14
Drevni VEDE – Ranoaryci - Indoaryci Vedski grad oko 2500. pr. Kr.- „Harappo kultura“ Posude „Harapo kulture“ – Balukistan 3500. pr. Kr. CITADELA u MOHENJO – DARU uz rijeku IND. To je prva poznata upotreba lončarskog kola i (lijevo: žitnica, sredina: obredni bazen i stanovi) najava ? huritske crno-crvene keramike („šahov.“)

Drevni VEDE i porijeklo Hrvata

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Prema knjizi Tihomira Miklulčića: Otvoreni pečati sažeo :Branimir Besak

Citation preview

Drevni VEDE – Ranoaryci - Indoaryci

Vedski grad oko 2500. pr. Kr.- „Harappo kultura“ Posude „Harapo kulture“ – Balukistan 3500. pr. Kr. CITADELA u MOHENJO – DARU uz rijeku IND. To je prva poznata upotreba lončarskog kola i (lijevo: žitnica, sredina: obredni bazen i stanovi) najava ? huritske crno-crvene keramike („šahov.“)

Vedsko-indoarijski pečati od steatita iz ranijeg i zrelog doba Indovedski pečat faraona Hiksa po indske civilizacije od 3500.- 2500. pr. Kr. s najstarijim pismom preuzimanju vlasti u Egiptu.

Vedski arijski - simbol : Beskrajnog Simbol ŠAKI VEDa: RISI HARAHVATI Vedski simbol ŠAKTI -VEDA POSLJE- čvora vječnoga života u skladu svjetonazora o nužnosti produ- DNJI SUD ISTINE od trenutka „smrti“ sa Svetim Duhom - Univerzuma hovljavanja čovjeka za života u radi nastavka života u Vječnosti. . duhu Trojedinoga Boga – Stvoritelja . ( Povečaj ! )

ŠAKI - RISI HARAHVATI (slova-znakovi hrvatski) sa pečata od sjajnog ahata nađenog prilikom arheolških iskapanja 2000 g. u mjestu Anau (danas Turkmenistan - pod vodstvom arheologa Frederika Hiebertoma). Američki, ruski i turkmenistanski stručnjaci procjenjuju da taj nalaz, uz otkrivene zgrade pripada ovdje novootkrivenoj kulturi iz razdoblja od 4500.- 4000. g. pr. Kr.

(Š = "Trojedinstvo Duha Univerzuma" – stvoritelja materije, života i Duha ljudskoga.,A = "čovjek sa bližnjima na "Pravome Putu" – proživljavanja Trojedinoga..., K =" Iskušenjima i dosljednošću – postupni put usavršavanja čovjekovog duha na Božjem putu sve do T=„Posljednjeg Suda Istine“ (poslije tjelesne smrti čovjeka), i I = duhovni " Život Vječni " (nagrada produhovljenome čovjeku nakon „Posljednjeg Suda Istine“).

Simbol ŠAKTI – POSLJEDNI SUD ISTINE – naroda ŠAKA – HaRahVaTa: Anta, Skita, Kimera, Goti, Su- ri i dr. ŠAKTI simbol nađen je na području južnog Urala 500 god. pr.Kr., a čini ga 25 polja – 12 tamnih, u kojima su ugravirana piramidalna vrata (naopako = zatvorena), jer se tu prolazi ispit istine. U 13 svijetlih polja ugraviran je znak križa – Života vječnoga. Sa 13. svijetloga polja, ako je zadovoljavajući ispit istine na svih 12 polja, odlazi se u vječnost !“ (U mjestu Pazarik. u podnožju gorja Ural, u grobu nekog veledostojanstvenika otkriveno je posmrtno sedlo, na kojem je pokojnik trebao „jahati“ 12 konja kroz 12 prizora Posljednjeg suda i prolaziti 12 ispita i preobrazbi od Duha umrlog čovjeka u „Duha Novoga Života“ Gotovo isti motiv preobrazbe iz tjelesnog u duhovnog čovjeka na bazi broja 12 (Knjiga mrtvih: obred 12 noćnih sati do izlaska sunca ) susrećemo u starom Egiptu u vrijeme faraona hrvatske krvi, a kasnije i kod kršćanstva (12 apostola ....?)

