HUSSERL: Filozofija kao stroga znanost, FB 2003PRVA VERZIJAUVOD1. Filozofija je uvijek nastojala biti stroga znanost egzaktna, opevaljana, voena principima, koja nastoji urediti ivot voen umnim normama2. Nastojanja novovjekovne filozofije su tenje da se medijem kritike refleksije sve dubljim uvidima u metode konstituira novi oblik. Plod takvog nastojanja doveo je do stvaranja zasebnih, ontoloki lokaliziranih strogih znanosti koje ukljuuju i matematiku. Razdvojile su se od filozofije. Treba li onda filozofija imati neko svoje strogo odreenje?3. Namjerom najvia i najstroa koja tei dosei apsolutne uvide, nikada nije postala doista znanost, niti se trudi. Napad na Kanta, koji kae da se ne moe uiti filozofiju, nego filozofiranju. Husserl: Zbilja je se ne moe uiti kada nema objektivne kriterije.4. Ali to ne znai da je nesavrena, ve da jednostavno nije jo znanou postala. Bitno je: znanost se liava osobnog, to filozofija jo nije uinila.5. Ne raspolae nekim sistemom nepotpunim i pojedinanim sistem ve uope njime ne raspolae, umjesto toga ima kolsko zauzimanje stava6. Rad stoljea zbiljski postaje upotrebljiv kada se provede utemeljenje, kritiko preinaavanje pojedinih nauka nije rjeenje (pri tome misli i na budua odvojenja od filozofije)7. Husserl ovo iznad naglaava8. Zahtijeva se filozofsko odozdo s fundamentima sigurnom od dvojbe, da ne bude jo jedna od Minerva9. Zahtjev nije nov, oduvijek se nastoji stei izvorna poela, principe, fundamente, pravu metodu i rjeenja; to su bili oni koji su propitali prethodnu filozofiju i njene toboe znanstvene principe na kojima je utemeljena. To su inili Sokrat i Platon protiv Grka; kartezijanci protiv skolastike; Kant i Fichte u doba njemakog idealizma (Gdje ti je Leibniz, gdje ti je Spinoza???)10. Romantika filozofija, naroito Hegel, je ta koja poinje slabjeti nagon za strogom znanou11. Iz toga su kao reakcije proizali skepticizam i naturalizam12. Ali i historizam, relativna valjanost svake filozofije za svoje vrijeme, rezultat je Hegela. Takvo gledite stvara filozofiju svjetonazora, koja se tim vie odmie od znanstvenog utemeljenja.13. Iz njih izlaze intencije kritike i stroge znanosti, ali valja ih same kritiki pogledati. Prvi dio rasprave je kritika, drugi dio ispituje pravo historizma i filozofije svjetonazoraNATURALISTIKA FILOZOFIJA14. Kritika naturalizma. On proizlazi iz otkrivanja prirode, jedinstva prostorno-vremenskog bitka odreenog prirodnim zakonima. Naturalizam se iri rastom prirodnih znanosti; iz istih razloga dolazi i do historicizma. Naturalist ne vidi nita nego prirodu, historicist nita nego duh. Svako bie promatranja je psihofiziko, odreeno vrstom zakonitosti.15. Ono to karakterizira sve oblike naturalizma su 1) naturalizirana svijest sa svojim intencionalno imanentnim danostima 2) naturalizirana ideja sa svim formama16. Husserl kae da posljednjim (2) inom samu sebe dokida. Zakoni formalne logike tumaeni su kao prirodni zakoni miljenja. Tu se na prvom mjestu stvara skeptiki protusmisao. Naturalist je idealist i objektivist, takorei, tei znanstveno objasniti pojave, ali pretpostavlja znanstvenost na temelju onoga to njome nijee. Kada postavlja svoja pravila, ne pretpostavlja njihovu upitnost. 