DUGORO¨NI DEMOGRAFSKI PROCESI U HRVATSKOJ …staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_401.pdf · Izvorni znanstveni rad DUGORO¨NI DEMOGRAFSKI PROCESI U ... 3 Ako se u jednom

Alica Wertheimer-Baletiæ1

UDK 338.486

Izvorni znanstveni rad

DUGOROÈNI DEMOGRAFSKI PROCESI UHRVATSKOJ U SVJETLU POPISA

STANOVNIŠTVA 2001. GODNIE

SA�ETAK

U ovom radu razmatrani su dugoroèni, polustoljetni demografski

procesi u Hrvatskoj s aspekta podataka dobivenih u posljednjem

popisu stanovništva (2001. godine). To su sljedeæi procesi:

depopulacija (parcijalna i ukupna), njezine sastavnice prirodna

promjena i migracija), prostorni aspekt depopulacije, njezino širenje

i neravnomjerni razmještaj stanovništva te starenje stanovništva

(ukupno i prema pojedinim starosnim kontingentima). Iako podaci

popisa 2001. godine zbog promjene popisne koncepcije u tom popisu

u odnosu na prijašnje popise (od 1948. do 1991. godine) nisu posve

usporedivi, pokazalo se da su se navedeni procesi, napose u

posljednjem meðupopisnom razdoblju (1991.-2001.) nastavili te da

su rat u Hrvatskoj, zatim privredna recesija i èinjenica da Hrvatska

nema potrebnu populacijsku politiku, djelovali na ubrzanje

navedenih nepovoljnih procesa, što ima negativne ne samo

demografske, veæ sve više ekonomske i socijalne implikacije za

razvoj Hrvatske. Snagom demografske inercije ti se procesi (uz ostale

nepromijenjene uvjete) tijekom sljedeæa tri desetljeæa ne samo

99

1 Akademik, Alica Wertheimer - Baletiæ, redoviti profesor, Ekonomski fakultet Zagreb

nastavljaju, veæ i ubrzavaju. U Hrvatskoj sve više dolazi do izra�aja,

napose sa stanovišta tekuæih promjena u dobnoj strukturi, tzv.

negativni populacijski momentum, a demografski problem, postaje

sve više društveno-gospodarski problem.

Kljuène rijeèi: ukupna depopulacija, prirodna depopulacija,

reprodukcijska depopulacija, migracijska bilanca, starenje

stanovništva.

UVOD

Demografske promjene nastale u Hrvatskoj u posljednjemdesetljeæu, odnosno u meðupopisnom razdoblju 1991.-2001. godine,izraz su dugotrajnih, gotovo stoljetnih tendencija u agregatnim istrukturnim sastavnicama našeg stanovništva. Èinjenica je da su oneveæ do popisne 1991. godine jasno došle do izra�aja i analizirane su uradovima naših demografa, osobito u drugoj polovici 20. stoljeæa. Uovom radu razmatrat æemo bitne demografske promjene nastale uukupnom kretanju stanovništva Hrvatske i njegovim sastavnicama(prirodnom kretanju i migraciji) i u njegovoj dobnoj strukturi natemelju podataka popisa stanovništva iz 2001. godine. Postavlja se

pri tome bitno pitanje, jesu li podaci toga popisa potvrdili i u kojoj su

mjeri potvrdili nastavak dosadašnjih promjena u ukupnom broju

stanovnika i njegovim demografskim strukturama.

1. Depopulacijske tendencije, proces starenja stanovništva i s timeu vezi tendencija prema nultom prirodnom prirastu i sve manjemukupnom porastu stanovništva zabilje�ene su veæ u razdoblju dopoèetka devedesetih godina prošlog stoljeæa. U 1990-im godinama,meðutim, zbog djelovanja specifiènih èimbenika (ratna agresija,gospodarska recesija, socio-psihološki èimbenici itd.) te su promjenepostale izrazitije, jaèe naglašene, s pojaèanim disproporcijama udobnoj strukturi stanovništva. Radi se prije svega o dva eminentnodugoroèna demografska procesa koji su osobito u 1990-im godinamauzeli maha, a koji su meðusobno uvjetovani, jedan iz drugogaproistièu i jedan drugoga potièu. To su procesi depopulacije i starenjastanovništva. Parcijalni generacijski depopulacijski procesi u tijeku

su još od kraja 1950-ih godina (generacijska depopulacija �enskog

stanovništva ili reprodukcijska depopulacija), odnosno od druge

polovice 1960-ih godina (generacijska depopulacija ukupnog,

muškog i �enskog, stanovništva). Ti su procesi izra�eni i urazvijenim zemljama Europe, koje su meðutim na znatno višemstupnju gospodarskog razvoja (Chesnais 1998). Od 1990. godine to

100A. WERTHEIMER - BALETIÆ : Dugoroèni demografski procesi u svjetlu popisa ...

EKONOMIJA / ECONOMICS, 10 (1) str. 99 - 116 (2003) www.rifin.com

se dogaða i u zemljama s ekonomijom u tranziciji («tranzicijskezemlje»)2 koje su do kraja 1980-ih godina provodile stimulativnupopulacijsku politiku pronatalitetne varijante (Wertheimer-Baletiæ2000). Ta je politika usporavala pad nataliteta i prirodnog prirasta.Hrvatska, meðutim, takvu politiku nije imala, pa su se demografskepromjene, praæene stalno manjim ili veæim iseljavanjem, unatoèdoseljavanju prije svega iz Bosne i Hercegovine, ubrzano odvijale upravcu depopulacije.

