odvaznu rijec, ban, koji nikada nije niti caska prignuo

svoga vrata pred korupcijom, pokvarenosû, koja je ovoga

rata svc drzave i narode sad vise sad manje otrovala, — da taj

ban prema' ovomu zakljucku ima sada priliku, da tu korupciju

iz korijena iscupa i da upotrebi svoje veliko iskustvo, koje je

u torn stekao za vrijeme rata, pa da izda shodne odredbe i da

priredi sve, sto treba, da Narodno Vijede ovu veliku zadacu

rijesi tako, da nas narod u prvom âsu svoje narodne slobode

ne bude imao ojiih teskoca, koje bi ga dovele ne sarno do ne-

mira, nego i do anarhije i rasula.

Bilo je receno sa predsjednicke stolice, doduse inalo

ostrije, da bi stanovite pojave mcgle biti grob nasem novomzivotu, i da ih stoga treba bezobzirno ugusiti. Ja sam bio Slo-

bodan upadicom reci, da nije dosta reci, da ih treba ugusiti,

nego da ih treba i »prevenirati«, predusresti.

Nas predlog imade tu zadacu, da onom nezadovoljstvu,

iz kojeg je nastao »zeieni kader«, da onoj ogor5enosti i mrznji,

koja covjeka moze dovesti i protiv vlastitog svog naroda, da

toj ogorênosti, kojoj sm.o mi politickim zakljuccima oteli svaki

razlog, ne damo hrane materijalne. Kad bi u kojem kraju na-



208

sem troimenog naroda zavladala opet skrajnja o.«jkudica, mogli

bismo dozivjeti, da ovakvi nemiri planu mnogo jace i strasnije

i mnogo opasnije. To je drugi razlog nasem presnom predlogu.

Ali, visoki drzavni sabore, temeljna misao, kcja nas je

vodila kod toga, jest ova, da od prvoga dana nase drzaviie

vlasti treba, da sav svijet jasno znade, da makar gospoda i ne

mole svaki dan »Oce nas«, da ta gospcda u svojoj politici ipak

znadu, da »kruh nas svagdanji« nije samo rijec »Ocenasa«,

nego je ona zapravo temelj sve^T.u nasem buducem blago-

stanju. Mi smo imaJi veliko geslo: Prosvjetom k slobodi; ali

iz toga gesla ne bi bilo nista, kad bi se prosvjeta rasula u si-

romastvu i to jcs pod tudom silom. Nasa braca Cesi i veliki

narod Ameiicki, to su sada dva najveca naroda na svijetu; nekanam u torn budu uzorom i priimjerom. Braca Cesi pokazase

nam, da se drzava i narod ne izgraduje samo prosvjetom, nego-

istodobno i uporedo jos i gospodarskom snagom. Zato velinio:

Blagostanjem k prosvjeti — a prosvjetom k slobodi. Zato

narod na prvi dan svoje slobode treba da cuje, da mi vodimo

brigu i tom.e, da dotle dok smo na zemlji, da hocemo i zi-

vjeti, a zato treba kruha. Vec je Konfucij, prvi filozof kitajski,

kazao, da vladati znaci uciniti, da narod nigdje i nikad

ne bude gladan, da narod bude zadovoljan. Vladati znaci

dakle u prvom redu cuvati narod od bijede. Nama je ovagodina donijela upravo bajoslovni prirod, pa mi mozemo na

temelju ovoga zakljucka upravo onako odlucno i zdusno, kako

to gospodin ban zna i umiie —; niaisemu narodti — narocito

onomu, koji jos uvijek dobiva na dekagrame brasna — uliti

novu nadu, novo uvjerenje i povjerenje, da ovdje u nasemuhrvatskom saboru, u Narcdnom Vijecu, nisu samo liudi narodni,

Ijudi narod'na osjecajai, nego da' ti Ijudi imadu ujedno smisla

za m'odernu socijalnu politiku. Svaki nas covjek, treba da

znade, da namia sloboda ne smije biti samo gospodska parada,

nego diai nam^ ona upravo namice veliku odgovornost i veliku

brigu, najprije i najvise za natodnu prehranu. (Tako je ) Kad

ie do siadsi u tcm bilo zlo, rekli smo: kriv je Madzar, krive su

centrale, kriv je sistem ove monarhije. Sad cemo, visoki dr-

zavm sabore, za svaku oskudicu biti krivi mi sami, Narodno

Yijece, saber, ban. Suverenost ne znaci samo slobcdu, nego

i ogromnu odgovornost. (Burni pljesak i glasovi: Tako je )

Zato se u velikom zapadnom svijetu i moze tako cesto

dogoditi, da se najsiposcbniji Ijudi najvise neckaju sjesti na vla^

dine stolice, jer ti Ijudi ne misle na imperij, na silu, na vlast, jer

demokracija ne pozna imperija, ne vlada silom, nego pczna

samo socijalnu duzncst i svijest odgovornosti te vlada samo

svojom pravednoscu i svoiim radcm. (Burno i dugotrajno plje-

skanje i glasovi: Tako je ) I zato, sto hocemo? Hocemo cita^

vom svom narodu, svemu narodu, gdjegod ga ima, uliti ovu

vjeru i spcznaju, da nas ne vodi samo to, da gospoda budu lijepo



209

obucena i dobro skolovana, da oisu u novine, sjedc ua vladinini

i\\ cinovnickim stolicama i primaju placu, nego da gospoda, koja

su nikla iz naroda, znadu sve njegove nepri'like i.nevolje, a

navlas one koje tiste seljacki narod, pa d'a je zato svoj toj go-si:cdi i u ovaj veliki dan bilo i to na umu, da se sav prircd ocuva

za nas iiarod i da se narodu pravedno raz-diieli, a k<iliko bade

suvisaka, da ih iipotrebimo za ova dva cilja, koja sam netom

oznacio, za cilj izgradnje banske Hrvafeke i za cilj ujcdinjenja

i oslobodenja sveukupnoga niisega naroda Slovenaca, Hnatai Srba. (Odobravanje.)

Visoki drzavni sabore Potpuno sam uvjeren, da cemo

prihvaltivsi ovaj oresni pred'log, pastaviti, ne cu reci krunu nadanaSnja dva prijasnja zakljucka, nego 6©mo postaviti na njih

zitni klas, koji je pokazao u ovom velikom ratu vecu vrijedtiost,

nego zlatan pas. Tu pripominjem, da se u Cesko} pod konac

rata razmahao citav pokret, da se zitni klas sto vise proslavi.

Ceh, koji je praktican, svuda j© zvao i sabirao na tisuce se-

Ijackoga naroda na te velike proslave zitnoga klasja. I gospoda

su se kitila klasjem i govorila narodu: Ovo je, narode, znak

iiase pobjede, jer tko ne treba da prosi kruha, taj ce vec nioci

uogom lupiti kao svoj gospodar, taj ne 6e nikada posve podleci,

I zato je u ovom velikom ratu bas onim vlastodrscima i silni-

cima, koji su slovenskim narodima; lance ropstva kovali, njima

je svima veiiki pravedni Bog dosudio, da.prema svojoj gadnoj

pcslovici: »Ciji hljeb jedes, toga pjesmu pjevai«, dosudio, da

Nad moraju pjevati pjesmu slobode ili da ju bar moraju slusati,

iiirno i nemocno slusati. (Burno i dugotrajno pljeskanje i po-

klici 2ivio Covorniku cestitaju. Burni povici: 2ivjela Slo-boda.)

Predsjednik: Posto se niije prijavio nijedan dalji go-

vornik, pristupa se glasanju, pak pitam, da li prihvaca visoki

sabor netom obrazlozeni presni predlog gospodina zastupnika

Radica i dnigova? (Prima se. — Glasovi: Jednpglasno.)

Ovaj je nredlog primljen, i tim drzim, da je danasnja sve-

cana, historijska sjednica iscrpljena, pak predlazem, da se ova

sjednica zakljuci, a naredna da se odrzi u vrijeme, kaida to po-

trebe uzistu. Pitam, da li prima visoki sabor ovaj predlog?

(Prima se.)

Sada molim Jo§ gospodu za malo strpljenja, da se procita

zapisnik danasnje sjednice, i da ga smjestai ovjerovi.

Molim gospodinaj saborskoga biljeznika, da projcita za-

pisnik danasnje sjednice.

Bilje^nik Dr. Marko Novosel: (Cita zapisnik.)

Predsjednik: Prima li visoki sabor sada proci/tani za-

pisnik? (Prima.) Zapisnik je primljen, le se ovjerovljuje.

14



210

Dizem sjednicu uz poklik: Zivilo Narodno Vijece (Burno:

2ivilo — Zivjela slobodna, suverena drzava Slovenaca, Hr-

vata i Srba — Bumi i 'dugotrajTii zivio.)

(Svrsetak sjednice u 12 sata 50 oas. pcslije podne.)

119.

Generali Snjaric i Mihaljevic hrvatskim

cetama.


Danas ce se obrazovati narodna vlada, koja ce uzdrza-

vati mir, red i zakoniti poredak u zemlji. Sve vojnistvo —vojska i domobranstvo — stavlja se u sluzbu narodne vlade,

kojoj time stoji na raspolozbu. Cijela dosadasnja djelatnost,

organizacija kao i bice oruzane sile ostaje do daljega netaknuto,

te je upuceno na naputke narodê vlade. Zato se najveca vazi-

nost ima poloziti na uzdrzavanje zapta, reda i discipline. Svi

naputci vlade proizvadat ce se putem dosadasnje vojnicke

vlasti.'

U Zagrebu 29. listopada 1918.

Snjaric, general pjesastva, vojni zapovjednik.

Mihaljeyi^, podmarsal.

120.

Narodno Vijede podmarsalu Mjetzgeru.


Gospodinu podmarsalu Metzgeru.

Po zakljucku Narodnoga Vijeca SHS obustavljena su sva

neprijateljstva slavenskih ceta proti dosadasnji'm protivnicima.

Dosljedno tome poziva se Vase gospodstvo, da odredi

bezodvlacni povratak svih pod Vasim zapovjednistvom stojecih

hrvatsko-srpsko-slovenskiih ceta u njihova mirovna sjedista.

S rodoljubnim pozdravom.

Narodno ViJece SHS.

* S tim u vezi stoji ovo saopcenje Narodnoga Vijeca od 30. okt. : »Ju&(29. okt.) dosli su u Narodno Vijece vojni zapovjednik g. Luka Snjaric,

general pjesastva i doinobranski zapovjednik Miiiovil Mihaljevic pod-marsal, te su se sa citavom oruzanom silom stavih na raspolaganje Nar dnomVijecu i izjavili, da ce odsada naloge istog bezuvjetno izvrsavati. Narodno je

Vijede ovu njihovu izjavu primilo s opcenira odobravanjem na znanje .





212

Vojnici U svim onim krajevima, gdje bi pocevsi o&

danas trajale uzbune proti vlasti i sigurnosnih odredaba vlade

Iârodnoga Vije(3a, bit 6e proglasen prijeki sud.

Imade nade, da ce kroz kratko vrijeme biti mir, i da cetese Vi svi moci povratiti svojim kudama, a dotle budite, vojnici^

na okupu i stupajte juna<5ki pod zastavom slobodne Vase do-

movine.

Vojnici Do&ada ste lijevali svoju krv za podTzavanje

tudega gospodstva nad sobom i svojim narodom, a sada izdrîte;

jo§ kratko vrijeme za svoju narodtiu slobodu.

U Zagrebu 29. listopada 1918.

V 1 a d a N a r o d Ti g a V i j e c a S 1 o v e n a c a,

H r V a t a i S r b a

' P r e d s i e d n i § 1 :

Koros^. Paveli6. Pribidevid. Drinkovic.

122.

Organizacija Narodnoga Vijeca.


Narodno Vijecc zakljiicilo je u svojoj sjednici od 28. o. mj.^

da za vrhovnti vlast u svim jugoslovenskim zemljama, koje sib

zastupane u Narodnom Vijecu, proglasuje predsjednistvo Na-

rodnoga Vijeca. Predsjednik i prema tome sef egzekutive za

sve juzinoslovenske zemlje jesit Dr. An tun Korosec, pod-^

predsjednici Dr. Ante Pavelic i Svetozar Prib i-

cevic, tajnici Dr. S r dan Bu disa vl j e v ic, Dr. Ivan

Lot ko vie i Dr. Mate DrinkoviC.

Narodno Vijece u svoj sjednici od 29. o. mj. povjerilo je-

bansku vlast u Hrvatskoj i Slavoniji Antunu pi. Mihalo-

V i c h u;

povjerenistvo odjela za bogost. i nastavu M i I a n u

R j c u ; odjela za pravosude Dr. Aleksandru Badaju:.

odjela za unutarnje poslove Dr. S r d a n u B u di i s a v I j e-

V i 6 u ; za narodno gospodarstvo Dr. 2 i v k u P e t r i 5 i c «;

za finanoije F r a n j i B r a u m u ; za prehranu E d i Mark o-

viCu; za socialnu skrb V i 11 m u B u k s e g u ; za postu, brr

»oiav i telefon C e z a r u A k a 6 J 6 u ; za zeljeznice V e c e-

s 1 a V u W i 1 d e r u ; za trgovinu, obrt i industriju Dr. D u r i

^wrminu; za narodnu obranu Dr. Mati Drinkovi6m,



211

123.

Grad Ljubljana za „Narodno Vijece .*

Ljubljana 29. oktobra 1918.

Mestni svet skleaii, da pripozna za vrhbvino jugoslovatisko

:;d Vtoriteto Narodno Vece v Zagrebu ter se mu podvrê v

vsakem oziru, prosec ga, da stori vse korake, da ne nastane

•anarhija, da se mu prej ko prej izroci vladne funkcije po vseh

;slovensko-jugoslovanskih pokrajinah.

Fmancni odsek ja pozivljem, da se posv&tuje in v bodo5i

rseji poro(3a, koliko prispevka naj da ob5ina »Narodlnemu V€û«

V Zagrebu in »NarcKdfnemu Svetu« v Ljubljani.

124.

Organizovanje vlade SHS.

HP Z a g r e b, 29. i 31. cktcbra 1918.

U sjednici Narodnoga Vijeca od 29. listopada 1918. iza-

bran je tajnikom Narodnoga Vijeca za Sloveniju i Istru t>r.

Albert Kramer.

Narodno Vijece imemovalo je na svojoj sjednici od 31.

listopada 1918. povjerenikom za Istru svoga clana, puljskoga

odvjetnika Dr. M a t k a L a g i n j u.

Ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao

:je 31. listopada 1918. Dr. Rikarda Lenca, odvjetnika na

JRiJeci, velikim zupanom za grad Riieku i okolicu.

125.

Nadbiskup Dr. Bauer svomu kleru.

Z a g r e b, 30. oktobra 1918.

Casnome sveênstvu metropdije zagrebacke.

Jednodusnim zakljuckom hrvatskoga sabora u sjednici od

29. listopada t. g., presla je vrhovna vlast za cltavu nasu do-

movinu u ruke Narodnog Vije<Sa Slovenaca, Hrvata i Srba, po-

*§to su se prekinuli drzavopravni ugovori sa kraljevinom Ugar-

skom i carevinom Austrijom. Domovina je nasa slobodna i

nezavisna Koliko odusevljenje, kolika radost napunja srcasvih nas i vjernoga puka nasega Nada sve tesku zadadu tma

Narodno Vijede, dok se potpuno provede i izgradi na§e dr-

• Ovu je rezoluciju predlozio gradski nacelnik Dr. Ivan Tavcar u.•sjednici gradskoga vijeda.



214

zavno ured&nie. Sudbonosni Su dakle dani, sto ih prozivlju-

jemo, te treba, da je svaki na svom mjestu, da je svaki citaT

oofvjek. Prokusano rodoljublje Vase, predraga hraCo sve6e-nici, jamci mi, da cete primjerom i poukoin svojom NarodnoVijece zivo poduprijeti u teskom njegovoni poslu, i u naTodu

utvrdivati povjerenje u nj. Cuvajte auk'toritet duhovnih i svje-

tovnih poglavara, jer ce se samo tako saicuvati u ovo yriieme

najpotrebniji mir u zemlji. Nastojte i oko toga, da se sabiru

§to obilniji novcani prilozi, potrebni za vodenje posala. Nadasve pak, predraga braco, molite puno, i sami^ i s narodom svo-

jim, da milosrdinl Bog, ciijii presveti Promisao upravlja sudbinom

nairoda, blagoslovi novu nasu drzavu i da je povede puteni pra--

vednosti do srece i napretka.

U Zagrebu dne 30. listopada 1918.

t Antun, metropolita zagrebaciki.

126.

Rijeka u vlasti Narodnoga Vijeca,*

R i j e k a, 30. oktobra 1918.

Zapisnik

napisan dne 30. listopada 1918. i 9 sati priije podme u uredu^

bivsega kr. iig. gubernija na Rijeci.

Prisutni: Povjerenik Narodnog Vijeca Slovenaca, Hrvata

i Srba u Zagrebu, K o n s t a n t i R o j c3 e v i c, odsjedni sa-

vjetnik zem. vlade, a u iime odbora Narodnoga Vijeda slijede^r

Dr. Andre Bakarcic, odvjetnik ; Dr. Rikard Lena c,

>

odvjetnik ; Dr. August Jut et\6, kapelan ; Dr. D r a g o-

mir Bakarcic ml., kr. javni bilje^nik ; Viktor R u z i 6, .

TX)Sjednik; Alberto B o n e t i c, trgovac; FranjoBre--1 i 6, odvjetnik, Dr. Mni 1 i v o j K or lev 16, odvjetnicki pero-

voda; Dr. D u r o S u p i 1 o, odvjetnik ; Ivan S v e s k o,

profesor ; Dr.

MilanS 1 1 j i

6,profescT.

Odsjecni savjetnik zemaljske vlade Konstantin Rojcevid

priopcuje prisutnima, da je sabor kraljevine Hrvatske, Slavo-

nije i Dalmacije svojim jednoglasnim zakljuckcm od 29. listo-

pada 1918. proglasio zak. cl. XXX., odhosno I. od godine 1868.

* Ve<^ 29. oktobra u 4 sata poslije podne predao je zapovjednik straie

guveraerove palace poruCniku Milanu Batalo (5itavu zgradu sa uredskim

prostorijama uz pismenu potvrdu, koja glasi : „Narodno Vijece. Zagreb. Dne29. listopada 1918. u 4 sata poslije podne preuzeli smo mi potpisani u ime

mjesnoga odbora Narodnoga Vijeca palacu kr. ug. guvernera i uredsku zgradu*^r. ug. guvermenenta na Rijeci, kojom su prilikom izvjesene jugoslovenske

trobojnice i zastava grada Rijeke. Preuzimatelji: Josip Krpan, nadporuSmk,

Milan Batalo, porucinik, Bartol Baretid, §umarski racunarski revident,i

J ekclfalussy, kr. guverner .



215

prema kraljevini Ugarskoj s jedne stra(ne, kao i prema caievini

Austriji s driige strane nistetnim, te je u sljedstvu toga kralje-

vinu Hrvatsku, Slavoniju i DalTiiaciju, ukljucivo s gradom Ri-

jekoni, proglasio samostalnom drzavom, te se stavio u sluzbu

Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, na kojc

je presla suverena drzavna vlast.

TiiTi povodom predocuje prisutnirna dekret Narodnoga

Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba, kao suverene vlasti nad kra-

Ijevmoni Hrvatskom, Slavonijom i' Dalmacijom, kojim je ime-

novan politickini upraviiteljem za grad Rrjekii te Susak s ko-

tarom, te izjavljuje, da> ovim casom ii ime Narodnoga Vijeca

Slovenaca, Hrvata i Srba preuzima vrsenje suverene drzavne

vlasti nad gradom Rijekom, a kao simbol toga podiê na zgradi

hrvatsku zastavu.

Zakljuceno i pdtpisano.

(Slijede potpisi prisutnih).

127.

^nifest povjerenika Narodnog Vijeca

Rijecanima.

K i j e k a-S u s a k, 30. oktobra 1918.

B^mai

^ U ime Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba u Za-

grebu, objavljujem postovanom gradanstvu grada Rijeke, da

sam danas preuzeo drzavnu upravu grada RiJeke kao povje-

renik Narodnoga Vijeca. Zajamcujem svima gradanima bez

razlike narodnosti nepovredivost i postovanje osobne slobode

i imetka. U tu svrhu pozivam gradanstvo, da uzdrzi mir i red,,

te da se organima Narodnoga Vijeca dobrovoljno u svemu po-

korava. U interesu javnoga mira i reda zabranjujem do dalje

odredbe svaku javnu manifestaciju te sakupljanje po ulicama.

Svaki neposluh bit ce po zakonu strogo kaznjen.

Rijeka-Susak, 30. listopada 1918.

K. Rojcevic.

128. ;

Vojni izvjestaj Narodnog vijeca.


Nocas je stigao brzoiav ratnoga ministarstva u Bepu, sek-

cije za ratnumomaricu, kojim se predaju svi ratni brodovi, sve



216

tvrdave na obalama Jadransk'oga mora tc sve mornarnicke

naprave jugosiovenskom Narodtiom Vijecu. Ministarstvo moli,

da Narodno Vijece odasalje svoje pouzdanike, da preuzmuratne brodove, utvrde i sve mornari^ke naprave u Kotoru,

Sibeniku, Rijeci, Puli i Trstu. Podje^lno se moli, da Narodno

Vijece odluci, da li i koliko se mornarnickih casnika ima zadr-

zati kod mornarice.

Zbog samovlasnog i nedozvoljenog izvjescivanja i izda-

vanja zapovijedi, koje su se kosile s odredbama i nazorima Na-

rodnog Vijeca, jucer su narodne cete pod svojim odvaznim za-

povjednikom

An t o

mV is k o v i c e

msilom zauzele bivsu

austrijsku vojnicku komandu u Zatgrebu. Yrhovni zapovjednik

glavnog stozera D r o f f a, kao i potpiikovnik Z u n a, zapovjed

nik doglasne sluzbe, uapseni su. Vojni odsjek Narodnog Vijeca

preuzeo je sve vojuicke agende u svoje ruke. Pcdmarsal Mi-

hovil M i h a 1 j e V i c imenovati je glavnim zapovjednikom za

operativne Doslove ; general Jcsip P 1 i v e H c zapovjednikom

prvog vojnog ddsjeka u Zagrebu; podmarsal Niikol a I s t v a-

novic zapovjednikom drugog vojnog odsjeka u Ljubljani.

Nasa mornarica uPuli, Sibeniku i Kotoru sta-

vila se na raspolozenje Narodnom Vijecu.

Danas je stigla vijest, da j u g o s 1 o v e n s k e cete s a

talijanske fronte krecu pre ma Zagrebu, dase stave na raspolozenje Narodnom Vije6u.Americke cete iskrcavaju se u okolici Trsta. Englezi su za-

posjeli Pulu.

U pojedina mjesta zemlje, gdje su bila pljackanja i manji

neredi, neprestano se salju upute narodu i pojacanja, tako da

ti stetni i nerazumni ispadi neodgovornih elemenata vec jenja-

vaju. Za najkrace vrijeme bit ce u citavoj zemiji uspostavljen

red i mir.

Procelnik V o j no g od s j eka v I a d e

Na r o d n g V i j e c a

Dr. M. Drlnkovic.

129.

Nota drzave Slovenaca, Hrvata i Srba

Ententi.*

.Zagreb, 31. ojctobra 1918.

Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se konstituiralana

teritoriju Juznih Slovena, sto jfe dosad prirpadao u sastav bivse

* Nota je na francuskom jezfku odaslana engleskoj, francuskoj, talijanskoj

i sjeveroamerifkoj \rladi, a podjedno je o torn obavijestena i srpska vlada.



217

Austro-Ugarske monarhije, te koja je spremna stupiii u zajed-

ni^ku drzavu sa Srbijom i

Crnom Qorom, izjavljuje formalno,da se ne nalazi u ratnom stanju sa aliiranim drzavama. Ona

je STotna. §to moze izjaviti, da aliirane drzave smatra prijatelj-

skim drzavama i ocekuje, da ce one na medunarodnom Kon-

gresu u skladu s proglasenim principima pruziti svoju mocnupotporu za zagarantovanje suverenosti ujedinjene drzave svih

Sloveni. , , Hrvata i Srba. Ovu priliku upotrebljuje, da savez-

nim drzîvama saopci, da se ratna mornarica, koja se dosad

nalazila u posjedu Austro-Ugarske monarhije, nalazi od danas

u vlasti Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba. Ona je

Izvjesila narodnu hrvatsku zastavu.

130.

Obrazovanje vlade za Sloveniju.

Ljubljana, 31. oktobra 1918.

Sjednica Narodnoga Sveta 31. listopada u 5 sati poslije

I50dne, u prisutnosti prelata K a 1 a n a, Dr. R a v n i h a r a, vi-

teza P g a c n i k a, Dr. Lovre Pogacnika, Smodeja,

Dr. C a n k a r a, Dr. J e r i c a, K e j i z a r a i Dr. K u k o v c a

zakljucuje:

Na podlozi suglasnoga zakljucka predsjednistva stranaka

Narodnogai Sveta, predlaze Narodnom Vijecu SHS kao svoju

Jiarodnu vladu za slovenski dio suverene dlrzave SHS slijedecu

gospodu

:

Predsjednistvo: vitez Josip Pogacnik.

Unutarnje poslove: Dr. Janko Brejc.

Bogostovlje i nastavu: Dr.

KarloVerstovsek.

Poljodjelstvo: prelatKalan.

Prehrana : Dr. Ivan Tavcar.

Pravosude: Dr. Vladimir Ravniiiar.

Sooijalna skrb : A n t u n K r i s t a n.

Financije : Dr. VjekoslavKukovec.Trgovina i industrija: Dr. Ka r e 1 Triller.

Obrt i javne radnje: inzenjer Vladimir Remcc.

Narodna Obrana: Dr. Lovro Pogacnik.

Promet: Dr. Pavel Postojnik.

Zdravstvo: Dr. Anton Brecelj.



218

131.

Narodno Yijece SHS Jugoslovenskom od-boru u Londonu.

(Brzojav). Zagreb, 1. novembra 1918.

Narodno Vije-ce Slovenaca, Hrvata i Srba ir;.aVilo je

vladama save'zinickih vlasti slijeid'eû sluzbeniu inoitu.'

Vijece istodobno ubavijestuje, da ovlastuje Jugoslovehski

odbor u Londonu, da zastupa interese drzave Slovenaca, Hr-vata i Srba kod drugih drzava.

132.

Bosna i Hercegovina pod upravom Na-

rodnoga Vijeca.

Zagreb, 2. novembra 1918.

1. studenoga o pcdne polozio je zapovijed'ajuci general u

Bosni i Hercegovimi, S ark otic, vladu u ruke Narodnoga

Vijeca na celu generaliteta i clainova zemaljske vlade. Na-rodno Vijece imenovalo je na predlog glavnoga odbora Na-

rodnoga Vijeca SHS u Bcsni i Hercegovini ovu narodnu vladu:

Predsjednik vlade : A t a n a s i j e Sola; povjerenik za.

unutarnje poslove: Dr. Joso Sunaric; povjerenik za pra-

vosude : Dr. D a n i I o D i m o v i 6; povjerenik za obrt i trgo-

vinu, postu i brzojav: Dr. Mehmed Spaho; povjerenik za

poljoprivredu i rudarstvo: Vjekoslav Jelavic: povje-

renik za javne radnje i zeljeznice: Savo Jell 6; povjerenik

za zdravstvo Dr. U r o § K r u 1 j ; povjerenik za prosvjetu i

bogostovlje: Dr. T u g om i r A 1 a u p o v i c ;povjerenik za

prehranu: Stevo 2akula. Mjesto povjerenika za socijalnu

skrb rezervirano je za socijalnc-demokratsku stranku. Pred-

sjlednikom vrhovnoga suda imenovan je Dr. Ha lib eg H r a-

s n i c a.

Narodno je Vijece odredilo, da se puste odmah na slobodu

svi politicki osudenici u Zenici, Travniku i Banjojiuci, ukoliko

nisu vec na slobodli. Ujedlno je izdalo ovaj proglas na narod

Srba, Hrvata i Slovenaca u Bosni:

»U ovom najljepsem i najsvecanijem casu, kad se stvara

velika, jaka i nezavisna Jugcslavija od Vardara do Soce, kad,

se mrtvi dizu iz grobova, da se poklone slobodnoj otadzbini,,,

kad Bijeli Orao obasjan suncem kruzi nad Tvojim glavama, kad.

1 Ql. gore br. 129. str. 216-217.



2\9

se sestrice Srbija, Hrvatska i Slovenija grle i Ijube, da se —tako dugo rastavljene — spoje u jednu drzavu, u ovom casu^

kad' svaka zilica nasega bica dVhdei strepi, veseli se, pjevaj i

placi od srece, tako dugo zeljene i tesko docekane, ali budi

milostiv i velikodusan, oprosti i zaboravi sve nevolje i uvrede^

ne dai nikome da nam zlatnu slcbodii osramoti i ok^ja. Cuvaj

svacije dobro i imetak, cuvaj licnu slobodu i sigurnost svakoga

-*-mgradana.

Narode

Velika odgovoreost lezi na nama, jer cijeli svijet gleda u

Tebe, hoces li se pokazati dostojan slobode. Narcxie Srba,.

Hrvata i Slovenaca Tvoja majka Jugoslavija ocekuje od Tebe,.

da joj osvjetla§ obraz u casu, kad se ona sjajna, velika i mila

podize u visinu, kad Te Ijubi i blagosivlje, suzna oka, ali po-

nosita.«

133.

Poziv Narodnoga Vijeca na mobilizaciju.


Rasprsena vojska bivse Austro-Ugarske vrada se s talijan-

skog bojista ogladnjela i u neredu. Nasa je domovina izvrzena

velikoj pogibli i osveti razjarenih Madzara i Nijemaca. Sveta

je duznost svakog sina nase domovine, da obrani od propasti

svoju Ijubljenu drzavu, koja se u mukama rada.

Zato se s obzirom na pogibao poziva sva za oruzie spo-

sobna momcad, da se kod nadleznih doknadnih tijela do 40 go-

dina, a casnici bez obzira na dkDiba, jaiviti imadu.

Oni, cija se doknadna tijela nalaze izvan nase drzave, ili'

koji nemaju svojih kadera, imadu pridoci najblizem doknadnomtijelu u drzavi.

Vojniici Ne radi se ovdje ni o kakvom o&vajaladkom

ratu, nego se mora bezuvjetno zakrciti put u nasu domovinu

razasutim ruljama Madzara i Nijemaca. To je duznost svakog:

Sbvenca, Hrvata i Srbina.

Proêlnik \ôjnog Narodnog Vijeda:

Dr. DiinkovkS.





121

mjena zastave, ne treba stavljati nikakve zapreke kod predaje

jujjoslovenskom Narodnom Vijedu, da se upotrebljavaju na-

rodni znakovi pored ratne zastave.

»Cijelom stozeru stoji na volju, da dalje ostane u sluzbi na

jedinicama mornarice i kod oblasti, posto se bude propisno-

predala mornarica Jugoslovenskom Narodnom Vijecu. Da se

ocuva redovito odvijanje i ocuvanje vlasnistva mornarice, ima

pomorsko zapovjednistvo i ratno ministarstvo (pomorski odio)

rrimjereno utjecati na postepeni odlazak odgovornih stczernih

osoba. Od ratnoga ce ministarstva, pomorskog odjela, jedan

zastupnik izravno stupiii u sveziJ s Jugoslovenskim Narodnim

Vijecem u Zagrebu, da se odrede dalje pojedinosti. C. ikr.

pomorske oblasti i zapovjednici imaju se dalje brinuti za to,

da se ocuva red i mir i uredi transport. Pored toga je nalo-

zeno zapcvjednistvu -dunavske flotile, da u jednakom duhu po-

stupa kod predaje dunavske flotile madzarskoj vladi, te prema

tomu otpusti nemadzarsku momcad.«

Iz Pule se javlja od 1. o. mj.: «Danas se je brodovlje sve-

cano predalo Juigoslovenskom Narodnom Vijecu. Zastupnici

Jugoslovenskoga Narodnoga Vijeca, koji su preuzeli brodovlje,

izrekli su ovom prigodom govor na odusevljeni narod, koji je

priredlo ophode. Red se nije nigdje nairusio.«

Iz Beca se javlja od 1. o. mj.: »Na dosad neobjasnjeni

nacin prodrli su talijanski pomorski casnici u luku Pule u casu,.

kad se je c. i kr. brodovlje predavaio jugoslovenskom Narod-

nom Vijecu, te su pctopili krstaricu »Viribus Unitis«..

^vpaseni su stozer i veci dio momcadi.«

135.

Primirje Austro-Ugarske s Ententom.

2. novembra 1918.

Narodno Vijece primilo je od vrhovnoga vojnog zapo-

vjednistva bivse austro-ugarske vojske dne 2. novembra 1918^

ovu brzojavku:

»Vrhovno austrc-ugarsko vojno zapovjednistvo obratilo

se 29. oktobra 1918. talijanskom vrhovnom vojnom zapovjed-

nistvu s predlogom, da se smjesta obustave neprijateljstva.

Uvjeti sto su ill vlade neprijateljskih saveznih drzava posta-

vile, a koJi su nasoj komisiji stavljetii do znanja, glase:

A. Uvjeti za kcpno:

1. Neprijateljstva na kopnu, na moru i u zraku imadu se

smjesta obustaviti.

2. Potpuna demobilizacija Austro-Ugarske; sve jedinice^

koje operiraju na fronti od Sjevemoga mora do Svicarske^





'• 223

vlasti na raznim frontama. Ne sniiju se dogoditi nova raza-

ranja ili pljackanja, ili nove rekvizicije po neprijateljskim ce-

tama a na podruojlu, kcje imade neprijatelj isprazniti ili koje

imadii zaposjesti sile saveznickih vlasti.

4. Saveznici imat ce apsolutno pravo: a) slobodnog kre-

tanja za sve cete na svakoj cesti ili zeljeznici ili vodenam

putu austro-ugarskog podrucja, te upctrebe potrebnih austrij-

skih ili ugarskih prometnih sredstava; b) da zaposjednu sa

saveznickim silama sve one strateske tocke u Austro-Ugarskoj,

na vrijeme koje ce se saveznicima ciniti potrebnim, a u svriiu

-da se nastane ili da odrze red; c) na rekviziciju nz pladanje na

korist saveznickih ceta, nalazile se one bilo gdje.

.

5. Posveinasnje povlacenje sviju njemackih ceta u roku

<xi 15 dana ne samo s talijanske i balkanske fronte, nego s ci-

tavog austro-ugarskog teritorija, te interniranje sviju njemac-

kih ceta, koje na te dane nisu ostavile Austro-Ugarsku.

6. Provizoma uprava podrucja, stx) ce ih isptrazniti

Austro-Ugarska, bit ce povjerena lokalnim cblastima pod nad-

zorom postajnih zapovjednistva saveznickih okupacijonih ceta.

7. Smjesta se imadu poslati kuci, a da se to isto ne trazi

i od saveznika, svi ratni zarobljenici, te intemirani podanici

saveznika, kao i civilno pucainstvo, koje je odstranjeno iz svojih

krajeva, i to prema u^jetima, koje imadu saveznicki vrhovni

zapovjednici ustanoviti na pojedinim frontama.

8. Bolesnike i ranjenike, koji ostaju u evakuiranom pod-

rucju, mora njegovati austro-ugarsko osoblje, koje se imade

ostaviti na svome mjestu, zajedno sa tome nuznim Ijecnickim

materijalom.

B. U V j e t i z a more:

1. Odmah se imadu obustaviti sva neprijateljstva na morui tocno navesti mjesta boravista kao i kretanie austrowugarskih

brodova. Neutralcima saopcit ce se sloboda, koja ce se

zaiamditi brdd'arenlu raitne i trgovacke mornarice saveznika

i Sjedinjenih Drzava u terrtorijalnim vodam-a Austro-Ugarske,

a da se pri tomi ne moze nabaciti fpitanje neutraliteta.

2. Ima se izruciti saveznicima f Sjedinjenim Drzavama 15

austro-ugarskih podmornica, izgradenih izmedu 1910. i 1918.,

te sve njemacke podmornice, koje se nalaze u aust/ro-uâr-

skim teritorijalnim vodama ili bi mogle u njih prodrijeti. Sveostale austro-ugarske podmornice imadu se potpuno razoru-

iati 1 uciniti nepomi5nima. te moraju ostati podnadzorom

sa-

veznika i Sjedinjenih drzava.

3. Saveznicima i Sjedinjenim Drzavama imadu se pre-

dati zajedno s opremom i zalihama 3 ratne lade, 3 laka krstasa,



224

9 torpednjaca, jedan mmonosac, 6 dunavskrh monitoira, kako ce

ih oznaciti saveznici i Siedlnjene Drzave.

Svi ostali nadvodni ratni brodovi (ukljucivsi rijecne

brodove), imat ce se sabrati u onim austrougarskim glavnim

lukama, koje ce oznaciti Sjedinjene Drzave i saveznici. Oni

ce se imorati raspremiti i posve razomzati, te staviti pod nad-

zor saveznika i Sjedinjenih Drzava.

4. Sloboda brodarenja za sve brodove ratne i trgovacke

momarice saveznika i Sjedinjenih Drzava na Jadranskommoru, ukljucivsi teritorijalne vode, kao i po Dunavu i njegovim

pritocima na austro-ugarskom podrucju.

Saveznici i Sjedinjene Drzave dobit ce pravo, da ociste-sva polja mina i razore sve zapreke, kojih im se polozaj imade

prokazati. Za osiguranje brodarenjai po Dunavu, saveznici i

Sjedinjene Drzave zaposjest ce sve utvrde i obrambene uredbe^

ili 6e ih razoriti.

5. Podtzavanje blokade od strane saveznika i Sjedinje-

nih Drzava u sadanjem stanju, pri cem potpadaju pod-

zapljenu austro-ugarski brc^dovi, koji budu za'teceni u plovidbi^

izuzevsi one slucajeve, koje ce odobriti komisija, odredena po-saveznicima i Sjedinjenim Drzavama.

6. Sakupljanje i razoruzanje svih pomorskih zrakoplovnih

sila u glavnim lukama, odredenim po saveznicima i Sjed inje-

nim Drzavama.

7. Evakuiranje citave obale i sviju austro-ugarskih trgo-

vaclah lukia, koje se nalaze izvan vlastrtih teritorijalnih voda,.

i napustanje svega plivajucega materijala, brcdskog materi-

jala, zaliha i svakog brodarskog materijala.

8. Saveznici i Sjedinjene Drzave zaposjest ce sve po-

morske i kopnene utvrde i otoke, koji sacinjavaju obranu

Pule, kao i brod'ogradiliste i arsenal.

9. Povratak sviju od Austro-Ugarske zadrzanib trgovac-

kih brodova svih saveznika i Sjedinjenih Drzava.

10. Zabrana svakog razaranja naprava ili materijala prije

ispraznjenja, predaje ili povratka.

11. Repatriiranje bez uzajamnosti sviju zarobljenika

ratne i trgovacke mornariice saveznickih vlasti, koji se nalaze

u rukama Austro-Ugarske.«

Narodno Vijede neka prema teritorijalnitm pitanjima

smjesta brzojavno zauzme stanoviste. Ne salje se na Narodni

Svet u Ljubljianu, jer tamo nema Hughesovog spoja.

Vrhovno vojno zapovjednistvo.

Poglavica glavnog stozera. Rp. geh. No. 2098.



225

idt.

Za narodni porez.Zagreb, 3. noventbra 1918.

Narode

Zakliutkom sabora od 29. Kstopad^ ove godme, stavljeu

je izvan kreposti nas drzavopravni odnosaj naiprama Ugarskoj,

te su flinancije i finiancijalna uprava sada u rufcama vlade Na-

rodnog Vijeda.

2ila kucavica drziavne uprave je novae. Bez nuznih nov-canih sredstava ne moze funkcionirati ni jedna drzava, a to

vrijedi u pojacanoj mieri za na§u driavu, koja je krwnjom vla-

diajucih faktora bivse Austro-Ugarske monarhiie kroiz po sto-

lieca gospodarski zaneiruiiena i ftnancUalno izrabljivaaia biia,

Preuziinajuci upravu na§ih financija, apeliram na domo-

Ijubivost ditavog naroda, da sve duzne poreze, pristojbe i druge

javne date sto to^nije i dobrovoljno upla<ûje, jer taj upladeni

novae sluzi dianas iskljiuj£ivo u nase svrhe, za pokriê nasiih

drzavnrh potreba, koje su naro5ito sada u pocetku stvaranju

nove drzave vrlo velike. _Tocno podmirivanje svih driavnih da6a neka ne bude

danas samo zakonita diiznost, nego i rodoljubna obveza svakog

pcjstenog i drzavi odanog gradana. Û Zagrebu, dne 3. studenoga 19i8.

Povjerenik za financije u HrvatskejiSlavoniiJI:

Braum.

137.

Demars Or. Korosca saveznickim vladama.

Geneva, 3. novembra 1918.

Dr. Anton Korosee, predsjednik Jugosliovenskog Na-

rodnog Vijeca u Zagrebu, kao priznati predstavnik svih Slove-

naca, Hrvata i Srba bivse Austro-Ugarske monartiije, ima cast

saopciti vladamta Francuske, Velike Britanije, Italije i Sjedi-

njenih Drzava, da se ovo Vtijece smatra kao vrhovna vlada

jugoslovenskih zemialja, kojima ve<^ upravija i d'a ima svoju

vlastitu vojsku i svoju vlastitu mornapicu.

U ime jugosk)venskoga naroda, koji nastava teritorije,

koje su sacinjavali Austro-Ugarsku monarhiju, mi moMmo vlade

Saveznicke i vladu Sjedinjerah Drzava, da izvole priznati Na-

rodno Vijeê u Zagrebu kao reddvnu vladu reCenoga' naroda.

15



226

priznati u isto vrijeme ovaj narod kao nacijii saveznicku i

priznati najzad trupama jugoslovenskih dobrovoljaca, koie se

bore u srpskoj vojsci u Srbiji, Crnoj Gori, Murmanskoj, Rusiji i

Sibiru, kai'akter ratujuce stranke.

Mi izjavljujemo, da vlada u Zagrebu smatra kao svoj za-

datak, oslobodenje atistrc-uffarskih Jugbslovena cd svake tude

yladavipe i njihovo ujedinjenje s njihovom bracom iz Srbije i

Crrie Oore u iiezavisnu drzavu, na osnovi nacela narodnosti i

prava narodnoga samoopredjelierija.

Saobrazno ovome, nasi napori tezc, da se za svu jugc-

slcvensku naoiju stvori jedan zajedtiicki i jedinstveni organ,

koitie se staylja u duzhost diplonâtska akeija. U ciljii torn sm«

dosli- u inostranstvo. Dok taj organ ne bude stvofen, mi da-

jemo itiaiidat l)i'. A n t i T r u m b i c u, kao predsjedniku Ju-

,e:oslovenskoâ odbora II Lond'onu, da predstavlja jugoslc-

vensko Narodno V'ilece u Zagrebu kod vikda saveznickih i

vlada Sjedinjenih Drzava, i narocito na konferencijama za

primirje.

Mi ovome izvjestavamo Dr. Trumbica istovremeno kaoI vladu na§e srpske brace.

Geneve, 3. novembra 1918.

Dr. Anton KoroSec.

138.

Prenos gruntovnih drzavnih upisa.


Narodno Yijece kao ncsilac vrhovne vlasti za Hrvatsku i

Slavoniju odreduje na temelju zakljucka hrvatskog drzavncg

sab era od 29. listopada 1918., kojim su razrijeseni drzavopravni

odnosaji i veze izmedu kraljeviiine Hrvatske, Slavonije i Dal-

macije s jedne strane, te kralievine Ugarske i cafevine austrij-

ske s 'druge^ strane, a napose ukinuta i nistetnom proglasenahryatskorugarska nagodba (zakonski clanak I. gcd. 186.8.), tc

Dalmacwa,' Hrvatska, Slavoiiija s Rijekom proglasenei nezavi-

snom drzavdm, slijedece:

I. Svi gpuntovni upisi (uknjizbe, predbiijezbe, zabiljezbe),

glasom kojih su bilo u vlastovnici, bilo u teretovnici gruntovnih

ulozaka, koji se vode ko4.Sudova kao gruntovnih oblasti u Hr-

vstskcj i Slavoniji, upissina bilo kakova prava, stege ill zabi-

ljezbe na ime kr. ugarskogdrzavnog

erara, kr.

drzavnogsum-

skcg efdra, kr. ug. financijalnog erara, kr. ug. domobranskog

erara, c. i kr. vojnog erara, ill pod bud kojim drugim naslovoni

oznacenog zaJednickog erara, a tako i gruntovni upisi prove-

deni na ime zemaljskoga erara, iH na ime kraljevina Hrvatske



227

; Slavonijc, iir.adu se u gruntovniin knjigama promijeniti tako,

da 6e II buduce glasiti na 'ime drzavnog erara Hrvatske i

Slavonije.

II. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada, odio

za pravosudje, oviascuje se, da odredeiiu promjenii gruntovnih

ipisa dade najshodnijim nacinom provesti.

S. Pribidevid. Dr. Ante Paveli6.

139.

Protest Narodnoga Vijeca predsjedniku

Wilsonu protiv talijanske okupacije.

(B r z o j a v). Z a g r e b, 4. novenibra 1918.

