69

PAGE 69

Thoma v. Luxembourg

Presuda od 29. oujka 2001. (Luksemburgki sudovi osudili su radijskog novinara g. Marca Thomu na isplatu naknade tete od 1 franka (i sudske trokove) svakom od ezdesettrojice tuitelja, zbog povrede njihovog ugleda u radijskoj emisiji Oekomagazin, emitiranoj 6. studenog 1991., o temi ponovnog poumljavanja nakon razornih oluja u 1990. Iako se g. Thoma branio da je tijekom sporne emisije samo citirao lanak kolege novinara Josy Brauna objavljen u dnevniku Tageblatt, luksemburgki su ga sudovi osudili zbog toga to se nije distancirao od citiranih tvrdnji, pa ih je tako podrao navodei javnost da povjeruje, bez dokaza ili bez ikakvih dodatnih kvalifikacija/ograda, kako su svi lanovi Komisije za ume, osim jednoga, potkupljivi. Time je po ocjeni sudova prekrio svoju obvezu potenog informiranja javnosti i povrijedio odgovarajue odredbe Graanskog zakona. G. Thoma je podnio pritubu Europskome sudu zbog navodne povrede lanka 10. Konvencije. Sud je ponajprije ustvrdio da iako je podnositelj iznio sporne tvrdnje ne navodei imena lanova luksemburgke Komisije za ume, njih je - s obzirom na njihov ogranien broj i veliinu zemlje - publika mogla lako identificirati. Sud je ocijenio i da su primjedbe o tim dunosnicima koje je tijekom programa iznio podnositelj bile ozbiljne naravi. Uz citiranje lanka g. Josy Brauna, podnositelj je, meu ostalim, spomenuo iskuenje lanova Komisije za ume da iskoriste priliku kad se ona pojavi. Aludirao je, takoer, i na ozbiljno kazneno djelo umijeanosti (intermeddling) osoblja Komisije za vode i ume u privatnu trgovinu umskom graom iako javni slubenici moraju uivati povjerenje javnosti u obavljanju svojih dunosti. Sud je ipak primijetio da je o pitanju o kojem je u spornoj emisiji bila rije voena iroka rasprava u medijima i da se radilo o problemu od javnog interesa. Iako je ustvrdio da nije nerazborito stajalite luksemburgke Vlade da je podnositelj, s obzirom na svoje komentare iznijete tijekom programa uzetim u cjelini, zapravo prihvatio barem dijelomino sadraj spornih citata, Sud je ipak morao razmotriti sluaj u svjetlu razloga kanjavanja na koje su se u svojim presudama izrijekom pozivali luksemburgki sudovi. Sud je pritom primijetio da je Prizivni sud temeljio svoju presudu iskljuivo na podnositeljevim citatima iz lanka kolege novinara, i da je iskljuivo na toj osnovi utvrdio da je on prihvatio (kao svoje) optube sadrane u citiranim reenicama, budui da se nije od njih formalno distancirao. Europski je sud podsjetio da bi kanjavanje novinara zbog pomaganja u irenju informacija iznijetih od strane druge osobe ugrozilo doprinos tiska raspravi o pitanjima od javnog interesa, i da se ono ne bi moglo podrati, osim ako za to nisu postojali osobito jaki razlozi. Luksemburgki je Prizivni sud, u konkretnome sluaju, smatrao da novinar koji samo citira iz ve objavljenog lanka, moe izbjei odgovornosti samo ako se formalno distancira od lanka i njegovog sadraja, te je ustvrdio da budui da je podnositelj citirao lanak Josy Brauna bez rezerve, to znai da nije djelovao bez zle namjere (without malice). Europski je sud, pak, utvrdio da to ne mogu biti osobito jaki razlozi (particularly cogent reasons) koji bi opravdali nametnutu kaznu novinaru. Zahtijevati od novinara da se u svakome sluaju sustavno i formalno distanciraju od sadraja citata koji bi mogli uvrijediti ili izazvati treu stranu, ili joj povrijediti ugled, nije spojivo sa zadaom tiska kao opskrbljivaa javnosti informacijama o aktualnim dogaajima, miljenjima i idejama. U prezentnom je sluaju transkript emisije pokazao da je podnositelj konzistentno upozoravao da zapoinje s citiranjem drugog autora, te da je, dodatno, za sporni lanak ustvrdio da je oblikovan jakim izrazima (strongly worded), Podnositelj je, takoer, pitao i treu stranu, jednog vlasnika ume, da li on misli da li je ono to je napisao Josy Braun istinito.) povreda lanka 10.

Maronek v. Slovakia

Sluaj od 19. travnja 2001. (U lipnju 1991. bratislavski gradonaelnik dodijelio je podnositelju pritube (g. Maroneku) jednosobni stan kojim je raspolagala kompanija u dravnom vlasnitvu Tesla u kojoj je podnositelj bio zaposlen. Meutim, podnositelj nije mogao potpisati ugovor o koritenju stana, budui da je u njemu ivjela obitelj A. Iz toga su proizali upravni i sudski sporovi izmeu Tesle i g. Maroneka, s jedne strane, i obitelji A., s druge strane. Ti su postupci okonani 1996. sudskom odlukom kojom je utvreno da je obitelj A., budui da je u spornom stanu ivjela s bivim stanarom do njegove smrti 1990., taj stan zakonito nastavila koristiti. U studenome 1991. o podnositeljevom je sluaju u dnevniku Smena objavljen lanak pod naslovom: Apsurd? Apsurd!. U njemu je opisan bezuspjean pokuaj podnositelja da ue u sporni stan u listopadu 1991., i verbalni sukob koji je tom prilikom izbio izmeu njega i A i njegove supruge H. (koja je u ti vrijeme bila dravna odvjetnica). U lanku je, meu ostalim, bilo navedeno i da je stan, dodijeljen podnositelju, bio nezakonito zaposjednut od obitelji A., te kritizirana injenica da je podnositelj sprijeen u njegovom koritenju. Povodom tog lanka bratislavski dravni odvjetnik pokrenuo je u prosincu 1991. protiv ge. H. disciplinski postupak zbog neprimjerenog ponaanja, nakon ega je H. podnijela ostavku na dunost dravne odvjetnice. U veljai 1992. podnositelj pritube (g. Maronek) napisao je slovakom premijeru otvoreno pismo naslovljeno Dokle?, u kojem je meu ostalim naveo: Imam stan kojeg zapravo nemam. Nemam krova nad glavom (nou spavam kod razliitih prijatelja) jer je moj jednosobni stan u dravnom vlasnitvu kojim raspolae kompanija Tesla, nezakonito okupirala obitelj A. /.../ A. i njegova supruga H. lagali su mi da nemaju gdje ivjeti i tvrdili da zbog toga ne mogu isprazniti stan. Istiem da je H. dravna odvjetnica (!). Bude li naa novoroena demokracija imala takve predstavnike zakona, nee preivjeti svoje djetinjstvo i moemo je odmah sahraniti. Pravosue/sudstvo bi, prije svega, trebalo nadzirati potivanje zakona i provoditi pravdu u dravi. Ali kakvo je nae pravosue? /.../ Dokle e odreene grupe ljudi misliti (i sukladno tome djelovati) kao da imaju svu mo u dravi? /.../ Krajnje je vrijeme da pokaemo svijetu da naa Vlada i drutvo brane pravdu. Apeliram na Vas. /.../ Ne dopustite da demokracija ponovno dobije pljusku, i da se ideali izgradnje pravne drave pretvore u ispraznu frazu. P.S. Pozivam sve koji imaju sline probleme da mi piu. Nadam se da emo zajednikim naporima moi postii vie. Ukoliko to bude bilo potrebno. U pismu su bila navedena puna imena i zanimanja A. i H., a njegove su kopije bile nalijepljene na nekoliko tramvajskih i autobusnih stajalita. Dnevnik Smena objavio je miljenje g. Maroneka o cijelom sluaju, iji je sadraj bio gotovo identian njegovom otvorenom pismu. Krajem veljae 1992. A. i njegova supruga H. pokrenuli su parnicu zbog povrede ugleda protiv podnositelja i dnevnika Smena. U lipnju 1993. Bratislavski gradski sud presudio je u korist tuitelja, naloivi podnositelju pisanu ispriku tuiteljima zbog povrede njihovog ugleda, te plaanje svakom od njih naknade tete od 100 000 slovakih kruna. Presueno je, takoer, da isti novani iznos svakom tuitelju isplati i dnevnik Smena koji je objavio sporne informacije. Gradski je sud utvrdio da su sporne informacije bile tendenciozne, iskrivljene i nedokazane i da su povrijedile osobni integritet tuitelja, zbog ega su oni pretrpjeli materijalnu i nematerijalnu tetu. Tuenici su se na presudu alili, ali je u studenome 1995. Vrhovni sud njihove albe odbio i potvrdio presudu Bratislavskog gradskog suda. I Ustavni sud je u u veljai 1997. odbacio podnositeljevu pritubu kao nedoputenu.) povreda lanka 10.

Sud e dosljedno ispitati jesu li mjere o kojima je rije bile razmjerne cilju koji se kanio postii. On naroito mora utvrditi da li je bila uspostavljena pravina ravnotea (fair balance) izmeu slobode izraavanja pojedinca i legitimnih interesa drave da osigura zatitu prava i ugleda drugih.

S druge strane, Sud nalazi vanim (relevant) argument domaih sudova da je podnositelju bilo na raspolaganju vie drugih primjerenih sredstava zatite kad je rije o njegovom stambenom problemu.

Ipak, Sud napominje da svrha podnositeljevog otvorenog pisma nije bila iskljuivo rjeavanje njegovog osobnog problema. On je, zapravo, na kraju svog pisma pozvao druge osobe sa slinim problemima u cilju poduzimanja zajednike akcije. Izrazio je miljenje, oevidno u dobroj vjeri, da je rjeavanje tog problema vano za jaanje vladavine prava u novoroenoj demokraciji. Pismo je, stoga, nepobitno otvaralo pitanja koja se tiu opeg interesa, naime, stambene politike u vrijeme kada su stanovi u dravnom vlasnitvu trebali biti denacionalizirani (vidjeti odjeljak 15 gore).

Razmatrajui podnositeljevo pismo kao cjelinu, njegove se izjave ne ine pretjeranim (excessive). Veina dogaaja na kojima je on temeljio svoje tvrdnje bili su ve ranije obznanjeni u lanku objavljenom 8. studenoga 1991. u dnevniku Smena.

tovie, i najvanije, Sud utvruje nesrazmjernost (disproportionality) izmeu mjera na koje se podnositelj alio i ponaanja kojeg su one namjeravale ispraviti. Posebice se ne ine dostatno uvjerljivim (sufficiently convincing) razlozi na koje su se pozvali domai sudovi da bi opravdali relativno visok iznos naknade tete dosuene tuiteljima. Primjerice, disciplinski postupak protiv H. pokrenut je 17. prosinca 1991., tj. prije objavljivanja podnositeljevog otvorenog pisma. Stoga se bilo kakva moebitna teta koju je u tom kontekstu pretrpjela H. ne bi trebala pripisati podnositelju.

S obzirom na prethodna razmatranja, Sud zakljuuje da nije postojao razboriti odnos razmjernosti (reasonable relationship of proportionality) izmeu mjera koje su primjenili domai sudovi i legitimnog cilja koji se kanio postii.

Sukladno tome, radilo se o povredi lanka 10. Konvencije.

ZBOG TIH RAZLOGA, SUD

1. Jednoglasno utvruje povredu lanka 10. Konvencije;

2. Sa est glasova protiv jednog utvuje da je utvrenje povrede samo po sebi dostatna satisfakcija za nematerijalnu tetu (non-pecuniary damage) koju je pretrpio podnositelj pritube;

3. Utvruje jednoglasno

(a) da je tuena drava podnositelju duna isplatiti, u roku od tri mjeseca od pravomonosti presude sukladno lanku 44. stavku 2. Konvencije, sljedei iznos:

(i) na ime naknade materijalne tete (pecuniary damage) 221 522 slovakih kruna zajedno sa svim trokovima izvrnog postupka koje bi s time u vezi eventualno mogao imati podnositelj;

(ii) 20 070 slovakih kruna na ime trokova i izdataka;

(b) da nakon isteka gore spomenutog razdoblja od tri mjeseca do isplate, isplati jedinstvenu godinju kamatu od 17,6 % ;

4. jednoglasno odbacuje preostali zahtjev podnositelja za pravinom naknadom.