Specifiènost devedesetih godina u Hrvatskoj je u tome što je tada prviput nakon Drugog svjetskog rata zabilje�ena ukupna depopulacija(smanjenje ukupnog broja stanovnika), kao i prirodno smanjenjestanovništva, prirodna depopulacija (više umrlih nego �ivoroðenih).Prema tome, rezultati popisa stanovništva 2001. nisu iznenadilidemografe. Oèekivalo se, na temelju opæih demografskih zakonitosti,preciznije na temelju zakonitosti interakcije dinamièkih sastavnicaprirodnog kretanja (nataliteta, mortaliteta) i strukturnih sastavnicademografskih procesa, kao i zakonitosti demografske inercije(demografskog momentuma) koja proizlazi iz dugotrajnih, postupnihpromjena u dobnoj strukturi stanovništva, daljnje ubrzanje procesastarenja stanovništva i intenziviranje te prostorno širenje procesadepopulacije. To se odnosi kako na ukupnu i prirodnu depopulaciju,tako i na njihove prethodnice, odnosno parcijalne procesedepopulacije generacijskog tipa (Wertheimer-Baletiæ 1992).

Procesi generacijske depopulacije u Hrvatskoj u tijeku su veæod prije, a u pojedinim našim krajevima od ranije je u tijeku i pojavaprirodne depopulacije (Lièko-senjska �upanija, Gorski kotar,Koprivnièko-kri�evaèka i Bjelovarsko-bilogorska �upanija, mnogidalmatinski otoci itd.). Svi ti parcijalni regionalni depopulacijskiprocesi zajedno, doveli su, poèevši od 1991. godine, do pojaveukupne depopulacije na razini cijele Hrvatske. Ti su procesi, naime, ipored dotadašnjih nepovoljnih demografskih trendova, ukupnih istrukturnih, ubrzani i potencirani ratnom agresijom na Hrvatskupoèetkom 1990-ih godina i njezinim prateæim demografskimpojavama, onim pojavama koje su redoviti demografski pratilac rata(poveæanje broja ratnih �rtava, tj. ratom izazvani porast mortaliteta,«depresirani» natalitet i nupcijalitet, poveæanje iseljavanjaspecifiènih obilje�ja (prognanici i izbjeglice), gospodarska recesija i



2 To jasno pokazuju podaci o kretanju sastavnica prirodnog kretanja (nataliteta, opæih ispecifiènih stopa fertiliteta, mortaliteta, opæeg i specifiènog) u publikacijama «RecentDemographic Developments in Europe», Council of Europe, 1992. do 2001., Strasbourg.

poveæana nezaposlenost, odlazak mladih obrazovanih u inozemstvo upotrazi za poslom itd.).

Istodobno produbljavanje i prostorno širenje navedenih parcijalnihdepopulacijskih procesa, posebno prirodne depopulacije, indiciradubinu i jaèinu demografske deplozije u Hrvatskoj, izra�ene sumarnou smanjenju ukupnog broja stanovnika, koji prati, još intenzivnijestarenje stanovništva, zapoèeto veæ nakon popisa 1961. godineotkada se broj mladih (u dobi od 0 do 14 godina) prvi put poèeosmanjivati u apsolutnom iznosu. Ali va�no je naglasiti da je processtarenja zahvatio ne samo ukupno stanovništvo, što znaèi da se unjemu brojèano poveæava udio starog stanovništva (65 i više godina)uz istovremeno smanjenje udjela mladih (0-14 godina), veæistodobno stare i pojedini, za demografski i gospodarski razvojrelevantni dobni kontingenti (radno sposobno stanovništvo,reproduktivni kontingent, radna snaga, kontingent obrazovanih).Radna snaga (ekonomski aktivno stanovništvo), primjerice, ne starisamo na selu i u poljoprivredi, jer tamo veæ dugo prete�e staraèkostanovništvo te dvoèlana ili samaèka kuæanstva, veæ ona stari i ugradu i u nepoljoprivrednim djelatnostima. Starenje je u nas ubrzano izbog emigracije u kojoj sudjeluje veæinom mlaðe stanovništvo, parelativni broj starih – uz ostale iste uvjete – raste. Sve te pojave iprocese potvrdili su u smislu njihovog kontinuiteta, i podaci iz popisa2001. godine.

S gospodarskog stanovišta naroèito je va�no imati na umu daje priljev mladih generacija u radnu �ivotnu dob brojèano sve manji, aodljev iz radne dobi snagom starenja generacija sve veæi;reprodukcija je radnog kontingenta opadajuæa, koeficijent zamjenepao je ispod kritiène razine 100,0, stopa potpore (podrške)stanovništva opada ispod graniène razine 1,0 itd. Reprodukcijaradnog kontingenta i radne snage, kao i reprodukcija ukupnogstanovništva dobila je negativni predznak. Depopulira i radnikontingent i radna snaga. Te su specifiène pojave i procese takoðer,kako æemo vidjeti, potvrdili podaci iz popisa 2001. Godine.

Navedeni opæi procesi i pojave koji ocrtavaju sadašnju demografskusituaciju u Hrvatskoj, odreðuju snagom demografskih zakonitosti,njezinu demografsku buduænost, smjer buduæih promjena, razvojneperspektive Hrvatske za sljedeæih nekoliko desetljeæa.



Jaèi gospodarski razvoj i brzi radikalni zahvati (mjere) u domeni

politike prema stanovništvu, mogli bi usporiti a dugoroèno izaustaviti tijek ranijim trendovima zacrtanih nepovoljnih prirodnih,

migracijskih i strukturnih demografskih procesa. Nu�na je

pretpostavka za to spoznaja ukupnih društveno-gospodarskih

posljedica sadašnjega demografskog stanja i prepuštanja sadašnjihdemografskih procesa njihovim buduæim spontanim, nepovoljnim,

prijašnjim demografskim promjenama determiniranim,

posttranzicijskim (ili «kvaziposttranzicijskim») tokovima.

Bitna pretpostavka za usporavanje, a zatim i zaustavljanjesadašnjih nepovoljnih demografskih trendova, osobito kada se radi omigracijskoj sastavnici demografske bilance, jest poveæanje stopegospodarskog rasta i porast zaposlenosti. A u domeni prirodnereprodukcije – pored stvaranja odgovarajuæih materijalnih idruštvenih uvjeta za osnivanje obitelji, va�ne su i promjene u sustavuvrijednosti, relevantne za motivaciju mladih za imanje djece. (Van deKaa 1987; Lesthaeghe 1995). U tom bi podruèju realizacija pojedinihmjera ranije usvojenog Nacionalnog programa demografskograzvitka Hrvatske (1996.) i netom predlo�ene Obiteljske politikeRepublike Hrvatske (2002.), a u njoj posebice onih mjera koje seodnose na progresivne djeèje doplatke i na pomoæ zaposlenoj �eni uusklaðivanju njezine funkcije majèinstva (roditeljstva) i funkcijerada, mogla bi imati znatan udio. Èinjenica je, meðutim, da obiteljskapolitika ne mo�e zamijeniti cjelovitu koncepciju populacijskepolitike koja ima svoju prirodnu i migracijsku sastavnicu, te svojespecifiène demografske i društvene ciljeve.

