Divrej Tkra

B’’H

Pesah

Godina 10 Broj 25 Broj 25 Zagreb, utorak 11. - utorak 18. travnja 2017. - 15-22. nisana 5777.

■

divrejtora@gmail.com http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Koji u suzama siju

Osoba koja se nikada nije upoznala niti

s jednom fazom poljoprivrednog ciklusa,

kada vidi ratara kako sije svoje sjeme

mogla bi reći: „Kako li je ovaj čovjek glup.

On uzima savršeno dobro zrno i zakapa

ga u zemlju.“ Kako joj nije poznat proces

sadnje, pri kojemu svako zrno isklije

cijelu stabljiku zrna, dok promatra ratara

ona smatra njegove postupke destruk-

tivnima.

Jedna ţena, koja se oporavljala od godi-

na krajnje ovisničkog ponašanja pripovi-

jedala je o godinama njezinog propadan-

ja pod utjecajem zloupotrebe supstanci.

Jedan čovjek koji ju je slušao upitao ju je:

„Kako si se nosila sa svim tim gubicima

što si ih proţivljavala tokom tog vre-

mena?“

Ţena je odgovorila: „Jako loše. Kada

sam ostala bez posla, činilo mi se da mi

se čitav svijet srušio. Kada mi se brak

raspao, bila sam gnjevna na B-ga. 'Zašto

mi to radiš? Što sam ti ja ikada učinila?'

„Sada, nakon sedam godina, u stanju

sam pogledati unatrag i vidjeti da mi je

B-g oduzimao one stvari za koje sama

nisam imala dovoljno zdrave pameti da ih

ostavim. Sada sam upravo diplomirala,

što nikada ne bih uspjela da sam ostala

raditi pomoćne poslove. Moj brak je bio

loš, ali ja toga nisam bila svjesna. Sada

sam sretno udana za predivnog muškar-

ca.“

Događaju se trenuci kada lijemo suze

nad mučnim događajima. Vrlo slično sje-

menkama koje su posađene u zemlju, i

poput „gubitaka“ ove ţene, naši neugod-

ni događaji mogu prethoditi istinski sret-

nim događajima.

Kada dođe do konačnog Izbavljenja,

radovat ćemo se i razumjeti zbog čega je

ta patnja bila nuţna. Ova nas vjera treba

osnaţiti i osposobiti da izdrţimo teškoće.

Divrej Tkra

PJESMA za uspinjanje: Kada je

Vječni izveo Cion iz zarobljeništva,

bili smo poput onih što sanjaju.

Tada su nam usta bila ispunjena smijehom

i jezik naš uzvicima radosti.

U to se vrijeme govorilo među narodima:

„Vječni je za njih učinio velike stvari―.

Vječni je velike stvari učinio za nas,

bili smo sretni.

Vrati, o Vječni, roblje svoje

poput izvora u pustinju.

Oni što u suzama siju

ţeti će uz radosnu pjesmu.

Ide onaj plačući,

nosi mjericu sjemena,

ali će se vratiti radostan

noseći svoje snopove.

Ili, kao što nas Hagada pita, po-

stavimo konkretnije pitanje: „Zašto

ja sjedim za stolom postavljenim za

Seder? Jesam li gladan i ţelim čim

prije završiti s Hagadom da mogu

početi s jelom? Ako ste ikada radili

na projektu koji vas je toliko zaoku-

pio da ste potpuno zaboravili na

hranu, onda znate što to znači biti

svjestan svoje potrebe da se jede, a

ne biti gladan. Vašem tijelu treba

hrana, vašem automobilu treba ben-

zin. No glad je ţelja koja vas kontro-

lira.―

Ili… sjedite li za stolom za Pesah

zato što osjećate potrebu? Uviđate li

nedostatak slobode i zato ţelite su-

djelovati u Sederu koji je lekcija iz

slobode? Osjećate li da vam je duša

sputana, da ţivotu nedostaje sjaja?

Osjećate li ikada da iako vam nitko

ne nalaţe što da činite, istovremeno

ne znate što činiti? Ţelite li utaţiti

svoju glad za slobodom?

Koje od toga? Odgovor na to pita-

nje reći će vam da li vama upravlja

vaše tijelo ili vaša duša! Mi moţemo

dopustiti svom tijelu da nas tegli pa

da naša pobuda bude hrana ili doz-

voliti našoj duši da preuzme kontro-

lu i teţiti za slobodom. Ako ste došli

za stol za Pesah zato što ste gladni,

tada ste donijeli odluku slijediti svo-

je tijelo. Nije cilj dobro izgledati i

izgladnjivati se. Radi se o tome tko

ima kontrolu, tko upravlja – vaš

ţeludac ili vaša duša?

Pred vama se nalaze ova dva iz-

bora. Donesite pra-u odluku – do-

nesite je sada. I nemojte biti lice-

mjerni: ako ste došli na večeru, pre-

skočite Hagadu i odmah krenite na

juhu! Ili, uzmite Hagadu za ozbiljno

kao svoj vodič u pronalaţenju slo-

bode. Donesite odluku!

Ova odluka ne odnosi se samo na

Pesah. To je odluka koju donosimo

svakog dana svog ţivota. Pogledajte

se i ocijenite što je to što vas pokre-

će, vaš ţeludac ili vaš um. Vaše oči

ili vaše srce. Da li vas predodţba o

nekoj značajnoj ideji uzbuđuje jed-

nako kao i miris čokoladnog kolača?

Najvaţniji korak je donijeti odlu-

ku. Jer alternativa ne donošenju od-

luke je paraliziranost. Danas je

mnogim mladim ljudima teško iza-

brati bračnog partnera, karijeru, ci-

mera – i svakako smjer ţivota. Do-

nošenje izbora je jedno od najvećih

ţivotnih zadovoljstava. Dobre ili

loše odluke rezultiraju uspjehom ili

neuspjehom. No, kod onih koji od-

luke ne donose, ne postoji jedno-

stavno ništa. Hagada nas opominje:

Počnite donositi svoje odluke već

danas. ■

Hagada nas pita u koju kategoriju

pripadamo: Jesmo li ovdje zato što

smo gladni ili smo ovdje jer imamo

potrebu?

„Potreba― se definira kao „svijest

o nedostatku.―

Sloboda nije tek nešto što je dobro

imati, ona je neophodan čimbenik

našeg bića. Koliko nam je hrana po-

trebna za ţivot, toliko nam je potre-

bna i sloboda. Upravo kao što iz-

gladnjeli čovjek u pustinji …za i naj-

manjim …komadićem hrane, tako

bismo i mi trebali traţiti ideje osob-

ne slobode!

Ropstvo ne nameće samo čuvar s

bičem. Čak i ţivot van tamnice mo-

ţe u stvarnosti biti ţivot strahovitog

ropstva. „Ne znajući― što učiniti sa

svojim ţivotom jednako je ropstvo

kao i nemati „mogućnost― učiniti to.

Donošenje loših odluka i postaja-

nje ovisnima o poţudama druga je

vrsta ropstva. Ovisnik o heroinu, pa

čak i pušač, često je rob ţeljama svo-

ga tijela. I materijalizam moţe stvo-

riti ovisnost. Mnoge sile poteţu tije-

lo čovjeka i zamagljuju ţelje duše.

Ako čovjek izgubi iz vida ono što

ima istinskog smisla, on više ne

osjeća stvarnu slobodu. „Ţudnja―

porobljava jednako kao i droga.

Zamislite da ne posjedujete ništa

materijalno. Ništa. Upitajte se: „On-

da, kakva je moja kvaliteta ţivota?―

To će vam reći da li je vaša duša do-

ista slobodna od tjelesnih ţudnji.

Strana 2 D ivrej Tora Strana 2 D ivrej Tora

Rabbi Stephen Baars :

Moć izbora

Strana 3 Strana 3 Godina 10 Broj 25 Strana 3

R. Abba Wagensberg:

Zašto je ovo izgnanstvo drugačije?

■

roke koji su znali kada će doći do

iskupljenja). Zašto je ovo izgnan-

stvo dulje od svih dosadašnjih i

zašto ne znamo koliko će trajati?

ELEMENTI IZGNANSTVA

Prema Ol'lot Ephraimu, Četiri

pitanja su zapravo Četiri odgovora

na jedno te isto pitanje, pitanje u ve-

zi izgnanstva. Svako pitanje odnosi

se na drugi element trenutne Ţidov-

ske situacije.

Maces, koji se sastoji od najjedno-

stavnijih sastojaka, brašna i vode,

predstavlja jedinstvo. Dizani kruh (s

kvascem) hamec, ima puno sastoja-

ka. To predstavlja puno različitih

mišljenja koja nas mogu voditi k

nesuglasicama i podjelama. U osta-

lim izgnanstvima, jedemo i maces i

hamec, ponekad smo sloţniji a pone-

kad nismo. Večeras, u ovom izgnan-

stvu, situacija je različita. Suočeni

smo s tolikim podjelama da mora-

mo jesti samo maces. Toliko smo is-

punjeni hamecom da moramo jesti

samo maces kako bismo suzbili svo

nejedinstvo i neslogu koja nas okru-

ţuje.

Maror predstavlja potjeru za nov-

cem i materijalnim svijetom. U osta-

lim izgnanstvima, ljudi jedu različi-

to povrće a značenje je da su kroz

ţivot prošli uz samo najnuţnije po-

trepštine. Večeras, u ovom izgnan-

stvu jedemo samo gorko bilje kao

simbol gor-čine ljudi koji su svoj ţi-

vot protratili utrkom za materijal-

nim dobrima. Učenjaci u Pirkei

Avot kaţu: ―Tko je bogat?― – „Onaj

tko je sretan sa svojim obrokom!―

Ovo izgnanstvo je posebno teško i

gorko jer smo mi sami uporno ne-

zadovoljni s onim materijalnim što

imamo.

Umakanje predstavlja fizičke uţi-

tke i strasti. Prijašnji naraštaji nisu

bili toliko snaţno vođeni strastima

kao mi u ovom izgnanstvu. U prija-

šnjim izgnanstvima ljudi nisu uma-

kali hranu niti jednom. Večeras u

ovom izgnanstvu, mi je umačemo

dva puta. Mi jednostavno pretjeru-

jemo u kulturi trke za uţicima.

Odmaranje predstavlja ponos i ba-

hatost. Prijašnji naraštaji su ili sjedili

ili se odmarali; ljudi su nekada bili

arogantni a nekada su bili ponizni.

Večeras, u ovom izgnanstvu, mi svi

odmaramo. Toliko smo ponosni na

ono što posjedujemo i na ono što

smo ostvarili da više uopće nema-

mo osjećaj da smo u izgnanstvu.

Prema ovom pristupu, odlomak

"Avadim Hajinu" ne odgovara na Če-

tiri pitanja. Umjesto toga on ispu-

njava talmudski zahtjev da prepri-

čavanje pripovijesti o izgnanstvu

„počne s napominjanjem bijednog

stanja Ţidova, a završi s izljevima

hvalospjeva.

Riješimo se sve naše duhovne ne-

čistoće koju smo sakupili tijekom

dugih stoljeća ovog izgnanstva, i

proslavimo iskupljenje pročišćujući

se od „Egipta― (ropstva) koji se uko-

rijenio u nama.

Jedan od najčuvenijih dijelova Se-

der Pesaha je odlomak "Ma ništana",

poznatiji kao „Četiri pitanja―. Na-

kon pitanja: ―Zašto je ova noć dru-

gačija od svih ostalih noći?― odlo-

mak nastavlja iznoseći četiri razlike:

Sve ostale noći jedemo kruh ili

maces ali noćas jedemo samo maces.

Sve ostale noći jedemo sve vrste

bilja ali večeras jedemo samo gorko

bilje, maror.

Sve ostale noći ne umačemo hranu

niti jednom ali noćas je umačemo

dva puta.

Sve ostale noći sjedimo ili smo na-

slonjeni za stolom ali noćas smo

samo naslonjeni.

Uglavnom se smatra da je odlo-

mak "Avadim hajinu" ("Bili smo ro-

bovi") koji slijedi nakon Četiri pita-

nja, zapravo odgovor na zagonetne

razlike koje smo upravo nabrojali.