Feldek v. Slovakia

Presuda od 12. srpnja 2001. (G. Dusan Slobodnik objavio je 1991. autobiografiju naslovljenu: Paragraf: polarni krug, u kojoj je, meu ostalim, opisao i svoju osudu od strane sovjetskog vojnog suda 1945. zbog kaznenog djela pijunae protiv sovjetske armije, nakon to je tijekom 1944. kao sedamnaestogodinjak, u mjestu Sekule, pohaao jedan vojni kurs kojeg su vodili Nijemci. Opisao je, takoer, i sluenje kazne u gulazima, te svoju rehabilitaciju 1960. od strane Vrhovnog suda SSSR-a. U lipnju 1992. g. Slobodnik je postao ministar za kulturu i obrazovanje Slovake. U srpnju 1992. (na dan sveanog proglaenja neovisne Republike Slovake) g. Feldek (pjesnik, novinar i publicist) objavio je u glasilu Telegraf pjesmu naslovljenu Zbogom ljubavi, koja je sadravala i sljedee stihove: U Pragu zatvorenik Havel odustaje od predsjednike funkcije. U Bratislavi tuitelj ponovno vlada. I vlast jedne partije iznad je zakona. lan SS-a i lan STB 1 (bive eke tajne policije) bratski se grle. Pjesmu je prenijela jo jedna novina. Dva su novinara u razliitim lancima ustvrdili da se izraz lan SS-a odnosi ba na g. Dusana Slobodnika. Krajem srpnja 1992. nekoliko je novina objavilo izjavu g. Feldeka (koju je on dan ranije bio dostavio i Uredu za javno informiranje), naslovljenu Za bolju sliku Slovake bez ministra s faistikom prolou, u kojoj je on zahtijevao ostavku ministra Slobodnika zbog njegove navodne faistike prolosti. U intervjuu obajvljenom u jednoj dnevnoj novini on je to i dodatno obrazloio: (...) kad govorim o faistikoj prolosti (g. Slobodnika), ja ga ne karakteriziram, ja samo mislim da injenica da je on pohaao teroristiki kurs voen od strane SS-a spada pod pojam faistika prolost. Smatram da takva osoba nema to traiti u Vladi jedne demokratske drave. U kontekstu nominacije g. Slobodnika za ministra, i prije i nakon sporne izjave g. Feldeka, u vie je slovakih, ekih i stranih medija, voena rasprava o Slobodnikovoj prolosti. U rujnu 1992. g. Slobodnik je protiv g. Feldeka pokrenuo parnicu zbog navodne povrede ugleda iznoenjem neistina o njegovoj prolosti, zahtijevajui objavljivanje isprike u pet novina, te naknadu tete od 250 000 slovakih kruna. U listopadu 1993. Bratislavski gradski sud odbio je njegovu tubu, utvrdivi da je g. Slobodnik bio lan Hlinka mladei (vojnog dijela Hlinkove narodne stranke), te da je u veljai 1945. sudjelovao u teroristikom kursu u mjestu Sekule. Sud je takoer istaknuo da je o prolosti g. Slobodnika bilo rijei u u domaem i stranom tisku i prije sporne izjave g. Feldeka, te da je i sam g. Slobodnik o tome davao izjave i intervjue. Ukratko, sud je utvrdio da je sporna Feldekova izjava predstavljala izraavanje miljenja o javnoj osobi temeljeno na informacijama koje su ve bile objavljene u tisku. Nakon albe g. Slobodnika, Vrhovni je sud, u oujku 1993., preinaio prvostupanjsku presudu i odredio da na troak g. Feldeka u pet novina bude objavljena izjava o tome da su sporne tvrdnje bile krajnje uvredljive i da su predstvavljale teku povredu ugleda g. Slobodnika. Sud je takoer g. Slobodniku dosudio naknadu nematerijalne tete od 200 000 kruna, te plaanje trokova postupka. Po miljenju Vrhovnog suda, izraz faistika prolost istoznaan je tvrdnji da je odreena osoba u prolosti bila faist, a g. Feldek nije uspio dokazati faistiku prolost g. Svobodnika. Sud je, nakon prouavanja svih dokumenata sa Nrmbergkog suenja koji su se odnosili na Slovaku, utvrdio da u njima o Hlinka mladei ne postoje reference kao o faistikoj organizaciji, te da propagiranje i provedba faistike teorije nisu bile sadrane u statutarnim i drugim dokumentima te organizacije. G. Feldek se na tu presudu alio zbog povrede materijalnog prava, pozivajui se, meu ostalim, i na lanak 10. Europske konvencije. U svibnju 1995. Vijee Vrhovnog suda (u drugom sastavu) u funkciji kasacijskog suda, djelomino je potvrdio presudu Vrhovnog suda (o objavljivanju izjave u medijima po izboru g. Svobodnika, a na troak g. Feldeka), ukidajui u preostalom dijelu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i vraajui predmet na ponovno suenje Bratislavskom gradskom sudu. Vijee je ustvrdilo da se za odreenu osobu moe smatrati da ima faistiku prolost samo ako je na aktivan nain propagirala i prakticirala faizam, dok se puko lanstvo u organizaciji ili participacija u teroristikom teaju ne moe karakterizirati kao faistika prolost. Iako je Vijee utvrdilo da su slovaki zakoni okarakterizirali organizaciju Hlinka mladei kao faistiku organizaciju, ipak je ustvrdilo da se relevantni pravni propisi odnose iskljuivo na fizike osobe ako je to opravdano s obzirom na njihove odreene aktivnosti, te da bi primjena tih propisa na sve lanove takvih organizacija neovisno o njihovim konkretnim djelima znaila utvrivanje kolektivne krivnje. Pritom je podsjetilo da su lanovi Hlinka mladei mogla biti ve i djeca starija od est godina. Vijee je, takoer, utvrdilo da tvrdnja da tuitelj ima faistiku prolost nije vrijednosni sud temeljen na analizi injenica, ve tvrdnja (optuba) iznijeta bez ikakvog odgovarajueg opravdanja u injeninim okolnostima iz kojih bi osoba koja donosi sud mogla izvui takav zakljuak. Ona je mogla biti vrijednosni sud da je bila popraena ukazivanjem na tuiteljevo lanstvo u Hlinka mladei i na njegovo sudjelovanje u teroristikom teaju, tj. ukazivanjem na aktivnosti za koje osoba koja donosi sud smatra da konstituiraju faistiku prolost. Samo takva tvrdnja, temeljena na okolnosnim injenicama navedenim od strane osobe koja donosi sud, bila bi vrijednosni sud ija istinitost ne bi podlijegala dokazivanju. U travnju 1996., Bratislavski gradski sud donio je (u ukinutom dijelu) novu presudu kojom je odbijen tuiteljev zahtjev za naknadu nematerijalne tete, budui da nije utvreno da je tvrdnja g. Feldeka u znaajnoj mjeri umanjila tuiteljv ugled i poziciju u drutvu. Po miljenju suda, tuitelj nije uspio dokazati da je znaajni publicitet kojem je bio izloen bio rezultat tuenikove tvrdnje, a ne, kao to bi to mogao biti sluaj, posljedica novinskih lanaka i knjige koju je ranije bio objavio sam tuitelj. U studenome 1998., Vrhovni je sud potvrdio tu presudu. G. Feldek je podnio pritubu Europskome sudu smatrajui da mu je odlukom Vrhovnog suda kojom je obvezan snositi trokove objavljivanja u pet novina izjave o difamatornom karakteru njegovih tvrdnji o faistikoj prolosti g. Slobodnika povrijeeno pravo na slobodu izraavanja, zajameno lankom 10. Konvencije.) povreda lanka 10.

U prezentnom sluaju od Suda se zahtijeva da ispita podnositeljevu pritubu da je presuda kasacijskog suda (Vijea Vrhovnog suda), kojom je on obvezan snositi trokove publiciranja izjave kojom se ustvruje da je njegova izjava (o g. Slobodniku) bila difamatorna, predstavljala mijeanje u njegovu slobodu izraavanja protivno lanku 10. Konvencije. U vrenju svojih nadzornih ovlasti Sud mora sagledati sporno mijeanje u pravo podnositelja pritube na slobodu izraavanja u svjetlu sluaja kao cjeline, ukljuujui sadraj sporne izjave/tvrdnje, kontekst u kojem je iznijeta, a takoer i osobite okolnosti involviranih osoba.

Kao ope naelo, neophodnost (the necessity) bilo kakvog ograniavanja slobode izraavanja mora biti uvjerljivo utvrena (convincingly established). Dodue, ponajprije je na nacionalnim vlastima da procijene postojanje neodgodive drutvene potrebe (pressing social need) za odreenim ogranienjem. Kad se radi o sluajevima koji se odnose na tisak, nacionalna sloboda procjene (national margin of appreciation) ograniena je interesom demokratskog drutva da osigura i ouva slobodu tiska. Sukladno tome, taj e interes imati veliku teinu pri odvagivanju, kako to zahtijeva stavak 2. lanka 10., da li je odreeno ogranienje bilo razmjerno legitimnom cilju koji se kanio postii (Thoma v. Luxembourg, no. 38432/97, 29. 3. 2001, 48).

Podnositeljeva izjava bila je objavljena u sljedeem kontekstu. Bilo je to neposredno nakon parlamentarnih izbora 1992. i formiranja nove Vlade, te nakon usvajanja deklaracije o neovisnosti Slovake. G. Slobodnik bio je postavljen za ministra kulture i obrazovanja.

U svojoj je izjavi podnositelj izrazio ozbiljnu zabrinutost za ouvanje demokratskog karaktera slovakog emancipacijskog procesa. Podnositelj je naroito bio zabrinut zbog slovakih politikih voa. Kritizirao je g. Slobodnika zbog njegove navodne faistike prolosti, koju je on smatrao inkompatibilnom s njegovom funkcijom lana Vlade. Zahtijevao je njegovu ostavku, smatrajui da bi se u protivnom Slovaka mogla nai u izolaciji, s obzirom na mogue sumnje u iskrenost Vladinih demokratskih opredjeljenja.

Sud napominje da je podnositeljeva izjava iznijeta i publicirana kao dio politike rasprave o pitanjima od opeg i javnog interesa koja su se odnosila na povijest Slovake, a koja su mogla imati reperkusija na njen budui demokratski razvoj. tovie, iako u izjavi nisu bili navedeni izvori, ona je bila utemeljena na injenicama publiciranim i prije njenog objavljivanja, i to kako od strane samog g. Slobodnika, tako i od strane tiska.

to se tie razloga koje je kasacijski sud naveo da bi opravdao mijeanje u podnositeljeva prava, Sud (europski) napominje da je taj sud priznao da je slovako pravo okarakteriziralo Hlinka mlade kao faistiku organizaciju. Unato tome, kasacijski je sud utvrdio da bi se podnositeljev argument da je njegova tvrdnja bila vrijednosni sud mogao prihvatiti samo da je sporna tvrdnja bila popraena i ukazivanjem na odreene injenice na kojima je podnositelj temeljio svoju tvrdnju/zakljuak, naime, (da je naveo) lanstvo g. Slobodnika u Hlinka mladei i njegovo sudjelovanje na teaju u mjestu Sekule. Kasacijski je sud utvrdio da u tom sluaju izraeno miljenje ne bi uope zahtijevalo dokazivanje. Tako je najvia sudska instanca, odluujui o meritumu relevantnog/vanog dijela sluaja, u biti priznala da miljenje koje je izrazio podnositelj nije bilo bez faktine osnove. Ipak, kasacijski je sud, takoer, utvrdio i da izraz faistika prolost podrazumijeva/implicira da je ta osoba na aktivan nain propagirala i prakticirala faizam. S obzirom da podnositelj nije uspio dokazati da je g. Slobodnik u tome smislu imao faistiku prolost, njegova je izjava predstavljala neopravdanu povredu osobnih prava g. Slobodnika.

Sud istie da je promicanje slobodne politike rasprave vrlo vana znaajka demokratskog drutva. On pridaje najvei znaaj slobodi izraavanja u kontekstu politike rasprave i smatra da moraju postojati vrlo jaki razlozi da bi opravdali ograniavanje politikog govora. Doputanje irokih ogranienja za politiki govor u pojedinanim sluajevima openito bi utjecalo na slobodu izraavanja u dravi o kojoj je rije.

Podnositeljeva izjava oito je iznijeta u vrlo politikom kontekstu od krucijalne vanosti za razvoj Slovake. Ona je sadravala odbojne/opore izraze (harsh words), ali nije bila bez faktine osnove/pozadine. Nita ne sugerira da je iznijeta drugaije nego u dobroj vjeri (in good faith), u tenji ka legitimnom cilju zatite demokratskog razvoja novoutemeljene drave iji je podnositelj dravljanin.