2. Popis stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj ima svojaposebna obilje�ja, koja valja imati na umu kada se koriste njegovipodaci, posebno u komparativne analitièke svrhe. Opæenito, cilj jesvakog statistièkog prikupljanja podataka, pa tako i popisastanovništva, da prikupljeni podaci budu istiniti i precizni, odnosnoda budu slika èinjeniènog stanja u podruèju statistièkog istra�ivanja.Koncepcija popisa stanovništva 2001. godine promijenjena je u

odnosu na koncepciju popisa provedenih u Hrvatskoj nakon Drugog

svjetskog rata (1948., 1953., 1961., 1971., 1981., 1991.). Ti su popisi

provedeni prema koncepciji stalnog (de iure) ukupnog stanovništva,

u kojoj je stanovništvo popisano prema kriteriju stalnog prebivališta

bez obzira na to gdje se nalazilo u tzv. kritiènom trenutku popisa.(Tako su u popisima 1971., 1981. i 1991. naši graðani na radu uinozemstvu ubrojeni u ukupan broj stanovništva Hrvatske.) Za



razliku od toga, u popisu stanovništva 2001. godine primijenjena jenova koncepcija, tj. koncepcija prisutnog (de facto) ukupnogstanovništva, ali nešto izmijenjena u odnosu na njezino izvornoznaèenje.3 U skladu s preporukama Europske ekonomske komisijeUN-a i Statistièkog ureda Europske zajednice iz 1998. godine (udaljnjem tekstu «Preporuke...»), definicija ukupnog stanovništva unašem popisu iz 2001. godine4 temelji se na naèelu «uobièajenoboravište» (usual residence), koja meðutim nije posve identiènastandardnoj definiciji tog pojma. Naime, bitna joj je znaèajka da uukupno stanovništvo Hrvatske ne ubraja naše graðane koji su uinozemstvu du�e od godine dana, a istodobno ubraja stranedr�avljane koji u Hrvatskoj borave du�e od godine dana. Pri tometreba imati na umu da je naèelo «uobièajeno boravište» u našempopisu 2001. nešto izmijenjeno u odnosu na definiciju danu uspomenutim «Preporukama... ». Naime, u poglavlju «Metodološkaobjašnjenja» za popis 2001. godine (str. 5)5 eksplicite je navedeno daukupan broj stanovnika Hrvatske obuhvaæa i osobe (naše dr�avljane)koji u inozemstvu borave i du�e od godine dana, pod uvjetom daodr�avaju «tijesnu gospodarsku, prometnu i uèestalu vezu skuæanstvom i obitelji u Republici Hrvatskoj (èešæi ili rjeði posjeti,uzdr�avanje èlanova obitelji, stalna komunikacija itd.)». Proizlazidakle da podaci popisa 2001. godine o ukupnom broju stanovnika ibroju stanovnika u pojedinim strukturama nisu precizno usporedivi sistim podacima iz ranijih popisa, dakle niti iz popisa 1991. godine, teda o tome, pri komparativnoj analizi i interpretaciji podataka valjavoditi raèuna.

3. Prvi indikator demografskih promjena u odreðenomrazdoblju èine promjene u ukupnom broju stanovnika. Tablica 1pokazuje kretanje ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj u popisimau drugoj polovici 20. stoljeæa i u popisu 2001. Godine.



3 Ako se u jednom popisu prihvati definicija prisutnog (de facto) stanovništva, onda se,strogo uzevši, smiju popisati kao prisutni samo oni stanovnici koji su stvarno prisutni umjestu popisa u kritiènom trenutku (bez obzira na to gdje imaju stalno prebivalište).

4 Vidjeti: UN Economic Commission for Europe and the Statistical Office of the EuropeanCommunities, «Recommendations for the 2000 Censuses of Population and Housing inECE Region», New York and Geneva 1998.

5 Vidjeti: Popis stanovništva, kuæanstava i stanova 31. o�ujka 2001., Dr�avni zavod zastatistiku Republike Hrvatske, Zagreb.

Tablica 1.

Ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj u popisima

stanovništva (od 1948. do 2001.)

Godinapopisa

Ukupan broj stanovnika

Ukupnood toga

u zemlji u inozemstvu

1948. 3,779.858 3,779.858 ·

1953. 3,936.022 3,936.022 ·

1961. 4,159.696 4,159.696 ·

1971. 4,426.221 4,169.887 256.514

1981. 4.601.469 4,391.139 210.330

1991. 4,784.265 4,499.049 285.216

2001.* 4,492.049 4,200.214 291,835

- - - -

2001.** 4,437.460 4,211.309*** 226.151

· U popisima 1948., 1953. i 1961. godine osobe na radu uinozemstvu nisu popisane.

* Ukupan broj stanovnika u popisu 2001. izraèunat je prema istojdefiniciji («de iure» stanovništvo) kao i u popisu 1991. godine.

** Ukupan broj stanovnika prema modificiranoj definiciji ukupnogstanovništva (de facto), u popisu 2001. godine, tj. prema definiciji«uobièajeno boravište» (usual residence).

*** Broju stanovnika «u zemlji» 2001. g. (4,200.214) dodane suizbjeglice (8.843) i privremeno prisutno stanovništvo (2.252), štozajedno daje 4,211.309 (ukupno «u zemlji»).

Podaci u tablici pokazuju stalno usporavanje stope godišnjeg porastastanovništva. Izmeðu 1948. i 1953. ona je iznosila prosjeèno godišnje0,8%, a izmeðu 1981. i 1991. godine 0,4%. Izmeðu 1991. i 2001.