RISI HARAHVATI ("RISI" u prahrvatskom svetom jeziku znači proročanstvo narisano u svetim knjigama). I danas u hrvatskom jeziku imamo pojam "narisati "- slikovno pisati. Ta stara proročanstva nazivana "VEDE " (u hrvatskom prijevodu "viđenja"- znanja ) predočena su znakovima sedam "Risi " ( R,si Sarasvati ), koje su poistovječivali sa sedam zvijezda sazvježđa Velikog medvjeda, pričajući priču o mudracu, koji je zbog svojih dobrih djela uzašao na nebo, zasluživši božanski status.

Crtež swastike s keramike iz Samare u . . Mezopotamiji iz 3. tisućljeća pr. Kr.

(Riječnik simbola - Na sanskrtu (prahrvatski jezik - . swastika = sreća) Simbol sunca i vječnog vrtloga . oko središta - vječnog duhovnog kretanja i vječne . nepomična obnove u skladu sa sveopćim Duhom Univerzuma. . Kod Veda: NIKAL PISANI, kasnije u Hinduizmu . VIŠNU, pa zatim u Indiji „ KOTAČ VREMENA“.

U "Vedskim" prijama "Risi" prenosi se priča o bogovima i ljudima, o izumu glazbala, o vojnicima kaste "Kšatrije ", koji zbog pobožnosti i isposništva mogu biti uzdignuti u kastu "Brahmana", o Harahvatima - djeci boga Brahme i božice Sarasvati (to je i ime velike rijeke pokraj današnje rijeke Ind), kojima je povjereno prenošenje svetih poruka na ostale ljude. Te Vedsko – arijske spoznaje (Veda= znanje, Aryac= plemeniti) određuju ih kao davaoce duhovnih i svjetovnih vladara, koji diljem svijeta pronose svijest o Duhu božanskog koda i Vječnog života - o duhovnom jedinstvu čovjeka sa Sveopćim Duhom Univerzuma - o nužnosti življenja u produhovljavanju, tijekom cijelog života, sve do Posljednjeg Suda Istine na putu u Vječni Život.

Aryci se nisu služili pismom, i sve što znamo o ovom narodu doznajemo iz drevnih hvalospjeva i magijsko-vjerske usmene predaje VEDA ("znanje"), skupljeni u četiri knjige. (Rig vede, Ayur vede...) Indovedsko arijsko učenje Brahmana (oličenje ljudskog duha u skladu sa svjetskim duhom Univezuma putem ŠAKI-VEDA (temelja hrvatske glagoljice ) i to usmenom predajom znanja). Duhovno-religijska potka temelji se na trostrukom trijadnom sustavu i prakrščanskim rudimentima.

Niže ZEMALJSKO TROJSTVO:

Tešub – Arrati = gromovnik . Heljdi – Ardini = veliki čuvar države . Šimi – Ninuave = Krilato sunce (jutro, podne i navečer) i Niz manjih bogova : Barzan – Ewrini (Čuvarkuća), Bibita – Rimuš (Izvor), Nubat – Lupatika (Ljubav) Jarih – Hirhib i Lubuda – Pisaiša (planinski bogovi), Surja – (kasnije hinduistički bog sunca ), Vayu? Devas ?, Rta?, Svar (bog sunca), Soma (bog mjesec), Rudra – božanski Yoggi - razoritelj svijeta (nasilja, strahota i rušenja), Yama (kralj smrti – 1. umrli čovjek), Agni – vatreno božanstvo vjerodostojnosti.

Nad njima vlada NEBESKO TROJSTVO

BRAHMA – (pučki - Barba Dariki (Stvoritelj svega živoga svijeta – Sv. Otac)

SARASVATI – (pučki - Nina Savuška (Božica znanja, glazbe i umjetnosti – Sv. Gospa) . NIKAL PISANI (Tvorac Univerzuma, sveg duhovnog i materijalnog svijeta - Sv. Duh)

Najviše je moralno i etičko indovedsko TROJSTVO VRLINA :

INDRA – kralj bogova, bog plemenitosti –– kiše – ratnik – pobjednik nad demonima.

MITRA - bog mira, nagodbi i ugovora.

VARUNA - glavni bog - bog časti, obreda i zakonitosti, kozmičkog reda.

