GlaxoSmithKline započeo je s inicijativom «Positive Action»

1992. godine čime se željelo potaknuti zajednicu na odgovor

brzorastućoj svjetskoj epidemiji širenja virusa HIV-a. Svijet se

bori s AIDS-om zadnjih 25 godina tijekom kojih je 20 milijuna

ljudi umrlo, a procjenjuje se da je 33 milijuna ljudi zaraženo

virusom HIV-a.

GlaxoSmithKline (GSK) već devetu godinu za redom surađuje

s Udrugom HUHIV na edukativnim aktivnostima u borbi

protiv AIDS-a na prostoru Hrvatske.

Kompanija je vodeći svjetski proizvođač lijekova protiv HIV/

AIDS, i jedna od rijetkih kompanija koja radi na istraživanjima

za prevenciju i liječenje HIV/AIDS, malarije i tuberkuloze,

bolesti vezanih za zemlje u razvoju.

U još jednoj inicijativi GSK je predvodnik – to je opskrba

zemalja u razvoju lijekovima protiv HIV/AIDS-a po povlaštenoj

cijeni. Naime, još 1997. godine kompanija je osigurala lijek zi-

dovudine za primjenu kod transmisije bolesti s majke na dijete

u zemljama u razvoju po cijeni umanjenoj za 75% od cijene

na globalnom tržištu. Do sada su cijene atiretroviralne terapije

višestruko snižavane i dostupne su za više od 63 najsiromašnije

zemlje u kojima je HIV/AIDS najrašireniji i u stalnom porastu.

Ovih je dana GSK objavio još jedno sniženje cijena, pedeseto

po redu za najsiromašnije zemlje čime stalno daje potporu

borbi protiv ove epidemije.

dr. med. Maja Drašković

03

Suradnja

GlaxoSmithKline

s HUHIV-om

HIV/AIDS u Hrvatskoj

Od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi HIV-a u

Hrvatskoj, do kraja 2006. godine registrirano je 608 osoba

kojima je dijagnosticirana HIV-infekcija (podaci Registra za

HIV/AIDS), od kojih se kod 258 razvio AIDS, a 127 ih je umrlo.

Odnos zaraženih muškaraca i žena je 4:1. Na Slici 1. vidljiv je

trend porasta broja dijagnosticiranih slučajeva HIV-infekcije u

zadnjih pet godina, dok broj oboljelih od AIDS-a i broj smrti

zaraženih osoba stagnira ili lagano pada.

Taj trend objašnjavamo djelomično stvarnim porastom broja

zaraženih, a djelomično poboljšanjem dostupnosti testiranja

na HIV i time veći broj registriranih slučajeva, prije svega kod

populacija s najviše rizičnih ponašanja.

Slika 1. Broj osoba zaraženih HIV-om, oboljelih od AIDS-a i

umrlih u Hrvatskoj 1985. – 2006. (Hrvatski registar za HIV/

AIDS)

Vjerojatni put prijenosa infekcije u 42% zaraženih je muški

homoseksualni odnos, a gotovo isto toliko osoba (40%)

zaraženo je heteroseksualnim odnosom.

Za razliku od populacije muškaraca koji prakticiraju seks s

drugim muškarcima, kod koje svjedočimo autohtonoj epi-

demiji, prijenos zaraze heteroseksualnim odnosom je i dalje

značajno vezana za boravak u inozemstvu.

Nešto više od 9% zaraženih osoba infekciju je steklo dijeljen-

jem pribora za intravensko korištenje droga, a svi ostali načini

prijenosa (transfuzija zaražene krvi, prijenos s majke na

dijete) čine manje od 5% zaraženih.

Distribucija prema vjerojatnom putu prijenosa prikazana je

na Slici 2. Nepoznat put prijenosa (5,1%) ne znači da su osobe

zaražene nekim dosad nepoznatim putem, nego da prilikom

razgovora osobe nisu željele razgovarati o načinu na koji su

vjerojatno zaražene pa, nažalost, ne znamo o kojem je putu

prijenosa riječ.

Slika 2. Vjerojatni put prijenosa infekcije u osoba zaraženih

HIV-om u Hrvatskoj (Hrvatski registar za HIV/AIDS)

Dr.sc. Branko Kolarić, dr.med.

04

HIV-bolest registrirana je u svim županijama u Republici

Hrvatskoj (Slika 3.). Najviše je registriranih u gradu Zagrebu i

Primorsko-goranskoj županiji (više od 20 na 100 000), zatim

slijede priobalne županije, dok ih je najmanje u županijama

središnje Hrvatske, krajnjem istoku i Ličko-senjskoj županiji

(manje od 5 na 100 000).

Slika 3. Prevalencija HIV-a na 100 000 stanovnika po

županijama (Hrvatski registar za HIV/AIDS)

Na nivou županija (Slika 4.) vidljivo je da se epidemiološka

situacija prema putevima prijenosa razlikuje: tako u gradu

Zagrebu dominira muški homoseksualni put prijenosa, a u

priobalnim županijama heteroseksualni prijenos, ponajpri-

je među pomorcima i njihovim trajnim partnericama u

Hrvatskoj.

Slika 4. Vjerojatni put prijenosa u pet županija s najvišom

prevalencijom (P-G - Primorsko-goranska, GZ - grad Zagreb,

D-N - Dubrovačko-neretvanska, Zd - Zadarska, S-D - Splitsko-

dalmatinska) (Hrvatski registar za HIV/AIDS)

Podaci za 2007. godinu još se prikupljaju i bit će dostupni

tijekom veljače 2008., a dosad obrađeni podaci ne pokazuju

na značajne promjene trenda u protekloj godini.

Uskoro ćemo objaviti i podatke prošlogodišnjih istraživanja

rizika u populaciji muškaraca koji prakticiraju odnose s

muškarcima, te podatke o rizicima i prevalenciji HIV-a i vi-

rusnih hepatitisa u populaciji intravenskih korisnika droga.

Nadam se da ćemo planiranim aktivnostima i dalje uspjeti

održati povoljnu epidemiološku situaciju te unaprijediti skrb

za zaražene osobe i osobe u povećanom riziku za infekciju.

Vjerojatni put

prijenosa

u pet županija

Što je to „broj CD4“ i čemu služi?

U većini tekstova o zarazi HIV-om barem se jednom spominje

„broj CD4 pozitivnih T-limfocita“. Cilj ovog kratkog prikaza

jest malo detaljniji opis tog pojma i njegovog značenja u

HIV-bolesti.

CD nije samo compact disc

Iako je prva asocijacija na kraticu CD upravo compact disk,

“skidanje” glazbe i filmova s interneta i sl., u biomedicini ta

kratica dolazi od engl. Cluster of Differentiation, odnosno

stanični diferencijacijski antigeni. Diferencijacijski antigeni su

molekule koje se nalaze se na površini (tj. membrani) svake

stanice ljudskog organizma i imaju različite biološke funkcije.

Skup svih diferencijacijskih antigena na površini neke stanice

funkcionira kao osobna iskaznica te stanice, tj. daje nam po-

datke o tome kakva je to stanica, je li zrela ili nezrela, živa ili

mrtva, tumorska ili zdrava i sl.

CD-molekule dokazujemo pomoću specifičnih reagensa

koje nazivamo monoklonskim antitijelima. Monoklonska

antitijela vežu se isključivo za jednu CD-molekulu. Kako bi

se znanstvenici lakše snašli u obilju molekula i antitijela, 1982.

god. u Parizu je predložena CD-nomenklatura prema kojoj su

klasificirana monoklonska antitijela specifična za određene

stanične molekule. Svako monoklonsko antitijelo dobilo je

uz kraticu CD i svoj odgovarajući broj. Kada govorimo o

zarazi HIV-om, najvažniji stanični diferencijacijski antigen

jest molekula CD4.

Molekula CD4

Molekula CD4 se nalazi na membrani T-limfocita i monocita.

T-limfociti su vrlo važne stanice našeg imunološkog, tj. obra-

mbenog sustava. Dio T-limfocita koji na sebi nose molekulu

CD4 nazivamo pomoćničkim CD4-pozitivnim (CD4+) T-

limfocitima. Molekula CD4 važna je za funkcioniranje našeg

imunološkog sustava jer sudjeluje u procesu tzv. antigenskog

prepoznavanja. Tijekom tog procesa naš imunološki sustav

prepoznaje komponente mikroorganizma (npr. bakterije ili

virusa) kojim smo zaraženi i pokušava ga ukloniti.

Kod zaraze HIV-om molekula CD4 ima još jednu značajnu

funkciju. Naime, HIV se svojim vanjskim glikoproteinima

(gp120) veže upravo za molekulu CD4 na staničnoj mem-

brani i na taj način zaražava pomoćničke CD4+ T-limfocite.

Osim za molekulu CD4, HIV se na staničnoj površini veže i

za još jednu skupinu molekula koje nazivamo kemokinskim

receptorima.

Učinak zaraze HIV-om na CD4+ T-limfocite ?

Karakteristični imunološki poremećaj u svih osoba zaraženih

HIV-om jest progresivno smanjenje broja CD4+ T-limfocita.

HIV uzrokuje smanjenje subpopulacije CD4+ T-limfocita

izravno (zarazom stanica i umnažanjem u njima), ali i neiz-

ravno (različitim imunološkim mehanizmima). Broj CD4+

T-limfocita u zdravih osoba kreće se od 500 do 1500 stanica

po mikrolitru krvi. Procjenjuje se da se u HIV-om zaraženih

osoba prosječan broj CD4+ T-limfocita smanjuje za 30-60

stanica po mikrolitru svake godine (Tablica 1). Treba naglasiti

da broj CD4+ T-limfocita u zaraženih osoba može biti stabi-

lan i po nekoliko godina, a nakon toga može uslijediti razdo-

blje brzog smanjenja.

dr.sc. Snježana Židovec Lepej, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb

07

Brojna istraživanja prirodne povijesti infekcije HIV-om, kao i

klinički pokusi, pokazali su da je broj CD4+ T-limfocita ne-

ovisan čimbenik rizika za progresiju HIV-bolesti u kasnu si-

mptomatsku fazu kao i za smrt.

U imunološkoj dijagnostici HIV-infekcije, broj CD4+ T-lim-

focita primjenjuje se kao ključni kriterij procjene procjena

stupnja oštećenja, tj. deficijencije imunološkog sustava HIV-

om zaražene osobe te klasifikaciju u određene kliničke kat-

egorije.

Na temelju broja CD4+ T-limfocita liječnik procjenjuje

opasnosti od razvoja neke oportunističke bolesti te potiče

primjenu preventivne terapije (za neke bolesti). Naime,

oportunističke bolesti koje se javljaju u HIV-om zaraženih

osoba relativno su rijetke u osoba čiji je broj CD4+ T-limfocita

veći od 500 stanica po mikrolitru krvi. Međutim, smanjenje

broja CD4+ T-limfocita ispod 200 stanica po mikrolitru krvi

znatno povećava rizik od nastanka oportunističkih bolesti u

HIV-bolesnika.

Broj CD4+ T-limfocita jedan je od najvažnijih laboratori-

jskih kriterija za određivanje vremena započinjanja primjene

antiretrovirusnih lijekova. Većina preporuka predviđa

Zašto je važno smanjenje

broja CD4+ T-limfocita u

HIV-infekciji?

započinjanje antiretrovirusnog liječenja u trenutku kada se

broj CD4+ T-limfocita smanji ispod 350 stanica po mikrolitru.

Međutim, treba naglasiti da se pri odluci o započinjanju lije-

čenja ne uzima u obzir samo broj CD4+ T-limfocita nego i

drugi važni parametri (klinički, virološki).

Tijekom primjene antiretrovirusnih lijekova redovito se prati

broj CD4+ T-limfocita. Porast broja CD4+ T-limfocita temeljni

je kriterij uspjeha liječenja u imunološkom smislu. Taj proces

nazivamo i rekonstitucijom imunološkog sustava.

Kako se određuje broj CD4+ T-limfocita ?

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (engl. Centers for Dis-

ease Control and Prevention, CDC) u SAD-u od 1997. god.

preporučuju protočnu citometriju kao metodu izbora za

određivanje broja CD4+ T-limfocita HIV-om zaraženih oso-

ba. Protočna citometrija je standardna metoda laboratorijske

medicine koja se najčešće koristi u dijagnostici brojnih zaraz-

nih i malignih bolesti, ali ima i značajnu ulogu u temeljnim

znanstvenim istraživanjima.

CD4+ T-limfociti određuju se tako da se u uzorak krvi HIV-

om zaražene osobe dodaje odgovarajući reagens (monok-

lonsko antitijelo specifično za CD4 konjugirano s fluorok-

romom) te analizira protočnim citometrom. Osim broja

CD4+ T-limfocita, obično se prati i postotak ove limfocitne

subpopulacije.

Iako uobičajena tehnika laboratorijske medicine u razvije-

nim zemljama, protočna citometrija nije dostupna većini

HIV-om zaraženih osoba u svijetu. Temeljne prepreke široj

dostupnosti ove metode su visoka cijena protočnog cito-

metra i reagensa, specifično stručno znanje potrebno za oba-

vljanje takve dijagnostike, ali i neke prepreke o kojima možda

i ne razmišljamo (primjerice, dostupnost električne energije

u nekim dijelovima Afrike i sl.). Stoga unatoč značajnom

napretku na projektu o započinjanju antiretrovirusnog liječe-

nja 3 milijuna ljudi u zemljama u razvoju te tranzicijskim

zemljama do 2005. god. (tzv. 3 by 5 projekt), kao i sman-

jenju cijene antiretrovirusnih lijekova u nekim dijelovima

svijeta, još uvijek ostaje problem odgovarajuće imunološke

i virološke dijagnostike liječenih osoba. Nepostojanje

imunološke i dijagnostike HIV-infekcije u zemljama u raz-

voju znatno otežava odluku o vremenu započinjanja an-

tiretrovirusnog liječenja te praćenja njegove uspješnosti.

Odgovor biotehnološkog sektora na ovo pitanje temelji se

na razvoju manje složenih i jefinijih tehnologija za određiva-nje

broja CD4+ T-limfocita. Danas na tržištu postoje pojednostav-

ljene verzije citometara koje su razvijene za potrebe kliničkih

ispitivanja novih lijekova u Nigeriji.

Iako je broj CD4+ T-limfocita dobiven takvim aparatima

„približan“, predstavlja dijagnostički verificiran rezultat i nije

usporediv s brojem CD4+ T-limfocita koji je određen sta-

ndardnom metodom, taj pristup ima i dobre strane.