17. Ideja znanosti koja prodire novim vijekom u svom idealnom savrenstvu jest um koji iznad sebe nita nema. U tu domenu spadaju teoretski, aksioloki, praktiki ideali koje naturalizam falsificira time to ih empiristiki pogreno tumai. Argument iz konzekvencije slab.18. Opovrgavanje naturalizma nije dovoljno, potrebno je njegov temelj podvrgnuti pozitivnoj kritici19. Naturalizam svijest rjeava egzaktnom mehanikom kao eksperimentalnom psihologijom20. Ali injenina znanost ne moe dati nikakve iste principe normiranja21. Svako mehaniziranje due i svijesti ukljuuje naivno postavljanje egzistencije fizike prirode22. Znanost o fizikoj prirodi ne moe sluiti kao temelj filozofiji jer:23. Prvo. Naivnost uzimanja prirode kao datosti. Pojedinana iskustva i povezanost je kritiki sagledana, ali mogunosti i uvjeti uope ne24. Drugo. Pitanja koja se pokazuju refleksiji: kako igra iskustveno-logike svijesti zahvaa objektivno valjano: pitanja epistemologije danas su posve otvorena. Oba argumenta vrijede za psihologiju, koja se bavi psihofizikim, stoga za svaku prirodoznanstvenost.25. Protusmisao neke prirodnoznanstvene teorije spoznaje je evidentan: pitanja to ih postavlja znanost, njoj su imanentna, a pitanje znanstvenosti je principijelno transcendentalno. Prirodna znanost, nalik psihologiji i empirijskoj znanosti uope, sebi ne moe dati vlastito utemeljenje.26. Polaganje temelja prirodne znanosti u epistemolokom smislu mora svako odreenje egzistencije, subjektivno i objektivno, staviti u zagrade.27. Ako spoznajna teorija eli istraiti odnose bitka i svijesti, mora bitak misliti kao korelat svijesti; istraivanje mora biti usmjereno na svijest u svim moguim oblicima, kako bi se vidjelo to je uope sama svijest u svim svojim oblikovanjima.28. Sve vrste svijesti moraju se dati studirati na misli vodilji oblika naina danosti29. Za bitnu analizu svijesti, dakle, neizostavna je refleksija na temeljene oblike datosti svijesti. to to znai da predmetnost 'jest' proizlazi iz svijesti. Ako je svaka svijest 'svijest o', studij svijesti ukljuuje studij znaenja svijesti i svjesne predmetnosti. Sva takva istraivanja obuhvaamo pod imenom fenomenoloki studiji.30. Odgovarajua reflektivna znanost je fenomenologija iste svijesti. Ona je povezana sa psihologijom, ali su razliitih vidova. Psihologija se bavi empirijskoj svijesti, fenomenologija istom svijesti. Prethodi psihologiji.31. Psihologija je empirijski nauk naturalizirane svijesti.32. Moderna egzaktna psihologija ne odgovara ni tom zahtjevu. U najboljem sluaju istrauje psihofizike pravilnosti, i toliko je daleko od filozofije. Ne bavi se deskripcijama i razlozima, i toliko je ograniena33. Odnos eksperimentalne psihologije prema originalnoj psihologiji slian je odnosu socijalne statistike prema socijalnoj znanosti koja same socioloke fenomene donosi u direktnoj danosti.35. Eksperimentalna je metoda neminovna, ali ne vri analizu same svijesti36. Za poetak filozofske psihologije bitno je preskoiti pojmove i sudove, te se udubiti u fenomene37.Ponajprije moraju se oistiti ekvivokacije. Npr. svijest o ima zbunjujue oblike oblikovanja.38. Eksperimentalisti su ponosni na kreiranje laboratorijskih uvjeta u kojima promatraju stvari. Ali to su to stvari? Kakvo je to iskustvo na koje se moramo vratiti, ako polazimo od psihologije? (Dilthey) Da bi iz naivnih iskustava nastala iskustva u znanstvenom smislu, moraju prethoditi stanovite analize svijesti specifine svojevrsnosti. To je nadilaenje eksperimentalne psihologije.39.Opisivanje naivnih danosti iskustva obavlja se pomou pojmova iji smisao i znaenje ne potjeu iz opisivanja, te se ne mogu kontrolirati pomou iskustava.40. Bez utemeljenja pojmova koji odreuju predmet, psihologija isto tako malo moe biti egzaktna kao to bi to bila fizika, koja se zadovoljava svakidanjim znaenjem tekog, toplog. Husserl implicira, sve ono to koriste napola je vlastito iskustvo, napola je naprosto neprecizno.41.Pojmovno voenje iskustva u sferi svijesti jo je u stanju fizike prije galilejevske