Komentator Ol'lot Ephraim nudi

nam drugačiji pristup razumjevanju

Četiri pitanja. On zamjećuje da Tora

često koristi riječi dan i noć van nji-

hovog doslovnog značenja, kako bi

nagovijestila ideju izgnanstva i is-

kupljenja. Naravno uz ovu opasku,

shvaćamo da nas prvo pitanje za-

pravo pita: ―Zašto je ovo izgnanstvo

drugačije od ostalih izgnanstava?―

Poznata su nam dva elementa koja

ovo sadašnje Ţidovsko izgnanstvo,

(koje traje već 2000 godina) razlikuje

od svih ostalih. Prvo, ovo sadašnje

izgnanstvo traje duţe od bilo kojeg

drugog izgnanstva u kojem smo bili

i drugo ne znamo koliko će trajati,

tj. kada će završiti. (Prijašnje gene-

racije u izgnanstvu su imale Pro- ■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Redoslijed Sedera

Strana 4 D ivrej Tora Strana 4 D ivrej Tora

■

Urehac (pranje ruku, bez

izgovaranja blagoslova)

Maloprije nam je rečeno da vjerova-

li mi to ili ne, mi smo uistinu sveti.

Stoga mi na to uzvraćamo pranjem

ruku, simboličkim znakom čišćenja.

Moţda još nismo povjerovali da

smo u stanju da budemo očišćeni i

postanemo duhovni, te se naše po-

manjkanje vjere u svoju vlastitu

vrijednost pokazuje kroz naše suz-

drţavanje od izgovaranja beraha

(blagoslova) za ovo pranje. No, to je

sasvim u redu. Čovjek se moţe pre-

tvarati da je nešto sve dok ne zava-

rava samoga sebe. Mi znamo da

ovaj čin očišćenja još uvijek nije ono

pravo, ali se nadamo da će nas on

na kraju dovesti do pravog očišće-

nja.

Karpas (umakanje povrća u slanu

vodu)

Mnogi su razlozi dani za ovaj ob-

red, no jedan od njih prenosi nam

posebno vaţnu poruku. Mi uzima-

mo povrtnu biljku koja je do sada

bila u zemlji. Da je ona u stanju

razmišljati, ona bi sebe doţivljavala

kao vrlo skromno stvorenje i osjeća-

la bi se neugodno. U noći Pesaha

ovoj je biljci dana posebno i počasno

mjesto u obredu Sedera. Time Pesah

uzdiţe čak i zemljom sputani go-

molj.

Rabi Yosefa Chaima Sonnenfelda

upitali su zbog čega se uranja u

mikve tako često. On je odgovorio:

„Ako mikve mogu dovesti do pre-

obraćenja i učiniti uniţenu dušu da

se duhovno uzdigne, zamislite što

one mogu učiniti duši koja je već

dosegla neku razinu uzvišenosti!―

Ako Pesah moţe uzdići jednu

običnu biljku, dopuštajući joj da

podigne svoju glavu i sudjeluje u

kraljevskom Sederu, zamislite ka-

kvu tek nadu pruţa osobi čiji osjećaj

je inferirornosti doveo do dubokog

osjećaja srama. Karpas tako daje

signal onima koji imaju osjećaj

vlastite nevrijednosti, pozivajući ih

da zauzmu svoje mjesto za B-ţjim

stolom, čak i prije nego li su postigli

stvarno autentično očišćenje.

Poput umakanja karpasa u slanu

vodu, i mi imamo priliku da se

očistimo. Istina, ponekad taj proces

čišćenja moţe biti poput slane vode

na otvorenoj rani. Sjetimo se da ova

početna nelagoda uklanja površnu

ozljedu. Ljepota i vrijednost koje se

sada pokazuju na Sederu uvijek su

bile tamo, samo su bile skrivene

tankim slojem onečišćenja.

Jahac (lomljenje macesa)

Kao što ćemo vidjeti, maces ima

dvostruku simboliku. S jedne strane

on je kruh patnje, a s druge kruh

oslobođenja. Maces moţe oslikavati

oboje, podloţnost i poniţenje rop-

stva, i nadu u svjetliju budućnost.

Ovaj drugi aspekt macesa prozlazi

Kadeš, Urehac, Karpas, Jahac,

Magid, Rahca, Moci, Maca, Maror,

Koreh, Sulhan oreh, Cafun, Bareh,

Halel, Nirca

Ovaj popis nabraja petnaest pojmo-

va koji se odnose na petnaest dijelo-

va Sedera. U Hagadi, Seder je orga-

niziran na način da simbolizira ne

samo nacionalni put od ropstva do

slobode, već i osobno putovanje

otkrivanja samog sebe i rasta svake

osobe.

Kadeš (pjevanje kiduša)

Ima ljudi koji pristupaju kraljev-

skom Seder stolu bez prethodne

pripreme. Moţda misle: „Ja tu

zapravo ne pripadam. Kada bi bilo

tko znao kakav sam zapravo, sigur-

no me ne bi pozvali.― Zbog toga mi

započinjemo Seder s kidušem, u

kojem kaţemo „Mikadeš Jisrael,― B-g

posvećuje svakog Ţidova. Postoji

element unutarnje svetosti u svakoj

osobi. Čak i ako se moţda ovog tre-

nutka ne osjećamo dostojnima ili da

to zasluţujemo, mi trebamo vjero-

vati B-gu na riječ. Svaka osoba je

sveta, posvećena i jedinstvena.

Strana 5 Strana 5 Godina 10 Broj 25 Strana 5

očišćenja.

Moci-Maca (jedenje macesa)

Prvi blagoslov koji se izgovara nad

macesom je tradicionalni blagoslov

za kruh, objava da je B-g Taj koji

izvodi kruh iz zemlje. Prirodni

fenomen sjemena koje iznikne u ţito

djelo je B-ţjih ruku. Mi uzdiţemo taj

kruh do nivoa micve, i hranimo se

njime tako da on moţe postati dio

nas kao osobe. Svaki fizički predmet

moţe se na istovjetan način trans-

formirati u micvu kada pridonosi

sluţbi B-ţjoj.

Maror – Koreh (jedenje gorkog

bilja zasebno i s macesom)

Mnogi ljudi mogu doţivjeti gorke

trenutke u ţivotu , no oni se mogu

ublaţiti kada se uzmu zajedno s

macesom. Gorčina je opora samo

kada se uzima zasebno, no u pri-

sustvu povjerenja i nade u bolju

budućnost koje predstavlja maces,

bol gorčine se smanjuje.

Šulhan oreh (zajednički objed)

Kada smo došli do spoznaje da se

čak i ţivotne boli mogu ublaţiti,

onda smo u stanju uţivati u dobrim

stvarima u ţivotu. Tjeskoba i bojaz-

ni koje sprečavaju osobu da uţiva u

dobrim stvarima u ţivotu sada su

dobrim dijelom uklonjene prethod-

nim koracima Sedera. Ţivot sada

moţemo ne samo podnositi, već i

uţivati u njemu.

Cafun (jedenje sakrivenog macesa)

Kada smo svladali prethodne kora-

ke, prijašnje povjerenje sada se

razlista u vidljivo izbavljenje.Kruh

izbavljenja koji je do ovog momenta

bio sakriven, sada se otkriva. Ono

što je bilo skriveno u tajanstvenim

putevima B-ţjim sada se otvoreno

pokazuje.Vjera i pouzdanje sazrijet

će u slobodu i duhovnost.

Bareh (kazivanje molitve zah-

valnosti nakon jela)

Proces rasta od ropstva do slobode,

od osjećaja neadekvatnosti do sa-

mopoštovanja, nije nimalo lagan. U

mnogim trenucima na tom putu

moţda smo bili ozlojeđeni zbog

muka „boli odrastanja―. Međutim,

sada cijenimo taj proces rasta i shva-

ćamo da moramo izraziti svoju za-

hvalnost B-gu što nam je dao snage

i prehrane da dospijemo do ove

razine duhovnosti.

Halel (kazivanje hvale B-gu)

Budući da su prva dva poglavlja

Halela rečena prije jela, mi sada

završavamo Halel s poglavljima

koja govore o konačnom izbavljenju

Izraela. Naše uviđanje boţanske

dobrote i naša svijest da su čak i

trenuci boli konstruktivni periodi

rasta i napredovanja, omogućuju

nam da se suočimo sa sutrašnjicom,

i zahvalimo B-gu za sve što ćemo

tek doţivjeti, pa makar se suočili i s

nevoljama. Prema Talmudu, kona-

čnom će izbavljenju moţda pretho-

diti „agonija izbavljenja―, no naše

iskustvo duhovnog rasta koje slijed

Sedera simbolizira, omogućava nam

da čak i te agonije prihvatimo smi-

reno.

Nirca (svaki koji je dovršio redo-

slijed Sedera nalazi naklonost u

B-žjim očima)

Veliki teolog i moralist, Rabi Moshe

Chaim Luzzatto, kaţe da je čitav

ţivot čovjeka jedan veliki skup

izazova. Boţanska je mudrost od-

redila da ima biti tako, iz razloga

poznatih samo B-gu. Prihvaćanjem

toga i kretanjem putem duhovnog

uzdizanja, mi ispunjavamo boţan-

sku volju, i nalazimo naklonost

pred B-ţjim očima.

iz činjenice da su Izraelci otišli iz

Egipta s neispečenim tijestom za

kruh, slijedili Mošea u golu pustinju

isključivo na temelju svoje vjere u

B-ga.

Mi lomimo maces i sakrivamo nje-

gov veći dio ispod jastuka na koji se

naslanjamo. Moţda to simbolizira

da čak i kada je naš izvor izbavljenja

sakriven od nas, mi svejedno znamo

da je on tamo, i da se moţemo os-

loniti na njega. Iz te spoznaje da je

kruh izbavljenja tamo u nama se

rađa osjećaj spokoja, te, mada u

ovom času on nije vidljiv, u buduć-

nosti će doći na vidjelo.

Tako smo slijedom Sedera došli od

nedostatka povjerenja u svoj po-

tencijal do postignemo kedušu (sve-

tost) preko „pretvaranja― kao da

smo je postigli, do trunke ohrabre-

nja i spokoja, s vjerom da će nam

B-g pomoći da postignemo duho-

vnu veličinu.

Magid (kazivanje Hagade)

Pripovijest Hagade govori nam

kako su stvari izgledale, što se

dogodilo, i kakve su sada. Ta se

pripovijest mora čitati naglas, tako

da je se podijeli s drugima. Dok

iznosimo nesavršenosti naše zajed-

ničke prošlosti, te slijedimo temu

sve do slave konačnog izbavljenja,

oni koji su posramljeni time kako

sebe doţivljavaju mogu ovo doţiv-

jeti kao jedno oslobađajuće iskustvo.

Tema koju je pokrenuo kiduš: „Ja

sam vrijedan i duhovan― ovime je

osnaţena.

Rahca (pranje ruku i izgovaranje

blagoslova)

Ovim drugim pranjem, nakon koje-

ga zazivamo B-ţje ime, pokazujemo

da smo napredovali od stanja „pret-

varanja― do doţivljaja istinskog

(nastavak s 4. stranice) Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Redoslijed Sedera

■

liteta, postojala je zbiljska opasnost da

bismo slobodu stečenu izlaskom iz

egipatskog ropstva mogli lako izgu-

biti: umjesto da budemo robovi Egip-

ćana, postali bismo robovi nečeg

drugog.

Prema učenjima kabalista, tih se-

dam tjedana predstavlja sedam raz-

ličitih aspekata karaktera, emocional-

nih sila od kojih je sačinjena osnovnu

strukturu svake osobe (ljubav, ozbilj-

nost, saţaljenje, ţelja za pobjedom,

pokornost, predanost i ispunjenje).

Sedam tjedana nam donosi moguć-

nost da unaprijedimo ovu strukturu i

da je učinimo postojanijom. Tek na-

kon tog razdoblja osobnog razvoja,

Ţidovi su bili spremni stati pred B-ga

i pri-hvatiti Toru. To traganje za osob-

nim razvojem, odnosi se na svakog

pojedinca kroz sve vjekove i ta oba-

veza traje i dalje.

Nakon uzdiţućeg iskustva Pesaha,

ovaj je izraz pokušaj da se to iskus-

tvo primjeni na unutra, da se sami

promijenimo u iskonskom i trajnom

smislu, kako bismo ţivjeli na novom

nivou duhovne slobode. Tu ideju u

cijelosti moţemo primijeniti i u dana-

šnjim modernim vremenima.

Proteklih stoljeća, svjedočili smo

velikom tehnološkom napretku koji

nam je omogućio raznovrsne slobode

i blagodati. No istovremeno su nam

slobode i rast naše moći koja dolazi s

njom donijele opasne nestabilnosti.

To se jasno vidi u stravičnom uţasu

od prije sedamdesetak godina kao i u

socijalnim problemima današnjice.

Tom današnjem, modernom svijetu

isto je tako potrebno „brojanje omera―

kako bi kroz razvoj našeg unutarnjeg

ţivota, naše osobne etike, te razvojem

međusobnog djelovanja naših emocija

i samo društvo stabilno napredovalo,

korak po korak. Jesu li ljudi istinski

slobodni ili sve više postaju suţnji

vlastitih prohtjeva?