Sud utvruje/smatra da je podnositeljeva izjava bila vrijednosni sud ija istinitost nije podlona dokazivanju. Ona je iznijeta u kontekstu slobodne rasprave o pitanju od opeg interesa, naime o politikom razvoju Slovake u svjetlu njene prolosti. Izjava se odnosila na javnu osobu (public figure), ministra u Vladi, u odnosu na koju su granice doputene/prihvatljive kritinosti ire nego kad se radi o privatnoj osobi (private individual).

to se tie razloga na koje se pozvao kasacijski sud, (Europski) Sud ne moe prihvatiti naelnu premisu da se vrijednosni sud moe smatrati takvim samo ako je popraen injenicama na kojima je sud utemeljen (vidjeti odjeljak 35 gore). Neophodnost postojanja veze izmeu vrijednosnog suda i injenica koje ga potkrijepljuju varira od sluaja do sluaja, ovisno o specifinim okolnostima. U ovome sluaju, Sudu je dovoljno da je vrijednosni sud kojeg je iznio podnositelj bio utemeljen na informacijama koje su iroj publici ve bile poznate, i to kako zato to je politiki ivot g. Slobodnika bio poznat, tako i zato to su informacije o njegovoj prolosti bile otkrivene, kako od njega samoga u njegovoj knjizi, tako i u novinskim tekstovima koji su prethodili podnositeljevoj izjavi. Sud ne moe prihvatiti ni restriktivnu definiciju izraza faistika prolost. Radi se o izrazu irokog znaenja, koji u onima koji ga itaju moe pobuditi razliite ideje/konotacije o njegovom sadraju i znaaju. Jedna od njih moe biti i ta da je osoba koja je, kao lan, participirala u faistikoj organizaciji, propagirala faistike ideale, pa ak i ako to (lanstvo) nije bilo popraeno odreenim aktivnostima propagiranja faistikih ideala.

Kasacijski sud nije uvjerljivo utvrdio (convincingly established) bilo kakvu neodgodivu drutvenu potrebu (any pressing social need) koja bi opravdala davanje prednosti zatiti osobnih prava javne osobe u odnosu na pravo podnositelja na slobodu izraavanja i u odnosu na opi interes za promicanjem te slobode kad se radi o pitanjima od javnog interesa. Posebice, iz odluka domaih sudova na proizlazi da je podnositeljeva izjava nakodila politikoj karijeri g. Slobodnika, ili njegovom profesionalnom ili privatnom ivotu.

Zakljuno, Sud utvruje da se razlozi na koje se pozvao kasacijski sud ne mogu smatrati dostatnim i vanim opravdanjem (sufficient and relevant justification) za mijeanje u podnositeljevo pravo na slobodu izraavanja. Nacionalne vlasti nisu uspjele utvrditi pravinu ravnoteu (fair balance) izmeu vanih interesa.

Sukladno tome, sporno mijeanje nije bilo neophodno u demokratskome drutvu u smislu lanka 10., stavka 2. Konvencije.

Stoga se radilo o povredi lanka 10. Konvencije.

Perna v. Italy(Presuda od 25. srpnja 2001. (Kaznena osuda podnositelja pritube, poznatog novinara, na novanu kaznu i naknadu tete, zbog povrede ugleda palermskog javnog tuitelja.) djelomina povreda lanka 10.

73. Unabhngige Initiative Informationsvielfalt v. Austria

Presuda od 26. veljae 2002. (Organizacija koja je podnijela pritubu nakladnik je asopisa TATblatt. U broju tog asopisa od 9. prosinca 1992. objavljen je letak sljedeeg sadraja: Rasizam ima ime i adresu: FP (Austrijsku slobodarsku stranku) i njene stranake dunosnike sigurno zanima vae miljenje! Dakle, nazovimo ih i kaimo im to mislimo o njima i njihovoj politici. Ili im poaljimo male poklone (small gifts) kao odgovor na njihovu rasistiku agitaciju (rasist agitation). Sakupili smo mali izbor bekih FP dunosnika, FP ureda i naravno Jorga Haidera da bi olakali pomalo nebirokratsku razmjenu miljenja. Oni e sigurno uivati u vaim telefonskim pozivima, pismima i paketiima (parcels): . Slijedio je popis telefonskih brojeva i adresa odreenog broja lanova i ureda Austrijske slobodarske stranke. Letak je bio reakcija na ispitivanje javnoga mnijenja pod naslovom Austrija na prvome mjestu o pitanjima imigracije i imigrantske politike kojeg je nekoliko mjeseci ranije bila inicirala FP. Ispitivanje javnoga mnijenja provedeno je krajem sijenja 1993. a odnosilo se na dvanaest prijedloga, meu ostalim: izmjenu austrijskog Ustava unoenjem odredbe da Austrija nije zemlja imigracije, zaustavljanje imigracije dok se ne pronae zadovoljavajue rjeenje problema ilegalne imigracije, obvezivanje svih stranih radnika da na radnim mjestima nose identifikacijsku iskaznicu kojom dokazuju da imaju valjanu radnu dozvolu, poveanje policijskih snaga i uspostava posebne pogranine policije, ograniavanje u razredima postotka uenika iji materinji jezik nije njemaki na 30 %, a ako je njihov postotak vei osnivanje posebnih razreda za strance, uskratu prava glasa strancima, zahtjev za trenutnim izgonom i zabrana boravitima strancima koji su prekrili zakon i slino. 11. veljae 1993. g. Jrg Haider, voa FP i u to vrijeme lan Parlamenta, pokrenuo je protiv nakladnika TATblatt-a postupak pred Bekim trgovakim sudom, temeljem odgovarajue odredbe Graanskog zakonika, zahtijevajui da se tueniku zabrani ponavljanje tvrdnje prema kojoj je on poticao ljude na rasistiku agitaciju, te objavljivanje imena, telefonskih brojeva i adresa lanova njegove politike stranke. Novinski nakladnik je u odgovoru na tubu naveo da se on nikada nije identificirao sa spornim letkom i da ga je objavio iz novinarskog interesa i radi informiranja javnosti. tovie, rijei rasistika agitacija nisu bile injenina tvrdnja, ve vrijednosni sud koji je imao biti kritiki komentar ispitivanja javnoga mnijenja Austrija na prvome mjestu kojeg je inicirao tuitelj i koje je bilo usmjereno na nekontroliranu imigraciju. 14. travnja 1994. Beki trgovaki sud odobrio je traenu zabranu, utvrdivi da sporna tvrdnja o rasistikoj agitaciji nije bila vrijednosni sud, ve injenina tvrdnja koja je sadravala predbacivanje djela kanjivog po Kaznenom zakoniku, naime, poticanja na mrnju, te time ne samo da je nakodila tuiteljevom ugledu (reputation), ve je prerasla i u uvredu (insult). Stoga, da bi izbjegao zabranu, nakladnik je trebao dokazati istinitost svoje tvrdnje, to on nije uinio. ak i pod pretpostavkom da je tuitelj doista, vie-manje, politiar desniarskog usmjerenja (a right wing politician), nisu, po miljenju austrijskog suda, postojali dokazi da je on pokuao poticati na mrnju prema strancima, ili da je napao njihovo ljudsko dostojanstvo. to se, pak, poziva na slanje malih poklona tie, sud je ustvrdio da je dio itatelja TATblatt-a spreman da, zbog politikih razloga, koristi nasilje i anarhistike metode. S time u vezi, sud je naveo i nekoliko u TATblatt-u obajvljenih pisama itatelja iz kojih je bilo razvidno da su protivnici FP referenduma porazbijali nekoliko uredskih prozora FP centrala u Salzburgu i Beu, ispisali grafite rasizam smrdi na zidovima stranaki sjedita i slino. S obzirom na takvu pozadinu sud je utvrdio da je poziv na slanje malih poklona predstavljao napad na tuiteljeva osobna prava (personality rights) koja se moraju potovati, pa je i u vezi s time odobrio zabranu. U kolovozu 1994. nakladnik je protiv zabrane uloio albu. 26. sijenja 1995. Beki je prizivni sud albu odbio potvrdivi zakljuke Bekog trgovakog suda. Najzad, 6. travnja 1995. i Vrhovni je sud proglasio nedoputenim priziv nakladnika po pitanju zakonitosti (u odnosu na zabranu ponavljanja tvrdnje da je tuitelj poticao ljude na rasistiku agitaciju, dok se na zabranu pozivanja itatelja da alju male paketie tuenik nije alio), utvrdivi da je Prizivni sud pravilno, i sasvim u skladu s dotadanjom praksom Vrhovnoga suda, ocijenio spornu tvrdnju kao injeninu tvrdnju.) povreda lanka 10.

Sud na poetku napominje da se zabrana nametnuta podnositelju odnosila, s jedne strane, na pozivanje da se alju mali pokloni i, s druge strane, na tvrdnju da je tuitelj koji je sudski pokrenuo postupak za zabranu poticao ljude na rasistiku agitaciju (racist agitation).

Podnositelj nije podnio pritubu zbog prvoga dijela zabrane, naime zbog zabrane da ponavlja svoj poziv na slanje malih poklona, i s time u vezi nije se na tu zabranu alio ni u domaem postupku pred Vrhovnim sudom. Sud nalazi da se taj dio letka moe odijeliti od kritike g. Haidera za rasistiku agitaciju i (tu kritiku) ispitati odvojeno. Sud e, posljedino, u prezentnome sluaju ograniiti svoje ispitivanje samo na pitanje da li taj drugi dio zabrane predstavlja opravdano mijeanje (justified interference) u podnositeljevu slobodu izraavanja.

to se toga (drugoga) dijela zabrane tie, Sud nalazi da se radilo o mijeanju u podnositeljeva prava po lanku 10. i da je to meu strankama nesporno.

Sud (Europski) smatra da sporna tvrdnja treba biti sagledana u politikom kontekstu u kojem je bila iznijeta, naime kao reakcija na ispitivanje javnoga mnijenja Austrija prije svega (sterreich zuerst) protiv nekontrolirane imigracije, kojeg su inicirali g. Haider i Austrijska slobodarska stranka, i koje je provedeno izmeu 25. sijenja i 1. veljae 1993. Podnositeljeva kritika politike g. Haidera mora biti razmotrena na toj pozadini.

Vlada je tvrdila da je predbacivanje rasistike agitacije bilo osobito ozbiljno, budui da je ono preraslo u predbacivanje kaznenoga djela (reproach of criminal behaviour), i da je stoga postojala neodgodiva drutvena potreba (a pressing social need) za sprijeavanjem nepaljivog/bezobzirnog (careless) iznoenja tako ozbiljnih optubi.

Sud u naelu moe prihvatiti taj argument, budui da je opetovano pridavao osobitu vanost dunostima i odgovornostima (duties and responsibilities) onih koji se koriste svojim pravom na slobodu izraavanja, a osobito novinara (presude Jersild v. Denmark, od 23. rujna 1994., Series A no. 298, p. 23, 31 i Prager and Oberschlick v. Austria, op. cit., p. 18, 37). Ipak, u okolnostima ovoga sluaja, Sud ne nalazi nikakve indikacije takve namjerne nepanje (deliberate carelessness) od strane podnositelja. Prije proizlazi da podnositeljeva tvrdnja, koju se zasigurno moe smatrati polemikom, u tome smislu nije predstavljala bezrazloni osobni napad (gratuitous personal attack) budui da je bila iznijeta u odreenoj politikoj situaciji u kojoj je doprinosila raspravi o pitanjima od javnog interesa, kao to su to pitanja imigracije, njene kontrole i pravnog statusa stranaca u Austriji. Stoga je sporna tvrdnja bila dio politike rasprave, koju su poetno potaknuli sam g. Haider i drugi lanovi FP iniciranjem gorespomenutog ispitivanja javnoga mnijenja o tim pitanjima.

to se tie procjene sporne tvrdnje od strane austrijskih sudova, Sud napominje da oni nisu prihvatili podnositeljev argument da je sporna tvrdnja bila vrijednosni sud, ve su je smatrali injeninom tvrdnjom, ija se istinitost morala dokazati.

Vlada je tvrdila da je sporna tvrdnja o rasistikoj agitaciji bila injenina tvrdnja, i da je moralo biti dokazano postojanje tih injenica da bi se izbjegla zabrana. Da bi pokazala da je takvo dokazivanje mogue, Vlada je referirala na kazneno djelo poticanja na mrnju opisano Odjeljkom 283, Kaznenog zakona, koje takoer zahtijeva da se u kaznenome postupku dokae utemeljenost/osnovanost (well-foundedness) te optube.

Ipak, Sud taj argument nije uvjerio. Stupanj preciznosti potreban za utvrivanje utemeljenosti optube za kazneno djelo od strane ovlatenog suda teko da se moe usporediti sa onim (stupnjem preciznosti, op. prev.) o kojem treba voditi rauna (ought to be observed by) novinar kad izraava svoje miljenje (opinion) o pitanjima od javnog interesa, a naroito kad svoje miljenje izraava u formi vrijednosnoga suda. Po miljenju Suda, podnositelj je objavio neto to se moe smatrati pravinim komentarom (fair comment) o pitanju od javnog interesa, tj. vrijednosni sud, i Sud se ne slae s procjenom/kvalifikacijom te tvrdnje od strane austrijskih sudova. Sud bi takoer istaknuo da je sline izjave i ranije smatrao vrijednosnim sudovima ija istinitost nije podlona dokazivanju (vidjeti presudu Lingens v. Austria, od 8. srpnja 1986., Series A no. 103, p. 28, 46, ili Wabl v. Austria, no. 24773/94, 36, ECHR 2000).