Na proljetni i jesenski ekvinocij (indoarijansko – huritsko svećenstvo Lubura pod vodstvom vrhovnog svećenika Heldi – Lubura i uz pratnju nižeg svećenstva, predvodilo je opće narodne procesije duž megalitskih oslikanih menhira, prema mjestu s vječnim ognjem. Te su Svete vatre kod indoarijanaca i Hurita plamtjele na vrhuncima troglavih planina, a kasnije u Mezopotamiji u kraljevini URARTU (podno Kavkaza ) na uskim i spiralnim tornjevima poput zvonika. U kraljevini ISRAEL (danas Libanon) Svete vatre palile su se na četverouglastim žrtrvenicima (postoljima oko 1 m visine) s uzdignutim „zubima“ (koji su predočavali rogove bika - simbol boga Baal–a (hebrejski = gospodin) huritskog boga kiše, oluje i plodnosti). Na njima bi na svete dane i prve dane godišnjih doba prinosili žrtve i vršili obredne radnje. Za razliku od starih Sumerana (iz grada UR-a - Babilonaca: vidi ep o Gilgamešu), koji su vjerovali da život čovjeka završava smrću, još stariji Arijski Vede vjerovali su u zagrobni život njihovih Duša na Rajskim planetima (gdje žive Polubogovi, pod nadzorom najvišeg trojedinoga : Indra, Varuna i Mitra , a od morala i svih vrlina, koje su štitili Polubogovi po odredbi Svevišnje Božanske Osobe , stari aryski Vede najviše su cijenili : MUDROST, JUNAŠTVO, PRAVEDNOST i SUOSJEĆAJNOST za bližnjega .

Temeljni ustroj vedske Indije činio je sustav uskih veza patrijarhalnih obitelji (genski srodne) na načelu pripadnosti po kastama, udruženih u pleme, na čijem je čelu kralj. (Najuzvišenija je bila kasta brahmana - svećenstva, sa ŠAKI HARAHVATI porukama), zatim kasta kshatriya - ratnika na bojnim kolima, pa kasta vaishiya-proizvađača i kasta shudra-sluga, a izvan kasti živjeli su parja- razbašti - njene osobe. O drevnim Vedama, kao narodu znanja neposredno svjedoči i vladavina HIKSA – huritskih faraona u Egiptu (oko 1700. g. pr. Kr. - pristiglih u Mezopotamiju tijekom 1. ( oko 3500.) i 2. ( 2000.pr.Kr.) doseljenja vedskih indoaryanaca) kada su napisani najzanimljiviji egipatski tekstovi – papirusi: serija priča sa magičnim sretnim završetkom, papirusi sa medicinskim receptima i lječničkim postupcima i najvažniji matematički papirus iz 33.-ih godina vladavine Hiksa – kralja Apofisa I (Apepi I), koji sadrži matematičke probleme sa rješenjima i proračune za mjerenje i održavanje zemljišnih parcela na bazi pravokutnog trokuta ( novost za Egipat ), što je bio temelj za kasnija izračunavanja površine trokuta pomoću kvadrata nad hipotenuzom i katetama.To je u Egiptu vidio Pitagora, te prenio u Grčku, kao Pitagorin poučak.

Poznata je vedska matematika – jedinstveni sustav jednostavnih pravila (16 sutra i 13 sub-sutra), kojim se može riješiti svaki aritmetički, algebarski, geometrijski, ili trigonometrijski zadatak i to na pamet !

Primjer: tablica množenja pomoću prstiju dviju ruka : L.r: 5 do 8=3prsta ispruži, D.r: 5 do 7=2 prsta ispruži.Zbroji ispružene prste =50 (desetice), a pomnoži savinute prste: 2x3=6 (jedinice). Rezultat 56! Ti Veda matematički tekstovi zapisani su od 1500. – 900. g. pr. Kr. Ovakav otvoreni inovatorski um VEDA prema znanosti, književnosti, medicini i matamatici, uključivao je i vojni plan (bojni ljuskavi oklop od kože, ili bakrenih ploča, laka bojna kola na dva kotača sa konjskom zapregom, složeni luk (domet 300m), zakrivljena sablja, sprava-bacač kopalja, te nova bojna taktika (gaženje pješaštva bojnim kolima...). Osim toga Vede su bili prvi i odlični poznavaoci uzgoja konja i njihove dresure, prosto zaljubljenici u konje.