Tora nas uči i ukazuje nam na smjer

ne samo kako da ţivimo kao Ţidovi

već kako da istovremeno izgradimo

zdravo i pravedno društo u kojem

ţivimo. Postavljanjem ograničenja i

suzdrţljivošću, te uvođenjem pozitiv-

nih obaveza uređenih zakonom, a u

kontekstu modernog ţivljenja, moţe-

mo se nadati da ćemo uhvatiti korak s

našim osobnim razvojem. Obraćajući

se našoj unutarnjoj strukturi istinskog

ljudskog bića moţemo se pripremiti

na susret s B-gom i otkriti stvarni,

savršeni svijet. ■

Ţidovi su, napuštajući Egipat, doţi-

vjeli veliki evolucijski skok naprijed.

U kratkom vremenskom intervalu,

prešli su iz bijede ropstva u slobodu.

Priča nam govori kako su bili suočeni

s novim, vaţnim zadatkom: kako pro-

naći samoga sebe. To je i jedno od

objašnjenja za brojanje omera, koje se

čini u razdoblju između Pesaha i

Šavuota. Dan za danom, počevši od

druge noći Pesaha, brojimo sljedećih

49 dana, tj. 7 tjedana, kako bismo na

pedeseti dan dočekali Šavuot, dan

primanja Tore na gori Sinaj. Taj pro-

ces brojanja iz dana u dan, objašnjen

je kao naznaka nastojanja da svaki od

nas postojano napreduje, korak po

korak. Odlazak iz Egipta bio je veliki

skok na početku tog procesa, izlazak

iz najdubljih tmina ropstva. U tom

trenu, stvorila se potreba da se pono-

vo pronađemo i da dosegnemo iskon-

ske i trajne kvalitete kao pojedinci i

kao narod. U protivnom, bez tih kva-

Strana 6 D ivrej Tora Strana 6 D ivrej Tora

Dr. Tali Loewenthal:

Pronaći samoga sebe

Strana 7 Strana 7 Godina 10 Broj 25 Strana 7

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Kadeš Urehac

■

nepoţeljnog ponašanja!

Ovaj jedinstveni hesed (milost) koji

je pratio povijesni Izlazak stoji nam

na raspolaganju u svako doba. Mo-

ţemo ga zatraţiti, dovoljno je da se

na njega pozovemo.

Ima ljudi koji se razočaraju u svoj

način ţivota, i spremni su razmisliti

da prihvate duhovniji način ţivota,

no nisu skloni to i učiniti jer sma-

traju da je za njih duhovnost van

dosega. „Nema svrhe da sada po-

kušam učiniti promjenu,― moţda

kaţu. „Otišao sam predaleko, pre-

više sam vezan uz svoje navike. Moj

pokušaj da se drţim bilo kojeg dije-

la Tore u mom sadašnjem stanju bio

bi licemjeran.―

To nije istina. Poštovanje bilo koje

od mnogih micvot koje su bile od-

ređene da predstavljaju ili budu

povezane s Izlaskom u sebi nosi

jedinstvenu privilegiju da daje sve-

tost čak i prije nego li odbacimo

svoju pokvarenost.

Čitamo i slušamo o ţivotima naših

znamenitih cadikim (poboţnih oso-

ba), i mada se divimo njihovoj ve-

ličini, moţda svejedno nećemo po-

kušati imitirati ih, misleći, „Kako

bih uopće mogao teţiti da postig-

nem takvu poboţnost i svetost?― Mi

se predajemo jer mislimo da je to

uzaludan čin. Takva svetost, sasvim

je jasno, nama je nedostiţna.

I ponovo, to nije istina. Osoba moţe

sebe izbaviti s jednim trenutkom

iskrene vjere. Talmud govori o izo-

pačeniku koji je čitav ţivot proveo u

razvratu, a zbog jednog jedinog is-

krenog pokušaja tešuve (pokajanja)

nebeski glas je objavio da je zasluţio

Gan Eden (raj).

Izlazak je upečatljiv zbog čina vjere

naših predaka. Dva milijuna ljudi

napustilo je zemlju obilja, krenuvši

za prorokom nevidljivog B-ga u

pustu i neplodnu pustinju, u kojoj

nije bilo ni hrane ni vode za takvo

mnoštvo, oslanjajući se tek na vjeru

da će im B-g to priskrbiti. Upravo

taj čin najvećeg pouzdanja je ono što

B-g stalno ima pred očima, kao što

prorok kaţe, „Sjećam se, tebi u pri-

log, dobrote tvoje mladosti… kada

si me slijedio u pustinju, u besplod-

nu divljinu― (Jeremija 2,2).

Ono što stalno spominjemo kada se

prisjećamo Egipatske sage je jeciat

micrajim, čin napuštanja Egipta, zato

jer je on ta apsolutna, nepokoleb-

ljiva vjera u B-ga koja je temelj

duhovnosti.

Kadeš Urhac! Kakvog li divnog B-

ţanskog dara!

Uz to što određuju slijed radnji na

Sederu, ove riječi ukazuju na redo-

slijed koji je jedinstven za Izlazak.

Riječ „kadeš― znači posvetiti, i moţe

se protumačiti kao imperativ, „Po-

svetite sebe!― Urehac također moţe

značiti „Očistite se.―

Obično, čišćenje samog sebe mora

prethoditi posvećenju, kao što čita-

mo u Psalmima, „Uzdržite se od zla i

činite ono što je dobro― (34,15). Nema

svrhe pokušati čistiti nekoga tko se

valja u blatu, sve dok ne izađe iz

blata, i nema svrhe odijevati se u

finu odjeću dok se ne opere od ne-

čistoće. Isto tako, čovjek ne moţe

očekivati da postigne keduša (sve-

tost) sve dok se prije toga nije osta-

vio grešnog ponašanja.

Prema talmudskim učenjacima,

Izlazak je bio iznimka od tog pravi-

la. Ţidovi su pod Egipatskim rop—

stvom izgubili svoju duhovnost,

jednako kao i svoju slobodu. Pod

Egipatskim utjecajem, oni su se

srozali u idolopoklonstvo koje ih je

okruţivalo. I doista, pashalno janje,

koje je bilo Egipatski totem, imalo je

za svrhu da pokaţe njihovo odbaci-

vanje poganstva u koje su bili po-

tonuli. Ipak, prije nego li su izronili

iz dubina duhovnog pada, oni su

zasluţili boţansku objavu bez pre-

sedana. Boţansko ukazanje koje se

očitovalo prilikom razdvajanja

Crvenog mora najniţem Ţidovu u

dobu Izlaska nadmašilo je čudesne

objave proroka Ezekiela (Mehilta).

Izlazak je time imao jedinstvenu

osobinu da omogući osobi da se

podigne do najviših visina duhov-

nosti čak i prije nego li se odrekne

■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Teme sa Sedera

Strana 8 D ivrej Tora Strana 8 D ivrej Tora

■

vremena isplivaju na površinu

svakoga od nas.

Najprije, mudar sin – to je dio nas

koji razumije veliki potencijal ţivo-

ta, no također cijeni i trud i rad

kojima se taj potencijal aktualizira.

To je dio nas koji ţeli mudrost, ţeli

razumjeti ţivot, ţeli biti objektivan i

iskren, znati istinu i ţivjeti ju. To je

onaj dio nas koji ţeli osobnu slobo-

du i koji je voljan potruditi se da ju i

postigne.

Zatim postoji drugi dio nas koji je

predstavljen zlim sinom. To je onaj

dio nas koji mrzi izazove i teškoće.

To je dio nas koji se ljudi zbog ţivot-

nih frustracija i često je ljut na B-ga

što je ţivot učinio tako teškim. Taj

se dio nas bori za to da ga se čuje.

Slijedi naivni sin. To je dio nas

koji ţeli da ţivot bude jednostavan.

Ţeli sretan brak, dvoje djece, posao

na kojem će raditi od 9 do 17 i time

zaraditi dovoljno za ţivot te moţda

još malo više da moţe uštediti za

neke posebne prilike… To je dio nas

koji ţeli davati i biti dobar. No, ţeli

biti dobar, a ne izvrstan. Ţeli da

ţivot ne bude kompliciran, da ima

rutinu kako ne bi trebao previše

misliti i birati. Reci mi što je pravo i

ja ću to učiniti, samo nemoj da mo-

ram misliti! To je onaj dio nas koji će

nas uvjeriti da se zadovoljimo os-

rednjim ako mu to dopustimo.

I na kraju, tu je apatični sin. To je

onaj kojeg se ne moţe uznemiriti.

To je dio nas koji ţeli ostati budan

do kasno gledajući televiziju, zatim

spavati dugo i potrošiti dan bjeţeći

od ţivotnih obaveza i teškoća koliko

god je moguće. On nije ljut poput

zlog sina, no jednostavno ga se ne

moţe uvjeriti da u nešto uloţi truda.

Na neki način, kaţu rabini, apatija je

gora od zla. Zlo je angaţirano, apa-

tija nije. Zlo je izbor, apatija je mje-

ečarenje.

Hagada nam kaţe da svatko od

nas u sebi nosi sva četiri aspekta.

Jedan obično prevladava u određe-

nom razdoblju ţivota, no do zam-

jene moţe doći vrlo brzo i neprim-

jetno. Hagada nam kaţe kako se

efektivno nositi sa svakim od njih,

no ne ţelim vam pokvariti cijelu

zabavu. Pogledajte sami te vidite

moţete li odgonetnuti kako to pri-

mijeniti.

Raban Gamliel

Raban Gamliel nam kaţe da ako

nismo spomenuli Pesah, macu i

maror na Sederu, nismo ispunili

svoju obvezu. Očigledno, oni pred-

stavljaju srţ poruke Sedera. Hajde

HaLahma Anija (Ovo je kruh siro-

maštva)

Seder započinje i završava na ara-

mejskom jeziku dok je sve između

toga na hebrejskom. Aramejski je

bio ţargon toga vremena – poput

engleskog danas. Poruka je da svi

moraju biti uključeni. Seder nije

samo za one duhovno napredne.

Pesah je za svakoga. Sloboda je

vezana uz izbor, a mudrost koja je

potrebna za donošenje tih izbora

nalazi se u svakome od nas.

U ovom specifičnom odjeljku, mi

kaţemo „neka oni koji su gladni

dođu i jedu, neka oni koji su u

potrebi dođu da napravimo Pesah.―

Na jednostavnoj razini, mi poziva-

mo ljude da nam se priključe. Pesah

je za svakoga. No, na dubljoj razini

mi postavljamo ogradu. Onaj tko je

gladan neka dođe i jede – ako si

gladan, tvoj ţeludac je prazan i to je

sve što ti je na umu – tada Seder nije

za tebe. Ako u ovoj noći dubokih

duhovnih prilika, misliš samo na

sljedeći obrok, tada ti nisi netko tko

će dobiti mnogo od Sedera pa stoga

– dođi i jedi. Večerajmo bez suviš-

nog trošenja vremena. No, ako pre-

poznaješ da postoje dublje potrebe

od gladi; ako vidiš duhovne potrebe

vezane uz slobodu koje se nude u

ovoj večeri i ako su ti one vaţnije od

toga da napuniš svoj ţeludac, tada

„dođi da napravimo Pesah―. Zapo-

čnimo Seder i počnimo ispunjati te

potrebe.

Četiri sina

Hagada nam priča o četiri sina.

Oni predstavljaju četiri različite

ţivotne perspektive koje u različita

Strana 9 Strana 9 Godina 10 Broj 25 Strana 9

Koreh (Hilelov sendvič)

Iako je najvaţniji dio poruke maro-

ra onaj koji smo opisali – da je rop-

stvo gorko iskustvo, postoji i druga

poruka, a to je da nas naš razvoj za

kojim teţimo na Pesah također

suočava sa boli i gorčinom. Nijedan

rast koji u sebi ne sadrţi element

boli, nije pravi rast.

Razlika između te dvije vrste boli

je što ovisnosti započinju sjajno, a

bol dolazi kasnije. Sa slobodom je

obratno – boli na početku, no bol s

vremenom nestaje.

Tako, budući da maca predstavlja

slobodu, a maror bol, Hilel je predlo-

ţio da jedemo to dvoje zajedno u

sendviču. Oni su neodvojivi. Ako

ţelimo biti slobodni od svojih ovis-

nosti, to će biti teško – moţda jed-

nako teško kao i sama ovisnost. No,

to je bol koja nas vodi prema napri-

jed, za razliku od boli ropstva koja

nas samo čini jadnima. Moţda nam

se to ne sviđa, ali bol je svakako dio

ţivota. Ako se s njome suočimo, po-

stat ćemo bolji ljudi i tako ju nadma-

šiti. Budemo li bjeţali od nje, ona će

nas na kraju stići.