(prema raèunu na temelju iste popisne definicije ukupnog

stanovništva, iz 1991.), iznosila je –0,61%.

Analizirat æemo nadalje bitne podatke o ukupnom brojustanovnika u dva posljednja sukcesivna popisa – u popisu 1991. i upopisu 2001. godine. U 1991. godini ukupan je broj stanovnikaHrvatske iznosio 4.784.265, a u 2001., prema novoj koncepcijipopisa 4.437.460. Iako podaci nisu posve usporedivi zbog razlike upopisnoj koncepciji, tj. u definiciji ukupnog broja stanovnika u timpopisima, oni pokazuju smanjenje broja stanovnika za ukupno oko346.805 ili 7,2%, dakle indiciraju ukupnu depopulaciju u Hrvatskoj.Ako se meðutim u popisu 2001. godine primijeni popisna definicijaukupnog broja stanovnika iz popisa 1991. godine, (definicija «deiure»), Hrvatska bi u 2001. godini, prema slu�benim podacima, imala4,492.049 stanovnika, što znaèi da se ukupan broj stanovnika u tommeðupopisnom razdoblju stvarno smanjio za ukupno 292.216 ili za6,1%. Taj je podatak demografski relevantan, analitièki usporediv istatistièki reprezentativan. Relevantno je, nadalje, izraèunatipromjenu ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj na temelju popisnekategorije stanovništvo «u zemlji», koja kao takva postoji u obanavedena popisa (i 1991. i 2001. godine) i statistièki je usporediva.Tada proizlazi da se ukupan broj stanovnika Hrvatske «u zemlji»smanjio nešto više, tj. sa 4,499.049 na 4,200.214 ili ukupno za298.835 (za -6,6%). Prema tome, rezultati popisa stanovništva 2001.godine potvrdili su procjene da se u 90-im godinama u Hrvatskojodvijao proces ukupne depopulacije i to na razini cijele zemlje.Razdoblje 1991.-2001. godine prvo je meðupopisno razdoblje nakonDrugog svjetskog rata u kojem je u Hrvatskoj zabilje�ena ukupnadepopulacija, smanjenje ukupnog broja stanovnika.

Uzroci nastale ukupne depopulacije u Hrvatskoj su brojni idugotrajni, a u posljednjem desetljeæu prošlog stoljeæa, specifièni.Meðu glavnim dugoroènim uzrocima svakako je opadanje nataliteta ispecifiènih stopa fertiliteta prema dobi, izra�eno veæ više od èetiridesetljeæa, preciznije nakon 1955. godine (nakon razdoblja«kompenzacije» poslije Drugog svjetskog rata); zatim dugotrajna,više nego stoljetna emigracija koja je erodirala dobnu strukturu unjezinom najvitalnijem dijelu (20-40 godina), gubici u Prvom iDrugom svjetskom ratu. U 1990-im godinama tome su pridonijele iljudske �rtve u Domovinskom ratu, te nova (ratna i poratna)migracijska kretanja, kao i èinjenica da Hrvatska ranije nije bilasamostalna dr�ava pa nije imala svoje populacijske politike koja bi



barem usporila, ako ne i zaustavila, dugotrajne nepovoljnedemografske trendove. Posebno valja podvuæi da su u 1990-imratnim godinama prirodna depopulacija i negativna migracijskabilanca, zajednièki, kroz sve svoje sastavnice (pad nataliteta, porastmortaliteta, emigraciju koja je nadvisila imigraciju), izazvale pojavuukupne depopulacije. Taj proces, kako pokazuju i podaci popisa2001. godine nije privremena, ratna pojava jer taje kontinuirano veæviše od deset godina.

4. Razradimo li nadalje nastalo smanjenje ukupnog brojastanovnika Hrvatske u meðupopisnom razdoblju 1991.-2001. godineanalitièki, s demografsko-statistièkog aspekta, pokazuje se da su tosmanjenje uvjetovale obje sastavnice ukupne depopulacije: prirodnosmanjenje stanovništva i negativni saldo migracije. Prirodno kretanjestanovništva u Hrvatskoj, u svim je godinama izmeðu 1991. i 2001.,za «stanovništvo u zemlji», obilje�ilo prirodno smanjenjestanovništva, koje je iznosilo ukupno -60.623.6 Iz podatakademografske statistike proizlazi da se prirodno smanjenjestanovništva «u zemlji», poèevši od 1991., a osobito od 1998. godine,kontinuirano poveæava. U 1998. godini prirodno je smanjenjeiznosilo –5.243, u 1999. godini –6.774, a u 2001. –8.559.7

Naglašavamo da je samo u 2001. godini prirodno smanjenjestanovništva «u zemlji» bilo za 2.059 osoba (ili za 31,7%) veæe negou 2000. godini. To je do sada najveæi iznos viška broja umrlih nadbrojem �ivoroðenih zabilje�en u novijoj demografskoj povijestiHrvatske. Za 2002. godinu, na temelju do sada objavljenih podataka,procjenjujemo da æe se iznos prirodnog smanjenja stanovništva «uzemlji» poveæati na više od 10.000.

Prirodno smanjenje stanovništva kao izraz pasive sastavnicaprirodnog kretanja u ukupnoj demografskoj bilanci Hrvatske, imat æe(koliko je sada moguæe procijeniti) u slijedeæa dva do tri desetljeæaovog stoljeæa tendenciju poveæanja. To je determinirano dosadašnjimpromjenama u demografskim i društvenim odrednicamareprodukcije stanovništva Hrvatske (promjene u ukupnom broju �enau fertilnoj dobi, promjene u dobnoj strukturi fertilnog kontingenta�enskog stanovništva i u specifiènim stopama fertiliteta po dobi).Ako se tijekom prva dva desetljeæa ovoga stoljeæa nastavismanjivanje nataliteta, uz ostale nepromijenjene uvjete, prirodno æe



6 Od 1998. godine se u našoj demografskoj statistici evidentiraju samo djeca roðena uHrvatskoj, dakle bez roðenih u inozemstvu.