Njihov antički naziv HARAHVATI (preci HRVATA – prapotomci VEDA) „djeca“ boga Brahme i božice Sarasvati ( 4500. pr. Kr.), sa prostora između Kaspijskog i Aralskog jezera, jednim se dijelom oko 3400 g. pr. Kr. sele na područje rijeke Sarasvati - (Hakre), danas Inda, drugim dijelom u Mezopotamiju,

međurječje Eufrata i Tigrisa - Horiti i Sumerii), a trećim dijelom na sjeveroistok - podno Kavkaza, oko jezera Van i Urmija ( danas turska Anatolija) i uz Sredozemlje.

Maryann – huritski ratnik i pješak sa savinutim mačem iz grada-utvrde Megida – Israel (931.-722.pr.Kr.) Obratiti pažnju na matru – krilato sunce - vedskog boga ŠIMI NUNUAVE.

Na tom prostoru Huriti – vedski aryjci (hrvatski preci) stvorili su nekoliko svojih kraljevstva : Sumersko (3500. – 2200. pr.Kr. ), Hurruhe Ehilaku (Mitani 1700. – 1330.pr.Kr.), faraonski Egipat (1700. -600.pr.Kr.), Bet Huru (1250.-935.pr.Kr.), Israel (931.-722.pr.Kr.), Huratinu (Urartu 1200.-6oo.pr.Kr.), Hetitsko ( 1700. -1200.pr.Kr.). Propadanjem ovih huritskih kraljevstava, propada i mezopotamsko – egipatska civilizacija, uzrokovano sve gušćim arapskim naseljavanjem ovih prostora i učestalim ratovima Asiraca i Babilonaca, Huriti se raseljavaju, manjim dijelom po Egejskom, Jadranskom i Tirenskom moru, a većim dijelom uglavnom u HARAUVATIŠ uz rijeku IND - najistočniji dio perzijskog carstva (današnji Afganistani Pakistan. ) Tu se spajaju s hrvatskim plemenima (Sarmati, Anti, Roksolani, Jazigi, Skiti-Saki, Horvati, Polani, Goti i dr.) - centralnog vedskog podrućja - južni Ural, danas Turkmenistan i sl. Ugroženi osvajačkim Rimskim Cartsvom, pokreću se protiv njega, te su u 1.st. već u međurječju Dnjepra i Dnjestra, uz Mramorno i Crno more (danas Ukrajina), a oko 3. st. po Kr. u Prikarpatju (danas srednjoistočna Evropa, gdje osnivaju kraljevstvo VELIKA Moravska (iz koje je nastala Poljska, Češka i Slovačka). 450.po Kr. Goti ruše Zapadno Rimsko Carstvo i osnivaju kraljevstvo kroz 100 godina, a 626. g. po Kr. temeljem ugovora s Bizantom na Jadran dolaze Hrvati, radi istjerivanja Avara, koji pljačkaju ovo područje i sam Bizant. Područje koje oslobode od Avara, tim ugovorom Hrvati stjeću kao svoju novu slobodnu domovinu.

SVJEDOČENJA : MITOVI DREVNIH VEDA - R A M A J A N A

Na Sanskrtu i u epskom obliku, pod nazivom RAMAJANA (Ramin put), prvi ju je oko tristote godine prije Krista zapisao Valmiki, unijevši u taj drevni vedski mit niz hinduističko – budističkih inačica, te se njegovo djelo još danas smatra jedno od največih i najvažnijih epova u povijesti. (Drugi je Mahabharata ) Do tada se šire usmenom predajom.

Ramajana slovi i kao prva pjesma (adikavja) u riznici sanskrtske književnosti, a sa svojih 48.000 stihova uvelike nadilazi obim Ilijade (sa 15.700 heksametara) i Odiseje (sa 12.100 heksametara")

"Ramajana je glasovita i slavljena zbog ljepote izraza, dubine dijaloga, vrhunskih moralnih načela, isticanja slijeda vlastite dharme ( obavljanja propisanih dužnosti),izvrsno prikazanih osjećaja prikazanih likova, te ponajviše zbog nenadmašnih osobina svojih likova."