Primjerice, cijena određivanja broja CD4+ T-limfocita takvim

aparatima znatno je niža od standardne, a za funkcioniranje

aparata dovoljna je količina struje koja je potrebna za upaljač

u automobilu. Međutim, i navedeni aparati imaju vrlo visoku

cijenu, tako da ta tehnologija baš i nije dobro prihvaćena.

Dodatni problem prihvaćanju alternativnih tehnologija za

određivanje broja CD4+ T-limfocita predstavlja i stav afričkih

znanstvenika koji smatraju da njihov kontinent ne može biti

odlagalište zastarjele ili drugorazredne tehnologije. Stoga

brojni ugledni znanstvenici koji se bave laboratorijskom

medicinom smatraju da treba aktivnije pristupiti uvođenju

tehnologije koja predstavlja zlatni standard, tj. protočne cit-

ometrije u zemljama u razvoju, ali uz snižavanje cijene.

Koliko često treba određivati broj CD4+ T-limfocita?

Preporuke CDC-a predviđaju određivanje broja CD4+ T-

limfocita neposredno nakon dijagnosticiranja zaraze HIV-

om. Ukoliko je broj CD4+ T-limfocita veći od 500 stanica

po mikrolitru, tj. sličan onome u zdravih osoba, potrebna je

kontrola jednom na godinu. U liječenih HIV-bolesnika broj

CD4+ T-limfocita obično se određuje svaka tri mjeseca. Uko-

liko je broj CD4+ T-limfocita manji od 50 stanica po mik-

rolitru, preporučuje se testiranje jednom na mjesec. Smatra

se da longitudinalno praćenje broja CD4+ T-limfocita, tj.

redovito praćenje u približno jednakim vremenskim razmaci-

ma liječniku daje najpouzdaniju dijagnostičku informaciju.

Varijabilnost broja CD4+ T-limfocita

Broj CD4+ T-limfocita je imunološki parametar koji ima

naglašenu varijabilnost. Varijabilnost je uglavnom uzrokova-

na promjenom ukupnog broja leukocita bolesnika, a poka-

zuje i diurnalne promjene, tj. broj CD4+ T-limfocita veći je

ujutro, dok se u poslijepodnevnim satima smanjuje. Na broj

CD4+ T-limfocita znatno mogu utjecati i akutne bolesti, čak

i bezazlene viroze, uzimanje različitih lijekova (steroidi, anti-

biotici i sl.) te fizička aktivnost.

Određivanje broja CD4+ T-limfocita HIV-om zaraženih osoba u Hrvatskoj

Broj CD4+ T-limfocita HIV-om zaraženih osoba određuje

se na Odsjeku za celularnu imunost (citometrija) Klinike za

infektivne bolesti „Dr. F. Mihaljević“. Taj laboratorij ima svu

potrebnu opremu za obradu krvi HIV-om zaraženih osoba

na protočnom citometru, uključujući i aparate za automa-

tsko pipetiranje i automatsku pripravu uzorka za analizu.

Za određivanje broja CD4+ T-limfocita potrebna je jedna

epruveta periferne krvi (antikoagulans K3EDTA, čuvana na

šš

sobnoj temperaturi do 24 h), a rezultati testiranja dostupni

su liječniku koji je zatražio testiranje istoga dana.

Tablica 1. Smanjenje broja CD4+ T-limfocita i rizik nastanka

kasne simptomatske HIV-bolesti te smrti

Kako ojačati prevenciju HIV-a?

Načela učinkovite prevencije HIV-aSvi HIV-preventivni programi moraju imati, kao svoje funda-

mentalno načelo, promociju, protekciju i poštivanje ljudskih

prava, uključujući i spolnu ravnopravnost.

HIV-preventivni programi moraju biti diferencirani i adap-

tirani na lokalnoj razini prema relevantnoj epidemiološkoj,

ekonomskoj, socijalnoj i kulturalnoj situaciji u kojoj se

implementiraju. HIV-preventivne aktivnosti moraju biti

temeljene na činjenicama koje su poznate i na onome što

se pokazalo učinkovitim. Investiranje u proširivanje znanja

treba podržati i ojačati. Svi HIV-preventivni programi mora-

ju biti sveobuhvatni, koristeći najrazličitije intervencije koje

su dokazano učinkovite.

HIV-prevencija je za život i stoga implementacije postojećih

intervencija kao i istraživanja i razvoj novih tehnologija zahti-

jevaju dugoročan i stalni napor prepoznavajući da su rezul-

tati vidljivi kroz duže razdoblje. HIV-preventivni programi

moraju biti sveobuhvatni, vidljivi na različitim razinama i in-

tenzivni kako bi se uspjelo postići dovoljno za promjene. Za-

jednica treba participirati u HIV-preventivnim programima

jer je njima i namijenjena i samo se njihovim uključivanjem

može postići potpuni učinak.

Ključne legislativne smjernice u prevenciji HIV-aOsigurati da su ljudska prava promovirana i poštivana te

da su poduzete mjere koje će eliminirati diskriminaciju i

boriti se protiv stigme. Izgraditi i provoditi ciljeve preven-

cije od strane cijelog društva, uključujući vladu, društva koja

su pogođena HIV-om, nevladine organizacije, vjerske orga-

nizacije, obrazovni sustav, privatni sektor i drugi.

Uključiti osobe koje žive s HIV-om u razvoj, implementaciju

i evaluaciju preventivnih strategija.

Djelovati na kulturne norme i vjerovanja prepoznavajući nji-

hovu ključnu ulogu koju mogu odigrati u podupiranju pre-

ventivnih mjera, ali i potencijalnom rasplamsavanju HIV-in-

fekcije i njenog prijenosa. Promovirati spolnu ravnopravnosti

i djelovati na rodno uvjetovane norme i odnose kako bi se

smanjila vulnerabilnost žena i djevojaka, uključujući u te na-

pore i muškarce i dječake. Promovirati općepoznata znanja

i svjesnost o tome kako se HIV širi i kako se infekcija može

izbjeći. Promovirati i ukazati na povezanost HIV-prevencije i

spolnog i reproduktivnog zdravlja. Podržati mobilizaciju za-

jednice u prevenciji, skrbi i tretmanu. Promovirati programe

koji su usmjereni na prevenciju HIV-a među pojedinim

populacijama koje su pod povećanim rizikom. Mobilizirati i

ojačati financijske, ljudske i institucionalne kapacitete u svim

sektorima, posebice u zdravstvu i obrazovanju. Analizirati i

ponuditi reformu zakonodavnog okvira kako bi se uklonile

barijere učinkovitoj HIV-prevenciji, borbi protiv stigme i dis-

kriminacije te zaštiti ljudskih prava osoba koje žive s HIV-

om, posebno osjetljivih populacija i osoba koje su u riziku.

Osigurati dostatna investiranja u istraživanja i razvoj novih

prevencijskih tehnologija.

Osnovne programske akcije za HIV-prevenciju

::: Prevencija spolno prenosivih bolesti.

::: Prevencija transmisije HIV-a s-majke-na-dijete.

::: Prevencija HIV-a kod intravenskih korisnika droga,

uključujući mjere smanjenja štete (harm-reduction).

::: Osigurati sigurnost krvnih pripravaka.

::: Promovirati dostupnost centara za dobrovoljno testiranje

na HIV.

::: Integrirati HIV-prevenciju u službe koje se bave tret-

manom AIDS-a.

::: Fokusirati se na prevenciju HIV-a među mladima.

::: Osigurati informacije o HIV-u i edukaciju kako bi se sva-

kom pojedincu omogućila zaštita od infekcije.

::: Suprotstaviti se i ublažiti stigmu i diskriminaciju povezanu

s HIV-om.

Kako izgleda tijek HIV-infekcije i koji su simptomi prisut-ni?

Stanje koje nastaje nakon zaraze HIV-om naziva se HIV-bolest

i ono traje sve do smrti zaražene osobe. Bolest se obično dijeli

na više faza, no u praksi najčešće nema jasne granice između

pojedinih faza bolesti.

Nakon tri do šest tjedana od zaraze nastupa prva faza HIV-

bolesti koja se naziva akutna HIV-infekcija. Kod većine bole-

snika javlja se povišena temperatura i bolest koja je slična

virozi, gripi ili infektivnoj mononukleozi. Osnovi simptomi

znaci bolesti su: vrućica, povećanje limfnih čvorova, grlobolja,

osip te bolovi u mišićima i zglobovima. Ti simptomi nestaju i

bez liječenja, a nakon toga slijedi dugo razdoblje bez izraženijih

simptoma i znakova bolesti. To je faza kad nema simptoma

bolesti. Tada se može primijetiti povećanje limfnih čvorova,

a broj limfocita CD4 je obično 350-750/mm3. Međutim, iako

zaražena osoba nema izraženijih simptoma, virus se svakod-

nevno umnožava, razara napadnute stanice te se postupno

smanjuje broj limfocita CD4. Ta faza bolesti obično traje 10

godina.

Nakon stadija bolesti bez simptoma (asimptomatska faza)

nastupa faza bolesti sa simptomima koja se može podijeliti

na rane, srednje i kasne simptome/znake. U ranoj fazi broj

limfocita CD4 smanjuje se na 200-500/mm3, a obično je

prisutno

Josip Begovac, prof. dr. sc.

15

bezbolno povećanje limfnih čvorova. Mogu se češće javljati

inače uobičajene infekcije kože (npr. herpes zoster, impetigo,

folikulitis), različiti dermatitisi ili gljivične infekcije usne šupljine

(kandidijaza) ili rodnice. Moguća su ponavljajuće upale

pluća i sinusa, reaktivacija tuberkuloze te Kaposiev sarkom.

U neliječenih osoba ova faza bolesti traje do pet godina.

U srednjoj (uznapredovaloj) fazi HIV-bolesti, koja nastaje kod

50% bolesnika nakon 10 godina od zaraze, javljaju se teže

bolesti, npr. upala pluća uzrokovana gljivom Pneumocystis

jiroveci ili proljev uzrokovan parazitom Cryptosporidium.

Broj limfocita CD4 je tada ispod 200/mm3. Pojavljuju se tok-

soplazmoza mozga, kriptokokni meningitis ili atipični oblici

tuberkuloze.

U toj fazi HIV-bolesti često je prisutna anemija i simptomi

kao što su: vrućica, opća slabost i mršavljenje. Mogu se javiti

i simptomi oštećenja živčanog sustava: bezvoljnost, depresija,

zaboravljivost, pad koncentracije, tupost, nestabilan hod i

slaba koordinacija pokreta. Važno je naglasiti da dio bolesnika

s manje od 200/mm3 limfocita CD4 nema značajnijih simp-

toma te da se uobičajene infekcije kod tih bolesnika mogu

izliječiti uobičajenom terapijom. Kod neliječenih osoba ta

faza bolesti traje 0-3 godine.

U kasnoj fazi HIV-bolesti, kada je broj limfocita CD4 ispod 50/

mm3, pojavljuju se infekcija mrežnice uzrokovana citome-

galovirusom, limfom mozga, zaraza s atipičnim mikobakteri-

jama, a Kaposiev sarkom postaje proširen. Mogu se javiti i

izraženi simptomi kao gubitak teka, mučnina, povraćanje,

proljev, pad tjelesne težine i opća slabost. U neliječenih osoba

ta faza bolesti traje jednu do dvije godine.

Samo 1% zaraženih razvije simptome uznapredovale HIV-

bolesti prve dvije godine od zaraze, 10% ima simptome

nakon pet godina, a 50% zaraženih dobije bolesti koje su

karakteristične za AIDS nakon 10 godina od trenutka zaraze.

Svega oko 2% zaraženih nakon 12 godina nema simptome

bolesti i ima više od 500/mm3 limfocita CD4.

Kad se treba testirati?

Mnoge se osobe, i muškarci i žene i odrasli i mladi, osjećaju

nesigurno kada razmišljaju o svojim spolnim kontaktima s

prijašnjim partnerima. Mnogi neće moći isključiti mogućnost

ranije zaraze. No, test može razjasniti nedoumice.

Testiranjem na HIV-protutijelo dobiva se neizravna infor-

macija o infekciji. Test otkriva protutijela prema HIV-u, a ta

se protutijela obično javljaju do 12 tjedana nakon kontakta s

virusom. Stoga, da bi test bio pouzdan, potrebno ga je primi-

jeniti najmanje 12 tjedana od mogućeg dana zaraze. Prije sva-

kog testiranja potrebno je razgovarati o nužnosti testiranja sa

stručnjakom koji se bavi konzultacijama, u ambulanti, bolnici

ili preko dežurnog AIDS-telefona.

Testiranje

U sljedećim situacijama se može preporučiti testiranje:

::: ako ste si ubrizgavali drogu dijeleći igle, štrcaljke, vatu ili

drugi pribor

::: ako ste imali nezaštićeni spolni odnos s osobom za koju

smatrate da je možda zaražena HIV-om (npr. osoba koja in-

travenski koristi drogu, osoba koja je liječena zbog spolno-

prenosive bolesti ili hepatitisa B i C)

::: ako ste imali veći broj spolnih partnera, spolne odnose

s nepoznatim osobama, prostitutkama, a niste koristili pr-

ezervative

::: ako ste imali nezaštićeni vaginalni ili analni spolni odnos s

više od jednog partnera

::: ako ste liječeni zbog spolno prenosive bolesti, hepatitisa

B i C ili ako vam je nedavno otkrivena tuberkuloza

::: ako ste imali dulje vrijeme povišenu tjelesnu temperaturu,

a uzrok je ostao nepoznat

::: ako imate ili ste imali jednu od sljedećih bolesti ili

simptoma: učestale uporne gljivične infekcije rodnice koje ne

prolaze na uobičajeno liječenje, herpes zoster koji se ponavlja,

smanjenje broja trombocita, pojava psorijaze u slučaju da

nema nasljedne sklonosti, teška upala pluća u mlađe osobe

(15-45 godina) i upalni proces u zdjelici

::: ako imate novog partnera i ako ste oboje bili vjerni jedno

drugome više od 12 tjedana i planirate spolni odnos bez

zaštite.

Testiranje uvijek znači stres. Samo čekanje i neizvjesnost

prilikom očekivanja rezultata može biti neugodno i teško

iskustvo. Negativan test samo potvrđuje prošlost i ne daje

nikakvo jamstvo za budućnost. Sigurnost se može naći jedino

u savjesnom i odgovornom spolnom ponašanju i stalnoj za-

štiti s prezervativom.