Had Gadja

Seder završava pričom o malenom

janjetu. To se čini potpuno nepri-

kladnim – vesela narodna pjesmica

koja gotovo da nema poveznice sa

svime onime što joj je prethodilo.

No ustvari, to je metafora za

povijest ţidovskog naroda. Maleno

janje je ţidovski narod. Naš otac (na

Nebu) kupio nas je za 2 zuzima (2

kamene ploče sa 10 zapovijedi).

Zatim je došla mačka i progutala

nas. Pa je došao pas i progutao

mačku. Nakon toga je štap otjerao

psa, pa je vatra spalila štap… Car-

stvo za carstvom ustajalo je i gutalo

jedno drugo. Moćna i velika carstva

netragom su nestajala kako su dola-

zila nova. Gdje su Rimsko carstvo,

Babilon, Grčki imperij, Španjolski

imperij, Britanski imeprij, Treći

Reich? Sva su ta carstva nestala na

putu povijesti. Pa ipak, kao u pje-

smi, maleno je janje opstalo. Refren

u pjesmi je o malenom janjetu. Ref-

ren u povijesti svijeta je izgleda

opstanak ţidovskog naroda.

Ţidovski je narod uvijek pobjeđi-

vao u bitci osobne slobode. To je

tema koja nikada neće nestati iz

svijeta jer će ţidovski narod uvijek

biti tu kako bi slavio Pesah i podsje-

ćao sebe i ostatak čovječanstva na

svrhu našeg postojanja u ovome

svijetu.

Hag Pesah sameah!

Prevela Anja Grabar

da se kratko osvrnemo na svakog

od njih.

Pesah: B-g je prošao pored naših

kuća u Egiptu. To je stvar zahvalno-

sti. B-g se pobrinuo za nas. Mi pre-

poznajemo tu dobrotu. Ako ne nau-

čimo primjećivati dobro u ovom

svijetu, bit ćemo robovi svoje pri-

rodne sklonosti ka negativnosti i

ljutnji. Nezadovoljstvo i depresija su

ropstvo – naše najosnovnije ropstvo.

Korijen svake slobode je najprije

pronaći dobro u ţivotu.

Maca: jednostavan kruh, bez

kvasca. Često u ţivotu zapnemo u

nebitnim, „napuhanim― stvarima te

izgubimo perspektivu o onome što

je zbilja vaţno. Postajemo robovi

novca, odjeće, automobila, tuđih

mišljenja, itd. te zaboravljamo što je

ono što nas uistinu čini sretnima.

Maror (gorko bilje): mamac rop-

stva je njegova nepromišljenost:

'nemoj odlučiti hoćeš li uzeti droge

ili ne', kaţe ţelja. 'Samo probaj ma-

lo'. Mi ljudi ne volimo razmišljati, a

ropstvo nam nudi tu 'slobodu'. Ne-

mojte nasjesti na to. Prepoznajte

unaprijed da ropstvo moţe započeti

divnim obećanjima. Prvih nekoliko

cigareta moţda je divno. No jednom

kad si u njihovim kandţama, one

postaju nemilosrdni gospodar. Po-

kušajte prestati sa pušenjem pa

vidite kako će vaš gospodar rea-

girati na to.

S time na umu, rabini nam kaţu

da je najbolje povrće koje moţemo

koristiti kao gorko bilje na Sederu

zelena salata – jer najbolje odraţava

karakteristiku ropstva. Njen okus je

sladak kada ju počneš jesti, no što ju

više ţvačeš, to više postaje gorka.

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Shaul Rosenblatt: Teme sa Sedera

■

Rabbi Yissocher Frand:

Ono smo što činimo

Strana 10 D ivrej Tora Strana 10 D ivrej Tora

■

u homiletici (što je veoma uobičaje-

no na večer Sedera) netko bi mogao

to interpretirati na sljedeći način:

Mudar sin pita temeljno pitanje. Svi

shvaćamo koliko je priča o izlasku

osnova i temelj naše religije i našeg

povijesnog iskustva. Ipak, mudar

sin pita – zašto nam treba sva ta

gomila micvos vezanih uz Izlazak?

Ne bi li bile dovoljne jedna ili dvije

simbolične zapovijedi kao podsjet-

nik na taj događaj? Štoviše, uz svo

mnoštvo micvos povezanih sa Pesa-

hom i večeri Sedera, postoji još ne-

koliko micvos koje Tora navodi kao

''zeher l'Jicias Micraim'' (podsjećanje

na izlazak iz Egipta). Primjerice, mi-

cva o tefilinu i micva o otkupu prvo-

rođenca spadaju među ''zeher l'Jicias

Micrajim''. Čemu toliko micvos? Če-

mu sva ta svjedočanstva, zapovijedi

i propisi?

Pitanje koje postavlja mudar sin je

pitanje koje Sefer HaHinuh pripisu-

je svom sinu. U micvi 16 (vezanoj uz

zabranu lomljenja kosti ţrtve Pesa-

ha), autor objašnjava razlog te mi-

cve: na večer Sedera moramo se os-

jećati kao bogati ljudi, kraljevi i

prinčevi. Kraljevi i prinčevi ne lome

kosti kada jedu meso. Takvo je po-

našanje svojstveno onima koji rijet-

ko jedu meso pa ţele iz slomljene

kosti izvući i posljednji zalogaj.

Hinuh piše da nam, u svrhu toga da

se osjećamo kao slobodni i bogati

ljudi (iskustvo ''herusa''), Tora za-

povijeda da izbjegavamo takvu

praksu i da ne lomimo kosti na

večer Sedera.

U tom temeljnom učenju, autor

piše (svom sinu), ''Nemoj misliti da

je broj zapovijedi povezanih sa Iz-

laskom pretjeran i da bi jedan ili

dva rituala bila dovoljna da naša

djeca i unuci ne zaborave povijesne

događaje izlaska iz Egipta. Takva

ideja (koja predstavlja temelj pitanja

mudrog sina) je pogrešna. Dragi

sine, slušaj ovo i to će ti dati osnov-

no razumijevanje Tore i mnogih

micvos: Čovjek je pod utjecajem

onoga što čini (Adam nif'al k'fi

peulosov).''

Svijet kaţe, ''Ono si što jedeš''.

Hinuh kaţe, ''Ono si što činiš'' i

''Ono što činiš, to postaješ.''

Hinuh daje poznatu usporedbu o

čovjeku koji je bio pravedan – lju-

bazan, suosjećajan i plemenit. Iz

nekog razloga, završio je u profesiji

u kojoj je morao biti okrutan. U da-

našnje vrijeme, moţemo zamisliti

nekoga tko je dospio u probleme s

mafijom. Uvukli su ga u svoj posao

i rekli mu da će provoditi njihove

zamisli. ''Ti ćeš početi lomiti koljena

ljudima, u suprotnom ćemo mi

slomiti tvoja!''

Taj je čovjek započeo kao

predivna i suosjećajna osoba. Ali,

godinama je morao zarađivati tako

Jedna od tema koja se godinu za

godinom pojavljuje na Sederu jest

karakter dijaloga između mudrog

sina i njegovog oca u Hagadi. Mu-

dar sin pita oca ''Koja su svjedočan-

stva, zapovijedi i propisi koje ti je

Hašem, naš B-g, zapovijedio?'' Od-

govor koji mu se daje je ''Zato mu

objasni zakone ţrtve za Pesah: nitko

ne smije jesti desert nakon posljed-

njeg zalogaja ţrtve za Pesah.''

Zašto je ovaj saţet odgovor pri-

kladan odgovor na njegovo sveobu-

hvatno pitanje? Jednostavan i vjero-

jatno točan odgovor na to je da je

tvrdnja ''Ejn maftirin ahar haPesah

afikoman'' posljednja Mišna u Pereku

Arvei Pesahim, koji raspravlja o za-

konima za večer Sedera. U stvari,

mi mu kaţemo sve – od A do Ţ – iz

tog poglavlja Talmuda. Zakon da

nitko ne smije ništa jesti nakon afi-

komana je ''Ţ'' – posljednja stvar u

katalogu zakona koje nalazimo u

traktatu Talmuda koji se bavi Pesa-

hom.

Međutim, ako ţelimo sudjelovati

Strana 11 Strana 11 Godina 10 Broj 25 Strana 11

mora. Stih nam kaţe da je „faraon

čuo da je narod pobjegao pa se nje-

govo srce i srce njegovih slugu u

odnosu na narod promijenilo te je

rekao „Što smo to učinili pusteći

Izrael da nam više ne sluţi?― (Šemot

14,5) To je tjedan dana kasnije –

sedmog dana Pesaha – i faraon se

budi i kaţe sam sebi, „Sve ove go-

dine imali smo tako dobru pogodbu

– 600 tisuća ljudi radilo je za nas

besplatno – zašto smo učinili takvu

glupost poslavši ih da odu?― Nevje-

rojatno – to nema smisla!

Svi znaju da faraon nije poslao

narod da ode. Egipatska zemlja

pretrpjela je devet strašnih pošasti

koje su kulminirale posljednjom

pošasti pomora prvorođenaca. Do

tog je trena bilo sasvim jasno da je u

pitanju B-ţja ruka i da faraon nema

drugog izbora nego pustiti Ţidove

da odu. Kako moţemo reći da ih je

on „poslao da odu―?

Rav Jaakov Kamenetsky, zt''l,

kaţe da iz ovog stiha učimo lekciju

o ljudskoj prirodi. Taj uvid stječemo

svakodnevno kada gledamo svoje

prijatelje i kolege. Problem je u tome

što to često ne vidimo kad je riječ o

nama samima. Dvije su stvari koje

se bore za prevlast nad čovjekom –

njegove emocije i njegov razum,

njegovo srce i njegov intelekt. Kada

dođe do sukoba između emotivnog

i racionalnog dijela ljudskog bića,

emocije će prevladati i učiniti da

racionalni dio zaboravi ono što mu

je do jučer bilo sasvim jasno. Ako

emocije mogu pronaći makar i naj-

manje opravdanje za razumijevanje

stvari na način koji odgovara čovje-

kovim ţeljama, one će izvrnuti sve

ono što je jasno svakoj racionalnoj

osobi. Emocije i strasti nadvladat će

intelekt.

Faraon je imao dobre uvjete. Bes-

platna radna snaga bila je ekonom-

ski isplativa egipatskom društvu.

Njihova je ţelja, više od svega, bila

ponovno dovesti Ţidove u ropstvo.

Faraon je, vidjevši Ţidove koji su se

ulogorili pred Ba'al Cefonom (14,2)

(Ba'al Cefon bio je egipatski idol),

razmišljao ovako: „B-g je pobijedio

sve naše bogove, no sada kad su se

oni ulogorili pred Ba'al Cefonom,

Ribono šel Olam je izgubio ovu bit-

ku.― Iako bi svaka racionalna osoba

nakon svega što se dogodilo zaklju-

čila da je B-g Svemoguć, faraon je u

svom očaju pronašao opravdanje za

to da krene u ponovno porobljava-

nje ţidovskog naroda.

Kada je došao do Crvenog mora i

vidio kako se ono čudesno razdvo-

jilo te kako je ţidovski narod prošao

po suhom, faraon nije zaključio ono

što bi svatko razuman zaključio – da

to mora biti B-ţja ruka. Ljudi se boje

hodati ispod ljestava kako se one ne

bi srušile na njih – kako bi onda

mogli učiniti takvu ludost i krenuti

u središte mora? Faraon je opet

imao svoju teoriju – „jak istočni

vjetar― (14,21) bio je odgovoran za

razdvajanje mora, a ne B-ţja ruka.

Emocije kaţu, „to je istočni vjetar―.

Razum kaţe, „to je B-ţja ruka.― No,

ako čovjek nešto ţeli, njegove emo-

cije će iskriviti ono što je svima

drugima sasvim očigledno samo

kako bi zadovoljile njegovu ţelju i

strast.

To je moralna lekcija koju učimo

iz „mi smo poslali Izrael iz Egipta―.

Kada god se nađemo u situaciji u

kojoj su naše emocije u konfliktu s

našom logikom, moramo biti izu-

zetno oprezni i traţiti savjet od

nekoga tko u toj situaciji nema

nikakvih interesa. Ne moţemo

vjerovati vlastitim prosudbama.

Prijevod: VI i Anja Grabar

da provodi volju mafije i koristi sve

vrste nasilja kako bi prikupio novac

za svoje poslodavce. Hinuh piše da

će takav čovjek neizbjeţno razviti

karakter koji je okrutan i bezdušan.

Postaješ ono što vjeţbaš. Ono si što

činiš.