epohe. Nedostaje udubljivanje u smisao iskustva, odnosno u smisao bitka koji je u njemu dan.42.Pojmovi iskustva nisu uzeti iz iskustva nego se na nj primjenjuju. Spram iskustva oni su a priori43. Otuda valja razumjeti koje zahtjeve bitak u smislu psihikog (bitak svijesti) iz sebe postavlja na metodu44. O traenoj metodi valja rei da za fenomenologiju svijesti ona ni tada nije dostatna, kada oponaa fizikalne metoda45. Slijediti prirodoznanstveni uzor skoro znai neizbjeno: svijest postvariti. Iskustvo o svijesti, meutim, za svijet je naelno drugo iskustvo nego iskustvo stvari.46.Znaaj iskustva stvari:a) ono identino, ono intersubjektivno istob) stvar je ono to ona jest samo u jedinstvu jednog prostora i jednog vremenac) u kauzalnom odnosu prema, ili u povezanosti pojavljivanja s drugim stvarimad) realna svojstva su naziv za kauzalno zakonski unaprijed naznaene mogunosti promjene neeg identinog47.Prirodna znanost konzekventno slijedi smisao toga to se kao sama stvar iz sebe pojavljuje kao iskueno48.Odnosi u podruju psihikog (svijesti) potpuno su drugi. Psihiki bitak, bitak kao fenomen nije:a) nikakvo jedinstvo koje se moe iskusiti kao identinob) on nije pojava jer nema razlike izmeu pojave i bitkaPostoji samo jedna priroda koja se pojavljuje u pojavama stvari; a fenomeni svijesti nisu samo oni koji se pojavljuju49.Fenomen nije nikakvo supstancijalno jedinstvo, on nema realnih svojstava, on ne poznaje nikakve realne dijelove, nikakve realne promjene i nikakav kauzalitet. Fenomen ne odrava nikakav trajni, identini bitak50. Fenomen se ne moe iskusiti kao pojavljujue, on je doivljaj koji je vien u refleksiji. Jedinstvo psihikog (svijest) uope nema nieg zajednikog s prirodom, s prostorom i vremenom, sa supstancijalnou i kauzalnou. Njegovo jedinstvo je rijeka koja je oblikovana pomou prolaznog intecionalnog smjera51.U imanentnom zrenju, zrei za rijekom fenomena, mi dospijevamo od fenomena do fenomena i nikada do neega drugog52.Fenomeni svijesti imaju u toj rijeci akata varijabilnost ovisno o stavu i atencionalnome. Bitno: oni su svi svijest o, pomiljaju ono predmetno. 53.istoa fenomenolokog istraivanja ovisi o:a) iskljuivanja naturalistikog stavab) da se fenomeni reduciraju samo na sebe kako bi se mogli vidjeti u jednostavnosti i opisati54.Reducirani, fenomeni imaju bit koja se ne moe dohvatiti u neposrednom zrenju55.Naturalistiki stav blokira mogunost otvaranja nove, bitne znanosti koja see dalje. Istraivanje biti analiza je akata svijesti, a zbog naturalizma nama je teko vidjeti same biti. Zorno imanje svjesnog je intuicija. Ako je intuicija ista, zorna bit je apsolutno evidentna i dade se fiksirati u pojmove koji daju mogunost za jednoznane, objektivne i apsolutno valjane iskaze. Boja je, za razliku od tona, toliko drastino razliita da moemo biti apsolutno sigurni u nju i ne moemo ih nikako drugaije doivjeti (i fiksirati).56.Zrenje shvaa bit kao bitni bitak i ni na koji nain ne postavlja opstanak (Dasein). Spoznaja biti nije nikakva injenina spoznaja, ona ne dodiruje ni najmanji sadraj tvrdnje u pogledu nekog individualnog opstanka. Dakle, takvo zrenje mora biti drugaije od iskustva, ono je apriorno zrenje, iskustvo iskustva.57.Sudovi koji iskazuju iskustvo iskustva jesu apsolutne spoznaje. Utemeljiti pomou novog iskustva nema smisla. Kritika Humea: skepsa na rubu fenomenologije. Ali, ona sama je u svakom sluaju apriorna analiza svijesti, pomou ijih problema empirijski problemi pojava ljudske svijesti tek dobivaju neki znanstveno dohvatljivi smisao.58.Filozofski zor ne smije se zabunom zamijeniti sa samoopaanjem (to ini Hume), ne sa