Naro'dnb Vijece Slovenaca, Hrvata i Srba, kao vrhovna

V last drzave Slovene ca, Hrvata i Srba (Jugoslovena) poz-

dravlja najcdusevljeiiije predsjednika Wilstona, kao zastupnikaprava i slobode malih a ugnjetenih naroda, kao propovjediiika

iiacela narodnoga samcodredenja, demokracije i trajnoga niira

medu narodima, udruzenima u ligu naroda.-

Posto je, u opreci s ovini velikim nacelima, Italija sa

svojim cetama pocela zapcsjedati nase cisto narodne teritorije

1 svojim ratnim brodovima ulazi u nase lake, Narodno Vijece,

lumaceci osjecaj i zelje ciielcga naseg naroda, umoljava pred-

•jednika velike americke republike, da-

namsa svojom mocnom

zastitom pomogne, da drzava Slovenaca, Hrvata i Srba ne-

smetano provede zajedno i u suglasju sa Srbijom i CrnomQorom drzavno ujedinjenje cjelokupnoga naseg naroda. Mo-

limo gospodina predsjednika, da bi u svojoj pravednosti spri-

iccio, da takovi pothvati budu prejudice za rjesenje nase-ga na-

rodnog pitanja u duhu nacela narodnoga sanioodredenja.

Za Narodno VijeceSlovenaca, Hrvatai

Srba:Svetozar Pribidevid. Dr. Ante Pavelit.

140.

Protest dalmatinske vlade protiv talijanske

okupacije Zadra.*

Zadar, 4. novembra 1918.

Q s p. Felice d e B o c c a r d, k o r v e t n o m k a-

p e t a n u n a (talijanskoj) t or p i 1 j a r k i br; 55. A. ?.

* Original je predan na francuskoni jeziku.



228

Vase gospodstvo je danas po vlastitoj izjavi u dva sata b

6etrdeset i pet casova prispjelo u Zadiar, te u isti 5as iskrcalo*

posadu i podiglo drzavnu zastavu kraljevine Italije, imajuctnalog da uzme u posjed grad Zadar u ime vlade Njeg. Vel.

kralia Italije.

Ovini je izvr§en neprijateljski 5m protiv austro-ugarske

drzave, dok je objektom toga cina postao teritorij drzave Slo-

venaca, Hrvata i Srba. Povodom ovoga dogadaja potpisant

opunomeceni predstavnik zemaliske vlade za Dalmaciju it

Splitu ima rualog, dia dade Vasem gospodstvu slijededu izjavu:

Grad Zadar sacinjava fakti^no i po pravu sastavni diedrzave Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se proglasila neodvi-

snom, i stoga njegova okupadja po vojnickoj talijanskoj siU

znaci povredu teritorija i.suverenosti drzave Slovenaca, Hrvatai Srba, koja je sa kraljevinom Italijom u odincsajima dobrogaprijateljstva. Okupacija nije bila opravd'ana niti sa gledi&ta po-

drzavanja javnoga poretka.

U torn smislu zemaljska vlada za Dalmaoiju dize prosvjed

protiv cina okupacije i upravlja taj

prosvjedi

drugim drzavamaEntente i Sjedinjenim Drzavama Amerike. U svakom slucaju.

vlada zahtijeva, da okupacija ne povrijedi sadasnji odnosaj za-

visnosti izmedu oblasti i ured^, sto funkciomisu u Zaidru i ze-

maljske narodne vlade u Splitu, te da tim uredima bude za-

jamcena sloboda poslovanja.

U ostalom zemaljska narodna vlada: spremna je suradi-

va'ti putem svojih organa u Zadru sporazumno s gcspodinont

komandantom oko podrzavanja javnoga reda.

Neka izvoli Vase gospodstvo primliti dzra'ze moga naj-

dubljega postovanja.

U Zadru, 4. studenoga 1918.

Dr. Jerko Machiedo.

141.

Narodno Vijece moli za pomoc Srbiju i

Ententu.

(Brôjav). Zagreb, 4. novembra 1918.

Da ukloni sve pogibli koje prijete nasoj mladoj slobodi ti

opstanku nezavi^ne nase nove drzave, osobito uslijed ras-

puStenog i descrganizovanog uzmaka sa balkanskoga ratista

rasute vojske biVse austro-ugarske monarhije, Narodno Vi-jede je zakijucilo, da pozove ententine cete, da udu u nas te-

ritorij te d:a se pcmo6u njihovom omcguci §to brze stalozenje-

ovih opasnih prilika . Predsjednistvo Narodnoga Vije(5a, koje



22^

.1e veC bilo zaikljuiilo i prije, da zatrazi pomoc srpske vojske

— u izvadanju toga zakljucka — poslalo je narodite izaslanike

%i Beograd, a ti su veC otputovali, da se stave u dodir sa srp-

skom vladom, a z-a ententine cete odaslalo je ovu depesu:

GeneraiissJmus marsal Foch. Glavni stari

saveznickih vojska.

Pod pritiskom pobjedonosniih ententinih ceta rasprSena,

izgladnjela i sasvim raspustena, valja se sada u potpunom ra-

sulu s balkankoga i talijanskoga ratista bivsa austro-ugarska

vojska preko jugoslovenskoga teriitorija nekadasnje austro-

iigarske monarhije.

Narodno Vijece S.H.S., kome je povjerena vrhovna vlast

jugoslovenskoga naroda na ovome teritoriju, gleda s naJveCora

zabrinutoscu na velike opasnosti koje prijete mladoj slobodi i

opstanku nezavisne drzave S.H.S. sa strane raspustenih masa

od vise stotina tisuca, koje u svom ocajnom polozaju, rctzrije-

sene od svake discipline, bezobzirno unistavaju pred sobora

sva dobra, koja su dugo potiacivanom jugoslovenskom narodu

preostala u ovom ratu.

Zato se Narodno Vijece SHS u najvecem pouzdanju

obraca na vrhovnoga zapovjednika ententinih ceta, koje bi

.mogle svojim izravnim sudjelcvanjem sprijeciti kcbne ucinke

dezorganizacije, rnolbem, ida izvoli poduzeti sve potrebne ko-

rake, da ententine oete sto prije udu u nas teritorij, kako bi

omogucile, da se povratak rasprsenih ceta provede sa §to

•manje stete za nasu slobodu i dobra civilizacije.

Zagreb, due 4. novembra 1918.

Za Narodno Vijece SHS.

:

5vetozar Pribi<êvid. Dr. Ante Paveli(^.

142.

Protest bosanske vlade protiv talijanske

okupacije.*

Sarajevo, 5. novembra 1918.

Narodna vlada Slovenaca, Hrvata i Srba u Bosni i Her-

cegovini prikljucuje se prosvjedu narodnih vlada u Dalmaciji

te Hrvatskoj i Slavoniji protiv toga, .sto je zapovjednik talijan-

skih ceta zaposjeo Dalmaciju, Hrvâtsko Primorje i Istru, te sto

vrsi suverenska prava, ma da su ti krajevi integralni dio uje-

dinjene drzave Slovenaca, Hrvata 1 Srba.

• Ova je nota upravljena vladama u Rimu, Parizu, Londonu i Washingtonu



230

Umoljavaju se vlade aliiranih sila, da ucine nuzni demars^

te da) sto prije poduzmu mjere, da ova vojnicka privremena

okupacija gore spomenutjih zemljista, ne zadobije karakter

iineksije nasih jugoslovenskih teritorija, bez obzira na n]i-

hovu narodnost.

U Sarajevu, 5. studenoga 1918.

P r e d s j e d n i k n a r o d n e vlade S 1 o v e n a c a, H r-

vata i Srba u Bosni i Hereegovini:

Atanasije Sola.

143.

Qenaral Franchet d' Esperey Nar. Vijecu..

(R a d i b r z j a v). 6; novembra 1918.

Saveznicke armeje na Istoku sa entuziazmom pozdrav-

Ijaju jugoslovensko Narodno Vijece u Zagrebu i u Ljubljatii, kao

i

novu jugoslovensku armeju na kopnui

moru, koja stupa podstijeg sareznika za pcbjedu slobode i prava. Saveznici ra-

cunaju, da ce jugoslovenske cete u Zagrebu i u Ljubljani bezod-

vlacno stupiti u tijesnu vezu sa saveznickim âpovjednistvom u

Beogradu. Ta ce veza biti simbolom sjedinjenja u krvi protiv

zajednickoga neprijatelja svih Slovena, oslobodenih ispod.

Habsburskoga jarma.

Franchet d' Esperey.

144.

Nar. Vijece Jugoslovenskom odboru.

(B r z o j a v). Z a g r e b, 8. novembra 1918.

Jugcsicvenskom odboru, Geneve.Obavjescujuci Vas o tekstu note, kojcm je Narodno Vijece-

Slovenaca, Hrvata i Srba notificiralo saveznickim drzavama

postanak nezayisne i siiverene drzave Slovenaca, Hrvata i

Srba, zamolili smo Vas s brzojavkom od 1. studenoga,^ da bi

do neve odredbe preuzeli zastupanje interesa nase mlade dr-

zave u inozemstvu. Buduci da nismo sigiirni, da 11 Vam je upu-

cena brzojavka zaista stigla, .castimo se ponoviti nasu molbu te

Vas istodobno zamoliti, da bez oklijevanja posaljete svoje iza-

1 01. gore br. 131. str. 2 8.



231

slanike u Zagreb, da nas potanko upAite o polozaju i o svim pi-

tanjima, koja se ticu najblize bud^cnosti nase drzave.

U Zagrebu, dne 8. studenoga 1918.

Za predsiednistvo Narodnog VijeCa SHS

:

Svetozar Prlbiievlt. Dr. Ante Pavelid.

145.

^ Narodno Vijece kr. srpskom rainistarstvu

inostranih dela/


Tokoni zadnjih dana Narodno je Vijece Slovenaca, Hrvata

i Srba ctpo?lalo bezzicnom telegrafijom depese, kojih su pre-

pisi ov^dje prilczeni. .

Posto Narodno Vijece nije stalno, da su ove depese bile

ctposlane i primljene od naslovnika, to ima cast da prilozi

njihov tekst i uputi bratskom kraljevskom ministarstvu ino-

stranih dela j da ga zamcli, da uzme na znanje sadrzaj depesana nj upuccnih, i da poduzme potrebito, da ostale depese budli

bezodvlaino otpremljene'bezzi-Snom telegrafijom kamo su od-

redene.

Narcduu ^'J Vijece imaprijed najtoplije i najsrdacnije za-

hvaijuje ministarstvu inostranili dela na bratskom i Ijubeznom

posrednistvu u ovoj nasoj zajednickoj stvari.


Z a i:- r e d s j e d n i s t V o N a r o d n o g a . V i j e c a * SHS

Svetozar Pribjdevii^. Dr. Ante PaveH(^.

146.

Protestna nota Nar. Vijeca talijanskoj vladi.


Narodno Vi-jede Slovenaca, Hrvata i Srba proglasilo je

sa svoiim manifestom od 19. listopada o. g. nezavisnost drzave

Slovenaca, Hrvata i Srba, kao slobodne i nezavisne drzave.

nezavisne od bilo koje vlasti austro-ugarske, kao i od Habsbur-

sko lûce. Ta prcklamacija izvrsena je prije, nego li sto biiase

zakljuceno primirje medu kraljevincm Itaiijom i austro-ugar-

skim vrhovnim zapovjednistvom, koje dosljedno tome nije u

casu zakljucaka primirja imalo nikakovog prava, da raspclazes nasim nacionalnim pcdrucjem. Ve<i pri svom postanku nasa

se drzava proglasila prijateljskom i saveznickom sa Ententom.



232

a napose ie iz.razila svoju odluku, da stvori jedinstvenu drzavu

&a Srbijom i Crnom Qorom. Svaki postupak kraljevine Italije,

kojemu je svrha da zaposjedne nase pokrajine i nase luke, moze

dakle biti samo posljedica nesporazumka, poSto bi zaposjed-nuce podruCja prijateljskih nacija i drâva zaista znacilo akciju,

koja je diametralno oprecna iideii prijateljstva. Drzava Slo-

venaca, Hrvata i Srba ne moze da se silom opre tim nastoja-

njima, ali ona ipak prosvjeduje proti torn postupku i moU prija-

telje nase nacije, da uzmu u obzir nacelo narodnosti, koje bijase

temelj ujedinjenju Italije. Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba

.spremna je, da na mi'rovnom kongresu sa Srbiijom i Crnom(jorom raspravi i uredi sva pitanja grariica, koja bi bila pi'e-

porna niedu njima i kraijevinom Italijom, uzevsi za podlogu

pravedno naCelo narodnosti i pravo naroda, da sami odluce o

svojoj sudbini, dakle jediaio nacelo, na temelju kojega je Italija

proglasila, da ce postupati kod ujedinjenja talijanske nacije.

Obzirom na ove cinjenice trazi d'rzava Slovenaca, Hrvata i

Srba od vlade kraljevine Italije, d'a odustane od zaposjednuca

na§ih podruqa. Ona se nada. da ce kraljevska talijanska vlada

stavlti se na nase stanoviSte te je takoder prinu^dena. da trazi

iz humanitarnih razloga modifikaciju zapovijedi, koje je izdaokraljevski talijanski zapovjednik (Diaz) u Trstu. Ovaj nam je

zabranio svaki brzojavni i) telefonski'saobracaj s Trstom i ci-

tavim podrucjem, koJe lezi s one strane demarkacione linije.

Ova nam mjera po svojoj naravi onemogucuje, da upravljamo

s povlacenjem ceta nekadasnje austro-ugarske vojske, §to bi

moglo imati za posljeidicu najvece opasnosti za nase pokrajine.

tim vise, sto ie I promet vlakova od Divape prema unutrasnjosti

zemlje Isto take obustavljen ix) nalogu kraljevskoga talijan-

skoga zapovjednika recenoga miesta. Ovaj je medu ostalim

zabranio sav promet vlakova od' Pule prema sjeveru. Svi sc

vlakovi iz Divace moraju vracati u pomenutu iuku. Mornari

su prinuzdeni, da se pjesice vracaju u svoja sabiralista, pa po-

stoji velika opasnost, da bi se mogli dati na pl.iackanje. Kra-

ljevski talijanski zapovjednik kon,ai£no je odredio, da se sva

prometna sredstva, a narocito lokomotive i svp vagoni, koji se

nalaze u zaposjednutom podrucju, imadu zadrzati, da ne smiju

preci u na§e podrucje. Primjena ovih uvjeta bila bi katastrofaza nas narod, koji bi se na taj nacin vidio izvrgnutim uzasnom

oljackanju izgladnjelih i iznemoglih vojnika. Molimo da se

prometna sredstva ix>drze, da se osigura redoviti povratak

oeta nase narodnosti u nase krajeve. To bt se isto iz huma-

nitarnih' razloga imalo dopuslsti i cetaima drugih narodnosti,

s tim vf§e, Sto mnogo hiljada Talijana moze preci nasim po-

dru5jem te se iz nasega podrucja vratiti u svoju domovinu.

U Zagrebu, 8. studenoga 1918.

2a Narodno Vijede Slovenaca. Hrvata i Srba:

Svetozan Pribicevid. Dr. Ante PavellC.



233

147.

Kralj. srpska vlada priznaje Nar. Vijece

u Zagrebu.G 6 n d V e, 8. novembra 1918.

Qospodinu Antonu Koro§cu, predsjedniku Narod-

noga Vijeca u Zagrebu.

Gospodine predsednide

Cast mi je izvesti Vas, da sam primio odluku (rezoluciju),

kojy ste mi dostavili Yasim pismom od 3. novembra 1918. god.

Ovom odlukom izve§tavate me, da se Narodno Vece nZagrebu smatra Vladom Srba, Hrvata i Slovenaca, koji zive

na teritoriji, koja je pripadala bivso] Austro-ugarskoj monar-

hiji i trazite, da vlada kraljevine Srbije, kao i saveznicke vlade,

priznaju ovo Narodno Vece kao zakonsku vladu recenoga na-

roda, a jugoslovenske dobrovoljacke trupe kao ratuju6e.

U ime kraljevske srpske vlade ,5ast mi je izvesti Vas, da

ova priznaje Narodno Vece u Zagrebu kao zakonitu vladu Srba,

Hrvata i Slovenaca, koji zive na teritoriji austro-ugarske mo-narliiie, i da sam danas uputio notu vladama Francuske, En-

gleske, Italije i Severnim Sjedinjenim Drzavama Americkim

moleci ih, da t oni sa svoje strane priznaju Narodno Vece u

Zagrebu, kao zakonitu vladu jugoslovenskih zemalja bivse mo-

nariiije Austro-ugarske, kao i da priznaju dobrovoljackim tru-

pama ovih zemalja karakter ratujuce stranke. U prilogu Vamsaljem prepis ove note.^

U isto doba kraljevska vlada prima k znanju, da je Na-rodno Vece poverilo g. Trumbicu, predsjedniku Jugosloven-

skog odbora u Londonu, mandat, da ga predstavlja kod^Savez-

nika sve dotle, dok ne bude stvoren zajednicki organ za diplo-

matsku akciju.

Sa naroditim zadovoljstvom srpska kraljevska vlada prima

k znanju izjavu Narodnog Veda u Zagrebu, kojom ono smatra,

da mu je cilj, da oslobodi od svake tude dOminacije Srbe, Hr-

vate I

Slovenceiz

bivse monarhije Austro-ugarskei

da ihuje-

dini sa njihovom bradom iz kraljevine Srbije i kraljevine Crne

Gore u jednu jedinstvenu i nezavisnu drzavu.

Molim Vas, da u ime kraljevske vlade i kraljevine Srbije

isporucite nasoj braci nas pozdrav i nase najljepse zelje za

buducnost.

Izvolite primiti, gospodine predsjednice, uverenje o mo:r:

odli5nom postovanju.

Geneva, 26. oktobra (8. novembra) 1918.

Nikola P. PasiC.

1 Up. ni2e br. 148. str. 234.



234

14S.

Depesa g. Pasica opunomocenim ministrima

kraljevine Srbije u Parizu, Londonu, Wa-shinglonu i Rimu.

G e n eV e, novembra 191 î.

Molim saopcite vladi kod koje ste akrcditovani, da je

kraljevska vlada priiznala Narodno Vece u Zagrebu kao legi-

timnog predstavnika Srba, Hrvata i Slovenaca, koji stanuju

na teritoriji bivse austro-ugarske monarhije. Narodno Vece,

koje' je izabrano od nadleznih narodnih predstavnistava, sma-

trat ce se kao vlada Jugoslcvena na teriitoniji bivse austro-

ugarske monarhije sve do deiinitivnoga konstituiranja jedne

drzave Srba, Hrvata i Slovenaca.

U saopstenju prednjcga, molim uciniti kod doticne vlade

u isto vreme korak, da i ona prizna Narodno Vece u Zagrebu

kao legitiimnu vladu recenoga naroda i da prizna taj narod kao

saveznicki narod. Tako isto da dobrovoljackiim trupama prizna

karakter ratujuce stranke. Shodno tome srpska vlada i Na-

rodno Vece cbrazovat ce zajednicko ministarstvo, koje ce sti-

titi interese i prava celcg naroda Srba, Hrvata i Slovenaca.

Do obrazcvanja zajedniicke vlade dat je mandat Dr.

Trumbicu, kao predsedniku Jugoslovenskoga odbcra u Lcn-

donu, da zastupa Narodno Vece u Zagrebu kod saveznickih

vlada.

2eneva, 26. oktobra (8. novembra) 1918.

Pasic.

149.

Nan Vijece generalu Franchet d' Espereyu.

(B r z j a V.) Z a g r e b, 8. novembra 1918.

Generalu Franchet d' Esperey, vrhcvncm zapcvjedn:ku

Ententinih armeja na Istoku.

S osjecajem najzivlje radosti i duboke zahvafnosti primilo

je Narodno Vijece SHS brzojavku, koja rnu donosi bratske poz-

drave Ententinih armeja na Istoku. Ono nije propustilo da vec

odasalje posebne delegate u Beograd, kako bi se stavili u tijesni

odnosaj sa srpskomi vladom i zapovjednistvom Ententinih ar-

meja, da se osigura sloboda i sama egzistencija mlade drzave

SHS, koja je voljna stopiti se u zajednicku drzavu sa Srbijom

i Crnom Gorom, protiv ostataka bivse austro-ugarske vojske,



235

koja se vraca s talijanskcg i balkanskog fronta. Narodno Vijece

obratilo se nedavno generalissimusu niarsalu Fochu s molbom,

da poradi da cete Entente sto je prije moguce udu u jugoslo-

\'enski teritcrij. Narodno Vijece uzimlje ovu prigodu da uba-

ijesti zapovjednistvo Ententtaih armeja na Istoku, da je ono

depesama — kojih je odaslanje i primitak sa strane naslov-

iiika iz tehnickili razloga dosada nesigurno, — svim saveznim

drzavama notificiralo, da se 29. oktobra o. g. konstituirala ne-

zavisna i suverena drzava Slovenaca, Krvata i Srba na cita-

vom jugoslovenskom teritoriju bivse aiistro-ugarske monarhiie.

Narodno je Vijece osim toga zamoliio predsjednika Wilsona za

mocnu zastitu, da se zajamci integritet i nezavisnost ove

iTilade drzavei

u isto doba se obratilo i

svim vlastima Entente,,da se s uvjetima priinirja zakljucenoga 3. novembra o. g. iz-

inedu visokoga zapovjednistva talijanskoga i zapovjednistva

vojske bivse austro-ugarske monarhije, ne stvori prejudicij

protiv sjedinjenja u jedinstvenu drzavu SHS. Drugom je br-

zojavkom notificiralo, da je Jugoslovenski odbor u Zenevi ovla-

sten zastupati interese nove drzave SHS.

Narodno Vijece mcli istodobno kr. srpsku vladu, da poslje

za vecu sigurnost, po drugi puta pomenuie depese na njihovoodrediste. .


Predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHS

S. Pribicevic. Dr. Ante Pavelic.

150.

Narodno Vijece kralj. srpskoj vladi.


Gosp. Nikoli Pasicu, mmistru predsjedniku kraljevine Sr-

bije u Becgradu.

Qospodine ministre

Oslanjajuci se o primirje sto ga je Italija sklopila s bivsim

austro-ugarskim glavnim zapovjednistvom u casu, kad ovo

Liopce nije imalo vise prava, d'a raspolaze s nasim narodnim

teritorijem, pocele su talijanske cete zadnjiii dana zaposijedati

nase cisto narodne krajeve i ulaziti svojim ratnim brcdovima

11 nase lake. Obzircm na taj postupak kraljevine Italije, Na-

rodno se Vijece SHS naslo prinudeno, da poslje talijanskoj

ladi brzoiavni protest, kojega je tekst ovdje 'u prepisu pri-

:ozcn.^ Drzava je SHS od prvoga pocetka svoga postanka iz-

' Gl. gore br. 146. str. 231—232.



236

javila, da zeli s kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom stupiti u

jednu zajednicku drzavu. Krajevi i luke, sto ih talijanske cete

sada okupiraju, ulaze u sastav te drzave i talijanska su presi-

zanja uperena upravo tako protiv nasih interesa, kaoi

protivinteresa kraljevine Srbije. Narodno se Vijece SHS obraca

s toga razloga brîtskim oouzdanjem na srpsku vladu, mole6i jc

usrdno, da i ona sa svoje strane odlucno podupre ntas zahtjev

i da podlizme sto prije sve nuzne korake, kako bi se sa strane

Talijana odustalo od okupacije nasih krajeva. Uvjereni, da

cete se za ovo nase zajednicko stanoviste iz svih sila zauzeti,

zahvaljujemo Vam od srca unaprijed, gospodine ministre, za

sva VaSa nastojanja u torn smjeru moleci Vas, da prirnite izra«

naSega najiskrenijega postovanja i bratske odanosti.

U Zagrebu, 8. studenoga 1918.

Za Narodno Vije<5e SHS u Zagrebu

Dr. PaveliC.

151.

Zenevska deklaracija od 9. nov. 1918.

DEKLARACIJA.

Zajednickim naporom saveznickih naroda i Sjedinjenih

Drzava Severne Amerike, snagom naroda Srba, Hrvata i Slo-

venaca, slomijene sii na bojnim poljima i na moru sve nasilne

prepreke njegovom ujedinjenju. Predstavnici Vlade Kraljevine

Srbije i skupstinskih politickih; grupa, predstavnici Narodnog

Veca u Zagrebu, predstavnici Jugoslovenskog Odbora u Lon-

donu, skupljeni u 2enevi, varosi slobode, sretni su sto mogujednodusno svecano i pred celim svetom konstatovati svoje

ujedinjenje u drzavu Srba, Hrvata i Slovenaca. Narod Crne

Gore, kome je otvoren nas bratski zagrljaj, nesumnjivo ce po-

hitati da pozdravi i pridruzi se ovom delu, koje je od uvek

bilo njegov najveî ideal.

Danasnjim danom i ovim aktom nova drzava se pojavljuje

i prikazuje kao jedna nedeljiva drzavna celina i clan drustvaslobodnih naroda. Nema vise granica koje su nas razdvajale.

U svim spoljnim manifestacijama prava, snage i volje, tu

drzavnu zajednicu predstavljat 6e zajednicko ministarstvo Srba,

Hrvata i Slovenaca, preko redovnih organa, za to stvoreno kao

i ovaj akt u duhu istoga. Sastav te vlade objavljen je. Nak-

nadno ce se objaviti dalji delokrug njenog rada, jer su pot-

punim medusobnim priznanjem svih nacionalnih faktora i or-

gana, konstatovanom jednodusnoscu u pogledu njihovih ciljevai metoda rada, uravnati putovi kojima ce se kretati javni, opsti,

zajednicki poslovi nove drzave.



I

237

Vlada Kraljevine Srbije i Narodno Vede u Zagrebu pro-

duzit ce otpravljati poslove svaki u svom unutraSnjem pravnomi

teritorijalnom delakrugu na redovan nacin kakav gde postoji,dok Velika Skupstina ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca

(Konstituanta), izabrana opstim, jednakim, neposrednim i tajnim

glasanjem svih grradana, ustavom ne propise definiftivno ustroj-

stvo drzave Tai ustav 6e biti osnova celom dTzavnom zivotu,

iz\ or i utoka svih vlasti i prava, i po njemu ce se, u demo-kratskom duhu, uredivati ceo drzavni zivot.

Qranice drzavne prema susednim drzavama povuci ce se

po nacelu prava narodnosti i prava samoopredjeljenJa svaikog

naroda. U nesalomljivom pouzdanju i veri naseg naroda u

svoje pravo, u pritncipima pravde proklamovaniTn oi nasih Sa-

veznika, primljenim javnom save§(iu celog prosvecenog sveta— lezi jamstvo to.

Srbi, Hrvati i Slovonci

Nas vekovni san je Java. Mi smo ujedinjeni u slobodL

Siavirno ove velike dane najvise narcxlTie srece i radosti, i odr-

zavajmored. Befz

reda nema snaine drzave. Samo snaznadrzava moze na vreme obezbediti blagostanje gradana i ispu-

niti svoje socijalrie duznosti i svoju misiju, brinuci se o op§tem

razvoju drustva, o zastiti slabih, o porodicama postradalih i

invalidima.

Postujmo uspomenu svih boraca, koji su pali za ostva-

renje naseg narodnog i Ijudskog ideala. Poklonimo se svi sa

postovaniem pred istorijskim podvizima nase vojske. i preno-

sirno na buduce narastaie nase sre^ne zahvalnosti, koje imamoza plemenite narode, s kojima smo izvojevali pobedu u svetu.

Jugosloveni

Neka vecito zivi u 5asti i slavi medu narodima na§a lepa^

iraga mlada; Otadzbina.

2eneva, 9. novembra 1918.

Predsednik Mfnistarskog Saveta i Ministar Inostranih Dela:

Nikola P. Pasie.

Predsednik Narodnog Veca u Zagrebu:

Dr. Antun Korcsec.

Predsednik Jugoslovenskog Odbora u Londonu:

Dr. Ante TrumbiC.

Predstavnici sporazumnih skupstinskih grupa:

M. Trifkovic, biv. min. predsednik,

M. Draskovic, narodni poslanik,

Dr. V. Marinkovic, narodni poslanik.

Dr. Melko Cingrijfa, clan Narodnog Veca u Zagrebu.

Dr. Gregor 2erjav, novinar.



:238

Clanovi Jugoslovenskog Odbora u Londonu:

Dr. Gustav Gregcrin, nar. poslanik.

Jovan Banlinin,

Dusan Vasiljevic,

Dr. Nikola StcjanOviC, nar. poslanik.

152.

Zapisnik konferencije drzane od 6. do 9.

novembra 1918, u Zenevi,*

Prisutni: 1. U ime kraljevske srpske vlade g. ministar

predsednik i ministar inostranih dela Nikola Pasic.

2. Predstavnici parlamentarnih grupa Srpske Narodne

Skupstine gg. Draskovic, Marinkovidi Trifkovic.

3. U zastupstvu Narcdnoga Veca u Zagrebu predsednik

Dr. Koroseci s njim gg. Dr. Melko Cingrija

i Dr.Z e r j a V.

4. U zastupstvu Jugoslovenskcga komiteta u Londonu:

predsednik Dr. Ante Trumbic i gg. Dr. Q r e g o r i n,

Vasiljevic (dne 6. i 7.), Nikola S t o j a n o v i c (dne T.

popodne, 8. i 9. nov.), B an j a n i n (dne 9. nov.)

Debata u koJoj ueestvuju svi prisnutni, tice se oviii

pitanja.

I. Priznanje Narcdnoga Veca u Zagrebu kao reprezen-

tanta i vlade Slovenaca, Hrvata i Srba u bivsoj mcnarhiji.

II. Stvaranje zajednickih organa drzave SHS.

III. Protest protiv okupacije na§ega podrucja od^ strane

italijanske vojske.

IV. Odnosi prema Crnoj Gori.

I.

Zakljucuje se da kraljevina Srbija i^riznaje Narodno Voce

kao reprezentanta i vladu, i to sve u smislu rezolucije Narod-

nog Veca od 3. novembra 1918. (Prilog br. 1.)^ Ovo priznanje

cdmah je provede/no (Prilog 2. i 3.)^, koje je g. Pasic, kao

predsednik ministarstva i ministar inostranih dela kraljevine

Srbije upravio Dr. Koroscu, predsedniku Narcdnoga Veca u

Zagrebu i vladama Engleske, Francuske, Italije i Sjedinjenih

Drzava.

U Hotel National.

Gl. gore br. 137. str. 225-226.

Gl. gore br. 137. i 148.



239

Citava konferencija obvezuje se raditi svom snagom oko

toga, da se postigne efektivno priznanje Narodnoga Ve6a u

^mislu rezolucijc pod 1/

n.

Osniva se zajednicko ministarstvo za kraljevinu Srbiju i

nodrucja Narcdnoga Veca u Zagrebu, kamu je zadatak, da or-

ganizule zajcdnicku drzavu SHS, kojoj ce konstituanta doneti

Listav.

U tu svrhu vlada kraljevine Srbije i Narodno Vece u Za-

grebu ne dirajuci opstcjeci upravni sistem, poveravaju jos danas

ove poslove zajednickom ministarstvu Srba, Hrvata i Slcve-

naca.

1. Citavu spoljriu politiku i crgane za njcno provadanjc,

sve pripreme za kcnferenciju mira i propagandu.

2. Vojne poslove, u koliko se odnose na bezbednost dr-

zavne teritorije kao celine i sve vojne poslove, na koje ce se

cdnositi pregovori o miru. Dislokacija ostaje u koiTipetenciji

narodnih vlada u doticnim zemljama, kao i administracija

v'ojnih poslova tih zemalja.

3. Rukovodenje ratne mornarice.

4. Rukovodenje pomorstva, pomorske trgovine i pomor-

skog saniteta.

5. Poslove pnpremanja konstituante i o-ne mere, koje ce

sluziti za prelaz iz provizcrnog drzavnog zivota u redovni dr-

zavni zivot, koji ce se obrazovati na temelju buducega zajed-

nickoga ustava.Postepeno bratske vlade mcci ce poveriti prenia po-

crebii sporazumu i druge poslove zajednickoga ministarstva.

Nadalje poverava se zajednickom ministarstvu staranje

f>ko koordiniranja i oko jedncobrazovanoga resenja drzavnili

poslova, koji cstaju u kompetenciji narodriih' vlada u doticnim

zemljama. Ti su poslovi cvi:

6. Prcmet i sacbracajna sredstva, kao sto su: zeljeznice,

plovidbe po rekama, posta i telegraf u cilju, da saobracajnizivot u celokupnoj drzavi uzmcgne harmonicno funkcionirati i

zadovcljiti neodlozne potrebe naroda i drzave.

7. Ishrana gradanstva i rekonstrukcija narbdne ekono-

rnije, poremecene ratom.

8. Povracaj i opskrbljenje zarobljenika, sirotinje i udo-

vica poginulih i nesposcbnih vcjnika, invalida, izbeglica, ekspa-

triiranih, utamnicendh i iseljenika.

8. Zajednicke financije, u koliko se odnose na potrebe

citavog delokruga ministarstva, udesavanie cdnosa raznih va-

luta i raznih bankarstava na drzavnoj teritoriji zateceniH. »'

' Gl. gore br. 109. str. 179.-181.



240

Zajedni5ko ministarstvo ima da se samo konstituiSe i da

iizvede podelu poslova i da da sebi poslovni red.

Sve <5e te poslove kao i one svoga redovnog funkcioni-sanja zajed'ni^ko miiiistarstvo obavljatj autcnomno u granicama

gore oznacenoga deiokruga.

ZajediiiSko ministarstvo stajat ce u vezi s vladom kra-

Ijevine Srbije i sa Narodnim Ye<iem u Zagrebu.

Organi koji su dosada kod narodnih vlada obavljali po-

slove, koji odsada prelaze u deiokrug zajednickoga ministar-

stva, T[>re6t 6e odmah na potpuno raspoloênje zajednickoga

ministarstva.Ovaj poredak moê se promeniti samo medusobnim spo-

razumom vlada kraljevine Srbije i Narodnoâ Yeca, a prestat

ce onda po sebi, kad nova drâvna organizacija bude stvorena

na osnovi ustava, sto 6e ga konstituanta doneti za celu drzavu.

Zasada, bez prejudica za buducnost, rmemuje u zajednidko

ministarstvo polovinu vlada kraljevine Srbije, a drugu polovinu

Narodno Vece u Zagrebu.

Broi ministarstva zasada je 12. Odmah se imenuje samo-6, a ostalih 6 docnije, nakon odnosnih zakljucaka kraijevske

vlade i Narodnoga Veda.

Kad pristupi Crna Gora, pregovarat ce se s njom u po-

gledu sudelovanja u zajednickom ministarstvu.

Imenuje se dlanovima zajednickoga ministarstva:

1. Sa strane vlade kraljevine Srbije gg. D a v id o v i c

Ljuba, GavriloviC Mika i PavlovicDraza.

2. Sa strand Narodnoga Ve6a gg. B r e j c J a n k o, Dr.Cingrija Melko i VasiljeviC Dusan.

Ministri imenovani od strane kraljevine Srbije polozit 6e

zakletvu po srpskom ustavu svome vladaru, a ministri ime-

novani od Narodnoga Yeca u Zagrebu, polozit Ce -zakletvu Na-

rodnom Vecu u Zagrebu pred njegovim predsednikom Dr. Ko-

ro§cem.

O stvaranju zajednickog ministarstva stvorena je dekla-

racija, koja ce se objaviti u novinama.

III.

ZakljuCuje se prosved, koji Ce se upraviti sa strane pred-

sednika Narodnog VeCa vladama Engleske, Francuske, italijc

i Sjedinjenih Drzava i nakon toga Ce se objaviti u novinama.

Ministar spoljnih poslova kraljevine Srbije podnet Ce protest

u istom smislu.

IV.

Olede odnosa prema Cmoj Gori zakljucuje se stajati na

Gv^me stanovistu:

1. Narod Crne Gore je sastavni deo SHS.



241

2. Nas program je, da se u drzavi SHS ujediiii takoder

danasnja kraljevina Crna (lOra ovako, da na konstituanti bude

stv'oren ustav za citavu zemlju SHS, ukliucivc Crnu Qoru.3. Mi zelimo pregovarati radi pristupa Crne Gore u nasu

zajednicku drzavnu organizaciju i to tako, da se pregovcri

vode u isto vreme sa predstavnicima celoga crnogorskoga

iiaroda.

Qg. Dr. K r o s e c, Dr. C i n g r i j a, Dr. 2 e r j a v iz-

vjestavaju, da su 8. novembra 1918. u torn smislu razgovarali

sa g. ministrom crnogorskim V u j o v i c e m, koji se je njima

prodstavio kao sluzbeni izaslanik kraljevske crnogorske vlade,tc da je on njima odgovorio, da 6e takova konferencija biti

nioguca, kroz 14 dana od prilike, u Parizu.

Zakljucuje se, da ove pregovore bude vodilo vec izabrano

zajednicko ministarstvo.

2eneva, 9. novembra 1918.

Predsednik ministarskog Saveta i ministar inostranih dela:

Nikola Pasie.

Predsednik Narodnog Veca u Zagrebu: Dr. Anton Korosec.

Predsednik Jugoslovenskog odbora u Londonu:

Eh-. Ante Tnimbi^.

Predslavnici sporazumnih skupstinskih grupa: Marko Trlf-

kovi6. narodni poslanik, M. Draskovic, naxodni poslanik, Dr.

V. MarinkoviC, narod'ni poslanik,Dr. Cingrtja, clan Narodnoga

Veca u Zagrebu, Dr. Gregor Zerjav, novinar.

Clanovi .lugoslovenskoga odbora u Londonu: Dr. Gustav Gr^-

Korin, Dr. Nikola Stojanovic, Jovan Banjanin, Dusan Vasiljevlc.

153.

Prosvjed kod kralj. talijanske vlade u pi-

tanju flote.


Ministar predsjednik Orlando. Roma.

Zapovjednik talijanskoga ratnog brodovlja na Rijeci sa-

fcpcio je nasim oblastima, da vrliovno zapovjednistvo talijanske

flote zahtijeva, buduci da jugoslovenska zastava po saveznl-

eima nije priznata, da ratni brodovi moraju na krmi nositi

austro-ugarsku zastavu. Ovaj zahtjev dolazi u momentu, kad

vq6 predsjednik Wilson poz-dravlja od austro-ugarskoga jarma

i'slobodene narode i kad vrhovni zapovjednik saveznickih ar-

16



242

meja na Balkanu, general Franchet d' Espeêy, sa Qdusev-

Ijenjem pozdravlja jugoslovensko Narodno Vijece u Zagrebu,

kao i novu jugoslovensku kopnenu i pomorsku bojnu silu. Ne

upustajuci se u ocjenu ncobicnoga zahtjeva, da nasi brodovi

moraju noslti boje drzave koja vise ne postoji i koju je tali-

janski narod uvijek smatrao svojim neprijateljem, cast nam je

izj.aviti, da Narodno Vijece SHS protiv takovoga zahtjeva od-

lucno protestuje i izjavljuje, da ga ni pod kojim uvjetima ne

moze prihvatiti.

U Zagrebu, 9. studenoga 1918.^

Za predsjedniStvo Narodnoga VijecaSvetozar Pribicevi6. Dr. Ante Pavelid.

154.

Poslanica Narodnog Vijeca SHS o doceku

nasih i saveznickih ceta.


Srbijanski vojnici, koji dolaze medu nas, na ratnim su

poljanama tko pet, a tko i vise godina neprestano i bez iz-

mjene. Ima ih ranjenili, izmucenih, ostarjelih i ojadenili. . Pa

ne ostaju ni sada kod svojih — ad nepriiatelja — opustcsenih i

popaljenih domova, nego dodose medu nas, da nam pomognu

otisnuti neprijatelja, koji s ratista bjezi i lioce na povratku, da

unisti i nasa sela, graidove, mostove i- zeljeznice, kao sto je

sve unistio u Srbiji.

Francuski vojnici, koji dolaze medu nas, jedinci su oja-

denili majka i otaca, ceka ih u Francuskoj bogat dom i velik

posao. I njih ima ranjenih i bez brata ostavsih, pa je i pleme

i ime cstalo samo na j'ednom. Ni oni ne odose kucama, nego

i h eto medu nas, da nam pomognu srediti kucu, umiriti ne-

mime, pomiriti zavadene, prepnjeciti mrznju i osvetu, i ujediniti

cio narod oko vlastite njegove srece i slobode, oko teskih

briga i sretnih dana u zivotu, sto nas cekaju.

Rnglezi i Amedcani, koji dolaze medu nas, nose namporuku Wilsonovu, koji bi htio, da se s Madzarima i s Nijem-

* S ovom je notom u vezi ovaj brzojav:

Kralj. srpskom ministru inostranih dela u Beogradn.

Predsjednistvo NTodnoga Vijeca SHS. u Zagrebu r-'~:i kr. srpsko mi-

nistarstvo ino'-tranih dela, da prilozenu notn u francuskom tekstu priopci adre-

satu te da je svim svojim autoritetom podupre.

U Zagrebu, 9. studenoga 1<^18.

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeai SHS.

Svetozar PTibi6evi6.



243

cima razidemo u miru i tez krvi, jer je zla i krvi ved dosad' i

previse bilo.

Taiijani, koji zadose u nase krajeve, hoce da vide, jesmo

li mi jedan i slozan narod, iesmo 11 sposobni da budemo sami

sebi gospodari, hocemo li umijeti, da se okoristimo svojim

morem 1 gradcvima na moru, svojim poljima i* livadama, pa

ako smo neslczni, ako smo ludi i svoje unistavamo, ako ne

umijemo graditi, nego paliti i razarati, zatrazit ce od Amerike,

od Engleza i Francuza, da vlast nad nama dade njima, Tali-

ianima, dok ne dodemo do pameti.

To bi se moglo i da dogodi — Jer Wilson i cijeli svijet

hoce mir, slobodu, pravo, red, poredak i^ sto brzu pomoc za

sve o<ne, koji postradase u ratu, i popravak svega, sto je uni-

steno, jer i njim to treba zbog njih samih. Ne (5emo li mi da

budemo jaki i zadovoljni, oni ce na6i drugoga, tko ce tc htjeti.

A zbude li se to, propadne li nasa sre<ia i sloboda, od koje nam

pomogose toliki plemeniti narodi, vodeni mislima slobcde i

pravde, a za volju nase i njihove prolivene krvi, — zbude li

se taj uzas,pa

nas vojske nasih zastitnikakod

kuce nadu

neslozne i njihovim nakanama neprijateljske, kao sto su nas

nasle na svakoj bojnoj poljam medu najvecim njihovimi i

svojim neprijateljima, — recite — kuda 6e se i medu kcga

povratiti nasi sinovi i nasa braca iz Amerike, koji dolaze medu

nas u juznoslovenskoj legiji Ne ce li nas prokleti onom krvi

i mukama, sto su ih podnijeli bore(î se za nasu slobcdu Da

se to ne dogodi, pctrebno je, da docekamo srbijanske i juznc-

slovenske legije kao svoju bracu i sinove, — Americane, En-

gleze i Francuze kao dobrocince, a Talijane kao sto morasvoje goste, da doceka zreo narod, dostojan njihova bratstva i

dostojan slobode. Tako bismo se barem sad, u zadnjem casu

oslobodili od stogodisnieg nasega tlacitelja i neprijateija, Ni-

jemca i Madzara — koji nas je ucio samo da se mrzimo i

progonimo, a da se bcrimo i radimo za njih.

Budimo mirni d slozni, pa dokazimo svijetu, dia smo

prestali biti robovi, da smo postali razummi i slobode dostojni

Ijudi

Za narodno Vijece SHS

Svetozar Pribiêvic. Dr. Ante Pavelii

Prof. dr. Jure TuriC, povjerenik za narodnu Stampu.

155. :

Madzarsko odaslanstvo u Zagrebu.Zagreb, 9. novembra 1918.

Na zamolbu madzarskog miinistra-predsjednika .odaslan

je posebni izaslanik Narodnog Vijeca SHS g. dr. B. O. Ande-







246 t

zajedni^kim nastojanjem brodovlje za nasu buducu zajedniCkit

.stvar spaslo. Javite, za kad mozemo delegate ocekivati.

U Z a g r e b u, dtie 10. studenoga 1918.

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHS

Sv. Pribieevie. Dr. Ante Pavelic^

157,

Abdikacija cara i kralja Karla I. (IV.).

Bee, 11. novembra 1918.

Otkako saim zasjeo na prijestolje, sveudiljna je bila moja

skrb, da izvedem narode iz strahota rata, za koji ja nisam kriv.

Nisam oklijevao, da opet uspostavim ustav te sam otvorio

mojim narodima put k drzavnoj samostalnasti Prozet danas

kao i prije nepokolebljivom Ijiibavlju za sve moje inarode, ne cu

da moja lionost bude zapreka za njihov razvoj. Unapred pri-

znajem odluku koju stvara Njemacka Austrija o- svojem bu-ducem' drzavnom obliku. Narod je po svojim zastupnicima

preuzeo vladu. Odricem se svakoga udjela u drzavnitn poslo-

vima. Ujedno rjesaviam sluzbe moju austrijsku vladu. Stvorio^

i ucvrstio narod Njemacke Austrije u slozi i pomirljivosti novi

red. Sreca mojega naroda bila Je od prvoga pocetka cilj mojih

najtoplijih zelja. Samo je unutrasuji mir kadar, ida vida rane

sto ih je zadao rat.

U Schonbrunnu, 11. novembra 1918.

Karlo.

158.,

'

Poslanica Narod. Vijeca SHS seljacima.