"MAHABHARATA„ je vjerojatno najveći ep u svjetskoj književnosti. Po predaji obuhvaća sto tisuća sloka (dvostiha) od po 32 sloga.

U stvari, predajom su se kroz tisućljeća oblikovale dvije okvirne inačice sanskrtskog teksta u Indiji: sjeverna od 82 000dvostiha i južna od 95.6000dvostiha.U kritičko je izdanje od toga ušlo 147.8000 stihova, to jest 10-ak puta više od Ilijade (15.700 heksametara), ili 12 puta više od Odiseje (12.100) heksametara."

Sadržaj.: "Jezgru Mahabharate tvori priča o sukobu oko nasljedstva kraljevstva Kuru-a, između dviju grana plemena Kuru koje predvode najstariji Duryodham i Yudhišthirom.

Cijeli događaj iznesen je u obliku 18 knjiga (poglavlja)

sumeranski mitovi ( oko 5.000 g. pr. Kr,)

Mjerilo iz sumerskog grada UR-a iz vremena 2.600. g. pr. Kr. - kralj Sargon prije Babilonskog carstva.

Prizor bitke sumerskih kočija koje vuku divlji i domaći magarci (ornament „kockica“).

Mit o postanku ljudi„.........Tako su stvoreni božji ljudi od ilovače natopljene krvlju jednog žrtvovanog Igigija (poluboga).....

„.....Ljudi su dobro radili i množili se, ali su pravili veliku buku, što je smetalo Enlilu i Anunakijima.

Bijesni Enlil zato je želio uništiti taj bučni rod i to 3 puta, ali ne uspijeva!

(Prvi puta šalje bolest, 2. puta šalje sušu, a 3. puta šalje potop). Ljude sva tri puta spašava EA, upozorivši smrtnika ATRAHASI : Prvi puta i drugi puta da budu tiši, a 3. puta rekao mu da izgradi jaku lađu, utovari namirnice, svoju imovinu, obitelj, zanatlije i divlje životinje....

Sumerski ep o Gilgamešu: - Sadržaj : Gilgameš i potraga za vječnim životom.

Sedam zlih duhova

Mit o smrti i uskrsnuću Marduka

Legenda o Adapi

Legenda o caru Sargonu

Legenda o Etani.

Mit o svrgavanju vrhovnog boga Enlila.............

Legenda o stvaranju svijeta. .......

Sedam tablica o stvaranju svijeta (prijevod s glinenih pločica starog Babilona.

Prvi poznati kralj drevnih Sumerana u Gradu – državi UR – oko 2.500. g. pr. Kr. (kasnije Babilon ).

Gore na slici:

Prikaz kralja Gilgameša sa dva poluboga – demona sa simbolom glavnog božanstva sunca (vedski ŠIMI NUNUAVE).

LEGENDA O CARU SARGONU : . Ja sam Sargon, silni car, car Akada . Majka moja svećenica je bila, za oca svoga nisam znao, . Brat oca moga u gorama živi, . Moj je grad Acetaranu, na obali Eufrata.

Akadski kralj Sargon ( 2242.- 2185.pr Kr. ) . - motiv „šahovnice u kosi !

Majka moja svećenica, zanese i rodi me tajno, I u trstikinu me stavi korpu, vrata moja smolom zalijepi I rijeci me predade, tiho što tecijaše, I rijeka me izdiže i Akki me vodaru donese. Vodar Akki posini me i odgoji, Vodar Akki vrtlarom svojim me učini, Vrtlar kad sam bio, Ištar me zavoli, Tad carem postadoh i četrdeset i četiri godine carstvom upravljah. Nad crnoglavima carevah i upravljah njima, .....................

HURITSKI EP O KUMARBIJU (dosta oštećen)

„U njemu se pripovijeda o nasljeđivanju kraljevskog dostojanstva među bogovima, s ALALUA koji je prvi vladao na nebu, na ANUA, koji je svrgnuo s vlasti prethodnika pošto je ovaj vladao devet godina, te na KUMARBIJA, koji je zbacio Anua nakon idućih devet godina......

II EP - PJESME O ULIKUMIJU

Po brojnim fragmentima, kojima se ne zna pouzdan poredak, a po nekima je dvojbeno i pripada li samo jednom mitu bog oluje sigurno pobijedi Kumarbija, jer se u tom drugom mitu pripovijeda o uroti što ju je svrgnuti Kumarbi skovao protiv Tešuba., koji je vladao bogovima.....