Takvo miljenje (opinion), ipak, moe biti pretjerano (be excessive), naroito u odsustvu bilo kakve faktine osnove (in the absence of any factual basis). Ipak, u svjetlu prethodnih razmatranja, to ovdje nije sluaj (vidjeti presudu De Haes and Gijsels v. Belgium, op. cit., p. 236, . 47; Jerusalem v. Austria, op. cit., 43).

Zakljuno, Sud ne moe smatrati da su postojali dostatni razlozi (sufficient reasons) za sprijeavanje podnositelja da ponavlja kritiku tvrdnju o kojoj je rije. Stoga Sud utvruje da su austrijski sudovi prekoraili slobodu procjene (margin of appreciation) koju imaju drave lanice, i da je zabrana nametnuta podnositelju bila nesrazmjerna (disproportionate) cilju koji se kanio postii.

Sukladno tome, radilo se o povredi lanka 10. Konvencije.

Dichand and others v. Austria

Presuda od 26. veljae 2002. (Podnositelji pritube glavni urednik Neue Kronen-Zeitung-a, te poduzee vlasnik novina i poduzee glavni partner novinskog vlasnika pripadaju velikoj medijskoj grupaciji, kojoj je u to doba veliki trini takmac bila druga medijska grupa iji je pravni zastupnik bio odvjetnik g. Michael Graff, koji je uz svoju odvjetniku profesiju istodobno, od 1982. do 1987., bio i generalni tajnik Austrijske narodne stranke, a od 1983. do 1995. i lan Parlamenta u ime te stranke. G. Graff je od 1987. do 1995. bio i predsjedavajui parlamentarnog Odbora za zakonodavstvo. Od 1989. do srpnja 1995. on je u nekoliko sudskih postupaka u vezi sa nepotenom konkurencijom zastupao konkurentsku medijsku grupu protiv poduzea koji su pripadali medijskoj grupaciji podnositelja pritube. 1989. austrijski je Parlament usvojio izmjene nekoliko zakona koje su se odnosile na pootravanje novanih sankcija u sluajevima nepotene konkurencije. U procesu predlaganja i usvajanja tih novih zakonskih rjeenja znaajnu je ulogu odigrao upravo parlamentarni Odbor za zakonodavstvo kojemu je predsjedao g. Graff. etiri godine kasnije, u lipnju 1993., prvi podnositelj je pod pseudonimom Caton objavio u Neue Kronen-Zeitungu lanak pod naslovom Moral 1993. sljedeeg sadraja: Prije nego li je postao francuski Ministar vanjskih poslova g. Roland Dumas bio je jedano os najpoznatijih i najuspjenijih europskih odvjetnika // Za Dumasa je bilo samorazumnjivo da mora odustati od svoje odvjetnike firme kad je postao lanom Vlade. Tako se postupa u svakoj demokratskoj zemlji svijeta. Samo g. Graff, koji oito ima debelu kou, ne namjerava postupati u skladu s tim moralnim shvaanjima. Dogodilo se da je upravo u vrijeme kad je g. Graff bio predsjedavajui parlamentarnog Odbora za zakonodavstvo izmijenjen zakon to je uvelike pogodovalo novinskim nakladnicima koje je on kao odvjetnik zastupao. Ba iz razloga da bi se osiguralo da se u takvim sluajevima ne pojavi ni trunak sumnje, pa ak i sumnje koja nema objektivnog utemeljenja, i postoji mudro pravilo o sukobu interesa (incompatibility); odvjetnik ne smije sudjelovati u usvajanju zakona koji pogoduju njegovim strankama. Tako je mislila i Austrijska narodna stranka kad je odluila apelirati na savjest g. Graffa. Ali, uzalud! Vrlo je znakovito za sadanju situaciju u Austrijskoj narodnoj stranci da ona ne moe uvjeriti g. Graffa. Druge stranke mogu biti samo prezadovoljne, kad postane tako oigledno koliko je Austrijska narodna stranka nemona vis--vis jednog od svojih dunosnika koji ima vlastita moralna shvaanja. G. Graffu je ak bilo doputeno da na naoj monopolistikoj televiziji prezentira svoje sramotno vladanje. G. Graff je smatrao da bi njegova ostavka u Odboru za zakonodavstvo bila znak straha od Kronen Zeitunga. Narodna se stranka ne mora plaiti Kronen-a ve svojih biraa, koji e joj nastaviti okretati lea ako se stranka pokazuje nesposobnom uspostaviti reda meu vlastitim elnicima; kako bi onda netko uope mogao vjerovati da e ona to uspjeti uiniti u dravi Caton. 7. srpnja 1993., g. Graff je pred Bekim trgovakim sudom pokrenuo sudski postupak, temeljem odgovarajuih odredbi austrijskog Graanskog zakonika, zahtijevajui da se podnositeljima zabrani iznoenje ili ponavljanje tvrdnje da on ne namjerava postupati u skladu s moralnim shvaanjima koja postoje u demokkracijama diljem svijeta, naime, da osoba mora odustati od odvjetnike tvrtke/prakse kad postane lanom Vlade, (M. G. nije nikada bio lan Vlade), i/ili da je on sudjelovao u usvajanju zakona koji su pogodovali njegovim strankama, i/ili da mu je bilo doputeno iznijeti svoje sramotno miljenje na televiziji. Zahtijevao je, takoer, da te tvrdnje budu opozvane i da to bude objavljeno u Neue Kronen-Zeitungu. 9. srpnja 1993. Beki trgovaki sud izdao je privremenu, a 9. rujna 1993. i stalnu zabranu kojom je podnositeljima naloeno da ne ponavljaju sporne tvrdnje i da ih opozovu u jednom od izdanja Neue Kronen-Zeitunga. Sud je naglasio da su sve sporne tvrdnje bile injenine tvrdnje koje podnositelji nisu dokazali. Sud je utvrdio da je prva sporna tvrdnja bila uvreda, opisana odgovarajuom odredbom Graanskog zakonika, budui da je g. Graff optuen za nepriznavanje ili zanemarivanje moralnih i demokratskih standarda, i da je, dakle, djelovao nemoralno. Ta je tvrdnja implicirala i da je g. Graff postao lanom Vlade, to nije bila istina jer on to nikada nije bio. I to se tie druge tvrdnje, koja je ocijenjena kao izraavanje sumnje da je g. Graff zloupotrijebio svoju poziciju lana Parlamenta, sud je utvrdio da ona nije dokazana, jer su sporne zakonske izmjene (koje su kao dokaz podnijeli podnositelji) imale objektivnu osnovu, ticale su se (jednako) obje medijske grupe i nisu imale iskrivljujuih uinaka na trinu utakmicu. U odnosu, pak, na treu tvrdnju prema kojoj je vladanje g. Graffa bilo sramotno, sud je utvrdio da je i ta tvrdnja sadravala optubu da je on istodobno obavljao dvije nespojive aktivnosti. Sud je zakljuno utvrdio da se podnositelji ne mogu uspjeno pozvati na lanak 10. Konvencije, jer je mijeanje u podnositeljeva prava, sukladno toj konvencijskoj odredbi, bilo opravdano radi zatite ugleda g. Graffa, koji bi mogao biti povrijeen takvim neistinitim tvrdnjama. albe podnositelja na tu presudu bile su odbijene: u prosincu 1994. od strane Bekog prizivnog suda i u oujku 1995. od strane Vrhovnoga suda.) povreda lanka 10.U prezentnome je sluaju Sud pozvan ispitati pritubu podnositelja da je sporna zabrana izdana od strane austrijskih sudova, kojom su oni obvezani opozvati odreene tvrdnje u vezi s g. Graffom, i ubudue ih ne ponavljati, predstavljala mijeanje u njihovu slobodu izraavanja i povredu lanka 10. Konvencije.

Zabrana nametnuta podnositeljima odnosila se na sljedea tri elementa u spornome lanku: (i) da g. Graff ne namjerava postupiti u skladu sa moralnim shvaanjima kakva postoje u demokracijama diljem svijeta, naime, da osoba mora odustati od odvjetnike tvrtke kada postane lanom Vlade (M. G. nikada nije bio lan Vlade), (ii) i/ili da je on sudjelovao u usvajanju zakona koji su pogodovali njegovim strankama, (iii) i/ili da mu je bilo doputeno iznijeti svoje sramotno miljenje na televiziji. Sud e razmotriti pojedinano svaki od tih elemenata.

to se tie prvog elementa, Sud nalazi da dolje vjerno citirana tvrdnja podnositelja nije bila eksplicitna izjava da je g. Graff bio lan austrijske Vlade. To, tovie, opravdano ne proizlazi ni iz konteksta. Sporna je tvrdnja izvuena iz jednog odjeljka lanka iza kojeg je odmah uslijedio drugi odjeljak, u ijoj je prvoj reenici eksplicitno izreena tona funkcija g. Graffa.

U prvome je odjeljku ilustrirano ope moralno naelo na konkretnom primjeru, in casu primjer francuskog odvjetnika i kasnije ministra, Ronalda Dumasa, za kojeg je reeno da je postupio na primjeran nain kada je smatrao samorazumljivim da mora odustati od odvjetnike tvrtke kad je postao lanom [francuske] Vlade. U sljedeoj je reenici navedeno:

Tako se postupa u svakoj demokratskoj zemlji svijeta. Samo g. M. G., koji oito ima debelu kou, ne namjerava postupati u skladu s tim moralnim shvaanjem.

Sljedei odjeljak opisuje detaljno i tono, s referencama na javnu funkciju g. Graffa, injeninu pozadinu zakljunog navoda o njemu iznijetog u posljednjoj reenici prvog odjeljka. U njemu stoji:

Dogodilo se da je upravo u vrijeme kad je g. Graff bio predsjedavajui parlamentarnog Odbora za zakonodavstvo izmijenjen zakon to je uvelike pogodovalo novinskim nakladnicima koje je kao odvjetnik zastupao g. Graff. Ba iz razloga da bi se osiguralo da se u takvim sluajevima ne pojavi ni trunak sumnje, pa ak i sumnje koja nema objektivnog utemeljenja, i postoji mudro pravilo o sukobu interesa (incompatibility); odvjetnik ne smije sudjelovati u usvajanju zakona koji pogoduju njegovim strankama.

U takvim okolnostima Sud ne moe podrati zakljuak austrijskih sudova da je mijeanje u prava podnositelja bilo opravdano jer su objavili netonu injeninu tvrdnju.

U vezi s drugim elementom, naime tvrdnjom da je g. Graff, kao predsjedavajui Odbora za zakonodavstvo, sudjelovao u usvajanju zakonske promjene koja je uvelike pogodovala jednoj od njegovih stranaka, Sud napominje da je test kojeg je u domaem postupku primjenio Trgovaki sud da su podnositelji morali dokazati da je izmjena Ovrnog zakona sluila iskljuivo interesima stranaka g. Graffa, nametnuo pretjerani teret (excessive burden) podnositeljima. Sporne tvrdnje nisu podrazumijevale da je zakonska izmjena koristila iskljuivo strankama g. Graffa, ve da im je ona samo dala znaajne prednosti (considerable advantages). U takvim okolnostima Sud nalazi da je postojala dostatna injenina osnova (sufficient factual basis) za vrijednosni sud (value judgment) (drugi element) u lanku. Taj sud, po miljenju Suda, predstavlja pravini komentar (fair comment) o pitanju od opeg javnog interesa. Isto vrijedi i za trei elemenat.

U svakom sluaju, Sud ne nalazi da je ogranienje nametnuto slobodi izraavanja u prezentnom sluaju bilo neophodno u demokratskome drutvu: g. Graff je bio znaajan politiar, a injenica da je politiar u situaciji da se njegove poslovne i politike aktivnosti preklapaju moe izazvati javnu raspravu, ak i ako, striktno govorei, iz domaih zakona i ne proizlazi problem sukoba interesa.

Tono je da su podnositelji objavili estoku kritiku jakim, politikim jezikom na tankoj injeninoj osnovi. Mora se, ipak, imati na umu da lanak 10. titi takoer i informacije i ideje koje vrijeaju, okiraju ili uznemiravaju (presuda Handyside v. the United Kingdom, od 7. prosinca 1976., Series A no. 24, p. 23, 49). U vezi s uspostavljanjem ravnotee, Sud utvruje da su austrijski sudovi prekoraili slobodu procjene koju imaju drave lanice i da je, s obzirom na to, sporna mjera, bila nesrazmjerna cilju koji se kanio postii (disproportionate to the aim pursued).

Sud stoga zakljuuje da se radilo o povredi lanka 10. Konvencije.