7 Vidjeti: Priopæenja (godišnja), Dr�avni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb

se smanjenje do sredine stoljeæa ne samo nastaviti, veæ i poveæavati,buduæi da æe broj umrlih u odnosu na broj roðenih, pod utjecajempojaèanog starenja stanovništva, dalje rasti.

Konstatirali smo da je smanjenje ukupnog broja stanovnika «uzemlji» u razdoblju 1991.-2001. nastalo pod utjecajem obje njegovesastavnice – prirodnog smanjenja i negativnog migracijskog salda.Imajuæi na umu jednad�bu sastavnica ukupne promjene (smanjenja)broja stanovnika u Hrvatskoj izmeðu 1991. i 2001. godine, moguæe jekvantificirati njihov utjecaj na nastalo smanjenje ukupnog brojastanovnika «u zemlji» u tom razdoblju (koje je, kako smo prije naveli,iznosilo –298.835). Istodobno je prirodno smanjenje stanovništvaiznosilo –60.623.8 Primjenom vitalno-statistièke metode procijenjenje negativan migracijski saldo u iznosu od –238.212.9 Znaèi da jeukupnom smanjenju broja stanovnika «u zemlji», izmeðu 1991. i2001., prirodno smanjenje pridonijelo sa 20,3%, a negativanmigracijski saldo sa 79,7%.10 U iseljavanju iz Hrvatske u 1990-imgodinama, pored migracije zbog rata, znatan je udio i ekonomskeemigracije, zbog visoke stope nezaposlenosti u zemlji u uvjetimaprivredne recesije. Popis 2001. godine pokazao je da je porediseljenog srpskog stanovništva, u inozemstvo otišlo još oko 170.000do 180.000 ljudi (meðu kojima mladi obrazovani ljudi konjunkturnihzanimanja imaju znatan udio).

U meðupopisnom razdoblju 1991.-2001. zabilje�eno je takoðerznatno doseljavanje i to prije svega kao posljedica rata i izbjeglièkeemigracije iz Bosne i Hercegovine. Ukupan broj doseljenih u tomrazdoblju, prema podacima popisa 2001. godine, iznosi 232.966. Od



8 U prirodno smanjenje stanovništva (1991.-2001.) od –60.623 ukljuèen je naknadnoustanovljen broj umrlih u Hrvatskoj u doba rata i to 8.127 osoba, koje nisu bilepravovremeno uvrštene u matiène knjige umrlih.

9 Nešto manji iznos negativnog migracijskog salda dobivamo ako se na definiciju ukupnogstanovništva u popisu 2001. primijeni definicija (de iure) stanovništva iz popisa 1991.godine. Tada smanjenje ukupnog broja stanovnika, kako smo vidjeli, iznosi - 292.216, štodaje negativni migracijski saldo od –231.593.

10 Relativno najmanji migracijski saldo dobiva se ako se stanovništvo «u zemlji» 1991.(4,499.049) usporedi s brojem stanovnika «u zemlji» u popisu 2001. godine kojem jepribrojen broj izbjeglica «u zemlji» i privremeno prisutnog stanovništva (koji iznosi4,211.309). Tako nastalo smanjenje broja stanovnika (-292.216) uz prirodno smanjenje(-64.252) koje je procijenjeno, (jer sadr�i procijenjeni broj umrlih u tzv. Krajini u doba rata)daje negativni migracijski saldo od –223.488. (Akrap 2003: 47)

toga je glavnina iz Bosne i Hercegovine, njih 189.039 (ili 81,1%);11 izVojvodine je doseljeno 12.298 (5,3%); iz Kosova 8.249 (3,5%), izu�e Srbije 4.495 (1,9%); iz Slovenije 4.303 (1,8%) te 10.984 (4,7%)iz «ostalih zemalja». Doseljavanje meðutim nije kompenziralo velikiemigracijski val uvjetovan prije svega politièkim èimbenicima (rat),ali i gospodarskom recesijom, tako da je migracijski saldo zastanovništvo «u zemlji» brojèano znaèajan i negativnog predznaka.

Proizlazi dakle da je u meðupopisnom desetljeæu1991.-2001. godine negativni migracijski saldo bio glavni èimbenikukupne depopulacije u Hrvatskoj, dok je prirodno smanjenjedjelovalo u istom smjeru, ali sa znatno manjim ponderom. Valja pritome upozoriti da se radi prije svega o ratom pogoršanoj migracijskojbilanci koja je veæ i prije bila negativna, tj. o migraciji koja prati rat, anakon rata, osobito u uvjetima privredne recesije (sluèaj u Hrvatskoj),djeluje na smjer i jaèinu promjena ukupnog broja stanovnika injegovih struktura (dobno-spolne, ekonomsko-socijalne, obrazovne,nacionalne i drugih).

5. Popis stanovništva 2001. godine pokazao je da se daljepogoršava dosadašnji trend neravnomjernog prostornog razmještajanašeg stanovništva. Takav je razmještaj u pravilu posljedicaneravnomjernog gospodarskog razvoja, a privredno zaostalijapodruèja ujedno su podruèja slabije prirodne demografske dinamike iistodobno emigracijski intenzivna. Danas se meðutim mo�e reæi da sutakva demografska obilje�ja pojedinih naših krajeva postalaèimbenik (uzrok) njihovog gospodarskog zaostajanja jer bez njihovedemografske revitalizacije nema osnove za daljnjidruštveno-gospodarski razvoj.

Proces urbanizacije u Hrvatskoj u drugoj polovici prošlogstoljeæa, bitno je obilje�io odlazak sa sela primarno u velike gradove,osobito u Zagreb, kao hrvatsku metropolu. U tom se smislu i govori okarakteristiènom prostornom «polariziranom razvoju Hrvatske»(Vresk 1996).