Zašto se testirati?

::: rano otkrivanje HIV-bolesti omogućit će ranije liječenje i

provođenje preventivne terapije

::: spriječit ćete nehotično širenje infekcije na druge

::: suočit ćete se sa svojim strahovanjima i odahnuti u slučaju

negativnog rezultata

::: ako već od nečeg bolujete, HIV-bolest će se moći

isključiti ili potvrditi te će se moći nastaviti s odgovarajućim

liječenjem

::: ako ste trudni, liječenjem ćete znatno smanjiti mogućnost

da vam se dijete zarazi HIV-om.

Je li moguća prevencija hiv-bolesti?

Među najučinkovitijim preventivnim mjerama u širenju za-

raznih bolesti su rano otkrivanje i liječenje oboljelih te pri-

mjena djelotvornog cjepiva. U slučaju HIV-infekcije zasad

nema lijekova koji bi izliječili zarazu niti djelotvornog cjepiva,

no određene preventivne mjere pokazale su se uspješnima.

Prevencija HIV-bolesti je danas usmjerena prema putovima

širenja bolesti i uključuje informiranje, edukaciju i testiranje.

Spolni put širenja bolesti je najopasniji za zajednicu.

Apsolutnu sigurnost daje apstinencija i doživotno uzajamno

vjerni odnos dvaju nezaraženih partnera.

Svaki drugi spolni odnos bez prezervativa smatra se danas

rizičnim ponašanjem u pogledu HIV-bolesti. Prije stupanja u

intimne odnose treba razmišljati o izboru partnera i svakako

treba razgovarati s budućim partnerom o mogućem riziku

HIV-infekcije.

Liječenjem uobičajenih spolnih bolesti se također prevenira

HIV-infekcija, jer infekcija HIV-om nastaje znatno lakše kad

postoji oštećena sluznica.

Prevencija HIV-infekcije među korisnicima droga uključuje nekoliko mjera:

::: mjere koje stvaraju uvjete da ne dođe do bolesti ovis-

nosti

::: mjere liječenja korisnika droge

::: edukaciju korisnika droga u smislu uporabe samo vlastite

igle te dezinfekciju igle, kože i pribora

::: mjere koje omogućavaju razmjenu rabljenih igala za ster-

ilne.

Testiranje, ondje gdje je moguće, praktično je riješilo problem

širenja zaraze putem transfuzije krvi i krvnih pripravaka.

HUHIV je još jednom obilježio 1.12., Svjetski dan borbe protiv

AIDS-a. Kao i prijašnjih godina, na Preradovićevom trgu bio je

postavljen šator, u kojem su volonteri HUHIV-a i CROMSIC-a

dijelili brošure i letke, prodavali majice i božićne čestitke te

odgovarali na pitanja zainteresiranih prolaznika.

Ovaj put akcija se oslanjala na promoviranje besplat-

nog i anonimnog testiranja u svim centrima u Hrvatskoj

pa je tekla pod nazivom „Misli pozitivno-testiraj se“ te je

rezultirala povećanjem broja testiranih osoba. Na sam 1.12.

u prepunoj Tvornici je pred 2000 mladih održan veliki

koncert pod nazivom „Pozitivan koncert“. Nastupili su Let3,

PipsChips&Videoclips, Morso i Elemental koji su dobro

zabavili publiku te im uputili nekoliko prigodnih poruka. I

u Tvornici je podijeljen velik broj brošura i kondoma. Prije

početka akcije održana je press konferencija u Školi kako bi

svi mediji bili obaviješteni o organiziranim događajima te ih

što bolje popratili.

Zadovoljni ovim događajima, planiramo nove akcije te

zahvaljujemo svim prijateljima udruge koji su sudjelovali i

pomagali u organizaciji te svima koji su dolaskom na kon-

cert pomogli u obilježavanju ovog važnog dana!

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

dipl. ing. Ivana Crnčić

18

Obilježavanje dana borbe

protiv AIDS-a 1.12.

(Šator na Cvjetnom trgu)

Koncert u Tvornici:

MorsoElemental

Pips chips &videoclipsLet 3

Akcija u svim trgovinama DM-a

i ove godine!Besplatni primjerci Info Love Book-a!

Kako funkcionira imunološki sustav (prije HIV-infekcije)?

Prva barijera prodoru uzročnicima infekcija (virusi, bakterije, gljivice, paraziti) je cjelovita (nepovrijeđena)

koža i sluzokoža.

Ako je vaša koža oštećena - npr. ako imate malu posjekotinu

ili ranicu (što je značajno za ulazak virusa kao što je HIV)

ili ako je sluzokoža koja prekriva dišni sustav oštećena

(značajno, recimo, u slučaju tuberkuloze), te povrede pred-

stavljaju ‘’ulazna vrata’’ za uzročnike infekcija. Ukoliko oni

prođu tu prvu barijeru, tijelo ima i drugu liniju obrane u

vidu različitih stanica koje napadaju i uništavaju uzročnike

i sprječavaju nastanak infekcije.

Kada govorimo o imunološkom sustavu, često se koriste

dva medicinska pojma, a to su:

::: antigen - mali dijelovi infektivnog (tijelu stranog) materi-

jala koje prepoznaje imunološki sustav

::: antitijelo - vrsta proteina koju pravi jedna vrsta limfoci-

ta (B limfocit) kao odgovor na prisustvo strane supstance

(antigena). Određeno antitijelo veže se za samo jednu vrstu

antigena po sistemu ‘’ključ i brava’’. Svrha tog vezivanja je da

se uništi antigen. Neka antitijela izravno uništavaju antigen, a

druga pomažu drugim bijelim krvnim zrncima da ona unište

antigen.

Celularni i humoralni imunitet

Postoje dva glavna načina na koja se tijelo bori protiv

različitih infekcija:

1.) humoralni imunološki odgovor koji se zasniva na odgo-

voru u vidu antitijela

HIV-infekcija se rutinski dijagnosticira pomoću testa kojim

se otkrivaju specifična antitijela koja su, u stvari, odgovor

tijela na prisustvo HIV-a. Da bi nastala antitijela, obično je

potrebno 2-3 tjedna, ali ponekad i do dva mjeseca, rijetko

više od toga.

2.) celularni (stanični) imunitet koji se zasniva na odgovoru

CD4 i CD8 stanica

T-stanice su vrsta bijelih krvnih zrnaca (limfociti). Postoje

dvije glavne vrste T-stanica, i to CD4 i CD8 stanice.

CD4 stanice se nazivaju i stanice pomagači (eng. helper) jer

pomažu imunološki odgovor tako što šalju signale drugim

stanicama imunološkog sustava, između ostalih i CD8 stani-

cama.

CD8 stanice se nazivaju i stanice ubojice (eng. killer) zato što

prepoznaju i ubijaju stanice koje su inficirane virusom.

Ponekad se funkcije tih dviju vrsta T-stanica preklapaju.

Općenito, tijelo koristi celularni imunitet da se bori protiv

virusa, pa stoga i protiv HIV-a.

Makrofagi su još jedna vrsta nešto većih bijelih krvnih zr-

naca koja ‘’gutaju’’ infektivne organizme i otpadne tvari koje

nastaju nakon smrti stanice. Oni takođe šalju signale ostalim

stanicama imunološkog sustava.

Kako HIV utječe na imunološki sustav?

HIV je posebno težak izazov za tijelo da se s njim izbori

zbog toga što su stanice koje virus koristi za razmnožavanje

upravo one koje tijelo koristi za borbu protiv infekcije. HIV

djeluje tako da obrambene stanice u kojima se nalazi umiru

brže i šalju signal drugim obrambenim stanicama da i one

umiru brže. Ta dva procesa nalikuju situaciji u kojoj se pas

vrti ukrug pokušavajući uhvatiti svoj rep.

Pripremili: Tomislav Vurušić i Sanja Belak Kovačević

25

::: HIV utječe na organizam tako što ga potiče na proizvod-

nju više CD4 stanica koje bi se borile protiv virusa.

::: Nove su stanice nove mete za HIV da ih inficira i da se u

njima razmnožava.

::: Tijelo opet regira tako što proizvodi nove stanice kako bi

se borile protiv virusa.

Nakon nekog vremena, proizvodnja HIV-specifičnih T-stani-

ca se iscrpi i one nestaju (kod većine ljudi nakon šest mjese-

ci od infekcije). Nakon više godina tijelo se umori i ostatak

imunološkog sustava se iscrpi.

Ovo je dosta komplicirano da bi se shvatilo. Bit svega je da

HIV tjera imunološki sustav da, preko svojih granica, proiz-

vodi sve više i više stanica. Osim toga, te stanice imaju kratak

životni vijek i brže umiru, tako da na kraju imunološki sustav

ne može proizvoditi dovoljno stanica i na kraju gubi bitku.

Zato broj CD4 stanica (koje brojimo CD4 testom) opada.

Antiretrovirusna terapija blokira tako brzo razmnožavanje

HIV-a i vraća imunološki sustav gotovo u normalno stanje.

Broj CD4 kao neizravni pokazatelj (‘surogat marker’) obrasca kretanja broja CD4 nakon infekcije HIV-om bez terapije

Broj CD4 (puni naziv: broj CD4+ T-limfocita, ali i CD4+ T-

stanica ili T4 broj) je rezultat testa koji nam govori koliko se

tih stanica nalazi u kubnom milimetru krvi.

Surogat marker - neizravni pokazatelj - kada se jedan faktor

koristi kako bi se neizravno izmjerilo nešto drugo.

Broj CD4 je dobar neizravni pokazatelj koliko je HIV oštetio

imunološki sustav. Govori nam i koliki je rizik od pojave

drugih infekcija i kad treba početi s liječenjem.

U prosjeku, HIV-negativna osoba ima između 600 i 1600

CD4 stanica – ali mali broj ljudi prirodno ima nešto veći ili

manji broj tih stanica.

::: Nakon nekoliko tjedana infekcije HIV-om broj CD4

obično pada.

::: Kada se imunološki sustav počne boriti s virusom, broj

CD4 se opet povećava – doduše, ne na razinu kao prije HIV-

infekcije.

::: Dostignuta razina se ponekad naziva polazna točka i

obično od trenutka inficiranja treba od tri do šest mjeseci

kako bi se stabilizirala, a ponekad i duže.

::: Poslije toga, broj CD4 tijekom godina postupno opada.

U prosjeku broj CD4 opada oko 50 stanica/mm³ svake go-

dine. Kod nekih ljudi taj proces napreduje brže, a kod nekih

sporije.

::: Svatko kome je dijagnosticirana infekcija HIV-om treba

napraviti CD4 test. Ako je broj CD4 ispod 200 stanica/mm³,

to je znak (indikacija) da se treba započeti s liječenjem. Broj

CD4 stanica treba se pratiti svaka tri mijeseca. U nekim zem-

ljama, zbog nedostatka sredstava, CD4 test se radi svakih

šest mjeseci.

Kod većine ljudi imunološki sustav veoma uspješno

kontrolira HIV pa oni nemaju potrebe za lijekovima

dugi niz godina.

Koliko brzo napreduje HIV-infekcija kod lju-di?

Vrijeme koje je potrebno da broj CD4 padne (npr. na 200

stanica/mm³) ovisi od osobe do osobe.

Prosječno vrijeme pada broja CD4 na 200 stanica/mm³:

::: kod <5% osoba treba 1-2 godine (brzo napredovanje)

::: kod 10% osoba treba 3-4 godine

::: kod 70% osoba treba 5-9 godina

::: kod 10% osoba treba 10-12 godina

::: kod <5% osoba broj CD4 neće opadati čak i nakon 10-15

godina (dugotrajno sporo napredovanje).

U slučaju da je bila ozbiljno bolesna u trenutku inficiranja

HIV-om (tijekom serokonverzije), osoba će brže gubiti CD4

stanice.

Ne postoji način na osnovu kojeg možemo procijeniti koliko

će brzo HIV napredovati, osim da, s vremena na vrijeme, pra-

timo broj CD4 stanica.

Osobe kod kojih HIV-infekcija brže napreduje i koje

brže gube CD4 također će imati dobar i jak odgovor na

terapiju kao i oni kod kojih infekcija sporije napredu-

je.

Tumačenje rezultata CD4 testa: broj CD4 i postotak CD4

Samo jedan test i njegov rezultat u vidu broja CD4 stanica

sam za sebe ne znači puno. Potrebno je napraviti više testo-

va tijekom vremena kako bi se mogao vidjeti trend kretanja

broja CD4. Kada imamo nekoliko rezultata, može se vidijeti

kakav je trend - pada li ili raste broj CD4 stanica i koliko se to

brzo događa ili je broj CD4 stabilan. Broj CD4 može padati

i rasti ovisno o dobu dana, o tome jeste li jeli masnu hranu,

o tome jeste li upravo trčali uza stube ili ako postoji neka

druga infekcija, čak i o tome je li u tom uzorku krvi samo

bilo više ili manje stanica. Zato se trend kretanja broja CD4

stanica zasniva na prosječnim rezultatima. Ovako izgleda je-

dan trend kretanja broja CD4 stanica.

Svaka točka na isprekidanoj liniji pokazuje pojednačni ‘’ap-

solutni’’ broj CD4. To je broj CD4 stanica u kubnom mili-

metru (broj stanica/mm³) ili mikrolitru (broj stanica/μL)

krvi.U stručnim nalazima ovo je ponekad napisano kao ‘’broj

stanicax106/L”.

Puna linija pokazuje prosjek tih rezultata. U ovom primjeru

pokazuje da je trend broja CD4 opadanje kako vrijeme pro-

lazi. Ako test nekad pokaže neočekivano veliki ili mali broj

CD4, trebalo bi, ako je moguće, rezultat potvrditi još jednim

testiranjem.

Postotak CD4 (CD4%) je ponekad bolji pokazatelj toga je li

došlo do promjene u imunološkom sustavu. On pokazuje

postotak CD4 limfocita od ukupnih limfocita.

CD4% koji je oko 12-15% otprilike odgovara broju CD4 is-

pod 200 stanica/mm³.

CD4% oko 29% odgovara broju oko 500 stanica/mm³, ali je

za veće vrijednosti širi opseg.

CD4% kod HIV-negativne osobe je oko 40%.

Za praćenje HIV-infekcije kod djece ne koristi se apsolutni

broj CD4 nego postotak CD4 (CD4%).