Nikula v. Finland

Presuda od 21. oujka 2002. (Ga Nikula, po profesiji pravnica, po odobrenju je suda i u skladu sa Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoi, zastupala, u funkciji braniteljice, odreenu osobu (I. S.) u dva kaznena postupka koji su se protiv njezinog branjenika i drugih vodili pred Gradskim sudom u Kokkoli u vezi sa likvidacijama razliitih poduzea u kojima su tuenici bili vlasnici ili odgovorne osobe. Na raspravi, otvorenoj za javnost i odranoj 2. veljae 1993., ga Nikula je proitala i sudu predala podnesak naslovljen Manipulacija ulogama i nezakonito izvoenje dokaza, u kojem je, komentirajui odustajanje dravnog odvjetnika od progona jednog od su-osumnjienika i podizanje optunice protiv drugog, izmeu ostalog ustvrdila: Oita zloupotreba u vezi s izvoenjem dokaza mora navesti sud da takve dokaze odbaci // Tuiteljev aranman pokazuje da on pokuava, koristei se sredstvima proceduralne taktike, od suoptuenog uiniti svjedoka da bi potkrijepio optunicu (protiv njenog branjenika i drugih, op. prev.). U istom je predmetu podigao i napuhanu optunicu (trumped-up) protiv osobe koja bi mogla biti svjedok // Takva namjerna zloupotreba diskrecijskog prava od strane javne vlasti krajnje je neobina u dravi vladavine prava. Kad je rije, posebice, o proceduralnoj taktici koju je tuitelj primijenio u ovome sluaju, naime manipulaciji ulogama u ak dva navrata u jednome te istome predmetu, ja istiem da je norveki Vrhovni sud osudio i blai oblik takve manipilacije. Taj presedan razotkriva nezakonito postupanje slino postupanju tuitelja u ovome sluaju // Tuitelj je, u ovome sluaju, manipulirao ulogama (optuenika i svjedoka, op. prev.), i time prekrio svoje slubene dunosti ugroavajui pravnu sigurnost //. Gradski je sud odbacio primjedbe branitelja i prihvatio svjedoenje S.S. kojem su se oni protivili. Optuenici su 23. veljae 1993. proglaeni krivim i osueni na uvjetnu zatvorsku kaznu, na novanu kaznu, te na naknadu tete i trokova suenja. Svi su se alili Prizivnome sudu, navodei, meu ostalim, da S. S. nije trebao biti sasluan kao svjedok. Prizivni je sud 20. prosinca 1993. podrao ispravnost odluke nieg suda o svjedoenju S. S., ali je oslobodio I. S. i M. H. od optubi za zloupotrebu poloaja, naloivi im, ipak, da oteenicima naknade tetu. Kasnije je Vrhovni sud oslobodio M. H. obveze naknade tete. Javni tuitelj T. je u meuvremenu, 2. veljae 1993., istog dana kad je sporni podnesak braniteljice Nikule bio proitan na javnoj raspravi, podnio prijedlog ovlatenom tuitelju radi podizanja optunice protiv ge Nikule zbog povrede njegovog ugleda. Ovlateni tuitelj je taj prijedlog odbacio ocijenjujui da se radi o prekraju manjeg znaaja (offence of a minor character). Koristei svoje pravo da kao oteenik nastavi kazneni progon, T. je sam pokrenuo kazneni postupak pred Prizivnim sudom protiv ge. Nikule. Tuitelj je tvrdio da je sporna izjava bila podobna izvri ga preziru, omesti ga u obavljanju slubenih dunosti i nakoditi njegovoj karijeri. Istaknuo je svoju dugogodinju slubu u svojstvu javnog tuitelja, svoju odgovornu javnu slubu u lokalnoj upravi i svoje predsjedavanje lokalnim ogrankom politike stranke. Ga Nikula se branila da joj je kao braniteljici doputena iroka sloboda izraavanja, te da tuitelji i pravni zastupnici moraju tolerirati kritiku u mnogo veoj mjeri nego privatne osobe. Ustvrdila je da je njena izjava bila namijenjena iskljuivo Gradskome sudu, te da je bila ograniena na kritiku postupaka tuitelja u postupku protiv njezine stranke. Prizivni je sud, 22. kolovoza 1994., osudio gu. Nikulu zbog blaeg oblika difamacije, odnosno zbog tzv. javne difamacije iz nepanje (difamation without better knowledge), koju treba razlikovati od svjesne/namjerne difamacije (difamation despite better knowledge), na novanu kaznu od 716 EUR, naknadu tete T-u od 505 EUR, naknadu sudskih trokova T-u od 1345 EUR, te sudskih pristojbi od 50 EUR. I tuitelj i ga. Nikula alili su se Vrhovnome sudu, koji je 15. veljae 1996. ( s tri glasa za i dva protiv) potvrdio obrazloenja iznijeta u presudi Prizivnoga suda. Gi Nikuli ipak je ukinuta novana kazna, jer je sud ocijenio da se radilo o kaznenom djelu manjeg znaaja, ali je potvrena njezina obveza na isplatu T-u naknade tete i trokova. Ga. Nikula je podnijela pritubu Europskome sudu.) povreda lanka 10.(b) Procjena Suda

(i) Opa naela

U koritenju svojih nadzornih ovlasti, Sud mora sporno mijeanje sagledati u svjetlu sluaja kao cjeline, ukljuujui sadraj spornih izjava podnositeljice i kontekst u kojem ih je ona iznijela. On, naroito, mora utvrditi da li je sporno mijeanje bilo razmjerno ciljevima koji su se kanili postii (proportionate to the legitimate aims pursued), i da li razlozi koje su navele nacionalne vlasti da bi ga opravdale bili vani i dostatni (relevant and sufficient). Pritom se Sud mora uvjeriti da su nacionalne vlasti primijenile standarde sukladne naelima sadranim u lanku 10., a takoer, da su one svoje odluke temeljile na prihvatljivoj procjeni relevantnih injenica (on an acceptable assessment of the relevant facts).

Sud podsjea da posebni status daje odvjetnicima centralnu poziciju u provoenju pravde kao posrednika izmeu javnosti i sudova. Takva pozicija objanjava uobiajena ogranienja nametnuta lanovima (odvjetnike) Komore. tovie, sudovi kao jamci pravde, ija je uloga fundamentalna u dravi utemeljenoj na vladavini prava moraju uivati povjerenje javnosti (public confidence). S obzirom na kljunu ulogu odvjetnika na ovome podruju, legitimno je od njih oekivati da pridonesu pravilnom provoenju/vrenju pravde, i tako odravaju to javno povjerenje (vidjeti, meu ostalim, presudu Schpfer v. Switzerland, od 20. svibnja 1998., Reports of Judgments and Decisions 1998-III, pp. 1052-1053, 29-30).

Sud dalje podsjea da lanak 10. titi ne samo bit/sadraj (substance) izraenih ideja i informacija, nego i formu/oblik (form) kroz koju su one izraene. Iako i odvjetnici nesumnjivo (certainly) imaju pravo javno komentirati provoenje/vrenje pravde (administration of justice), njihove kritike ne smiju prekoraiti odreene granice (certain bounds). S time u vezi, mora se voditi rauna o potrebi uspostavljanja pravilne ravnotee (right balance) izmeu razliitih involviranih interesa, koji ukljuuju pravo javnosti da prima informacije o pitanjima koja izazivaju sudske odluke, zahtjeve pravilnog vrenja pravde i dostojanstvo pravne profesije. Nacionalne vlasti imaju odreenu slobodu procjene o neophodnosti mijeanja, ali ta je sloboda procjene podlona europskome nadzoru, kako u pogledu relevantnih normi, tako i u pogledu odluka kroz koje se one primjenjuju (vidjeti gore spomenutu presudu Schpfer, pp. 1053-1054, 33). Ipak, na podruju na koje se ovaj sluaj odnosi, ne postoje osobite okolnosti kao to je to jasan nedostatak zajednikog temelja meu dravama lanicama kad je rije o naelima o kojima se u ovome sluaju radi, ili pak potreba da se uine ustupci razliitosti moralnih koncepata (meu dravama lanicama, op. prev.) koje bi opravdale davanje nacionalnim vlastima iroke slobode procjene (cf., primjerice, presudu the Sunday Times v. the United Kingdom, od 26. travnja 1979., Series A no. 30, pp. 35-37, 59, s daljnjim referencama na presudu Handyside v. the United Kingdom, od 7. prosinca 1976., Series A no. 24).

(ii) Primjena gornjih naela na ovaj sluaj

U vezi s injenicama ovoga sluaja, zadaa je Suda utvrditi da li je, s obzirom na sve okolnosti, ogranienje nametnuto slobodi izraavanja ge Nikule odgovaralo neodgodivoj drutvenoj potrebi (pressing social need) i da li je ono bilo razmjerno legitimnom cilju koji se kanio postii (proportionate to the legitimate aim pursued), te da li su razlozi koje su naveli nacionalni sudovi da bi ga opravdali bili vani i dostatni (relevant and sufficient).

Granice prihvatljive kritike mogu u odreenim okolnostima biti ire kad se radi o javnim slubenicima (civil servants) u vrenju njihovih ovlasti, nego kad se radi o privatnim osobama (private persons). Ipak, ne moe se rei da se javni slubenici svjesno izlau pomnom ispitivanju svake svoje rijei i djela u istom opsegu kao i politiari i da bi ih stoga trebalo tretirati ravnopravno s njima kad je o kritici njihovih postupaka rije. Javni slubenici moraju uivati povjerenje javnosti u uvjetima slobodnim od nedoputenih/pretjeranih smetnji (undue perturbation) ako se hoe da oni uspjeno obavljaju svoje zadae. Stoga se moe pokazati neophodnim zatititi ih od uvredljivih (offensive) i pogrdnih (abusive) verbalnih napada dok obavljaju svoje dunosti (Janowski v. Poland [GC], no. 25716/94, 33, ECHR 1999-I). U ovome se sluaju zahtjevi takve zatite ne moraju odvagnuti u odnosu na interese slobobode tiska (freedom of the press), ili u odnosu na interese otvorene rasprave o pitanjima od javnog interesa, budui da podnositeljiine izjave/primjedbe nisu bile izreene u tome kontekstu.

Sud ne bi iskljuio mogunost da, u odreenim okolnostima, mijeanje u slobodu izraavanja pravnog zastupnika/branitelja tijekom sudskog postupka, moe takoer otvoriti i pitanja po lanku 6. Konvencije, a u vezi s pravom optuenika na pravino suenje. Jednakost oruja/sredstava (equality of arms) i drugi obziri pravinosti, stoga takoer, govore u prilog slobodne, pa ak i snane izmjene argumenata izmeu stranaka. Ipak, Sud odbacuje tvrdnju/pretpostavku podnositeljice pritube da bi sloboda izraavanja branitelja (defence counsel) trebala biti neograniena (unlimited).

Podnositeljica ove pritube osuena je zbog kritiziranja tuitelja u vezi s njegovim odlukama koje je donio u svojstvu stranke u kaznenom postupku u kojem je podnositeljica branila optuenog. Sud podsjea na razliku u razliitim dravama ugovornicama izmeu uloge tuitelja kao optuenome protivne stranke i uloge suca (vidjeti 25 gore). Openito govorei, ta razlika treba osigurati poveanu zatitu kad se radi o izjavama kojima optueni kritizira tuitelja, za razliku od izjava kojima se verbalno atakira na odreenog suca ili na sud u cjelini.

Istina je da je podnositeljica optuila tuitelja T. za nezakonito postupanje (of unlawful conduct), ali ta je kritika bila usmjerena na strategiju kaznenog progona za koju se odluio T., tj. na odreene dvije njegove odluke donijete prije poetka suenja, koje su po miljenju podnositeljice predstavljale manipuliranje ulogama krenje njegovih slubenih dunosti. Iako su neki izrazi bili neprimjereni (inappropriate), njezina je kritika bila strogo ograniena na T-ove postupke kao tuitelja u predmetu protiv podnositeljiine stranke, i nije bila fokusirana na openite T-ove profesionalne ili druge kvalitete/sposobnosti. U tome proceduralnome kontekstu T. je morao tolerirati znatnu kritinost (considerable critisim) od strane podnositeljice u njezinom svojstvu braniteljice.

Sud, tovie, napominje da su podnositeljiine izjave bile ograniene na sudnicu, za razliku od kritike protiv suca ili tuitelja iznijetih, primjerice, u medijima (cf. gore spomenuta presuda Schpfer, p. 1054, 34; Prince v. the United Kingdom, application no. 11456/85, odluka Komisije, od 13. oujka 1986., DR 46, p. 222). Sud, takoer, ne moe utvrditi ni da je podnositeljiina kritika tuitelja, budui da je bila proceduralne naravi, prerasla u osobnu uvredu (amounted to personal insult) (cf. W.R. v. Austria, no. 26602/95, odluka Komisije, od 30. lipnja 1997., gdje je odvjetnik miljenje suca opisao smijenim, i Mahler v. Germany, application no. 29045/95, odluka Komisije od 14. sijenja 1998., gdje je odvjetnik ustvrdio da je tuitelj napisao optunicu u stanju potpune intoksikacije).