U proteklom desetljeæu, pojaèano doseljavanje iz Bosne iHercegovine u Hrvatsku zbog rata bilo je usmjereno prije svegaprema Zagrebu i okolici (Zagrebaèkoj �upaniji), pa je takopridonijelo pojaèanju neravnomjernog prostornog razmještaja



11 Izbjeglièki egzodus iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku bio je znatno veæi. Izmeðu 1991. i1997., prema slu�benim podacima, u Hrvatsku je iz te republike doselilo oko 240.000 ljudi.Ali dio njih je iselio dalje, prema zapadnoeuropskim i prekomorskim zemljama, a dio sezadr�ao i uzeo hrvatsko dr�avljanstvo. (Markotiæ 1999: 751-754).

stanovništva. Tako je u 2001. godini u Gradu Zagrebu i Zagrebaèkoj�upaniji, koje obuhvaæaju zajedno oko 6,6% dr�avnog teritorija,�ivjela gotovo èetvrtina (24,5%) ukupnog stanovništva Hrvatske, dokje u Lièko-senjskoj �upaniji na oko 9,5% teritorija �ivjelo svega 1,2%stanovništva! Ako se nadalje kao pokazatelj intenziteta naseljenostiuzme gustoæa stanovništva, u Hrvatskoj je (izuzme li se Grad Zagrebkoji ima karakteristièno visoku urbanu gustoæu) bilo 11 �upanija ukojima je ona bila ispod razine prosjeène gustoæe u Hrvatskoj, kojaiznosi 78,5 stanovnika na km2.12 Pri tome je regionalni rasponvarijacije tog pokazatelja bio vrlo velik (gustoæa je u Lièko-senjskoj�upaniji iznosila 10,0, a u Meðimurskoj 162,2 stanovnika na km2).

Regionalni aspekt ukupne depopulacije po �upanijama urazdoblju 1991.-2001. godine, za stanovništvo «u zemlji», pokazujetablica 2.



12 Od tih 11 �upanija, njih 9 ima gustoæu stanovnika 50,0 i ni�u, s tim da iza Lièko-senjske�upanije (koja ima najni�u gustoæu), slijede prema velièini gustoæe ove �upanije:Šibensko-kninska, Karlovaèka, Sisaèko-moslavaèka, Zadarska, Virovitièko-podravska,Po�eško-slavonska, Istarska i Bjelovarsko-bilogorska.

Tablica 2.

Stanovništvo Hrvatske «u zemlji» po �upanijama,

1991. i 2001. Godine

�upanija Broj stanovnika «u zemlji» Promjenabroja

1991.-2001.

%promjene

1991.-2001.1991. 2001.

Zagrebaèka 266.393 293.270 26.877 10,1

Krapinsko-zagorska 143.406 137.562 -5.844 -4,1

Sisaèko-moslavaèka 239.448 176.286 -63.162 -26,4

Karlovaèka 167.985 133.525 -34.460 -20,5

Vara�dinska 181.143 177.340 -3.803 -2,1

Koprivnièko-kri�evaèka 123.736 120.276 -3.460 -9,4

Bjelovarsko-bilogorska 137.510 127.866 -9.644 -7,0

Primorsko-goranska 311.116 290.642 -20.474 -6,6

Lièko-senjska 76.452 50.651 -35.801 -33,7

Virovitièko-podravska 98.999 90.031 -8.968 -9,1

Po�eško-slavonska 92.300 80.389 -11.911 -12,9

Brodsko-posavska 162.418 163.489 1.071 0,7

Zadarska 190.121 153.212 -36.909 -19,4

Osjeèko-baranjska 344.187 313.406 -30.781 -8,9

Šibensko-kninska 141.096 107.469 -33.627 -23,8

Vukovarsko-srijemska 214.658 186.185 -28.473 -13,3

Splitsko-dalmatinska 439.026 434.022 -5.004 -1,1

Istarska 199.861 196.451 -3.410 -1,7

Dubrovaèko-neretvanska 119.524 116.741 -2.783 -2,3

Meðimurska 110.256 109.505 -751 -0,7

Grad Zagreb 739.414 741.896 -2.482 0,3

HRVATSKA 4,499.049 4,200.214 -298.835 -6,6

Izvor: Popis stanovništva 2001. Godine



Tablica pokazuje da je izmeðu 1991. i 2001. godine u 18 od ukupno21 �upanije zabilje�eno smanjenje ukupnog broja stanovnika «uzemlji». Najjaèe su ukupnom depopulacijom zahvaæeneLièko-senjska �upanija (smanjenje –33,7%), Sisaèko-moslavaèka(-26,4%), Šibensko-kninska (-23,8%), Karlovaèka (-20,5%) iZadarska �upanija (-19,4%). Samo je u tri �upanije zabilje�en poraststanovništva koji je odraz doseljavanja prije svega iz Bosne iHercegovine. Meðu njima znatan porast bilje�i samo Zagrebaèka�upanija (10,5%), dok je u druge dvije �upanije ukupni porast vrloslab (u Brodsko-posavskoj 0,7%), te u Gradu Zagrebu 0,3%).13

Zanimljivo je napomenuti da se meðu navedene tri �upanije kojeimaju porast stanovništva, ne nalaze one �upanije koje u Hrvatskojimaju najveæi prirodni prirast (Splitsko-dalmatinska,Dubrovaèko-neretvanska i Zadarska). U njima je u navedenommeðupopisnom razdoblju iseljavanje bilo znatno, pa je negativansaldo migracije nadvisio prirodni prirast. Zato su zabilje�ilesmanjenje ukupnog broja stanovnika.14

6. Popis stanovništva 2001. godine pokazuje da su senastavile dotadašnje promjene u dobnoj – spolnoj strukturi, kako je ipredviðeno jer su one izravna izvedenica dinamike komponenataukupnog kretanja stanovništva (prirodnog i mehanièkog). U strukturiprema spolu i dalje je nešto veæi udio �ena u ukupnom stanovništvu(51,9%). Utjecaj rata u 1990-ima izra�en je preko dosta poveæanogkoeficijenta feminiteta (sa 1063 na 1078 �ena na 1000 muškaraca).15

Višak �ena koncentriran je i dalje se poveæava u dobi preko 50godina, što je inaèe opæa pojava u zemljama u posttranzicijskoj etapirazvoja stanovništva. Analitièki pokazatelji dobne strukturepotvrðuju da je stanovništvo Hrvatske ušlo u «duboku demografskustarost» (prema postojeæoj tipologiji). Ako uzmemo prosjeènu staroststanovništva kao glavni agregatni analitièki pokazatelj «starosti»



13 Ako se ukupan broj stanovnika u 2001. izraèuna primjenom iste definicije kao u popisu1991. («de iure» stanovništvo) tada je stanje nešto povoljnije, jer uzima u obzir našegraðane u inozemstvu. Tada je od ukupno 21 �upanije, u njih 16 zabilje�eno smanjenjebroja stanovnika (najveæe opet u Lièko-senjskoj �upaniji, -34,4%), a u 5 �upanija – porast(u Zagrebaèkoj �upaniji za 10,5%, u Brodsko-posavskoj 2,6%, u Istarskoj 1,4%, uMeðimurskoj 0,97% i u Gradu Zagrebu 0,82%).