S druge strane, on piše, čovjek koji

je zao i okrutan ali je u svojoj pro-

fesiji prisiljen biti ljubazan i veliko-

dušan, postat će suosjećajna osoba.

To je, kaţe on, ono čemu micvos

sluţe. Za nas nije dovoljno da uči-

nimo jednu ili dvije stvari. Što više

činiš, to više postaješ. Temeljna

ideja micvosa jest da nas mijenjaju

na bolje! Tora ţeli da ostane trajan

utisak u našim dušama. Kroz drţa-

nje micvosa mi se moramo mijenjati.

Mora ostati utisak. Taj trajan utisak

u našim dušama dolazi kroz nepre-

stano ponavljanje b-ţanski određe-

nih akcija.

Zato, ako pijemo vino, naslanjamo

se, imitiramo slobodne bogate ljude,

ne lomimo kosti i igramo ulogu, mi

ćemo postati kao bogati ljudi, kra-

ljevi i prinčevi. To je razlog zbog ko-

jeg ne jedemo desert nakon afiko-

mana. Ţelimo da taj okus (mace/ţrtve

Pesaha) ostane u našim ustima. Ţe-

limo stvoriti trajan utisak kroz mic-

vos koje činimo. To je ono što kaţe-

mo mudrom sinu. Ţelja da imamo

trajan utisak je simbol onoga što mi-

cvos predstavljaju. Cilj micvos je da

postanemo drugačiji, bolji ljudi. Taj

cilj postiţemo tako da djelujemo.

Što više činimo, to bolji postajemo.

To je razlog za svjedočanstva, zapo-

vijedi i propise koje nam je Hašem,

naš B-g, zapovijedio.

Je li faraon zaboravio sve što se

dogodilo prošlog tjedna?

Ţidovski narod tek je napustio

Egipat i ulogorio se kraj Crvenog

■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Ono smo što činimo

Rabbi Berel Wein:

Misli o Pesahu

Strana 12 D ivrej Tora Strana 12 D ivrej Tora

■

koje se odvija pred mojim očima i

premještanje mojih zvučnih zapisa,

papira i knjiga, "tamo gdje im je

mjesto" nije uistinu neophodno,

strogo halahički govoreći. Znam da

je to uzaludno, barem što se mene

tiče, budući da Ţidovske ţene od

pamtivijeka nisu vjerovale u

"popustljivost" halahe kada je riječ o

čišćenju pred Pesah. Ali, ja barem

pokušavam ublaţiti taj kućni vihor

koji uvijek prati dolazak velikog

blagdana slobode i izbavljenja.

No, moj stvarni zadatak prije

Pesaha je da obrišem od prašine,

poprskam zaštitnim sprejem i

posloţim -- "tamo gdje im je mjesto"

– svoje knjige. Budući sam tijekom

sv ih ovih godina sakupio

pozamašnu biblioteku, to nije malen

zadatak.

Ja sam sklon odgađanju kada je

riječ o vršenju kućanskih poslova.

Ipak, obuzme me veliki osjećaj

iščekivanja kada je riječ o čišćenju

mojih knjiga pred Pesah, te slaganju

pravilnim redoslijedom na police

moje biblioteke. Knjige pred-

stavljaju sjećanja. Sjećam se

okolnosti i mjesta na kojima sam

kupio većinu svojih knjiga. Mogu

prepoznati koje su knjige iz moje

mladosti, iz mojih početaka, a koje

sam kupio zadnjih godina.

Vidim knjige koje sam kupio od

svoje male ušteđevine dok sam bio

u ješivi (nikada nisam pušio jer mi je

novac za cigarete trebao za knjige), i

preplave me ugodne i radosne

uspomene na te zlatne godine

intenzivnog izučavanja Tore i

prijateljskog druţenja koje je donio

ţivot u ješivi.

Sjećam se da je to knjiga koju sam

koristio dok sam učio s onim

posebno svetim učiteljem i, mada ga

već dugo nema, on je za mene još

uvijek ţiv kada otvorim i zavirim u

tu knjigu.

Paţljivo odstranim prašinu s dviju

knjiga koje imam iz knjiţnice moga

djeda i sjetim se kockice šećera koju

je stavljao u moja usta kada sam

mu, kao dijete, ispravno protumačio

Rašijeve riječi. Taj slatki okus

nikada nije nestao. On me bodrio u

brojnim mračnim i tuţnim danima

moga ţivota.

Svijet je ispravno prepoznao

Ţidovski narod kao "narod knjige."

Upravo je "knjiga" ono što nas je

očuvalo kao narod i revitaliziralo

Ţidovski ţivot na svakom mjestu i u

sva vremena.

Jer "knjiga" -- Biblija, Talmud,

ljubav prema učenju, intelektualni

poticaj i poštovanje prema učenju i

učenjacima – je kolektivno

pamćenje Ţidovskog naroda.

Kazujući nam što je bilo, knjiga nas

također informira o onome što je

sada i što će tek biti.

Čovjek ne moţe prići Pesahu bez

dara sjećanja. Jer Pesah se sastoji

samo od sjećanja. I stoga je čišćenje

kuće koje mu prethodi također dio

nuţnog procesa prisjećanja. Na

njega se moţe prigovarati, ali

nikada mu se rugati. Pesah i

njegova sjećanja su ono zbog čega

smo ovdje, i zbog čega imamo

Nakon Purima, sa svim njegovim

radostima, trijeţnjenjem i kalorija-

ma, Ţidovski se svijet junački suo-

čava s velikim blagdanom Pesaha i

tisućama zahtjeva pri pripremama

za njega.

Jedan od tradicionalnih obreda u

Ţidovskim domovima je mahnitost

čišćenja kuće prije Pesaha, koje zavl-

ada obiteljima, a posebno njihovim

ţenskim dijelom.

Istrebljivanje hameca iz kuće samo

je sveta fasada koja je stavljena u

prvi plan kako bi racionaliziralo

inače iracionalnu pobudu da se sve

u kući stavi na svoje mjesto,

blistavo, potpuno očišćeno i

obrisano od svake prašine. Svaku

korisnu stvar koja je potrebna u

svakodnevnim kućnim poslovima, a

posebno u mojem proučavanju, više

se ne da pronaći jer je stavljena

"tamo gdje joj je mjesto."

Naravno, vremenom, kako godina

odmiče, a obično do Šavuota, te

toliko potrebne stvari za leţeran

ţivot više nisu "tamo gdje im je

mjesto" veće "tamo gdje ih mogu

naći."

No, to je za jedan drugi članak

kojeg ću moţda jednog dana

napisati.

Moj zadatak u ritualu čišćenja za

Pesah uglavnom se svodi na

tumačenje zašto bezobzirno čišćenje

Strana 13 Strana 13 Godina 10 Broj 25 Strana 13

produbljuje naše nastojanje da

nastavimo i uspijemo bez obzira na

poteškoće s kojima se neprestano

susrećemo. To je više od svega dar

kojega nam daje stol Sedera i noć

Pesaha.

Dani u sredini Pesaha – hol hamoed

– predstavljaju sposobnost Ţidova i

Tore da se prema svakodnevnim

ţivotnim i svjetovnim aktivnostima

odnose sa svetošću i posebnim

poštovanjem. Sjećam se da je jedna

od mojih kćeri radila kao statističar

u uredima velikog američkog

osiguravajućeg društva. Tvrtka joj je

ljubazno dala slobodne dane na

Ţidovske blagdane. Međutim, ona

im nikako nije uspijevala na

zadovoljavajući način objasniti

zašto se na hol hamoed moţe pojaviti

u uredu i obaviti što je neophodno

toga dana.

Svijet razumije da moţe biti svetih

dana i da ima dana koji nisu sveti.

No teško mu je shvatiti kako dan

moţe biti svet, a opet u isto vrijeme

i ne potpuno svet. Pesah nas uči da

moramo posvetiti svakodnevne i ne

svete redovite aktivnosti svaki-

dašnjeg ţivota.

Putovanja, izleti, obroci i izlasci na

koje se otputimo tijekom dana hol

hamoeda druge su vrste i drugog

duha od onih koje uţivamo za

vrijeme ostalog dijela godine.

Činjenica da u tim prilikama još

uvijek jedemo maces samo nam

pojačava ovu jedinstvenost doba hol

hamoeda. Ono nas podsjeća na

razlog našeg izlaska iz Egipta i

svrhe našeg stanja slobode – da

budemo poseban narod, kraljevstvo

svećenika, sveti narod.

Posljednji dan Pesaha uspomena

nam je na čudesno izbavljenje od

faraonove vojske kod Jam sufa.

Trenuci kada se Ţidovski narod

naizgled nalazio na pragu uništenja

tijekom naše duge povijesti, previše

su brojni da bi ih se moglo ispravno

izbrojati. Mi smo pretrpjeli

djelomično uništenje, teške gubitke,

ali nikada potpuni poraz i uništenje.

Od faraona preko Amaleka,

Filistejaca, Asiraca, Babilonaca,

Grka, Rimljana, Bizantinaca,

latinskih kršćana, muslimana,

Nijemaca, Sovjeta, Arapa, nekih

današnji nevladinih organizacija i

drugih mnogi su pokušali uništiti

Ţidovski narod. Nama se zamjera

naša posebnost, a kada se

asimiliramo zamjera nam se još i

više. A opet, svaki puta kada se

učini da će zavjesa povijesti pasti na

nas, dogodi se nešto nepredvidivo i

Ţidovska nas otpornost navede da

opstanemo i nastavimo sa svojim

postojanjem.

Drama Ţidovskog opstanka kod

Jam sufa ponavlja se u različitim

oblicima stalno iznova u povijesti

civilizacije. Iako se mnogi čude tom

neobičnom i nesvakidašnjem

fenomenu, nikakav logičan niti

potpuni odgovor u vezi toga još

nikada nije bio pruţen. G-spod nam

je rascijepio mnoga mora u

posljednje tri tisuće godina našeg

postojanja.

Pesah nas podsjeća na ovu

neobjašnjivu povijesnu istinu.

Nekako je, sama spoznaja ove

povijesne činjenice dovoljna da nas

osposobi da nastavimo graditi i

postizati bez obzira što naši

neprijatelji govorili ili činili. Redak

kaţe, ―Smišljajte svoje zavjere, i one

će biti osujećene; dajte svoja

obećanja, no ona se neće ispuniti; jer

G-spod je s nama.‖ Pesah je

podsjetnik na sve to.

Šabat šalom. Pesah kašer

v’sameah.

pravo biti ovdje.

Paradoksalno je da se rješavanjem

hameca omogućava sjećanjima

potisnutim našim svakodnevnim

preokupaci jama da ponovo

nahrupe u naše umove i naša srca.

Zato, veselo se primimo našeg

čišćenja za Pesah. Nikada ne znate

što ćete pronaći dok čistite kuću za

Pesah.

Pesah u sebi sadrţi tri vremenska

dijela. Ima početak Pesaha koji je

naglašen pripoviješću o našem

izlasku iz Egipta – Seder Pesah. Na

svoj jedinstveni način on nam

ocrtava put Ţidovskog naroda kroz

vjekove . Sede r s imb ol iz ira

ustrajnost Ţidovske vjere – vjere u

B-ga i u našu budućnost, u našu

povijest i naše pretke.

Seder zapravo u nama učvršćuje

temeljno Ţidovsko vjerovanje da

naši praoci nisu bili lašci i da je

tradicija iz doba Egipta i Sinaja

istinita, punovaţna, bitna i

neophodna na svakom mjestu i u

svako doba. Bezvremenost riječi i

rituala Sedera nadalje krijepi

vjerovanja koja nosimo u svojoj

nutrini. On nam pruţa optimizam i

nadu u našu budućnost pored svih

opasnosti i problema s kojima se

danas susrećemo.

Mi u sebi nosimo vjerovanje da će

mladi koji danas sjede za našom

Seder trpezom, kada dođe njihovo

vrijeme, voditi svoju vlastitu trpezu

Sedera i time osigurati opstanak i

kontinuitet Ţidovskog naroda. Već

samo donošenje Ţidovske djece na

ovaj svijet deklaracija je vjere u našu

budućnost i sigurnost u vječitost

Ţidovskog naroda.

I ţivo prisjećanje na događaj koji

se zbio prije nešto više od 3300

godina učvršćuje našu sigurnost i

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Misli o Pesahu

■

Rav Kook:

Dogodine u Jeruzalemu

Strana 14 D ivrej Tora Strana 14 D ivrej Tora

■

od ove današnje u kojoj ljudi prebi-

vaju u Jeruzalemu, ali su zaokup-

ljeni planiranjem putovanja u Ame-

riku kako bi tamo prikupljali nov-

čana sredstva.―

Rođenje nacije

„Ovako morate jesti (pashalnu ţr-

tvu): opasanih bokova, obuvenih

cipela i sa štapom u ruci. Morate

jesti u ţurbi (hipazon).“ (Šemot 12,11)

Riječ hipazon je neobična riječ. U

cijeloj Bibliji pojavljuje se samo tri

puta. Dva puta koristi se kako bi

opisala ţurbu Izraelaca kada su

izlazili iz Egipta. Zašto su morali

biti spremni izaći tako brzo?