Sud dalje podsjea da ak i ako podnositeljica nije bila lanica (odvjetnike) Komore, pa stoga ni podlona disciplinskom postupku, ona je ipak bila podlona nadzoru i diskrecijskome pravu suda pred kojim je postupak voen. Nema indikacija da je tuitelj od predsjedavajueg suca zahtijevao da reagira na podnositeljiinu kritiku, na bilo koji drugi nain osim da odlui o proceduralnoj primjedbi obrane u vezi sa spornim svjedokom optube. Doista, Gradski se sud ograniio na to da tu primjedbu odbaci. Ipak, predsjedavajui sudac mogao je bio prekinuti ponositeljiino izlaganje i opomenuti je (rebuked her) ak i ako tuitelj tako neto nije zahtijevao. Gradski je sud bio mogao ak opozvati njezino imenovanje kao braniteljice po shemi o besplatnoj pravnoj pomoi, ili je iskljuiti kao braniteljicu u tom postupku. U tome bi kontekstu Sud istaknuo zadau/ulogu sudova i predsjedavajueg suca da postupak vode na nain da osiguraju pravilno ponaanje stranaka, a prije svega pravinost suenja (fairness of the trial) radije nego da u naknadnom suenju ispituju primjerenost izjava stranke iznijetih u sudnici.

Istina je da je, kao posljedica privatne tube podignute od strane tuitelja T., podnositeljica bila osuena zbog difamacije iz nepanje (negligent defamation). Relevantno je, takoer, da joj je Vrhovni sud ukinuo kaznu, smatrajui da se radilo o kaznenom djelu manjeg znaaja. Iako je, dakle, ukinuta nametnuta joj novana kazna, njena je obveza da isplati naknadu tete i trokove ostala na snazi. Ali, ak i u tom sluaju, prijetnju ex post facto razmatranja braniteljeve kritike na raun druge stranke u kaznenome postupku to javni tuitelj nesumnjivo jeste - teko je pomiriti (reconcile) s dunou branitelja da gorljivo/vatreno (zealously) brane interese svojih stranaka. Proizlazi da bi trebalo prepustiti prvenstveno samom branitelju da, uz nadzor suda, procjenjuje vanost i korisnost argumenata obrane, bez da na njega utjee potencijalni zamrzavajui uinak (chilling effect) makar i relativno blage kaznene sankcije ili obveze isplate kompenzacije za pretrpljenu tetu ili prouzroene sudske trokove.

Stoga se ograniavanje slobode izraavanja branitelja pa makar i u vidu blage kaznene sankcije - moe prihvatiti kao neophodno u demokratskome drutvu samo u iznimnim sluajevima (in exceptional cases). Da su i nacionalne vlasti bile daleko od jednoglasnosti kad je u pitanju postojanje dostatnih razloga za mijeanje o kojemu je ovdje rije, ukazuje/sugerira i odluka ovlatenog tuitelja da ne pokrene kazneni postupak protiv podnositeljice, kao i manjinsko miljenje sudaca Vrhovnog suda. Po miljenju (Europskoga) Suda, postojanje takvih razloga nije dokazano i stoga ogranienje slobode izraavanja ge. Nikule nije odgovaralo bilo kakvoj neodgodivoj drutvenoj potrebi.

U tim okolnostima, Sud zakljuuje da je povrijeen lanak 10., utoliko to presuda Vrhovnoga suda kojom je potvrena podnositeljiina osuda i kojom joj je naloeno platiti naknadu tete i sudske trokove, nije bila razmjerna (proportionate) legitimnom cilju koji se (njome) teio postii.

IZ TIH RAZLOGA, SUD

1. Utvruje sa sedam glasova protiv dva da se radilo o povredi lanka 10. Konvencije;

2. Utvruje jednoglasno da se ne postavljaju posebna pitanja po lancima 17. i 18. Konvencije;

3. Utvruje s pet glasova prema dva da je tuena drava duna isplatiti podnositeljici, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda, sukladno lanku 44. stavak 2. Konvencije, postane konana, 5 042 EUR na ime naknade nematerijalne tete (non-pecuniary damage);

4. Utvruje jednoglasno da je tuena drava duna isplatiti podnositeljici u roku od tri mjeseca od dana kada presuda, sukladno lanku 44. stavak 2. Konvencije, postane konana, sljedee iznose:

(i) 1 900 EUR na ime materijalne tete (pecuniary damage) (uzgred, podnositeljica je na ime naknade materijalne tete traila i 800 000 EUR zbog navodno izgubljene dobiti, op. prev.);

(ii) 6 500 EUR na ime trokova i izdataka (costs and expenses), zajedno sa pripadajuim porezom na dodanu vrijednost;

5. Utvruje jednoglasno

(a) da e od 27. veljae 1996. na sumu od 1 900 EUR biti isplaene kamate po jedinstvenoj godinjoj stopi od 13%;

(b) da e po isteku gore navedenog roka od tri mjeseca na druge dosuene iznose biti isplaene kamate po jedinstvenoj godinjoj stopi od 11 %;

6. Odbija jednoglasno ostatak podnositeljiina zahtjeva za pravinu naknadu. McVicar v. The United Kingdom

Presuda od 7. svibnja 2002. (Podnositelj pritube, g. McVicar, poznati je novinar koji je u rujnu 1995. u asopisu Spiked objavio lanak u kojem je insinuirao da je svjetski poznati britanski atletiar Linford Christie koristio zabranjena stimulativna sredstva (doping) da bi poboljao svoje takmiarske mogunosti. U tom je lanku, meu ostalim, ustvrdio da na temelju indicija (circumstancial evidence) mnogi vjeruju, iako to ne mogu dokazati, da je Christie koristio zabranjene lijekove (stimulativna sredstva) radi postizanja boljih rezultata. // Ako je godinama uspjevao nadmudriti (doping) kontrole, krajnje je nevjerojatno da e Christie biti uhvaen u nekoliko mjeseci koji su jo preostali do njegovog vjerojatnog povlaenja iz takmiarskog brzog tranja. Ipak, nema tragova hipodermikih injekcija i izravnih dokaza koji bi ukazivali prstom na Christiea. // Tjedna doza hormona ljudskog rasta kota 1 200 . Steroid Miboerne jo je skuplji. // Christie je bogat. On, takoer, pokazuje veinu fizikih, ponaajnih i psiholokih karakteristika atletiara koji redovito koristi steroide. Taj zakljuak openito potkrijepljuju njegovi rezultati koje nastavlja postizati u dobi kad bi psiholoki trebao biti u opadanju, a posebice njegov nevjerojatno brzi oporavak od ozljede u Gothenburgu. //. Osim svih posrednih dokaza nevezanih uz doping kontrolu koji sugeriraju da bi Christie mogao biti redoviti korisnik (nedoputenih sredstava, op. prev.), na to ukazuju i Christiev karakter i odnos prema takmienju. On je atletiar koji eli pobijediti po svaku cijenu, i njegova odlunost da pobijedi mogu navesti ljude da povjeruju kako on sebe ne bi liio prednosti koju uivaju neki od njegovih takmaca, i tako si uskratio jedinu ansu za slavu i bogatstvo. U prosincu 1995. Christie je protiv novinara, glavnog urednika i nakladnika asopisa (kao i protiv nekoliko distributera i tiskara asopisa) pokrenuo sudski postupak zbog povrede ugleda (defamation). Kako britansko pravo ne omoguuje besplatnu pravnu pomo u postupcima zbog povrede ugleda, podnositelj se, zbog nedostatka financijskih sredstava za plaanje odvjetnikih trokova, tijekom veeg dijela postupka zastupao sam, branei se tzv. dokazom istine. U srpnju 1998. porota je utvrdila da je znaenje spornoga lanka bilo da je g. Christie prevarant (cheat) koji je redovito koristio zabranjene lijekove radi postizanja boljih rezultata u atletskim natjecanjima, to autor nije uspio dokazati. Porota je tuenom novinaru naloila i plaanje tuitelju (g. Christieu) trokova postupka (iako ovaj od podnositelja nije zahtijevao naknadu nematerijalne tete), te mu zabranila da bilo sam, bilo posredstvom svojih slubenika, agenata, ili na bilo koji drugi nain, objavljuje ili uzrokuje objavljivanje tvrdnje/optube (izriito ili implikacijom) da je tuitelj prevarant koji je redovito koristio stimulativna sredstva da bi postizao bolje rezultate u atletskom natjecanju, ili bilo koje druge rijei koje bi imale isti ili slian uinak. Nakon te presude u korist tuitelja, distributeri i tiskari, od kojih je Christie zahtijevao naknadu nematerijalne tete zbog povrede ugleda, postigli su s njime vansudsku nagodbu. (Tueni urednik novine u kojoj je sporni lanak bi objavljen u meuvremenu je bio poginuo u saobraajnoj nesrei, a tueni novinski nakladnik je bankrotirao, pa je postupak protiv njih bio obustavljen.) Podnositelj se alio Europskome sudu zbog navodne povrede lanka 6. Konvencije (tvrdei da mu je zbog nemogunosti dobijanja pravne pomoi u postupku zbog povrede ugleda bilo povrijeeno konvencijsko pravo na djelotvoran pristup sudu. To je argumentirao sloenou pravne procedure, te injenicom da je sud odbio dvojicu svjedoka koje je on bio predloio, i da mu je bio nametnut teret dokazivanja istinitosti sporne tvrdnje. Tvrdio je, takoer, i da je uskraivanjem pravne pomoi, neprihvatanjem svjedoka, teretom dokazivanja s kojim je bio suoen, te nalogom da plati g. Christieu trokove postupka i zabranom ponavljanja odreenih tvrdnji, povrijeeno njegovo pravo na slobodu izraavanja zajameno lankom 10. Konvencije.) nije povreda lanka 10. (ni lanka 6.).

B. Procjena Suda

1. Opa naela

Sud podsjea da iako, u naelu, masovni mediji ne smiju prekoraiti granice postavljene u interesu zatite ugleda privatnih osoba (private individuals), ipak je njihova zadaa iriti informacije i ideje koje se odnose na pitanja od javnog interesa. Ne samo da tisak ima zadau irenja takvih ideja i informacija: javnost ih, takoer, ima pravo i primati (vidjeti presudu Bladet Troms and Stensaas v. Norway //).

Ipak, lanak 10. Konvencije ne jami potpuno neogranienu slobodu izraavanja, pa ak i kad se radi o izvjetavanju o pitanjima od ozbiljnog javnog interesa. Pod uvjetima iz stavka 2. lanka 10., koritenje te slobode nosi sa sobom i dunosti i odgovornosti koje poprimaju znaaj/vanost kad je, kao to je to i ovdje sluaj, u pitanju napad na ugled privatnih osoba i ugroavanje prava drugih. Zbog tih dunosti i odgovornosti, lanak 10. prua novinarima zatitu kad se radi o izvjetavanju o pitanjima od opeg interesa (of general interest), pod uvjetom da djeluju u dobroj vjeri (good faith) u cilju opskrbljivanja javnosti tonim (accurate) i pouzdanim (reliable) informacijama u skladu s novinarskom etikom (vidjeti, meu ostalim, Bladet Troms //).

2. Neraspoloivost pravne pomoi i odbijanje svjedoka

Podnositelj se alio po lanku 10. zbog nemogunosti dobijanja pravne pomoi (unavailability of legal aid) u postupku zbog povrede ugleda i zbog odbijanja suda da se kao svjedoci sasluaju g. Moule i g. Walusimbi.

Sud je prethodno, u vezi s lankom 6. 1., ve zakljuio da podnositelj nije bio sprijeen u djelotvornom iznoenju svoje obrane u postupku zbog povrede ugleda pred Visokim sudom, niti su postupci postali nepravinim (unfair) zbog njegove nemogunosti da dobije pravnu pomo (//). Posljedino, Sud smatra da ta nemogunost nije, s obzirom na injenice sluaja, predstavljala mijeanje u podnositeljevo pravo na slobodu izraavanja po lanku 10. Konvencije.

to se tie odbijanja svjedoenja g. Moulea i g. Walusimbia, Sud je gore ve ustvrdio da su pravila u skladu s kojima je to odbijanje naloeno bila jasna (clear) i nedvosmislena (unambiguous) (vidjeti odjeljak 54.). Napomenuo je, takoer, i da su podnositelj i njegov pravni zastupnik (koji ga je zastupao u prvoj fazi postupka, op. prev.) mogli ranije u postupku poduzeti odreene korake koji su mogli utjecati na odluku o odbijanju svjedoka/dokaza, ali su to propustili uiniti (vidjeti odjeljak 59.).

Sud napominje da dokazi o kojima je rije nisu bili odbijeni/izuzeti samo zbog toga to se nisu potovala relevantna pravila i sudski nalog s uputstvima. Zapravo, odbijanje/izuzimanje naloio je sud koristei svoje diskrecijsko pravo u skladu s pravilima, i to nakon detaljne analize suca koji je vodio postupak i Prizivnoga suda involviranih suprostavljenih javnih interesa i ravotee koja se morala utvrditi izmeu tih interesa s obzirom na injenice podnositeljevog sluaja (vidjeti odjeljak 20., gore).