14 Te tri �upanije ne nalaze se niti meðu pet navedenih �upanija (u prethodnoj bilješki) kojesu zabilje�ile porast ukupnog broja stanovnika izraèunat na temelju definicije ukupnogstanovništva («de iure») u popisu 1991. godine primijenjene na definiciju ukupnogstanovništva u popisu 2001. godine.

15 U 2001. godini u Hrvatskoj je za stanovništvo u dobi «65 i više godina» koeficijentfeminiteta iznosio èak 1616.

dobne strukture, èinjenica je da ona stalno raste, što indicira daljnjestarenje stanovništva.16 Iako podaci popisa 1991. i 2001. nisu posveusporedivi, tendencijski su reprezentativni: prosjeèna je starost u tomrazdoblju porasla sa 37,1 godine na 39,3 godine (za �ene sa 35,7 na41,0 godina, a za muško stanovništvo sa 35,4 na 37,5 godina).17

Regionalna je situacija oèekivano disparatna i kreæe se izmeðuprosjeène starosti 43,0 godina (Lièko-senjska �upanija) i 37,8(Brodsko-posavska �upanija).

Promjene u dobnoj strukturi stanovništva prema velikimdobnim grupama pokazuje tablica 3.

Tablica 3.

Struktura stanovništva prema dobi u Hrvatskoj, 1991. i 2001.Godine

Dobnegrupe

1991. godina* 2001. godina*

Brojstanovnika

(u 000)%

Brojstanovnika

(u 000)%

0 – 14 926 19,4 755 17,0

15 – 64 3.230 67,5 2.970 66,9

65 + 556 11,6 694 15,7

Nepoznato 72 1,5 18 0,4

Ukupno 4.784 100,0 4.437 100,0

* Podaci iz popisa 1991. i 2001. godine nisu precizno usporedivi zbog razlika u definiciji

ukupnog stanovništva (u tim popisima).

Izvor: Popisi stanovništva 1991. i 2001. Godine.

Podaci u tablici 3. pokazuju da se u razdoblju 1991.-2001. godinedalje znatno smanjio broj i udio mladih, smanjio se takoðer broj i udioradno sposobnog stanovništva, a znatno se poveæao broj i udio starogstanovništva. Iako podaci iz popisa 1991. i 2001. godine nisu posve



16 U 1961. iznosila je prosijeèna starost 32,5 godina, 1971. 34,1 godina, u 1981. 35,4 godine,u 1991. 37,1 godina da bi u 2001. dosegla visokih 39,3 godine (kao u nordijskim zemljama).

17 I ostali pokazatelji starosti (indeks starenja, koeficijent starosti, indeks biološkog tipa,Lewisov indeks i drugi) pokazuju takoðer izrazito visoke vrijednosti, tj. indiciraju tipduboke demografske starosti.

usporedivi, navesti æemo ih kao aproksimaciju smjera i jaèinenastavka procesa starenja ukupnog stanovništva, kao i starenjapojedinih funkcionalnih dobnih grupa. Broj mladih smanjio se sa 926tisuæa na oko 755 tisuæa (za oko 171 tisuæu ili za 18%). Brojstanovništva u radnom kontingentu smanjio se, i to prvi puta poslijeDrugog svjetskog rata, sa 3.230 tisuæa na oko 2.970 tisuæa (za oko260 tisuæa ili za 8%), uz njegovo istodobno starenje, kojem nije uzroksamo dugotrajni pad nataliteta, veæ u 1990-im godinama ratom iprivrednom recesijom pojaèana emigracija (upravo u mlaðem dijeluradne dobi, od 20 do 40 godina). Broj starog stanovništva nastavio seubrzano poveæavati, i to s 628 tisuæa na oko 712 tisuæe (tj. za oko 84tisuæe ili za 13%).

Promjene u strukturi prema dobi pokazuju, prema tome, uproteklom meðupopisnom desetljeæu nastavak veæ dosada izra�enihtendencija: smanjenje udjela mladih s 19,4% na oko 17,0% ipoveæanje udjela starog stanovništva s 13,1% na oko 16%. Valjaupozoriti na èinjenicu da se velièina udjela starog stanovništvapribli�ava velièini udjela mladih. (U srednjoj varijanti najnovijihprojekcija Populacijskog odjela UN-a, od 2002. godine, u Hrvatskojbi udio starih u 2.050 godine trebao predvidivo biti gotovo dvostrukoveæi od udjela mladih u ukupnoj stanovništvu Hrvatske)18 Smanjenjuudjela radnog kontingenta u ukupnom stanovništvu izmeðu 1991. i2001. godine vjerojatno je pridonijela i èinjenica razlike u popisnojmetodologiji, ali takoðer i veæ ranije ustanovljeno smanjivanjepriljeva novih generacija u radnu dob koje je praæeno, uslijedpojaèanog starenja, poveæanjem generacijskog odljeva iz radne dobi(Wertheimer-Baletiæ, 1999.). To æe se smanjenje po broju i udjelu uukupnom stanovništvu nastaviti snagom zakonitosti demografskeinercije (na što su upozorile veæ projekcije Populacijskog odjelaUN-a, srednja varijanta, iz 1998. godine).

