Selam,

Pošto nemam drugog nacina da stupim u kontakt sa tvojim ocem jer mi moj otac ne zeli da kaze gdje i kako mogu da porazgovaram sa njim iskoristiti cu fejsbuk da mu kazem par stvari. Naime, moj otac je dugogodisnji radnik tvoga oca i dosla je takva situacija da moja i porodica i ja ajmo reci zivimo na „ivici zivota“ a sve to zbog tvog oca koji mome babi duguje nekoliko hiljada maraka koje je moj babo zasluzeno i posteno zaradio. Zamisli kako je meni kao uspjesnom studentu Ekonomskog fakulteta u Sarajevu gledati kako moji prijatelji odlaze svakodnevno na fakultet, popiju kafu, izvedu se sa djevojkama a ja u kuci „ni za hljeba“, na fakultet nisam otisao vec mjesec dana jer nemam od cega, mjesecna takodje se kupi svaki drugi / treci mjesec, kroz komsiluk me je stid proci jer zbog tvog oca su se moji zaduzili pa moram pognute i oborene glave da hodam jer me je stid sto narodu moja porodica duguje novac.Zamisli kako je svaki dan gledati majku koja svakodnevno place i oca koji kad dodje sa posla je sve nervozniji i psihički slabiji , razne opomene i računi takodje svakodnevno stizu pa postoji mogucnost i da dodje do oduzimanja ovo malo stvari sto se nalazi u kuci. Zadnje 2 godine mog zivota je tvoja porodica upropastila i ja ne znam kako da se nastavi dalje sa zivotom jer i 2013-ta god. se nastavlja istim tempom kao i prethodne dvije, jedva „kraj s krajem“ a zivimo od danas do sutra.Zelio bih da ovo pismo procita i tvoj otac i ako moze ikako da mome ocu isplati posteno zaradjeni dinar, a ja da kao i svaki drugi normalan momak nastavim sa studiranjem i gradim svoj zivot korak po korak i ispocetka jer sam trenutno na dnu dna.

Ovo pisem na svoju ruku i moji uopste ne znaju da sam saznao za tvoj fb profil i tebi se izvinjavam sto je moralo ovako preko ovoga da ide ...

Kazu da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara pa se nadam da je i u ovom slucaju tako ,

Unaprijed hvala ...