Bozija milost, onda praved'nost, miroljubivost i neizmjerna

sniaga Amerike, Engleske i Francuske, nadalje vjernost kra-

Ijevine Srbije, pa saveznicke junacke vojske, kao- i nase staro-

vjeko postenje, mukotrpncst i pozrtvovnost, oslobodise nas Slo-

vence, Hrvate' i Srbe fepod silovite i nepostene vlasti neka-

d'asnje austrijske i miadzarske drzave i zadnjega im vladara

Karla. Narodno Vijece proglasi due 19. listopada 1918. volju

nialsu, da budemo u jednoj drzavi jed'niaka braica. Hrvatski

sabor proglasi' dne 29. listopada 1918., da su Dalmacija, Hr-vatska i Slavonija s Rijekom posve nezavisna d'rzava, siobodnia

od Ugarske i Austrije. K toj drzaVil prikljuci se niaknadno Istra.



247

u iste dane poruci pravedni Wilson, predsjediiik Americke

savezne drzave, da cemo ini biti pczvani na miirovne dogovore

iKslije dokoncanoga rata, a ne nasa tlaciteljica lazljiva austro-

ugarska krvnica.

Tako se u nekoliko dana porusr ono, sto postojiase na

prevari i nesilju vec stotine i stotine goditia, pa svanu svima

sunce srece.

. Narc<ifno Yijece, koje je ii pravi )Cas srelo dogodaje, pa

tim bas od neprijateljske zemlje, kojom su tmale da pregaze

pc^jeilonosne vojske, stYorilo slobt.dnu drzavu Jugoslovena,

saveznicu mocnih pcbjeditelja, uspjelo je ii prvi cas, da spiasH

narod od strasne nesrecei to cvako.

Zapovjednik pobjednickih vojska iia Balka-nu, kao i drugi

vojskovode, koji dodose do nasih granica, priznase nas kao posebnu sebft prijGiteljsku i saveznicku dtzavu jugosloveTisku na-

roda Slcvenaca, Hrvata r Srba, a Narodno Vijece zakonitom

vladcm, s kojom oni stupaju u vezu i ugovsraoai sve, sto je od

potrebe, da se utanaci i u dogovor izvede. Narodno Vijece Slo-

venaca, Hrvaita i Srba occkuje od svoga .narod'a posluh, da

bude slcga i jediinstvo, jeronda

seu tu

vliast

mogupouzdati

vojskovode pcbjedonosnih vojska. Ne bude Ii to, pritisnut ce

nas tnde vojske zbog svoje vlastite sigurnosti. Narodno Vije6e

pak porucuje seliacima ovo:

1. Svaki razumni drzavljanin, dakle i svaki seljak, bit ce

(Klsada sucionik drzavne vlasti i kako sebi ureidiimo drzavu,

onako ce nam biti.

2. U nasoj drzavi Siovenaca, Hrvata i Srba moci ce

svaka obitelj, danasi

za dugo vremena, dobitii dcsta i to plctdnezemlje za svaki rosro, a da so nikome ne uciini nasilja, ne-

pravde i steta. To ce se provesti po zakonu, jer ako nije po

zakcnu, nastat ce klamje i najzaid ce oteti sve siledz'ije, pa ce

nair-osteniji, najmirniji i najmarljiviji ostati i opet bez licesa.

3. Svaka vjera i crkva u drzavi SHS bit ce slobodna i

zasticena. Siuzbenici crkve bit Ce oslobodeni od svega, sto

ih smeta u njihovom svetom zvanju, u njihovom duhovnomposlu, pa 6e moci da u narodu goje Ijubav i pravu poboznost.

4. Skole ne ce smetati mlaidezii pri kucnom i poljodjel-

skom poslu, ali ce odrasliju mladez nauciti imisliti o poslovima

u opcini i dlrzavi, racunati o drzavnomv opcinskom i vlastitom

gospodarstvu, da ne bude seljak varan i strasen, da ga nitko

ne moze o-stetiti ni siilom^ ni prevarom.

5. Drzava SHS mo<Si <:e da se obilaito^ pobrime za invalide

i sirote palih vojnika.

To ce sve mcci d'a bude:1. Ako vlada sloga sviju i posluh Narodnom Vigedu, koje

ee uviiek narodu reci, sto radi r stO' raditi kmi, a seljak mozesvoju da dojavi u opc'inskom odbcru Narodnoga Vijcca.



248

2. Ako t3 restane svaka osveta, mrznja, laz, ogovor, pri-

Javljiyanje, vredanje, ponizavanje i uzdizanje, jer to rada zlom

za sve. Pred svijetom nas pako sramoti i baca sumnju, da

nijesmoIju'di

zaslo-bodu i

za drustvo postenih i razumniknaroda.

3. Ako vijerujeimo mi Srbiima i Slovencilma^ a oni na*ma»

i ako nam ie svima znano i u pameti, (da skupa sve mozemo, a

poje-dinac nista, da nas skupa mocne drzave primaju u svoje

Icolo kao nejaka brata, a pojetdkca cdbijaju od sebe, jer smo i

njima nepouzdani, kad smo jedan dirugomu. Istok inia plodTia

polja, zapad more i gore, srediina livade i paSnjake, jug zarka

vino i duhan, a svi sve, svaki za sebe niSta

Bogati saveznlci nasi pomoci ce nam jeftinijim zajmom.

More ce nam nositi silnu dobi't, jer ga trebaju Cesi i Poljaci,

Nijemci i Madzari. Nijesmo medu pobjedenim narodima, koji

ce morati namiiriti troskove rata, izgraiditi poruseno i popa-

Ijeno, uzdrzavati invalide i sirote pobjediteljeve, nego smo mu-droscu nasega istoga zemljaka Trumbica i Narodnoga Vijeca,

pa bratstvom sa Srbi'ma dospjeli medu pobjeditelje, pa êm*moci uciniti sve za svoju korist i srecu.

Seljaci Vi doprinesite sa svoje stratie slogu, Ijubav,

mir, red, razboritost, pa je sigurna vasa sreca i va§e djece.

Neka vam Bog pomogne i sveti zastitnici, da se ocuvate

od surovosti, objesti i prkosa. koji sve mogu da upropaste.

U Zagrebu dne 14. studenoga 1918.

- Za Narodno Viiede SHS

Svetozar Pribicevic. Dr. Ante Pavelic.

Dr. Jure Turi6, povjerenik za pu£ku slampu.

159.

Izvjestaj g. Dr. A. Tresica-Pavieica.


Dr. Ante Tresic-Pavicic vratio se s Krfa s francuskim

destroyerom »S a k a I a v e«, sto mu ga je zapovjednik enten-

tinih i amerikanskih flota u Sredozemaiom moru, viceadmirai

G a u c h e t, stavio na raspolaganje, jer je nas delegat dobio

brzojavni poziv srpskoga nasljednika prestolja, da dode sto

prije u Beograd. Sinoc je stigao na Rijeku i odmah je otpu-

tovao put Zagreba, kud je stigao jutros, da iizvijesti Narodno

Vijece o svojemi o djelovanju svojih drugova na Krfu. Nje-

govi drugovi V. B u k s e g i Dr. C o k vracaju se nasom torpi-

ijarkom br. 77, koja plovi pod narodnom trobojnicom, a pratJ



249

je jedna francuska torpiljairka zbog nesigurnosti od napadaja

s talijanske strane.

Izvjestaj Dr. Ante Tresi^Sa-Pavicica prirnila' Je Narodna

vlada na ugodno znanje, te je izrazila njemu i drugovima oso-

bitu zahvalu na potpuno postignutom uspjehu. Potankosti pre-

govora zasada ne mozemo knositi, no mozemo izjaviti, da je

Ententino Vijece u Versaillesu obavijestilo admirala Gaucheta,

da ono odustaje (xi svih klauzula u ugovoru o primirju s austro-

ugarskom monarhijom (od 3. novenibra), koje se odncse na

flotu, i posto je ta flota pres'la u posjed Juznih Slovena, to te

klauzule postaju bespredimetne, biva Bntenta ne trazi izrucenje

ni jednoga broda, koje u cjelini ostaje nas-a Time sto je En-tenta priznala puljski ugovor, koji je od nasih odaslanika sklop-

lien sa zastupnicima Austro-Ugarske, kao zastupnicima suve-

rene drzave sa suverenoin drzavom i priznala, da je flota nasa,

priznala je ipso facto i nasu ratnu zastavu na moru; time nasi

odaslanici isposlovase u dva slucaja, da suverenost nase dr-

zave bude potpuno priznata.

Piftanje suverenosti nasega barjaka tumaci na ovaj nacin

i

sam vrhovni zapovjednik Ententinih flota, viceaidmirah Gau-chet, koji una'toc talijamskoj zabrani, pusta da nasa ratna lada,

torpiljarka br. 77, plovi pod nasom trobojkom, spreman da je

brani svojom ladom od svakoga napadaja.

Nasi delegati isposlovase i slobodu trgova5ke plovi dlje

po moru te cem'O se tako moci opiS.krb'i)ti ziveznim namirnicama.

Dr. A. Tresic-Pavicic posjetio je engleskoga, americkoga i tali-

janskoga admirala na Krfu te Je s njima imao vrlo zanimljve

razgovore. Posjetio je i sve Ententine, kod srpske vlade naKrfu akreditovane mini's^tre, te je od sviih dobio utisak najvece

prijaznosti i simpatije za nas narod i za nasu stvar. Vrcead-

miral Qauchet na veceri, koju je dao u pocast nasim delega-

tima na admiralskom brodu »P r o v e n c e«, nazdravio je odu-

sevljenim rijecima, mladoj Jugoslaviji, nasto mu je Dr. A.

Tresic-Pavicic uzvratio zanosnim rijecima slavnoj Francuskcj

te je zanio svojim pjesnickimi ushitom francuske oficire, a na-

rocito admirala Gaucheta. Dr. Tresic-Pavicic ce opisati, kad

se povrati sa svoga poslanstva u Becgradusvoje neizmjerno

zanimljive dozivljaje o ovih' zadnjih 16 daoia, koje rijetko kad

koji smrtnik dozivljuje, narccito pad austrijske zastave.

. 160.

Okupacija Rijeke po Talijanitna.

R i j e k a, 17. novembra 1918.

Prema pregovorima koji su se danas poslije podne ovdje

vodi'li s Talijanima, imale su se srpske cete povuci s Rijeke



250

do KralJevice. Prema tomu ugovcru ne bi talijanske cete

smjele kroz tri dana, to jest do 20. o. mj., unici ili se iskrcati

na Rijeci, dok bi jugoslovetnske cete imale i nadalje ostati na

Ri'jeci. Medutim su Taliljani unatoc toga utanacenja sa srbi-

janskim potpukovnikom Maksimovicem, zapovjednikom srbi-

janskih ceta, cim su u 4 sata poslije podne parobrodima ostavile

Rijeku srpske cete i engkski casnici', presRi sa oklopljenim

automobilima i konjicom preko Grobnickoga polja te unisli sa

susacke strane u grad. Istodobno usli su Talijaoi i sa zapada,

kao sto su se istodobno iskrcali i u lucl te su zaposjeli kolodvor,

javna skladista i ostalejavne zgrade. Jedan talijanski ddio od

20 vojnika, s divizionerom na celu, okupirao je danas guveT-

nerovu palacu. Prema prisutnom rijeckom velikom zupanu

Dr. Lencu govorio je talijanski divizioner oso'mo i rekao mu,

da tu nema vise gubernije, da on prima sve u svoje ruke i da

ce on uciniti red. Kad mu je Dr. Lenac cdvratio, da tu nema

nereda i ka'd je ulozio formalni prosvjed proti tom nasilju, po-

kazao mu je cvaj vrata. Dr. Lenac je nakon toga sa svojim

cinovnistvom ostavio palacu. Dok su gradom marsirale razne

tali'janske vojnicke kolone, dcslo je talijansko konjanistvo do

susackoga mosta te je htjelo preci na susacku stranu. Nasastraza na mostu izbacila je nekoliko alarmnih hitaca u zrak,

nasto je talijanska konjica u divljem kasu oidletjela.

Narodno je vcjno-okruzno zapovjednistvo na Rijeoii iz-

dalo ovaj proglas: Danas su se vodili prcgovori medu potpu-

kovnikom Tesliiem i talijanskim' admiralcim Rainerom, te jc

ustanovljeno, da se cbJe stranke udovolje, da Srbi do 4 sata

popodne imadu ostaviti Rijeku i povuci se u Kraljevicu, dok

bi se iskrcavanje taiijanskih ceta imalo odgoditi za tri dana.Cim su Srbi otisli, dosla je vijest, da ovdasnji admiral ne mozezaprijeciti okupaciju, koja je nalozena po visem zapovjedniku

od njega, a taj da je dcbio izricitu zapovijed za taj cin od En-

tente. Pucanstvo se ima umirivati. Diplomatski su koraci

ucinjeni i rjese^nje ce doskora doci. Svaki otpor mogao bi namnaskodifti.

161.

Narodno Vijece viceadmiralu g. Gauchet-n.


Njeg. Preuzvisenosti gosp. viceadmiraluGauche tu, glavnbm komandantu sjedinjenihV 1 a s t i. K r f.

Telegrafskom notom od juce imalo je Narodno Yijeice

Slovenaca, Hrvata i Srba cast saopciti Vasoj Pretuzyisenosti..

da potvrdujuci iska-ze svojih poslanika Vasoj Preuzvi'senosti



251

na Krfu,^ ono stavlja za neke pcsebne odredene cilieve svoju

cijelu flotu kao i utvrde, koje se nalaze na obali Slovenaca,.

Hrvata i Srba, na raspclaganje vlastima Entente i Sjedinjenim

Drzavama. Drzeci se sveudiij i ovoga formalnoga ugovora^smatra Narodno Vijece SJ-IS za svoju zadacu priin'ijetiti, da

spomenuti ugovor nikako ne ovlasciije kcpnene i pomorske sile

Italije, da same zaposj'ednu nase luke i obalne utvrde, da namuzmu nase ratne lade jednu za drugom, te da prisile nase po-

morske casnike i posadu da ostave ove naprave. Prema tome

doôdile su se i dogodaju cinjenice, koJe se protive duhu ugo-

vora. Tako su se cdimah poslije pofplsa mira s bivsim zapo-

vjednistvom Austro-Ugarske iskrcale talijanske cete u îbe-

niku i zaposjele u toku od nekoliko dana sve vcjnicke cbjekte^

izvjesivsi talijansku zastavu. U cvo vrijeme otprilike jedaii

bataljun Taiijana drzi zaposjednut Sibenik i njegovu okolicu,.

vTseci najstrozi vojnicki, upravni i policajni nadzor, oduzima-

juci bez inventarisanja predmete (oruzje, odijela), koji su srnije-

steni u vojnickim magazinima. U puljskoj luci zauzimaju Tali-

jani pcstepeno nase ratne brodove i otpustaju nase casnike i

mornare, a postavljaju talijanske posade.

Narodno Vijece prisiljeno |e, da protestira protiv cva-

kovih silovitih postupaka. Poznavajuci osjecaje visoke pra-

vednosti i dobrohotnosti i prijateljstva za nasu stvar, o cemu

je Vasa Preuzvisemost vec pruzila dokaza, udoboduje se Na-

rodno Viijece cbratiiti se Vama, gospodine viceadmirale, s mol-

bom, da intervenirate, neka bi se svrsila upotreba nasih ratnih

lada i utvrda u duhu gore pomenutcga ugovora.

Bilo bi to stim vaznije, da djela protiv kojih mi prosvje-

dujemo, sto prije prestanu, jer sad'rzavalu odvise tesku kusnjuza nas jedva oslobodeni narod od stoljctnog jarma, koji je bio

najtiranskiji od sviii jarma, sto ill je ikad poznavala historija.

Izvolite primiti, gospodine viceadmiralu, uvjerenje na-

sega visokog stovanja

U Zagrebu dne 17. studenoga 1918.

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHSSv. Pribicevic. Dr. Ante Paveli6.

162.

Prcsvjed Narcdnoga Vijeca SHS protiv

okupacije Rijeke.


Mtnistru inostranih dela u Beogradu.Narodno Vijece Slovenaca, Hrvata i Srba obraca se kr.

tninistarstvu inostranih dela u Beogradu s bratskom molbom^

Dr. A. Tresic Pavifiic, V. Bukseg i Dr. I. Cok.



252

da slijedecu notu bezodvlacno brzojavno uputf ministarstvinia

spoljasrijih poslova u Parizu, Lcndonu, Washmgtonu i Rimu:

»Naroidno V'iljece SHS smatra svojom duznoscu, da tlcini

sve, sto je u njegovoj moci, da osjegura zavrsetak ve'li'kcga

djela sav^^nickih drzava i Sjedinjenih Ainerickih Drzava, kc-

jima duguje oslobodenje Slovenaca, Hrvata i Srba od jaTma

njihovih starih tlacitelja i osnovamie nezavisne jugoslovenske

dtzave.

Svjesno svoie 'diu^nostii, Narodkio Vijece nije otezalo ni

Jednoga casa da izjavi svoju spremnost, staviti na dispoziciju

vlastima Entente i Sjeditijenim Americkim Drzavama svoju cje-

lokuipnu flotu, kao i sva utvrdenja i vojinioke objekte, sto su

âgradeni na obali: drzave SHS tako, da bi tim moglo osigurati

njihovu upoftrebu za provedbu svih vojnickih mjera, koje sh

jos nuzne protiv zajednickoga nepdjaitelja.

Ali kopnene i pomiorske talijatiske silp, cini se, da su pre-

zrele nase dispoziciie glede toga. One pocinjaju djela, koja

prekoracuju velike ciljeve kojima smo se izjavili spremnim

sluziti, te se cini da idu za drugim ciljevrma. Misle da su u

pravu, da okupiraju same po sebi nase luke i nase obale, da

zaposjednu nase ratnei brodove, odstranjujuci nase casnike i

nase mornare i zami]enju]uci ih tal'iiamskim casnicima i posa-

dama, da uziimaju bez inventara i'li kvitiranja preuzetoga mate-

rijala, deponiranoga u nasim vojnickim magazinima. U zapo-

sjednutim mjestiima izvrsuju italijanske cete najstrozu kontrolu

s gledista vojinickoga, upravnoga r policijskoga, te se pucan-

stvo nas'i'h krajeva obraca neprestano tuzbama na Narodno Vi-

jece zbog progona, koJima je izvrgnuto s talijanske strane.

Najjasniji d'okaz prcmislienoga talijanskoga postupka jest oku-

pacija luke i grada Rijeke po talijanskim cetama, koja se dogc-

dila juce u 4 sala popodne. Iza kako su zajamcili zapoviedniku

srpskoga bataljuna, koji se ualazio na Rijeci, da ne ce zapo-

sjesti mjesto, Talijani su iskrcali svoje vojnike u spomenutoj

iuci, od'akle se bataljun srpskih vojnika bio vec povukao. Voj-

nicki su zaposjeli sve javne zgrade, ubrojivsi i zeljeznicku po-

staju,

unatoc formalnim protestima americkoga,francuskoga,

engleskoga i srpskoga vojnickoga opunomocenika. Postansku

i telefonsku vezu izmedu Rijeke i drzave SHS, talijanske su

trupe vec prekinule.

Narodno Vijece najenergicnije prosvjeduje protiv ovih sa-

movoljniih akata, p^rctivnih medunarOdnom pravu, koji mu uli-

jevaju najveci nemir. Pucanstvo graidova r krajeva, koji su

zaposjednuti, istcm cslobodeno od stolietnoga jarma, vec

je baceno u ocaj novom okupacijom, sto ga odjeljuje, osim ako

je Drovizorno, od drzave SHS, kojcj ono pripada po svojoj na-

rodnosti i po svim svojim osjecajima. Ono se nije nikad od-

xeklo ni po koju cijeuu prava, da sacinjava dio nase drzave.



253-

Narcidno Vijece otklanja svaku odgovornost za posljedice^

koje bi mogle proteaci iz ovog stanja stvari', pa mu je cast da

svrati visoku pozornost saveznickih vlada, kao i vlade Sjedi-

njenih Americkih Drzava, na zalenja vrijedlne cime, sto ih je

ovidje iznijeIo.«

Narodno Vijece SHS moli bratsku srpsku vla'du, da uzmedo znanja ovat nas pTOsvjed i da nam sa svajiei strane i daljc

pomogne, kako je to vec u tako obilnoj mjeri ucinilo u ovaiti

teskom polozaju.

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHS

Svetczar Pribicevic. Dr. Ante Pavelic.

163.

Kr. srpska vlada Narodnom Vijecu o Rijeci.


Narodno Vijece u Zagrebu primilo je od srpske vlade

na svoju notu o presizavanju talijanskili zapovjednika ovaj

»dgovor

:

«Zaipoviednik Ententinili ceta na Balkanu, Franciiet.d'Esperey, dobio je iz Pariza nalog, da smjesta poslje po

jedan francuski i jedati srpski bataljun za garnizonu na Rijeku,

i u Dubrovnik. Za zaposjednuce Rijeke bit ce poslan srpski

bataljun iz Kraljeivice i jedan francuski iz Sme'dereva.«

Prema tome ce talijanska okupacija RiJeke biti za koii

dan dovrsena.

164.

Rezolucija Hrvata iz primorskih^ krajeva *


Mi Hrvati iz Dalmacijc, Hrvatskoga Primorja, Rijeke i

Istre, na sastanku od 19. studenoga 1918. u Zagrebu, uznemi-

reni postupkom Talijana na nasoj obali i namjerama koje na-^

stoje, da otrgnu najbitnije dijelove nase drzave, molimo Na-

rodno Vijece, da poduzme sve mjere, kako bi pravo nasega

naroda pobijediio.

* Skupstina priniorskih Hrvata obdrzana je u velikoj dvor^'ni HotelRoyala, a prisustvovalo joj je preko hiljadu osoba. Za predsjednika i?abran je-

Dr. Roko lokovic, glavni govornici bijahu : Niko Bartulovic, Dr.

Mate Li si car, Dr. B. G. Andelinovici Rikard Katalini^-Jeretov_Rezoluciji predana je sutradan u jutro Narcdnom Vijecu



254

S obzirom na to, neka Nairodno Vijece zajedno s vladom

kraljevine Srbije poved'e pregovore glede obrazovanja jedin-

stvene drzave Srba, Hrvata i Slovenaca, a medutim da sebezodvlacno u sporazumu sa srpskom vladom osnuju oî re-

sorti vlade, koji ce imati dovoljno snage i diplomatske valja-

nosti, da nasu stvar pred saveznicima obrane, a u drzavi osi-

guraju jedinstveno djelovanje u financijalnom, prometnom i

obranbenom podrucju.

165.

Okruznica hrvatskoga episkopata.


Velecasnomu dusobriznomii sveCenstvu crkvene

pokrajine zagrebacke.

1. Narcdno Vijece, danas vrhovna vlast u drzavi SHS,

raizaslalo je pos-lanicu seijacima, koja hoce da seljake uputi i

pouci novoim stanju, sto je nastupilo u domovini nasoj.

Sv'i'h naobrazGTiiih slojeva velika je duznost, da tu pcsla-

nicu narodu turnace i objasnjuju, da se u miru i pravedncsti

proved'e izgradnja ujedinjene i slo'bodne jugoslovenske drzave

Slovenaca, Hrvata' i Srba.

'Mislirno, da se ne varamo, kad drzitmo, da se medu kato-

lickim svecenstvom ne ce naci nijedan, koji ne b[ s patriotskiim

odusevljenjem bio pripravan kod toga pcsla najodlucnije su-

djelovati.

To je, draga braco, i naSa zcija, a i zelja Narodnoga Vi-

jeca. Dakle svj u jedinc koio i odlucno na posao

2. Glavna je stvar ujedi'njenje i sloboda nasa; a u tomu

smo, hvala Bogu, svi slozmL Nije ipak moguce, da bi u svim

glavama bil;a jedna misao za sva pojedimacka pitanja o ustroju

nove nase slobodne drzave. Nije nam ni na kraj pameti, da

sprecavamo gradansku slobodu ikojemu sveceniku, ali kao od

Boga po'Stavljeni cuvari dobrobiti sv. Crkve duzni smo uik>-

zoriti Vas, draga braoo svecenioi, na neke stvari.

a) Crkva i propovjedaonica nije i ne smije biti mjesto za

politiziranje. Zato najstroze i pod osobnu odgovornost svakoga

pojsedinog sveoenika zabranjujemo u crkvi govoriti o pol'iitici.

b) U novinstvu se vec raspravlja pitanje: hoce li Jugo-

slavija biti kraljevina ili republika. Sv. vjera nasa ne sadrzaje

o d'rzavnom obliku nikakve objaVljene nauke, vec jedino to, da

svaka vlast kao takva iimade svoj izvor od Boga, jer su odBoga i covjek i sve prirodne potrebe njegove, a takva je po-

treba i drustveno i drzavno uredenje Ijudi, koje se ne moze

ni zamislifti bez vlasti u druStvu.



255

Krsdanska pak filozofija uci, da od svih drzavnih oblika:

naime monarhi'jskog, oligarhijskog i republikanskog nema ni-

jedan apsolutne prednosti pred drugim. Katolicka crkva, rasi-

rena po svem svijetu, zivi i napreduje pod svim drzavnim

oblicima, a vec je i stradala pod svim. Zato strogo zabra-

njujemo zagovarati bilo koji obiik, toboze u ime sv. Crkve.

Samome narodu Slovenaca, Hrvata i Srba pripada pravo, da

o tomu odluci, a sv. Crkva vjerno 6e pristati uz odluku naroda.

Kad bi se tko ogrijeSio protiv ove nase zabrane, mogle bi za

sv. Crkvu nastati teske pogibli.

c) Uopce pak molimo vas, brado svecenici, neka je vase

istupanje uvijek Irijezno i dostojno, uopce takvo, kakvo dolikuje

sveceniku i sluzbeniku Krista, koji nam govori: Discite a me,

quia mitis sum et liumilis corde.

U Zagreb u, due 19. studenoga 1918.

Dr. Antuti Bauer, nadbiskup metropolita, Dr. Josip Marusi6,

biskup senjski i modruski, Dr. Dionizije Nyaradi, apost. admi-

nistrator krizevacki, Dr. Andelko Vorsak, kapit. vikar dakov

166.

Nar. Vijece usvaja ujedinjenje sa Srbijom

i Crnom Gorom.


Jucerasnja sjednica (24. nov.) sredisnjega odbora Narod-

noga Vijeca SHS zavrsila se pod predsjedanjem potpredsjed-

nika Svetozara Pribicevicau poi 11 sati prije podne.

Prema predlogu Dra J o z e S m o dl a k e zakljucena je u po

dva sata popodne debata, te je izabran odbor od sedam lica sa

zadacom da prema raznim stavljenim predlozima, sajcini nacrt

zakljucka, o kojsm ce sredisnji odbor u vecernjoj sjednici odlu-

citi. U odbor sedmorice izabrana su gospoda Dr. I z i d o r

Cankar, Dr. AntePavelic, Svetozar Pribice-vi6. Dr. Jozo Smodlaka, Vilim Buk§eg, HamidS V r z i Dr. MateDrinkovid. '

U 9 sati i 20 minuta na vecer nastavljena je sjednica sre-

-disnjega odbora Narodnoga Vije(5a SHS., pod predsjedanjem

potpredsjednika Svetozara Pribicevica, u kojoj je nakon za-

kljucn'ilh rijeci predstavnika svih stranaka i grupa primljen

predlog odbora sedmorice.

Prihvaceni predlog glasi:

»Nar( dno Vijece SHS u skladu sa svojim dosadasnj'im

zakliuccima i prema izjavi vlade kraljevine Srbije, pro^lasuje

ujedinjenje drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, obrazovane na



256

ciijeiom neprekinutom jugo5.1oveniskom podlrucju bivse austro-

ugarske moTiarliije, s kraljevinom Srbi'jom i Crnom Gorom u

jfedinstvenu drzavu' Srba, lirvata i Slovenaca (Bur.no o d o-

bravanje. Clanovi NarodnogaVijeca ustajui klicu i)dusevljeno: 2ivJela jeiidiinstvena Ur-

zava SHS ) i izabire odbor otii 28 lica s punom vlas6u, J a

u sporazumii s vlajdom kraljevme Srbiije i predstavnicima svtju

stranaka u Srbiji i Crnoj Qori bezodVlalcno provede organiza-

cm jcdinstvene dirzave prerna prilczenifln naTvutcima, a dotticne

zakljucke ratificirat ce na svom prvom sastanku Drzavno Vi-

jece, kome ce pripadati uz predstavnike kraljevinet Srbije i Crne

Gere svi clanovi danasnjega Narodncga Vije(â u Zagrebu, ]x>-

jajcû sa predstavnistvom Jugoslovenskoga osdbora.

U odbor, koji ce izvrsitJi gornje naloge biiraju'se: Dr. B a-

r a c Fran, Dr. C a n k a r I z i d o r. Dr. C a b r a j i c L u-

ka, Dr. Drinkovi6 Mate, Grdic S(êpan, Dr. Hra-s n a c a H a 1 i d, K o r a c V i t o m rr. Dr. Korosec An-ton, Dr. Kramer Albert, Kristan A«ntun, Dr. La-gin j a M a t k o, Dr. L c r k o v i c Ivan, Dr. L u k i n i c

E d o, Dr. Ljub(iibrati(5Savo,

Dr.

Palacek Ivan^Dr. P a V e 1 i c A n t e. Dr. P e t r i 5 i c 2 iv k o. Dr. P o p o-

vic Dusan, Pribjcevi^ Svetozar, Radic Stje-

p a n, Dr. S m d d 1 a k a, J o z o, S t a j i' 6 V a s o. Dr. S u-

naric Jozo, Svrzo Ha mid. Dr. Simrak Janko,Sola V o j i s 1 a V, Dr. T r e s i c P'a v i c i c Ant e'. Dr.

T r u m b n' c Ante.

Clanovi odlbora, ako su zaprijeceni, ovlasteni su iimeno-

vati sebi zamjeinika pismenom punomoci.

Predlog je primljen.

U tri cetvrt na 11 sati zaMjucio je potpreidsjddniik Sv. Pri-

biceviiic ovu historijsku sjednicu i urekao za danas u 10 sati

prije podne sjednicu sredisnjega odbora za rjesavanje tekucih.

poslova.

167.

Zakljucak sredisnjeg odbora Narod. Vijeca

SHS agrarnim reformama.


Sredisnji odbor Narodinoga Vijeca SHS zakljucio je jed-

nodusno u svojoj sjednici. od 26. studenoga 1918., nakon iscr-

pivihrasprava, a na osnovu inicijative predsjednistva Narod-nog Vijeca SHS, kao i zakljucka Nairodnoga Vijeca od 2. stude-

noga 1918., da se imtide odmah pristupiti provedbi demokrat-

skih agrarno-politickih reforma, koje je Narodno Vijece zajam-



237

cilo narodu svojom objavom od 19. listopada 1918., prihvace-

mim takoder po sabcru kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dal-

macije dana 29. listopada 1918.

Kao temelina nacela tih reforma usvaja Narcdno Vijece

slijedlece:

1. Likvi'da.crju svLh feudalnih odnosa, koji jos pcstoje u

zeimlljama SHS, u prvomi redu ukinuce kmetstva uz pravednu

odstetu, kao i svih povilastica, kojc izviru iz feiidalnog odnosaja.

2. Za opce narodne svrhe, pcsebice za parcelaciju i kolo-

nizaci'ju medu najsire slojeve ratarskog pucanstva, imadu sc

i'zvlastitj i upotrebiti:

a) uz pravednu odstetu svt zeriiiljisni posjedi, koji se

p«rema napucenosti te gospodarskiim i proizvcdnim prilikama.

doticnoga kraja mogu STTiatrati velikim posjedliima

;

b) sva imanja stecena za vrijeme rata iz ratnih dobitaka,

bez obzira na zemljisnu povrsinu.

Za osiguranje toga imadiu nadlezni povjereinici pojediilnih

vlada u zemljama SHS bezcdvlacno izdali naredbe o odsvojnoi

zabrani takovih zemijista, po kcjoj 6e biti nistetni svi privatno-

pravni ugovorii. iii faktione posjeldovne promjene sa unatfaznom

moci od 19. listopada 1918.

3. U svezi s tim valja sto skcrije iizraditi takoder reformu

seljackc'ga nasljednog prava za sve seljacke posjede.

4. Imadu se srajeta podluzeiti sve sliodne mjere, da se

osigura cibradivanje svega zemijista, stavljencg pod odsvojnu

zabranu, kako -br se osigurao nas narcd u budlucoj godiini cd

gladi i strad'ania, a ujcdno osigurao eventualni visak px)trebrt

za iizvoz u svrhu zamjene za drugu robu.

5. Da se sto brze provedu gorrâ temeljna nacela, iza-

bire se narocito »P o v j e r e o s t v d z a a g r a r ri. e r e f o r-

m e«, koje imadie raspraviti i sto prije sastavilti za Narcdno Vi-

jece Sli'S osncvu o d'etailjnoj proveldibi gornph naceda.

Podjedno je zakljuceno pozvati pokrajinske vlade u Slo-

venili., Dalmaciji, Bosni-Hercegcviini, kao i Narodno Vijece zaBacku, Bamait i Baranju, da sastaive za svoje zemije takova

Povjerenstva, koja ce iizraditi za NarodrLc- Vijece SHS osncvetakovih reforma za svoje pcdirucje. Za Hrvatsku-Skvoniju

izabrano je Povjeirenstvo izmedu clanova Narcdncga Vijeca,

seljaka,rep-reizentanata glavnib, gospodarskih organizacija Hr-

vatske-i>lavf >niie I gospcdarskih strucnjaka, uz pravo opcije po-

trebnih strucnih sila.

U Zagrebu, 26. stiidcinoga 1918.

Za pred'sjednistvo Narodnog Vijeca SHS;

Svetozar Pribi6evi6. Dr. Paveli^.\

17



258

168.

Odluka Podgoricke skupstine.

Podgorica, 26. (13.) novembra 1918.

ODLUKAVelike Narodne Skupstine Srpskog naroda

u Crnoj Gori

donijeta na sjednici od 13. nov. 1918. g. u Podgorici.

Na osnovu istaknutoga nacela: samoodredenja naroda,

koie je prihvatio i

proklamovao kao uslov buduceg svjetskogmira apostol covjecanstva, predsjednik Sjedi*njenih Sjevero-

Afmerickih Drzava g. Wilson, a usvojile ga nase velike savez-

nice i prijateljice Engleska, Francuska i Italija, Velika Narodna

Skupstina Srpskoga Naroda u Crnoj Gori, izabrana slobodnom

voljom narodnom i okupljena u Podgorici) 11. novembra tekuce

godine, da se u pitanju svoje zemlje opredijeli, izjavljuje:

1. Srpski narod u Crnoj Gori jedne je krvi, jednoga jezika

i jednih teznji, jedne vjere i obicajas narodom

koji ziviu

Srbiji

I drugljn srpskim krajevima; zajednicka im je slavna proslost,

kojom se odusevljavaju, zajednicki ideali, zajedniicki narodni

junaci, zajednicka patnja, zajednicko sve sto jedan narod cini

narodom.

Kad je u Srednjem Vijeku formirana srpska drzava pod

dinastijom slavnili Nemanjica, odmah u pocetku njenog siva-

ranja srpski narod u granicama danasnje Crne Gore usao je u

sastav njen i za sve vrijeme njenog trajanja (oko 200 godina)

igrao u njoi vaznu ulogu.

Pred najezdom turskom pala je ta nasa drzava i srpski

narod dopao ropstva. Za vrijeme robovanja cinjeni su ocajni

pokusaji u narodu da se ropstva oslobodi, i dizati radi toga,

vise puta, narodni ustanci, koji su u krvi ugusivani. U tome je

srpski narod u Crnoj Gori prednjacio i uspio, da u svojim krse-

vima zasnuje gnijezdo slobode i oslobodi se turskoga ropstva.

I od tada njegove teznje i njegovi ideali bill su: oslobodenje

i ujedinjenje cijelog srpskog plemena; to je bio njegov vje-

kovni san.

Pocetkom XIX. vijeka ustaju 'Srbl u Srbiji pod viteskim

Karadordem, oslobadaju se turskog jarma i udaraju temelj

danasnjoj Srbiji. Od tada Srbi iz Srbije i Srbi iz Crne Gorerade uvijek zajednicki na zajednickom idealu: oslobodeniu i

ujedinjenju srpskog naroda. Vodeni su radi toga ideala osl->

bodilacki ratovi, proliveno more srpske krvi, uviiek zajedlni :ki.

Ali uspjeh je svakad bio mall: Turska je |os uvijek bila tolikomocna da sama osujeti nase oslobodenje i ujedinjenje, a uz to

je u tom poslu imala iskrenog pomagaca, vjekovnog neprija-

telja naseg naroda, podtmuklu Austro-Ugarsku, koja je svagda



259

igledala u nasem uspjehu svoj neuspjeh, u nasoj sre<5i svoju

nereû, u nasem jedlinstvu svoj raspad.

Na Berlinskom Kongresu, poslije krvavog rata, koji su

vodile Srbija i Crna Qora, pomagane braitskom) Rusijom, za

oslobodenje i ujed'mjenje svcjih suplemenika, Austro-Ugarska

je uspjela, da im osujeti i oduzme sve pilodove te borbe, da

prigrabi êbi dvifie klasicne srpske oblasti, Bc^mu i Hercego-

vinu, u kojima je i pukla prva puska za oslobodenje, i da izmedu

Srbije i Cnne Gore u Novopazarskom Sandzaku, naseljenom

kompaktnom masom srpskog zivlja, ostatie i dalje tiiTska vlast,

a uz nju austrijski garnteoni, te da Austrija i Turska zajednicki

cuvaju da se Srbija i Crna Gora ne ujedine, da i pokusaj za to

oncmoguce.

Balkanski rat imao je takoder cilj: oslobodenje i ujedi-

njenje Srpstva. Srbija i Crna Gora, kao d^îje sestre usle su

zajednicki u rat, prolile dosta krvl' i postigle znatne rezultate:

veliki dio naseiga naro^da bio je osloboden turske vlasti i pri-

sajedinjen Srbiji i Crnoj Qori. Nestalo je tada i onog pojasa

koji ih je dotle razdvajao, i narodl je zivo tnastcjao da ostvari

svoju zavjetnu misao: ujedinjenie, ali tome su stali na putdinasticki interesi i nas vjekovni neprijatelj, Austro-Ugarska,

koja je bila rijesena da âk i macem sprijeciii nase ujedinjenje.

S toga nas Je napala i time izazvala svjetski rat, uzevsi kao

izgovor za taj rat ubijstvo austro-ugarskog prestolonasljednika

u Sarajevu. Cio nas narod zna da bi nas Austro-Ugarska na-

pala i da nije bile toga ubiijstva, i da se ona za taj napad, jos

prije toga ubiijstva, zurno spremiala.

2. Ekonomski interesi Cme' Gore nerazdvojnc suvezani

za Srbiju i ostale srpske krajeve. Odvojena od njili, a pri tome

po samoj prirodi zemljista najsiromasniji kraj, mozda u cijelom

svijetu, ona ne bi imala nikakvih uslova za samostalni zivot,

ona bi bila unaprijed osudena na smrt. Nama je dobro poz-

nato kako je i do ropstva austro-ugarskog bilo tesko zivjeti

u Crnoj Gori, i da je veliki dio nase radne snage biO' prinuden

da odlazi u Ameriku, da u teskim radovima tamo zaraduje na-

susni hljeb i salje svojima na domu. Poslije ovcga rata u kcme

je nenrijatelj cpljackao i oduzeo sve nasem narodu do gole duse,

ostavio ga bez igdjie icega, opstaTiak Cme Gore kao zasebne

drzave postao je jos vise ncmoguc.

Dakle i ekonomski interes srpskog naroda u Crnoj Gori

imperativno trazi ujedinjenje sa bracom u Srbiji i ostalim nasim

krajevima.

Politicki interesi takoder iziskuju ujedinjenje. Pored

velike ujedinjenje Jugoslavije, kakav bi bijedan politi(5ki zna^j

imala malena, slaba, sirotna Crna Gora, mislimo nije potrebno

narocito isticati.

Dakle svi navedenr razlozi rj)e5ito govore, da je jedtikii

spas naseg naroda u ujedinjenju. U j e d i n j e n j le i 1 i smrt



260

danas je opsti poklic, kcji odjekuje sirom nase zenilje: ujedi-

njenje trazi cjelokupni srpski naroid u Crncj Qcri. Ujed'i'njeTije

to ne zeli i ne ce jedmo dosadasnja crncgorska dinastija. Ona

smatra da je to ujedinjenje protivno njenim interesima, a oni

su joj uvijek bili preci od inteiresa cijelog naseg naroda. Poku-

savalo sc, da se i ona skloni da u ovom velikom pitanj,u na-

rodne buducnosti izade na susret zelji svoga narcda, predo-

civano joj je, dia bi joj tu zrtvu narod obilato nagradio, — ali

to nije pomoglo Sadasnji predstavnik te dmastije, kralj Ni-

kola, najilzra'zitiji je tip krutog apsolutizma. Za sve vrijeme

njegove dbge vladavine, za njega, kao i za Luja XIV., vazila je

dogma, od koje nikad cdstupio nije, izrazena u poznatoj rece-

n'ilci: I'etat — c'est moi — drzava sam ja

I kapitulacija Grne Gore, kojom; je bacena Ijaga na vije-

koviima slavom ovjencano crncgorsko oruzje, djelo je njegovo.

Predao je svoj narod u oropstvo, protiiv njegQve volje, gore i

sramnije nego sto Je bilo tursko, i sve ucinio da, osim njega,

niko ne umakne tome ropstvu Ne znajiuci ko ce biti pobje-

dilac u ovom velikom ratu, ostavio je u ropstvu i jednog svoga

sina, da pom-ocu njega odVzava veze s centralmim silama i timese osigura u slucaju njihcve pobJede, a sam pobjegao, napravio

se muceniik, koga je— kako je to sam izricno govoric — cio

narod napustio, izdiao i prddao ga nep^rijatelju, a on jedini vjeran

savelzniiciima, uspio da izbjegne To bi mu valjalo u slu^caJu

pobjede nasih saveznika nad centralnim silama. Meduti*m u

nas je dobro poznato, da on ovaj rat nikad nije ni vodio 'i'skreno,

o cemu postoji dovcljno dokaiza.

Kadi je poslije ckupacije kod Crnogoraca, u zemlji i

vannje, nastavljen pokret za oslobodenje i ujedinjeinje, austro-

ugarske su vlasti odlucno ustale protiv toga, javno su agi-

tovale za kralja Nikolu, sirile i rasprostiraile listove, koji su o

njegovom trosku izlazili u Francuskoj i Svalcarskoj, dakle

svim sredstvima radile su za separatizam Crne Gore i interese

kra'ija Nikole;.

Dok su Grnogorci patili 1 stradaii u najstrasnijem ropstvu

za koje istorija zna, dok su muceni, ubijani, vjesani i sramocenina sve mcguce nacine, kakve je jedna perfidna i pokvarena

drzava mogia da izmislr, dotle je kralj ugodno zivio u Parizu.

On nikad niista nije ucinio da nasem Tnucenickom narodu olaksa

sudbinu. On nikad nije u javnosti podizao glasa i protestovao

protiv necovjecnog postupanja i istrebljenja, koje je Austro-

Ugarska vrsila u nasoj zemlji OcevMnc, on se cuvao da se

ne bi zamjerio svojoj prijateljici Austro-Ugarskoj, da time ne

bi li^no sto izgubio,dok o narodu nije ni mislio ni vodio racuna.

Na osnovu' svega izlozenog, srpsba Velika Narodna Skup-

stina u Crnoj Gori, kao vjeran tumac zelja i volje cjelokupnog

srpskog naroda u njoj, vjema istcrijskim predanjima i zavje-



261

tima svcfili' predaka, koji su se za njih vijekovima herojski

bori'li, jedno^lasno i poimenionim glasanjem odlucuje:

1. Da se kralj Nikola I. Petrovic Njegos i njegova dina-

stija z.baci s crncgorskog: prijestolja;

2. Da se Crna Gcra s bratskom Srbijom ujeidinii u jednu

jedinu drzavu pcd dinastijcm Karadordeviica, te tako ujedi-

njena stupi u zajedni'cku Otadzbinu naseg tropleineiiog naroda

Srba, Hrvata i Slovenaca;

3. Da se izabere Izvrsnii Narodni Odbor od 5 Ilea, koji

ce rukovod'i'ti pcslovima, dok se ujeidinjenje Srbije i Crne Qore

ne privede kraju; i

4. Da se o ovoj skupstinskcj odiluci izvijeste: ^bivsi kraj

Crne Gore Nikola Petrovic, Vlada Kraljevine Srbijie, prli'jatleilj-

ske Spcrazumne Sile i sve neutralne drzave.

Predsjednik: Saivo Cerovi6.

Podlpredsjednici : Lazar Damjanovic, Savo Fatic.

Sekretari: Ljubomlr Vuksanovic, Milan Bajic, Radovan

Boskovic, Luka Vukotic.

Slijede potpisi ostalih 163 poslanika. Od ukupnoga broja

od 168, falila su samo trojica, tada bolescu zapirijeceni da dodu

u Podgoricu.

169.

Delegati Narodnoga Vijeca u Beogradu.

Zemuin, 28. ncvembra 1918.