inima koje umjesto biti postavljaju odgovarajue individualne pojedinanosti.59.ista fenomenologija moe biti samo istraivanje biti i nikada istraivanje egzistencije. Pojedinano se u svojoj imanenciji moe postaviti samo kao ovo ovdje, kao taj tamo tekui opaaj ili sjeanje. Sluajno je, nije bit, ali ima bit. 60. Psihofiziki stav? Psihiko je koordinirano tijelu i jedinstvu fizike prirode. Ovisnost o fizikome pripada podruju psihologije kao prirodne znanosti, u suprotnosti prema fenomenologiji ona je empirijska znanost61.Psihologija je de facto voena onim izvornim i neizbjenim objektiviranjima, iji su kolerati empirisjka jedinstva ovjek i ivotinja, a s druge strane dua, osobnost, odnosno karakter, dispozicija osobnosti. Ali te jedinstvene tvorbe nisu pitanje biti. Razlika: psihiko kao tjelesna pojava prirode donosi netjelesno jedinstvo koje upuuje natrag na ivotno jedinstvo svagdanje rijeke svijesti.62. Psiholoka spoznaja pretpostavlja apriornu spoznaju biti psihikoga, njeni principi ine osnovu za empirijsku psihologiju a da bi se takvime ime moglo doi do neke biti, to je potpuno pogreno63. Psihologija grijei (kao i ostale znanosti) u tome to nema fenomenoloku metodu. Ne koristi poetne stavove. Za fenomenoloko istraivanje vrijedi: to je dohvaeno i opisano u intuitivnom dranju moe se razumjeti i provjeriti samo u intuitivnom dranju64. Utemeljenje pomou sistematske fenomenologije daje norme za znanstveni smisao i sadraj pojmova koji su prikladni da izraze iskustva empirijske psihologije. Ova iskustva su jednako bogata sadrajem kao prirodna iskustva. Ona se znanstveno mogu uporabiti slino prirodnim iskustvima tek kada je izvreno fenomenoloko utemeljenje. Samo zbiljski radikalna i sistematska fenomenologija, koja se ne bavi sporednim i odijeljenim refleksijama, nego u iskljuivoj predanosti istrauje krajnje mnogostruke i zamrene probleme svijesti s potpuno slobodnim duhom, koji nije zaslijepljen nikakvim naturalistikim predrasudama, moe nam dati razumijevanje psihikoga u sferi individualne i zajednike svijesti.65. Fenomenoloko istraivanje je u najboljem smislu apriorno istraivanje. Svim opravdanim motivima aprirozma ono podnosi puni raun. Kritiko luenje psiholoke i fenomenoloke metode ukazuje u toj posljednjoj put ka znanstvenoj teoriji uma i omoguuje znanstvenu psihologiju

HISTORICIZAM I FILOZOFIJA SVJETONAZORA66. Historicizam se kree u sferi injenica empirijskog duhovnog ivota. Njegov ga reatlivizam povezuje sa svojevrsnom skepsom.67. Svako duhovno oblikovanje ima teite u struji duhovnoga ivota: u svojemu tijeku ono ima svoju unutarnju strukturu, svoju tipiku i svoju motivaciju. Tu motivaciju moemo naknadno osjetiti. Historijsko 'razumijevanje' je iskaz pojedinanih oblikovanja iz duhovnih motiva razvoja. ?Razumijevanje' odnosno 'objanjavanje' otkriva 'duhovni bitak'. U intuitivnom istraivanju toga bitka istrauju se umjetnost, religija, obiaj i sl. Isto tako svjetonazor koji postoji u njima i koji istodobno u njima dolazi do izraza. Duhovne motivacije koje odreuju njegovu bit dovode se do razumijevanja pomou unutarnjeg uivljavanja68. U zbirci Svjetonazor Dilthey ukazje na to da pomou promatranja koje obuhvaa sve prolosti nestaje apsolutna valjanost bilo kojeg pojedinanog oblika ivotnog ustrojstva, religije i filozofije. 