Navedene promjene u dobnoj strukturi, nastavak sudosadašnje tendencije poveæanja disproporcije izmeðu velikihdobnih grupa (mladi, radno sposobni, stari), a imaju ne samodugoroène nepovoljne demografske posljedice za reprodukciju našegstanovništva, veæ i nepovoljne posljedice za gospodarski i socijalnirazvoj. Djeluju na smanjenje štednje i investicija, na poveæanje



18 Udio mladih (0-14 godina) iznosio bi 15,8%, a udio starih (60 i više godina) 31,5%.(Prema: United Nations Population Division, «World Population Prospects, The 2002Revision», Higlights, 2003., New York.)

izdataka za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, tra�e promjenustrukture zdravstvene i socijalne zaštite, napose u uvjetima opæegtrenda poveæanja staraèkog stanovništva, promjenu obujma istrukture osobne i javne potrošnje itd. U sadašnjim uvjetimaprivrednog zastoja, pa i u uvjetima sporog razvoja, one djeluju narastuæe siromaštvo. Demografski se problem sve više, u uvjetimademografske posttranzicije, ekonomije u tranziciji i ekonomskerecesije, transformira u Hrvatskoj u ozbiljan društveni i gospodarskiproblem.

7. Iz svega proizlazi da su podaci popisa stanovništva 2001.godine, bez obzira na èinjenicu da prema koncepciji popisa nisuposve usporedivi s podacima prethodnih popisa provedenih u drugojpolovici 20. stoljeæa, potvrdili nastavak nepovoljnih demografskihprocesa u Hrvatskoj (koji su zapoèeli, djelomice, veæ 1960-ihgodina). Parcijalni depopulacijski procesi prerasli su u 1990-imgodinama u proces ukupne depopulacije (smanjenja ukupnog brojastanovnika) na razini cijele Hrvatske. Došli su do izra�aja u 18 odukupno 21 �upanije. U 1990-im godinama prvi put nakon Drugogsvjetskog rata Hrvatsku je – kako pokazuju podaci demografskestatistike, zahvatila prirodna depopulacija. Popis je nadalje pokazaonastavak negativnih migracijskih trendova. Migracijska je bilanca uposljednjem meðupopisnom razdoblju (1991.-2001.) i daljenegativna, što je potencirano specifiènim migracijama koje prate rat(izbjeglice i prognanici), kao i privrednom recesijom koju (uz ostalo)prati visok stupanj nezaposlenosti. Došlo je nadalje do ubrzanjaprocesa ukupnog starenja (starenje ukupnog broja stanovnika) kao istarenja pojedinih, za demografski, gospodarski i društveni razvojrelevantnih funkcionalnih dobnih kontingenata (radni kontingent,radna snaga, fertilni kontingent, kontingent obrazovanih itd.). Valjapodvuæi da je meðupopisno razdoblje, 1991.-2001. godine, bitnoobilje�eno utjecajem na razvoj našeg stanovništva tzv. eksternihfaktora, rata poèetkom 1990-ih godina, koji je ubrzao sve nepovoljneparcijalne demografske procese, doveo do prirodne depopulacije inovih nepovoljnih migracijskih trendova koji su zajednièkimdjelovanjem doveli, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, do procesaukupne depopulacije. Ona meðutim nije više (kao što se to dogaðalonakon ratova) kratkotrajna «ratna» pojava jer traje veæ više od jednogdesetljeæa i pokazuje tendenciju pojaèanja i prostornog širenja.Takoðer je u tom razdoblju došlo do pojaèanih disproporcija meðuvelikim dobnim grupama (mladi, radno sposobni, stari) s



tendencijom njihovog daljeg produbljavanja, što ima izrazitonepovoljan utjecaj na daljnji demografski, gospodarski, socijalni iprostorni razvoj Hrvatske.

Literatura:

Akrap, A. (2003), Migracija Hrvata u posljednjem desetljeæu 20. stoljeæa,Zbornik radova “Hrvatska dijaspora u crkvi i domovini”, Frankfurt amMein.

Chesnais, J.C. (1998), Below Replacement Fertility in the European Union(EU-15): Facts and Policies, 1960-1997, Review of Population andSocial Policies, No. 7., London.

Council of Europe, Recent Demographic Developments in Europe, 1992.,1999., 2001., Strasbourg.

Markotiæ, A. F., (1999), Ratni uèinci na promjene u broju stanovnika Bosne iHercegovine i Hrvatske, 1991-1998, Društvena istra�ivanja, 5-6,Zagreb.

Lesthaeghe, R. (1995), The Second Demographic Transition: Theory andEvidence, u knjizi K. Oppenheim Mason and A.M.Jensen (eds): Genderand Family Change in Industrialised Countries, Clarendon Press:Oxford.

Van de Kaa, D., (1987), «Europe’s Second Demographic Transition»,Population Bulletin, Vol. 42, No. 1., Washington D.C.

Vresk, M. (1996), Urbanizacija i polarizirani razvoj Hrvatske, Zbornikradova prvog hrvatskog kongresa geografa, HGD, Zagreb.

Wertheimer-Baletiæ, A. (1992), Demografske promjene i globalnidemografski procesi u Hrvatskoj u poslijeratnom razdoblju,Encyclopaedia moderna, (XIII) 2 (38), Zagreb.

Wertheimer-Baletiæ, A. (1999), Predvidive demografske odrednice kretanjaradne snage u Hrvatskoj, Ekonomija, (5) 4, Zagreb.

Wertheimer-Baletiæ, A. (2000), Populacijska politika u zemljama sposttranzicijskim obilje�jima razvoja stanovništva, RAD, knjiga 480,Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.

UN Economic Commission for Europe and the Statistical Office of theEuropean Communities (1998), «Recommendations for the 2000Censuses of Population and Housing in ECE Region», New York andGeneva.

UN Population Division (2000), «World Population Prospects, The 1998Revision», New York.

UN Population Division (2003), «World Popualtion Prospects, The 2002Revision», Highlights, New York.



131

Documents

DUGORO¨NI DEMOGRAFSKI PROCESI U HRVATSKOJ …staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_401.pdf · Izvorni znanstveni rad DUGORO¨NI DEMOGRAFSKI PROCESI U ... 3 Ako se u jednom