Since (27. novembra) prispjeli su delegati Narcdnog Vi-

feca iz Zagreba u Zeimun. U Da>taj nlici dbcekalo ih je odaslan-

stvo mjesnog odlbcra Narodnoga Vijeca zemunskog i izaslaniei

srpske vojske. U Ztmunu ih je docekalo mnogobrojno gra-

danstvo, cinovnici, razne korporacije, sokolska udruzenja

odred srpske vojske. Na vecer je bio banket, na kojeim je pot-

pukovnik srpske vcjske, Tueakovic, u ime srpske vojske

pozdraviio dielegaite Narodnog Vijeca, koje je zakljucilo obra-

zovanje jedinstvene drzave SHS pod dinastijoim Karadorde-

viea. Zatim ie zupnik Vupetic u ime oidibcra mjesnoga Na-

rodnog Vijeca 'topliim rijeciima pozdiravio Izaslamstvo, koje je

douijelo odluku o drzavi, u koioj ce Srbli,, Hrvati i Slcvenci

biti potpuno ravnopravni I jednaki. Na pozdravima zahvalio

se delegat Sveto-zar P t I b i c e v i c, te nazdravio narodu i

vojsci kraljevine Srbije. U 10 sati prij€i podne piresli su dele-gati iz Zeinuna u BeogTad. Pred ladom pozdravlli su izaslaii-

stvo u ime srpske vlade ministri g?;. L j u b a J o v a n o v i c i

M m c i 1 N i n c i c, a u dine grada Beograda potpredsjednik



262

opdine. Beogradska pjevacka zadmga pjevala je »Naprej za-

stave slave«, »Lijepti Tiasu doimovinu« i srpsku himnu. Pred

velikim mnostvom svijeta, koje je kliicalo drzavi SHS, zahvalio

je na srdacnom dbceku delegait g. E>r. P a v e 1 i c. Delegati su

odsjeli u Grand hotelu. Beogradani su toplo docekali izaslanstvo..

Syi videniji Ijudi, koji se nalaze u Beogradu, bill su na doceku.

U Beogradu na stanu prestolonasljednika Aleksanidra, vije se.

slovenska, hrvatska i srpska zastava.

170.

Zakljdcci konferencije katol. episkopata..


Od 27. do 29. studenoga o. g. obdrzavala se u Zagrebm

biiskupska konferencija, kojoj pribivahu slijedteci: Dr.. AnteBauer, nadlbiiskup zagreibacki,. Dr. Ante J e g lie, knez-

biskup Ijubljanski, Dr. Jural Carle, blskup splitski. Dr.

Josip Maruslc, biskup senlsko-modruski, fra J o s 1 p C a-r (1 c, biskup banjalucki. Dr. D 1 o n i z i j e N y a r a d y, apost.

administrator krizevacki. Dr. Ivan Saric, posy, biskup,

zastupnik biskupa sibeniokog, Dr. D o m 1 n i k P r e m u §,.

posy, biskup i generalni yikar zagrebacki, Antun Milose-y 1 6, kanonik, zastupnik biskupa mostarsko-duyanjskog,. A n-

tun Aksamoyic, kanonik, zastupnik kap. yikara dakovac-

koga. Ostali se biskupi ispricase sto bolescu, sto nepovolinim

prilikama u syojeim kraju.

Biskupi' su sa syoje konferencije ponajprije odaslali sv.

Ocu Papi najsmjerniji pozdray cjelokupnoga katolickoga epi-

skopata drzaye SHS i sinoysko poklonstyo.

Poglayiti zakljucci biskupske konferencije jesu ovi:

I. Prihyacene su nize nayedene rezolucije, koje ce se t

Narodnom Vijecu SHS u Zagrebu saopciti:

1. Sakupljeni jugosloyenski katolicki episkopat radosno

pozdraylja ujedilnjenje syih Sloyenaca, Hryata i Srba u jednuneoyisnu drzayiu; priznaje Narodno Vijece kao yrhoynu pro-^

vizornu ylast, a priznat ce takoder onu definltiynu vlast, koju

6e styoriti yolja naroda po konstituanti.

2. Jugoslovetnski katolicki episkopat nastojat ce, da se

syim vjerskim sredstyima uspostayi dugotrajnim) ratom uzdr-

mani krscanski moral: nastoJat ce napose, da katolicima budesyet socijalni poredak, osnoyan na prayednosti i krscanskoj

Ijubayi, syet krscanski brak i nepoyredlyo zasebno ylasn'istyo.

3. Jugosloyenski katolicki episkopat cyrsto se nada, da

ce lugosloyenska drzava prilznati praya katolick© crkve, te

daj 6e sye dodirne tocke urediti dogoyorno sa^ Sy. Stolicom.



263

4. Jugoslovenski katclickJi' episkopat uvida, kako je oprav-

dano, da neimasni dio sdjapkog stalezii dode do primjerenog

posjeda zemljista i da je u tu svrhu potrebaia agrarna reforma

veleposjeda; zato je sa svoje sttrane spreman ishoditi privcluSv. Stclice, da se uz pravicnu odstetu od crkvenih velikih po-

sjeda u tu svrhu nuzmo zemlj'iSte odstu^r.

5. Jugoslovenski katolicki epi&kopat zeli i lioce da zivi

u krs6anskoi Ijubavi i najboljim odn(>Gaji*ma sa svakwii u Jug:j-

slaviji priznatom vjeroispovijesti, a naravno u prvonie rcxiu

sa pravoslavnom hierarhijom i pravoslaivnim pukom.

II. Qlede staroslovenskoga jezika u liturgilji zakljucenj ]e:

1. Zamolifti sv. Oca, neka ibi pravo, sto ga neki nasi kra-

jevi gl'ede upotrebe staroslovenskoga jezika u sv. misi (po

rimskom obredu) od najstarijih vremena uzivaju, protegnuo

umah na cijelo podrucje nase dfzave;

2. zamoliti sv. Oca, da dozvoli transkripciju glagolskih

slova u latinska, jer je glagolsko pismo vrlo tesko citliivo;

3. zamoliti sv. Oca, da bi dozvolio upotrebu hrvatskogai,

odnosno slovenskoga obredtiika na cijelom podrucju nase

drzave.

III. Glede zavoda sv. Jeronima u Rimu zakljuceno je, da

se poduzme sve nuzno, kako bi se tai z-avod spasio za nas

narod.

IV. Jugoslovenski katolicki episkopat jedlnodusno odo-

brava gorljivost i rad »H r v. k a t. s e n i o r a t a« za katolicku

stvar, pa zeli, da seniorat u sto tjesnjoj vezi s Ordinarijatom

nastavi svoje djelovanje.

V. Zakljuceno Je, da se upravi zajednicka poslanica na

katolicko svecenstvo i puk cijele drzave SHS.

171.

Dalmatinska zem. vlada kr. srpskoj vladi.

Split, 30. novembra 19 IS.

Zemaljska vlada uputlla je srpskoj vladi u Beogradu ovaj

brzojav:

Svi francuski i americki komandanti na nasim obalama

bez prestanka se obavjestavaju, je li definitivno provedeno uje-

dinjenje kraljevine Srbije i jugoslovenskih zemalja bivse

Austro-Ugarske te isticu neodgodivu potrebu toga, zhog urede-

nja internacicnalnog polozaja Slovenaca, Hrvata i Srba. Zakli-

njemo u ime citavoga pucanstva Daknacije sve komipetentne

faktore, da bez daljega oklijevanja i bez obzisra na sporednapitanja Drovedu formalno i definitivno ujedinjenje svih Slove-

naca, Hrvata i Srba od' Jadrana do Vardara u jedinstvenu dr-

zavu te da odmah stvore jedinstvenu reprezentaciju i vodstvo.



264

172.

Obrazovanje kraljevine SHS.

Z a g r e b-B e o g r a d nov. i dec. 1918.

I. UVOD.

Otkaid je 29. oktobra 1918. proglasena nezavisna drzava

Sloveinaca, Hrv,ata i Srba, vrsilo je zagrebacko Narodno Vijece

odista suverenu vlast u svim nasim pokrajinama bivse Ausrro-

Ugarske. Ono je imenovalG ill potvrdilo izabrane pokrajinske

vlade u Hrvatskoj, Sloveniji, Herceg-Bosni, Dalmaciji i u Vcj-

vo'dini. U predsjednistvo Narcdnoga Vijeca birani su narociti

tajniici za svaku od ovih pokrajina, a sa zadacom, da posre-

diuju izmedu pokrajmske vlade i centralnoga Narotdnoga Vi-

jeca u Zagrebu. Svoju konstituciju javilo je Narodno Vijece

zvanicnom notom Ententinim evropskim velikim silama i Sje-

dinjewi'm Drzavama, sa dodatkom, da predsjednistvo Jugoslo-

venskog Odbora u Londooiu (dr. Ante Trumbic) zastupa Nc,-

rodno Vijece SHS prema stranim drzavamia, u funkciji mmis-

tarstva spoljasnjih djela. Jednaku notifikaciju ix)slalq je Na-rodno Vijece i vladi kraljevine Srbije. Neki susjedi (Cehoslo-

vaci, Maldzari, Austrijanci) javiii su doskora, da zele u Zagrcbu

postaviti narocite opunomocenike svojih viada. Ceski je opu-

nomoceniiik odista i dosao, dok je madzarski ubrzo otpremljen

iz Zagreba, jer se primijetilo, da raidi na stetui nasih interesa.

Narodno je Vijece po narocitim poslanicima (Bukseg, Dr. Coki Dr. Tiresic-Pavicic) preuzelo pomorsku flotu u svoju vlast,

tevjesivsii na brcdovima hrvatsku zastavu, izdalo je cdredbe

za mcbilizaciju i rekonstrukciju kopnene vojske, dalo se na

uredivanje financijskog pitanja i valute ltd. Ukratko, N a-

rodno je Vijece odista i vodilo suvereno sveD o s 1 o V e, k o j i' s u n e k o c b i 1 i z a j e d n i c k i s a b i v-

s o m m o n a r h i j m, dok su pokrajinske vlalde, kao povje-

reniStva Narodnoga Vijeca, vrsile autcnomne poslove u svojim

pokrajinama u mncgo sirem cpsegu, nego sto je to nekoc blla

autcnornija Hrvatske i Slavonije pod propalom dinastijom Habs-

burga. U sjednici od 30. oktobra otdobrilo je Narcdno Vijececbrazovanje vlade za Hrvatsku, Slavcniju, Dalmaciju i Istru

na cclu s banom kao ministrcm predsjeidnikoim. Ujedno Je za-

kljuceno, da Narodni Svet u Ljubljani i Narodno Vijece (po-

krajinske) u Sarajevu, imadu glede osoba, koje ce uci u njih^vu

pokrajinsku vladu, predsjednistvu Narodnoga Vijeca SHS u

Zagrebu staviti predloge, o kojima ce ond'a predsjednistvo stvo-

riti zakljucke. U sjednici od 30. novembra zakljuceno je, da

autonomne zakone Hrvatske-Slavonije-Dalmacije i Istre mozeukidati samo Narodno Vijece. Doticnu pak odredbu treba da

potpi'se vlada Narodnog Vijeca SHS, a ban je ima- kontra-

signirati.



265

O'dnosaj pokrajinskih vlada, kao i toanske zagrebacke

\nlade, prema centralnom Narcdnom Vijecu SHS, bio je stoga

cesce predmet rasprava sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca.

Premda su pckrajinske vlade nastojale da prosire svoju kompe-

tenciju, Narodno je Vijece ipak te pokusaje znalo vazda odb.ii,

brizno cuvajuci svoj suverenitet u drzavi SHS. Jediiakc; se

• cesce raspravljalc i o kompetenciji mjesnih odbora Narodnoga

Vijeca SHS i o njihovom odnosaju prenia novirn oblaslima.

Odborii smatrani su samo kao moraine organizacije, koje ne-

niaju prava da vrse ikakvu egzekutivnu vlast, da ne bi

dcsle u sukob s autonomnim oblastima. Izbori su se imali sto

prije provesti u opcinama i po gradoviima,i to na temelju opceg

prava glasa, a poslije tcga imali su se ukinuti mjesni odbori

•Narodnoga Vijeca.

Medutim je stigao odgovor kraljevine Srbije, koja je

s radoscu poizdravila i primila do znanja odluku hrvarskoga

drzavnoga sabora cd' 29. cktobra i onu Narodnoga Vijeca od 19.

i. mj. Drzavna vlada kraljevine Srbije izrekla je torn prilikotn

zelju, da se sto skcrije proglasi i provede ujedinjenje drzave

SHS s kraljevinom Srbijom.. Iz Beograda poslani su i nekinarociti izaslanici (puko-vnici Antonijevic, Simovic i Milan

Pribicevic), koji su imali da povedu usmene razgovore sa pre-

zidijemi N. V. o nacinu, kako da se to uijedinjenje provede. i

sam sreidisnji odbcr Narodnog Vijeca zelio je, da se ne odu-

govlaci s tim vaznim ciuom. Neki clanovi sredisnjeg odbora

N. v., narocito clanovi bivse hrvatsko^srpske koalicijj, ondu

srpski clanovi N. V. iz Bosne i Hercegovine s Hrvatom' Dr.

Alaupovicem, pa Dr. Simrak, neki clanovi Narodnog Vijeca iz

Vojvcdime i Dalmacije, kao i neki clanovi, N. V. iz Slovenije

(Dr. Kramer i drugi). stalno su izncsili razlcge na osnovu spo-

Ijasnje i unutrasnje situacije drzave SHS, te isticali apsolutni

imperativ, da se ujedinjenje sto priJe provedie., ako ne cemoda nam djelo revolucije bude ugrozeno od nasih neprijatelja

spcl:a i iz unutra. Italija jei prekcracavala demarkacionu liniju

u svim krajevima; Austrija i Madzarska prijetile su na gianl-

cama, boljsevici prelazili su na teritorij nase drzave, dok su

u nekim krajevima, narocito u Slavoniji i Podravini, ucestula

pliackanja. Pored toga odredena mcbilizacija Narodnog Vijeca

nije uspjcla kako valja i kako se zeljelo, pa ni uz najveco rev-

novanje mjesnih pcvjerenika za narodnu obranu. Sve su te

P'rilike odista morale zabrinuti Narodno Vijece, i ako su miiogi

clanovi N. V. dokazivali, da se situacija rise odvise crnim bo-

jama, i da se cini, kao da su neke nezgcdne prilike naumice

tako udesene,^ da nuzno iz'bije sto veca zabuna u Nar .inom

Vijecu. Ipak su svi clanovi Narod'nog Vijeca izrijeko'ni nagla-

sivali, da se ujedinjenje ima sto prije provesti, samo su neki

clanovi N. V., i to oni koji ce se docnije okupiti u »Hrvatskoj

Zajednici«, pa Radic i neki Slovenci (na pr. Dr. Cankar i



266

drugi) isticali, kako ne valja previse z.uriti s tiim cinom, dok

nemamo poruke od Jugoslovenskoga odbora (Dt. Trumbica) L

od predsjednika Narodnog Vijeca Dr. Korosca, koji je bio.

izaslan u inostranstvo, da tamo poradi sa Dr. Trumbicem okopriznanja nase drzave od strane Entente. Tako su u Narod-

nom Vijecu vreimenom nastale razliote grupe, koje su medu

sobom i u novinstvu raspravljale pitanje o buducem uredetiju

nase zajednicke drzave (centralizam ill decentralizam) i o

form] vladavine (republika ili monarhi'ja). Kadikad su u N. V.,

rasprave bile tako zestoke, da su neki poceli sumnjati cak i o

tome, ne ticu 11 se razlike, koje su razdvajale pojedine grupe

u NarodnomVijecu, i

omhtemeljnih principa, na kojima je

Narodno Vijece bilo sazdano. Ovako se stvorila jedna nepri-

jatna atmosfera, koja Je snazno prijecila redovni i mucni rad

sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. Zbog toga su se na zelju

predsjednika N. V. Svetoizara Pribicevii'ca, sve rede sastajale

skupne sjednice sredisnjeg odbora Narodnog Vijeca, a preziJij

je uzeo sam rjesavati razlicita pitanja, smatrajuci sredisnji

odbor Narodnog Vijeca suvise glomaznim i sporim aparatom

za brzu i potrebnu administraciju drzave SHS. Ovo je drzanje

preizidija N. V. dobrza izazvalo razne kritike. Uslijed toga

smatrane su pnstase ideje republikanske forme vladavine kao

protivnici cak i same ideje narodnoga jedinstva. Ideju dua-

lizma drzave SHS i kraljevine Srbiie, nazvao je PribiceviC

s tim u vezi »pogibeljnim i razomim elementom' u Narodnom

Vijecu«, i otvoreno izjavio, ako Hrvati misle tako stvoriti zajed-

nicku drzavu, onda neka sebi stvore svoju »hrvatsku repu-

bliku.« Pored tOiga on je i jaivno iizjavio, da ce odstupiti od

predsjednistva N. V., pace i istupiti iz samoga Narodnoga Vi-jeca, ako protivna struja u sredisnjem odboru N. V. ne zabaci

svoje stajaliste.

Na sjednici sredlisnjega odbora N. V. dne 11. novembra

citan je izvjestaj izaslanika za pomorsku flotu. Prema koncu

spominje taj izvjestaj Dr. Coka i Buksega, da su izaslanici pri-

godom intervencije kod inostranih faktora konstatirali, kako

ovim faktorima nije jasno, kakav odnosaj postoji izmedu Srbije

1 jugoslovenskih zemalja bivse Austro-Ugarske monarhije. Taj

Dak fakat da prouzrocuje veliku konfuziju i znatne poteskoce,.

buduci da nasa drzava SHS jos nije priznata od Entente. Vanj-

ski je svijet o nama samo slabo informiran, sto nam je takoder

od velike stete. Zbog toga da je neophodino nuzno, da se sto

prije obrazuje jedna jedinstvena vlada za cijelu drzavu SHSi da se sto prije osnuje informativni ured za inozemstvo.

I odista, osim nekih prijateljskih i uljudnih depesa gene-

rala Franchet d' Espereya, adimirala Gaucheta i poziva Cle-

menceau-a, Housea, Lloyd Georgea i Orlanda na Krf u pitanju

flote, Narodno Vijece nije inace nikakvog oficijelnog priznanja

primilo ni od jedne Ententske drzave, osim Srbije, pace ni



267

odgovora na njegcvu zvanicnu notifikaciju od 29. oktobra. Da

bi se dakle taj liezgodni polczaj popravio i da se drzava kod

kuce sto jace konsolidira, a autoritet drzavnevlasti ojaca,

stvoren je 14. novembra u sjednici sredisnjeg odbora N. V. ovaj

zakljucak: »Pr©dsjednistvo vlade Narodtnoga Vijeca SHS u

Zagrebu mora da sto prije stupi u dodir sa srpskom vladom u

Beogradu gldde obrazovanja zajednicke vlade za citavu suve-

renu drzavu SHS. Medu zajednrcke poslove spadat ce: pitanje

zeljezmca, financija i vaniskih posala. No prije nego li se za-

pocne s ovom akcijom, treba sacekati obavijest od .Jugoslo-

venskoga odbora iz inozeinstva.«

Medutim saobracaj s Jugoslovenskim osdborom nije bio

gotovo nikakav. Depese nisu stizavale. Barem ih sredisnji

od'bor Naroidnog Vijeca nikad nije saznavao. Samo se procuio,

da je iz 2eineve stigla neka privatna dlepesa dopisnog ureda

Jugoslovenskoga odbora s porukom, da su ondje obrazovali

Jugcslovenski odbor i Dr. Korosec sa srbijanskom vladom

(Pasic) i procelnicima srfbijanskih partija (Trifkovic, Drasko-

vic, Marinkovic) zajednicku vladu za citavu dizavu SHS. AIL

detalja o torn cinu nasih predstavnika u inozemstvu nije se

nikako moglo saznati. No i iz Beograda stigla ie potvrda te

vijesti, kuda je oficijelno dojavljena po ministru predsj/edniku

Pasicu. Nekako u isto doba saznalo se jos i to, da vlada za

Dalmaciju (Dr. Krstelj i Dr. Smodlaka) hitno urgira obrazo-

vanje zajednicke drzavne vlade. Pored toga jos se procuio i

to, da se bosanska vlada prikljuciia zahtjevu dalmatinske vlade.

Slovenci opet takoder su sMili, da se obrazuje zajednicko mini-

starstvo, jer da TaMjani sve dtublje prodiru u slovenacke kra-

jeve. Srijem i Vojvodina — govordo se u sav glas — prijete se^

da 6e se direktno prikljuciti Srbiji, ako se dobrza ne provede

ujedinjenje; pace neka sluzbena lica da vec voide u torn cilju

denutacije iz Srijema u Beograd. Tako je, u povodu svih tilh

prilika, na sjednici sredisnjeg odbora N. V. od 20. novembra

potpreidsjednik Dr. Ante Pavelid predlozio, da se u su-

i)otu 23. novembra na pleiarnoj sjednici sredisnjeg odbora

N. V. raspravi presni predlog dalmatinske vlade o privremenomjedinstvenom uredenju drzave SHS. Dalmatinska je vlada

naime trazila, da se sto prije ucini brzi i odlucni korak u

pravcu drzavnog ujedinjenja nasega naroda, kako bi se »'dok

je jos na vrijeme, odvraMe stetne posljedice* danasnje razdvo-

jenosti«, dok je Dr. C o r o v i c, tajnik za Bosnu i Hercegovinu,.

izjavio, da je pritmio brzojavku, koJom se i bosanska vlada

prikljuciia ovom dalmatinskom predlogu. Ujed^no je s ovimprihvacen i drugr predlog predsjednistva, da se brzojavnim

putem pozovu iz inostranstva delegati Narodncg Vijeca SHS^Dr. Korosec i Dr. Trumbic, u Zagreb, e bi Narodno Vijece in-

formirali o vanjskom polozaju drzave SHS. Ako ne mogusami da dodu, neka poslju svoje delegate. Prigodom ovoga



268

predlo'ga istace S. P r i b i c e v i c, da je slabost /Citave drzavne

situacije u torn, sto se dosada nismo stavilii u uzi dodir s kra-

Ijevinom Srbiiom i kraljevinom Crnom Gcroni, premda je vec

u cbj,avi Narodnoiga Vijeca od 19. oktobra receno, da se sto prije

i'madu ucmiti odlucni korack Nasi delegati u inostranstvu da

nemaju prava sklapati nikakovih obvezatnih ugovora s Enten-

tinim vlastima u ime Narodnoga Vijeca SHS u Zagrebu. Oni

se imadu samo informirati o iizvanjem polozaju.

II. S j e d n li c a N a r o d n o g Vijecad 23. n o V e m b r a 1918.

Tako je dosla i glasovita sjednica sredisnjeg cdbcra od

23., koja je svrsila 24. noverabra. S. Pr i b i c e v i c otvoTio

itei sjednicu jednom introidukcijom o kritiicnomi stanju u nasim

zemljama. Ako ne dode sto prije do sredena polczaja, rece,

iTnat cemo u zemlji nereda. Prisutni srpski ministar Dr N i n -

c i c poizvao je nato Narodno Vijece SHS u ime srpske vlade, da

zajednickim sporazumom obrazuju viadu. Konstatiralo se, da je

na sjednici prisutna potrebna vecina pravih clanov^ sredisnjeg

odbora i njihovili zamjenika s pravom glasa, dafcle da je sjed-

nica vrsna, da stvori pravovaljane zakljucke. Nasi izaslanici

lialaze se u Parizu, a u Zenevi vec je postignut sporazum iz-

medu Jugosloveinskoga odbora i srpske viade, da se osnuje

zajedbiSka vlada.

Poskje toga citali su se razliciti predlozi: dalmatinske vlade,

Lukinica i druigova, Andeilinovica i drugova, Buksega i dru-

;gcva, S. Radica i kcnaono Dr. A. Tresica Pavil'cica.

a) P r e d 1 g z e m a 1 j s k e v la d e z a D a 1 m a c i j u.

»Zivotni interesi nasega naroda zahtijevaju, osobito zbog

obrane protiv Italije i zbog obezbijedenja poretka u zemilji, da

se bezodvlacno provede ujedinjenje Srbije, Crne Gore i cije-

loga ostailc'g etiiografskog teritcrija SHS u jednu drzavu, koja

ce se sada zvati »D r z a v a S r b a, H r v a t a i SI o v c-

n a c a,« doticno da se obrazuje zajednicka vlada, zajedinicki

Parlamenat i rege'nstvo za citav nas narodni teritorij, Stvart)i se dala ovako provesti: I. Narodtio Vijece SHS i predstav-

nistvo kraljevine Srbije i Crne Qore imali bi svakc za sebezakljuciti sjedinjenje uz uvjete pod II.

II. 1. Izricito se pridrzava buducoj konstituanti pravo daodredi: a) oblik drzavne forme (monarhija ili republika) i

o«ncvne zakcne drzave; b) ime drzave; c) drzavnu za-

stavu; d) glavni grad drzave. 2. Do sastanka konstituante

vrsit ce legislativii drzavne vijece SHS, kojemu ce pri-

padati: a) evi clanovi Narodnog Vijeca SHS u Zagrebu;

1))

50predstavnika

kraljevine Srbije, sto ce ill odabratiNarodna Skupstina po dbgovcru sa tamosnjim politickim

partijama; c) 5 predstavnika Crne Gore, koje ce oda-

brati onamosnja Narodna Skupstina; d) 5 clanova Jugcslo-



venskog Odibora u Londbnu, koj© ce izabrati clanovi plenuma

toga odôra. 3. Vladarska vlast pripadat ce do odluke konsti-

tuantesrpskom

prestolonasljedniiku Aleksandru, koji ce se

zvati Regent drzavie SHS. On ce po nacelima parlamen-

tarne vladavine imeinovati ncvu vladu iz krila Drzavnoga Vi-

jeca. 4. Drzavno Vijece SHS odredit ce na iprvoni' sastan'ku

provizornu dirzavnu zastavu, vojnu i pomorsku, a do priznanja

te zastave vijat ce se iz razloga shodnosti i zbcg sigurnije za-

stite prctiv tudinskih presizanja kao drzavina . zastava ona

kraijevine Srbije. 5. Sjediste vlade i Drzavnog Vijeca biti ce

Sarajevo i tamo ce se imati da sastane konstituanta. 6. Cim se

povrati mir i Ted u drzavi, vlada bit ce 'diuzna da provede

izbore za konstituantu i d a je odmali potom sazove. Izborni

red za konstituantu odrediti ce Drzavno Viijece. 7. Vlada bit ce

ovako sastavljema: jedan niinistar predsjednik, jed'an ministar

spoljasnjili posala, jedan ministar unutarnjili posala, jedan mi-

nistar vojni, jedan ministar pomorski, jedan ministar financija,

jedan ministar za socijalnu skrb, jedan ministar za narodnu

prosvjetu, jedan ministar za narodno zdravlje, jeidan ministar

za prehranu i priVredii, jedan ministar za saobracaj, te 5(eventualno 7) drzavnih ta^nika, koji ce imati pravo glasa u mi-

nistarskom vijecu i to: jedan za Srbiju, jedan za Hrvatsku i

Slavcniju, jedan za Bosnu i Hercegovinu, jedan za Sloveniju,

te eventualno jedan za Crnu Goru i jedan za Vojvodinu. 8.

Drzavni tajnici su posrednici izmedu drzavne vlade i zemal'j-

skih vlada u Beogradu, Zaigrebu, Ljubljani, Sarajevu i Splitu,

te eventualno na Cetinju i u Novom Sadu. Na celu till zemalj-

ski'h vlada stole guverneri (u Zagrdbu bam), koje imenuje Re-

gent. Privremeno se pridrzava postojece adminisbrativno

ustrojstvo i sadasnji organi zemaljskiih vlada, koje ce voditi

uprava pojedmih zemalja, drzeci se opcih direktiva, sto ce ih

prLmati od drzavnih tajnika za doticne zemlje (u sporazumu sa

doticnim resortniim iministrom). Za djelovanje zemaljskili

vlada odgcvomo je drzavno Vajece, Drzavna vlada, kojoj je

osim davanja cpcih naputaka pridrzan i nadzor nad zemalj-

skim viadama. 9. Poslovi spoljasnji, vojni, pomorski i financi-

jalni, izuzeti su iz djelokruga zemaljskih vlada i' pridrzani is-

kljucivo Drzavnoj vladi.

III. Cim predstavnistvo kraijevine Srbije i Crne Gore

te Narodno Vijece SHS zakijuce sjedmjenje \\ odobre uvjete

pcd II., Regent ce sazvati na zasjedanje Drzavno Vijece i obra-

zovat ce prvu drzavnu vladu.

Z em a 1 j s k a vlada z a D a I m a c f j u

:

Dr. Ivo Krstelj. Dr. Josip Smodlaka.



•270

b) Preidlog dira Lukinida i drugova.

Raldi preciziranja naseg medunairoidtiog polozaja i radi

unutrasnjeg konsolidovanja mislimo, da je od prijeke nuzde za

Tiasu mladu drzavu, da stvorimo slijedeoi' zaklijucak:

1. Proglaisuje se potpuno uledinjetnje citavcg jugosloven-

skog teritorija bivse austro-ugarske monarhije sa kraljevinom

Srbijom i Crnom Qorom. 2. Da se ovo izrazi i da se moize uje-

dinjenje i stvarno prcvesti te spremiiti konstituanta, koja ima

da stvori definitivme odluke o ustrojstvu drzave, ima se cim

prije stvoriti jedna vlada iz predstavnika kraljevina Srbije i

Crne Gore te Narodnog Vi^'eca SHS. 3. Bazu za ove prego-

vore u poiedinostima tvori Krfski pakt i preidlog, podnesen od

vlade Narodnog Vijeda za Dalmaciju. 4. Da se obrazovanje

jedne vlade, sto prije iiredi, iipucuje se predsjednistvo, da se

od'mah stavi u licni dodir sa srpskom vladom u Beogradu i da

se s njom uredi ovo obrazovanje te odmah nakon povratka

sazove sredisnji odbor N. V. i predlozi dogovorene zaklju^ke

na odobrenje.

Dr. Edmund Lukinie Dr. Ivo Krstelj

Vojislav Sola Dr. Vjekoslav Kukovec

c) P r e d 1 o g dra Andelinovica i drugova.

I. Narod'no Vijece SHS prema svojim dosadasnjim zst-

kljuccima i preroa svojemiu uvjerenju izjavljuje pctpunu sprem-

nost, da sa Srbijoim i Crnom Gorom obrazuje jednu jedinstvenu

drzavu svih Srba, Hrvata li Slovenaca ma cijelcm njihovom

etncgrafskom teritoriju.

II. Narodno Vijece SHS hode da se za zajednicke po-

slove privrememo obrazuje zajednicka vlada i stvori zajed-

nicka legislativa za cijeli narodni nas teritorij, na nacelu pot-

puue ravnopravnosti sviih Srba, Hrvata i Slovenaca.

III. Narcdno Vijece SHS ne smatra se ovlastenim', da

samo kao predstavmistvo jednoga dijela cijeloga naroda obra-

zuie vladu za sva tri plemieua u drzavi SHS, te u Srbijr i Crnoj

Oori. Zato prema nacelu plemenske ravnopravnosti Srba,

Hrvata i Slovenaca izabire delegate, koji 6e u svrhu obrazo-

vanja zajeduicke vlade bezodvlacno stupiti u pregovore sa

opunomocenim predstavnicima srpskog naroda i pregovarati,

iskljucivsi svako majoriziranje. Posljedak ovoga rada pred-

Jozit ce delegacija plenumu Narodnog Vijeda na odobrenje.

Zagreb, 23. studenoga 1918.

Dr. Andelinovi^, Dr Cankar, Dr. Barac, Dr. Pogacnik,Dr. Krnic, Remec, Dr. Winterhalter, Dr. Smodej

Spiii5i6, Dr. Surmln.



271

d) Pre d log Stjepana Radi(3a.

Etnografski jedinstveni, sa historiskim, kulturnjm i poli-

tickim razvojem na tri plemena podijeljeni narod Slovenaca,Hrvata i Srba, stvara na temelju narodnoga jedinstva i narodno-

plemenske ravnopravnosti zajednicku saveznu drzavu na ci-

jelom svojem etnografski neprekinutom podrucju, s ovim pri-

vremenim uredajem: 1. Vrhovnu vlast u zajednickoj saveznoj

drzavi imadu tri regenta, a to su srpski nasljednik prestolja,

hrvatski ban i predsjednik Slovenskoga Narodnoga Sveta. 2.

Regenti imenuju zajednicku saveznu vladu, koju sacinjavaju

tri

ministra: za vanjske poslove, za narodnu prehranui

narodnuO'branu. 3. Ovo zajednicko savezno ministarstvo odgovcrno

je narodnome ili vrhcvnome vijecu Slovenaca, Hrvata i Srba,

a koje srpska Narodna skupstina, hrvatski drzavni sabor i slo-

venski Narodni Svet biraju po 10 clanova, bosanski sabor 4,

crnogorska skupstina i dalmatinski sabor po dva, Vojvodina i

Istra DO 2 clana. 4. Za sve poslove, koji nisu izricito pridrzani

zajednickoj saveznoj vladi, postoje drzavne auto'nomne vlade

za Sloveniju, za Hrvatsku, te za Srblju i Crnu Goru, te po-

krajinske vlade za Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciiu i za Voj-

vodinu. 5. Drzavne, doticno autonomne pokrajinske vlade, od-

govorne su doticnim saborima, Narodnim Skupstinama i Na-

rodnim Vijecima ovako: slovenska vlada sloveinskom Narod-

nom Svetu, hrvatska vlada hrvatskom saboru, srpska vlada

srpskoj Narodnoj Skupstini, bosanska vlada bosanskomu, dal-

matinska dalmatinskom saboru, vojvodanska vlada NarodnomVijecu za Vojvodinu.

Stjepan Radic.

e) P r e d.l o g d r a. A. T r e s i c a-P a v i c i 6a.

I. Odobrava se i usvaja Krfska deklaracija. II. Sredi-

snji odbor Narodnog Vijeca SHS polazi bezodvlaono u Beo-

grad, da skupa sa srpskom vladom izabere zajednicku vladu za

cijeli etnografski teritcrij naroda SHS. Tako izabrana vlada

vodit ce sve poslove, dok je ne zamijeni vlada izabrana iz kon-

stituante.

Zagreb, 2S. studenoga 1918.

Dr. A. Tresi6-Pavici<5.

f) Predlog sociialista.

U ime jugoslovenske, kao i socijalisticko-demckratske

stranke u Hrvatskoj i Slavoniji te u sporazumu sa drugovima u

Srbiji, slobodni smo dati ovu izjavu:

Ml uvidamo, da vanjski i unutarnji politicki polozaj na-

roda SHS bezuvjetno zahtijeva jedinstveni privremeni Par-

lamenat, jedinstvenu vrhovnu vlast i zajednicku vladu. Ali

kao nacelni pristase republikanskog drzavnog oblika izjavlju-



272

jemo, da ne mozemo glascvati za to, da se vladarska vlast,.

makar i privremeno, do odluke kcnstituante povjeri clanu bilo

koje d'inastije, nego da ibi se vrhcvna vlast do tcga dana povje-

rila direktoriiu od tri lica, koji ce izabrati drzavno vijece SHS.

Polazeci sa stanovista, da jedina konstitiianta ima odlucit o dr-

zavnom obliku idrzave SHS, te da konstituanta mora biti pravi

i potpuni izrazaj teznje tih slojeva i svrh pclitickih struja nasega

naroda, zahtijevamo, da se zajamci na citavom teritoriju dr-

zave SHS puna sloboda politickog djelcvanja, kako strankama,

tako i pojedincima za svcja iQpliticka, ekoncmska i socijalna

nacela, te da se izbori za konstitiiantu provedu na osnovu sve-

cpceg, jednakog, izravnog i tajnog prava glasa sa zastitom ma-njina za sve mu'ske i zenske drzavljane sa navrsenom 20. go-

dinom. Uz ovo ogranicenje prihvacamo predlog zemaljske

vlade za Dalmiaciju kao podlogu specijalne debate.

U Zagrebu 23. studenoga 1918.

Vilim Bukseg, Svetozar Delic, Edbin Kristan.

Debata u sredisnjem odboru.

Raspravu o podnesenim predlczima za nacin ujedinjenja

drzave SHS sa kraljevinom Srbijom, ctvorio je Dr. L u k i n i c,

obrazlazuci predlog svoj i svcjih drugova. Prijeka je nuzda da

stvorimo zajedniicku vladu. Situacija je takova, da se dalje

ne ce moci izdrzati. Mora da stupimo sto prije u savez sa

Srbijom i Crnom Gorom. To je rjesenje samo provizorno, a

konacno rjesenje nalazi se u rukama konstkuante. S. R a d i c

obrazlaze svoj feudalisticki predlog. Dr. A 'n d e 1i

n o vi

ci

Dr. C a n k a r zauzimaju se za predlog svoj i drugova, koji se

cini kaoi sredina izmedu predloga Lukiniceva i Radiceva.

C a n k a r naglasuje, da Slovene csnivaju svii svoju snagu na

'vojim organi'zacijamai. Samo idemokratska misac je nas

temelj. Glavno je da budemo slobodni i zadovcljni. Dr. T r e-

Sic-Pavicic istice svoj predlog i pctrebu brzoga rada. Ma-

joriziranja ne ce biti. Vlada treba da bude obrazovana prema

broju stamovnistva Slovenaca, Hrvata i Srba. Ne delegati, vec

citavi sredisnji odbor N. V. ima da putuje u Beograd, da so

stavi u dbdir sa sr-pskcm vladcm o obrazovanju zajednicke

vlade za sve zemlje. V. B u k s e g trazi na osnovi svcga

predloga jaku ruku, fizicke sile, ne deklaracije, formule. Tra-

zimo ujedinjenje uz garancije, d'a svatko radi po svojoj slo-

bod'uoj savjesti. H r v o j je protiv svih predloga, koji idu za

tim, da se cbrazuje zajednicka vlada. Gledcm; na nutarnji po-

lozaj vidimo, da ie potpuni mir i red, svaki dan je situacija

Ijepsa. Na vanjski pclozaj ne ce zajednicka vlada ni malo upli-visati, jcT se Talijani ne ce povuci iz okupacionog pcdrucja, niti

ce Ententa naprecâc priznati nove drzave. On imade subjek-

tivni utisak, da prodiranje Talijana krije u sebi stanovitu zaku-



273;

ihsnu ix;iitiku. Dr. K u k o v e c dokazuje potrebu zajeidnicke

vlade zbog pogiibli Talijana. Jugoslovenska ideja mora da st;

prakiicki provede. Oni, koji su sposobni, dobit ce hegemoniju.

u ruke. Interest pojedinih plemena i poliitikai fraza je daiias.

sitnicava, Kris tan Je iz priucipa protiv monarhije, a zit.

republiku. Treba da izvreiino ujedmjenje, sto smo ga davno

zeljeli. Mjesto Regenta neka se sastavi direktorij. Sarajevo

ue moze biti prestolniccm drzave, jer je nezgcdno po svon.

geografskom polozaju. Konstituanta se mora raspisati jedan.

injesec iza pocetka mirovnih konferencija. Ako konstituanta

zakljuci repufbliku, neka bude republika. Dr. 2 a r k o M i I a-

dinovic polemizira protiv Hrvojî. Ako se sa iirvatske

strane bude ovako govorilo, onda ce njegova stranka trazitk

i/rikljuicak Srijema, Backe i Banata izravno Sr'biji. Dr. R i b a r

ne boji se Srba, nego tudina. Danas smo res nuUius. Tre--

bamo krov iii^d glavoni, to jest zajednicku vladu. Progla-

senje drzave SHS suverenom drzavom 29. oktcbra, zo\ai Tali-

janl komicnom operetom. Mora da smo za mcnarhiju, jer smo-

nezreli za repubiiku. Ne treba se bojati srpske begemonije-

Njemu je konacno svejediio; on inozebiti i Srbin. Dr.

Pa-

v e I i c govori o organizaciji Narodnog Vijeda. Brza akcija

bez sporazuma sa Jw^cslovenskim odborom nije nuzna, jer to

ne trazi ni nutamij ni vanjski polozaj. Ni nut'arnii ni vanjski

polozaj ne srnije uostalom na nas izvo^liti terora, da mi ova-

kove akcije preko noci zapocinjemo. Svakako se mora sta-

viti u sporazum sa nasim izaslanicima u iaiozemstvu. Kriti-

zira dra. 2aTka Miladinovk;a, koji se stavio u opreku s temelj-

nim stanovi.stein, na kojem io sagradeno Narodno Vijece SHS..

Danas su nniogi od onih, koji su priie tjerali oportunisticku po-

Htiku, postali grlati. On prosvj&duje u ime svoje stranke

protiv ovakova rjesenja unutamjeâ odtiesaja i izjavljuje, da

ce u torn smislu povuci konsekveiicije. Dr. Dusaii Pelespobija separalizam. Dr. Kramer istice talijansku pogibao.

Talijani ocekuju, da ne ce biti jedna, nego vise jugoslovenskih

drzava. Karlo Habsburski jos se nada dobiti nas u svoje ruke..

Dr. S i m r a k govori o potrebi narodnojâ jedinstva i kriti-

zira strancarstvo radikalnih lirvata, Slovenaca i Srba. Pitanjemonarhije i re^mblike je samd formalne n^ravk Glavno je unu-

traSnja izgradnja drzave, da bude demokratska, gdje kralj nije

nista drugo nego nasljednji predsjednik republike. Glavno je

za nas pitanje agrarno, pitanie kolonizacije, pitatije banaka.

Svi smo ml za federali?;am, ali iu pitanje, kakav feideralizam

treba da prihvatimo. Federaiizam nacionalni sa drzavnim gra-

nicama je apsolutno nemoiûc. On se zauzima za unutarnje

uredenje, kako ga je snovao pokojni Dr. Krek. To je eko-

nomsko-kulturnii federalizaTn. Jaka nam je centralna zajed-

nicka vlada nuzna. Bez nje ne mozemo rijesiti agrarnog i fi-

Tiancijalnog pitatija, kao ni ono obrane i prehrane. Dr. B a r aeimma u zastitu Jugoslovenski odbor u inostranstvu protiv nekih

18



274

nedoistojnih prigovora. Istice rijegove zasluge, narocito pred-

sjednika Dra. Trumbica. Dokazuje, da bez njih, koji najbolje

znadu spoljasnju situacijui

koji su stvorili Krfsku deklaraciju,ai i sada neku zajednicku vladu u Zeiievi u sporazumu sa srbi-

janskim strankama, da bez njih ne bismo smjeli rjeâvati pitanje

naseg buduceg: drzavnog uredenja. Sto, ako su oni vec stvorili

zajednicku vladu, zar mi da; ovdje drugu stvaramo? Ako

se sredisnji odbor N. V. odluci, da pode u Beograd, treba da

prije svega nastoji, da dode u beizzicni dogovor sa Jugosloven-

skim odbofom. Jedâko treba da se pitanje uredenja drzave i

zajednicke vlade rijesi ne samo sa kraljevskom vladom Srbije,

nego u prvom redu sa strankama srbijanskim, jer je jedino to

demokratski. Ako pak idu u Beograd samo neki delegati, treba

da im sredisnji odbor dade toân naputak, kako i sto da rade,

1 punomoc dokle mogu da idu. Zajednickat vlada i unutra§nje

provizorno uredenie drzave SHS valja da se rijesi na osnovi

sporazuma svih kompetentnih faktora, a he po volji kcje

stranke. Majoriziranje, hegemonija i teror, treba da su u

principu iskljuceni, jer inaoe nema postene i iskrene veze od

prvoga pocetka, a neiskrenost i zakulisne spletke u pocetkunasega ujedinjenja, mogu da budu kobne po nas kasniji razvoj

i po na§e zajedniCko zivljenje. Svakako 6e sve to biti

provizorno, jer konstituanta mora da kaze posljednju rijec.

Konacno crta Dr. S m o d 1 a k a opse^no nas unutrasnji

i vanjski polozaj, koji nuzno trazi, da se sto prije orga-

mzuje zajednicka vlada za sve nase zemlje u jednoj jedin-

stvenoj drzavi. Svoje zasluzne delegate u inozemstvu ne smi-

jemo desavuirati. All oni ce rado pristati na sve sto cemo mi

zakljuciti, jer je zajednicka vlada u jedinstvenoj drzavi na demo-kratskoj osnovi, i njihova ideja. — Predlaze potom, da se oda-

bere odbor od 7 Ilea, kojemu ce se predati svi prediozi,

pa i Smodlakin, za koji rece, da je kompromisni -nacrt, te se

moze u detaljima mijenjati. Odbor neka jos danas izradi kom-

promisom jedan zajednicki predlog, o kojerpu ce se onda tajno

glasovati u sredisnjem odboru jos danas poslije pcdne. Taj je

predlog prihvacen, a u odl3or izabrani su: Dr. Pavelic,

S V e t z a r P r i bi c e v i c. Dr. C a n k a r, Dr. S m o d 1 a-

k a, V i 1 im B u k s e g, H a m i d S v r z o, Dr. D r i n k o v 1; c.

Vedernja sjednica.

Na vecernjoj sjednici Narodnog Yijeca SHS, odabrani

odbor od sedam lica iznosi ovaj

Zakl juc ak.

»Narodno Vijece SHS u skladu sa svoiim dosadaSniim za-kljuccima t prema izjavi vlade kraljevine Srbije, prcglasuje

ujedinjenje drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, obrazovano na

cijelom neprekinutom jugoslovenskom' podrucju bivse austro-



275

ugarske monarhije sa kraljevinom Srbijom i Crnom Qorom u

jedinstvenu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba, te izabire odbor

od 28 lica s punom ovlascu, da u spcrazumu sa vladomkralje-

vine Srbije i predstavnicima sviju stranaka u Srbiji i Crnoj

Gori, bezodvlacnc provede organizaciju jedinstvene drzave

prema prilozeiiim zapisnicima. Dcticne zakljucke ratificirat ce

na prvom sastanku Drzavno Vijece, kojemu 6q pripadati uz

predstavnike kraljevine Srbije i Crne' Gore svi clanovi Na-

rodnog Vijeca SHS u Zagrebu, pojacani s predstavnicima iugo-

sloveriskog odbcra. U odbor, koji ce izvrsivati gcrnje naloge,

biraju se: Dr. B a r a c Franjo, Dr. C a n k a r Izidor, Dr. C a-

b r a j ic Luka, Dr. D r i n k o v i c Mate, O r d i c §cepan, Dr.