Razlike između odraslih i djece

::: Djeca općenito imaju veći broj CD4 nego odrasli.

::: HIV utječe na organizam tako što ga potiče na proizvod-

nju više CD4 stanica koje bi se borile protiv virusa.

::: Nove su stanice nove mete za HIV da ih inficira i da se u

njima razmnožava.

::: Tijelo opet regira tako što proizvodi nove stanice kako bi

se borile protiv virusa.

Nakon nekog vremena, proizvodnja HIV-specifičnih T-stani-

ca se iscrpi i one nestaju (kod većine ljudi nakon šest mjese-

ci od infekcije). Nakon više godina tijelo se umori i ostatak

imunološkog sustava se iscrpi.

Ovo je dosta komplicirano da bi se shvatilo. Bit svega je da

HIV tjera imunološki sustav da, preko svojih granica, proiz-

vodi sve više i više stanica. Osim toga, te stanice imaju kratak

životni vijek i brže umiru, tako da na kraju imunološki sustav

ne može proizvoditi dovoljno stanica i na kraju gubi bitku.

Zato broj CD4 stanica (koje brojimo CD4 testom) opada.

Antiretrovirusna terapija blokira tako brzo razmnožavanje

HIV-a i vraća imunološki sustav gotovo u normalno stanje.

Broj CD4 kao neizravni pokazatelj (‘surogat marker’) obrasca kretanja broja CD4 nakon infekcije HIV-om bez terapije

Broj CD4 (puni naziv: broj CD4+ T-limfocita, ali i CD4+ T-

stanica ili T4 broj) je rezultat testa koji nam govori koliko se

tih stanica nalazi u kubnom milimetru krvi.

Surogat marker - neizravni pokazatelj - kada se jedan faktor

koristi kako bi se neizravno izmjerilo nešto drugo.

Broj CD4 je dobar neizravni pokazatelj koliko je HIV oštetio

imunološki sustav. Govori nam i koliki je rizik od pojave

drugih infekcija i kad treba početi s liječenjem.

U prosjeku, HIV-negativna osoba ima između 600 i 1600

CD4 stanica – ali mali broj ljudi prirodno ima nešto veći ili

manji broj tih stanica.

::: Nakon nekoliko tjedana infekcije HIV-om broj CD4

obično pada.

::: Kada se imunološki sustav počne boriti s virusom, broj

CD4 se opet povećava – doduše, ne na razinu kao prije HIV-

infekcije.

::: Dostignuta razina se ponekad naziva polazna točka i

obično od trenutka inficiranja treba od tri do šest mjeseci

kako bi se stabilizirala, a ponekad i duže.

::: Poslije toga, broj CD4 tijekom godina postupno opada.

U prosjeku broj CD4 opada oko 50 stanica/mm³ svake go-

dine. Kod nekih ljudi taj proces napreduje brže, a kod nekih

sporije.

::: Svatko kome je dijagnosticirana infekcija HIV-om treba

napraviti CD4 test. Ako je broj CD4 ispod 200 stanica/mm³,

to je znak (indikacija) da se treba započeti s liječenjem. Broj

CD4 stanica treba se pratiti svaka tri mijeseca. U nekim zem-

ljama, zbog nedostatka sredstava, CD4 test se radi svakih

šest mjeseci.

Kod većine ljudi imunološki sustav veoma uspješno

kontrolira HIV pa oni nemaju potrebe za lijekovima

dugi niz godina.

Koliko brzo napreduje HIV-infekcija kod lju-di?

Vrijeme koje je potrebno da broj CD4 padne (npr. na 200

stanica/mm³) ovisi od osobe do osobe.

Prosječno vrijeme pada broja CD4 na 200 stanica/mm³:

::: kod <5% osoba treba 1-2 godine (brzo napredovanje)

::: kod 10% osoba treba 3-4 godine

::: kod 70% osoba treba 5-9 godina

::: kod 10% osoba treba 10-12 godina

::: kod <5% osoba broj CD4 neće opadati čak i nakon 10-15

godina (dugotrajno sporo napredovanje).

U slučaju da je bila ozbiljno bolesna u trenutku inficiranja

HIV-om (tijekom serokonverzije), osoba će brže gubiti CD4

stanice.

Ne postoji način na osnovu kojeg možemo procijeniti koliko

će brzo HIV napredovati, osim da, s vremena na vrijeme, pra-

timo broj CD4 stanica.

Osobe kod kojih HIV-infekcija brže napreduje i koje

brže gube CD4 također će imati dobar i jak odgovor na

terapiju kao i oni kod kojih infekcija sporije napredu-

je.

Tumačenje rezultata CD4 testa: broj CD4 i postotak CD4

Samo jedan test i njegov rezultat u vidu broja CD4 stanica

sam za sebe ne znači puno. Potrebno je napraviti više testo-

va tijekom vremena kako bi se mogao vidjeti trend kretanja

broja CD4. Kada imamo nekoliko rezultata, može se vidijeti

kakav je trend - pada li ili raste broj CD4 stanica i koliko se to

brzo događa ili je broj CD4 stabilan. Broj CD4 može padati

i rasti ovisno o dobu dana, o tome jeste li jeli masnu hranu,

o tome jeste li upravo trčali uza stube ili ako postoji neka

druga infekcija, čak i o tome je li u tom uzorku krvi samo

bilo više ili manje stanica. Zato se trend kretanja broja CD4

stanica zasniva na prosječnim rezultatima. Ovako izgleda je-

dan trend kretanja broja CD4 stanica.

Svaka točka na isprekidanoj liniji pokazuje pojednačni ‘’ap-

solutni’’ broj CD4. To je broj CD4 stanica u kubnom mili-

metru (broj stanica/mm³) ili mikrolitru (broj stanica/μL)

krvi.U stručnim nalazima ovo je ponekad napisano kao ‘’broj

stanicax106/L”.

Puna linija pokazuje prosjek tih rezultata. U ovom primjeru

pokazuje da je trend broja CD4 opadanje kako vrijeme pro-

lazi. Ako test nekad pokaže neočekivano veliki ili mali broj

CD4, trebalo bi, ako je moguće, rezultat potvrditi još jednim

testiranjem.

Postotak CD4 (CD4%) je ponekad bolji pokazatelj toga je li

došlo do promjene u imunološkom sustavu. On pokazuje

postotak CD4 limfocita od ukupnih limfocita.

CD4% koji je oko 12-15% otprilike odgovara broju CD4 is-

pod 200 stanica/mm³.

CD4% oko 29% odgovara broju oko 500 stanica/mm³, ali je

za veće vrijednosti širi opseg.

CD4% kod HIV-negativne osobe je oko 40%.

Za praćenje HIV-infekcije kod djece ne koristi se apsolutni

broj CD4 nego postotak CD4 (CD4%).

Razlike između odraslih i djece

::: Djeca općenito imaju veći broj CD4 nego odrasli.

::: Bebe imaju veći broj CD4 nego djeca.

::: Kako vrijeme prolazi, tj. kako starimo, broj CD4 postupno

opada.

::: Kako su razlike u broju CD4 kod djece velike, HIV-pozitiv-

na djeca prate se pomoću CD4%, a ne pomoću apsolutnog

broja CD4.

Različiti stadiji infekcije

Stadiji HIV-infekcije opisani su drugačije ovisno o organizaciji

koja ih je opisivala, kao što je Svjetska zdravstvena organizaci-

ja (WHO) ili američki medicinski sustav (US CDC), tako da

između ta dva sustava opisivanja postoje male razlike. Sada

kada postoji učinkovita terapija, ti stadiji i nisu tako važni.

Definicija WHO-a oslanja se na simptome, a ne na rezultate

testova. Američka definicija temelji se na simptomima i re-

zultatima laboratorijskih analiza.

WHO klasifikacijski sustav:

U kategorijama WHO-a ne uzima se u obzir broj CD4 stani-

ca nego postojanje određenih simptoma čiji se popis nalazi

u Dodatku II. Na osnovu postojanja određenih simptoma

postoje sljedeći stupnjevi:

Stadij 1: osoba bez simptoma, normalno aktivna.

Stadij 2: simptomi postoje, ali su blagi i mogu se liječiti am-

bulantno.

Stadij 3: u postelji više nego obično, ali tijekom prethodnog

mjeseca < 50% vremena normalno provedenog tijekom

dana.

Stadij 4: tijekom proteklog mjeseca u postelji > 50% vreme-

na tijekom dana.

US CDC klasifikacijski sustav:

Kliničke kategorije su određene slovima A, B i C.

CD4 broj je određen brojevima 1, 2 i 3.

* Pod ‘manje ozbiljnim’ i ranim simptomima smatraju se:

kandida u ustima ili vagini koja ne odgovara na liječenje,

povišena tjelesna temperatura (preko 38,5 stupnjeva C) ili

proljev koji traje >1 mjeseca, noćno znojenje, umor i malak-

salost, povećani i bezbolni limfni čvorovi (na vratu, pod

pazuhom, na preponama), cerviksna displazija ili kancer in

situi.

** Infekcije koje se javljaju u stadiju AIDS-a su ozbiljne in-

fekcije koje obuhvaćaju: kandidijazu jednjaka, CMV-bolest,

više aktivnih limfoma, plućnu tuberkulozu, Kaposijev sarkom

- KS, atipičnu mikobakterijsku infekciju - MAI, pneumocistis

karini pneumoniju PCP, gubitak težine >10%, bakterijsku

upalu pluća, progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju

- PML, toksoplazmozu. Pogledajte Dodatak I za cijeli popis

infekcija.

U SAD-u (ali ne i u Europi) se smatra da je osoba u stadiju

AIDS-a kada ima broj CD4 ispod 200 stanica/mm³, bez obzi-

ra na to ima li ili nema kliničke simptome.

Prije pojave učinkovite terapije kategorizacija se vršila na os-

novu toga koliko je osoba bolesna i na osnovu očekivane

dužine života. Kako je danas liječenje moguće, te se podijele

manje koriste.

Prije pojave anti-HIV lijekova ljudi se općenito nisu oporav-

ljali, pa je put kroz stupnjeve A, B, C bio obično samo u jed-

nom pravcu, što je danas zbog terapije izmjenjeno.

Za više informacija o klasifikaciji HIV-infekcije pogledajte:

www.hivinsite.ucsf.edu/InSite?page=kb-01-01” \l “S3X”http://

hivinsite.ucsf.edu/InSite?page=kb-01-01#S3X

Pad broja CD4 i oportunističke infekcije

‘Oportunističke infekcije’ (OI) je naziv za bolesti povezane s

HIV-om, a koje bi organizam inače normalno pobijedio. One

nastaju zato što njihovi uzročnici koriste priliku oslabljenog

imunološkog sustava. Što je manji broj CD4 stanica, to je

veći rizik pojave oportunističke infekcije ili infekcija.

Zato je važno pratiti broj CD4 kada niste na terapiji.

Možete biti dobro i zdravi i kada vam je broj CD4 ispod 200,

ispod 100, ispod 50 ili čak ispod 10 - ali je veća vjerojatnost

da ćete imati ozbiljnih zdravstvenih problema.

Različite bolesti pojavit će se pri različitom broju CD4. Kada

broj CD4 padne ispod 200 stanica/mm³, javlja se rizik pojave

mnogih ozbiljnijih bolesti, kao i onih koje ugrožavaju život.

Kada broj padne ispod 300:

proljev zbog mikrosporidije i kriptosporidije

kožni problemi - kandida, suha koža i dr.

Kada broj padne ispod 200:

PCP (upala pluća) i druge grudne infekcije

toksoplazmoza - parazitarna infekcija koja obično uzrokuje

oštećenja u mozgu.

Kada broj padne ispod 100:

MAI / MAC - bakterijska infekcija slična tuberkulozi

kriptokokna infekcija - gljivična infekcija koja može uzroko-

vati meningitis i simptome u plućima slične onima kao kod

PCP.

Kada broj padne ispod 50:

CMV (citomegalovirus) - virusna infekcija koja može uzrok-

ovati trajan gubitak vida i sljepoću.

Detaljnije informacije o OI dane su kasnije tijekom

ovog seminara. Bit je da što je niži broj CD4, to je

veći rizik pojave gore nabrojanih i drugih bolesti.

Kada se broj CD4 poveća zbog uzimanja terapije, vaš

imunološki sustav obično se može sam ponovno boriti

s tim infekcijama.

::: Bebe imaju veći broj CD4 nego djeca.

::: Kako vrijeme prolazi, tj. kako starimo, broj CD4 postupno

opada.

::: Kako su razlike u broju CD4 kod djece velike, HIV-pozitiv-

na djeca prate se pomoću CD4%, a ne pomoću apsolutnog

broja CD4.

Različiti stadiji infekcije

Stadiji HIV-infekcije opisani su drugačije ovisno o organizaciji

koja ih je opisivala, kao što je Svjetska zdravstvena organizaci-

ja (WHO) ili američki medicinski sustav (US CDC), tako da

između ta dva sustava opisivanja postoje male razlike. Sada

kada postoji učinkovita terapija, ti stadiji i nisu tako važni.

Definicija WHO-a oslanja se na simptome, a ne na rezultate

testova. Američka definicija temelji se na simptomima i re-

zultatima laboratorijskih analiza.

WHO klasifikacijski sustav:

U kategorijama WHO-a ne uzima se u obzir broj CD4 stani-

ca nego postojanje određenih simptoma čiji se popis nalazi

u Dodatku II. Na osnovu postojanja određenih simptoma

postoje sljedeći stupnjevi:

Stadij 1: osoba bez simptoma, normalno aktivna.

Stadij 2: simptomi postoje, ali su blagi i mogu se liječiti am-

bulantno.

Stadij 3: u postelji više nego obično, ali tijekom prethodnog

mjeseca < 50% vremena normalno provedenog tijekom

dana.

Stadij 4: tijekom proteklog mjeseca u postelji > 50% vreme-

na tijekom dana.

US CDC klasifikacijski sustav:

Kliničke kategorije su određene slovima A, B i C.

CD4 broj je određen brojevima 1, 2 i 3.

* Pod ‘manje ozbiljnim’ i ranim simptomima smatraju se:

kandida u ustima ili vagini koja ne odgovara na liječenje,

povišena tjelesna temperatura (preko 38,5 stupnjeva C) ili

proljev koji traje >1 mjeseca, noćno znojenje, umor i malak-

salost, povećani i bezbolni limfni čvorovi (na vratu, pod

pazuhom, na preponama), cerviksna displazija ili kancer in

situi.