Sud dalje napominje da je, kao rezultat ravnotee koju je utvrdio Prizivni sud, podnositelju na suenju bilo doputeno pozvati/osloniti se (rely) na svjedoenje profesora Becketta, unato injenici da ono nije bilo podnijeto u skladu s pravilima. Sud smatra da je kritika naina na koji su raspravni sudac i Prizivni sud odvagnuli involvirane suprostavljene interese - neutemeljena.

Stoga, u mjeri u kojoj je odbijanje svjedoenja g. Moulea i g. Walusimbia bilo mijeanje u podnositeljevo pravo na slobodu izraavanja po lanku 10. Konvencije, Sud smatra da je to mijeanje bilo opravdano po lanku 10. stavku 2. kao neophodno radi zatite prava g. Christiea.

3. Nalog da se g. Christieu plate trokovi i zabrana ponavljanja tvrdnji/optubi

Primjeeno je da g. Christie nije traio naknadu tete (od podnositelja) pa mu u vezi s time nikakva naknada nije ni dosuena. to se, pak, zabrane tie (vidjeti odjeljak 21. gore) Sud ne smatra da je ona bila formulirana u pretjerano irokim terminima (unduly wide terms) imajui na umu ozbiljnost (seriousness) optubi za koje podnositelj nije uspio dokazati da su bile u biti istinite (substantially true).

U svjetlu zakljuaka do kojih je Sud doao u vezi s podnositeljevom pritubom po lanku 6. stavku 1. (vidjeti odjeljak 62. gore) i naravi spornih optubi, te u svjetlu injenice da podnositelj nije uspio dokazati, na temelju odvagivanja vjerojatnosti (on the balance of probabilities), da su njegove tvrdnje/optube (allegations) bile u biti istinite (substantially true), Sud smatra da nije bilo nesrazmjerno zahtijevati od podnositelja da g. Christieu plati trokove sudskog postupka zbog povrede ugleda. Niti je bilo nesrazmjerno zabraniti mu ponavljanje spornih tvrdnji/optubi.

U mjeri u kojoj su taj nalog i zabrana bili podobni obeshrabriti podnositelja i druge novinare od budueg sudjelovanja u raspravi o pitanjima od legitimnog javnog interesa, proizlazi da je to, u skladu s lankom 10. stavkom 2., bilo opravdano (justified) kao neophodno radi zatite ugleda i prava g. Christiea.

4. Teret dokazivanja

Sud podsjea da je u svojoj dosadanjoj praksi utvrdio da treba paljivo razlikovati injenine tvrdnje (factual statements), s jedne strane, i vrijednosne sudove (value-judgments), s druge. Postojanje injenica moe se dokazati/utvrditi, dok vrijednosni sudovi nisu podloni dokazivanju (vidjeti Lingens v. Austria //).

Sud dalje podsjea da je u gore spomenutom sluaju Bladet Troms ustvrdio da posebni uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi se novina mogla osloboditi svoje uobiajene obveze (its ordinary obligation) provjere injeninih tvrdnji difamatornih za privatne osobe. Odgovor na pitanje jesu li ti uvjeti bili zadovoljeni ovisio je osobito o naravi i stupnju povrede ugleda o kojemu se radi, te opsegu u kojem je novina svoje izvore u vezi s optubama mogla razborito smatrati pouzdanim (as reliable).

U ovome je sluaju porota utvrdila, veinom od deset glasova prema dva, da su optube iznijete u spornome lanku protiv g. Christiea prerasle u injeninu tvrdnju da je g. Christie prevarant koji je redovito koristio nedoputena stimulativna sredstva (banned performance-enhancing drugs) da bi bio uspjeniji u atletskom natjecanju (vidjeti odjeljak 21. gore). tovie, Sud istie da je lanak bio usmjeren samo i iskljuivo na g. Christiea. Sud smatra da su potencijalni uinci optubi iznijetih u lanku za osobu koja je postigla slavu i bogatstvo (fame and fortune) iskljuivo zahvaljujui svojim atletskim postignuima, bile vrlo ozbiljne/teke (were very grave).

Sud nije u poziciji dati svoje miljenje (komentirati) o mjeri/opsegu u kojoj se podnositelj mogao razborito pouzdati u svoje izvore kad je pisao lanak, budui da je identitet tih izvora nejasan. Ipak, Sud napominje da postoji odreeni broj faktora koji ukazuju (indicate) da je podnositelj bio zainteresiran za provjeru istinitosti (true) ili pouzdanosti (reliability) optubi u skladu s visokim standandardom tek nakon dogaaja, tj. tek kad je protiv njega ve bio pokrenut postupak zbog povrede ugleda. Ponajprije, podnositelj je u svojoj pritubi Sudu ustvrdio da je procjena o tome da li je bilo opravdano sumnjati da je Christie koristio stimulativna sredstva neizbjeno zahtijevala ukljuivanje vanih svjedoenja eksperata (expert evidence), pristup kojima je podnositelju bio ogranien zbog njegovih ogranienih financijskih sredstava. Drugo, sam uvredljiv lanak nije spominjao niti jednu autoritativnu osnovu (authoritative basis) za optube o koritenju nedoputenih lijekova. tovie, podnositelj je u lanku priznao da ne postoje tragovi injekcija na koi, ni drugi izravni dokazi koji bi ukazivali prstom na Christiea, i da optubu potkrijepljuju samo indicije (circumstantial evidence) (vidjeti odjeljak 9. gore). Tree, (pisani) iskazi g. Moulea i g. Walusimbia, koje je podnositelj opisao kao kljune za svoj sluaj, bili su prvotno prezentirani u vrlo irokim/nepreciznim terminima vie od godine dana nakon objave lanka, a opirnije su bili opisani tek neposredno prije poetka suenja.

S obzirom na sve okolnosti, Sud smatra da je zahtijevanje od podnositelja da, na temelju odvagivanja vjerojatnosti, dokae da su optube iznijete u lanku bile u biti istinite, predstavljalo opravdano (justified) ograniavanje njegove slobode izraavanja u skladu s lankom 10. stavkom 2. Konvencije u interesu zatite ugleda i prava g. Christiea.

5. Zakljuak

Zbog tih razloga Sud zakljuuje da neraspoloivou pravne pomoi, odbijanjem/izuzeem svjedoka, nalogom da se g. Christieu plate trokovi, te zabranom i pravilom o teretu dokazivanja nije povrijeen lanak 10. Konvencije.

2. Zatita prava drugih

Le Compte, Van Leuven and De Meyere v. BelgiumPresuda od 23. lipnja 1981. (Podnositelji pritube, trojica lijenika, bili su lanovi nacionalnog Reda doktora (national Order of Doctors). lanstvo u Redu bilo je obavezno za sve lijenike. Lokalni ogranci Reda disciplinski su kaznili podnositelje, zbog razliitih razloga, to je rezultiralo njihovom privremenom suspenzijom. Podnositelji su se alili Europskome sudu, izmeu ostalog i zbog obaveznog lanstva u Redu, to je po njihovom miljenju ograniavalo njihovu slobodu udruivanja koja implicira i slobodu ne-udruivanja - u veoj mjeri nego to je to bilo legitimno. Europski je sud utvrdio da je lijeniki Red institucija javnoga prava, utemeljena ne od strane pojedinaca, nego od strane drave, i da je drava/Kruna imenovala suce u veinu njegovih organa. Red je teio legitimnom cilju zatite zdravlja, vrei u skladu s relevantnim zakonodavstvom nadzor nad medicinskom praksom. Zbog toga se Red, po ocjeni Suda, ne moe smatrati asocijacijom (association) u smislu (lanka 11., op. prev.) Konvencije. Ipak, Sud je naglasio da lanstvo u Redu ne smije sprijeiti lijenike da zajedno formiraju drugu profesionalnu asocijaciju ili da se pridrue nekoj drugoj profesionalnoj asocijaciji. Sud je ustvrdio da su totalitarni reimi pribjegavali i pribjegavaju obaveznom organiziranju profesija u zatvorene i ekskluzivne organizacije koje su nadomjetavale profesionalne asocijacije i tradicionalne sindikate. Namjera autora Konvencije bila je sprijeiti takve zloupotrebe. Sud je zakljuno napomenuo da se belgijski lijenici mogu slobodno pridruiti i drugim asocijacijama oformljenim za zatitu njihovih profesionalnih interesa, a takvih je mnogo. U takvim okolnostima, obavezno lanstvo u Redu nije, po ocjeni Suda, predstavljalo nesrazmjerno ograniavanje njihovog prava naslobodu udruivanja zajameno Konvencijom.) nije povreda lanka 11. (ni lanka 10.)Barthold v. GermanyPresuda od 25. oujka 1985, Series A No. 90. (Sudska zabrana veterinarskom kirurgu, vlasniku privatne veterinarske klinike, davanja novinama odreenih izjava, ocijenjenih kao nedoputena reklama. Zabrana je izdana temeljem Zakona o nepotenom trinom natjecanju i Pravila profesionalne etike. Podnositelj pritube, vetrinarski kirurg, bio je prikazan u jednom novinskom lanku u kojem se raspravljalo o mogunosti vetrinarskih kirurkih intervencija tijekom noi. U lanku je izvjeeno o jednom nonom incidentu kada su vlasnici maaka bezuspjeno pokuavali kontaktirati dvije vetrinarske slube, kao i slube za hitne intervencije, da bi dobili pomo za svoje teko bolesne kune ljubimce. Tu pomo nisu mogli dobiti dok im je nije pruio podnositelj. U lanku je ukazano na problem nedostatka prave none vetrinarske slube, a objavljena je i fotografija podnositelja. Odreeni broj podnositeljevih kolega smatralo je da se radi o ne-fer publicitetu, protivnom Pravilima profesionalne etike, koji je rezultirao nepotenom konkurencijom (unfair competition), te su podnijeli prijavu. Kao posljedica toga, podnositelju je bila izdana sudska zabrana, temeljem Zakona o nepotenom trinom natjecanju i Pravila profesionalne etike, da u svojim kontaktima s novinarima potkrijepljuje svoje miljenje faktikim primjerima iz vlastite prakse radi ilustriranja tekoa s kojima se suoavaju vlasnici ivotinja kada trae pomo vetrinara tijekom noi. Podnositeljeve albe na tu zabranu bile su odbijene. Europski je sud, razmatrajui njegovu pritubu temeljem lanka 10. Konvencije, ponajprije, utvrdio da je sporna zabrana bila ograniene naravi, i da ona nje sprijeavala podnositelja da izraava svoje miljenje o problemu none vetrinarske slube u Hamburgu, pa ak ni da se pritom navodi i njegovo ime, objavljuje njegova fotografija i otkriva da je on direktor veterinarske klinike. Unato tome, Sud je ocijenio da zabrana podnositelju da iznosi vlastita praktina iskustva nije bila opravdana. Ta je zabrana obeshrabrivala (discouraged) podnositelja od pridonoenja javnoj debati o pitanjima koja se tiu ivota zajednice, i ometala tisak u izvravanju njegove zadae iritelja informacija i javnog psa uvara. Ukratko, Sud je ocijenio da sporna zabrana nije bila neophodna i razmjerna u demokratskome drutvu radi zatite prava drugih.) - povreda lanka 10. Glasenapp v. GermanyPresuda od 28. kolovoza 1986, Series A No. 104. and 105. (Otputanje uiteljice zbog toga to je prigodom prijema u javnu slubu svjesno obmanula vlasti o svojim politikim uvjerenjima, tj. zato to je podravala politike aktivnosti KPD - Komunistike partije - usmjerene protiv ustavnog poretka, iako je potivanje demokratskog ustavnog poretku jedna od temeljnih zakonskih preduvjeta za prijem u javne slube u Njemakoj.) - nije povreda lanka 10.Markt intern Verlag GmbH and Klaus Beermann v. GermanyPresuda od 29. studenoga 1989, Series A No. 165. (Podnositelji pritube - nakladnik i glavni urednik asopisa namijenjenog malim i srednjim trgovcima na malo - objavili su u svojem specijaliziranom asopisu (informativnom biltenu) lanak u kojem su opisali sluaj jednog ljekarnika koji nije mogao dobiti povrat svog novca od jedne engleske kompanije koja se bavila prodajom kozmetikih proizvoda putem potanskih dostava. U lanku je izvjeeno da su podnositelji za komentar s time u vezi pitali i spomenutu kompaniju, i da je ona zanijekala da ita zna o sluaju, ali je obeala da e odmah provesti istragu i o tome obavijestiti ljekarnika. lanak je zavravao pozivom itateljima da dojave ukoliko su imali slina iskustva, ili imaju saznanja o takvim sluajevima. I prije objavljivanja tog lanka u asopisu je ve bilo objavljeno nekoliko upozorenja u vezi s tom kompanijom, a itateljima savjetovano da budu oprezni u odnosima s njom jer navodno ne potuje data obeanja. Nakon objave spornoga lanka kompanija je pokrenula sudski postupak zahtijevajui od suda da podnositeljima izda zabranu ponavljanja navedene izjave. Njen su zahtjev njemaki sudovi odobrili, ocijenjujui sporne izjave nedoputenim po Zakonu o nepotenoj konkurenciji. Europski je sud je podsjetio na svoja ve utvrena naela kad je sloboda izraavanja, a posebice sloboda tiska, u pitanju, te naglasio da tisak ima vanu zadau ne samo kad je u pitanju politika debata, ve i kad se radi o komercijalnim pitanjima: U trinoj ekonomiji poduzee koje se eli baviti biznisom neizostavno se izlae strogom ispitivanju svoje prakse od strane svojih trinih takmaca. Njegova poslovna/trina strategija, kao i nain na koji ono ispunjava svoje obveze moe izazvati kritiku od strane potroaa i specijaliziranog tiska. Da bi mogao obaviti tu zadau, specijalizirani tisak mora moi otkrivati injenice koje bi mogle interesirati njegove itatelje, i na taj nain doprinositi otvorenosti poslovnih aktivnosti. Sud je, meutim, podsjetio i na injenicu da je sloboda izraavanja podlona i odreenim legitimnim ogranienjima, primjerice, i zbog obveze potivanja povjerljivosti odreenih komercijalnih informacija. U okolnostima konkretnog suaju, Sud je utvrdio da sporna zabrana nije bila nesrazmjerna u demokratskome drutvu radi zatite prava drugih, budui da su podnositelji odluili objaviti lanak u trenutku kad je kompanija obeala pokrenuti hitnu istragu, da su podnositelji bili svjesni da iznijete kritike ne mogu u potpunosti biti opravdane prije nego to je zatraeno podrobnije objanjenje i da je prijevremeno izvjetavanje o spornom incidentu moralo imati tetne uinke na poslovanje kompanije.) - nije povreda lanka 10.