H r a s n i c a Halid, K o r a c Vitomir, Dr. K o r o s e c Antun,

Dr. K r am e r Albert, Dr. K r i s t a n Anton, Dr. L a g i n i a

Matko, Dr. L o r k o v i (^ Ivan, Dr. L u k i n i c E d o, Dr. L 3 u-

b i b r a t i c Save, Dr. P a 1 e c e k Ivan, Dr. P a v e 1 i 6 Ante,

Dr. P e t r i c i c 2ivko, Dr. P o p v i <S Du§an, P r i b i 6 e v i c

Svetozar, R a d i <5 Stjepan, Dr. S m o d 1 a k a Jozo, S t a j i c

Vaso, Dr. S u n a r i c Jozo, S v r z o Hamid, Dr. § i m r a k

Janko, Sola Vojislav, Dr. T r e s i

c-P a v i ci c Ante, Dr.

T r u m b i c Ante.

Clanovi cdbora ako sii zaprijeceni, ovla§teni su imeno-

vati sebi zamjenike pismenoni punomoci.«

' K tomu predlozi odbor na prihvat naputke za delegate,

koji glase:

»1. Konacnu organizaciju neve drzave moze odrediti

samo sveopca narodna ustavotvorna skupstina svega ujedi-

njenoga naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, sa vednom od dvije

tredine glasova. Konstituanta mora se sastati najkasnije §est

mjeseci poslije sklopljena mira. Izrijekom pridrzava se kon-

stitiianti pravo, da odredi: a) Ustav, razumijevajuci ovdje na-

rocito drzavnii formu (monarhija ili republika), unutrasnje dr-

zavno ustrojstvo i osnovna prava drzavljana; b) Drzavnu za-

stavu; c) Sjediste vlade i dru'gih drzavnih vrhovnih organa.

2. Do sastanka konstituante vrsit 6e provizorno zako-

nodavnu vlast Drzavno Vijece. Drzavnom Vijedu pripadaju:

-a) Svi clanovi Narodnoga Vijeca u Zagrebu, koji ce se nadopu-

niti sa 5 clanova jugoslovenskoga odbora u Londonu; b) raz-

mjerni broj predstavnika kraljevine Srbije, koje 6e odabrati

Narodna Skupstina u dogovoru s tamoSnjim pclitickim stran-

kama; c) razmjerni broj glasova predstavnika Crne Gore,

koije ce odabrati onamosnja Narodna Skupstina.

3. Drzavno Vijece Srba, Hrvata i Slovenaca odredit ce

na prvom sastanku provizornu drzavnu zastavu i pomorsku.

4. Vladarsku vlast vr§it 6e do odluke konstituante kralj

Srbije, odnosno prestolonasliednik Aleksandar, kao Regent dr-

-zave Srba, Hrvata i Slovenaca. Regent je neodgovoran



276

Drzavnom Vijedu; on polaê zakletvu pred DrzavniiiB

Vijecem. On ce po naêlima parlamentarne vladavine ime-

novati vladu, koja uziva pcvjerenje Drzavnog Vijeca. Onima

,pravo zakonodavne inicijative i sankcije. Drzavno Vijece se

moze odgoditi samo vlastitim zakljuckom, a ne moze sei ras-

pustiti prije sastanka kcnstituante.

5. Provizorno sjediste drzavne vlade i Drzavnog Vijeca.

odredit 6e se sporazumno.

6. Drzavno ce vijece biti duzno da provede izbore za

konstituantu i odmaii ju zatim sazvati. Izborni red za konsti-

tuantu odredit ce Drzavno VijeCe na osnovu opceg, izravnog^

proporcionalnog i tajnog prava glasa sa zastupstvom manjina.

7. Drzavna vlada, odgovorna Drzavnom Vijecu, upravljat

<je drzavnim poslovima, pa ce biti sastavljena od ministra pred-

sjednika i ministra za sve drzavne uprave, te od 7 drzavniii.

tajnika, koji ce iimati mjesto i glas u mmistarskom Vijecu, i to

jedan za Srbiju, jedan za Hrvatsku i Slavoniju, jedan za Ek)snu

i Hercegovinu, jedan za Slavoniju, jedan za Dalmaeiju, jedan.

za Crnu Goru i jedan za Backu, Banat i Baranju. Drzavni

tajnici imadu zastupati interese svoje zemlje u drzavnoj vladi,.

pa, predlazuci drzavnoj vladi predloge zemaljskili vlada, imaju

paziti, da se tim predlozima ne vredaju ni zakoni ni drzavnE

interesi.

8. Poslovi' spolja§nji, vojni, pomiotrski, dirzavne financije,.

poste i brzojavi izuzeti su iz djelokruga zemaljskih, odnosno^

pokrajinskih vlada, i pridrzani iskljucivo drzavnoj vladi. Druge.

poslove vode zemaljske, odnosno pokrajinske vlade u auto-

nomnora djelokrugu, po uputamai

pod madzorom drzavnevlade.

9. U autonomniim poslovima vrse nadzor nad zeraaljskcm:

vladom zemaljski sabori, odnosno pokrajjnska ce se vijeca sa-

staviti po dogovoru stranaka dot'cne pokrajine. Ne postigne

li se sporazum, odlucit Ce Drzavno Vijece. Na celu pokrajin-

skih vlada stoje predstojnici, a u Zagrebu na ,celu zemaljske

vlade ban, koje imenuje vladar, odnosno Regent, na predlog

zemaljskih sabora, odnosno pokrajinskih vijeca.

10. Zemaljskim vladama doznacivat ce pottebita finan-

cijalna sredstva drzavna vlada u okviru drzavnog proracuna„

prihvaCena od Drzavnog Vijeca.

11. Na snazi ostaju svi dosadanji zakoni i drugi propisi^

isto tako i organizacija sudova, pa dosadasnje administrativino

ustrojstvo i sadasnji organi zemaljskih vlada.

Rasprava o ovim zakljuccima.U raspravi o zakljucku za organizaciiu jedinstvene drzave^

prvi progovori R a d i c, koji je prigovorio mnogim stavkama

J tockama. Dr. Dusan Popovic pobija legitimisticki prin-



277

cip drzavnog prava, jer razaira narodno jedinstvo i jer je protiv

nacionalnog principa jedinstva svili triju plemena. Drzavo-

pravne teorije jesu imperijalizam jednoga plemena protiv na-

*cionalizma cijeloga naroda. Strani svijet je za Jugosraviju, ane za pojedinacna nasa prava. Pod cvakim legitimitetom sa-

Jcriva se separatizam. Federacija je nemoguca. Dr. P o g a c-

nik prihvaca podneseni'zakljucak i naputak delegatima u ime

svoje stranke. B u k s e g u ime socijalnih demokrata izjav-

Ijuje, da sc ne slaze s onom tockom, koja govori o regentstvu

jdrzave SHS, jer se time stvara neki prejudic za monarhijsku

buducu uredbu drzave. Dr. D r i n k o v i (5 tumaci poblize na-

putak dat delegatima i dckazuje, da se Hrvatima islo dalje u

susret, nego li dopusta nacionalni princip. Hrvatska, Sla-

vonija i Dalmacija sa Bosnom i Istrom nastupaju ovdje kao sa-

mostalna jedinica prema zemljama kraljevine Srbije i Crne

<jore. Jugoslovenske zemlje bivse Austro-Ugarske monarhije

posve su koordinirane u pregovorima s kraljevinom Srbijom i

Crnom Qorom. Autonomija Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,

Jie samo da nije unistena, nego je kud i kamo prosirena. Mi

ne osnivamo ni Velike Srbije, ni Velike Hrvatske, ni Velike

iSlovenije, nego veliku, jaku i mccnu jugoslovensku drzavu.'Moramo ipak glasno priznati, da je srpska kraljevina izasla u

ovome ratu pcbjednicom, a mi da smo pobijedeni. Razum i

postenje nalaze svakom patrioti, da u ovim velikim momen-tima istupi za narodno i drzavno jedmstvc. Dr. 2 i v k o P e-

tricic razumije potpuno ideologiju Stj. Radica i njegovu

borbu za hrvatsko drzavno pravo i hrvatski sabor. Sa kralje-

vinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijo-m imade se postu-

pafi kao sa samostalncm jedinicom, koja ulazi u jugoslovenskudrzavu. I on je za to, da se sazove hrvatski sabor i da ratifi-

cira danasnji zakljucak sredisnjega odbora N. V. To ce istina

biti samo formalnost, all je potrebito, da se ta formalnost ucini.

H r V j polemizira sa drom. Pcpovicem. Ortodoksni drza-

voslovci shvacaju hrvatsko drzavno pravo oyako: stari je i

nerazorljivi zahtjev hrvatskog naroda, da zivi u svojcj suve-

renoj i samostalnoj drzavi. Ovdje stoje sebi nasuprot dva pro-

tivnika: pristase federacije i centralizacije. Njemacki je narod

ujedinjen pomocu federacija. Zasto ne bismo i mi bili na taj

nacin ujedimjeni ? Dr. 2 a r k o M i 1 a d i n o v i c potpuno pri-

hva<â u ime svoje srpske radikalne stranke izneseni predlog

odbora. Dr. B a r a c drzi, da ovaj cas ratifikacija hrvatskog

sabora nije has nuzna, jer je hrvatski sabor prenio vlast svoju

na Narodno Vijece po predstavnicima svojih stranaka u raz-

mjernom broju; on ne bi dakle mogao desavuirati zakljucak

Narodnoga Vijeca. Naprotiv drzi, da bi se srpska skupstina

apsolutno morala sastati i te nase zakljucke prihvatiti, ili bi

l)arem morala da izabere svoje delegate, koji bi s nasim dele-

gatima proveli ove zakljucke. Pored toga — ako su samodelegati s jedne [ s druge strane — valjalo bi, da plenum hr-



vatskoga sabora i plenum skupstine kraljevine Srhije i plenum

skupstine Crne Gore ratificiraju djelo ovih odabranih delegata.

Dr. Smodlaka misli, da se prema kraljevini Srbiji postupa

kao i prema Hrvatskoj. Sto se tice bana, on je dosad bio biran

po tudem vladaru, dok bi za provizorna vladanja bio imenovan

po jednom dcma<5em vladaru na predlog sabora kraljevine

Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Provizorna vlada ne ce biti

odobrena tako d^go, dok je ne odobri lirvatski sabor.

Na koncu sjednice, oko 10 i po sati nocu, prihvacen je

gornji predlog sedmorice danova i prilozeni naputak u cilelosti.

Protivu su glasovali samo Radic i Hrvoj, dok su, uz re-

zervu glede regentstva glasovali za predlogi

naputaki

DrP e t r i c i 6 i sccijalisti Korac, Bukseg i Kristan. Na

svrsetku sjednice predlozio je Dr .B u d i s a v 1 j e v i c, da se

gore odabranim delegatima za Beograd prikljuci kao delegat

jo§ [Dr. S i m r a k od grupe oko »Novina«. I to je prihva(5eno,

Odlazak u Beograd.

Dne 25. studenoga drzale su se sjednice o financijskim

pitanjima, te je zakljuceno, da se delegatima za Beograd pri-

kljuce i strucnjaci u gospodarskim i financijskim pitanjima.

Predlog Dr. Lorkovica o neizavisnim fiinancijama pao je,

jer su po »Naputku« financije zajednicke. Raspravljalo se i o

agrarnom pitanju, te je zakljuceno, da se bira odbor od cetvo-

rice (Dr. Petricic, Dr. Poljak, Korac i Dr. Barac), koji ce do-

nijeti predlog o rjeisenju agrarnog pitanja, koje je odmah nakon

19. oktebra potakifuo u presidiju N. V. Dr. D r i n k o v i c.

Dr. Andelinovid pita predsjednistvo N. V., kakve ce

korake poduzeti protiv Dr. 2arka Miladinovica zbog njegova

predloga pripojenja Srijema Srbiji, jer taj se prctivi temeljnim

principima Narodnog jedinstva. Isto tako pita, sto misli po-

duzeti protiv Stj. Radica, zbog njegova haranguirajucega go-

vora na skupstini od 25. novembra 1918. — Zakljuceno je sve

to potanko ispitati i rezultat iznijeti na sutrasnjoj sjednici. Dr.

Andelinovic, Dr. V. Corovic, Wilder, Dr. Kramer i Dr. Simrak

stavljaju predlog o novinarskoj cenzuri zbog pisanja »Malih.

Novina«. I o tome ce s& sjutra raspravljati.

Glede polazka u Beograd predlaze se, da se pode sto

prije, odmah, dakle u srijedu 27. novemfbra, narocitim vozom.

Dr. Barac se tomu protivi, jer u Beogradu nema clanova

srpske skustine, ni cijele vlade, a nemamo jos obavijesti ni od

Jugoslovenskoga odbora. Sto cemo tamo badava, a biti- na

teret gradu, koji ie toliko stradao u ratu. Iza duge cesce pre-

kidane debate, kad je pao predlog, da u Beograd odmah podu

tek nekolicina, na pr. tri delegata, pa da ostale pozovu, kad

budu ondje skupstinari i vlada i Dr. Trumbic sa Dr. Koroscem,,

izjavi S V e t o z a r P r ib i c e v i d, da se bez ovih po Barcu

spomenutih faktora naravno ne moze ni§ta definitivno zaklju-



279

citi, ali po§to vecina delegata zeli, da se odmah pode, nenia

razloga, da ne bismo isli, to vise, §to <ê svr ovi faktori i onako

ved za koji dan biti .u Beogradu.

Zapravo se vedina Sredisnjeg Odbora, jer je bilo ve6 oko10 sati nocu, razisla — to je bilo 26. novembra uoci odlaska

— u uvjerenju, da je zakljuêno, da se u srijedii, sutra, ne

ide. Ali se ostatak ^lanova sredisnjeg odbora, pristasa Sve-

tozara PribiceviCa, ubrzo opet sakupio u maloj saborskoj dvo-

rani, i ovi zakljucise ogromnom vecinorn glasova, da se pu-

tuje sutra dne 27. novembra u 9 sati narccitim vozom u Beo-

grad. — Ban Mihalovi(i i povjerenicr Buk§eg i Dr.

Budisavljevic vodit ce za odsustva Dr. Pavelicai Pribi-

6evica prezidij sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. Njima

se prepustilo, da proglase ili rijese neka pitanja, sto su bila

posljednjih dana na dnevnom redu; na pr. agrarno pitanje, ili

pitanje o titulama, pa neka pitanja, koja interesuju seljake i

radnike itd. Stj. RadiCa osudili su vecinom glasova, da se zbog

njegova huskanja stavi seljackoj stranci na dispoziciju i da se>-

Ijacka stranka na mjesto njega izasalje u Narodno Vijece ko-

jega drugoga svoga clana. — Dr. Trumbi6a obavijestilo se o

zakljuccima od 21. novembra i pozvalo, da dodu sto prije on I

Dr. KoroSec u Beograd.

Oko 11 sati nocu svrsena je ta, zapravo posljednja sjed-

nica sredi§.njeg odbora Narodnoga Vijeca, i jos iste noci, za

koji cas, brzali su glasnici od kuce do kuce do pojedinih de-

legata, kcjih nije bilo kod zakljucka sjednice, da ih obavijeste,

kako sutra u jutro treba da su na kolodvoru spremni za polazak

u Beograd.

I doista, 21. novemibra oko 10 sati izjutra, odvezao je

narociti voz odabrane delegate i financijske strucnjake u Beo-

S^rad. Njima se^prikljucio i kurir Jugoslovenskoga odbora,

Rudolf Oiunio, koji je tog jutra prispio iz Pariza, da obavijesti

Narodno VijeCe o najnovijim dcgadajima u inostranstvu. Put

je bio dug i sumoran. Gusta magla prekrivala je slavonsku

ravnicu, kroz koju se voz dosta sporo vukao. U Vinkovcima

unisao je u kola prezidija i Dr. Pale6ek, koga nije bilo u Za-

grebu za citavo vrijeme revolucije i rada Narodnoga Vijica^

Oko 11 sati no6u doSli su delegati u Zemun,gdje su sveiano

docekani, banketom pocasCeni od tamoSnjega odbora Narcdnog

Vijeca, a 28. oko 11 sati prevezla ih je lada u Becgrad, gdje

su bill vecano i odusevljeno primljeni na pristanistu uz poz-

dravne govore, pjevanje triju himma i u svecanoj povorci

otpradeni u Orand Hotel, gdje su bili gosti grada Beograda.

Narocito su beogradski gradani veselo pozdravljali mnoge

svoje stare znance.Zastupoiici vlade takoder su docekali delegate i redovno

je koji od njih boravio s njima za vrijeme dorucka ili veccre.

Za dva dana poCeli su i razgovori sa vladont (Protid, Nincid,



:280

Ljuba Jovanovic), koji su Kioveli do adrese od 1. decembra 1918.

i odgovora Kegentova.

lU. Delegati Narod. Vijeda pred Regentom Aleksandrom.

Dne 1. decembra 1918., u 8 sati u veie, priniljena je dele-

:gacija Narodnog Vijeca iz Zagreba od Njegova Visocanstva

nasljednika prestclja Ale'ksandra u audijenciju. Oko nj.jga

okupili su se ministri Stojan Protic, Ljuba Jovano-^'

i c, N i n c i c, te vojvoda iVl i s 16.

Izaslanstvo ipozdravilo je (nasljednika prestolja burnim

odusevljenim klicanjem.

Potom je Dr. Pavelic procitao ovu adresu jakim glasom

:

V a § e' K ,r a 1 j ei v s k o V i s o 5 a n s t v o

JOsjecamo se sretnima, sto u inie Narodnoga Vijeca SL*.-

yenaca, Hrvata i Srba moêmo da pozdravimo VaSe Kraljev-

sko Visocanstvo u prestolnici oslobodene Srbije, kao vrhov-

noga kcmandanta .pobjedonosne narodne vojske, koja je u za-

jednickoj borbi s vojskama mocnih saveznlka stvorila uvjete za

g'zvrsenje velikoga djela nasega narodnog ujedinjenja. Slo-venci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju biVsc austro-ugar.ske

monarhije izveii prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu

narodnu drzavu, prozeti idejom narodnoga jedinstva i oslanja-

iuci se na veliko naceio deaiiokracije, koje trazi, da svaki

narod ima sam da odlu5i o svojoj sudbini, i*zJavili su vec u

Cbjavi Narodnoga Vijeca od 19. oktobra, da zele i hoce da se

ujedine sa Srbijom i Crnom Qorom u jedinstvenu narodnu dT-

iavu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvatala sav nepre-

kinuti etnografski terltorij Juznili Slcvena. Da se ova misao

picvede u djelo, zakljuCiio je Narodno Vijece u svojjj sjednici

od 24. novembra, da proglasava ujedinjenje drzave Slovenaca,

îrvcita 1 Srba sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu dr-

-^.avu, 1 izabralo je svoje odaslanstvo, koje stupa pred Vase

Kialjevsko Visocanstvo, da Vam ovaj zakljucak Nirodnog Vi-

jc:ca zvanicno 1 u svecanoj forml saopci.

Zakljucak je Narodnog Vijeca, da vladarsku vlast na ci-

tavom teritoriju sada j^dinstvene drzave Srba, Hrvata i Slo-

venaca vrsi Njegovo Velicanstvo Kralj Petar, odtnsno u Nje- govoj zanijeni kao Regent Vase Kraljevsko Viso5anstvo, a

Ujedno bi se u sporazumu s vladcm VaSega Kraljevskoga Vi-

Sf'canstva i predstavnicima svih narodnili stranaka u Srbiji i

Crnoi Gori imala da obrazuje jedinstvena parlamentarna vlada

na podruciu Jugoslovenske drzave uz jedinst/eno narc>dno

oredstavniStvo.

Vase Kraljevsko Visocanstvo2elja bi Narodnoga Vijeca bila, da se s obîrom na pre-

yizorno stanje ovo privremeno narodno predstavuistvo obrar



281

zuje siX)ratzumom izmedil Narodnoga Vijeda i predsidvnik:i nct-

roda kraljevine Srbije i da se ustanovi odgovornost drzaMie

vlade, prema modernim parlamentarnim na<êlima, ovom narod-

nom predstavnistvu, koje bi trebalo da ostane na o'ûpu tve

do konstituante, da princip ustavnosti i parlamentarno o:igo-

vornosti vlade dode do potpunoga izrazaja. Iz istoga razloga

ostali bi na snazi pod kontrolom drzavne vlade dosadaiiji auiu-

nomni administrativni organi, koji 6e za svoJe ufedovaiije biii

odgovorni i autonomnim predstavnistvima.

U ovo prelazno doba trebalo bi po naSem mi^lj -iiju stvo-

riti preduvjete za konainu organizaciju nase jedinstvene dr-

i'dve. Nasa drzavna vlada trebala bi u tu svrhu posebice da

pripravi konstituantu, koja bi prema iznesenomu preakjgu Na-

rodnoga Vijeca bila izabrana na temelju opcega, jednaK3ga.

izravnoga i proporcionalnoga prava glasa, a sastala bi se naj-

kasnije sest mjeseci poslije sklopljenoga mira.

U ovom historijskom casu, kad stupamo pred Vase Kra-

Ijevsko Visocanstvo, kao predstavnici naroda s cijcloga leri-

torija Juznih Slovena u bivsoj austro-ugarskoj monarliiji, du-

boko smo oâlosceni, sto moramo konstatovati, da su veliki i

dragocjeni dijelovi naSega narodnog podrucja okupirani od

ceta kraljevine Italije, koja je doduse saveznica sa *îlania Spo-

razuma i s. kojom zelimo fivjeti u dobrim prijateljskiin odno-

smia, ali nismo pripravni priznati opravdanost b-lo kakovih

ugovora, pa n'i Londonskoga, po kojem bismo uz povrcin naci-

onalnoga nacela i principa samoodredenja bill prisiljeni, da dio

naêga naroda odstupimo u sastav tude drzave. Posibno iipo-

zcravamo VaSe Kraljevsko Visocanstvo, da talijanska okupa-ciona uprava prelazi granice i ovlasti, odredene i samim uvje-

tima primirja, sklopljenom s glavnim zapovjednistvom biv§e

austro-ugarske vojske, poslije nego §to se taj teritorij proglasio

nezavisnim i integralnim dijelom drzave SHS, o cemu ceiiio

vladi Vaseg J^raljevskog Visocanstva pcdnijeti potrebite do-

kaze. Ipak, punim uvjerenjem dajemo izraza svojoj nadi, da

ce se Vase kraljevsko Visocanstvo zajedno s cijelim naîm na-

rodoni zauzeti, da se definitivne granice naê drzave ozna5e

tako, da budu u skladu s etnografskim naSim granicama, a pri-

mjenom na5ela narodnoga samoodredemja, proklamiranom od

predsjednika Americkih Drzava Wilsona i od sviju Sila Spo-

razuma.

Neka zivi Njegovo Kraljevsko Velica-stvo kralj Petar

Neka îvi Vase Kralljevsko Visocanstvo

Neka zivi cio na§ ujedinjeni Srpsk o-H r-

V a t s k o-S lovenskiNarod ' '

Neka zivi slobodna ujedinjena Jugosla-vija



282

Na to je odgovorilo Njegovo Visocanstvo Regent Alek-

sandar:

Gospodo odaslanici

Vas dolazak u ime Narodnoga Vecia Slovenaca, Hrvata

i Srba, dostojnoga predstavnika siroke na§e narodne misli, i

Vase saopcenje njegove misli, i Vaê saopcenje njegove iiisto-

rijske odiuke od 24. novembra, kojom se proglaSava drzavno

ujedinjenje svega naroda i sve nase mile, namucene, all slavne

otadzbiiie, ispunilo me dubokom radoscti.

Primajuci to saopcenje, uveren sam, da ovim cinom ispu-

njavam svoju vladalacku duznost, jer njimsamo

privoaim Ko-

nacno u delo ono, sto su najbolji sinovi nase krvi, sve tri vere,

sva tri imena, s obje strane Dunava, Save -i Drine, poceli pri-

premati jos za vlade blazene uspomene moga deda Kneza

Aleksandra I. i Kneza Mihaila ono, sto odgovara zeljama i po-

gledima moga naroda, teu ime Njegova VelicanstvaKrai j a Petra I. proglasavamujedinjenje Sr-

bije sa zemljama nezavisne drzave Slove-naca, Hrvata i Srba u jedinstverio Kraljev-

stvo Srba, Hrvata i Slovenaca.Ovaj veliki i historijski cin neka bude najbolja nagrada,

kako pregnucu Vasem i Vasih cestitih drugova u NarodnomVecu i svih Vasih suradnika, koji smelim prevratom stresoste

sa sebe tudinski jaram, take i visoko razvijenoj svesti i pod-

nesenim velikim zrtvama svih delova naroda, kcje Vcce pred-

stavlja. Tako isto neka danasnji veliki cin bude najlepsi venae

na slavnim grobovima mojih oficira i vojnika, palih â slo-

bodu i najdlvnija kita na grudima njihovih srecnijih ratnih dru-

gova, koji sa mnom dozivese, da izvojuju pobedu nad silnfm

neprijateljem, uz veliku i plemenitu ponioc nasili mocnih sa-

veznika.

Slavu zadobivenih pobeda deiie s mojim starim ratnicima

dicni vojnici jugoslovenskih jedinica u mojoj vojsci. Svi su

oni k Varna pohitali, a Vi ste ih docekali onako, kako se samb

braca docekuju. Hvala na takvom dcceku u ime moje vojske,

hvala Vam na poletu, s kojim izkazujete poverenje Kraljevini

Srbiji i njenom narodu, mome uzvisenom ocu, Njegovom Veli-

canstvu Kralju Petru I. i meni. J a mogu uveriti Vas i Narodno

Vece, ciji ste punomocnici, mogu uveriti svu Vasu, svu moju

bracu, slovenacku, hrvatsku i srpsku, ciju volju i misli pred-

stavljate, da cu se i ja, i moja vlada, sa svim onim, sto pred-

stavlja Srbiju i njen narod, uvek i svuda rukovoditi samo du-

bokom nepomucenom Ijuibavlju bratskoga srca prema svakom

interesu, prema svim svetinjama milim dusi onih, u cije ste

ime dosli k meni. U smislu zelja i pogleda, koje ste mi izvo-

leli izloziti i koje ja i moja vlada potpuno prihvacamo, vlada

ce odmah preduzeti, da se sto prije ostvari sve ono, sto ste



283^

iskazali, kako u pogledu prelazne i privremene periode do

sastanka i kraja rada velike ustavotvorne skupstine, take i

za izbor i sastav ove. Veran primeru i savetu, kojeg imam od

svog uzvisenog roditelja, ja cu biti kralj samo slobcdnim gra-

danima drzave Srba, Hrvata i Slovenaca, ostati uvek veran

velikim ustavnim, parlamentarnim i siroko-demokratskim na-

celima, zasnovanim na opcem pravu glasanja. Toga radi ja

cu potraziti Vasu suradnju za obrazovanje vlade, koja ce pred-

stavljati celu ujed'injenu otadzbinu, pa ce ta vlada biti u stainoj

vezi najpriie s Varna, po tom s narodnim predstavnistvom.,

s njim raditi i njemu odgovarati.

S njim i s celim narodom ova ce vlada imati kao prvi za-

datak postarati se, da se granice nase drzave podudaraju

s etnografskim granicama celokiipnog naseg naroda. Zajedno

s Vama imam pravo nadati se i nadam se, da ce nasi veliki

prijatelji i saveznici pravedno proceniti nase glediste, jer ono

odgovara nacelima, koJa su sami proglasili i za ciju su pobedu;

prolili toliko skupe svoje krvi, te sam uveren, da se delo oslo-

bodenja sveta ne ce okrnjiti predavanjem pod tudu vlast tolike

nase cestite, napredne i prosvecene brace. Isto se tako nadam,.da ce ti pogledi dobiti izraza i u odlukama same vlade KralJe-

vine Italije, jer ona imade da postanak svoga bica zahvali tim

istim nacelima, koja su onako sjajno tumacib perom i d elom

njeni veliki sinovi prosloga stoleca. Smemo slobodno reel,.

da ce u postovanju tih nacela i predanja, u osjecajima nasega

prijateljstva i dobroga susedstva, taiijanski narod rtaci vise

pravoga dobra i bezbednosti, nego u ostvarenju Londonskog

ugovora, potpisanoga bez nas i od nas nikad ne priznatoga, a

u prilikama, kad se nije predvidela propast Austro-Ugarske,.

te je od onda mnogi nekadasnji obzir postao bespredmetan.

U tome i svem ostalom radu ja se nadam, da ce nas narod

t)stati do kraja slozan i mocan, da ce u nov zivot uci vedra

i ponosita cela, dostojan postignute velicine i srece, koja ga

ocekuje. Ja Vas, postovana gospodo odaslanici, molim, da

moju vladarsku rec i pozdrav odnesete svoj mojoj miloj braci

sirom nase slobodne i ujedinjenje Jugoslavije.

2 ivio ceo narod Srpsk o-H r v a t s k o-S 1 o-

V en ack i

Nek a nam uvek bude srednoi slavnanase kralj evstvo Srba, Hrvata i Sloven a ca

173.

Saopcenje o obrazovanju kraljevine SHS^

B e g r a d, 3. decembra 1918.

PredsjedniStvo Narodnog Vijeda SHS proglasuje iz Beo-

grada

:



-284

Prema zakljucku sadaSnjega odbora Narodnoga VijeCa

od 24. studenoga 1918., posebno je odaslanstvo Narcdnoga Vi-

jeca dne 1. prosinca 1918. u 8 sati uvecer u sveSanoj adresi na

prestoloiiasljednika Aleksandra proklamiralo ujedinjeiije cjelo-

kupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstvenu Jugo-

slovensku drzavu, pod vladavinom kralja Petra I., odnosno

prestolonasljednika Aleksandra kab Regenta. U ncvoj d'rzavi

ima se odtnah organizovati narodno predstavnistvo za ^ve

grane iavne uprave i sastaviti zajednicko narodno predstav-

nistvo kao provizoma legislativa, koja ostaje; na ckupu sve do

konstituante, do saziva koje i danasnje zemaljske vlade ostaju,

u koliko pojedini resorti ne prelaze u jedinstvenu kompeten-clju. Prestolonasljednik Je preuzeo u svom sveicancm prestol-

nom govoru Regenstvo i obrazovat ce jedinstvenu vladu.

Ovim aktom prestala je funkcija Narod-TiogVijeca kao vrhovnesuverene vlasti dr-

i a V e S_HS na teritoriju bivse Austr o-U g a r s k e.

Sa konstituiranjem ministarstva prestat ce i njegova admi-

nistrativna funkcija, koja 6e sve dotle voditi predsjednistvo

NarodnogaVijeca

u sporazumu sa srpskom vladom.S danom 1'. prosinca tvori citavi nas na-

rod slovensk o-h rvatsko-srpski jedinstvenudrzavu pod Regencijom Njegova Kraljev-skoga Yisocanstva prestolonasljednikaAleksandra.-

U Beogradu, 3. prosinca 1918.

Predsjednistvo Narodnoga Vijeca

Dr. A. Pavelic. S. Pribicevid. General Pe§i6.

174.

Priprave za obrazovanje prvoga ministarstva.

Beograd, 6. decembra 1918.

Kancelarija Narodnoga Vijeca u Beogradu iavlja

:

Delegati Narodnoga Vijeca iz Zagreba izabrali su uî

odbor, koji ostaje i dalje u Beogradu zbog sastava zajednickoga

ministarstva. U odbor su izabrani: Dr. Ante Korosec,Svetozar Pribicevic, Dr. Ante Pavelic, Dr.

Mate Drinkovic, Vitomir Kcrac, §cepan Or-

dic, Hamid Svrzo, Dr. S m o d 1 a k a, Dr. L u k i n i c,

Dr. B a r a c, Dr. A 1 b e r t Kramer i Dr. S i m r a k. Ostali

su delegati odputovali danas u 6 sati poslije podne u Zemun,

•gdje ce prenociti i sutra u 7 sati poci posebnim vlakom u Za-

greb, koji stize u 4 sata 36 5asaka popodne.- Odbor, koji je



28S

ostao u Beogradu, stupit 6e u dogovore sa srpskom vladoni i.

srpskim strankama glede konstituirania zajedTiickoga minis-

tarstva.

175.

Reorganizacija jugoslovenske vojske.

Zagreb, 10. deceinbra 1918.

Prema sporazumu izmedu Narodnog Vijeca u Zagrdbu v

vlade i vrhovne komande Srbije, dosla je u Zagreb Vojna Misija.

Srbije, koja ce zajednicki s Vojnim odsjekom Narodnoga Vijeca

izvrsiti recrganizaciju stare vojske na nasem narodnom pro--

storu, oslobodenom od Austro-Ugarske (u drzavi S)iS) na taj

nacin, sto ce sc stara vojska otpustiti kuci, a na mjesto nje

obrazovati nova mlada narodna vojska, uz pomoc jugosloven-

skih legija, koje ce doci iz Srbije, da budu kader novim pu-

kovnijama. Nove pukovnije dobit ce nove brojeve i svoja

nova narodna imena, prema krajevimai

rnjestinia u kojimace

se obrazovati. Ove nove pukovnije sacinjavat ce uz dosadanju

vojsku Srbije jednu jedinstvenu vojsku nase jedinstvene nove

drzave Hrvata, Srba i Slovenaca. Sef Je ove misije pukovnik

Milan P r ib i c e v i c. Misija je vec otpocela svoj rad i na-

lazi se zajedno sa odsjekom za Narodnu Odbranu u zgradi voj-

no^ zapovjednistva.

U sastav ove misije usia je i dosadanja delegacija Srpske:

vrhovne komande kod Narodnog Vijeca.

176.

Rezolucija Starceviceve stranke prava.*


I.

Starcevi(Seva stranka prava, u skladu s temeljnim nace-

lima i radom svojih osnivaca, kao i s adresom svojom od 7..

ozujka 1914., u kojoj je naglasila da hrvatski narod u austro-

ugarskoj monarhiji mora propasti ili potraziti nove putove

svqmu spasu izvan nje, najodusevljenije pozdravlja djelo oslo-

bodenja i ujedinjenja naroda Hrvata, Srba i Slovenaca u jednu

na demokratskim temeljima osnovanu drzavu Srba, Hrvata i

Slovenaca.

» Skupstini predsiedao je dr. Ante Pavelid, a glavni govornici bijahu;

uza nj jos Kerubin ^ eg vie, Dr. Andelinovic, Dr. Ritig, Dr. La-jii;

I n j a, I v i c a K o v a f e v i 6, Dr. Ivan Krnic, seljak Matijevic (izr

Reljkovaca) i obrtnik Ferstek.





287

IV.

Starceviceva stranka prava, koja je sa Jugoslovenskim

odborom u inozemstvu stajala u neprekidnom dodiru, izrazuje

posebice svoje priznatije i zahvalnost predsjedniku Jugoslo-

vensko53:a Odbora, dru Anti Trumbicu, i ocekujc da ce biti

uvazen zahtjev nasih delegata, da Dr. Trumbic zastupa cjelo-

kiipnu drzavû na mirovnim pregovorima, jer u torn vidimp

jamstvo, da cemo se oduprijeti imperijalistic^kim prohtjevima

Italije, Nijemaca i Madzara.

V.

Starceviceva stranka prava prosvjeduje protiv talijanskeokupacije nasega narodnog teritorija na Jadranskom moru i u

zaledu. Osobito prosvjeduje protiv zlonamjernih nasilja, ko-

jima je izlozeno nase pucanstvo od strane okupacionih talijan-

skih organa, kao sto i protiv krvolostva Madzara u Medu-

murju, koja se natjepu s nasiljiina Nijemaca i Austro-Madzara

II Srbiji. Bclgiji i u Francuskoj.

VI.

Obzironi na to, da se na citavom nasem teritoriju, nasta-

v.anom od jedinstvenoga naroda Hrvata, Srba i Slovenaca, stvo-

rila nova slobodna narodna drzava Srba, Hrvata i Slovenaca,

to Starceviceva stranka prava proteze od ovoga casa svoj rad

na citav teritorij nove drzave.

Uvazujuci pak, da je nas narod malo ne iskljucivo poljo-

djeisko-seljacki riarod, a da je Starceviceva stranka prava u

svojoj ogromnoj vecini stranka seljaka-poljodjelaca, to stranka

trazl, da citava gospodarskc-socijalna organizacija drzavebude provedena u skladu s interesima seljaka-poljodjelaca.

Naglasuje pri torn svoju bezuvjetnu spremnost, da sporazumno

djeluje u jednom jugoslovenskom bloku sa srodnim slovenskim,

srpskhn i hrvatskim strankama.

VII.

Starceviceva stranka prava zakljucuje, da ce izabrati

odbor ad hoc, koji ima do svrsetka mirovnoga kongresa izra-diti potpuni program stranke, s kojim ce ona uci u iz-bore za

narodnu ustavotvornu skupstinu.

VIII.

Fosto je glavni organ stranke »H r v a t« bio radi svcga

nepomirljivoga drzanja protiv Austro-Ugarske u vrijeme rata

oblasno obustavljen, to se, nadovezajudi na tradicije stranke,

glavni njezin organ nanovo irrta zvati »Hrvat«.

IX.

Poziva se sredisnji cdbor, da izabere posebni odbor, koji

tc voditi redakcione poslove strankinih organa.



288

X.

Poziva se srediSnji odbor, da sa skupstine pozdravi Re-

genta Aleksandra i da ga pozove, da cim prije poduzme sve

nuzne korake za oslobodenje hrvatskih krajeva.

XI.

Poziva se sredisnji odbor, da pozdravi sa skupstine

Dr. A n t u T r um b i c u i Jugoslovenski odbor, te da im izrazi

zahvalnost naroda za pozrtvovni trud i rad oko ozivotvorenja

ncse narodne drzave.

XIL

Poziva se sredisnji odbor, da se pridruzi delegaciji, koja

ce u ime citavoga iedinstvencg naroda Srba, Hrvata i Slove-

naca pozdraviti cehoslovacki narod i prof. Masaryka, te time

nadovezati uske veze, koje vezu nas narod sa cehoslovackim.

177.

Sastav drzavnog ministarstva u Beogradu.


Kancelarija Narodnoga Vijeca javlja: U Beogradu je po-

stignut izmedu svih stranaka konacni sporazum za obrazo-

vanje vlade i ustanovijena ministarska listina, po kojoj ce biti

16 resortnih ministra te ministar-predsjednik i njegov zamjenik

kao ministri bez portefelja. Medu ministrima ce biti 4 Hrvata^

2 Slovenca, jedan Srbm iz bivse Austro-Ugarske i jedan rhu-

sliman, jedan socijalni demokrat i jedan general kao vojni

ministar, zatim 8 ministra kao predstavnici srbijanskih stra^-

nika. Prema spora^zumu svi'h stranaka ima da sastavi vladu

kao ministar-predsjednik Nikola Pasic. Potpredsjednik.

ministarskog Vijeca bit 6e dr. Ante K o r o § e c.

Dalja ministarstva:

Vanjski poslovi:Dr. Ante Trumbic; nutarnji poslovi:

Svetozar Pribicevic; voj-no ministarstvo: general

R a s i 6; financije: S t o J a n P r o t ic; pravosude : dr. M a r-

ko Trifkovic; prosvjeta: Ljuiba Davidovic; vjeroîspovjesti: dr. Jozo Sunari6; zemlje, rudnici i sume: dr.

2ivko Petriicic; trgovina i obrt: dr. Voja Veljko-V i c; socijalna politika: Vitomir Korac; zeljeznice: Ing.

Vulovic; gradevine: Milos Kapetanovic; prehrana

i narodno gospodarstvo: M i 1 o j e J o v a n o v i c; raidnje za

kcnstituantu i izjednacenje zakona: dr. Albert Kramer:pcsta i brzojav: dr. Edo Lukinic; zdravstvo (rezervirano

za jednog muslimana).

U ministarstvu za vjeroispovjesti bit ce tri odsjeka za

tri glavne vjeroispovjesti, a na celu svakog odjela bit ce pri-

padnik doticne vjeroispovjesti.



K ovom sluzbenom saopcenju dodaje Sredisnia kancclc;-

rija Narodnoga Vije6a u BeoKradu ova] statisticki pregled:

Razrnjer stranaka iz juzrio-slovenskih krajeva bivse

aiistro-ugâirske monarhije, kako participiratju u novom' ka.blnetu..

iest ovaj:

Hrv.-srpska koalicija: 2 lisnice (dr. Kdo Lukinic i Svc-

lozar Pribicevi-c); Starceviceva straiika prava: t lisirica (dr..

Z. Petricic); Socijal. demckrati I lisnica (Yitomir Korac);

Hrv. Nar. zajednica u Bosni: 1 lisnica (dr. J. Sunaric); Mu--

slimani: 1 lisnica (nepopurijeno); Sicivens.ka pucka stranka:;

1 lisnica (dr. A. KoroSec); Juzno-slovenska dcm. stranka: 1.

lisnica (dr. A. Kramer).

Srpske stranke iz Srbije zastupane su u novoni luiiii--

starstvu sve osim socijalnih demokrata, koji se niedutini za-

iedno uziraaju u racun sa socifjalniTn deniokratima u JuZnoslo-

venskim krajevima bivse auf.tro-uiiarske monarhije.

Staroradikali iinaju 3 lisnice (Pasic, Protic, Kapetano-

vic); Mladt;radikali (liberali) 2 Ksnice (Davidovic, Vulovic):

Naciomilisti (liberali) 1 lisnica (Voja Veljkovic); Napredtijacii

I lisnica (Miloje JovanoviC); Radikalni disidenli 1 lisnica (dr..

rrifkovii(5).

U ovom prc^le-du nisu spomenuti dr. A. Trum'l)ic, mini-

star za vanjske poslove i general RaSic, ministar vojni, ka<v:

rninistri izvan stranaka.

178.

Imenovanje prvoga ministarstva kraljevine

Srba, Hrvata i Slovenaca.

B e g r a d, 20. (7.) decembra 1918,

U ime Njegovog Veli6anstva Petra . p o m i-

losti Bozijoj i voiji narodnoj Kralja Srba,Hrvata i S 1 o v e n a c a, M i A I e k s a n d a r, N a s 1 e d-j

n i k P r e s t o 1 a.

Uvazuiuci ostavku, koju sa Nam podneli: predsednik

Nasejf ministarskog saveta N i k c 1 a P. Pasic; Nas ministar

nnutrasTiJih dela M a r k o T r i f k o v i c; Nas ministar finansija,

S t o j a n P r o t i d ; Nas ministar prosvete i vera L j u ib o-.

mi r

Dav

i

do vi

c; Nas ministar gradevina M: i I a n K a-

p e t a n V 1 c; Nas ministar saobracaja V e 1 i sf 1 a v V u 1 o-

v'\6; Nas ministar pravde Marko Diiricic; Na§ ministar

narodne privrede Dr. Velizar Jankovic; Nas ministar

trgovine Dr. V o j i s 1 a v M a r i n k o v i (S i Nas ministar vojni

deneral M i h a j I o R a s i c.

19



2Q0

Razresavamo od duznosti i upudujemo u Drzavtii Sayet:

Naseg ministra fLnansija Stojana M. Protica i NaSeft

ministra pravde Marka Duriiica.

Stavljamo na raspoloênje kraljevskoj vlaldi:

Predsediiika naseg ininistarskog saveta N i k o I u P.

P a s i c a ; Naseg ministra unutrasnjih dela Marka Trifko-V i c a ; NaSeg ministra prosvete i vera L j u b o m i r a D. D a-

vidovica; Naseg ministra gradevina Milana Kapeta-novica; Naseg ministra saobraâja Velislava Vulo-viCa; NaSeg rninistra narodne privrede Dr. VelizaraJ a n k o V i 6 a; NaSeg ministra trgovine Dr. V o j i s I a v a

Marinkovica i Na§eg ministra vojnog denerala M i h a j i a

R a s i c a*.

A postavljamo:

Za predsednika naseg ministarskog saveta ministra bez

portfelja Stojana M. Protica, narodnog poslanika i dr-

zavnog savetnika; za potpredsednika Na^g ministarskog

saveta ministra bez portfelja Dr. Anton a Korosca,predsednika Narodnog Vijeca i narodnog poslanika na stajer-

skom saboru; za Naseg ministra pravde Marka Trifko-vjca, narodnog poslanika i ministra na raspolozenju; za

Naseg ministra Inostranih dela Dr. A n t u T r u m' b i c a, advo^

kata i narodnog poslanika na dalmatinskomi saboru; za Na§eg

ministra trgovine i industrije Stojana R i b a r c a, na-

rodnog poslanika; za NaSeg ministra prosvete L j u b o m i r a

M. D a V i d o V i 6 a, niinistra na raspolozenju ; za NaSeg mi-

nistra zeljeznica Velislava Vulovica, narodnoga po^slanika na raspolozenju ; za Naseg ministra gradevina MilanaKapetanovi(5a, narodnog poslanifca i ministra na raspolo-

zenju ; za Naseg ministra unutrasnjili dela Svetozara Pri-

b 1 c e V 1 <5 a, potpredsednika Narodnoga \\]&ta. i narodnog po-

slanika na hrvatskom saboru; za Naseg ministra finansija Dr.