** Infekcije koje se javljaju u stadiju AIDS-a su ozbiljne in-

fekcije koje obuhvaćaju: kandidijazu jednjaka, CMV-bolest,

više aktivnih limfoma, plućnu tuberkulozu, Kaposijev sarkom

- KS, atipičnu mikobakterijsku infekciju - MAI, pneumocistis

karini pneumoniju PCP, gubitak težine >10%, bakterijsku

upalu pluća, progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju

- PML, toksoplazmozu. Pogledajte Dodatak I za cijeli popis

infekcija.

U SAD-u (ali ne i u Europi) se smatra da je osoba u stadiju

AIDS-a kada ima broj CD4 ispod 200 stanica/mm³, bez obzi-

ra na to ima li ili nema kliničke simptome.

Prije pojave učinkovite terapije kategorizacija se vršila na os-

novu toga koliko je osoba bolesna i na osnovu očekivane

dužine života. Kako je danas liječenje moguće, te se podijele

manje koriste.

Prije pojave anti-HIV lijekova ljudi se općenito nisu oporav-

ljali, pa je put kroz stupnjeve A, B, C bio obično samo u jed-

nom pravcu, što je danas zbog terapije izmjenjeno.

Za više informacija o klasifikaciji HIV-infekcije pogledajte:

www.hivinsite.ucsf.edu/InSite?page=kb-01-01” \l “S3X”http://

hivinsite.ucsf.edu/InSite?page=kb-01-01#S3X

Pad broja CD4 i oportunističke infekcije

‘Oportunističke infekcije’ (OI) je naziv za bolesti povezane s

HIV-om, a koje bi organizam inače normalno pobijedio. One

nastaju zato što njihovi uzročnici koriste priliku oslabljenog

imunološkog sustava. Što je manji broj CD4 stanica, to je

veći rizik pojave oportunističke infekcije ili infekcija.

Zato je važno pratiti broj CD4 kada niste na terapiji.

Možete biti dobro i zdravi i kada vam je broj CD4 ispod 200,

ispod 100, ispod 50 ili čak ispod 10 - ali je veća vjerojatnost

da ćete imati ozbiljnih zdravstvenih problema.

Različite bolesti pojavit će se pri različitom broju CD4. Kada

broj CD4 padne ispod 200 stanica/mm³, javlja se rizik pojave

mnogih ozbiljnijih bolesti, kao i onih koje ugrožavaju život.

Kada broj padne ispod 300:

proljev zbog mikrosporidije i kriptosporidije

kožni problemi - kandida, suha koža i dr.

Kada broj padne ispod 200:

PCP (upala pluća) i druge grudne infekcije

toksoplazmoza - parazitarna infekcija koja obično uzrokuje

oštećenja u mozgu.

Kada broj padne ispod 100:

MAI / MAC - bakterijska infekcija slična tuberkulozi

kriptokokna infekcija - gljivična infekcija koja može uzroko-

vati meningitis i simptome u plućima slične onima kao kod

PCP.

Kada broj padne ispod 50:

CMV (citomegalovirus) - virusna infekcija koja može uzrok-

ovati trajan gubitak vida i sljepoću.

Detaljnije informacije o OI dane su kasnije tijekom

ovog seminara. Bit je da što je niži broj CD4, to je

veći rizik pojave gore nabrojanih i drugih bolesti.

Kada se broj CD4 poveća zbog uzimanja terapije, vaš

imunološki sustav obično se može sam ponovno boriti

s tim infekcijama.

CD4 broj kao vodič za početak terapije

Glavna svrha rezultata CD4 testa je procjena kada je pravi

trenutak za početak liječenja antiretrovirusnom terapijom.

Da su anti-HIV lijekovi savršeni - da nemaju nuspojave i da

se ne razvija rezistencija na njih - onda bi ih svatko odmah

počeo piti nakon što mu se dijagnosticira HIV-infekcija.

Međutim, nisu savršeni. To znači da je potrebno procijeniti

trenutak kada je rizik od neuzimanja trepije veći od rizika

njenog uzimanja. Ili kada je dobrobit koju donosi terapija

veća od rizika negativnih stvari koje nastaju zbog lijekova.

Općenito, mala je vjerojatnost da će se bolesti koje prate

HIV pojaviti dok je broj CD4 iznad 200 stanica/mm³. Neko-

liko velikih studija pokazalo je da anti-HIV lijekovi daju iste

rezultate i kod osoba koje su započele liječenje sa 200, kao

i kod onih koje su imale 350 i više CD4 stanica u trenutku

početka terapije.

Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i vodiči

za liječenje iz Velike Britanije preporučuju da se s liječenjem

počne kada osoba nema simptoma i prije nego što broj CD4

padne ispod 200 stanica/mm³.

Američki stručnjaci preporučuju da se s liječenjem počne

prije nego što broj CD4 padne ispod 350. Prije nekoliko

godina preporučivalo se, i prema vodičima iz SAD-a i Ve-

like Britanije, da se liječenje započne i pri većem broju CD4

stanica. Stoga se može očekivati da će se sadašnje preporuke

u budućnosti promijeniti – posebice ako se pojave bolji li-

jekovi koji se bolje podnose.

Ako imate neke simptome ili bolesti povezane s HIV-om,

preporučuje sa da krenete s liječenjem čak i ako vam je broj

CD4 veći od 350.

Kada govorimo o brojkama, ništa nije doslovno. Neće biti

velika razlika ako počnete kada je broj CD4 180 ili 220 – ali

bolje je da to bude neka brojka oko 200 nego da čekate pre-

dugo. Realno, puno ljudi počinje s liječenjem kad im je broj

CD4 vrlo nizak, daleko ispod 200, pa se ipak postignu dobri

rezultati. To je zato što mnogi otkriju da su HIV-pozitivni već

kada su bolesni i kada im je broj CD4 ispod 200.

HIV i žensko tijelo

Menstrualni ciklus

Osim slabljenja imuniteta, mnoge HIV+ žene primjećuju i

probleme s menstrualnim ciklusom.

Nastanak problema s menstrualnim ciklusom vjerojatniji je

kod žena s niskim brojem CD4 stanica i/ili velikim brojem

kopija virusa.

Mogući problemi menstrualnog ciklusa su: nepravilnosti

u ciklusu, neuobičajeno jaka ili slaba krvarenja ili izostanak

menstruacija. Smatra se da te promjene nastaju zbog toga

što štete koje virus HIV-a uzrokuje na imunološkom sustavu

mogu uzrokovati neravnotežu u razini hormona. Bolesti,

nagli gubitak težine ili anemija mogu također uzrokovati

promjene menstrualnog ciklusa.

Bitno je da HIV+ žene obavijeste svog liječnika o svim

mogućim promjenama menstrualnog ciklusa, jer takve

promjene mogu biti znak upozorenja da virus uništava

imunološki sustav i da je potrebno razmisliti o antiretrovirus-

noj terapiji. Isto tako, promjene menstrualnog ciklusa mogu

biti i znak nekih drugih ozbiljnih zdravstvenih problema.

Menopauza

Poznato je da virus HIV-a može ometati proizvodnju hormo-

na estrogena i progesterona, što može dovesti do preuran-

jene menopauze.

Simptomi menopauze mogu biti sljedeći:

::: neredovite menstruacije ili potpuni prestanak ciklusa

suhoća vagine

::: valovi mučnine

::: smanjenje seksualne želje

::: često mokrenje

::: depresija i druge promjene raspoloženja

::: problemi sa spavanjem

::: starenje kože ili suha koža pokrivena pjegama.

Slabljenje koštanog sustava ili osteoporoza može također biti

jedna od posljedica menopauze, što je posebno bitno zbog

toga što virus HIV-a i neki lijekovi koji se koriste u liječenju

HIV-a mogu smanjivati količinu nekih važnih minerala u ti-

jelu uzrokujući slabljenje kosti.

Mnoge žene uzimaju hormonske nadomjestke za hormone

koje gube. Takva terapija naziva se zamjenska hormonalna

terapija ili estrogen-zamjenska terapija i može olakšati simp-

tome menopauze, ali treba biti oprezan jer ona može uz-

rokovati i različite komplikacije te povećati rizik od srčanih

bolesti, moždanog udara te tumora dojke. Upotreba ovakve

terapije preporučljiva je samo za ublažavanje simptoma

menopauze.

Zamjenska hormonalna terapija može biti učinkovita i kod

HIV+ žena, no u tom slučaju primjena je još rizičnija, pogo-

tovo kod žena koje koriste antiretrovirusnu terapiju. Neki od

lijekova povezuju se s povećanim rizikom od bolesti srca i

moždanog udara.

Problemi reproduktivnog zdravlja

Neki problemi reproduktivnog sustava pojavljuju se češće

ili u težim oblicima kod HIV+ pacijentica, a neki se i teže

liječe.

Upalne bolesti karlice vrlo su ozbiljan problem kod HIV+

žena. Pravilnim liječenjem mogu se potpuno izliječiti, ali

Ivana Crnčić, dipl. ing.

33

mogu rezultirati i neplodnošću. Takvi upalni procesi mogu

biti uzrokovani neliječenim spolnoprenosivim infekcijama,

kao što su gonoreja ili klamidija, kao i neke druge bakterije i

infekcije, kao što je tuberkuloza. Simptomi uključuju dugot-

rajne bolove u donjem dijelu abdomena, vaginalne iscjetke,

vrućinu, povraćanje, umor te vaginalna krvarenja. Bitno je

redovito odlaziti na ginekološke preglede na kojima se može

ustanoviti i postojanje cisti ili čireva koji ukazuju na upalne

bolesti karlice. Takva stanja liječe se upotrebom antibiotika,

u težim slučajevima i intravenozno.

Kod HIV+ žena češće se dijagnosticiraju promjene na stani-

cama grlića maternice pa je bitno da redovito odlaze na

PAPA test. HPV može uzrokovati pojavu bradavica na spol-

nim organima, no može uzrokovati promjene na stanicama

i bez vidljivih vanjskih simptoma. Takve promjene mogu

se ustanoviti samo PAPA testom, koji bi HIV+ žene trebale

obaviti barem jednom godišnje. Tretman promijenjenih

stanica vrlo je učinkovit, pogotovo kod ranog otkrivanja

takvih stanja. Primijećeno je da kod HIV+ žena organizam

teže sam otklanja HPV-virus, a i terapije mogu biti manje

učinkovite.

HIV+ žene podložnije su i gljivičnim infekcijama, kao što

je vaginalna kandidijazija i različite infekcije kvascima, no

terapije ovih stanja jednako su učinkovite.

Zaraze genitalnim herpesom mogu trajati duže i biti mnogo

bolnije kod HIV+ žena. Neki antiretrovirusni lijekovi pomažu

pri skraćivanju trajanja tih zaraza, no ako se one često ponav-

ljaju, treba razmisliti o svakodnevnom uzimanju lijekova.

2. Prenošenje virusa s majke na dijete

Za HIV+ žene koje su trudne ili razmišljaju o trudnoći važno

je da znaju da virus HIV-a mogu prenijeti na dijete u tijeku

trudnoće, za vrijeme poroda ili dojenjem.

Na sreću, antiretrovirusna terapija može uvelike smanjiti

rizik prenošenja virusa na dijete. Porod carskim rezom još

više smanjuje mogućnost zaraze djeteta. Svim HIV+ rodil-

jama preporučuje se hranjenje novorođenčeta isključivo na-

domjesnom hranom. Tim metodama rizik prijenosa HIV-a

na dijete smanjen je s 25% na 1%.

Faktori koji povećavaju vjerojatnost zaraze djeteta su:

::: bolovanje od neke od oportunističkih bolesti::: visok broj kopija virusa i krvi ili mali broj CD4 stanica

::: istjecanje plodne vode četiri ili više sati prije poroda

::: zaraza nekom od ostalih spolnoprenosivih bolesti u vri-

jeme poroda

::: konzumiranje droga za vrijeme trudnoće, pogotovo in-

travenozno

::: vaginalni porod umjesto carskog reza

::: težak porod

::: dojenje.

Redovito uzimanje antiretrovirusne terapije može drastično

smanjiti rizik prijenosa virusa HIV-a na dijete.

Antiretrovirusni lijekovi mogu djelovati na dva načina. Prvi

način djelovanja je smanjenje broja kopija virusa u krvi ma-

jke, što dovodi do manjeg izlaganja djeteta virusu u vrijeme i

trudnoće i za samog poroda. Cilj antiretrovirusne terapije je

smanjenje i zadržavanje broja kopija virusa ispod 50 u ml krvi.

Toliki broj kopija je količina koja se ne može detektirati. Drugi

način djelovanja je činjenica da lijekovi prolaze kroz placentu

i ulaze u djetetovo tijelo gdje sprječavaju zadržavanje virusa.

Nakon rođenja, sva djeca HIV+ majki određeno razdoblje

primaju antiretrovirusnu terapiju.

Dva su se lijeka pokazala vrlo učinkovitima u sprječavanju

prenošenja virusa na dijete: nukleozidni analog (NRT 1) AZT

i nenukleozidni (NNRTI) nevirapin. Nije isključeno da i neki

drugi lijekovi imaju pozitivne učinke, no njihovo testiranje

nije još u cijelosti provedeno. Način primjene tih lijekova

ovisi o šteti koju je HIV nanio imunološkom sustavu i stadiju

trudnoće u kojem je HIV dijagnosticiran. Prema tomu, AZT

se može koristiti sam ili se AZT ili nevirapine koriste u kom-

binaciji s drugim lijekovima.

Nevirapine ne bi trebalo koristiti kao jedini lijek za

sprječavanje prijenosa HIV-a na dijete zbog mogućeg raz-

voja rezistentnosti kod njegovog zasebnog korištenja. Takvo

korištenje može smanjiti njegovu djelotvornost i djelotvor-

nost sličnih lijekova u budućnosti, kada bude potreban za

održavanje vlastitog zdravlja.

Prevencija

Žene dobrog zdravlja

U Velikoj Britaniji se ženama sa zadovoljavajućim brojem

CD4 stanica i niskim brojem kopija virusa savjetuje uzimanje

AZT-a u posljednjem tromjesečju trudnoće. Ženama se

također daje i intravenozna doza AZT-a tijekom poroda.

Uza sve to, preferira se i carski rez umjesto vaginalnog poro-

da. Druga je mogućnost uzimanje kratke terapije koja se sas-

toji od tri antiretrovirusna lijeka tijekom posljednjih nekoliko

mjeseci trudnoće da bi se broj kopija smanjio ispod 50 po

ml krvi. U tom slučaju moguć je i vaginalni porod, iako se ne

preporučuje.