Prema Midrašu, postojale su za-

pravo tri strane koje su poţurivale

izlazak Izraelaca iz Egipta. Egip-

ćani, uplašeni od raznih pošasti i

katastrofa, htjeli su da hebrejski

robovi odu što prije. Izraelci su bili

uţurbani kako faraon ne bi promi-

jenio svoju odluku i odbio ih pustiti

da odu.

A treća strana, prema Midrašu,

bila je šehina. Zašto je B-g bio u

ţurbi?

Brzo izbavljenje

Izbavljenje iz Egipta moralo je biti

brzo, poput odapinjanja strijele iz

luka. Ovdje se radilo o skupini ro-

bova koji su gotovo zaboravili veli-

činu svojih duša, naslijeđenu osobi-

nu svojih predaka koji su bili sma-

trani svetim prinčevima (Berešit

23,6). B-ţjom rukom, formirana je

nacija drugačija od svih drugih

nacija u svijetu, nacija koja odraţava

hrabrost i uzvišen duh. To je bilo

dramatično rođenje „naroda usred

naroda― na pozornici ljudske povi-

jesti.

Meteorski izlazak iz Egipta sa

pratećim čudima bio je kritičan

kako bi zaštitio ovu mladu naciju

od mračne konfuzije univerzalnog

poganstva. Ţidovski narod trebao je

biti ţurno izveden iz idolopokloni-

čkog egipatskog miljea u kojem je

ţivio stoljećima kako bi mogao biti

slobodan podignuti zastavu čiste

vjere i uzvišenih ideala.

Buduće izbavljenje

Riječ hipazon treći se puta pojav-

ljuje u Bibliji u Izaijinom nevjero-

jatnom opisu budućeg izbavljenja.

Na jednom okupljanju u čast Rav

Kooka, poznati filantrop rekao je da

će dati veliku donaciju, no samo ako

mu glavni rabin objasni ţidovski

običaj koji je smatrao zagonetnim.

Na završetku Sedera za Pesah, kao

i na završetku Jom kipura, Ţidovi

diljem svijeta objavljuju svoju ţelju

– „Dogodine u Jeruzalemu!―

„Razumijem zašto to kaţu Ţidovi

u dijaspori―, rekao je taj čovjek. „No

zašto to govore Ţidovi koji ţive u

Jeruzalemu? Nisu li oni već tamo?―

Rav je pozorno saslušao pitanje i

dao genijalan odgovor. „Stvar je

vrlo jednostavna, prijatelju,― objas-

nio je. „Prije svega, oni koji su u Je-

ruzalemu dodaju još jednu riječ toj

molitvi. Kaţu, „Dogodine u obnov-

ljenom Jeruzalemu!― Još je dalek put

do toga da se ta ţelja u potpunosti

ispuni.―

„No, ima još nešto,― nastavio je

Rav s osmijehom na licu.

„Kada traţimo od B-ga, „Dogo-

dine u Jeruzalemu,― to znači da se

nadamo biti tamo u punom smislu –

tijelom, dušom i mislima. Mi moli-

mo da naša situacija bude drugačija

Strana 15 Strana 15 Godina 10 Broj 25 Strana 15

dv o st ru k i .

N a j p r i j e :

upotpunit i

n a š u

nacionalnu

misiju šire-

nja svjetla

Tore diljem

svijeta. To

svjetlo treba

biti u svojoj

najčišćoj, is-konskoj for-mi, očišćeno

od taloga koji se akumulirao tokom

stoljeća izloţenosti negativnim

utjecajima. Drugi je cilj pročistiti se

od stranih tendencija koje smo

usvojili u kontaktu sa drugim

narodima tokom dugog izgnanstva.

Kada stanemo ponovo čvrsto i

slobodno na nevjerojatne visine

naše zemlje, spremni da ostvarimo

svoj duhovni potencijal – tek tada će

narodi vidjeti naše svjetlo.

Moramo se pribliţiti nasljeđu

našeg izbavljenja iz Egipta i našeg

čudesnog rođenja kao nacije Izraela.

Trenutni proces izbavljenja, koji se

manifestira u obnovi ţidovskog

naroda u zemlji Izrael, ne smije se

odvojiti od naše nacionalne misije

da budemo svjetlo narodima. Tada

naše buduće izbavljenje neće biti u

ţurbi, već će se odvijati postepeno,

poput svakodnevnog širenja svjetla

zore.

Dvije vrste mace

Mudraci razlikuju dvije razine u

micvi jedenja mace. Na prvu večer

Pesaha, obveza je jesti macu. Među-

tim, tijekom ostatka blagdana, jede-

nje mace je prepušten slobodnom

izboru. Prema mnogim autorite-

tima, čak i onaj tko nije obvezan tih

dana jesti macu, čineći tako ispunja

micvu.

Sada moţemo odgovoriti na naše

početno pitanje. Dva su aspekta u

ovoj micvi: boţanska zapovijed i čin

sjećanja. Prve večeri jedemo macu

kako bismo ispunili B-ţju zapovijed,

„Uvečer ćete jesti macot.“ Ta je maca

obveza sluţbe B-gu, izraz našeg

strahopoštovanja prema B-gu i

prihvaćanja zapovijedi Tore.

Neobavezna maca u ostale dane

Pesaha je, s druge strane, simbol

našeg ţurnog izbavljenja. Ona nas

podsjeća na vrijeme kada se „Kralj

Kraljeva objavio― i izbavio nas. To je

dobrovoljna micva, izraz naše lju-

bavi prema B-gu i zahvalnosti za

Njegovu dobrotu prema našim

precima i prema nama.

Koja je sluţba B-gu veća – ahava

(ljubav) ili jira (strahopoštovanje)?

Ramban (Šemot 20,8) zaključuje da

je ljubav veća. Iz tog razloga, pozi-

tivne micvot – koje izraţavaju našu

ljubav prema B-gu – veće su od onih

negativnih, koje izraţavaju straho-

poštovanje. Stoga, ako postoji sukob

među njima, pozitivna micva ima

prednost pred negativnom. (Jevamot

21a).

Prevela Anja Grabar

„Nećete odlaziti u ţurbi (hipazon)

– ili naglo. Jer Vječni će ići pred

vama i B-g Izraelov bit će vaš ču-

var.― (52,12)

Za razliku od čudesnog preokreta

koji je doveo do dramatičnog izla-

ska ţidovskog naroda, buduće

izbavljenje bit će postupan proces

koji će se odvijati korak po korak.

Zašto će buduće izbavljenje biti

toliko različito od onog egipatskog?

U Egiptu su hebrejski robovi pri-

hvatili idolopokloničku kulturu

svojih susjeda. Njihovo je izbavlje-

nje zahtijevalo natprirodnu inter-

venciju. No buduće izbavljenje do-

godit će se po prirodnim zakonima.

Ono će proizaći iz ljudskog srca, bit

će to buđenje odozdo. Ţidovski će

narod ustati iz egzila, vratiti se u

svoju domovinu, ponovo steći neo-

visnost, ponovo podići svoje šume i

gradove, braniti se od neprijatelja

koji ih ţele uništiti, ponovno podići

učilišta Tore i obnoviti duhovno sre-

dište u Jeruzalemu. Korak po korak,

bez kršenja prirodnih zakona, dogo-

dit će se izbavljenje u kojem će biti

teţe primijetiti veliko čudo koje se

odvija.

Za razliku od dramatičnog izlaska

iz Egipta, buduće izbavljenje nije

bijeg od svijeta i njegovih utjecaja.

Tokom stoljeća, ţidovski narod

uspio je osvijetliti mnoge aspekte

svijeta koji su bili prepuni tame.

Naš je utjecaj vidljiv u svijetu na

mnogim razinama. Utjecaj Tore i

njenog stila ţivota, koji smo ispu-

njali posvećeno i samopoţrtvovno

tokom egzila, sluţio je kao svjetio-

nik mnogim narodima.

Ciljevi budućeg izbavljenja su

(nastavak s 14. stranice) Rav Kook: Dogodine u Jeruzalemu

■

smrti, ţvačite zalogaj s namjerom da

kontrolirate moć smrti i presude

koja je unutra. (Dodati na njega ha-

roset, da nam pomogne u procesu -

vidi dolje).

Necah - haroset (dolje desno), iz-

raţava moć ţivota, ljubavi i dava-

nja.

Hod - karpas (dolje lijevo), simbo-

lizira osudu i patnju, umočen u sla-

nu vodu, simbolizira snagu i milost

koja uravnoteţava zakone.

Jesod - salata (sredina dolje), snaga

ravnoteţe.

Malhut – sam tanjur.

Petnaest koraka Sedera trebali bi

nas postupno dovesti do spajanja na

snagu slobode koja se pojavljuje uz

jedenje afikomana i na završetku Se-

dera. Budući da je mjeseca nisan

glava mjeseca, baš kao što su u mje-

secu tišreju (Roš hašana) naš ţivot i

naš prihod određeni, tako su u nisa-

na, prema kabali, određeni ratovi

za godinu koja dolazi. I baš kao što

je na Jom kipur naša sudbina zape-

čaćena za godinu dana koja dolazi,

tako su na kraju Lel Ha'Sedera, u po-

noć, određene svjetske bitke i zape-

čaćene za godinu dana koja će doći.

Tko će se boriti s kim - narodi, tvrt-

ke, pojedinci, i najvaţnije od svega –

naši osobni ratovi. Stoga se obred

naziva "Seder" (red) - noć u kojoj

moţemo uvesti red u naše ţivote i

svijet, u ratove i kaos. To se moţe

dogoditi ukoliko se mi uzdignemo

iznad ropstva vlastitom zlu i pove-

ţemo se s vječnim prosvjetljenjem

koje je dostupno ove noći.

Prevela Tamar Buchwald

■

Maces

Maces je kruh koji ne smije rasti.

Zohar objašnjava da proces izrade

macesa i namjera koja stoji iza toga

čini da maces postane lijek protiv

naše sklonosti zlu. Jedenje macesa za

vrijeme Pesaha i osobito Sedera tre-

ba nam dati snagu (sve dok imamo

tu namjeru) da smanjimo svoje ne-

gativne emocije i poveţemo se na

slobodu.

Lel Ha'Seder i Hagada

Tanjur za Seder Pesaha je sredstvo

koje povezuje stol Sedera s deset se-

firot Drva ţivota (bez razumijevanja

sefirot Drva ţivota, teško je razum-

jeti simboliku tanjura).

Tri macesa se nalaze ispod tanjura i

oni simboliziraju skrivenu snagu

prve tri sefirot Drva ţivota: Keter,

Hohma, Bina - i to je razlog zašto su

oni pokriveni većinu vremena dok

se čita Hagada.

Tanjur ima šest vrsta hrane - jela

koje su raspoređene u obliku Davi-

dove zvijezde i podudaraju sa slje-

dećim sefirot Drva Ţivota.

Hesed – vrat janjeta ili pileta (gore

desno), predstavlja snaţnu ruku

Stvoritelja koji je razbio ropstvo u

Egiptu.

Gevura - (ili Din) - kuhano jaje

(gore lijevo), simbolizira ţelju i

tvrdoglavost.

Tiferet - maror - gorko bilje (hren)

(sredina), simbolizira moć rata i

Strana 16 D ivrej Tora Strana 16 D ivrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: P: P: PESAHESAHESAH UUU ŢŢŢIDOVSKOJIDOVSKOJIDOVSKOJ TRADICIJITRADICIJITRADICIJI

Strana 17 Strana 17 Godina 10 Broj 25 Strana 17

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

ZZZOHAROHAROHAR: S: S: SEDMIEDMIEDMI DANDANDAN PPPESAHAESAHAESAHA III RAZDVAJANJERAZDVAJANJERAZDVAJANJE CCCRVENOGRVENOGRVENOG MORAMORAMORA PREMAPREMAPREMA KABALIKABALIKABALI

■

Tijekom dana omera, Izraelci su

radili na ispravljanju utiska koji je

ropstvo u Egiptu ostavilo u njima.

Iako su bili slobodni, većinom od njih

upravljale su robovske osobine: stres,

strah, okrivljavanje drugih, krivnja,

ljutnja, cinizam, kritike, frustracije,

prigovaranje.