MomîlaNincica, narodnog poslanika i ministra na raspo-

lozenju; za Naseg ministra pcSte i telegrafa Dr. Ed a Lu-

k i n i c a, dana Narodnoga Vijeca, potpredsednika hrvatskoga

sabora; za Naseg mmistra vojnog i mornarice denerala Mi-

h a i I a R a § i 6 a, ministra na raspolozenju; za Naseg mini-

stra poljoprivrede Dr. 2 i v k a P e t r i 6 i (5 a, advokata i na-

rodnog poslanika u hrvatskom saboru; za NaSeg ministra vera

Dr. Tugomira Alaupovi6a, £lana Narodnog Vijeca i

poverenika bosanske vlade za prosvetu; za Na5eg ministra

bez portfelja Miroslava Rajdevica, biv§eg ministra u

Crnoj Gori ; za Na§eg ministra ishrane i obnove zemlje M i-

loja 2. Jovanovica, narodnog poslanika; za Naseg mi-nistra za socijalnu politiku Vitomira Koraca, clana Na-

rodnog Vdjeda i bivSeg poslanika u hrvatskom saboru ; za Na§eg

ministra za Sumarstvo i rudarstvo Dr. Mehmeda Spa ho,

61ana Narodnoga Vije<5a 1 bivSeg poslanika u bosanskom sa-



291

Iboru; za Naseg ministra priprema za Ustavotvornu Skup^tinu

\ izjednacenje zakona Dr. Alberta Kramer a, clana Na-

rodnog Vijecâ i urednika »Slovenskog Naroda«; za Naseg mi-nistra za narodno z^dravlje Dr. UroSa Krulja, poverenika

u Narodnom Vijecu u Sarajevu.

Predsednik Naseg ministarskog saveta neka izvrSl ovaj

' ukaz.

7. decembra 1918. god., u Beagradu.

Predsednik ministarskog saveta

Stojan Protid. Aleksandar.

179.

-Imenovanje g. Stojana Protica zamjenikom

g. Dr. Trumbica. .

Beograd,20. (7.) dec. 1918.

U ime Njegovog Velicanstva Petra I., po mi-

.losti Bozijoj i volji narodnoj Kralja Srba,iHrvata i Slovenaca, Ml Aleksandar, Nasled-

nik Prestola.

Posto se na§ ministar inostranih dela, Dr. Ante T r u m-

b i t, nalazi na strani, to za zastupnika Naseg ministra ino-

stranih dela postavljamo: Predsednika Naê^g ministarskog sa-

veta Stojana M. Protica.

Predsednik NaSeg ministarskog saveta neka izvrSi ovaj

iukaz.

7. decembra 1918. god., Beograd.

Predsednik ministarskog saveta

Stojan M. Protid. Aleksandar.

180.

Poslanstva, drzavna zastava i grb kralj. SHS.

Beograd, 22. decembra 1918.

Sva poslani^tva i konzulati zvat 6e se: Poslanistva i kon-

zulati kraljevine Srba, lirvata i Slovenaca. Dalje je zaklju-

Ceno, da se kao drzavna zastava kraljevine SHS ustanovljujetrobojnica sa horizontalno poloienim bojama, i to: gore modra,

u sredini bijela, a dole crvena. Kao drzavni grb bit 6e bijeli

dvoglavi orao, koji imade na prsima §tit, podijeljen u dva manja

Dolja. Na desnom je polju crveni krst s Cetiri C (= S) na bi-



292

jelom polju (grb Srbije). Lijeva polovica grba imade Sahovskii

plocu bijelo-crveno sa 20 oetvorina (hTvatski grb). Donje

manje poije predocuje grb stare llirije (Slovenije): na plavompolju bijeli polumjesec okrenut prema gcre, a izmedu njegovib.

krakova bijela zvijezdai sa 5 penaL Ova zastava cznacuje dr-

zavnost i imade se izvijesiti na sve drzavne i zemaljske zgrade

te na ratnei i trgovacke brodove. Pored ove zastave mogu se

upotrebiti i druge narodne i obicajne zastave. Osim toga jei

zakljuceno na danaSnjem ministarskom vijecu, da se na citavom.

teritoriju kraljevine SHS proglasi ravnopravnost latiniee i 6i-

rilice. Zakljuceno je, da se gradanska i ustavna prava kralje-

vine Srbije protegnu na citav drzavni teritorij. Sve ove za-

kljudke ministarskcg vijeda imade odobriti drzavno vijece.

181.

Raspust organizacije „Narodnoga Vijeca .

Zagreb, 28. decem'bra 1918.

Danasnjim danom raspuStaju se svi miesni odbori Narod-

noga Vijeca u pokrajini, a tako isto i svei narodne straze.

Pozivaju se svi mjesni odbori, da tokom mjeseca si]e6nja:

1919. provedu likvidaciju Narodne Straze, koje su svojedobno-

primile oruzje od Narodnoga Vijeca u Zagrebu, odnosno ovda*

§njih i pokrajinskih vojnih oblasti, imadu sve povratiti na mje-

sta, odakle su oruzje primili.

Predaja ama uslijediti uz potvrdu, a ako ne bii bilo mo--

gu6e radi udaljenosti pr'edati oruzje oblastima od kojih je pre-

uzeto, ima se uz potvrdu predati najblizem vojnom zapovjed-

nistvu ill oruznickoj postaji.

Danasnjim danom prestaje dakle svako dielovanje mjesnih

odbora Naroduog Vijeia i Narodnih Straza u dosadasnjem

svojstvu, ali ce sekcija Naroduoga Vijeda za organizaciju.i agi-

taciju u svoje vrijeme iz bivsih Narodnih Vije<5a eventualno

organizirati nova udruzenja, koja de itmati duznost, da se brinu?

za socijalno, e,kcinomsko i kulturno razvijanje i unapredenje

naSega narod'a.

Predsjednistvo Narodnoga Vije6a SHS izriê torn zgodom

svim mjesnim odborima Narodnoga Vijeda kao i Narodnim

Stra2ama svoje priznanje i zahvalnost za osobito uspje§no r

pozrtvovno djelovanje u prvim danima prevrata.

U Zagrebu, dne 28. prosinca1918.

Dr. PaveH6. Svetozar Pribicevi^,.

Dr. B. G. Andelinovie.



293

182.

Srpska Narodna Skupstina*

B e 8: r a d, 29. (16.) decembra 1920.

Pre-dseda podpredsednik L j u b a R. J o v ^ n o v i c.

Sekretar Paja Jovanovii^.

Prisutni ministri : Stojan Proti<5, ministar predsed-

nik ; Marko Trifkovic, mmistar pravde ; L j u b a D a-

V i d o V i c, ministar prosvete ; Stojan R i b a r a c, ministar

trgovine i industrije; Dr. Momcilo Nincic, ministar fi-

nansija ; Milan Kapetanovic, ministar gradevina

;

Svetozar Pribicevid, piinistar unutrasnjih dela; de-

neral M i h a j 1 o R a s i c, ministar vojni i mornarice; M i-

loje 2. Jovanovic, ministar ishrane i obnove zemlje;

V e 1 i s I a V N. V u 1 o v i c, ministar saobracaja.

U 10 i po sati dolazi ministarstvo pod vodstvom Sto-

jana Proti<â. Drugi podpredseidnil<: skupstine, L j u b a

Jovanovic, otvara sednicu. Sekretar cita zapisnik juce-

rasnje sednice, interpelacije i iipite na ministre. Buduci da ie

u inozemstvu um.rlo 17 poslanika, to se moraju njihova mesta

popuniti. Danas je popunjeno u svemu 6 poslanickih mesta.

SveStenik u orna*:M zaklinje poslanike, od kojiii dvojica nisu

prisutni. Doslije ostalo 9 nepopunjenili mesta, koja se nisu

mogla popuniti iz lista. Kao prva tocka dnevnoga reda jest:

.Saop(ênje vlade.

Ministar predsednik Sloian Protic ulazi na govcr-

Tiicu i

svecanim glasom govori ovaj govor:

Gosix)do poslanici Doiiustite mi prije svega dati izraza i

vasoj i nasoj radosti, sto se posle 6etirigodisnjega pctucanja p€»

tudini, \ ako vecinom gostcprimnoj i prijateljskoj, vidimo opet

ovako sakupljeni u nasem divncm i ponosnom Beogradu, kao

narodni poslanici, kao Srpska Narodna Skupstina. Koliko je

velikih promena, koliko neverojatnili slika i dozivljaja, i jezo-

vitili i sjainih, koliko mucnih i teskih, kcliko opet trenutaka,

preslo za ovo vreme preko nasih glavai

preko glava celoganasega naroda sva tri imena i sve tri vere — svi znamo i svi

smo svedoci.

Kad smo prije vise od 4 godine morali napustiti na§ po-

nosrti prestolni grad Beograd, nas stari, vekovni narodni ne-

prijatelj, crni i zuti orao*apostolski, stajao je na dbmaku Beo-

gradu, obestan, zveckajuci sabljom. On je ve6 ?Aidno pogle-

davao i sladio se, kako ce mu cnda jo§ pobedonosna i poja^na

jednim delom svoje oslobodene brace od turskoga gospodstva

kraljevina Srbija, pasti kao zrela kruSka u krilo i kako mu vec

stoji otvoren veliki drum germanskoga pohoda na Istok:

* To je bila 98. redovita sjednica.



294

s jedne strane u pravcu Soluna, a s druge strane u pravcu Bag-

dada i perzijskog zaleva. Njegov dotle u medunarodnoj hl«

storiji nevideni ultimatum kraljevini Srbiji, imao je da posluii

kao uvertira za ovaj grandiozni pchod. Iza sada vec bivse Au-stro-Ugarske stajala je sprem^na do zuba naoruzana Nemacka, da

joj u pomcK5 po potrebi priskodi. A iza njih su se jo§ onda poma-

Ijaliv Dosle objelodanjeni austrijski i nemaSki saveznici, Bu-

garska i Turska, opet nasi stari narodni protivnici. Svima je

u svezoj pameti, kako su, da o Turcima i ne govorimo, bugarski

i sluzbeni i narodni krugovi otvoreno i toliko puta izjavili, da

oni he mogu dopustiti nase narodno i drzavno ujedim'enje, a sa

koliko su se divljastva i necovestva oni starali, da nas narod

u granicama kraljevine Srbiie i fakticno utamiaoe, poznato j€

nama svima i suvise, a Evropi samo tek nepotpuno. Stegnuta

srca u ovom sudbonosnom casu, kad je zivot nase mlade kra-

ljevine i nase dinastije i celoga na§ega narcda visio o koncu,

Srbija je, gospodo, sa svojom narodnom dinastijom na celu,

ipak odlucno primila obesno joj dobacenu rukavicu, posto je

sa svoje strane pokusala otkloniti evropsku oluju popustl|ivos6u

i pomirljivoScu, koja je zadivila celi svet i samoga neprijatelja

nasega. Trenutak je bio velicanstven i o^Jan: s jedne strane

bezdan, poHticka smrt jednoga pitomoga, darcvitoga i vite-

skoga naroda od 12 milijuna dusa, a s druge strane njegovc

vekovima zeljeno i sprecavano narodno i drzavno ujedinjenje.

Sto je bilo cd toga trenutka pa dosada, to svi znatet. Mi

smo svi sve to preziveli sami. Tu smo zivu historiju nasega

naroda sva tri imena i sve tri vere mi sami tvarali i pisali na-^

som krvlju. Danas posle 4 i po gcdine od onoga trenutka^ kakva

grandiozna prcmena, kakav duboko promenjeni stav u polozaju

i drzanju ondasnjih i dojucerasnjih boraca. I nas drugi ve-

kovni neprijatelj, crao HabsburSki lezi ]X)lozenih krila i grudi

na zemlji. Velika nemacka carevina, koja je prije 4 i po go-

dine mislila, da drzi u svojimi rukama 2ezlo svetskoga go-

spodstva, preboljeva jednu veliku uXasnu krizu i poku§ava, da

svoj feuidalno-kapitalistlicki organizaim promenr sa savremenim

evroDskim i americkim organizmom u socijalnom i politickom

pogledu.

Onaj ocajni polozaj nase mlade kraljevine i celoga na-

sega naroda pretvara se u j&dan velicanstveni prizor pun

dobre nade i najvecih izgleda za buducncst celokupnoga naK

sega naroda. Kineskim zidom razdvojeni i silom rastrkani

delcyi nasega naroda, spajaju se svojom jasnom i nesumnji-

yo i'zrazenom voljom u jednu nera.zdVojnu narodnu i dr-

zavnu celinu, u jednu kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, za

to zudno zeljeno i toliko davno ocekivano nase narodno i dr-.

zavno jedinstvo, koje belezi tck svoje prve tekovine i tvore-

vine. Tu sad, kad ovo vama govorim, gosDod<?) poslanici, mi ve6

imamo novu zajednicku i iedinstvenu drzavu, kraljevstvo Srba



295

Hrvata i Slovenaca, kojemu istima jos nisu medunarodnim ugo-

vorom utvrdene teritorijalne granice, ali koje su granice oblr

iezila velika nacela, sveCano proglaSena od nasih velikih s^veznika. Na&i hrabra i viteSka vojska, koja je u svojim redo-

vima brojila vec vojnike i oficire iz krajeva iz svih delovanaSega iiaroda, dala ]e ovim granicama pouzdanu podlogu oslo-

bodenjem tib teritorija od neprijatelja, a na§a viteska vernosi

svojim velikim saveznicima i zajednickoj svetoj stvari i u nai-

tezim i najkriticnijim casovima ovoga velikog svetskog okrsala

(xi pocetka do kraja, jos je Ojacala naSe pravo i nasu veni.

Granice naêg novog kraljevstva poklapati ce se sa granicama

prostorija, u kojima na§ narod zive u neprekinutom redu.

18. novembra^ proklamovalo je Niegovo kraljevsko Visoân-stvo Prestolonaslednik Aleksandar narodno i drzavno jedinstvo

Srba, Hrvata i Slovenaca u odgovoru iia adresu Narodnoga

Vecâ iz Zagreba, koje je sa svoje strane donelo odluku o uje-

dinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca sa Srbijom za sve delov.e

naSega nartxia, koje je ono predstavljalo i koje je tu odluku na

•svecani nacin saop(iilo i predalo predstavniku krune u adresi

od istoga dana. Skoro jednovremeno su istu zelju bile izra-

zile u naroiitim odlukania svojim i bratska Crna Gora i na§a

dicna Vojvodina — prva 13.^ a druga 12. novembra.^ OvaJ

veliki historijski 5in, gospodo narodni poslamci, svrsen je bez

vaSega fcrmalnoga uce§ca, postupak diktovan politickom si-

tuaciijoim i brzSm razvojem dogadaja. Ali gos.podo, kadia smo mi

savetovali krunu, da ovaj histoTicki cin i^vrsi, spomenutoga

dana, mi smo bill uvereni, da ste Vi bill s nama, mi smo znail

za sva Va§a tajna i javnojasna raspolozenja, mi smo znali za

sve Vase odluke i manifestacije na Krfu, i za sve Vase odluke

i manifestacije u Nisu, kada smo neprijateljem nagnani primill

obesno nam nametnutu nam krvavu borbu. Zato Vam, go-

spodo poslanici, mi s punim poverenjem i uveirenjem podno-

simo ova dva velika i vafna historiiska akta, koja cu imati 5as1

sa-da odmah Varna procitati, da ih primite na povoljno znanjfe

sa ovim dwdatkom: da je odmah iza toga obrazovana jedna

kraljevska vlada, za celu kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca,

1 da (iemo odmah po torn u sporazumu sa banom pristupitt

obrazovanju privremenog Parlamenta, u koliko se Srbije tide,

za cijelu novu drzavu, Parlamenta, pred kojim ce kraljevska

vlada stajati kao odgovorni cinilac i koji 6e vrSiti sve funkcije

Parlamenta do Ustavotvome Skupstine, koja ce doneti novl

drzavni ustav za kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

Molit tu Vas, da se s nama zajedno setite u ovom sve-

canom trenutku nasih palih velikih i malih, znanlih i neznanift

heroja, koji nisu bili liCno sretni doziveti ovaj veliki historijski

» T. j. 1. dec. po novom.^ T. j. 26. nov. po novom.

^ T. j. 25. nov. po novom.



:295

cas, ja Vas molim, gospodo poslanici, da imate satla dobrotu

saslusati ona dva veliika vazna historijska akta, koga sam itba-

IJocas spomenuo.« Potom je procitao ministar predsednik oba

vec gore objelodanjema akta/

Ovaj snazni gnvor ministra prodse-drnka bio je na visewiesta prekidan sa burnim ovacijama poslariika i galerija. Oso-

h'lto se aklamiralo jedinstvu nasega naroda. Kad je ministar

i>redsednik govorio o z^rtvama, kojili su Srbija i citav nas ,na-

rod podneli u ratu, i kad je spomenuo poginule junake i invaliide,

mje mogao zavrsiti svoga govora fxi placa, Posle ministra

.predsednika uzeo je. rec predsednik skupstine, Ljuba J t>-

V a n V i c, i izgovorio je ovaj govor

:

»Cic^podo poslanici

Evodana i

evocasa, na koji je mi-

MsUto iza koji je raid^lo, za koji je stradaio i ziai koji je zivelo

-tiase piieme. Nas je narod dariasnjim delom doziviib nagveci d'o-

gadaj svoje historije posle seobe. Mi smo, mi Slovenci, Hrvati i

Srbi kroz ve/kove nosili svi vii^se iii maiije braitsku ideju svoga

• «je'dinjenja. Sva, sto smo u pros'losti imali, naibolje 1 najvise u

' plemen.u masem:, radllo je za ovaj veliki Ski, koji je danas evo

jjvrsen. Slavimo ga, gospodo poslanici, i raidujmo se, iako smo

ga iskupi'li sa uâsnom cenom. Ta cena jes-t listocena najbolja krv

nase zemlje, to je satrvena najjaca snag^ naroda nasega, to

su uniStene tekovine mnogih raznilD pokoljenja. Mi svi dali

smo sve, da biismo neSto dobili. Nasi pesnici prizeljkovali su

; pesmama ovo, sto *mi javni radnici osvecujemo kao sveto delo.

>>I^vrsi Se Ijuta bitka

1 prebi se sablja britka

I zlatna se kruna smrvi,

I potone sve u krvi.

Mrtva leze cara oba.«

Tako se pjevalo o Kosovskoj bici. Onda smo sve ulozili,

,4a suzbijemo osvajalacku najezdu iz Azije, kao Sto smo sada

sve ulcîi, da se odupTemo gennanskoj najezdi iz Srednje

Kvrope. Na Kosovu uspeli smo spasit cast svoga plemena, a

siida cast i pravdu. Mi smo vojevali za; pravdu, izvojevali je.

izvojevali smo ju sia narodjma, cije druistvo cinit ce nam ve-

<Situ cast j slavu, i koji ce nase potomstvo spominjati sa 5ascu,

slavom i z^hvalnoScu. U tcj bcrbi nije nam bilo ustedeno niledno iskusanje: ni bezdusna grubost neprijatelja, ni te§ke

^bolesti, ni neposlusnost suseda, ni izdaja. Iz saveza ie izaSla

prije izvrsene borbe i nasa velika sestra Rusija, kojoj idu i

danas nase najbolje zelje.

Narodna Skupstina prima oduêvljeno i na najsvetliji list

jSvojih anala zavodi svecano svrseni 5in jedinstva naseg tro-

imenoga naroda. Ona ce voljno pristupiti i svemu, sto namece

poireba crganizacije ove velike nase drzave. Ona smatra, da

1 01. gore str. 281—283



2Q7

su sve opasnosti prosle, a nastao je period iia§ega izgradivaiiija

bolje zajednicke buducnosti.

Granice nase nove drzave neka se proteû po pravu sva-

koga naroda, da on zive slobodno pod svojim kroYom i da usvojoj sredini ne dopusti nikakovu tudu vlast. Mi smo pet ve-

kova bili zrtve turskih invazija. Utrosili smo Citav vek napora

i ckavo Ijudstvo zrtava, da se spasimo druge invazije, teu-

tonske. Neka ne bude vise nikakovib invazija, ni pokusaja in-

vazija na Balkann. Neka ih ne bude ni malih, ni vellkih, ni sa

istoka ni sa severa, ni sa juga ni sa zapada. Neka nama pri-

padne sve sto je nase, a nasim susedima sve sto je njihovo.

Nova iiistorija ne mr^ze se stvoriti, ako ostanu zive stare za-

blude i obnove s_e stare pogreSke. Sto se Balkana tice, on neka

ostane narodinia, koji zivu na njemu.

Mi, dakle, gospodo, registrujemo dobiti ostvarene pravde

prema nasem plemenu. Registrujemo u isti mah veliki dug

svojoj vojsci, svima junacima nasega plemena i nasili savez-

nika i onima, ko|r su do7.iveili srecu, da vide ostvaireno najvece

plemensko delo, otkako je nasega plemena, i onimas koji su

polozili glave ili zdravjje za delo. Nova otadzbina nasa ima

da da vidne znake priznanja i zalivalnosti. Deca poginulih rat-

nika i invalida moraju cstati narodne pupile, sve dok ne stignu

na snagu, da prodûze sluzbu otadzbini, koju su casno sluzili

nji'hovi rcditelji, Za pravdu napadnuti narod nas, njegovi sru-

§eni domovi i njegova unistena dobra i njegovo pograbljeno

i u neprijateljsku tudinu odneseno blago, imaju biti zaJovoljein

i naknadeni. Mislim, da pcgadam misli i namere cele Narodne

Skupstine, ako joi predlozim, da primajuci sa poverenjeTn iz-

javu nove vlade, donese i u zapisnike svoje unese ovu odluku:

Narodna Skupstina kraljevine Srbije sretna je, sto moze

ovim dati i sa svoje strane ix)liticku potvrdu svrsencmu delu

ujedSnjenja Srba, Hrvata i Slcvenaca. Ona veruje, da ce gra^

nice drzavne biti po\aicene, a* da se ne povredi nascmu na-

rodu i>ravo, da se sam opredeli, i cpetuje, da vladh do kraja

brani to pravc. Ona ocekuje takoder, da ce kako treba biti

istaknuto, branjeiio i nriznato pravo nas-ega naroda na naknadu

steta, koje su protupravno uiiînjene i

na kaznu osoba, odgo-vornih za strasna nedela i zlocine pocinjene na njirna u toku

rata.

Qospodo poslanici Ustanite, da se zaihvalimo Bogu, za

spas svoga naroda, da se poklonimo pred senama palih i za-

slugama zasluzenih, da odamo hvalu i priznanje svojim pleme-

niti saveznicifma) i da punih grudi uzviknemo: Da vecno/îvi u Sasti i slavi medu slobodniin narodi-ma ujedinjeni narod Srba, Hrvata i Slove-n a c a

Ovaj govor predsedtnika skupstine bio je prekidan ve-

likim odobravanjem, narocito na svim mestima, gdje se isti-



298

calo nacelo na'TOdtiORa jeidi-nstva i Junastvo srpske vojske za

vreme rata.

U ime socijalno-demokratske stranke uzeo je nato rec

narodni poslanik Dragisa Lapcevi(5, koji jei naglasiostajaliste syoje grupe.

Kao druga tocka dnevnoga reda bilo je glasanje od 250

milijuna ratncga kredita. Za kredit je glasovalo od 97 posla-

nika njih 95. Dva su glasovali protiv: Dragisa Lapce-vidiSkoric.

Ovo je u glavnom tok ove historijske sednice srpske

SkupStine, koja je zavrsila delo nasega narodnoga ujedinjenja

na najsvecanijii najvelicajniji

nacin. Tkonije

bioprisutan, ne

moze zamisliti jednodusno odusevljenje i duboku zahvalnost,.

kojom su u ratu prokusani i osedeli narodni poslanici manife-

stovaii i za narodno jedinstvo sviju Srba, Hrvata i Siovenaca,,

i tronuto se secalii teskiii patnja, koje je podnio srpski seljak^

Zajedno sa legii^ma jugoslovenskih boraca, za pravdu i slobodu,,

svoju i citavoga prcsvetljenoga covecanstva.

183.

Manifest Regenta Aleksandra narodu.

Beograd, 6. januara 1919. (24. dec. 1918.)

Mome narodu Srbima, Hrvatima i Slovencima.

Docekasmo srecni davno zudeni dan naseg oslobodenia

i naseg slobodnog ujedinjenja u nezavisnu Narodnu Drzavu, u

kojGj ce nase pleme ziveti punim zivotcm i bez prepreke uzi-

vati darove, kojima je blaga Bozija ruka obilato obdarila lepu

nasu domovinu.

Ispunjen je zavet, koji su sva pokoljenja nasa, kroz ve-

kove 1 neprekidno, krvlju svojom potvrdivala i osvestavala.

Jednodusnom odlukom naroda, izrazenom jednodusnim

glasom najboljiii pred'stavnika njegovili, ujedinjeni su svi do-

sada raskomadani delovi nase otadzbine u jedinstveno kraljev-

stvo, kojim je narodnom voljom pozvan da vlada kralj sviii

Srba, Hrvata i Slovenaca, Moj uzviseni Otac, Njegovo Veli-

canstvo Kralj Petar I.

Vrseci kraljevsku vlast u Njegovo ime, Ja sam u spora-

zumu s vodama i punomocnicima svih narodnih stranaka, srp-

skih i lirvatskih i slovenackili, obrazovao prvu Nasu drzavnu

vladu. Kao vidljivi znak nasega bratstva i potpune bratske

solidarnosti, u toj vladi sede i slozno rade narodni prvaci svetri vere i sva tri imena, predstavnici svili stranaka i svih po-

krajinakraljevstva Nam.

Moja <ê vlada raditi u potpunoj suglasnosti sa Narodnim:

Predstavnistvom i biti njemu odgovorna. Za to ce biti njena



duznost, da sto pre sazove u Beograd Narodno PredstavniStvo^

sastavljeno cd izaslanika Srpske Skup§tine i Stare Srbije i

Macedonije, od srazmernoga broja clanova Narodnih Veca, j

od predstavnika Vojvodstvai

Crne Gore. Narodno Predstav-nistvo 6e pretstavljati privremeni, ali pun izraz jednog zakono-

davnoga cinioca u Nasem kraljevstvu.

Kao kralj slobcdnoga i deniokratskoga naroda, Ja cu u

svemu nepokclebljivo drza(ti nacelo ustaivno-parlaimentarne vla-

davine, koja ce biti kamen temeljac nase slobodmom voljom na-

roda stvorene drzave.

U ovome duhu { prema ovim naêlima, Moja ce vlada

upravljati zemljcm i resavati pitanja spoljne i unutrasnje poli-

tike. Vlada ce predloziti Narodnom Predstavnistvu rzborni

red, kojim ce se obezbediti na osnovu opsteg prava glasa slo-

bodni izbori za Ustavotvornu Skupstinu, koJoj ce podneti na

resenje predlog demokratskog drzavnog ustava, u duhu dr-

zavnog jedinstva, sa prostranim upravnim samoupravama i sa

obezbedenjem najsirih politickih sloboda.i prava gradanskih.

Moja ce vlada imati duznost, da odmah primeni na cela

kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca sva prava i slobode, kojedo sada po ustavu kraljevine Srbije uzivahu gradani Srbije.

Time ce biti priznata i utvrdena potpuna jednakost svih gra-

dana kraljevstva pred zakonom, ukinute sve staleske povla-

stice i zajamcena sloboda i ravnopravnost veroispovesti.

Ja zelim da se odmah pristupr pravednom reseniu agrar-

noga pitanja, i da se ukinu kmetstva i veliki zemljisni posedi.

U oba slucaja zemlja ce se podeliti medu siromasne zeml.orad-

nike, s pravicnom naknadom dosadasnjim njenim vlasnicima.Neka svaki Srbin, Hrvat i Slovenac bude na svojoj zemlji

gospodar. U slobodnoj drâvi Nasoj moze da bude ii bit

ce samo slobodnih vlasnika zemlje. Zato sam pozvao moju

vladu, da odmah obrazuje komisiju, koja ce Spremiti resenje

agrarnog pitanja, a seljake-kmetove pozivain, da s poverenjem

u moju kraljevsku rec, mirno sajcekaju, da im nasa drzava

zakonskim putem preda zemlju, koja ce u napred biti samoBozija i njihova, kao sto je to vec odavno u Srbiji.

CetvorogodiSnji rat ostavio nam je duboke poremecaje u

'svim odnosima. Radi brzeg i povoljnijeg preciscavanja tih

odnosa i povracaja zemlje u nonnalne prilike, Moja ce vlada

posvetiti glavnu svoju brigu ishrani naroda, narocito siromasnih

redova njegovih, pomaganju i odrzavanju ratnih nevoljnika,.

obnovi prehrane i opustosene zemlje i uspostavljanju redov-

noga saobracaja na suvu i na moru, sto je prvi uslov pravilnom

ra2;vitku narodnoga zlivota.

Najpre(5i i najvisi je zadatak Moje vlade u ovome sudbo-

nosnome casu, starati se da se pri sklapanju svetskoga mira

utvrde granice nase drzave tako, da se one verno podudaraju-



30«

sa etnografskim Rranicama celokupnog naseg naroda, te da ni

jedan deo zemlje kraljevstva Nam ne ode pod tudu vlast. Za

Lispeh u tome neophodno je, da Nasa mlada drzava prikupi i

sjedini svu svoju irioralnui

materijalnusnagu,

neoh;;dnoje, da

njen imutraSnji zivot ostane snazan i jak. Zato pozivam sve

dobre gradane i verne sinove kraljevstva Nam, da recju, deloin

i primerom pcmognu Moju vladu u njenomc nastcjanju na cdr-

zanju dosadasnjega mira i reda u zemlji. To je ne samo po-

treba sadasnjosti, nego i zaloga biidiicnosti Nasega kraljevstva.

Nasi plemeniti saveznici i ceo svet su s pravediiim divlje-

njem gledali i sa zasluzemim priznanjem cenili junacke napore

i samcpregorenje Moje vcjske i izdrzljivost Mojega naroda.

Potrudimo se da svima, zaboravom naSih meduscbnih suprot-

nosti i napustanjem svih razmirica nasih, pokazemo primer

jednoga trezvenog i prisebnog naroda, dostojnoga da u miru

zivi i radi sa velikim prcsvecenim narodima, s kcjima je imac3

i5ast i ponos da bude tirabar ratni drug i lojalan saveznik.

Ohrabren prizorima uzvisenog rodoljublja i pozrtvovanja,

§to ih u toku rata pokazase nasi vojnici, nasi mucenici i javni

radnici nasi, i s poklonom grobc5vima junaka nasih, Ja i Moja

vlada cemc se neprestano i zivb starati o porodicama ratnika.

koji su pokriveni vecnom slavom pali u krvavoj borbi za ostva-

reue velike istorilske misli i zadatka narodnog.

U ime Mojega Uzvisenog Roditelja i u Moje ime Saljeni

kraljevski pozdrav celome narodu Mojem, svima Srbima, Hr-

vatima i Slovencima.

Sre^na Yam svima bila Nova Godina, u kojoj 6e se u

ime Bozije razviti i vekovima leprsati nasa; trobojka, slavom

okideno znamenje kraljevstva naseg, od celog sveta priznato i

postovano, sjajno obelezje neosporne suverenosti nase drzave:

po svim nasim zemljama^ po svim gorama nasim, na svima

rekama i ostr.vima nasim, i skraja na kraj nasega sinjega

mora.

Ispunimo se svi krepkom verom u zdrav, snazan i bujatt

zivot kraljevstva naseg.

Bog i dull nasih slavnih predaka i naSih velikih mrtvih

neka stalno lebde nad svima namai

neka nas hrabrei

podrza-vaju u istrajnom napornom i sloznom radu nasem za blago^

stanje i srecu Mojega naroda.

Dano u Nasem kraljevskom dvoru, u Nasoj prestolnici

Beogradu. 24. decembra 1918. godine.

Aleksandar.

Predsednik ministarskog saveta Stojan Protic; potpred-

sednik ministarskog saveta Dr. A. K or osec; ministar prav-

de M a r k o T r i f k o vi c ;

zastupnik ministra inostranih delaStojan Protic; ministar trgovine i industrije St. D. R i-

-barac; ministar prosvete Ljubomir N. Da vi do vie;



30 r

inanTStar saobradaja V e 1 i s 1 a v N. V u 1 c v i c; ministar gra-

devina M, Kapetanovi(^; miniistar unutrasnjih dela S.

P r i bi

c e Vi c ; mhiistar fiiiansija Dr. M. N

i n 5 i (i ;

ministarposta i telegrafa Dr. Edo Lukiitic; ministar vojni i mor-

narice Mrh. Ra§i6; ministar poljoprivrede Dr. 2. Petri-tic; ministar vera Dr. T u g m i r Alaupovic; ministar

bez partfelja Mil Rajcevic; ministar ishrane i obnove

zemlje M. 2. J o v a n o v i c; ministar za socijalnu politiku V i-

tomir Korac; ministar za sumarstvo i rudarstvo Dr. M.

Spaho; ministar pripreme za Ustavotvornu Skupstinu i iz-

jedna'ienje zakcna Dr. A. Kramer; ministar za narcxincx

zdravlje Dr. U r o § K r u 1 j.

184.


Beograd, 7. januara 1919. (25. dec. 1918.>,

J un a c i

Pozdravljajuci vas proSIe- godine o svetlom prazniku:

Hristovog rodenja, rekao sam vam:

»Svi Zajedno imajte ^vrstu nadu, da cemo Bozijom po-

tioû u nastupajucoj godini posti6i nas uzviseni cilj i obezbe-

diti sebi sve blagodati mira i bududeg razvitka.«

Vi me, junaci, poslusaste verno, slozno i nepokolebljivo..

Prezivljavali smo istina od onda teske dane i mesece; ali sre-

ecm vasa nada i vemost ni tada ne popustise.

Taistrajnost,

pcizrtvovanje i junaStvo, uz pomoc Boziju i savezniciku slomise

j razvejase ispred sebe neprijatelja. Nasu lepu Srbiju i krsnu

Crnu Goru octstiste od teskog robovanja mrskom tudmu i

doneste svima zlatnu slobodu. Pa kad povratiste ono §to je

nekad bilo steceno na Misaru i Nisu, na Qrahovu 1 Vucjem

Dclu, vii podoste i d'alje u naru5aj ostaloj bracî, te ove godine

skoro svaki hriscanski, jugoslovenski dom slobodno i veselo

proslavija sveti praznik Spasiteljeva rodenja i blagosiija vas

- svoje oslobodenje,

Za vreme ovog svetskog; rata podneli ste vi, junaci, ne-

brojene muke i zrtve. Ali sve su one sada ponos vas, jer

ste tim ucinili mnogo vi§e, nego 11 i sami slavni vitezovi sta-

roga Nemanje i Dusana. Nastavljajudi krvavu bcrbu za slo-

bodu, pocetu Karadordevim pregnudem, vi omogudiste te je

nas troimeni narod sakupljen sada svojom voljom prvi put u

jednom drzavnom domu, u prostranom kraljevstvu Srba, Hr-

vata i Slovenaca.

Junaci

Zaduzili ste ove potonje naraStaje vecnim duhom zahval-

»osti, i Ja vaiTi danas u ime otadzbine od sveg srca radosna



302

na tome zahvaljujefm i 5estitam vam veliki praznik dana, kad

je s neba objavljen Ijudima Mir, koji ste i vi, dicni sokolovi

Moji, tako casnoi 5estito zasluzili.

Hristos se rodi

Aleksandar.

185.

Zakon o upotrebi riovoga kalendara.

Beograd, 23. (10.) januara 1919.

U ime Njegovog Velicanstva po milosti Bozijoj} I po volji na-

rodnoj, kralja Srl>a, Hrvata i Slovenaca, Petra I., a na osnovu

ovlascenja (cl. 53. Ustava) Njegovog Kraljevskog Visocanstva

Aleksandra, Nasljednika Prestolja, ministarski savet kraljev-

stva Srba, Hrvata i Slovenaca resio ie i resava:

ZAKON

o izjednadenju starog i novog kalendara, koji glasi:

Cl. 1. Dana 14. januara 1919. eod. po starom kalendaru

T>restaje da vaii stari kalendar, a dana 15. istog meseca, ta-

kode po starom kalendaru, pocinje da vazi novi kalendar,

Ovaj posljednji dan ce se obeletziti datumom 28. januara 1919.

i za njim ce sledovati datiranje dana i meseca po novom ka*-

lendaru.

Cl. 2. Prvog februara 1919. god. drzava, okruzi i uopSte

sva javna nadlestva izdavat 6e svojim 5inovnicima i sluîte-

Ijima ma kog reda plate, penzije dodatke itd. samo za 17 dana,

a dnevnice (novcane hrane) svega za 15 dana; 1. marta izdat

<5e se svima redovna mesecna sledovanja, produzujuci tako i

iduîh meseci.

Cl. 3. Anticipatna mesecna ispladivanja ma koje vrste

moci 6e se naplacivati 1. januara 1919. (po starom kalendaru)-

samo za 18/30 delova njihovih iznosa. Od 1. februara 1919.

po novom sledovat ce redovno isticanje mesecnih rokova ispla-

^îvanja po novom kalendaru.

Cl. 4. Postcipatna meseCna isplacivanja ma koJe vrste

podmirivat 6e se u casu menjanja kalendara tako, da mesecnerate, koje isticu 31. januara po starom kalendaru, imat 6e da se

podmire 18. januara po starom kalendaru u sumi od 18/30 de-

Jova odnosnih iznosa, a od 1. februara 1919. po novom kalen-

daru sledovat 6e redovno isticanje mesecnih rokova po novomkalendaru.

Cl. 5. Ako.se mesecna davanja ne sastoje u novcu ill nov-

danim vrednostima, nego u davanjima in natura, takoder de

se za vremg pomenuto u 51. 3. i 4. pcdmirivati u razmerama



303

/

'Odredenim u tim clanovinia, a ako nisu ddjiva in natura, pod-

mirivat ce se u novcu po pijacnoj vrednosti u sumi od 18/30

delova odnosne vrednosti.

Cl. 6. Svi ostali rokovi prelaze automatski na datume

-iiovcga kalendara, koji astronomski odgovaraju odnosnim da-

tumima staroga kalendara i to bilo da isticu ili da teku u vre-

menu od 1. februara po novom, a od 1. februara novi rokovi

ce se odredivati i racunati iskljucivo po novom) kalend'aru.

Cl. 7. Poverioci ne mogu otkazati primanje isplata ili

davanja, izvrsenih na naciri odreden u cl. 2., 3., 4., 5. i 6.

Cl. 8. Ovaj zakon stupa u vaznost na dan 15. januara postarome kalendaru.

II.

Ovai zakon padnet ce se na prvonie sastanku Narodnog

Predstavnistva naknadno na nadlezno zakonodavno resenje.

10. januara 1919. god. u Beogradu.

Minister prosvete L j u b. M. D a v i d o v i C.

Video i stavio drzavni pecat Cuvar drzavnog pecata ministar

pravde M. Trifkovic; predsednik ministarskog saveta S.

M. Protic; potpredsednik ministarskog saveta Dr. A. Ko-rosec; ministar pravde M. TrifkoviC; zastiipnik mi-

nistra inostranih dela, predsednik ministarskog saveta S. M.

Protic; ministar trgovine i mdustrije S. Ribarac; mi-

nistar prosvete Lj. M. Davidovid; ministar êlJeznica V.

Vulovic; ministar gradevina M. Kapetanovic^; mini-

star unutrasnih dela Sv. Pribi(5evic; zastupnik ministra

finansija ministar gradevina M. Kapetanovi6; ministarposte i telegrafa Dr. E. Lukinid; ministar vojni i morna-

rice deneral M i h. Ra§i6; mmistar poljoprivrede Dr. 2.

Petricic; ministar vera Dr. T. Alaupovic; ministar

bez portfelja M. Rajcevic; ministar ishrane i obnove zemlje

M. 2. J V a n o V i c; ministar za socijalnu politiku V. K o r a 6;

ministar za sumarstvo i rudarstvo Dr. M. Spaho; mitiistar

pripreme za Ustavotvornu SkupStinu i izjednacenie zakona

-Dr. Kramer; ministar za narodno zdravlje Dr. A. Krulj.

186.

BESEDAkojoin je u inie Njegovog Velicanstva Petra I., kralja Srba,

Hrvata i Siovenaca, NJegcvo Kri^lievsko Visoânstvo Naslednik

Prestoljj Aleksandar danas otvorio sednice privremencg na-

rodnog Predstavnistva.

B e o g r a d, 16. marta 1919.

Gospodo narodni predstavnici

U ime Njegova Velicanstva, na§ega kralja Petra I., po-

-zdravljam vas i' preko vss coo nam narod, koji vi danas pred-



304

stavljate. Pozdravljam svu bracû slavncg imena, srpskoga,.

hrvatskoga, slovenackoga.

J a d'elim sa svima vama neogranicenu radost, sto naisVisnji Promisao udostoji doziveti dan, kad se prvi put u svom

dugom istorijskom zivotu uzvisismo svojoni svescu do srede:

dia s/mo na jednom drzavno'iii saboru i da u samo jednom Na/rod-

ncim Predstavnistvu, kao nezavisni gospodafri svoje sudbine, zai-

pocnemo plemenitu suradnju Krune i Naroda, na dobrc nase

lepe ujedinjenje otadzbine i svih njenih sinova i kceri.

Vekovima razjedinjeni, ali ne odrodeni, rastrgnuti grubom

silom ili lukavstvom svelskih imperija Rima i Vizantije, Beca

1 Stambola, ali nika'd neslomljeni duhom, cuvali smo verno

sveta nasleda nasih pradedova. Na toj podlozi zajednickoga

porekla vekove smo provodili u teskim istorijskim prilikama,,

pod raznovrsnim utecajima i razvijali, kako smo kad i gde

mogli, svoje zaoediiicke ili svoje zasebne osebine, uvek dobro

pamteci i znajuci, d'a smo braca>, da smo jedno. A kad je nastao

srecni dan, da neprijatelje pobedi Moja junacka vojska, svojim

sastavom vec onda olicenje jedinstva narodnog, sa sjajnim ar-

mijama nasih saveznika, i da na krvavom svetskom ratistu

sine i nama punim sjajem istorijska pravda — onda se, kao

div, podize, od Alpa do Balkana, narod sa tri imena, ali jedne

misli, jedne volje.

Sa zadovoljstvom i zahvalnoScu spominjem tumace te

volje i izvrsioca toga îna: Qdaslanstvo Narodnoga Veda i

odluku Vojvodanske Narodne Skupstine za nas narod pre-

dasne Austro-Ugarske Monarhije, Narodnu Skupstmu Kralje-

vine Srbije i VelikuNarodnu

Skupstinu kraljevineCrne

Gore.

Njihove odluke i Moj vladalacki odziv prihvatili su s neizmer-

nom radcscu: Sarajevo i Beograd, Zagreb i Novi Said, Lju-

bljana 1 Cetinje, Split i Skoplje.

A jo§ vise nego iskazana radost, na§u su slogu posvedo-

cili mir i diostojamstvo stanovnistva za sve vremie otkad' se

nad njim zacari sloboda do danasnjega dana. Tako je to i

trebalo da bude, i ako je narod naS imao i ima jos da iidrii

teska iskiisenja, sto mu na mnogo mesta tek od neprijatelja

oslobodenu narodnu tentoriju drugi tudin drzi. Da je drukcije

bilo, pokazali bismo se manje dostojni onih dragocenih zrtava

prinesenih na oltar oslobodenja i ujedinjenja.

Pomisao na te svete zrtve neka i nas i na§e potomke prati

u svakom radu, opominjaiudi nas, da nikad ne skre6emo s pra-

voga puta. Vekovi de prolaziti, ali se ne demo mo6i oduiiti

onim armijama nasih junaka i mucenika, koji TâdoSe za odl)raJiu:

otadzbine { ostvarenje njene velike misli.

Velike su to i skupe su to zrtve.Neka je hvala i slava svima znanim i neznanim, koji za-

'juse svojim svef'm grobovimia brda i doline nase, morskediibine i svetska razbojista.



305

Oni 6e u<;iiti i naSe najdalje potomke, kako se sluzi

ctadzbini i kako se lece -veliki zivct u Ijudskoj uspomeni.

Uporedo s njihovim spomenom urezano ]e u Mom srcusecanje vojskovodama, oficirima i vojnicima sve saveznicke

suvozemne i pomorske snage na naSem Istoku, koji s tolikim

l.regorevanjem pcdnese sve napore, dok zajedno s nama ne

povratise ugrozenu slobodu i nama y njiina- Neka je slavai i

nepreglednim armijama nji-hovih ratnih drugova, veHkini za-

tocnicama Ijudske pravde i slobode, koje covecanstvu odbra-

nise ugrozena prava nezavisiiog zivota. Neka je hvala svima

saveznickim vladama i narodmia, koji viteSki stupise s nama

11 tu ispolinsku bcrbu \ u njoj pobediSe.

Ja se osncvano nadam, da ce ono isto staranje, koje su

suveziiici stalnu ukazivali Mojoj hrabroj vojsci, oni posvedo-

Oiti pri svojim cdlukama i na Kongresu Mira, i Narodu i zemlji,

koji su tu vojsku odnegovali ovakvom kakva se pokazala. Ona

ista nepokolebljiva vernost, koja nas je odlikovala u dugim

iskusenjima te nije dopustala da nas savlada gorka sumnja i

ledeni ccaj, mcze svima biti jamstvo, da ce u svojim pravednim

zalitcvima zadovoljeno i kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca,

biti na evropskom Istoku uvek i jedino predan cuvar mteresa

i nacela pravde i slobode, koji su toliko sveti velikim dusaiua

saveznih naroda.