U oba slučaja, dijete nakon rođenja četiri do šest tjedana

prima AZT sirup.

Žene s visokim brojem kopija

Ako je imunološki sustav žene narušen ili je broj kopija virusa

visok, savjetuje se trojna terapija koja uključuje dva nukleoz-

idna analoga - AZT i 3TC, te nevirapine ili inhibitor proteaze.

Što je viši broj kopija, u trudnoći je potrebno ranije započeti

s terapijom. Ako je broj kopija vidljiv prije samog poroda,

potrebno je izvršiti carski rez, no u slučaju da je broj kopija

ispod 50 u ml krvi, moguć je kontrolirani vaginalni porod.

I u takvim slučajevima djeca su podvrgnuta terapiji koja traje

od četiri do šest tjedana.

Žene koje već uzimaju terapiju

Ženama koje zatrudne za vrijeme uzimanja terapije koja vi-

rus uspješno drži pod kontrolom preporučuje se da nastave

s terapijom. U dvadesetom tjednu trudnoće provjerava se je

li s razvojem djeteta sve u redu.

Dijete se podvrgava terapiji AZT-om od četiri do šest tje-

dana.

Žene kojima je u trudnoći dijagnosticiran HIV

Ako se HIV dijagnosticira u poodmaklom stadiju trudnoće

(32 tjedna ili još kasnije), potrebno je odmah započeti trojnu

terapiju - AZT, 3TC, nevirapine. Takva terapija omogućava

brz prelazak kroz placentu i u krvotok djeteta.

Nakon poroda, dijete se podvrgava terapiji AZT-om.

Žene kojima je HIV dijagnosticiran pri porodu ili nakon poroda

Žene kojima je HIV dijagnosticiran pri porodu ili nedugo

nakon samog poroda primaju injekciju AZT-a i oralne doze

3TC-a i nevirapina.

Dijete također prima trojnu kombinaciju lijekova.

Sigurnost preventivnih tretmana

Kod žena koje koriste antiretrovirusnu terapiju povećana je

mogućnost preuranjenog poroda ili rođenja djeteta sman-

jene porođajne težine, pogotovo u slučaju korištenja inhibi-

tora proteaze. Neka novija istraživanja pobijaju te tvrdnje

i nisu pokazala nikakve dokaze o povezanosti antiretrovi-

rusne terapije i preuranjenog poroda.

Smanjenje rizika pri porodu

Rizik prenošenja HIV-a na dijete smanjuje se porodom car-

skim rezom. Takav carski rez planira se nakon 38. tjedna

trudnoće. Uzimanje antiretrovirusnih lijekova kod poroda

carskim rezom dodatno smanjuje rizik prenošenja HIV-a s

majke na dijete. Ipak, treba napomenuti da postoji određeni

rizik, kao i pri svakom kirurškom zahvatu.

Ženama koje imaju visoku vrijednost kopija virusa ili su ti-

jekom trudnoće uzimale samo AZT strogo se preporučuje

carski rez. U slučaju da je razina kopija stabilna i niža od 50

po ml krvi, moguć je vaginalni porod, no potrebno je osigu-

rati da on traje što kraće te poduzeti ostale korake za sman-

jenje mogućnosti prijenosa na dijete.

Smanjenje rizika kod dojenja

Dojenje djeteta vrlo je rizično, mogućnost zaraze djeteta je

1:8, a ovisi o zdravstvenom stanju majke, trajanju dojenja

te količini hrane koju dijete dobiva kao nadopunu dojen-

ju. U zemljama gdje su dostupni alternativni oblici hran-

jenja, strogo se preporučuje hranjenje djeteta hranom za

novorođenčad.

Pozitivno djelovanje antiretrovirusne terapije na zdravlje lju-

di zaraženih HIV-om te dostupnost djelotvornih metoda za

smanjivanje mogućnosti prijenosa virusa s majke na dijete

ohrabrilo je mnoge žene da razmisle o mogućnosti rađanja.

Preporučuje se da se svaka HIV+ žena koja zatrudni što prije

savjetuje sa svojim liječnikom da bi se rizik zaraze djeteta

smanjio na minimum.

3. Antiretrovirusna terapija kod žena

Djelotvornost terapije kod žena

Terapije antiretrovirusnim lijekovima jednako dobro djeluju

kod muškaraca i žena. Ipak, s obzirom na manju težinu tijela,

žene mogu imati mnogo više razine nekih lijekova u krvi.

Količine pojedinih lijekova u terapiji određene su kliničkim

ispitivanjima koja su uključivala mnogo više muškaraca nego

žena.

Više razine nekih lijekova mogu značiti da je mnogo više li-

jeka na raspolaganju za borbu protiv virusa, no loša je strana

da je mnogo veća mogućnost nastanka negativnih poprat-

nih pojava, kao npr. inhibitor proteaza može uzrokovati

promjene na bubrezima.

Posljedice antiretrovirusne terapije kod žena

Kod žena je mnogo vjerojatnija pojava nekih promjena.

Promjena forme tijela ili lipodistrofija u većoj mjeri pogađa

žene nego muškarce.

Čini se da je kod žena češće i nakupljanje masti na određenim

dijelovima tijela, kao što su prsa, dok su kod muškaraca

česti slučajevi bez gubitka masti. Promjene u razini masti

i šećera u krvi - kolesterola, glukoze i triglicerida, također

su posljedica lipodistrofije te povećavaju rizik od srčanog

i moždanog udara. Rizik srčanog ili moždanog udara kod

pacijentica s povišenom razinom kolesterola dodatno se

povećava primjenom nadomjesne hormonalne terapije.

Kod žena koje razmišljaju o uzimanju nadomjesne hormon-

alne terapije i koje koriste antiretrovirusne lijekove ili imaju

visoku razinu kolesterola potrebno je razmisliti o rizicima i

osigurati redovitu kontrolu krvne slike.

Za sve žene oboljele od HIV-a važno je da dobiju

odgovarajuću njegu specijalista iz centara specijaliziranih za

HIV.

Odluka o otkrivanju dijagnoze može biti vrlo teška. Prije

takve odluke treba razmisliti o prednostima i mogućim

lošim stranama. Samo o oboljeloj osobi ovisi s kime će

podijeliti svoj status. Liječnički nalazi svake osobe strogo su

povjerljivi i nitko ih ne može vidjeti bez njenog pristanka.

U slučaju bilo kakvih problema, dobro je obratiti se svojoj

klinici ili grupi potpore.

Briga o sebi

Radionica „HIV savjetovanje i testi-ranje“ – edukacija djelatnika centara za dobrovoljno, anonimno i be-splatno HIV savje-tovanje i testiranje

Ključne riječi: HIV savjetovanje i testiranje, edukacija, centri

za dobrovoljno HIV savjetovanje i testiranje, CST

U Zagrebu je od 20. do 24. studenog 2007. u prostorijama

ŠNZ „Andrija Štampar“ održana četverodnevna cjelodnevna

radionica „HIV savjetovanje i testiranje“ koju je organizirala

Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskoga zavo-

da za javno zdravstvo, s ciljem edukacije djelatnika i surad-

nika centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno HIV

savjetovanje i testiranje (CST-centri, HIV-savjetovališta) koji

su u Hrvatskoj uspostavljeni u okviru projekta „Unapređenje

borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj“. U razdoblju od 2003.

do 2006. godine otvoreno je deset

CST-centara koji su implementirani u postojeći sustav

zdravstvene zaštite te kao jedna od aktivnosti Nacionalnoga

programa suzbijanja HIV/AIDS-a djeluju u sljedećim grado-

Tatjana Nemeth Blažić, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti

40

Voluntary HIV

counselling and testing workshop

vima: Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Slavonskom Brodu,

Puli, Zadru i Dubrovniku.

Bio je to nastavak teorijske i praktične edukacije i ciljeva

postavljenih na prvoj radionici o HIV savjetovanju i testiran-

ju (Training trainers in voluntary HIV counseling and testing)

održanoj od 17. do 21. studenog 2003. godine u Splitu. Osim

ostalog medicinskog znanja, za liječnike koji rade u centrima

od osobite je važnosti sposobnost i vještina savjetovanja. Na

ovoj radionici sudionici su imali priliku naučiti teorijske os-

nove i elemente uspješnog komuniciranja i savjetovanja, ali

i praktična znanja kako bi stručne i organizacijske poslove u

savjetovalištima obavljali što bolje i na dobrobit korisnika.

Osim u radu s korisnicima savjetovališta, vještine i sposob-

nosti uspješnog komuniciranja i savjetovanja polaznicima će

profesionalno koristiti i u drugim poslovima koje obavljaju.

Ciljevi radionice

a) prikazati sudionicima najnoviju epidemiološku situaciju

HIV/AIDS-a u svijetu i Hrvatskoj, dijagnostičke metode

HIV-infekcije, način organizacije, pravila rada i važnost tim-

skog rada u CST-u, te zakonske propise i najvažnije teme iz

područja etike i zaštite prava pacijenata u kontekstu HIV

savjetovanja i testiranja

b) upoznati sudionike s osnovnim načelima i provođenjem

savjetovanja općenito i specifičnim savjetovanjem na

području HIV/AIDS-a, te ih osposobiti kako da kao

savjetnici uspješno provode savjetovanje s korisnicima

CST-a

c) sudionicima osvijestiti važnost osobnih i stavova u

društvu vezanih uz HIV/AIDS problematiku u kontekstu

rada u CST-u.

Zajedno s predavačima, radionici je prisustvovalo više od

40 sudionika iz cijele Hrvatske, većinom epidemiologa,

ali bilo je i mikrobiologa, liječnika školske medicine, pred-

stavnika ministarstva zdravstva, nevladinih udruga i drugih

zainteresiranih stručnjaka koji se bave problematikom HIV/

AIDS-a. Polaznicima je podijeljen radni materijal te potvrda

o uspješno završenoj radionici koju je bodovala Hrvatska

liječnička komora.

Radionicu su otvorili prof.dr.sc. Ira Gjenero–Margan

(voditeljica Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti

Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo), prof.dr.sc. Antoi-

nette Kaić-Rak (časnica za vezu Svjetske zdravstvene orga-

nizacije) i Branko Kolarić, dr.med. (voditelj Odsjeka za HIV/

AIDS pri HZJZ-u) pohvalivši trud uložen u dosadašnji rad

centara.

Na početku radionice sudionici su se kroz predavanja i pr-

ezentacije upoznali s najnovijim epidemiološkim podacima

o HIV-infekciji i AIDS-u u svijetu, Europi i Hrvatskoj, s me-

todama dijagnostike HIV-infekcije, s osnovnim pojmovima

i općim načelima organizacije, praćenja i evaluacije rada

CST-centara, s temeljima, metodama i ulogom psihologije

u kontaktu s korisnicima centara, te mogućim i najčešćim

temama iz etike i prava s kojima se savjetnici u svom radu

mogu susresti.

Koordinatori centara održali su kratki prikaz dosadašnjeg

rada centara, a predstavnici nevladinih udruga (LET, ISKO-

RAK, HUHIV, HELP, TERRA) predstavili su aktivnosti svojih

udruga i njihovu ulogu u preventivnim programima iz

područja HIV/AIDS-a. U praktičnom dijelu radionice sudi-

onici su kroz rad u malim grupama i igre uloga (role play)

učili i vježbali kako uspješno komunicirati i savjetovati. Radi-

onica je protekla u toploj atmosferi, uz dosta konstruktivnih

rasprava, što je pridonijelo boljem upoznavanju svih sudi-

onika, razmjeni iskustava te, vjerujemo, otvorilo mogućnosti

za unaprjeđenje suradnje. Skup je završio uz zajedničko

druženje na večeri.

Po završetku radionice sudionici su ispunjavali anonimni

upitnik za evaluaciju radionice. Ispunilo ga je 22 od ukupno

35 polaznika (neki su zbog obaveza iz opravdanih razloga

morali otići dan ranije), a sastojao se od pet pitanja u kojima

su se ocjene mogle izraziti na skali od 1 do 10. Sadržavao je i

dva pitanja na koja se odgovaralo u slobodnoj formi. Rezul-

tati su pokazali da je velika većina sudionika bila jako zado-

voljna kvalitetom nastave, stručnošću predavača, odnosom

predavača prema sudionicima te količinom novih infor-

macija.

Većina sudionika smatrala je da je radionica bila dobro or-

ganizirana, no najviše je primjedbi bilo vezano upravo uz or-

ganizaciju: predugo trajanje radionice, nedovoljno precizan

program te završetak radionice uz zajedničku večeru zadnji

radni dan u tjednu (petak), što je polaznicima koji nisu iz

Zagreba otežalo, odnosno onemogućilo sudjelovanje na

završnim dijelovima radionice. Neke primjedbe odnosile su

se na sadržaj radionice, odnosno nedovoljnu zastupljenost

infektoloških tema (npr. premalo informacija o novostima

u liječenju), te obradu samo standardnih slučajeva prilikom

vježbi igre uloga (role play).

Kao prijedlozi za poboljšanje navedeni su: izrada točne sat-

nice programa, trajanje predavanja u jednom danu do 16,00

sati (umjesto do 18,00), planiranje zadnjeg dana radionice

prije petka (kako oni koji nisu iz Zagreba ne bi morali puto-

vati kući vikendom), više novih informacija u području klini-

ke i liječenja HIV-infekcije i AIDS-a, te više prikaza primjera iz

života uz duže diskusije.

Ovo je četvrti ciklus edukacije o HIV savjetovanju i testi-

ranju, a program edukacije iz ovog područja nastavit će se

i ubuduće kako bi svi koji rade u centrima za dobrovoljno

HIV savjetovanje i testiranje kontinuirano usvajali znanja i

vještine potrebne za jačanje kvalitete rada.

Svim sudionicima zahvaljujemo što su došli i svojim sudjelo-

vanjem pridonijeli vrijednosti radionice, a svima koji su na

bilo koji način pomogli u organizaciji i realizaciji radionice

zahvaljujemo za njihov doprinos.

Organizacijski odbor:

Branko Kolarić, dr.med.

Tatjana Nemeth Blažić, dr.med.

Iva Pem Novosel, dr.med.

Jasmina Pavlić, prof.