----------------

STJEPAN KRIZIN SAKAČ (1890.- 1973.), teolog, i profesor povijesti na Orijentalnom institutu u Rimu, prvi je iznio pretpostavku da je staroperzijska pokrajina (satrapija) HARAHVATIŠ u današnjem Afganistanu, kasnije poznata po grčkom imenu Arahozija, hrvatska antička pradomovina i da je naš put na zapad započeo tamo. (Ta je perzijska pokrajina navedena prvi puta na Darijevim trojezičnim pločama uklesanim u stijenu u Bagistanu (519. g. pr. Kr.), uz imenovanje njenog kralja VIVANE HARAUVATIM-a , koji je 514. g. pr. Kr. u vrijeme perzijskog kralja DARIJA I predvodio invaziju i naseljavanje srednje i istočne Evrope Hrvatima, stvarajući BI- JELU (ZAPADNU) HRVATSKU ! (o tome studija: „Staroiransko podrijetlo Hrvata! – Mio N. Čurić ) Kao dokaz svog izučavanja skriveng identiteta Hrvata, ostavio nam je svoj poznato „Rješenje“ :

„ZLATNI LANAC“ poveznica podrijetla Hrvata - Dr. Stjepan

Krizin SAKAČ (1890.- 1973. - doktor orijentologije na institutu u Rimu ) - glasi:

SARASVATI (vedskiranoarijci - sjeverozapadna Indija 4500 g.pr.Kr.) – HARAXVATI (34.-31. st. pr. Kr.- Afaganistan: Tahti Dinarah,Kupha), - HARAQUATI (brončano doba ) - HARAUVATI (perzijski cca 500. g. pr. Kr.), - HOROUATHI (azovskotanajski cca 1. st. pr. Kr.), - HORVATI (Karpatski Hrvati caa 3 st. pr. Kr. HRVATI (jadranski 7. st.po Kr.) 2006. g.(8.veljače) Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata na čelu sa Ivanom Biondićem, uputilo je javni zahtjev za rehabilitaciju znanstvenika, koje je jugoslavenski komunistički režim likvidirao zbog teorija o neslavenskom podrijetlu Hrvata. Ubijeni znanstvenici - žrtve jugoslavenskog i komunističkog režima su: Milan Sufflay, Kerubin Segvić, Ivo Guberina, Ferdo Pucek i Mihovil Lovrić, a zarobijeni su,ili bili izagnani: Mato Marčinko, Mirko Vidović, Zlatko Tomičić, Stjepan Krizina Sakač, Dominik Mandić, Silvije Grubišić i Marko Japundžić. Također je iznjet prijedlog,da se "Staroslavenski institut "Svetozar Ritig "preimenuje u Starohrvatski institut "Stjepan Krizina Sakač"

Ujedno su prozvani današnji branitelji "južnoslavenskog rasizma": genetičar Miroslav Radman, zatim jezičari Dalibor Brozović, Predrag Matvejević, Ivo Banac, Vlaho Bogišić i dr.

(Jutarnji list, 8.veljače 2006 g. - Ivica S. Buljan.)

Hrvati su u svim razdobljima svoje povijesti (bez obzira na svoje ime u bilo kom razdoblju) za domovinu upotrebljavali riječ VEYAH (stari Vede), tj. ARIANE VEYAH (Arijanska domovina), ili u staroiranskoj Avesti (sveta knjiga) ARYAN VARYO (Arijanska domovina), baš kao što se i riječ veda (znanje) zadržala u govoru svih današnjih Hrvata ma kako im se država zvala : pripovedati, povedati, se veda (slovenski: zna se !) i sl.

Zanimljivo, to svjedoči i činjenica da u unutrašnjosti otoka Krka postoji rječnik na starohrvatskom dijalektu pod nazivom VEYSKI ZAIK (domovinski jezik), kao i mitološke pripovjetke postanka pod nazivom VEYSKI POVEDI. Primjerice: „Poveda od Yndrah kay persjute rastu“ (Priča o Indiji gdje rastu pršuti), „Poveda od Mataneh navakyrah tar žloatneh yanaac“( Ptriča o Mitanima pomorcima i zlatnim janjcima) i t d. („Otvoreni Pečati“, str. 747. – 752.)