I ako smo, i posle ujedinjenja^ mali prema velicmr nasih

velikili saveznika, mi verujemo, da se ne te prema tome

odmerivati i velicina nasega prava. U torn uverenju mi se i

razlogom nadamo, da nam se ne Ce nametati ono, sto je po

nekoj poinetnji ill pod pritiskom proSlosti odlu5rvano o namaa bez nas.

Mi ne trazimo ni od kcga nikakvih zrtava; mi trazimo

jedino ono, sto 6e doneti d<3bra, ne samo nama, nego i pred-

stavnicima saveza oko nas, sto ce i nama i svakom drugom

ustediti mnoge nevolje, a buducim pokoljeniiima i mnoga isku-

senja. Mi se nadamo, da Ce se nasi plemeniti saveznici prema

nama rukovoditJ samo nacelima, koja su za ko-ngreske odluke

sami javno i unapreid propisali i proglasili. Mi ne trazimo nistasto nije pravo, jer ne trazimo niSta sto bi bilo u istini tude.

Mi hocemo da se nasoj braci i drugom stanovnistvu, koje zivi

s njima zajedno u nasoj narodnoj kuci, dopusti da sami slo-

bodno odiuce o svojoj sudbini.

Oospodo narod'ni predstavnici

Ja se nadam da ce i Narodno Predistavnistvo doprineti,

da se pitanja nase budu6nosti na velikom Kongresu rasprave

na korist nase pravedne stvari.

Mtiogi i teSki zaidaci stoje pred Varna. BuduCnost o6e-

kuje od Vas, da oprezno, ali i bez usporavanja, pripremite i

izradujete najpotrebnrje nam dedove nove na§e drzavne

20



306

zgrade; sadasnjost s neprijateljem gleda u v^s, i da zaleîte

teske rane, koje joj je neprijatelj zadao i da pocnete §to skorije

i nezadrzatio raskivanje drevnih okoya, ko,e tudinski sistem

jOS u nas odrzava. Ja se nadam, da iete u parlamentarnoisaglasnosti s Mpjcm vladom slozno i odlucno savladati goleme

teskoce, koje su nam se isprecile na samom ulasku u nas dr-

zavni i narodni zivot.

Nadam se, da ce i u torn pogledu vas rad imati velikog

znacaja, a narociito ako bude i obilat poslovima, koji su dosad

dekali na cvako Narodno Predstavnistvo.

Ja posebice isticem hitnost potrebe, da se zemljoradnik

posle hiijadu godina teskoga zivotanja oslobodi veza, koje gaJos erne zavisnim od vlasnika zemije, koju on ra<ii, i da on

postane gospodar grude, koju natapa svojim znojem. Bratstvo

koje nas sve zajedno spaja, drustvena pravda kojom treba da

se rukovodimo i veliki drzavni interes o kome smo se duzni

starati, zahtevaju, da se ta cdluka ne odlaze. Onako isto kao

sto le slobodni i privredni samostalni seljak u kraljevini Srbiji

ovako primerno razvio svoju druStvenu, voinicku i morainu

snagu, tako i njegov brat sirom celoga kraljevstva neka po-

stane u SYOjoj sreci nepokolebljivi temelj, na kcjem ce nasa

drzava bezbedno docekivati i savladivati svaku burn vre-

mena i dcgadaja, koji bi je snasli u buducnosti.

A u istom smislu potrebno je, da se i dosada^nji plodovi

unutrasnjeg drzavnog razvoja, koji su Srbiii stekli zasluzeni

glas u celom nasem narodu, sto pre presade i na svu ostalu

drzavnu oblast Privremenim Ustavom, po kom (3emo vladati

f upravljati, dok velika Narcdna Skupstina, kao ustavotvorno

telo, ne izradi temeUni zakon naSega kraljevstva. A staranje

za nase invalide i ratnike ne ce oslabiti ni jednog trenutka, ni

kod Mcje vlade ni kcd Vas, u tom sam uveren.

Moja ce Vam vlada, gospodo poslanici, podneti na ocenu

i odobrenje i druge oredloge, kcje sadanji trenuci traze da se

iznesu, prou<3e i uzakone, da bi se zemlja sto pre podigla,

obnoviia i za priyredu i kulturni f-ivot osposobila.

Neka vam taj i ceo vas ostali rad prati Bo2iji blagoslov:

Varna na diku, otadzbini i narodu na dobro

ProglaSujem da su otvorene sednice Narodnog Pred-

stavnistva kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

2iveli svi MoJi verni i mili Srbi, Hrvati i Slovenci

U B e g r a d u, 16. marta 1919. gadine.

Aleksandar.

(Slijede potpisi ministara.)



PRILOZL

Nekoliko reci o Krfskoj deklaraciji.*

Krfska je deklaracija je<ian dckumenat, izraden od zva-

nidnih predstavnika kraljeyine Srbije i clanova Jugcsloven-

skag odbora u Londonu, a odobren od Nj. V. Prestclonasled-

nika Aleksandra. Tako su se u ovom delu slozili punomodnipredstavnici kraljevine Srbije 1 predstavnici srpsko-hrvatsko-

slovenackoK naroda ispod Austro-Ugarske.

Cim se objavila naSa deklaracija, Crnogorski odbor za

tijedinjenje, kome je predsednik g. Aiidrija Radovid, bivsi

predsednik ministarstva, i koji predstavlja slobodno misljenje

crnogorskog naroda, pristupio je jedncm javnom rzjavom Krf-

skcj deklaraciji.

OdnoSajsrpske vladei

Jugoslovenskogodbora. Srpska Vlada prnnila je u novembru 1914., od

Srpske Skupstine mandal, da vodi ratnu politiku kraljevine

Srbije tako, da osigura oslobodenje srpsko-hrvatsko-slovenac-

kog naroda ispod Austro-Ugarske i njegovo ujedinjenje u jednii

zajednicku drâvu. To nacelo istaknuto je na novo u skupStin-

skoj rezoluciji meseca jula 1915. Ostajase jedna posebna za-

daca na Jugoslovenskom odboru, u kome bijahu okupljeni

predstavnici Jugoslove<na iz Austro-Ugarske. Trebalo je, da sc

njegovom samostalnom akcijom uveri javno miSljenje savez-

ni^kih zemalja, da onaj dec naSeg naroda, koji je pod Austro-

Ugarskom. sam tredi da se cslobodi i ujcdini u jednu jedm-

stvenu drzavu. Ove itri godine neprekidne propagan-de sigurno

su urodile êljenim plodom. Rezultat akcije potvrdilo je i vi§e

politickih manifestacija od strane opunomo(5enih predstavnika

nasega naroda, koji zive u Austro-Ugarskoj. Jugoslovenske

kolonije po Americi i britanskim zemljama, organizovane od

naseg odbora, primile su odluCno jugoslovenski program. Onesaciniavaju najdragoceniji oslonac moralni i financrjski za na§u

• 0>âj je ilanak napisao i objelodanio g. Dr. Ante 1 ruin bid jo5 uoktob. 1917. Up. .,Bulletin Jougoslave od 1. nov. 1917. br. 26.



308

propagandu. Broj jugoslovenskili dobrovoljaca od pocetka

rata do danas, raicunajuci i one u Rusiji, dao je za Saveznicku

stvar barem 80.000 vcjnika.

Tomese pridruzuju danas oni koji

dolaze iz Amerike. Sve ove cinjenice ix;kazuju jasno, koliko

nas narod iz Austro-Ugarske zeli da se ujedini i kako, svim

sredstvima, a osobitc stvarnom vojnom pomocu, saraduje na

svom ujedinjenju.

Z a d a c ai K r f s k e k o n f e r e n c i j e. Ulazak Sjcdi-

njenih Drzava Americkih u rat i pad carizma prouzrokovan

ruskom revolucijcm, stvorili su novu medunarodnu atmosferu.

Nije se vise moglo ostati samo pri isticanju principa jugoslo-

venskog ujedinjenja, kako ga je formulisala srpska Skupstina.

Trebalo je zvanicno formulisati, bar u glavnim linijama, jedan

jugosloyenski program, koji odgovara novim potrebama. Tre-

balo je, u saradnji sa srpskom vladom, izraditi program, koji

ce utvrditi osnovna nticela o teritoriialnom ujedinjenju i unu-

trasnjoj organizaciji zajednicke drâve.

To je bila zadaca Kriske Konferencije. Ona ju je izvrsila

izradivsi deklaraciju, dostavljenu najpre verbalnom notoni

vladama Saveznickih sila, a zatim cbjavljenu u sluzbenom listu

kraljevine Srbije, u »Bulletinu« Jugoslovenskog odbora i u

stampi Saveznickih zemalja.

Tim je cincm jugoslovenski probleini postavljen na jedan

punovazan nacin. On ce se definitivno resiti na Kongresu

Mira, koji ce krunisati sigurnofm pobedom saveznicku vojsku,

pobedom kcju mi ccekujemo s nepokolebljivom verom.

O s n o v n i p r i n c i p i D e k 1 a r a c i j e. Deklaracija

se osniva na mcdernim demokratskim principima, koliko u po-gledu medunarodnom, toliko u pogledu unutrasnjeg uredenja..

U medunarodnom pogledu trazi se: 1. oslobodenje sedam mi-

liiuna Slovena iz Austro-Ugarske, koji su se vec podigli na

znatan stupanj prosvete i koji imaju svest o svom nacionalnoim

jedinstvu; 2. uj^dinjenje jedne nacije od 12 milijuna dusa, po-

deljene na jedanaest pokrajinskih uprava i podvrgnute pod

trinaest raznih zakonodavnih jedinica-, 3. u korist toga naroda,

ukidanje onog brutalnog nacela pc kome »sila vlada nad pra-

vom«, i ujedinjenje tog naroda na osnovu nacela slobode, kuUture i saglasnosti sa pravom naroda, da raspolazu sami sobomi da biraju oblik svoje vlade; 4. stvaranje — na jednoj van-

redno vaznoj i osetlji'voj tocki sredisrije Evrope, na mostu koji

ce vezati Evropu i Aziju, i cbuhvatiti pojas zemlje izmedu

Dunava i Jadrana — jedne od najhomogenijih drzava ceie

Evrope u narodnosnom pogledu; 5. stvaranje drzave koja de

za uvek ostati neoborivi bedem, da zapreSi prodiranje ger-

manskog carstva i habsburske samovolje.§to se tice unutrasnje organizacije, deklaracija uzima kac

nacelo naJSiru demokratsku slobodu i potpunu jednakost u

svim stranama zivota, a osobito u pogledu narodnosti, poll-





310

imale pravo da udu ili da ne udu u zajednidku drâvu, a i da

iz nje izadu kad budu htele. To nije ono §to mi h(X3emo.

Namiai se ne radii o sedinjivanju vise drzava, nego o ujedinjenju

jednog istog naroda ii jednu jedinstvenu drzavu. Kao StQ ima

samo jedan narod, tako neka bude i jedna jedinstvena drzava.

Samo tako mo6i ce da zivi jedan solidan organizam, sposaban

da osigura celom narodu njegove zivotne, moraine i materi-

jalne interese.

Medutim, ideja jedne jedinstvene Ustavotvorne Skup-

stine za celu drzavu, ne znaci da svi drzavni ooslovi moraju

da ostanu koncentrisani samo u jedno za-konodavno telo i

povereni samo jednoj izvrsnoj vlasti. Ideja jedne drzave nepovlaci sa sobom sistem stroge centralizacije. Drzava mo2e

da postoji I u slucaju, gdje se ostavljaju kompetenciji sre-

disnjeg Parlamenta i srediSnjoj izvrsnoj vlasti samo poslovi

spoljne politike i oni poslovi iz politike unutrasnje, koji su ap-

solutno potrebni za opstanak i razvoj dr2ave kao jednog celog

organizma. Ovi poslovi mogu da budu slededi: vladalac^

spoljna politika i nieni prddstavnici na strani, carina, narodna

odbrana, novae i zajedîc^ke financije, saobraidaj u koliko «e

odnosi na interese cele drzave, trgovinu itd.

Ovaj problem unutrasnjeg uredenja jedan je od velikih

zadata'ka Ustavotvorne Skupstine, koja 6e jedina imati pravo

da osniva i da menja ustav.

Velika Srbija ili Jugoslavija? Cesto su nas

pitali, da li mi zelimo Veliku Srbiju ili Jugoslaviju. Pitanje

vazno i duboko. Teziti za Velikom Srbijom, znacilo bi hteti

da resavamo nas nacionalni problem time, da povedamo sa-danju srpsku kraljevinu, dok Jugoslavija znaci resavanje tog:

problema stvaranjem jedne nove drzave, koja obuhvata

sve krajeve gdje zivi na§ troimeni narod, t. j. Srbi, Hrvati i

Slovene , raûnaju6i tu i Srbiju i Crnu Goru. Ideja V e 1 i k e

Srbije bila hi partikularisti5na, dok je idejaJugoslav je ideja celog jugoslovenskog na-roda.

KrfskaKonferencija resila je ovo osnovno pitanje iasno

i odredeno, ne ostavljajudi niSta za sumnju. Njenim resenjem

napustena je sasvim partikularisticka ideja srpska i definivno

je prihva(5ena zajednicka nacionalna ideja, kako se to vidi iz

alineje 2. § 9. nase deklaracije, koja glad:

»Na§ narod ne trazi ni§ta tude; on traî samo svoje i zeli,.

da se sav, kao jedna celina, oslobodi i ujedini. I zato on, sves-no i odlucno, isklju<:iuje svako delomicno resenje svoga narod-nog oslobodenja i ujedinjenja. Na§ narod pcstavlja kao jednu

nerazdvojnu celinu problem svoga oslobodenja od Austro-Ugarske i njegovog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Qorom ujednu drzavu.*



311

I Srbiia dakle odbija s nama zajedno, svesno, svako de-

iomicno resenje naseg problema: mi ne cemo da se on re§i

novim uspostavljanieni Srbije i Crne Gore, pc§to ove drzave

ne bi niogle da birdu nego vasali svojih neprijateljskih, suseda,

ako ne bi hteie da se pokore austro-ugarskoj diktaturi; mi ne

cemo da se stvara odvojena Hrvatska drzava, jer ni ona ne

bi mogla bit drugo do jedna nova Albanija, eksploatisana za

tudi interes; mi ne demo ni delomi^nih problema, kao sto su

bosanski, dalmatinski, istarski ltd., nego zelimo, da se na§

srpsko-hrva.sko-slovena5ki problem uzima kao jecna organ-

ska celina i da se na buaucem Kongresu Mlra resi. kao takL

Ovaj paragraf nase deklaracije po mom je misljenju naj-

vazniji u ovom dokmnentu. U njemu je eela snaga naseg nacio-

nalnog shvatanja, i po tome naS problem dobiva onu visoku

vaznost, koju ima po opstu politiku Saveznika. On stavija u

pitanje opstanak Austro-Ugarske.

Moja je dufnost da izrazim zahvalnost koju dugujemo

Srbiji za taj akt. Kao drzava ona je prinela najvedu zrtvu za

ujcainjenje naseg troimenog naroda. Ona izjavLuje, da je

spremna da zrtvuje svoju drâynu individualnost, da bi seostvarila jedna zajednicka drzava svih Srba, Hrvata i Slove-

naca. Tim ona zapocinje najvece od svojih dela i stice apso-

lutno pravo, da se zove Pijemontom Jugoslovenskim.

Uspeh deklaracije. Mi smo zadovoljni uspehom,

koji je imala na&a deklaracija. Ona je naisla na opste odo-

bravanje i medu beguncima, koji se nalaze u saveznickim zem-

ijama, medu nasim svetom, koj] pod Austro-Ugarskom, gdje su

je reprodukovali svi jugoslovenski ITstovi. Ona je odusevljeno

oozdravijena i u srpskoj vojsci i medu jugoslovenskim dobro-

voljcima, koji se bore s njome rame uz rame. Neopisivo je

bilo zadovoljstvo i odobravanje kojim je srpska vojsXa pro-

pratila deklaraciiu. Time nam je ona dala ncvog dckaza o

svome odusevljenû s kojim izdrzava borbu z-a na§ vellki cilj.

Malena srpska drzava dokazala je ved svojom tierojskom

borbom snagu i predanost na§e rase. Posle novih pobeda nad

austrijskim armijama na Ceru i Rudniku, Srbija je poklekla u

neravTioj bcrbi, napadnuta sa severa od Austfo-Nemaca a sa

istoka od Bugara. Ostavljena sama sebi, ona nije mogla da se

dovoljno odupre. Na§a ujedinjena drzava bit 6e bar koliko tri

danasnje Srbije \ dovoljno iaka da odbije svaku novu navalu

neorijateljsku. Ovim ratom mi ulazimo u historiju sveta. Ula-

zimo posle uâsnih zrtava. Te zrtve pokazale su svetu, tko je

nas narod, §ta li je njegova snaga i njegov cilj. NaSim ujedi-

aieniem mi demo postati clanovi medunarodnog bratstva i

kulture svetske. To nam je cilj, to je na§a jedina ambicija.

Dr. Ante Trumbii,



312

Pismo pokoj. Frana Supila.

Gosp.JociJovanovidu, ministru Srbi e kod Velike Britanije.

Lon d on, 22. iula 1917.

G c s D o d i n e m i n i s t r e

Rado se cd'azivljem VaSem-u ptzivu, da u glavniin crtaiir.

izradim kratki prikaz, kako mislim da bi se najbolje organi-

zirala slobodna narodna dritava za sve jugoskivcnske zemlje,

11 kojima zivu Srbi, Hrvati i Slovenci.

Neophodno je ipotrebito, id'a se tiaijvazniji tposlovi podijele

u dvije Ri'upe: A) poslovi zaiednicki, B) poslovi aiitcnomni.

A) Poslovi z a j c d n i c k i.

1. Tenidjni ustav drzavc na potpuno demokratskom i

ravncpravricm temelju za sav narodni plemenski i kulturni

zivot drzave i naroda.

2. Vanjski poslovi drzave.

3. Kopnena, pomorska i sva ostala odbrambena sila

drzave.

4. Oni ekonomski i komunikacioni pcslovi, kojr imajii

vaznost za cijelu drâvu.

5. Novae (valuta), financije za zajedniSke potrebe.

6. Najvisa nastava, biva najvise institucije za odgcj vise

narodne intdigencije.

B)

Autonomniposlovi.

U autonomne poslove spadali bi svi ostali drzavni i pro-

vincijalni i>oslovi, koji se ne nalaze u rubrikama zajednickih

poslcva, kao unutarnja uprava, sve §kolstvo, izuzev cno u za-

jednickrm poslovima, sud'stvo, bogo§tO'vlie, poljodjelstvo, ko-

munikacioni p-os-li lokalnijega znacaja, finaticije i financiranja

autcnoiminih poslova, sto bi imalo biti u vezi sa zajednickim

financi'jama, po sheinama i sistemima, kojih vec u praksi na

izbor imade, zatim ostali manji javni ooslovi, koji prelaze kom-

petenciju opcina i kotara.

Zajednijcke poslove rjesavao bi drzavni narodni Parla-

menat, a autonomne pcslove sabori ili skuiTStitie doticnih ze-

malja. Tako bi Dostcjale centralna vlada i autcncrnne vlade

sa medusobno ustancvlienim odnosajima.

Uz jedan centralni Parlametiat za zajedniike poslove,

potrebno bi bilo — prenia tradiicijama i pTilikarna nasim — net

<5) autonomnib sabcra ili skupStitia, naravnc sa odnosnim vla-

dama, neiskljuciv, da <31anovi tih autonomnib vlada mogu isto-

dobno biti i clanovi centralne vlade za ovaj ili onaj resort. Evo

tih potrebitih sabora ili skupstina:



313

1. Srpska ili srbijanska skupstina ili sabor sa Srbijom

prije rata i sta bi jos njoj direktno pripalo, kao Banat i sliclino.

2.

Hrvatski saborili

skupstina za Trojednicu (Hrvatsku,Slavoniju i Dalmaciju sa hrvatskom Istrom).

3. Slov'ênacki sabor u Ljiibljani za sveukupne zemlje, kojc

nbitavaju Slovcnci.

4. B(;sanski sabor za Bosnu i Htrcegovinu.

5. Crnogorski sabor za Cmu Goru prije rata i zeinlje, stc

ce joj pripasti, akc se ova stvar drukcije nc uredi.

Izbor za centralni Parlanienat mogao bi biti: a) dircktankao i za sabore, samo sa prosirenim kotarima i na temelju pra-

vedne izborne »geometrije« ili b) delcgacioni izbor iz auto-

nomnih sabora, u koine slucaju mora vrijediti nacelo proix)r-

cijonalnog zastupstva sa zaStitom manjina.

Ovim institucijama treba nadodati jos jednu centralnu i

za sve zajednicku i kompetentnu za citavo funkcioniranje za-

jednickog i autonomnog drzavnog aparata, a to je: Vrhovno

administrativno sudiste i

njemu o boku Vrhovni racunarskidvor sa pravima i diiznostima, koie ove institucije imadu u

drugim mcdernim i naprcdniin drzavania.

Time bi moj »skeiet« bio u glavnome gotov. Ja sa;ii

uvjeren, da bi ovaka shcma, lijepa i upotpimjena, zadovoljila i

oKrcmnu vecinu nasega ukupnoga narcda raznih imena, vjera,

tradicija i mentaiiteta, a takcxler i sve nama sklone velike fak-

tore Evrope i ostaloga civilizcvanoga svijeta. J a sam proti

svakomu preranom niveliranju, koje ni u vecim narcdi'ma nije

donijelo ocekivanoga ploda, nego to niveliranje ostavimo vre-

menu i buducirn gencracijama, koje ce se, nadamo se. radati u

zdravijim ambijentima i biti zrelije, nego li su danasnje. Mi

nismo dozreli za niveliranje, niti bi nam, drzim, oni kcji mcgu

i koii su zvani da nam pcmognu, u nasem i njihovom interesu,

dozvolili takve eksperinientacijc. Jer, ako igdje, na vratima

revanse »Drang nach Osten«, ne ce se moci eksperimentirati.

A pogibelj je, da li bi takav ptogram mogao sluziti nasemuzajednickom dobru. Idealiste i pjesnici (i demagczi) mcgu da

ekspermicntiraju sto hoce i kako lioce, ali drzavnik treba da

gleda cinjenicama ozbiljno u lice, da s njima racuna i da po-

stignc uspjehc. Folitika nije ni luda pjesma ni mudra znanost,

nego je pclitika vjesta umjetnost, kojoi je znanost prirucno

srcdstvc.

Poteskoce, da Evropu uvjerimo, da je nasa baza jedinstva

najbolja i najsigurnija (osobito ako se postigne posteni spo-razum sa Italijom) velike su i svaki onaj, koji ie informiran,

mora d'a itna velika respekta pred tim |X)te§kocama i da

s njDmta: racuna u granicama'/ mcgucnosti.



314

Mogao bi cbrazloîti moje tvrclnje îtavom knjigoni pa-

dataka i dokaza, kad^ ne bih znao, da bi danas time samo skodio-

stvari. No za upii(5ene to Je suvisno.

Momenti su vazni, moîda se vaznitr za nas ne 6e vise

nikad pokazati. Mogude da naSa stvar, kako je pravedna i

idealno zamisljena, ne 6q biti postignuta. Ali sveiedno. nas

narod ne ce zato poginuti. Mozda da — i to u najgorem slu-

caju sto sada radimo, bude od bitne vainosti kao direktiva za

bududu nasu politiku. Kakva odgovornost, ako tjesnogrudnost

ucini, da ta direktiva kao svoj plod dade — razdor

Ja ne govorim ni u 5ije ime i ni po îjem nadogu, niti' imam,

niti hocu koga da slusam. Govorim kao Slobodan, uvjeren, a i

mformiran narodni covjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli^

Jugosloven, ali — last but not least — kao Dubrovcanin. Go-

vorim na svoju ruku i odgovornost. A ipak sam puno vi§e

uvjeren, da tumaci'm postene rnstiinkte i osje6ije mi'lijuna nasega

neprosveênoga puka (ako r ne sve niegove »slavne« inteligen-

cije) i da tumacim dispozicije zakopcanih specijalista, koji su

nam skloni i koji sutra kod zelenog stola ne bi bili protivni^

da nam pomognu po gornjim kriterijima. Ova mi uvjerenjadaju snagu, da govorim, kako mislim.

Va§ sam odani stovatelj

Fran Supilo.

III.

Prvi memoar delegacije kraljevine Srba^Hrvata i Slovenaca.

Paris, u februaru 1919.

Delegati kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca imaju cast

iznijeti u ovom aktu zahteve svoga naroda i ukazati na sa-

glasnost tih zahteva sa principima, proklamovanim u toku svet-

skoga rata, kao i na njihovo slaganje sa samim uslovima, koji

bi mogli sluziti kao osnova, da se utvrdi mir, pravedan i trajan..

Prilike, koie su se stekle u toku ovoga dugog rata, dovele

su do izmene pogleda izmedu srpske vlade i njezinih savez-

nika o njezinim nacionalnim zahtevimia i o ponudama, uci-

njenim Srbiji od strane saveznika. Ipak, nasi zahtevi nisu bili

nikada potpuno izneseni, i ovaj integralnr ekspoze je bio ostav-

ijen za cas, kadia dode na dnevnl red organiizcvanje buducega.

svetskoga mira.

Ovaj strasni rat nije slucajna ni nepredvidjena pojava.

Naprotiv, on je bio samo logicka posledica politike nemackoga.

carstva r principa o vladavini sile nad pravom.



31S

U toku od 43 godine, Nema5ka, uvek dosledna samoj sebi^

cutke se pripremala na rat. Ona je cekala samo zgodan mo-menat, da iznenadi cita^^ svet svojim brzim ratnim uspesiana^

koji bi je ucinili podobnom, da sto jace ucvrsti svoju supre-

matiju na citavom svetu, koji' je u to doba bio zabavljen ide-

j^ma pacifizma, ogranicavanja naoruzanja i zakljucivanja inter-

nacionaine konvencije za arbitrazu.

Posle slabljenja Riisije na Krajnjetm istoku, do kuda je

Rusija doterana podmuklom politikom nemackom, dosla Je

aneksija Bosne i Hercegovine, u isti mah i dcgovorno sa pro-

klamacijom nezavisnosti Bugarske, koja u malo nije izazvala

evropski rat.

Zatim ie dosao Adagir, posle albanski ustanak,. poth.ra-

nlivan Austrijonn, najzad austrijski predlog Turskoj, da se

ustanovi Albanija od cetiri »vilajeta«, predlcg pusten u nameri,

da se obezbedi nemacka suprematija na Balkanu i da se osujete

teznje balkanskih naroda. Ovaj korak Austro-Ugarske iza-

zvao je formacijii Balkanskoga bloka, koji je sa svoje strane

pozvao Tursku, da izvrsi reforme, predvidene Berlinskim Ugo-

vorom, sto je dovelo do rata izmedu balkanskih naroda i

Turske (1912.).

Od pc,5etka balkanskoga rata Austro-Ugarska je »rezer-

virala« za sebe izvesna narocita prava na Balkanu, izbega-

vajuci s pocetka intervenciju u ratu. Kasnije je pokusala da

teazove sukob u pitanjima, koja bi je mogla staviti oci u oci

samo sa Srbijom; takva su bila, afera Prohaskina, traznja, upu-

cena Srblji, da povuce svoje trupe iz Albanije, najzad ulti-

matum Srbiji sa zahtevom, da odstupi od Skadra. Kasnije je

hrabrila Bugarsku, kada su odredivane granice teritonja zadobi-

venih u balkansko-turskom ratu, da ude u rat protiv svojih

tad-asnjih savciznikav i ako Je Bugarska Ma obavezana ugo-

vorom savezu, da prinii arbitrazu ruskog cara.

Svi ovi agresivni pcstupci Austro-Ugarske prema Srbiji

za)5eli su se od onoga dcba, kad je Srbija odbila austro-ugarsku

pcnuciu, da ude s njcm u trajnu carinsku uniju, u kom bi joj slu-

6aju bila obezbedena austro-ugarska pomoc u resavanju bal-

kanskih pitanja.

Nasi saveznici u Ententi poznaju napore, pokusane od

Austro-Ugarske oko Italije i Rumunije, da privoli ove dve sile^

da ocuvaju svoju neutralnost u oruz^nom sukobu Austro-Ugar-

ske 1 Srbije. Posto ovi predlozi nisu nasli naklonjen odziv,

Austrc-Ugarska je Sarajevski atentat, dostojan zaljenja, uzela

kao izgovor, da oglasi Srbiji rat, upucujuci joj ultimatum, koji

Srbija nije mcgla primiti u svemu, a da se ne odrece svojesuverenosti.

Svi su se narodi, kao nasi tako i nasih saveznika, kao i

irtve koje granice s poniâvanjem, da se resenje sukoba pod-



316

vrK'ne Haskom Sudu ili medunarodncj konferenciji, iizjalovili,

buduci da je Neinacka bila odlucna da izazovc rat po svaku

cenu.

Sve sto snio izneli, samo jc prikaz istorijskili cinjenica iz

najnovije epohe, i mi ih opominjemo samo da dokazenio, kako

-su Austro-Ugarska i Nemacka bile odlucne da izazovu rat, ako

im Evropa ne bi dopustila da utvrde svoju mo6 na Balkanu i da

je prosire sve do Perzijskoga Zaliva.

Medutim pitanja od svetskoga znacenja bebu tesno ve-

zaiia za odrzanje Srbije kao nezavisne drzave. Narocito 0:10,

da se zna, da li bi Nemacka mogla napredovati prekc Srbije

•do Carigrada i do Perzijskoga Zaliva, ili pak, dai li ce biti za-

drzana na torn putu i primorana, da se odrece politike nasilja.

Prema svom geografskom pclozaju, koji je stavlja izmedu

dva sveta 1 dve civilizacije, Srbija je zadobila, stolecima vec,

iuternacionalno znacenje prvoga r©da.

U bprbi protiv Turaka, od bcrbe kod Cernomena, blizu

JerdJrena, 1371. gcdine, i od Kosova 1389. godnne, sve do po-

bede kod Kumanova, Srbija je neprestario odrzavala uzdignutu

zastavu protiv polumeseca i tiranije, na kojcj je bila ispisana

deviza: »Za Hriscanstvo i za slcbodu«. IJ najnoviJoj epcsi,

jos uvek zbog svoga geografskoga polozaja, Srbija je postala

zatocnik principa covecnosti, pravde i slobode protiv tevton-

skcga principa surcve sile.

Nasi saveznici, koji su uvuceni u ovaj svetski rat austro-

nemackim napadom, u prkos svim svolim naporima da pcdvrgnu

sukob medunarodnom sudu, ocitovali su, da i oni zele mir,

ali da interesi celog sveta iziskuju, da u buducnosti narodi,mali isto kao i veliki, budu zasticeni od slicnih surovih na])ada,

da krivci budu kaznjeni 1 pcstaivljene garantije, da se zauvek

izbegne ponavljanje slicnih dogadaja, i da budu obezbedeni

sloboda i pravo svake narodnosti, da sama sobcm odlucuje

svoju sudbinu.

Nemacka je bila na cisto o tom, da su se njezini planovi

i njezina nada, da brzc dode do pobede, razbili na Marni. Ona

je osecala unapred, da ce prcduzenjem rata, sto je povlacilo zaspbom zrtvu od milijona zivota Ijudskih i od milijardi materi-

jalnih gubitaka, za ceo svet biti postavljano sve to cesce pi-

tanje: zasto je Nemacka izazvala ovaj rat? I da 6e se ono

celom svetu sve tc jace nametati. Ona je razumela takode,

da svet ne ce poklanjaii nil mailo v&re njezinoj tvrdnji, »da 511

se evrcpske sile sporazumeie, da je uniste«, jer se onda ne bi

moglo objasniti, zasto je ona izbegavala i sprecavala, da se

austro-srpski sukob pcdvrgne Haskom sudu ili medunarodnoj

T<:onferenciji. Nemacka je bila na cisto svoj tezini svoje od-

govornosti; s toga, da bi dcbila rat i izvukla se od ove straho-

vite odgoyornosti, ona je pribegla najvarvarskijim postupclma.



317

koje je inoderna tehnika mogla pronaci, i sluzila se svim sred-

stvima, sto joj behu na raspolozenju, ne stedeci ni zivote ni

Hnarijai slabih i nevinih. Vo-d'eci ratna

taj niiiciin,

ona je izaizva'la'trail i trepet ne samo u zaracenih narcda, neô isto tako i u

neulralnim zemljama. Ona je veliki narcd americki dovel'a

dotle, da podii^ne svoj mocni glas protiv vandalizma, protiv

podmorskoga rata, kojini su satirani i potapani, bez ikakve

raziike, svil' koji su se inorali sluziti morskim puitcvKma. Sjedi-

njene Drzave Severne Amerike usle su u rat u ime visih prin-

cj.pa pravde i covecnosti, da bi ih spasli od varvarstva, koje

svet nije video ni u jcdnoj cposi, i da ujemce zauvek pravo i

slobodu naroda. Rat je tini promenio svoj lik i pretvori(, se

u rat protiv nasilja i protiv osvajalackih smerova.

Nasi saveznici, isto taiko kao i odlitcni Predseidnik Sjed'i-

njenili Drzava Severne Amerike, dali su na znanje svcjim su-

gradanima, da su usli u rat, jer zele da obezbede svim naro-

dima, velikim kao i nialim, pravdu, slobodu i pravican i trajan

medunarodni mir, zasnovan na pravu svakoga naroda, da slo-

bodno odlucuje o svojoj sudbini. Oni su ooitovali svoiu zelju,

da osnuju takovu medunarodnu organizaciju, kojom bi se uma-njila tezina naoruzavanja i u buducnosti ucinilo nemogucim

prolivanje reka od krvi i unistavanje tekovina oitavih pckc-

Ijenja, kao sto je to izvodila Nemacka u toku ovoga rata.

Fosle till svecanih izjava, koje su bile odgovor Entente i

Sjedinjenih Drzava Severne Anierilike na pitanje, postavljeno od

Nemacke, o smeroviina rata, citav je svet bio nacisto, da se

smerovi rata od prvoga casa behu prosirili i da su uzeli oblik

garantovanja prava i slobode svili naroda, kako velikih tako i

malili. Sto se tice neophodno potrebnih zrtava, da bi se.

ukrotioipobedlo pruski militarizam, narodi su dragovoljno

pristali na njih, uvereni, da ce te zrtve ujemciti budueim poko-

lienjima njihcv Slobodan i miran razvoj. I zahvaljujuci toj

cdluci naroda, da liju svoju krv za ove ideje, covecne i uzvi-

sene, pruski militarizam je pobeden.

Srbi, Hrvati i Slovenci cine jedan isti narod, koji od

davnili vremena ima svoju narocitu civilizaciju i svcjc intelek-

tualno jedinstvo. I danas je taj narod, sa gledista literarnoga

i umetnickoga, na visini modernoga napretka. Akc i iscrpen

dvama ratovima balkanskim, nas je narod, za vrem.

s a d a s n j e g a rata, koji m u j e n a m e t n u t, c v r s t o

odiucio, da potpuno ostvari svoje nacionalnou j e d i n j e n j e.

Iz toga Gsecanja svoga nacionalnoga jedinstva i pune

svesti o pravicnosti svoje stvari, on je crpao svoju snagu daizdrzi ovaj novi napor.

Pcstepeno se, u toku neprijateljstva, kako je broj savez-

nic^kih i udruzenih naroda rastao pod zastavom slobode i civi--



318

lizacije, razvijao karakter ratnih smerova u smislu velikih prin-

cipa prava naroda. AH ideologija je nasega naroda ostala vazde»

u pocetku kao i na kraju, verna samoj sebi. Od pocetka borbe

ovaj se narod solidarisao sav da postigne jedini cilj pod de-

vizom: »Jedinstvo Drzavno«.

Posle petnaestomesecnoga otpora, pod pritiskom nepri-

jatelja, tri puta jacega, a naoadnut u isti mah vojskama nema6-

kim, austro-ugarskim, sa severa i sa zapada, svim silama bu-

garskim s istoka, srpske se trupe moradose, besprekidno se bo-

reci, povuci s Krunom i Vladom Kraljevskom, s pocetka na

jug, zatim na zapad preko Albanije. Posle svoje reorganiza-

cije, izvedene na Krfu s pomocu Saveznika, ove su iste trupe

zauzele polozaj na juznoj granici Srbije; tu su one produîle

borbu sve do definitivne pobede u septembru 1918., kojom je

neprijatelj potpuno oteran sa citavoga nacionalnoga zemljista.

Dobrovoljci, Srbi, Hrvati i Slovene neikadasnje Austro-

Ugarske, takmicili su se predano u toj borbi sa svojom braôm

iz Srbije. Za sve vreme, dok je trajala, oni su priskakali sa

svih krajeva sveta, iz Rusije, iz Amerike, sta. vise i iz Austra-

lije, da se nadu pod zastavama kralja Petra; oni su dostigli

cifru od 100.000 boraca u vojsci srpskcj. Od austro-ugarskih

zarobljenika, koji pripadaju nasoj narodnosti, nacinjen je u Ru-

siji 1916. godine korpus pod zapovjednistvom jednog srpskog

generala, koji je pritekao u pomoc Rumuniji, borio se u Do-

brudzi, i njegovi vojni podvizi idu u red najslavnijih ovoga

rata. Kad je Rusija utonula u desorganizaciju, on je morao

napustiti ovu nesrecnu zemlju, preko Severnoga Mora, preko

krajnjega Istcka on Je stigaou

Solun,gde

je, formirankao

ju-

goslovenska devizija srpske vojske, snova otpoceo borbu; za-

uzece Kczjaka je delo ove divizije. Oni rzmedu njih, koji ne

mogose napustiti Rusiju, bore se neprestano pod zastavama

u Sibiriji i u Murmaniji.

Potrebno je ista6i tu înjenicu, t. j. da duh nasega naroda

nije bio nikad tako zestok i tako borben kao bas u trenutku,

kad je Srbija bila okupirana od neprijateljskih trupa; da nikad

srpski vojnik nije dao dokaza tako nepomirljiva duha, da nikad

dobrovoljci jugoslovenski ne potekose u tako znacajnom broju,

nego li u casu, kad je stanje bilo najkriticnije. U isti je mahi Srbija odbila vise puta dosaptavanja o separatnom -miru, koja

su joj bila upudena od Austro-Ugarske.

Ova solidarnost Srba, Hrvata i Slovenaca na bojnom

polju, naisla je u svim redovima stanovnistva na odziv, koji se

Dokazao u ocitovanju svih naSih pokrajina u nekadainjoj

Austro-Ugarskoj i u Crnoj Gori; posledica je toga bilo obrazo-

vanje jedinstvene vlade Kraljevstva Srba, Hrvata i Slove-

naca, u saglasju sa zakonitim predlsta/vnicima svega naSega

naroda.



319

I tako je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca svr?.en cin,

potekao iz volje naroda. Kraljevina Srbija je sve5ano obja-

vila ujedinjenje svega na§ega naroda u jedinstvenu narcxlnu

Drzavu. Velika narodna skupstina u Podgorici jednodusno jc

odlucila, u ime nasega naroda u Crnoj Qori, svoje ujedinjenje

sa Srbijom i sa ostalim delom nasega naroda u Kraljevinu

Srba, Hrvata i Slovenaca.

Cinjenica ujedmjenja i konstitucije Kraljevine Srba, Hr-

vata i Slovenaca zvanicno je notifikovana vladama saveznickih

i neutralnih drzava.

Pokrajine, u kojima na§ narod stanuje, obuhvataju zemlji-

sta u Juznim Alpima, pogranicnim s nema<^kom Austrijom, na

obalama Soce, Mure, Drave, Dunava, Tlse, Timoka, Vardara,

Strume i na obalama Jadranskoga Mora. U nasega je naroda

vrlo razvijena svest o nacionalnom jedinstvu. Zemljsta, na

kojima stamuje, imaju sasvim narociito znacenje s gledista

evroDskili mteresa, zbog njiihova geografskog ]X)lozaja. Onaodrzavaju cdnose izmedu sredisnje Evrope i bliskoga Istoka,

Sredozemnoga Morai

Male Azije. Za vreme poslednih petvekova vcdili su se krvavi ratovi gotovo bez prekida za ove

pokrajine izmedu dve velike carevine kontinentalne, Austrije

( Turske; obe su iscezle.

U toku tih stoljeda Srbija je produzavala da uzme ucesce

u toj borbl protiv turske invazije. Od jednoga stoljeca ona je

otpocela, da se odlucno bori za svoje narodno jedinstvo pdd

Karadordem i pod MiloSem; ona je to nastavila sve do nasih

dana. Srpskj narod u Crnoj Qori je takoder u neprekidnom ratus Turskom. U ovom poslednjem ratu Austrija je htela da smrvi

Srbiju i da dopre do Soluna. Ali je ona sama smrvljena, dok

je Srbija, potpomognuta svojim velikim saveznicima, izisla po-

bedoTiosno iz njega i organizovala se u jedinstvenu Drzavu

s jugoslovenskim krajevima nekadaSnje Austrije. Od apsolut-

noga je intcresa za bududi mir, da u tom znacajnom delu

Evrope budu najzad osigurani normalni uslovi za opstanak;

onl to mogu bit samo, ako se stvori jedinstvena Drzava,osno-

vana na principu narodnosti. Opsti interes trazi, da se u toj

drzavi osiguraju sve mogucnosti za pravilan opstanak; samo

na taj nacin ona ce se modi u£vrstiti i posvetiti sve svoje sile

svom ekonomskom i intelektualnom razvoju. A to 6e se po-

stidi, ako nas narod, koji je zadobio svoju nezavisnost, resi

potpuno problem svojih drzavnih granica na taj nadin, §to 6e

obuhvatiti sve one, koji pripadaju rasi Srba, Hrvata i Slove-

tiaca.

Princip narodnosti namede ovo reSenje kao formalni usl.v

novoga stanja stvari, koje treba da bude stvoreno Konferen-

cijom za Mir.



320

Nasa drâva ima nacionalnu osnovu, i s toga nas iiarod

tnazi, sto mu priipad'a. Princip narodnosti li pravo nariotdia, da

raspolazu samlm sobom, osnova su nase drzavc.

Nasi su zahtevi dakle pravedni, moralni i liberalni; oni

su ujedno nadahnuti principima, koji su svecano objavljeni od

Saveznickih i Udruzenih i3rzava kao takovih, koji treba da

cine osnovu novoga reda u Evropi.

Nijedan narod evroDski nije radosnije pozdravio principe,

u ime kojih su nasi' saveznici i Sjedinjene Drzave Severne Ame-

rike vodile ovaj svetski rat, od naSega, koji vekovima ve6 nije

prestajao da se bori za oslobodenje svoje narodne slobode i

svoga opstanka.

Zahvaljujuci pregalaStvu i samopregoru nasih mocnih Sa-

veznika i Sjedinjenih Drzavai Severne Amerike, posle uzasnih

gubitaka i opustosenja, ostala je pobeda u rukama onih, koji su

se digli u obranu pravde i Ijudske civilizacije.

Predstavnici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca mole

Konferenciju za mir, da pravicno ispitaju njiiiove zahteve i da

ih usvoje.

IV.

Dr. I. Krek o Jugoslovenskom pitanju.

Dne 19. i 20. cktobra 1912. vijecali su u Ljubljani zastup-

nici slovenackoga i hrvatskoga naroda (zastupnici u zemaljskim

saborima i carevinskom vijecu), ie su stvorili zakljucak, iz-

vaden iz najdubljeg uvjerenja svega naroda, koji ga je i ra-

dosnim klicanjem primio. Taj zakljucak glasi: »Izjavlju]emo,

da mi Hrvati i Slovenci tvorimo jednu narodnu cjelinu. Zato

hocemo da zajednicki radimo za jedinstvo, pravo i Slobodan

razvoj hrvatsko-slovenskog naroda .. .« Tada su se redovito

nasi policari nadali, da <ê se to dati ostvariti u okviru bivse

austro-ugarsfcej monarhliije. No rat je pokazao, da to nije bilo

moguce. Taj je rezultat Dr. Krek previdao, pa je u sjednici

carevinskog vijeca u junu 1917. izjavio ovo: »Dvije ideje ne

ce nikad izumrijeti: da su Slovenoii'

Hrvati jedan narod, i dapripadaju drzavno zajedno, pa i moraju doci u zajednicku dr-

zavu. Ako se ove ideje u ovoj (austro-ugarskoj) drzavi ne ozi-

votvore, doci ce do njihova ostvarenja i protiv nas i usprkos

svemu, a posljedice, koje ce nastupiti radi toga, pogi'bellne su

za zivot (austro-ugarske) drzave, za Evropu i njezin mir.«

Medutim, Dr. Krek gledao je i dalje u buducnost, i vidio

ustanovljenje samostalne drzave Srba, Hrvata i Slovenaca.

Zgodno ce biti, da njegove misli o osncvanju i uredenju te dr-

zave ovdje iznesemo:*

* Ove je misli pobiljezio Dr. Petar Rogulja, a izasle su u z3gre-

backoj „Narodnoj Politici u okt. 1918. Dr. I. Krek utnro je 8. oktobra 1917.



32?

Nazad dviie godine, doSao je Dr. Krek u '/ydgreh, da s^

Informira o polozaju. Kod nas je bio mir, mrtvilo, cenzura, §pi^

runaza i interniranje. Vojska je vladala, a vlada sutjela. Vri-

jeine Gorlica, Soce, Bagdada i podmornica.