69. Isto vrijedi za povijesni razvitak znanosti. Vano je praviti razliku izmeu tekueg valjanja i objektivne valjanosti, izmeu znanosti kao kultunre pojave i znanosti kao sistema valjanih teorija. Historijske razloge, koji imaju historijske posljedice, moe se uiniti jasnima samo pomou injenica. injenice ne postiu nita za utemeljenje svoje mogunosti70. Filozofska kritika, ukoliko treba postaviti zahtjev za valjanost prema svojemu smislu, implicira idealnu mogunost sistematske filozofije kao stroge znanosti71. Povijest filozofije i povijest znanosti moe priznavati pojedinana djela u njihovoj velianstvenosti, ali samo iz njihovih empirijskih motiva i uinaka. Principi takvih relevantnih vrednovanja lee u idealnim sferama koje vrednujui historiar ne moe utemeljiti.72. Diltheyev prikaz zato psihofizika psihologija ne moe dati nikakvo utemeljenje duhovnih znanosti valja dopuniti u tom smislu da jedino i samo fenomenoloki nauk o biti uzmae utemeljiti filzofiju duha.73. Smisao i pravo filozofije svjetonazora. Ona odgovara naoj potrebi za zavrnom, ujedinjujuom, svepoimajuom i sverazumijevajuom spoznajom. Ona je zauzimanje jednog uporita u svijetu koji se ini da je bitniji nego znanost o svijetu, naroito to spram te posljednje prevladava skepsa historizma74. Svjetonazor ima jedinstvenu tehnoloku funkciju kao najvie podizanje ivotnog iskustva, obrazovanja i mudrosti nekog vremena75. Razlikovanja: ivotno iskustvo, obrazovanje, mudrost svijeta, svjetonazor76. Habitualna vrsnoa u odnosu na sve mogue smjerove ljudskog stava skipa s tim ide dobro izgraena sposobnost rasuivanja o predmetnostima takvog zanimanja stava, odnosno, sposobnost da se zauziamnje stava moe izriito opravdati77. Opravdano je govoriti ne samo o obrazovanju i svjetonazoru nekog odreenog individuuma, nego i o obrazovanju i svjetonazoru nekog doba78. Iz cjelokupnosti znanosti i iz najuvjerljivijih obrazovnih motiva zajednice izrasta neko izvanredno proirenje i povienje, koje u velikim sistemima daje relativno najsavreniji odgovor na zagonetke svijeta i ivota.79. Relativno savrena vrsnoa (osjenenje ideje humaniteta) odgovara temeljnim vrstama moguih zauzimanja stajalita (uzimanja vlastitog mjesta u svijetu)80. Iz prirodnih refleksija o najboljim putovima nastao je umjetni nauk koji zahtijeva nadsubjektivne i vezivne valjanosti. On ulazi takoer u filozofiju svjetonazora koja na taj nain postaje tokom zraenja najvrednijih energija obrazovanja.81. Veliko znaenje filozofije svjetonazora ne ini suvinim zahtjev za utemeljujuom strogom filozofijom. Svjetonazor je ogranien na pojedinani ivot, za svako vrijeme neki drugi svjetonazor, ideja znanosti je nadvremenska. 82. Filozofija svjetonazora i znanstvena filozofija razilaze se kao dvije ideje koje se na stanoviti nain odnose jedna na drugu ali koje ne valja mijeati83. Tenja za svjetonazorom je pretpostavka stroge znanstvene filozofije, ali ona ne smije sprijeiti proboj ove fenomenoloke84. Za jedni u drugu vrstu filozofiranja ne moe postojati neka openito valjana praktina odluka. U ivotnoj zbiljnosti ne moe biti sasvim iste odluke. U tome se nalazi velika opasnost naroito za filozofiju naeg doba85. Pitanje se mora postaviti sa stajalita ovjeanstva i povijesti86. U pritisku ivota, u praktinoj nunosti da se zauzme stav, ovjek nije mogao niti moe ekati da se ozbilji ideja stroge znanosti87. Tehniar kao praktiar odluuje drugaije nego znanstveni teoretiar. Od ovoga on uzima nauk, a iz ivota uzima iskustvo88. Tako ne stoji stvar sa znanstvenom filozofijom, koja ponajprje mora prevladati stanje da bude nerazluena mjeavina svjetonazora i teoretske spoznaje89. Duhovna nuda naeg doba doista je postala nepodnoljiva. Ne samo nerijeenou pitanja o bitku prirode i povijesnih zbiljnosti, nego i time to valja promatrati kao apsolutni bitak. Odluujua je naa radikalna ivotna nuda. ivot je zauzimanje stava. To je mogue samo na temelju istih principa. Naturalisti i historisti