Kontakt:

Tatjana Nemeth Blažić

Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Rockefellerova 7, 10000 Zagreb

Tel. 46 83 004

e-mail: tatjana.nemeth-blazic@hzjz.hr

Saznanje pozi-tivnog HIV-statusa

Testiranje na HIV i otkrivanje pozitivnog HIV-statusa može

biti vrlo zastrašujuće i uznemirujuće iskustvo. Iako je u

početku teško prihvatiti takvu dijagnozu, njeno rano ot-

krivanje omogućava što ranije poduzimanje koraka za

poboljšanje i produljenje života.

Danas svaki pacijent ima mogućnost redovite medicinske

kontrole i tretmana antiretrovirusnim lijekovima te lijeko

vima za prevenciju različitih popratnih infekcija vezanih uz

HIV. Što je virus kasnije otkriven, znači da je moguća i veća

šteta za imunološki sustav, što znači da će i lijekovi slabije

djelovati, a infekcije će biti teže izliječiti ili držati pod kon-

trolom.

Što učiniti na sam dan dijagnoze?

Nakon samog otkrivanja dijagnoze većina centara

omogućava savjetovanje prije i nakon testiranja te individu-

alno savjetovanje kad god je to potrebno.

Tomislav Beganović

44

Donošenje odluka

Na dan dijagnoze teško je donositi odluke o budućnosti, bilo

da je riječ o početku antiretrovirusne terapije ili otkrivanju

svoga statusa. Mnogi ljudi ne započinju s terapijom u ovom

stadiju. Umjesto toga, bolje je započeti s praćenjem stanja

organizma kako bi i liječnik i pacijent mogli vidjeti kako or-

ganizam funkcionira u borbi s HIV-om i kako se najbolje su-

protstaviti. Ako je infekcija već uznapredovala, terapija je u

tom slučaju potrebnija, pogotovo ako se osoba osjeća loše.

Odluke ne treba donositi prebrzo, svakom pacijentu treba

osigurati dovoljno vremena za razmišljanje i donošenje od-

luke o daljnjem djelovanju.

Medicinska skrb

Za svakog pacijenta vrlo je važno da se dobro osjeća u klini-

ci koju posjećuje te u razgovoru sa svojim liječnikom kod

kojeg će dolaziti na kontrole. Na svakoj kontroli pacijent

ima mogućnost razgovarati o pitanjima koja ga zanimaju,

napraviti potrebne testove, pogotovo CD4 - da bi se vidjelo

stanje imunološkog sustava, te određivanje broja kopija viru-

sa – da bi se vidjelo koliko je virusa prisutno u organizmu. Ti

testovi služe za otkrivanje rizika razvoja bolesti u budućnosti

te donošenja odluke o vremenu započinjanja s antiretrovi-

rusnom terapijom.

Učenje o HIV-u

Nakon otkrivanja dijagnoze, svaki se pacijent susreće s ve-

likim brojem novih medicinskih termina. Sve to može biti

vrlo zbunjujuće, no liječnici i ostalo bolničko osoblje uvi-

jek će naći vremena da bi pojasnili sve nejasnoće. Dobro je

poslužiti se i pisanim informacijama, bilo u obliku brošura ili

na internetskim stranicama koje daju velik broj informacija.

Otkrivanje svog statusa

Treba uzeti dovoljno vremena za donošenje odluke o tome

s kime treba podijeliti svoj HIV-status i kako. Treba razmisliti:

kakvu pomoć želim, kako prihvatiti reakcije ljudi? U početku

je bolje otkriti status bliskim osobama koje će vam dati

podršku, a tek onda razmisliti o otkrivanju statusa onima

čije bi reakcije mogle biti i negativne.

Većina pacijenata smatra druženje s drugim HIV+ osobama

vrlo pozitivnim iskustvom. Dobro je priključiti se orga-

niziranim grupama podrške na kojima je moguće razgovara-

ti o problemima i razmijeniti iskustva. Svatko će se s bolešću

suočiti na svoj način, no važno je informirati se što prije kako

bi sami sebi omogućili bolji, kvalitetniji i duži život.

Upoznavanje ljudi s problemom

Asimptomatske srčane bolesti kod oboljelih od HIV-a

Prema podanalizi SMART-studije koja je proučavala efekte

prekida terapije, objavljenoj u siječanjskom broju AIDS-a,

asimptomatske srčane bolesti česte su kod HIV+ osoba.

Naime, koristeći nalaze EKG-a, zaključeno je da je približno

10% pacijenata uključenih u studiju imalo asimptomatske

srčane bolesti. Starija dob, dijabetes i visok krvni tlak bili su

rizični faktori za razvoj takvih stanja.

Kod HIV- pacijenata asimptomatske srčane bolesti (smanjen

dotok krvi u srčani mišić) povezuju se s povećanim rizikom

srčanog udara i smrti.

Povećan rizik od srčanih bolesti ustanovljen je kod HIV+

pacijenata koji uzimaju antiretrovirusnu terapiju. Dugot-

rajno uzimanje terapije, pogotovo ako uključuje uzimanje

inhibitora proteaze, povezuje se s još većim rizikom srčanih

bolesti.

Antiretrovirusna terapija može uzrokovati povišenje

masnoća u krvi te razvoj rezistentnosti na inzulin i smatra

se da te popratne pojave terapije povećavaju rizik srčanog

udara kod pacijenata koji uzimaju antiretrovirusnu terapiju.

Ipak, uobičajeni faktori rizika za srčani udar, kao što su starija

dob, muški spol, pušenje i povišen krvni tlak, također igraju

veliku ulogu. SMART-studija bila je osmišljena da bi uspore-

dila ishode kod HIV+ pacijenata koji su kontinuirano uzi-

mali terapiju i onih koji su prekinuli uzimanje terapije kada

im je broj CD4 stanica porastao na 350/ml krvi. Studija je

prekinuta čim je

ustanovljeno da pacijenti koji su prekidali terapiju mnogo

brže razvijaju oportunističke bolesti te ostale opasne bolesti,

kao što su srčane, jetrene i bubrežne bolesti.

Kao dio SMART-studije, pacijentima je napravljen EKG-

pregled, a rezultati su pružili istraživačima mogućnost da

ocijene pojavnost i faktore rizika za asimptomatsku ishemi-

jsku bolest srca kod HIV+ pacijenata. Istraživano je i imaju

li abnormalnosti ustanovljene na EKG-u veze s demografi-

jom, karakteristikama HIV-bolesti, uobičajenim faktorima

rizika za srčane bolesti ili s tipom i trajanjem antiretrovirusne

terapije.

Od 5472 pacijenta koji su bili uključeni u studiju, 4831 oso-

ba imala je izrađen nalaz EKG-a i bila je uključena u analizu.

Pacijenti su skupljeni iz više od 300 centara za HIV u 33 zem-

lje. Srednja dob bila je 44 godine, 28% činile su

žene, 30% je činila crna rasa, 40% su bili pušači, 7% ih je bo-

lovalo od dijabetesa, 17% pacijenata uzimalo je terapiju za

sniženje povišenog krvnog tlaka i 14% ih je koristilo lijekove

za sniženje razine masnoća u krvi. Gotovo svi pacijenti uzi-

mali su terapiju (95%), a njih 89% uzimalo je terapiju već

Ivana Crnčić, dipl. ing.

47

na početku provođenja studije. Srednje trajanje terapije bilo

je šest godina. Kod 526 osoba pronađene su abnormalnosti

na rezultatima EKG-a te dokazi asimptomatske ishemijske

bolesti.Faktori povezani s ovim stanjem bili su starija dob,

korištenje lijekova za sniženje krvnog tlaka i geografski

položaj. Istraživači nisu mogli objasniti značenje geografskog

položaja.

Pacijenti koji su koristili inhibitore transkriptaze kao dio

terapije imali su manji rizik za asimptomatske ishemijske

bolesti srca, ali je dulje razdoblje uzimanja smanjivao blag-

otvorne učinke takve terapije, vjerojatno zbog toga što neki

od lijekova koji se koriste kao osnovica terapije uzrokuju

promjene metabolizma i povećanje rizika razvoja srčanih

bolesti. Lipoatrofija, koju su pacijenti često sami prijavljiva-

li, značajno je povezana s asimptomatskom ishemijskom

bolesti u analizi s jednom varijablom; u multivarijabilnoj

analizi nije ustanovljena njezina važnost. Dijabetes je imao

granični značaj.

Neki uobičajeni rizični faktori, kao što su pušenje, povišeni

kolesterol i trigliceridi te korištenje lijekova za sniženje razine

masnoća u krvi, nisu se mogli značajno povezati s asimp-

tomatskom ishemijskom bolesti srca u ovoj studiji.

Istraživači su zaključili da nalazi EKG-a pokazuju da postoji

velika pojavnost asimptomatske ishemijske bolesti u ovoj

studiji. No, također dodaju da kliničko značenje ovih poda-

taka još nije u cijelosti istraženo. Samo praćenjem pacijenata

moći će se utvrditi može li asimptomatska ishemijska bolest

srca pretkazati simptomatsku bolest srca ili čak smrt kod

HIV+ pacijenata.

Ipak, svim pacijentima starije dobi ili oboljelim od dijabetesa

i povišenog krvnog tlaka trebale bi biti pružene preventivne

kardiovaskularne intervencije i češći kontrolni pregledi.

Trening vršnjačkih savjetnika

Sredinom prosinca, u organizaciji Omladine JAZAS i Q-Clu-

ba te financijsku podršku Global Funda, održan je trening

vršnjačkih savjetnika za dvadesetak osoba koje žive s HIV-

om o medicinskom aspektu života s HIV-infekcijom i pravil-

noj primjeni antiretrovirusne terapije.

Predstavljanjem antiretrovirusne terapije, HIV/AIDS pret-

vorio se iz smrtonosne u kroničnu bolest koju je moguće,

iako još uvek ne potpuno izliječiti, onda barem kontrolirati

u dovoljnoj mjeri da se doživi neskraćeni životni vijek. Ali ni

ta terapija ne pokazuje uvijek sjajne rezultate. Kao jedan od

glavnih rizika neuspjeha tretmana navodi se kasno saznanje

o infekciji ili kompliakcijama, nepridržavanje režima liječenja

i nepravilna konzumacija terapije od strane samih pacije-

nata.

Imajući u vidu složenost primjena ARV-tretmana, značaj

pismenosti pacijenata za primjenu terapije, kao i nikad do-

voljnu ulogu liječnika i nepostojanje posebnih savjetovališta

te vrste u Srbiji, Omladina Jugoslovenske asocijacije za borbu

protiv side - Omladina JAZAS (organizacija koja je zadržala

staro ime, ali i vodeću poziciju na polju prevencije HIV-a u

regiji, dajući uvijek nesebičnu podršku PLHIV-u) i Q-Clubom

(organizacija osoba koje žive s HIV-om, koji su se na načelima

samopomoći razvili u vodeću snagu za podršku PLHIV-u

u Srbiji) osmislili su projekt u sklopu kojeg je predviđena

obuka vršnjačkih savjetnika o medicinskom aspektu života s

HIV-infekcijom i pravilnom korištenju ARV-terapije.

Educirani savjetnici bi kasnije kroz rad u grupama i

pojedinačna savjetovanja stečeno znanje prenosili na sve

kojima je potrebno.

Kurikulum treninga napravljen je prema priručniku I-Basea

i uz suradnju s vodećim stručnjacima iz područja ARV-tret-

mana u Srbiji i članova EATG-a, ali u odabir tema i pripremu

projekta i treninga stalno su bile uključene osobe s HIV-om

te tako dale svoj doprinos.

Trening je obuhvatio teme poput zdrave prehrane, imu-

nologije, virusologije, mogućnosti liječenja HIV-infekcije,

oportunističkih i koinfekcija, grupe i efekte lijekova, adher-

enciju, otprilike sve na što je bitno obratiti pozornost radi

podizanja kvalitete liječenja.

S obzirom da ranije nisu postojale organizirane edukacije

osoba koje žive s HIV-om, najveći izazov realizaciji bio je

motivirati ljude za sudjelovanje na treningu i obvezati ih

da prihvate obvezu daljnjeg rada na edukaciji pacijenata.

Međutim, postignut je zadovoljavajući odaziv jer su ljudi

vođeni primjerom aktivista Q-Cluba shavtili značaj njihovog

uključivanja i samopodrške u zajednici.

Dvadesetak prijavljenih sudionika imalo je priliku tijekom

pet dana treninga slušati predavanja vrhunskih stručnjaka

iz ove oblasti. Gostovalo je šest predavača iz Srbije, između

ostalih, prof. dr Đorđe Jevtović, direktor odjela za HIV-AIDS

Infektivne klinike u Beogradu, i gost iz Hrvatske, Tomislav

Vurušić, savjetnik u tamošnjoj klinici i član EATG-a.

Da bismo osigurali da će sudionici ono što su čuli na pre-

davanjima i usvojiti te moći ponoviti i primijeniti, nakon

svakog predavanja organizirali smo radionice na kojima se

primjenjivala predavana tema. Tako su budući savjetnici

imali priliku izložiti stečeno znanje kako bi stekli samopouz-

danje i uvježbali komunikacijske vještine. Radionice su vodili

Nenad Petković

50

dvoje iskusnih trenera Omladine JAZAS koji su usmjeravali

rad i osvježavali dinamiku grupe pravovremenim „ice break-

erima“.

Za mjesto održavanja treninga izabrana je Banja Vru-

jci (nepunih 100 km od Beograda) koja je svojim pitomim

okruženjem i rekreativnim sadržajima (bazen, sauna, jakuzi)

opravdala očekivanja. No, ovaj se šumadijski kraj tradiciona-

lno poznat po dobroj srpskoj kuhinji ovaj put nije proslavio

u tom pogledu. Pitanje zdravije prehrane bilo je i jedino što

su sudionici zamjerili organizatorima (vjerojatno potaknuti

jednom od obrađenih tema tijekom treninga!). Iako se svaki

dan radilo prema tijesnoj satnici, sjajna atmosfera tijekom ci-

jeloga treninga upotpunjena je večernjim druženjima pokraj

bazena ili u bifeu, koja su zapravo predstavljala spontano or-

ganizirane grupe samopomoći.

Prilikom evaluacije, gdje su sudionici izrazili svoje viđenje

ovakve akcije, naišli smo na oduševljenje osoba s HIV-

om jer im je po prvi put pružena prilika za sudjelovanje i

mogućnost da pridonesu sebi i zajednici. Ni organizatori

neće stati na ovom - trudit ćemo se da u idućem razdoblju

održimo što više ovakvih i sličnih edukacija te potaknemo

osobe koje žive s HIV-om da rade na podizanju kvalitete

života s HIV-om.