Colman v. UKOdluka od 28. lipnja 1993., Series A No. 258-D. (Zabrana g. Colmanu, izdana od strane Opeg medicinskog vijea, promidbe njegove privatne lijenike prakse putem medija, motivirana zatitom prava drugih. Zabrana je bila posljedica tadanjih strogih pravila Opeg medicinskog vijea (najvieg tijela koje je zakonom ovlateno brinuti o zatiti profesionalnih standarda u medicinskoj profesiji) o zabrani svake promidbe. U meuvremenu je meu strankama u sporu postignuta prijateljska nagodba, a usvojeni su i liberalniji propisi kojima je doputeno objavljivanje u tisku injeninih informacija o lijenikim uslugama.) - sluaj brisan s liste.Casado Coca v. SpainPresuda od 24. veljae 1994., Series A No. 285. (Disciplinsko kanjavanje panjolskog odvjetnika od strane Odvjetnike komore zbog krenja pravila profesionalne etike poinjenog javnom promidbom svojih profesionalnih usluga. G. Coca je, naime, nakon otvaranja vlastitog odvjetnikog ureda 1979. redovito u nekoliko novina objavljivao reklamne oglase i slao pisma razliitim poduzeima nudei im svoje odvjetnike usluge. Zbog toga su u Odvjetnikoj komori protiv njega bila pokrenuta etiri disciplinska postupka koji su 1981. i 1982. rezultirali s dva stroga ukora i dva upozorenja. Njegovu su tubu protiv odluke Komore panjolski sudovi odbili kao neutemeljenu, a Ustavni je sud proglasio nedoputenom. Europski je sud napomenuo da je sloboda procjene drave naroito bitna na kompleksnom i promjenjivom podruju nepotene konkurencije i promidbe. Zadaa je Suda u takvim sluajevima ispitati da li su mjere primjenjene na nacionalnoj razini bile naelno opravdane i razmjerne. Iako je Sud ustvrdio da je za graane promidba (advertisng) sredstvo za otkrivanje znaajki usluga i dobara koja im se nude, ipak je naglasio da promidba moe ponekad biti ograniena, posebice da bi se sprijeila nepotena konkurencija (unfair competition) i neistinita (untruthful) i obmanjujua (misleading) promidba. Ali, takva ogranienja, po tumaenju Suda, zahtijevaju paljivo ispitivanje (careful scrutiny). Sporna disciplinska kazna nije bila apsolutna. lanovi Odvjetnike komore ne mogu se usporediti sa osiguravajuim drutvima, budui da oni zauzimaju centralnu poziciju u provoenju pravde kao posrednici izmeu javnosti i sudova. Pravila (odvjetnike) profesije u sferi promidbe razlikuju se od zemlje do zemlje. Razliiti opsezi regulacije i razliite promjene ukazuju na kompleksnost tog pitanja. Sud je ocijenio, da u odreenom vremenu, i u okolnostima konkretnoga sluaja, nacionalne vlasti nisu prekoraile svoju slobodu procjene o neophodnosti mijeanja u podnositeljevo pravo na slobodu ozraavanja radi zatite legitimnih prava drugih.) - nije povreda lanka 10.Jacubowski v. GermanyPresuda od 23. lipnja 1994., Series A No. 291-A. (G Jacubowski bio je direktor i glavni urednik jedne privatne novinske agencije (ddp). 1984. nadzorni odbor agencije dao mu je otkaz zbog nezadovoljavajuih financijskih rezultata, zbog navodnog otkrivanja povjerljivih informacija treim strankama, te tbog iznoenja tetnih izjava o kompetentnosti i poslovanju te agencije. Njemaki su sudov taj otkaz potvrdili smatrajui da su njegove sporne izjave kao vodeeg zaposlenika znaajno tetile ugledu agencije, pa su stoga ocijenjene neprihvatljivim. U meuvremenu je bila nastavljena polemika izmeu g. Jacubowskog i njegovih bivih poslodavaca. U jednom cirkularnom pismu upuenom novinskim nakladnicima i radijskim i televizijskim novinarima (klijentima svoje bive novinske agencije) ponovno je iznio tetne tvrdnje o toj novinskoj agenciji. Cirkularnom pismu prpiloio je i press-cilipng kji se sastojao od 13 ve objavljenih novinskih lanaka koji su kritiki izvjetavali o njegovom otputanju i aktivnostima ogencije. U pismu je dodao da eli razjasniti sve detalje sluaja i da e se rado sastati s njima i raspraviti ne samo prola ve i budua dogaanja na njemakom novinskom tritu. Ubrzo nakon toga osnovao je i vlastitu agenciju za odnose s javnou. Njegova biva novinska agencija pokrenula je sudski postupak zahtijevajui od suda da mu zabrani irenje cirkularnih pisama takvog sadraja. Taj su zahtijev njemaki sudovi u bitnome prihvatili, na temelju Zakona o nepotenoj konkurenciji iz 1909. Sudskom odlukom, pod prijetnjom novane kazne, bilo mu je zabranjeno irenje takvih pisama, jer su tvrdnje iz spornog pisma bile ocijenjene kao oblik nepotene konkurencije u cilju pridobijanja klijenata. Njemaki Ustavni sud odbio je njegovu tubu kao neutemeljenu. Europski je sud opetovano naglasio da drave ugovornice uivaju veu slobodu procjene o neophodnosti i opsegu ogranienja kad se radi o komercijalnim pitanjima, a naroito na podruju tako kompleksnom i promjenjivom kao to je to nepotena konkurencija. Sud je napomenuo da su sva tri domaa suda koja su razmatrala meritum podnositeljevih postupaka bili jednoglasni u procjeni da se radilo o nepotenoj konkurenciji, s ciljem da se klijenti dpp-a privuku njegovoj novoj press-agenciji. Tu su ocjenu temeljili na sadraju cirkularnog pisma, a naroito na dijelu u kojem je podnositelj izrazio svoju elju da uspostavi daljnje poslovne kontakte s adresatima. Europski je sud, takoer, primijetio i da sporni sudski nalog nije iao dalje od zabrane raspaavanja cirkularnog pisma, te da je podnositelj zadrao svoje pravo da izraava svoja miljenja i da se brani bilo kojim drugim sredstvima. Zbog toga je Sud utvrdio da se nije radilo o povredi podnositeljevog prava na slobodu izraavanja radi zatite legitimnih prava/interesa drugih.) - nije povreda lanka 10.Otto-Preminger-Institut v. AustriaPresuda od 20. rujna 1994., Series a No. 295-A (Otto-Preminger-Institut privatna je neprofitna organizacija s ciljem promicanja kreativnosti, komunikacija i zabave posredstvom audiovizuelnih medija. U njene djelatnosti spada i voenje jednog kina u Insbrucku. U sklopu jedne svoje akcije organizacija je najavila i est filmskih projekcija za iroku publiku (stariju od sedamnaest godina) filma Wernera Schroetera Rajsko vijee. Prva je projekcija bila predviena za 13. svibnja 1985. U tom Schroeterovom filmu, snimljenom po jednom satirinom djelu Oscara Panizze iz 1894., Bog je prikazan kao senilan i impotentni idiot, Isus kao kreten, Djevica Marija kao razuzdana ena, a Euharistija je izrugana. Na zahtjev Dijeceze katolike crkve u Insbrucku Javni je tuitelj pokrenuo kazneni postupak protiv ravnatelja OPI-a g. Zingla zbog izvrgavanja ruglu religijske doktrine. Nakon to je sporni film 12. svibnja 1985. prikazan na zatvorenoj projekciji u prisustvu deurnog suca, javni je tuitelj zatraio njegovu zaplijenu, to je istoga dana Regionalni sud u Insbrucku i prihvatio, tako da za 13. svibnja najavljena prva javna projekcija filma nije odrana. U listopadu 1985. tuiteljstvo je odustalo od progona g. Zingla, a postupak je nastavljen u formi objektivnog postupka po Zakonu o medijima s ciljem zabrane filma. U listopadu 1986. odrano je suenje pred Regionalnim sudom u Insbrucku koji je utvrdio da je sadraj filma podpadao pod kazneno djelo izvrgavanja ruglu religije, te naredio njegovu zaplijenu. Prizivi OPI-a bili su neuspjeni. Uzgred, valja kao zanimljivost napomenuti da su u meuvremenu (dakle, prije odluke Europskog suda) u Austriji bile izvedene kazaline predstave po izvornom Panizzinom djelu, i to u studenome 1991. u Beu, te u listopadu 1992. u Insbrucku. U Beu Javno tuiteljstvo nije pokrenulo nikakav postupak, dok je u Insbrucku, nakon kaznenih prijava podnijetih od nekoliko graana i provedenih istranih radnji, Javno tuiteljstvo odustalo od progona. Europski je sud, ponajprije, utvrdio da je svrha mjera na koje mu je uloena prituba bila zatita prava drugih, naime, prava graana da ih se javnim izraavanjem miljenja drugih ne vrijea u njihovim religijskim osjeanjima. Sud je, takoer, podsjetio da premda je sloboda izraavanja primjenjiva i na ideje koje okiraju ili vrijeaju, ona je, ipak, podlona i odreenim dunostima i odgovornostima sukladno stavku 2. lanka 10. Sud je ustvrdio da je meu tim dunostima i odgovornostima i obveza da se koliko je mogue izbjegavaju izraavanja koja su bezrazlono uvredljiva (gratuitously offensive) za druge, koja stoga povrijeuju njihova prava i koja ne doprinose bilo kakvom obliku javne debate podobne unaprijediti ljudske odnose. S obzirom na to, u udreenim demokratskim drutvima moe se, u naelu, smatrati neophodnim sankcionirati ili ak sprijeiti nepriline napade (improper attacks) na objekte religijskog tovanja, uvijek naravno pod uvjetom da svaka nametnuta formalnost, uvjet, ogranienje, ili kazna bude razmjerna legitimnom cilju koji se titi. Budui da se ne moe utvrditi postojanje jedinstvenog koncepta znaaja religije u drutvu (uniform conception of the significance of religion in society) koji bi vaio za cijelu Europu, drave ugovornice s time u vezi uivaju odreenu slobodu procjene. Europski je sud utvrdio da se najavljeni film, koji je bio iroko reklamiran, mora ocijeniti dostatno javnim izraavanjem, da prouzroi povredu/uvredu. Sud je napomenuo da su veina Tirolaca katolici, i da su zaplijenom filma (seizing the film) vlasti htjele osigurati vjerski mir na tome podruju i sprijeiti da se ljudi osjeaju objektom napada na svoja religijska vjerovanja na neutemeljen i uvredljiv nain (unwarranted and offensive manner). Isto vrijedi i za oduzimanje filma (forfeiture).) - nije povreda lanka 10.Vogt v. GermanyPresuda od 26. rujna 1995., Series A No. 323. (Otputanje uiteljice iz javne slube zbog lanstva i aktivnosti u legalnoj Njemakoj komunistikoj partiji, iako nije dokazano da je to na bilo koji nain utjecalo na njezin pedagoki rad. Podnositeljica pritube, ga. Vogt, bila je uiteljica, dakle, javni slubenik (civil servant). Javni slubenici u Njemakoj imaju obvezu prisegnuti na lojalnost Ustavu. Jo za vrijeme studija podnositeljica je postala lanicom Njemake komunistike part