Svakog od sedam tjedana omera,

Izraelci su morali popraviti jednu od

sedam donjih sefirot, tako da su se na

kraju 49-og dana mogli ponovno

povezati na slobodu - na sefiru Bina,

zaradivši je umjesto da je prime na

dar, i to se dogodilo na gori Sinaj, i

poznato je kao sveti dan Šavuota.

Ari nas uči da tikun (ispravak duše)

sefire Hesed, uključuje u sebi i druge

sefirot, na isti način kao što sefira Hesed

uključuje u sebi sefirot koje se nalaze

ispod nje. Zato je prvi tjedan omera

pun velikog svjetla i to je razlog zašto

se ti dani smatraju blagdanima u

biblijskom kalendaru. Sedmog dana

Pesaha tikun prvog tjedna se dovr-

šava i sve svjetlo prvog tjedna bude

otkriveno i to je ono što pretvara

sedmi dan u biblijski blagdan, dok se

prethodni dani smatraju samo polu-

blagdanima. Nije slučajno što je to

dan najvećeg ispita u povijesti priče o

Izlasku. To je dan kada su Izraelci

stigli do Crvenog mora. Dok su se

stajali pred velikom vodenom bari-

jerom Crvenog mora, s leđa ih je

napala egipatska vojska. Sasvim je

razumljivo da je prva reakcija Izra-

elaca bila strah i sumnja. Strah i

sumnja bile su posljedica svijesti

dojučerašnjih robova. Međutim,

hrabrost je nadomjestila strah i vjera je

prevladala sumnju. Kroz molitve

Izraelaca Stvoritelju, oni su otkrili

novi put do najvišeg mjesta do kojega

je ikada ikoje ljudsko biće stiglo; oni

su se povezali s Mišlju Stvaranja, s

mjestom odakle proistječe Blaţenstvo.

Izraelci su otkrili tajnu mijenjanja

prirode i vladanja nad njom. Moše

svojim štapom razdvaja Crveno more,

a Nahšon, sin Aminadavov skoči u

vodu, i ostali narod krene za njim,

veličina najvećeg i najpoznatijeg čuda

u povijesti bila se otkrila.

Blagdan sedmoga dana Pesaha ve-

lika je prilika za povezivanje s jednim

od najvećih obreda prijelaza čovječan-

stva; sposobnost da se prevlada

sumnja i ograničenja ljudske logike,

sposobnost da se poveţe s izvorom

stvaranja i od tamo crpi znanje, sigur-

nost i vjera da sve što se događa vodi

k najboljem.

Obredi sedmog dana Pesaha

Sedmi dan Pesaha se slavi kao tri

ostala hodočasnička blagdana (Pesah,

Šavuot, Sukot), što uključuje molitve i

blagdanske obroke.

Posebna veza sedmog dana Pesaha s

razdvajanjem Crvenog mora manifes-

tira se u čitanju Tore ujutro sedmog

dana Pesaha. To je čitanje priče o

razdvajanju Crvenog mora u knjizi

Izlaska.

Još jedna tradicija koja se spominje u

zapisima Arija je da se ustane prije

zore i iz Tore čita priču o razdvajanju

Crvenog mora, te da se čita Idra iz

Zohara. Postoje neki koji imaju tra-

diciju da čitaju priču o razdvajanju

Crvenog mora u sinagogi iz svitka

Tore, iako se ona moţe kod kuće čitati

iz Biblije bez blagoslova. Neki imaju

tradiciju da stave zdjelu vode nasred

sobe i kruţe oko nje dok pjevaju pje-

smu s Crvenog mora.

Mnoge zajednice koje obitavaju uz

vodu imaju običaj zajedno se sakupiti

sedmog dana Pesaha na plaţi (ili

pored bilo koje velike vodene povr-

šine) kako bi pjevali pjesmu s Crvnog

mora.

Prevela Tamar Buchwald

Prema Tori se sedmi dan Pesaha

smatra potpunim blagdanom, "Sed-

mog dana je sveti sabor; nemojte raditi

niti jednoga posla" (Brojevi 28,25). Ovaj

je dan ljudima koji slave biblijske

blagdane poznat kao kao zadnji dan

jedenja macesa i zadnji dan kada se

klonimo jedenja hameca (uskvaslog).

Vrlo malo ljudi povezuje svetost ovog

dana, s jednim od najvećih događaja u

povijesti, događajem koji je ostavio

traga na ljudskoj mašti, s razdvaja-

njem Crvenog mora.

U svojoj knjizi "Vrata meditacija" Ari

postavlja pitanja,

1. Zašto se sedmi dan Pesaha smatra

blagdanom, a prethodni dani ne?

2. Koji je značaj razdvajanja Crvenog

mora za nas i koji je način za nas

najbolji da dobijemo nešto od toga

dan?

Prvi tjedan brojanja omera

Ari nas podučava da je svjetlo slo-

bode koje je bilo otkriveno u noći

egzodusa (noć Sedera), bilo objava

odozgor koja je stigla od Uzvišenog

Proistjecatelja. Ovo otkriće je omogu-

ćilo promjenu svijesti nacije robova,

transformaciju koja im je omogućila

da se dignu i napuste svoje ropstvo,

Egipat. Svjetlo Proistjecatelja dovelo je

do promjene, a ne osvještenja djece

Izraela, da steknu svoju slobodu.

Stoga je svjetlo moralo nestati dan

poslije. Nakon što su Izraelci okusili

okus slobode, oni su ponovo pali u

svijest robova. Međutim, pad nije bio

tako dubok, jer je okus slobode, zbog

svoje veličine i moći, još uvijek bio

urezan u njihovim mislima i njihovim

srcima. Moţemo vidjeti da je njihovo

ponašanje u pustinji bilo više nalik

ponašanju naroda robova, a ne slobo-

dne nacije; ljudi koji preuzimaju

odgovornost za svoje ţivote.

■

paljenje svijeća i kiduš kao što to

obično činimo za blagdane.

U Tori ne nalazimo poveznicu

između posljednjeg dana Pesaha i

nekog događaja u povijesti našeg

naroda. Uistinu, čudesan se događaj

dogodio sedmog dana Pesaha. Nakon

što su Ţidovi napustili Egipat, faraon

je promijenio svoju odluku. Krenuo je

u potjeru za izraelskom nacijom. Oni

su stigli do obale Jam Sufa (popularno

prevođenog kao Crveno more, no

točnije je More trske) i nisu mogli

putovati dalje. Na sedmi dan Pesaha,

B-g je razdvojio Jam Suf kako bi

Ţidovi mogli prijeći po suhoj zemlji.

Nakon što su Ţidovi prešli more,

vode su se sručile na Egipćane koji su

bili u potjeri za njima. Egipćani su bili

potopljeni, a Izrael spašen. Tog bi se

događaja uistinu bilo vrijedno sjetiti

na dan kao što je sedmi dan Pesaha.

Ipak, ne samo da se taj događaj ne

slavi, već se u Tori čak ni ne spominje

dan na koji se on dogodio! Zašto je

preskočen tako vaţan dan u našoj

povijesti?

Sefer HaToda piše da su Ţidovima

dani od B-ga samo blagdani koji slave

spasenje Ţidova. Nikad im nisu dani

blagdani koji će sluţiti kao sjećanje na

pad njihovih neprijatelja. B-g ne slavi

pad i uništenje zlih jer su i oni

Njegova stvorenja. Zato ni ţidovski

narod ne slavi uništenje zlih. Iz tog

razloga nema poveznice između

razdvajanja Jam Sufa i sedmog dana

Pesaha. Ne moţemo slaviti poraz

Egipćana. Ipak, Ţidovi su tog dana

zaista bili spašeni i pjevali su pjesme

zahvalnosti B-gu za svoje spasenje

(Halel). I mi također pjevamo Halel

B-gu na taj dan, baš kao što su to činili

naši praočevi. Mi se prisjećamo i

slavimo događaje u kojima smo

spašeni. Međutim, poraz naših

neprijatelja ne moţemo slaviti, niti to

činimo.

Prevela Anja Grabar

■

Govoreći o Pesahu, Tora nam kaţe

''… a sedmog dana (Pesaha) neka vam

bude sveti dan, nemojte obavljati nikakav

posao…''

Pesah je sedmodnevni blagdan.

Međutim, mi koji ţivimo u dijaspori,

Pesah slavimo osam dana. Razlog za

to seţe u vremena kada je sud

proglašavao novi mjesec (pogledajte

Jom Tov 1,52). Zbog brige da oni koji

ţive izvan Izraela neće znati koji je od

dva moguća dana prvi u mjesecu,

blagdani koji u sebi sadrţe zabranu

rada drţe se dva dana. Ta je tradicija

očuvana do danas i zato izvan Izraela

Pesah traje osam dana.

Za razliku od posljednjeg dana

Sukota (pogledajte Jom Tov 1,48),

posljednji dan Pesaha nije zaseban

blagdan. To je više zaključak Pesaha.

Iz tog razloga, na taj dan ne

izgovaramo blagoslov 'šehehejanu'

('koji nas je odrţao ţivima') uz

Strana 18 D ivrej Tora Strana 18 D ivrej Tora

Rabbi Yehudah Prero:

Posljednji dani Pesaha

Strana 19 Strana 19 Godina 10 Broj 25 Strana 19

Menachem Posner:

Švi’i šel Pesah

■

Tijekom dana omera, Izraelci su

radili na ispravljanju utiska koji je

ropstvo u Egiptu ostavilo u njima.

Iako su bili slobodni, većinom od njih

upravljale su robovske osobine: stres,

strah, okrivljavanje drugih, krivnja,

ljutnja, cinizam, kritike, frustracije,

prigovaranje.

Svakog od sedam tjedana omera,

Izraelci su morali popraviti jednu od

sedam donjih sefirot, tako da su se na

kraju 49-og dana mogli ponovno

povezati na slobodu - na sefiru Bina,

zaradivši je umjesto da je prime na

dar, i to se dogodilo na gori Sinaj, i

poznato je kao sveti dan Šavuota.

Ari nas uči da tikun (ispravak duše)

sefire Hesed, uključuje u sebi i druge

sefirot, na isti način kao što sefira Hesed

uključuje u sebi sefirot koje se nalaze

ispod nje. Zato je prvi tjedan omera

pun velikog svjetla i to je razlog zašto

se ti dani smatraju blagdanima u

biblijskom kalendaru. Sedmog dana

Pesaha tikun prvog tjedna se dovr-

šava i sve svjetlo prvog tjedna bude

otkriveno i to je ono što pretvara

sedmi dan u biblijski blagdan, dok se

prethodni dani smatraju samo polu-

blagdanima. Nije slučajno što je to

dan najvećeg ispita u povijesti priče o

Izlasku. To je dan kada su Izraelci

stigli do Crvenog mora. Dok su se

stajali pred velikom vodenom bari-

jerom Crvenog mora, s leđa ih je

napala egipatska vojska. Sasvim je

razumljivo da je prva reakcija Izra-

elaca bila strah i sumnja. Strah i

sumnja bile su posljedica svijesti

dojučerašnjih robova. Međutim,

hrabrost je nadomjestila strah i vjera je

prevladala sumnju. Kroz molitve

Izraelaca Stvoritelju, oni su otkrili

novi put do najvišeg mjesta do kojega

je ikada ikoje ljudsko biće stiglo; oni

su se povezali s Mišlju Stvaranja, s

mjestom odakle proistječe Blaţenstvo.

Izraelci su otkrili tajnu mijenjanja

prirode i vladanja nad njom. Moše

svojim štapom razdvaja Crveno more,

a Nahšon, sin Aminadavov skoči u

vodu, i ostali narod krene za njim,

veličina najvećeg i najpoznatijeg čuda

u povijesti bila se otkrila.

Blagdan sedmoga dana Pesaha ve-

lika je prilika za povezivanje s jednim

od najvećih obreda prijelaza čovječan-

stva; sposobnost da se prevlada

sumnja i ograničenja ljudske logike,

sposobnost da se poveţe s izvorom

stvaranja i od tamo crpi znanje, sigur-

nost i vjera da sve što se događa vodi

k najboljem.

Obredi sedmog dana Pesaha

Sedmi dan Pesaha se slavi kao tri

ostala hodočasnička blagdana (Pesah,

Šavuot, Sukot), što uključuje molitve i

blagdanske obroke.

Posebna veza sedmog dana Pesaha s

razdvajanjem Crvenog mora manifes-

tira se u čitanju Tore ujutro sedmog

dana Pesaha. To je čitanje priče o

razdvajanju Crvenog mora u knjizi

Izlaska.

Još jedna tradicija koja se spominje u

zapisima Arija je da se ustane prije

zore i iz Tore čita priču o razdvajanju

Crvenog mora, te da se čita Idra iz

Zohara. Postoje neki koji imaju tra-

diciju da čitaju priču o razdvajanju

Crvenog mora u sinagogi iz svitka

Tore, iako se ona moţe kod kuće čitati

iz Biblije bez blagoslova. Neki imaju

tradiciju da stave zdjelu vode nasred

sobe i kruţe oko nje dok pjevaju pje-

smu s Crvenog mora.