Setao sam s Krekoni po TuSkancu. On je vec bio pri-

licno slab i teSko je disao.

— Nijesmo -daleko od saniostalnosti — rece on.

Vrlo sam se za6udio toj tvrdnji. Meni se 6inilo, da nika4

nijesmo bili udaljeniji od toga.

Kako to? — upitam ga.

— Meni se îni, da 6e do6i do preokreta. Ne znain za^to,a)i nekako instinktrvno opiazam. U<;îte engleski.

Si«tih se, da sam ga vidio u Ljubljam, kako sjedi nad eo^

gleskim knjigaima i csvjezuje svoje znanje englestsne.

Najednom se u setnji ustavi i upita:

— Kakav biste vojnicki sistem uveli u nasoj drzavi? —— Milieu, vojni^ku duznost od 16.—60. godine, aktivnn

sluzbu kod pjeâdiie sest mjeseci, kod konjanistva, topni^tva

i pijonira dvanaest. Vojska bi morala da djeluje kao kulturni

ifaktor gra-deci ceste i zeljeznice, poSumljujuci itd. sli^no rim-r

skim legijama. Sokolstvo bi se moralo podrzaviti i svaki bi

zdiraivi Jugosloven od 6.—60. godine morao biti sokolasem.

Casnick' staled bic bi eiita, osobitu bi brigu trebalo obratiti

tehniCkom obrazovanju. Momaricu ne bismo smjeli zanema-

Fiti, pogotovo ako Talijani budu imali Valonu. Od dvanaest

milijuna juznih Sloven^ mora biti u potrebi tri milijuna vojnika.

TahMani, Madzari i Nijemci traze to od nas.— Iz vase bi dtzave strMi na sve strane baijuneti — opaizi

Krek. — Ja sam za razoruzanje. Vidite — nastavi malo kasniie

— ja cesto razmisljam, kako bih uredio naSu drzavu, kad bi to

bilo u motjoj vlasti, i sada razmisljam o vojnickom uredenju.

Sve sam drugo nekako iskombinfrao. Sta mislite, b i 1 i b i I a

b o i j a d r z a V n a c e n t r a 1 i z a c i j a i I i d e c e n t r a-

Hzacija?*

— Uvijek sam za jak parlamenat i jaku centralnu vladi^,

pogotovo u na§im prilikama, gdje je lako moguce da se razvije

kakav centrifugalni elemeaat.

— I ja sam za to — re5e Krek i po5e iznositi svoj n a c r t

wredenja juznoslovenske drzave,— Kad bih ja uredivao drzavu, — reê — wzeo bih n

raicun tri kriterij^.

Narodni zivot ima naime ttostruku tendeneiju u svooi

razvitku: od se razvija upolitickom, gospodarskomi k u 1 1 u r n om smjeru. Prema ovlm tendencijama UTcdlo bih

• Pod decentralizicijom razumijevao je Krek plemenski federalizam, a

protiv toga je odluino bio.

21



322

drzavu, a obazirao bih se i na konkretne narodne priliika Naj-

prije konstatirajmo, koji od ovih smjerova narodnog zivota

nas Juzne Slovene zblizuje, a koji razdvaja. Gospodarski ima

seljak ill radnik, bio on Hrvat, Srbin ili Slovenac, svagdje iste

interese. Ni politicki nijesmo iedni od drugih tako daleko: svi

hocemo da smo jedan narod, da smo u jednoj drzavi, svi smo

za ravncpravnost sviju plemeTia. Ostaje nam jedan jedini mo-

menati koji nas dijeii, to je kulturni ili bolje vjersko-kulturni.

Kod uredivan:a ustava moramo dakle sve stvari, gdje je mo-guca medusobna borba i prepor, sto vise potisnuti u pozadinu,

tzolirati i lokalizirati. Zato mislim, da bi trebalo stvoriti jedan

iak c e n t r a I n i p a r 1 a m e n a t od dva kcordmirana doma:

od jednog nacionalno-politickog i od jednog socijaino-poUtickog

Naci c n aino-pol i t icki dom sastajao bi se od zastup-

nika, biranih na osnovi opcega jednakoga, tajnog izboraoga

orava, pri cemu bih i zenskima dao izborno pravo. Giaso-

valo bise tako, da cijela drzava, ili bar provincija, sacinjava

fedan izborni kotar, a stranke bi postavljale listine kandidata,

za koje bi onda izbornici predavali glasove. Dakako, pri ozna-

jênju. tko je izabran, upotrebio bi se proporcijonalni sistem.

.S c i j al n o-p o 1 i

tic k i dom bio bi stalesko zastupstvoflaroda.

U nj bi d^Sli reprezentanti seljackih komora, radni5kih.

jrgovackih, obrtnickih organizacija i komora, zastupnici klera,

înovnistva, industrije, znanosti i umjetnosti — sve tako una-

prijed uredeno, da samovolja pri postavljanju toga zastupstva

bude posve iskljucena. Sccijalno-pcliticke zakonske osnove,

donosile bi se najprije pred socijalno-politicki dom, a poslije

prihvata, slao bi se pred nacijonalno-politickl, koji bi ih enJ)loc prihvacao ili odbacivao, Pred nacionalnor-politicki domdolazilebi najprije drzavno-politicke osnove, a onda bi ih so-

cijalno-politicki dom primao ili odbijao en bloc.

Gentralm parlamenat ima dakle eminentno p o 1 i t i 5 k u

zadadu: pitanja ustava, vanjske politike, narodne obrane,

pa velikb o k v i r h o zakonodavstvo: financijalno, prosvjetno,

socijalno, unutarnje uprave ltd.; unutar tih okvirnih zakona

imala bi se razvitl samouprava. U glavnom bi dakle imao

centralni parlamenat t. zv. pragmaticke poslove.

Ekonomski bi se momenat morao uzeti u raCu pri

stvaranju p r o v i n c i j a. Mislim, da bi za ciielu drzavu tre-

balo 10—12 ovakvih organizacija. Imali bi oni sa svojim po-

krajinskim saborima zadaCu, da se brinu za pridig-

nuce gospodarstva: za poljsku produkciju, industriju, 2eljez-

nice, ceste itd. Radi toga moraju pckrajine biti uredene bez

obzira na: dosadanje drzavne i zemaljske granice, na 6isto

gecgrafsko-ekonomskim principima, prema prometnoj tenden-

c'lh i ekonomskom karakteru zemlje. Tako je na pr. Trst sa

svojim zaledem: Goricom, Gradiskom, Istrom, KoruSkom i



521

Kranjskom, prirodna geografska i ekonomska jed'inica. S druge

.strane opet slovenska Stajerska i nasa Dolenska imaju prirodni

centar u Zagrebu, pa ce ti krajevi pasti u, recimo, zagorskuekonomsku sferu itd. Kako se ekonomski interesi i> srpskog i

hrvatskcg i slcvenskcga seljaka ili radnika uvijek slazu, ocito

je, da u provincijalnim saborima ne ce biti nacijoiialnih borba.

Glavni punkt sukoba izmedu vas Hrvata i Srba jest raz-

hcitost k u 1 1 u r n i h tendencija. Zato treba borbu lokalizirati,

te je izluciti iz parlamenta, gdje bi se moglo dogoditi, da na-

Jediiom stanu Hrvati i Srbi jedni prema drugima kao dvije

nerrijateliske fronte, a to bi bila propast drzave, jer bi takavpolozaj nasi spoljasni i unutarnJi neprijatelji iskoristili, da dode

do smutnja, iredente i svake nevolje. Zato ovu kulturnu i kon-

fesijonalnu stranu narodnoga zivota treba decentralizovati po

p c i n a m a, kcje bi uz svoje upravne i druge zadaê

morale primiti na sebe brigu oko razvoja skojstva. Te bi op-

6me bile velicine sadasnjih hrvatskih kotara, i bile bi sto sa-

mostalnije. Po opcinama bismo pokusali razdiêliti Hrvate od

Srba, a akobi gdje i bill zajedno, pa se zavadili, bila bi ta borba

samo lokalnoga znacenja.

To bi bill najglavniji potezi drzavnog uredenja. A sada

da ih osvijetlim na jednom j^rimjeru. Uzmimo § k o 1 s t v o, jer

je ono za nas od najeminentnijega znamenovanja. Centralni

parlamenat izda zakon: svako dijete cd sedam godina napri-

ied mora polaziti pucku skolu, dok je ne svrsi. Onda ustanovi

zakon org^nizaciju pucke skole, odredl minimum znanja, sto

ga mora imati svaki drzavljanin iz svake struke, narocito

mora biti jedinstvena u cijeloj drzavi pouka o narcdnim' i gra-

danskim pravima i duznostima, napokon tko smije osnivati

skole t. j. smije svako, tko se drzi ovoga zakona, Duznost

osnovat pucke skole, ako ih veC nema, imaju opcine. Da li 6e

biti skola konfesiionalna, interkonfesijonalna ili akonfesijo-

oalna, odlucuju roditelji dlece, i to po belgijskomu skolskomu

sistemu, koji nam ponesto popravljen moze biti uzorom.* Op-

cina moze da taj skolski zakon slobodno aplicira. Ona moze

ako hoce, da ustanovi konfesijonalnu skolu, nekonfesijonalnu— kakvu ho(5e. To cdlucuje njezino zastupstvo. ^to vi§e slo-

bode, jer su nas dcsada paragrafi strasno prigusivali — I

srednje Skole uzdrzavaie bi opcine, all uz pripomo<3 driave,

doticno provincije, odredenu opet po glavama Studenata. Sve

ekonomsko skolstvo bilo bi u glavnom u kompetenciji pro-

• Belgijski skolski si^tem danas je najnanredniji: osnivati 5kole moic uz

zakonske kaufele tko bote; svak' roditelj mn2e upisati svoje dijete u §koIu,

koju hoce;prije

ujisa

djtteta podigneroditelj za svako dnete, §to ga §alje

upucku §kolu, kod opdrr^koga poglavarstva ben, koji ovlaStujf ravnateljstvo, da

od op^ ne trazi odredenu placu za di ete Bon preda prigodom up'sa ravna-

telju skole. R vnatelji svih skola prezentiraju ekoiiko dana iza up sa bonove

opcinsVom poglavar tvu, koje im onda prizna za svaki bon odredenu sumuiz opînskoga proraûna, Sto otpada na svako dijete.



324

vincije, koja bi so niogla sporazumjeti i s opcinom ili dnjgoni:-

in^titucijom, i dati joj u tu svrhu pripomobi. Sveui5ilista bJ

finansirala drzava. Ali niko ne bi smio prijecitL da se osnuju

i privatnc sredtije §kole i privatna sveu5ili§ta. Sto vi§e, osni-

va^ mogao bi traziti i drzavnu doticno pokrajinsku potporu»

za Skolu, i dala bi mu se po istom principu kao i opdinska za

pucke §kole. ,

Moramo imati slobodnu utakmicu za sve kluturne nazore,

sve stranke, sve orjfanizacije. I tko je sposobniji i radiniji -

Heka pobjeduje. ^

— Ne bi se.svi s vamu sloîli, naro6ito u ovom posliefd-

njem — primjetiim Dm Kreku.

— Znam koga mislite —• rece doktor. Ali ti Ijudi ne uzt-

maju u obzir, da nijedan paragraf ne ce kod nas spasti Cr-k V e i njezine organizacije, ako njeni svecenici i lajici ne

budu kako treba zivjeli i radili. Poznato vam ie', da samrebus sic stantibus zagovornik rastave Crkve od drzave.

Dosta su me radi toga napadali. I imaju za se mnogo logickih

i teoloskih argumenata-. .Ali logika razvoja i zivota govori za

mene, a doista ona se ne protivi katolicizmu. Medutim, kako

Rim hoCe On ho6e konkordat, dakle i mi ga hocemo. Kato-

licka Crkva mora kao i pravoslavna imati u buducoj drzavi

javnopravni karakter; nadalje ne smijemo imati drzavne

crkve. Svim vjerskim uredbama uopce mora se dati potpaina-

autonomija, a drzava neka se jo§ manje uplice u njihove

poslove. ^

— Jo§ neSto — upitam dalje. — Zar se ne boji|te srpske

hegemonije u Jugoslaviji?

— Hegemoniju 6e imati sposobniji ; ako to budu

Srbi, i pravo je, da je imaiu. A ako mislite, da 6e radi svoje

brojcane nadm€ci imati uvijek odlucnu njep u centralnom

parlamentu, onda ne uzimate nekih stvari u ra5un. UzmimOs.

da je drzava stvorena ovako, kako sada govorimo. Sadasnja

strana5ka konstelacija ima.t 6e i na prilike u centralnom parla^

mentu odlucan utjecaj. Najprije ce se srodne stranke zbliziti.

»Slovenska liudska strank,a« istupat 6e zajednicki s vaSomgjupom oko »Novina«, a nadam se, da 6e se i medu Srbima

razviti analogna kulturna i stranacka tendencija, te 6emo do-

biti mozda u parlamenat koga srpskoga »klerikala«. Liberalcl

slovenski, srpski i hrvatski, kooperirat 6e medusobno, isto take

i socijalisti. Osim toga mozda ce se razviti kakve autonomi-

sticke stranke, koje de teziti za promjenom ustava u smjeru

federalizacije, kao sto su kod Srba radikali ili kod vas Ijudi

trankovacko-starcevicanske ideologije.

Uzato

6ese javiti u

parlamentu i socijalne tendencije sve jace, pa ê i to utjecatV

na strukturu stranaka. Medutim ce politicko uniformiranje

sve vise napredovati i nestajat ce centrifugalnih tendencija, pa



'<6eimo kroz dvije, tri generacije doista biti jedinstven na-

Tod, Dakle 6emo hegemoniju jednoga plemena, ako je uopce

bude, osjecati samo u pocetku. Od srpske se hegemonije

to manje bojim, sto su Srbi rascjepkani u upravo nezdravo

velik broj stranaka i'strancica, pa mislim, da ne Ce ni u kojem

slucaju sacinjavati jedan blok. A klauzulirati, da neki ministri

moraju biti Hrvati i Slovenci, nema smisla, jer Srbi, ako budii

dobili hegemoniju, postavit ce zaministre rtd. svoje kreature, pa

-opet nemamo nista. Stoga ne preostaje ni§ta drugo, nego da

svi mi posaljemo svoje najspcsobnije Ijude u padamenat, pa

neka vladaju najsposobniji. Nijedan paragraf i nijedan ustav

ne moze spasti nesposoban narod od propasti, a Jer ja nebrojim Hrvate i Slovence- medu nesposobne narode, uvjeren

sam, da ce znatti u drzavnoj upravi i reprezentaciji doci na

(xlJii5na mjesta.

— Monarhija ili republika? — zapitam na svrSetku.

— Prili5no mi je to svejedno. Ja sam u srcu republika-

nac, ali ako dode kod nas do monarhije, mora to biti forma

t. zv. republikanske monarhije, onako kao u NorveSkoj. Kralj

je samo nasljedni predsjednik republike i njezin reprezentant,

ali nema prava sankcije zakona. Ipak tri su principa ovoga

troimencg narcda, koji ga moraju voditi u buducnost: jedannarod, jedan vladar, jedna drzava od Beljakado Soluna i mnogo, mnogo slobode.

V.

Pariski predlog.

Na sastancima u Parizu 15., 18. i 22. marta 191^., posl©

izmene misli o unutraSnjem uredenju drzave i politi5koj orga-

Titzaciji naroda, potpisani usvojise ovo misljenje:

I. Potpuno se slazemo u ovim temelinim. ta5kama poli-

tickog programa, t. j.:

1. da nasa drzava ima biti jedinstvena, a ne sloêna^

<iak\e da se nema urediti kao savezna drzava, kao sto je Ne-

m.aicka ili Svajcarska, ni kao udruzenj-e drzava, kao §to je

Amerika;

2. da prema tome ona mora imati pored jednog vladaoca

jednu drzavnu vladu, kao vrhovni organ za sve grane drzavne

uprave i jedno narodno zastupniStvo (Parlamenat), kao zako-

nodavno telo za sve vrste drzavnih poslova;3. da se drzava nema upravljati cetitralistiCki, kao n. pr.

Francuska, ved da u njcj m.ora vladati upravna decentrali-

- /.aciia, po na<êlu samcuprave ili selfgovemmenta;



326

4. da u drzavi nema povlastica ni faktf^ke prevlasti ni

prvenstva nikakvo pleme ni plemensko ime ni oblast jedna

nad drugom, ve<^ da nad svima ima vladati misao narodnog i

drzavnog jedinstva, koja se ne sme identifikovati nj s kakvimposebnim pogledima ili interesima;

5. da u drzavi imaju biti obezbedene sve gradanske slo-

bode, koje su temelj 8 obelezje prave demokratrje, narocito

licna sloboda, nepovredivost stana, sloboda govora i Stanipe,

sudska nezavisnost> i sloboda prosudivanja, sloboda sastajanja,

udruzivanja i zbora, sigurnost imovine, sloboda kretanja, po-

stovanje tajne pisama;

6. da za sve politicke izbore mora vrediti opste, jednakoi direktno izborno pravo glasa.

II. Iz ove istovetnosti pogleda, izvodimo korist i' potr&bu

zajednicke akcije sa svima slobodnim pclitickimi skupinama na

bazi sledecih misli, koje proizlaze iz zajednickih temelinib

naicela pod I.

1. Jedinstvena drzava treba da ima i jedno ime, po na-

sem mnenju da se zove »Jugoslavija«. Troimeni naziv obele-

zava slozenu, sayeznu drzavu, on ovekovecava razlike kojezelimo da brisemo i daje povoda rivalitetu i surevnjivostl iz-

medu raznih plemena radi prioriteta imena i prakticne , upo-

trebe naziva drzave, kad god treba da se nazove jednim ime-

nom. Tri plemenska imena oznacuju pocepanost u proslosti, a

novo jednostavno ime buducnost u jedinstvu i ravnopravnosti.

Ime jugoslovensko -pred'laze se samo kao zvanicni, poli-

tiicki naziv drzave i drzayljana, kao sto britansko ime sluzbeno

oznacujedrzavu Engleza, Skota

i njihovih prekomorskih ob-

lasti. Imena srpsko, hrvatsko, slovenacko za narod, jezik itd..

ostaju i ne smeju se silom ukidati. Hoce li se jednom i u tom

pogledu postici jedinstvo, ostavlja se buducnosti i prirodnoj

evoluciji.

2. Kao pristase jedinstvene drzave protivni smo federa-

lizmu, dualizmu, trializmu i svakom seperatizmu, ah smo za

autonomiju, jer je to i samouprava, koju triizimo za admin i-

strativne delove nase jedinstvene drzave.

Iz prakticnih razloga mislimo, da bi se u diskusiji imala

izbegavati polemika oko golih izraza, kao sto su »centrali-

zam«, »federalizam« itd., koji se razlicito shvataju, daju po-

vodia pometnji pojmova iz koje nastaju strastvene borbe za

prazne reci. Da se izbegnu nesporazumi, miogla bi se temeljna

misao nasega programa od prilike ovako oznaciti: Ne cemo

saveznu ni slozenu, ve<5 jedinstvenu drzavu, u kojoj ce njeni

delovi uzivati siroku samoupravu i biti ravni medu sobom;

3. Vlada ie jedna za celu drzavu. U Vladi su ministar-

stva za sve grane drzavne uprave bez izuzetka,

U vladi ima ministarskih resora:.



327

a) U 6i3i deloknig spadaju svi dtâvni poslovi, isklju5u-

juci potpuno Tiadleznost samoupravnih jedinica, npr. spoljnl

poslovi, vojni poslovi, canne, monopoli, pomorstvo, trgovina,

poSta, telejrraf, pravosude rtd.

1)) U ciji delokrug: spada od driavnih poslova ono, sto sc

t&6€} opSteg interesa drzave kao celine, a ono u tim poslovimav

sto je vezaTio za lofcalne potrebe i Sto 6e biti poimence nazna-

ceno u Ustavu i u zakoniina, prenosi se u nadleznost samo-

upravnih jedinica,

4. Drzavni Parlamenat stvara zakone za oelu drâvu i

za sve grajie dr^vne uprave bez razlike.

I u onim resorkna, za koji je egzekutiva defimijcno ostav-

Ijena samoupravnilTi jedinicama, legislativa pripada Par-

lamentu.

U koliko je zakoniina izrekom ostavljeno ssmoupravni'm

predstavnistvima da donose iiredbe o primeni zaikona na svol

teritonj, ta predstavniStva moî ce da stvaraju odluke, koje

CO imati obavezni karakter. Svakako sve temeljne i naceine

uredbe opsteg drzavnog i narodnog interesa spadaju u nad-

leznost Parlamenta.

5. Da se Drovede nacelo upravne decentralizacije po-

trebito je, d a se drzava podeli u saimoupravne jedinice, otd

kojiii 6e opStina biti najmanja, a oblast (pokrajina) najveca

Medu njima mo|e da bude i jedna srednja samoupravna jedi^

nica, kotar (srez) Hi zupanija (okrug).

Sve oblasti (pokrajine) imaju Jednaku nadle:^nost. Qra-

nice cblastiimala bi da odredi Ustavotvorna Skupstina, vo-

dedi racuna o zeljamia narodia i drêcii se natêla/, da svaka

oblast treba da bude potpuna geografsko-ekonomska celina

sposobna za 2ivot.

Granice niziih samoupravnih oblaisti utvrduje oblast, a

kod toga i kod svake promene administrativnih granica ima

se voditi racuna o zeliama maroda; potanje 6e sve to biti ure-

deno ustavom.

6. Svaka samoupravna jedinica ima svoje predstavnistvoizabrano od naroda, svoju upravu izabranu ili neposredno od

naroda ili od doti^nog predstavnistva i svoje 5inovnike po-

stavljene od predstavni^tva ili od uprave. Potanje odredbe i u

torn pogledu bit 6e sadrzane u Ustavu.

7. U nadleznost oblasne (pokrajmske) samoup/ave spada:

a) da reSava sve upravne poslove vezane za lokalne p(v

trebe, koje joj Ustav i drugi zakoni poimenice ostavljaju (mi

polju javne bezbednosti, socijalnoga staranja, zdravlja, pro-

svete, privrede, saobraciajnih sredstava ltd.);

b) da samostalno odlucuju o troskovima svoje autonomne

uprave i o pokridu tih troskova samostalnim prihodima i do



328

potrebe pmezima na drzavne pcrez€, sve u granicama dotic-

Tiih drzaivnih zakona:

c) Da naid'zirayia nize samoupravne jodiniiee.

8. Analcgni delokrug nizih saiiwiiprav^niti jedinica bit 6e

potanje odreden. U Ustavu 6e biti odredeii'o, u kolrko su budlzet

I neka vaznija reênja samoupravnih jedinica pfxllozna odo-

brenju visih autonomnih vlasti.

9. Da se pored lokalne samoui)'rave ocuva ixitrebi.to jcumi-

stvo u drzavnom zivotu, sluzit ce ove garancije:

a) Vladalac imrt ce nepasredan uticaj na postavljanje po-

âvica oblasne uprave (na pr. takoda

ce izabrati iednoga iz-

medu trojice sto 6e mu ill predlozi'ti oblasno predstavnikvo);

a) Svaiko resenje cblajsnih predstavni§tva, koje i'miaj oba-

vezni karakter, kao sto ga imaju zakoni, pddloziH) je odcbrenju

(Posebnog centralnog drzavnog organa (posto to odobrenje re-

dovito nije potrebito za budzet i za pcstavljanje upravniili

orgaTTia)

;

c) Isti centralni organ stara se da sarnoupravni organi ne

prekoraioe granice svojega delokruga i da se svojim resenjem

ne ogrese o zakone, te je vlastan da svako tako reseftje obu-

stavi.

Posebni centralni organ o kojedmi je cvde govorai, mogaio

bf da bude jcnlan Drzavni Savet, stvoren na demokratskoi

osnovi, kojemu bi iniala biti jedna od glavniili zadada, da sa-

oiva jedinstveni duh u upravi drzave.

10. Sukobe o nadleznosti izmedu drzavnih i samoupravnih

vtasti imat ce d'a resava posebni sud.

11. Gradani treba da budu zakoncm zasticeni protiv sa-

movolje svake vlasti, tc da za ovako bezakonje, kao i za iteski

tiemar javnih organa, bude utvrdena njClhova imovinska i kri-

viciDa o-dgovornost.

12. Pospbniim zakonom treba da bnidti ,tacno utvrdemi

prava i du^nosti cinovnika, posebice da im' biKie obezbedena

stalnost u sluzbi i zastita p'rctiv samovclje starijili.

13. Za resavanje tuzaba gradana zbog povrede prava na-nesene im od vlasti, ustanovit ce se posebni sudovi, i to jedaTi

sud za sporove administrativne, a d:rugi za spoirove politicke

prirode.

14. Treba da se garantuje nezavisnost sudije protiv sva^

ia>g utjecaja administrativne i legislativne vlasti, tako, da viadi

i Parlamentu bude oduzeto svako direktno i intdirektno uple-

fcamje u postavljanju sudija, njihovo ' preme^tainje, eventualno

kaznjavanje za sluzbene prestupe i proizvadanje u visi cin. Sve

to treba da se ostavi samdm sudijama, •dotidno njP.hovim kele-

gama, d)a resavaju u smislu posebnog zakona o sluzbenoj

pTagmatici sudija.



329

Sudstvo ovako uredeno moê se u celosti centralno

upravljati, tako da bude posve iskljuêno iz ddokruga lokalnih

samouprava, #

III. Da se svede na najmanji opseg i da se §to vi§e ublazi

izborna borba zai Konstituantu, koja bi u teSkim spoljuim i unu-

traSnjiiin prilikama drzavî mogla da bude fatalna, trebalo bi

nastojati, da se sklopi izborni sporazum (blok) svih elennenata,

koji se u glavnom slazu s ovim mislima.

IV. Ovaj blok imao bi da jo§ pre izbora za Konstituantu

na ovom temelju sporazuma izradi nacrt Ustava, da se stvar

§to pre i §to uspesnije svrsi u Ustavotvornoj Skupstini.

V. Pcitpisani izrazuju zelju, da sve narodne stranke uzmu

u pretres ove misli.

Jovan Cvijic, Dr. Ante Trumbic, Dr. J o s i p S in o-

d I a k a, J o v. B a n j a n i n. Dr. D i n k o T r i n a j s t i c, R.

L e n a c, B o g o m i r B o § n j a k. Dr. F e r d o § i § i (^,

Veljko Petr ovic, Alb. Bonetid, M>, Sav6i<5, M.

C i n g r i j a, Dr. G u s t a v G r e g o r i n, prof. Y a s a S t a-

j i c, Dr. Fran B a r a c, Dr. I v o de G i u 1 i, J o s i p R i b a-

r i c, Dr. I v o M i 1 i (5, J o a k i m K u n j a § i 6.

—^^<-





sadr2:aj.

1914.

1. Manifest kr. srpske vlade. Beograd, 25. (12.) jula

2. Manifest Regenta Aleksandra. Ni§, 29. (16.) jula

3. Zakljucci »Hrvatske straze« u Buenos Airesu. 3. aug.

4. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragxjjevac, 4. aug. (22. jula)

5. Prokiamacija crnogorskoga kralja Nikole. Cetinje, 7. aug. (25

jula)

6. Veliki knez Nikola Nikolajevi6 srpskoj vojsci. Petrograd, 8. aug

(2o. jula) . . . .

7. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 16. (2.) nov.

8. Izjava kr. srpske vlade u Narodnoj SkupStini. Ni§, 7. dec. (24

nov.

•- Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 11. dec. (28. nov.)

10- Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 28. (15.) dec.

II. Hrvatski odbor u Rimu protiv grofa Tisze. Rim, u decembru

StraiU'

8

8

10

10

10

12

1915.

12. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 7. jan. 1915. (25.

dec. 1914.) 14

13. Upravni odbor »Jadranske legije« Jugoslavenima. London — Rim,

mjeseca januara . . . 15

13. Upravni odbor »Jadranske legije« Jugoslovenima. London — Rim,

Rim, mjeseca januara .1815. Rezolucija americkih Jugoslovena u Chicagu. 10. marta . 20

16. Sjevero-americki Jugosloveni ruskom poslaniku Bahmetjevu u

Wasiiingtonu. Chicago, 23. marta 21

17. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 4. apr. (22. marta) 22

18. Izjava g. PaSida u Narodnoj SkupStini. Nis, 28. (15.) aprila . . 23

19. Rezolucija jugoslovenskoga kongresa u Ni§u. 6. maja (23. apr.> 24

20. Memoar Jugoslovenskoga odbora predan francuskoj vladi. Paris ,

6. maja . 24

21. Manifest Jugoslovenskoga odbora brilanskom narodu i Parla-

mentu. London, 12. maja ^b

22. Manifestacija hrvatskoga sabora. Zagreb, 14. juna . . 37

23. Rezolucija sjevero-ameriCkih Jugoslovena. Pittsburg, u julu . 40

24. Sjevero-ameriil^ki Jugosloveni g. Pa§i(iui Pittsburg, u julu . 40.



Stra««

25. Rezolucija JuKoslovena Ju:^,ne Anierike. Antofagasta, 1. aug. . 41

26. Zakljucak tajne sjednice srpske Narodne SkupStine. Ni§, 23.(10.)

aug, 42

27. Rezolucija sjevero-ameriCkih novinara Jugoslovena. U augustu . 42

28. Manifest jugoslovenske ujedinjene omladine. 2eneva, u augustu 43

29. Jugoslovenski odbor. London. Paris, 1. okt 44

30. Jugoslovenski odbor g. Pasicu. London, 12. oktobra ... 4b

31. Formular prisege juzno-ameriCkih legiona§a. Antofagasta, u okt. 4b

-32. Proglas Jugoslovenskoga odbora britanskom narodiT London,

2. nov 4%

1916,

33. Rezolucija Jugoslovenskoga zbora u Antofagasti. 23. jan. . 4f

-34. Pozdrav Jugoslovena iz Antofagaste kralju Petru. 23. jan. . 48

3v5. Jugoslovenski odbor Regentu Aleksandru. Paris, 24, febr. .. 49

36. Naknadni memoar Jugoslovenskoga odbora predan francuskoi

vladi. Paris, 13. marta . . . . . . , .5037. Dr. Trumbic o jugoslovenskom pitanju. Paris, 20. marta . .5*38. »Times« o buducnosti Jugoslovena.

London,31.

marta. .

^»39. Regent Aleksandar engleskim odlicnicima. London, 5. aprila . 61

40. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Krf, 20. (7.) apr. ... 62

41. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Krf, 23. (10.) apr. . . . 64

42. Rezolucija velikog mitinga Ceha i Jugoslovena. London, 11. aug. 6S

43. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 15. (2.) sept. . . 6b

-44. Jugoslovenski odbor protiv kleveta talijanske stampe. Paris,

22. okt 67

' 5. Manifest Jugoslovenskoga odbora. Paris — London, u novembru 72

4b. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 22. (9.) nov. . . 74

47. Drugi narodni kongres americkih Jugoslovena- Pittsburg, 29. i

30. nov. . . . . . . 74

48. General Bojovic srpskoj vojsci. Bojno polje, 17. (4.) dec. . M49. Izjava Jugoslovenkoga odbora prigodom krunisanja cara i kralja

Karla I1absbur<^koga. Paris, 18, dec 9B

V1917.

50. Adresa hrvatskoga sabora, Zagreb, 9. marta. . . .

iS

5L Program crnogorskoga odbora za narodno ujedinjenje. Paris,

27. (14.) marta ' . . . U52. Proglas crnogorskoga odbora za narodno ujedinjenje;. Paris,

27, (14.) marta 91

53. ArgentinsKi Jugosloveni Sjedinjenim Dr?.avama. Buenos Aires,

.15. apr . . .9354. Deklaracija Jugoslovenskoga kluba. Bei, 30. maja ... 94

55. Deklaracija Starceviceve stranke prava. Zagreb, 5, juna 94

5h. Krfska deklaracija od 20. (7.) jula . . . , , 9*

57- Deklaracija crnogorskoga odbora za narodno ujedinjenje, Paris,

11. aug, (29, jula) , , . . , , , . . 100

.5S. CrnoKorski odbor prihva6a Krifsku deklaracija. Paris, 14. (1.) aug. 100



Ill

W. TrScanski Slovenci i Hrvaii protiv talijanskih aspiracija- Trst,

28. aug. 101

•0. Izjava voda Slovenaca, Ljubljana, 15. sept . . . .102

il. Izjava klerikalne grupe bosansko-hercegovacklh katolika. Sara-

jevo, 17. nov. 103

§2. Deklaracija Hrvata Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 26. nov. . 104

§3. Deklaracija oporbenih hrvatskih i srpskih zastupnika. Zagreb,

a dec 105

#4. Jugosloveuski odbor predsjednilû Wilsonu. Paris, 9. dec. . 106

§5. Izjava bosanskih Franjevaca. Sarajevo, 21. dec. , . .107

*6. Izjava hercegovacJkih Franjevaca. Krajem 1917. i poi. 1918. . 108

1918.

*7. Regent Aleksandar srpskoj vojscL Solun, 1. jan. (19. dec. 1917.) 108

68. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 7. jan. (25. dec. 1917.) 109

i9. Iz Wilsonove poruke kongresu. Washington, 8. jan. . . .110

70. Jugoslovenski odbor protiv izjave g. Lloyd Qeorge-a. London,

11. jan . 112

71. Rezolucija slcvenske T>Narodne stranke«. r»lar;bor, 13. jan. . 113

72. Rezolucija jugoslovenske akademske omladine u Zagrebu. 24, jan. 114

73. Izjava istarskih zastupnika. Istra, 25. jan 116

74. Izjava srpske narodne radikalne stranke. Sremski Karlovci, 27.

(14.) jan. 116

75. Jugoslovenski klub i Brest-Litovsk. Bei, 31. jan. . . . 117

76. Rezolucija slovenske »Narodne napredne stranke«. Ljubljana,

2. febr 112

77. Iz Wilsonova govora u kongresu. Washington, 11. febr. . 123

78. Jugoslovenski odbori

Brest-Litovsk. London, sredinom februara 12479. Rezolucija hrvatskih, srpskih i slovenskih politiCara. Zagreb,

3, marta 125

. 126

. 127

. 128

. 128

80. Rezolucija narodne skupStine u Zadru. 3. marta

81. Proglas Dr. Ante Trumbida. Na prolje6e 1918.

92. Rezolucija narodne skupStine u Zametu. 7. aprila

$3. Izjava dalmatinskih zastupnika. Zadar, 14, aprila

S4. Izjava »Jugoslovenskoga kluba« i »Ceskoga svaza«. Bed, 18. arp. 130

•5. Rezolucija hrvatske socijalistidke stranke. Zagreb, 1. maja . . 131

S6. Rezolucija velike slovenske pucke stranke. Fostojna, 5. maja . 133

•7. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 5. maja {22, apr.) . 134

88. Jugosloveni i Cesi protiv austrijske vlade. BeC, 7. maja . . 134

f9. Memorandum americkih Crnogoraca predsjedniku Wilsonu. Maj- august 13c

fO. Rezolucija Star£evi(ieve stranke prava. Zagreb, 5. juna . . 138

f I. Izjava dalmatinskoga Zemaljskoga odt)ora. Zadar, 19. juna . . 139

92. Rezolucija narodnoga zbora u Splftu. 2. jula . . . .141

93. Rezolucija narodne organizacije za hrvatsko Primorje i Istru.

Su§ak, 14. jula 142

94. Velika politicka skupStina u Mansion-House-u. London, 25. jula 142

*5. Pravilnik ^Narodnega sveta«. Ljubljana, 16. aug. . . . 156

f6. Narodni svet. Ljubljana, 17. aug. 158



'iV

\

Strtmn

97. Memorandum bosanskih Hrvata i Srba grofu Tiszi. Sarajevo,

20. sept

.16198. Slovenci, Hrvati i Srb te austro-ugarska mirovna nota. Zagreb,

24. sept. . . . . .166

99. Izjava g. PaSida pariskom »Tempsu«. Paris, 27. sept. . 168

100. Rezolucija Srba i Hrvata iz Juzne Ugarske. Subotica, 2. okt. . 168

101. Rezolucija socljalno-demokratske konferencije Hrvata i Slove-

naca. Zagreb, 6. okt 169

102. Osnutak »Narodnoga Vijeda*. Zagreb, 6. okt. . . . .170

10.3. Hrvatsko-srpska koalicija ulazi u »Narodno Vije6e«. Zagreb, 8. okt 170

104. Sastav i pravilnik Narodnoga Vijeda Slovenaca, Hrvata i Srba.Zagreb, 8. okt. . 171

105. Manifest cara i kralja Karla. Be5, 16. okt 176

,106. Vojna zapovijed cara i kralja Karla. Schqnbrunn, 17. okt. . 177

107. Izjava g. Paslca u »Morning Postu». London, 17. okt. . . . 178

108. Wilsonov odgovor Austro-Ugarskoj. Washington, 18. okt. . . 179

109. Deklaracija Narodnoga Vijeia SHS. Zagreb, 19. okt. . . .179

110. Saopcenje Narodnoga Vijeda SHS. Zagreb, 19. okt. . . .181

111. Narodno Vijece o Wilsonovoj noti. Zagreb, 21. okt . . .181

112. Proglas bana Mihalovida. Zagreb, 22. okt 182

113. Organizacija naroda. Zagreb, 23. okt 183

114. Narodno Vijece poziva na dobrovoljni narodni porez. Zagreb,

26. okt. 184

115. Skupstlna gradskog zastupstva u Zagrebu. 27. okt. . . .185

116. Odgovor Austro-Ugarske Wilsonu. Be5, 28. okt. . . .188'117. Austro-Ugarska moli za mir. Be5, 28. okt. .... 189

118. ProglaSenje samostalne drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, Za-

greb, 29. okt 189

119. Generali Snjari6 i Mihaljevi(i hrvatskim cetama. Zagreb, 29. okt. 210

120. Narodno Vijece podmarsalu Metzgeru. Zagreb, 29. okt. . . 210

121. Proglas Narodnoga Vije6a vojsci. Zagreb, 29. okt. . .211

122. Organizacija Narodnoga Vijeda. Zagreb, 29. okt. . .212

123. Grad Ljubljana za Narodno Vijede. 29. okt. . . ... 213

124. Organizovanje vlade SHS. Zagreb, 29. i 31. okt. . . .213

125. Nadbiskup Dr. Bauer svomu kleru. Zagreb, 30. okt. . . 213

126. Rijeka u vlasti Narodnoga Vijeda. Rijeka, 30. okt. . . 214

127. Manifest povjerenika Narodnoga Vijeda Rijecanima. Rijeka,30. okt 215

128. Vojni izvjeStaj Narodnoga Vijeca. Zagreb, 31. okt. . . . 215

129. Nota. drzave Slovenaca, Hrvata i Srba Ententi. Zagreb, 31. okt. 216

130. Obrazovanje vlade za Sloveniju. Ljubljana, 31. okt. . . 217

131. Narodno Vijede SHS. Jugoslovenskom odboru u Londonu, Za-

greb, 1. nov. '. .218

132. Bosna i Hercegovina pod upravom Narodnoga Vijeda. Zagreb,

2. nov 211

133. Poziv Narodnoga Vijeda na mobilizaciju. Zagreb, 2. nov. . 219

134. Predaja bivSe c. i kr. mornarice Narodnom Vijecu. Zagreb, 2. nov. 220

135. Primirje Austro-Ugarske s Ententom. 2. nov 221

136. Za narodni porez. Zagreb, 3. nov 225



Strana

137. DemarS Dr. KoroSca saveznlikim vladama. Q^n6ve, 3. nov. . 225

138. Prenos gruntovnih dr2avnih upisa. Zagreb, 4. nov. , . . 22t)

139. Protest Narodnoga Vijeca predsjedniku Wilsonu protiv talijanske

okupaclje. Zagreb, 4. nov . 227

140. Protest dalmatinske vlade protiv talijanske okupacije Zadra. Za-

dar, 4. nov 227

141. Narodno Vijete moli za pomoc Srbiju i Ententu. Zagreb, 4. nov. 228

142. Protest bosanske vlade protiv talijanske okupaclje. Sarajevo,

5. nov. . . .229

143. General Franchet d'Esperey Narodnom Vije6u. Rljeka, 6. nov. . 230

144. Narodno Vijeiie Jugoslovenskom odboru. Zagreb, 8. nov. . . 230

145. Narodno Vij2de kralj. srpskom ministarstvu Inostranih dela. Za-

greb, 8. nov. . . . . . . . . . . .231

146. Protestna nota Narodnoga Vijeda talijansko] vladi. Zagreb, 8. nov, 231

147. Kralj. srpska vlada priznaje Narodno Vijece u Zagrebu. Gendve,

8. nov. 233

148. DepeSa g. PaSida opunomodenim ministrima kraljevine Srbije u

Parizu, Londonu, Washingtonu i Rimu. Geneve, 8. nov. . . 234

149. Narodno Vije6e generalu Franchet d' Espereyu. Zagreb, 8. nov. . 234

150. Narodno Vijede kralj. srpskoj vladi. Zagreb, 8. nov. . . . 235

151. 2enevska deklaracija od 9. nov. 1918. 236

152. Zapisnlk konferencije drzane od 6. do 9. nov. u Zenevi . . 238

153. Prosvjed kod talijanske vlade u pitanju flote. Zagreb, 9. nov. . 241

154. Poslanica Narodnoga Vijeca SHS. o doCeku naSih i saveznickih

Ceta. Zagreb, 9. nov 242

155. Madzarsko poslanstvo u Zagrebu. 9. nov 243

156. Narodno Vijede kralj. srpskoj vladi. Zagreb, 10. nov. . . . 245

157. Abdikacija cara i kralja Karla I. (IV.). BcC, 11. nov. . . .246

158. Poslanica Narodnoga Vijeca SHS. seljacima. Zagreb, 14. nov. . 246

159. Izvje§taj Dr. Tresida. Zagreb, 16. nov 248

160. Okupacija Rijeke po Talijanima. Rijeka, 17. nov. , . . 249

161. Narodno Vijede viceadmiralu Gauchetu. Zagreb, 17. nov. . . 250

162. Prosvjed Narodnoga Vijeda SHS protiv okupacije Rijeke. Za-

greb, 18. nov, 251

162. Kr. srpska vlada Narodnom Vijedu o Rijeci. Zagreb, 18. nov. . 253

164. Rezolucija Hrvata iz primorskih krajeva. Zagreb, 19. nov. . . 253

165. Okruznica hrvatskoga episkopata. Zagreb, 19. nov. . . .254

166. Nar. Vijede usvaja ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Za-

greb, 25. nov, 255

167. Zaklju5ak srediSnjega odbora Narodnoga Vijeda o agramim re-

formama. Zagreb, 26. nov 256

168. Odluka PodgoriCke skupStine. Podgorica, 26. (13.) nov. . . 258

169. Delegati Narodnoga Vijeca u Beogradu. Zemun, 28. nov. . . 261

170. Zakljucci konferencije katol. episkopata. Zagreb, 29. nov. . . 262

171. Dalmatinska zem. vlada kr. srpskoj vladi. Split, 30. nov. , . 263

172. Obrazovanjc kraljevine SHS. Zagreb, Beograd, nov.i

dec..

264173. Saopcenje o obrazovanju kraljevine SHS. Beograd, 3. dec. . 283

174. Priprave za obrazovanje prvog ministarstva, Beograd, 6. dec. . 284

175. Reorganizacija jugoslovenske vojske, Zagreb, 10. dec. . . 285



VI

S trana

176. Rezolucija StarCevideve stranke prava. Zagreb, 12. dec. . . 285

177. Sastav drzavnog ministarstva u Beogradu. Zagreb, 16. dec. . 288

I7S. Imenovanje prvoga ministarstva kraljevine SHS. Beograd 20.

(7.) dec 289

179. Imenovanje g. Stojana Proti6a zamjenikom g. Dr. Trumbida. Beo-

grad, 20. (7.) dec. 291

180. Poslanstva, dizavna zastava i grb kraljevine SHS. Reograd

22. dec . . , . 291

181. Raspust organizacije sNarodnoga Vije6a«. Zagreb, 28. dec. . 292

182. Srpska Narodna Skupltina.. Beograd, 29. (16.) dec. ... 293

1919.

183. Manifest Regenta Aleksandra narodu. Beograd 6. jan. 1919. (24.

dec 1918.) .298

184. Regent Aleksandar srpskoj vojscL Beograd, 7. jan. 1919. (25.

dec 1918.) 301

185. Zakon o upotrebi novoga kalendara. Beograd, 23. (10.) jan. 1919. 302

186. Beseda Regenta Aleksandra, kojom je otvorio sednice privre-

menog narodnog PredstavniStva. Beograd, 16, marta 1919. . 303

Prllozl

I. Nekoliko reCi o Krfskoj deklaraciji. Napisao Dr. Ante TruTnb 6

u okt. 1917 307

II. Pismo pok. Frana Supila g. Joci Jovanovidu o budu6em naSemustavu. London, 22. jula 1917 312

III. Prvi memoar delegacije kraljevine SHS. na konferenciji mira u

Parizu. Febr. 1919 314

IV. Dr. Janez Krek o jugoslovenskom pitanju i bududem ustavu- Misli

izrecene god. 1916. 320V. »Pariski predlog« nekih inteligenata o budu6em ustavu kraljevine

SHS. Paris, 22. marta 1919 325











BINDING SECT. JUN 2 2 196?

D Sisic, Ferdinand (comp.)

51 Dokumenbi o postankuJ8S4.$ kraljevine Srba, Hrvata i

Slovenaca 19U-1919

PLEASE DO NOT REMOVE

CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET

UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY

Documents

Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919