naprotiv rade na tome da se sva zbiljnost, sav ivot preobrazi u nerazumljivu mjeavinu injenica90. Zacijelo mi ne moemo bez umnog, pa makar i neznanstvenog nazora na svijet i ivot91. Budui da naturalisti i historisti pomou mnogoznanih i pogrenih problema prijee razumijevanje zbiljnost i mogunost zauzimanja stava prema njoj, mi moramo nastojati oko radikalne znanosti koja poinje odozgo, koja se temelji na sigurnim fundamentima i napreduje prema strogoj metodi: oko filozofske znanosti za koju se ovdje zauzimamo92. Ma kako samorazumljivo filozofija svjetonazora rado posee za svakom mogunou strogo znanstvenog zahtjeva filozofskih problema, odvajane se mora provesti93. Ovdje nema nikakvih kompromisa, ovdje jednako tako malo kao u bilo kojim pitanjima strogog utemeljena94. Pokazano je da posebno vrijednost svjetonazora poiva na vlastitom temelju, ali da njega valja promatrati kao habitus i postignue pojedinane osobnosti. Znanost je, naprotiv, impersonalna, a u najvioj mjeri to je filozofija kao stroga znanost95. Nae vrijeme ima svoju vlastitu veliinu: ono pati samo od neznatna razvoja i neznatne moi filozofije, koja jo nije dostatno stroga da bi skeptiki negativizam (koji se naziva pozitivizmom) mogla prevladati pomou istinskog pozitivizma. Znanstvena egzaktnost filozofije je najpotrebnija naem dobu96. Otuda je neodlono nuno jedino mogue filozofsko dranje: da nita to je naslijeeno ne pustimo da vrijedi kao naelo, nego da to pokuamo dobiti u slobodnoj predanosti samim problemima i principima (poecima) utemeljenja slijedei upute koje proizalze iz problema97. Iz historijskih filozofija, ako se razumijemo u njih udubiti, struji nam filozofski ivot sa svim bogatstvom i snagom ivih motivacija. Meutim, ne od filozofija ve od stvari i problema mora polaziti poticaj za istraivanje. Filozofija je znanost o prapoecima, utemeljujuim principima, o korijena ljudskog znanja i ponaanja (naglasio Descartes, jedan od Husserlovih okosnica). Njen radikalni postupak, koji se iz korijena die, zahtijeva apsolutno jasne poetke, metode, koje su unaprijed naznaene pomou vladajuih poetnih principa, i jasan pogled za stvari koje su u velikoj mjeri apsolutno dane u neposrednom zoru. Vlastito postignue filozofije mora biti da ona ide natrag na posljednje izvore i da posredstvom filozofske intuicije, fenomenolokog dohvaanja biti bez aparata zakljuaka i dokaza, pomou neposrednog gledanja dobiva obilje najstroih spoznaja koje daju temelj.

DRUGA VERZIJAE. Husserl, Filozofija kao stroga znanost filozofija od prvih poetaka zahtjeva da bude stroga znanost koja bi udovoljila najviim teoretskim potrebama i u etiko-religioznom pogledu omoguila ivot koji je ureen istim umnim normama ni u jednoj epohi svog razvitka ne udovoljava tom zahtjevu filozofija se ne moe uiti filozofija ne raspolae NIKAKVIM ZNANSTVENIM SISTEMOMNaturalistika filozofija NATURALIZAM pojava koja proizlazi iz otkrivanja prirode u smislu jedinstva prostorno-vremenskog bitka prema egzaktnim prirodnim zakonima svako bie je psihofizike prirode KARAKTERISTIKA NATURALIZMA NATURALIZIRANJE SVIJESTI, tj. NATURALIZIRANJE IDEJA SMATRA NATURALIZAM KONTRADIKTORNIM SAMOME SEBI zato to neutralizira um SPOZNAJNA TEORIJA za prirodu samorazumljivo stvari JESU svako psihofiziko ima fiziko znaenje koje nikada ne nedostaje RAZLIKA IZMEU FENOMENOLOGIJE (bavi se istom svijesti) i PSIHOLOGIJE (bavi se empirijskom svijesti) ISTA SVIJEST svijest u fenomenolokom stavu spoznajno-teorijska problematika (naturalizma) podlijee zamjenjivanju iste i empirijske svijesti, tj. NATURALIZIRA ISTU SVIJEST SKOLASTIKA nije sva ONTOLOGISTIKA

6