Mnoge zajednice koje obitavaju uz

vodu imaju običaj zajedno se sakupiti

sedmog dana Pesaha na plaţi (ili

pored bilo koje velike vodene povr-

šine) kako bi pjevali pjesmu s Crvnog

mora.

Prevela Tamar Buchwald

Prema Tori se sedmi dan Pesaha

smatra potpunim blagdanom, "Sed-

mog dana je sveti sabor; nemojte raditi

niti jednoga posla" (Brojevi 28,25). Ovaj

je dan ljudima koji slave biblijske

blagdane poznat kao kao zadnji dan

jedenja macesa i zadnji dan kada se

klonimo jedenja hameca (uskvaslog).

Vrlo malo ljudi povezuje svetost ovog

dana, s jednim od najvećih događaja u

povijesti, događajem koji je ostavio

traga na ljudskoj mašti, s razdvaja-

njem Crvenog mora.

U svojoj knjizi "Vrata meditacija" Ari

postavlja pitanja,

1. Zašto se sedmi dan Pesaha smatra

blagdanom, a prethodni dani ne?

2. Koji je značaj razdvajanja Crvenog

mora za nas i koji je način za nas

najbolji da dobijemo nešto od toga

dan?

Prvi tjedan brojanja omera

Ari nas podučava da je svjetlo slo-

bode koje je bilo otkriveno u noći

egzodusa (noć Sedera), bilo objava

odozgor koja je stigla od Uzvišenog

Proistjecatelja. Ovo otkriće je omogu-

ćilo promjenu svijesti nacije robova,

transformaciju koja im je omogućila

da se dignu i napuste svoje ropstvo,

Egipat. Svjetlo Proistjecatelja dovelo je

do promjene, a ne osvještenja djece

Izraela, da steknu svoju slobodu.

Stoga je svjetlo moralo nestati dan

poslije. Nakon što su Izraelci okusili

okus slobode, oni su ponovo pali u

svijest robova. Međutim, pad nije bio

tako dubok, jer je okus slobode, zbog

svoje veličine i moći, još uvijek bio

urezan u njihovim mislima i njihovim

srcima. Moţemo vidjeti da je njihovo

ponašanje u pustinji bilo više nalik

ponašanju naroda robova, a ne slobo-

dne nacije; ljudi koji preuzimaju

odgovornost za svoje ţivote.

■

Mendy Herson:

Što vas tjera naprijed?

■ mogao iskreno odgovoriti s "tra-

ţenju posla." No, očito je nešto puno

dublja po srijedi.

Njegova najdublja unutarnja po-

treba zapravo moţe biti samoodr-

ţanje, samopoštovanje, dokazivanje

porodici, itd.

No, on će to pronaći tek kad pro-

bije kroz sve svoje naslage.

Po mnogočemu, i mi smo Jura,

dok se borimo za unutarnju slobo-

du.

Jurin proces je zapravo druga

stepenica našeg "vlaka slobode" za

Pesah.

Prva stepenica je identificirati

svoje vlastite "Egipte" - vanjske

smetnje, uţitke, strahove, itd, koji

nas uhvate u zamku i kontroliraju

nas. Sloboda dolazi nadilaţenjem

naših Egipta, slobodnim ţivljenjem

svoga ţivota u skladu s našom

vlastitom dubokom unutarnjom

vizijom.

Ali, napustiti Egipat zapravo nije

moguće sve dok ne znate gdje ţelite

otići. Ja ne mogu slobodno ţivjeti

kao ja dok ne identificiram samoga

sebe.

Koja je moja unutarnja vizija?

Konačno odvajanje Ţidova od

Egipta došlo je prelaskom mora.

Razdvajanje more koje je B-g

učinio simbol je otvaranja, izlaganja,

našeg unutarnjeg "suhog tla", gu-

rajući od sebe naslage osobnosti

koje sakrivaju naše najdublje biće,

onako kao što vode prekrivaju

more.

Identificiranjem svog najdubljeg

ja, svojim vlastitim naporima i uz

pomoć sile Pesaha, mi moţemo

pronaći - i moţda iznova struktu-

rirati - svoja najdublja unutarnja

načela. Prelazak svog vlastitog mo-

ra dovodi vas na put ka pravoj slo-

bodi: smislenom ţivotu. Ovog vi-

kenda mi slavimo prelazak Ţidova

preko mora.

Neka se to doista i zbude.

Odgovor vam se moţe činiti oči-

tim, ali moţda se ispod površine

skriva dublje značenje.

Pogledajmo "Juru". On obija pra-

gove u potrazi za poslom. Ta ga

potraga izjeda, dakle, to je ono što

ga sada tjera naprijed.

Uistinu?

Makar, je li rad njegova najdublja

unutarnja ţelja?

Zapravo,nije, on ne traţi posao,

već ... novac.

Juri je potreban posao da bi stekao

novac. Njegova je primarna potreba

da se financira, a ne posao sam po

sebi.

Ali zbog čega? Ţeli li on novac

samo zbog novca?

Ne, Jura zapravo ţeli komfor,

sigurnost, itd. A za to, Juri treba

novaca.

I za to je Juri potreban posao.

Jura je na naše prvotno pitanje

■

Strana 20 D ivrej Tora Strana 20 D ivrej Tora

Strana 21 Strana 21 Godina 10 Broj 25 Strana 21

Neprocjenjiva vrijednost čestitosti, Rabbi Daniel Travis:

Molitva s radošću: Priprema za molitvu

reni i potreseni riječima Reb Noso-

na, te su, u stanju snaţnog prepo-

roda, jedni drugima izrazili uobiča-

jene ţelje za Pesah i razišli se.

Dok je Reb Noson bio zaokupljen

time da ih nadahne, on nije spomi-

njao svoju tešku novčanu situaciju.

Njegova desna ruka, Reb Nachman

Tulchiner, postao je vrlo utučen i

zabrinut, jer je znao da lokalni ha-

sidi nisu imali sredstva za pomoć

Reb Nosonu i njegovoj obitelji.

Reb Noson je osjetio brigu svojeg

učenika i ohrabrivao ga. Objasnio je

da se čovjek mora istinski osloniti

na B-ga, budući da B-g ljudima daje

sredstva za ţivot koristeći se razno-

vrsnim okolnostima na najčudesnije

moguće načine, sve dok njegova

dareţljivost konačno dođe do osobe

točno u vrijeme kada je potrebna.

Ponekad su Njegovi putovi tako

čudesni da je njegova dareţljivost

već „kod kuće‖, ali ona odlazi, jer

još nije sazrelo vrijeme. (Da sredstva

za ţivot stignu ranije, to bi moglo

biti pogubno po tu osobu).

Dok je Reb Noson sve to objaš-

njavao, u kuću je natrag dotrčao

onaj trgovac da Reb Nosonu preda

prikupljeni novac.

Reb Nachmana se nevjerojatno

dojmilo što je u takvim teškim okol-

nostima Reb Noson bio u stanju

zadrţati tako opušteno stanje uma,

kao da mu ništa nije nedostajalo.

Potom je postao iznimno radostan i

lice mu je zasjalo zbog ishoda. Reb

Noson mu je tada rekao: „Nach-

man! Sada vidiš da nas B-g spašava

u pravom trenutku - ne ranije, i ne

kada je prekasno. Vidiš da je pravo

povjerenje u B-ga biti siguran da će

spas doći točno na vrijeme!‖

agutn Shabbos!

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

■

Vrijeme blagdana Pesaha u ţidov-

skom je ţivotu vrlo skup period. Od

nove odjeće za jom tov do posebne

hrane za Pesah, sve to moţe biti

vrlo skupo.

Zbog toga su studenti Reb Nosona

zamolili trgovca koji je putovao u

Breslov na trţni dan, da Reb Noso-

nu odnese novac koji su za prikupili

njega. Taj je čovjek stigao u dom

Reb Nosona u Breslovu, te ušao

zajedno s nekolicinom Breslover

hasida koji su također došli zbog

trţnog dana.

U svom uobičajenom stilu, Reb

Noson je opširno govorio o nado-

lazećem blagdanu, i njegovom du-

bljem značenju prema Rebe Nach-

manu. On ih je također uputio i

nadahnuo da čeznu, mole i upute

molbu B-gu da budu dostojni da se

valjano pripreme za Seder, te da

prime nevjerojatnu duhovnu ener-

giju dostupnu u noći Sedera. Po-

sjetitelji su postali izuzetno uznemi-

„Svatko bi u šul trebao ući kroz

mjeru dvoja vrata, i zatim moliti‖.

(Berahos 8a) ... Rišonim navode da

odluka Hazala o ''ulasku u šul kroz

mjeru dvoja vrata, i zatim moliti''

uključuje izbjegavanje: sjedenja kraj

vrata, gledanja van iz šula, te br-

zanja u tfila (molitvu), jer sve bi to

umanjilo ţeljeni uzvišeni doţivljaj

molitve. Stoga, prema halaha l'maase

(pravnom izvoru) ispravno je obra-

titi paţnju na sva tri tumačenja

Gemare (Šulhan Aruh 90, 20)

... Međutim, riječi naših rabina

mogu se protumačiti i na način koji

zadire u unutrašnju suštinu molit-

ve. Ulazak u svijet molitve zahtijeva

prolazak kroz dvoja vrata. Prvo,

čovjek mora prijeći prag, izaći iz

rutine svakodnevnih doţivljaja. To

su prva vrata o kojima govori Ge-

mara. Nakon što je prešao preko tog

prvog praga, on mora ući i kroz

druga vrata. Čak i nakon što je na-

dišao svjetovno, posao čovjeka nije

završen. Čovjek mora proći kroz

druga vrata i pribliţiti se Hašemu,

kako bi se uzdigao u svijet molitve

(Maharal Nesivos Olam - Nesiv

Ha'avoidah 5).

U današnjem uţurbanom svijetu

izgleda da je sve manje i manje ljudi

koji su se u stanju primjereno kon-

centrirati tijekom molitve. Odabir

šula kojem je prioritet takvo svako-

dnevno iskustvo, poticanjem pola-

gane, promišljene molitve s kavana

(usmjerenom namjerom), te odabi-

ranje mjesta u šulu na kojem će se

moći najbolje koncentrati, ključevi

su koji otvaraju ta dva ulaza - i svi-

jet najiskrenije molitve.

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Točno na vrijeme - istinsko vjerovanje u B-ga

■

Strana 22 Strana 22 Page 22 Strana 22 Strana 22 Godina 10 Broj 25

Broj 25

Strana 22 Godina 10 Broj 25 Strana 22

9. Čuva naklonost i za buduće

generacije, pruţajući je

tisućama

10. Oprašta namjerne grijehe

11. Oprašta gijehe učinjene iz

prkosa

12. Oprašta grijehe počinjene iz

apatije

13. Oprašta grijehe, ali tek kada

se pokajemo. Ako se ne poka-

jemo, tada se oni ponovo oči-

tuju u slijedeće tri, četiri gene-

racije - ako se potomci nastave

ponašati na isti način.

B-g ponovo naglašava nekoliko

micvot: šabat, blagdane, prvinu od

stoke i polja, itd.

(Šemot 33,12 - 34,26 & Bamidbar

28,19 - 28,25)

Moše se moli B-gu da mu omogući

bolje razumijevanje Njegovih puteva

(prema Talmud Brahos 7a, zbog čega pra-

vednici pate). Također, zatraţio je B-ga

da potvrdi da je Izrael još uvijek nje-

gov narod. B-g je odbio Mošeu otkriti

svo unutarnje metafizičko funkcioni-

ranje svemira. Međutim, uvjerio je

Mošea da Ţidovi nisu izgubili svoju

ulogu kod Njega. I na koncu pristaje

da Njegova Prisutnost i nadalje bude

uz narod. Moše Mu je odgovorio:

"Dobro, jer ako Ti nisi s nama, mi ne

idemo!"

Moše iskleše dvije kamene ploče

koje će zamijeniti one koje je razbio.

Potom se ponovo popeo na goru Sinaj

kako bi iznova primio Zakon. B-g

Mošeu otkriva svoje B-ţanska svoj-

stva. Trinaest je svojstava:

1. B-g je milosrdan prije nego li

čovjek sagriješi

2. Milosrdan je i nakon što čovjek

sagriješi

3. Svemoćan je

4. Suosjećan

5. Milostiv

6. Ne razgnjevljuje se brzo

7. Pun je naklonosti

8. I pun je istine

■

Paraša Šabat Pesah