VEYSKI ZAIK („Otvoreni Pečati“, str. 747)

"Govoreči o kulturokoškoj povezanosti i podrijetlu današnjih Hrvata kao potomcima drevnih Hrvata iz prapovijesti na Starom Istoku, prostorima Perzije i Indije svakako treba spomenuti

još sačuvan govor u kraju oko Bednje u Hrvatskom Zagorju (snimano govorenje gospodina Popijača, kao i pjesme vokalno - instrumentalnog sastava tog kraja: "...Tei si maola meini serce daola, dei da tei koušnem joa!"), kao i

riječnik i govor sa otoka Krka: VAYSKI ZAYK i tamošnju mitologiju:VEYSKE POVEDE, koje se i danas mogu tamo sresti i koje moramo brižnije čuvati.

Taj pradijalekt, koji ima jaku vezu sa sanskrtom i staroperzijskim jezikom (18%), ima glaso - ve:kh,sc,w i y, a pred imenicama ima redovni član sey i neodređeni član uon. Imenska množi- na je na -oj, a ženski na -aj. Taj jezik ima prostorne zamjenice: sion, zion, vaon, meyon, seyon...

Već sam naziv spomenutog krčkog rječnika i mitova podsjeća na Stari Istok: veyah = do movina, vede(Indija) i vaejo =domovina Avesta(Perzija)"

"Navedimo neke povede iz mitologije otoka KRKA. : Poveda od Mantratje tar slova Šalamunova ( Priča o aždaji Mantratje i Šalomunovoj zvijezdi), Poveda od Yndrah kay parsjute restu (Priča o Indiji, gdje rastu pršuti), Poveda o Mataneh navakyrah tar žloatneh yanaaac (Priča o Mitanima pomorcima i zlatnoj janjadi)

Svi ti mitovi ukazuju na staroistočno podrijetlo Hrvata"

Na pr. POVEDA O MATANEH NAVAKYNEH TAR ŽLOATNEH YANAAC je priča o dolasku flote pomorskih Mitana u pradavno vrijeme (seune noavi Matane vaune sionvykoj) pod admiralom Harwatje Marjakyr. Oni su preplovili sedam mora (pryko seuneh muorah), od Azovskog mora i Krima (zion Mićapont tar Hiršon) preko Crnog mora (Tjarne muori), Bospora (Ponske buke), Mramornog mora (Meypont), Egejskog mora (Garske muori), Pe- loponeza (Artagarska), Sredozemnog mora (Velemuori), Apulije (Artalyah) i Jadranskog mora (Sinjemuori) uzduž dalmatinskih otoka (une skopje Harwatje), te se admiralov brod Sionoav zaustavio na najsjevernijem otoku Krku.(sion tohorna skopaal Khark). Duž toga puta njih je vodio i čuvao dobri duh pučine Khulap, a napadali su ih orkanski zloduh Šyuun i morsko čudovište Orkul (kit Levijatan) Kada su došli do otoka Krka u Jadranskom moru (skopal Khark vaune Sinjemuori),našli smo tamo stada (žloatneh yannac ) zlatnih ovaca na zelenim livadama, pa je njihov admiral Herwatje Marjakyr odlučio da se tu nasele i sag- rade grad. Bijela vila (divyca) djevica koja je čuvala zlatne ovce, pomoću klupka vune ome - đila je pravo mjesto za gradnju naselja blizu izvora (poli buymera), ali im je zabranila da se okreču i da gledaju ovce. No oni je nisu poslušali i kada su pogledali ovce, ove su se smjesta pretvorile u kamenje (va khaguli). Zato je od onda Krk prekriven kamenjem, a od tog kame - nja ti su pomorci (navakyri) sagradili zidine (kuore) utvrđenog grada Korintija (Uri - Koryta), od kojega još do danas postoje ruševine između Vrbnika i Baške na poluotoku Sokolu (Arta Sokuol) i pod njime na obali stalno vrelo. Te ruševine največe su na našim otocima.

Napisao Branimir Besak - temeljem knjige :

OTVORENI PEČATI – Tihomira Mikulića (2. izdanje iz 2000.god., preuzete crno-bijele slike)