Dvadesetak

prijavljenih sudionika

imalo je priliku tijekom

pet dana treninga slušati

predavanja

Međunarodni okrugli stol „AIDS - jučer, danas, sutra“

U Razkrižju, malom mjestu u Sloveniji na granici s Hrvatskom,

23. studenog 2007. održao se međunarodni okrugli stol

„AIDS - jučer, danas, sutra“. Suorganizatori tog okruglog stola

bili su Zavod za zdravstveno varstvo Murska Sobota, Institut

za varovanje zdravja Republike Slovenije te opčina Razkrižje.

Cilj okruglog stola bio je predstaviti aktualnu problema-

tiku, podijeliti iskustva te produbiti suradnju među trima

pograničnim regijama na području prevencije HIV-a.

Na okruglom stolu bio je prikazan film „Živjeti s AIDS-om“

koji govori o životu osobe s HIV-om u Sloveniji. Nakon

pozdravnih govora domaćina uslijedila su stručna predavan-

ja ljudi s područja HIV-a iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske.

Svoje poglede i razmišljanja predstavili su: Evita Leskovšek,

dr. med., sped. soc. med. iz Inštitua za varovanje zdravja RS iz

Ljubljane, Ildiko Menhart, dr. med. iz Regionalnog zavoda za

zaštitu zdravlja iz Zalaegersega iz Mađarske, Dijana Uvodić-

Đurić, dr. med. iz Zavoda za jadno zdravstvo Međimurske

županije iz Čakovca, te Tomislav Vurušić, koordinator Cen-

tra za psihosocijalnu podršku osobama koje žive s HIV-om iz

Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu.

Na samom završetku okruglog stola razvila se zanimljiva

rasprava o načinima prevenicje i edukacije o HIV-u u koju su

se uključili i posjetitelji okruglog stola.

Tomislav Vurušić

53

Ovom linijom želimo osigurati kvalitetnu ( zdravstvenu,

socijalnu, psihološku ) podršku i pomoć osobama koji žive

s HIV/AIDS-om. Također, želimo osigurati savjetodavnu

pomoć svim osobama koji su se suočili sa sumnjom da su

zaraženi HIV-om.

Savjetnici na liniji pružit će:

::: informacije o mogućnostima testiranja na HIV u RH

::: informacije o radu centara za dobrovoljno savjetovanje i

testiranje na HIV u RH

::: informacije o radu zdravstvenih službi

::: informacije o načinima zaštite i prevencije HIV-a, te osta-

lih spolno prenosivih bolesti

::: pomoć u kriznim stanjima osoba koji žive s HIV/AIDS-

om

::: pomoć u razmjeni informacija , ideja i iskustava, o li-

jekovima, načinima liječenja, o terapiji i nuspojavama; o

suočavanju s različitim vrstama problema i mogućnosti nji-

hova rješavanja,

::: senzibilizacija za probleme s kojima se suočavaju osobe

koje žive s HIV-om

Zbog uočene potrebe za jedinstvenom SOS linijom koja

će pružati informacije o HIV-u, podršku HIV+ osobama

i u kriznim trenucima, temeljni cilj otvaranja ove linije je

podrška HIV oboljelima te prevencija HIV bolesti kod opće

populacije.

Novosti

55

Hiv S.O.S telefon: 0800 448 767

Prvi humanitaran squash turnir

U subotu 29. prosinca u SQUASHtower-u, najvećem squash

centru u Hrvatskoj, održan je međunarodni squash turnir

DUREX OPEN pod pokroviteljstvom Hrvatske udruge za

oboljele od HIV-a. Partneri turnira bili su i MensHealth,

School i agencija EX-ALTO. Na turniru je sudjelovalo gotovo

50 netjecatelja iz regije: Slovenija (Kranj, Ljubljana), Sribija

(Subotica, Beograd) i Hrvatska (Osijek, Čakovec, Rijeka, Za-

greb).

Turnir se razigravao po grupama,a u glavni ždrijeb ušlo je 16

najboljih natjecatelja. Pobijedu je nakon izuzetne igre rezul-

tatom u setovima 2:1 odnio Tomaž Pečjak iz Slovenije našem

Vedranu Švonji. Treće mjesto osvojio je Davor Srednoselac

koji je pobijedio Petra Galekovića. O samom turniru rekao

nam je Vedran Režić, predsjednik Hrvatskog squash saveza:

„Izuzetno sam sretan što je SQUASHtower organizirao ovaj

humanitaran turnir. Ovaj turnir postat ce tradicija. Mi smo

i na ovaj skroman naćin htjeli pomoći udruzi“. Prije senior-

skog turnira održan je i Božićni turnir za juniore na kojem

je pobijedio Ivan Dolovčak, a drugo mjesto osvojio je Luka

Mioković.Ukoliko se želite okušati na squash turnirima i u

novoj godini, svratite u SQUASHtower, Zavrtnica 17, Zagreb,

www.squashtower.hr

Novosti

56

Novosti

58

Aids Awareness Party Varaždin 2007

Što je AIDS i otkuda se pojavio?

AIDS je engleska kratica za Acquired Immunodeficiency Syndrome,

što znači sindrom stečenoga nedostatka imuniteta (otpornosti).

SIDA je francuska kratica koja u prijevodu znači isto. U tom izrijeku

sindrom znači da postoji skup određenih znakova bolesti, stečeno

znači da je to stanje koje se dobiva tijekom života, za razliku od

prirođenih stanja, a imunodeficijencija (nedostatna otpornost) uka-

zuje na pojavu oštećenja obrambenih snaga, imunološkog sustava.

AIDS je prema tome stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja

imuniteta da se javljaju odredene bolesti koje inače u imunološki

zdravih ljudi ne vidamo.

Suvremena povijest AIDS-a počinje objavljivanjem rada o učestalom

pojavljivanju neobičnih infekcija u homoseksualaca u SAD 1981.

Postoje mnoge teorije o podrijetlu AIDS-a, no niti jedna do sada nije

znanstveno potvrđena. Moguće je da je HIV prisutan u svijetu već

desetljećima ili čak stoljećima u obliku u kojem ne uzrokuje nikakvu

bolest, te da se nedavno promijenio u uzročnika bolesti.

Pitanje porijekla HIV-a od znanstvenog je interesa. No, važnije od

toga su sljedeće činjenice:

HIV bolest će biti dio naše svagdašnjice sljedećih desetljeća čak i u

slučaju brzoga pronalaska lijeka ili cjepiva; danas postoji mogućnost

da se osobnim, socijalnim, nacionalnim i medunarodnim mjerama

spriječi širenje HIV-a.

Osnovne činjenice o HIV bolesti

HIV-bolest je kronični progresivni proces koji počinje ulaskom virusa

humane imumodeficijencije (HIV) u krvotok, te tijekom vremena

dolazi do postupnog uništavanja imunološkoga sustava. AIDS/SIDA

se javlja u uznapredovaloj i završnoj fazi HIV-bolesti.

AIDS je uzrokovan HIV-om. HIV-bolest je zarazna bolest. HIV-bolest

je neizlječiva bolest, djelotvornga cjepiva zasad nema. Od časa zaraze

HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina. Osoba

zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema

simptome. Osobe zaražene HIV-om mogu, ne znajući da su zaražene,

širiti infekciju.

Kako se HIV prenosi?

Tri su glavna puta prenošenja infekcije: spolni, preko krvi i u tijeku

trudnoće i porođaja s majke na dijete. HIV se nalazi u krvi, spermi

i vaginalnom sekretu zaražene osobe u količini dovoljnoj da zarazi

druge osobe. Ako tijekom spolnog odnosa dođe do kontakta sluznice

(npr. sluznice rodnice, penisa, rektuma ili sluznice usne šupljine) s

krvi, spermom i cervikalnim i vaginalnim sekretom zaražene osobe,

moguć je prijenos HIV-a. Infekcija se na taj način može prenijeti s

muškarca na ženu i sa žene na muškarca kao i izmedu muškaraca

u homoseksualnom odnosu.

Drugi važan put prijenosa je preko krvi. Najčešće se radi o intraven-

skim ovisnicima koji upotrebljavaju zajednički pribor (igle i šprice)

za ubrizgavanje droge. Mogućnost zaraze putem transfuzije krvi i

krvnih derivata je danas u zemljama gdje se rutinski testiraju da-

vatelji krvi i plazme gotovo eliminirana. Moguć je prijenos HIV-a

i presađivanjem organa i umjetnom oplodnjom, no testiranjem

davatelja organa i sperme taj rizik praktično više ne postoji. Ako

zdravstveni radnici nepažljivo rukuju iglama pa se ubodu na iglu

koja je prethodno rabljena u zaraženih bolesnika, može također

doći do zaraze HIV-om. Treći put prenošenja je u tijeku trudnoće,

kada se sa zaražene majke infekcija prenosi na dijete. Smatra se da

do prijenosa infekcije najčešće dolazi pri kraju trudnoće i u tijeku

porođaja, no opisane su i infekcije preko majčinoga mlijeka.

Kojim se putem HIV ne prenosi?

::: HIV se ne prenosi rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim

međuljudskim kontaktima.

::: Ne prenosi se kontaktom s predmetima kao što su javne

telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu.

::: Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena, ili sauna.

::: Ne prenosi se preko posuda za jelo, čaša, ručnika, posteljine.

::: Ne prenosi se šmrcanjem, kašljucanjem i kihanjem.

::: Ne prenosi se uobičajenim pregledom kod liječnika

niti uobičajenim pregledom i popravkom zubi kod stomatologa.

::: Ne prenosi se putem domaćih životinja (preko psa, mačke).

::: Ne prenosi se ubodom insekta.

::: Ne prenosi se davanjem krvi.

::: Ne prenosi se tijekom uobičajene njege oboljelog od AIDS-a.

HIV/AIDS kutak

60

Popis centara za HIV savjetovanje i testiranje

ZAGREBReferentni centar za HIV/AIDS, Klinika za infektivne bolesti «Dr. Fran Mihaljević», Mirogojska 8, ZagrebRadno vrijeme: pon-pet 15:30-19:00 sati i prva subota u mjesecu 10-13 satiTelefon: 01/4678 243

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Služba za epi-demiologiju zaraznih bolesti - Savjetovalište za HIV/AIDS na adresi Rockefellerova 12Radno vrijeme: utorkom i četvrtkom od 16.00 do 19.00 sati i svaka druga (parna) subota od 10.00 do 12.00 satiTelefon: 01/ 48 63 237Info telefon (od ponedjeljka do petka): 01/ 46 83 004 ili 01/ 46 83 005

DUBROVNIKZavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, Branitelja Dubrovnika 41Radno vrijeme: pon i sri od 16 do 18 satiTelefon: 020/ 341 082, 020/ 341 000

KORČULAPlokata bb, KorčulaRadno vrijeme: utorak od 11 do 13 sati

OSIJEKZavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije, Franje Krežme 1Radno vrijeme: ponedjeljak od 7 do 16 sati, od utorka do četvrtka od 7 do 15 satiTelefon: 031/ 225 711 i 031/ 225 717

PULAZavod za javno zdravstvo Istarske županije, Nazorova 23,Radno vrijeme: ponedeljkom i četvrtkom od 15 do 17 satiTelefon: 052/ 529-017 i 052/ 529-046

RIJEKANastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, Epidemiološki odjel, Krešimirova 52a, RijekaRadno vrijeme: srijeda od 12 do 17 sati, a ponedjeljak i četvrtak od 12 do 15 satiTelefon: 051/ 358 798 ili 098/ 369 844

SLAVONSKI BRODZavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije, V. Nazora bb Radno vrijeme: utorak i četvrtak 15 do 16 satiTelefon: 035/ 447-228

SPLITZavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za epidemiologiju, Ambulanta za AIDS, Vukovarska 46Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 8 do 15 satiTelefon: 021/ 539 824, 091/ 88 03 513

Udruga HELP, Mihovilova širina 1, SplitRadno vrijeme: ponedjeljak i četvrtak od 15 do 17 satiTelefon: 021/ 346 664

ZADARZavod za javno zdravstvo Zadar, Kolovare 2Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 9 do 11 satiTelefon: 023/300-841

Ulica Don Ive Prodana 12 (kod crkve sv. Šime)Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 satiTelefon: 023/318-152

Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a, HUHIV

Medveščak 9, 10000 Zagreb

T. 01/ 4666655, F. 01/ 4666655, M. 091 3377113

HIV SOS TEL: 0800 448 767

E. infohuhiv@gmail.com

www.huhiv.hr

2340009 - 1100195705

10000 primjeraka (bilten izlazi četiri puta godišnje)

Tomislav Vurušić

Kristina Duvančić, dipl. soc. rad

Vlatka Matković, prof. defektolog

Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog

Josip Begovac, prof. dr. sc.

Snježana Židovec Lepej, dr. sc.

Šime Zekan, dr. med.

Tihana Kniewald, dr. med.

Vlasta Hiršl Hećej, mr. sc. dr

Nada Radin, dr. med.

Rok Čivljak, dr. med.

Ivica Pavić, doc. dr.

Tomislav Maretić, prim. dr.

Duška Grgić, dr. med.

Dragutin Ptiček, dr. med.

Maja Harambašić, dr. sc.

Siniša Zovko, dr. med.

Iva Jovović, dipl. soc. rad.

Dejan Travica

Mario Puljiz

Nevenka Mardešić, dr. sc,

Davorka Lukas, dr. med.

Miroslav Lisić, dr. med.

Branko Kolarić, dr. med.

Vlaho Brailo, dr. stom.

Kornelija Gedike, vms.

Tomislav Beganović

Slavko Sakoman, prof. dr. sc.

Aleksandar Štulhofer, prof. dr.

Mario Poljak, prof. dr. sc.

Natalija Domljanović, dipl. ing. med. biokem.

Ivana Crnčić, dipl. ing.

Ante Ivančić, dr. med.

Irena Hrstić, dr. med., dr. sc.

Maja Drašković, dr. med.

Jasmina Sočo

Rafaela Dražić

Kerschoffset, Zagreb

Sponzori ovog broja biltena su: Kerschoffset i Igepa Group

izdavač

broj žiro-računa

kod PBZ-a

naklada

glavni urednik

uredništvo

stručni suradnici

lektor

dizajn

tisak

Zahvaljujemo sponzorima!

62

UNZINE MAGAZIN - www.unzine.org