1

6.3 VARIJABLE U EKSPERIMENTU

VARIJABLA = svojstvo ispitanika, podražaja ili situacije koje može poprimati različite vrijednosti

Pr. tjelesna visina, inteligencija, depresivnost, intenzitet svjetla ili jačina buke... KONSTANTA= obilježje koje poprima samo jednu vrijednost Pr. broj glava u čovjeka, duljina maratonske staze... Varijable dijelimo na kvalitativne i kvantitativne ( diskretne i kontinuirane ): KVALITATIVNE (KATEGORIJALNE) VARIJABLE= varijable koje variraju u kvaliteti (svojstvo koje se ne da brojčano izraziti) – pr. boja očiju, psihijatrijska dijagnoza, mjesto rođenja KVANTITATIVNE VARIJABLE= varijable koje se razlikuju prema nekom količinskom (brojčanom, kvantitativnom) svojstvu – pr. tjelesna težina, brzina reakcije ili kvocijent inteligencije

Diskretne (isprekidane) = mogu poprimiti samo cjelobrojne vrijednosti – pr.broj članova obitelji

Kontinuirane = zauzimaju cjelokupnu ljestvicu, pa tako i vrijednosti između cjelobrojnih – pr. težina,visina PSIHOLOGIJSKI EKSPERIMENT= pokušaj utvrđivanja učinka varijable X na ponašanje Y. Prva varijabla nazvana nezavisnom, jest ona kojom eksperimentator upravlja, mijenjajući joj vrijednosti, a druga, koju nazivamo zavisnom, je ona čije promjene opaža, bilježi i mjeri.

Izbor ZV i NZV je od goleme važnosti jer izravno utječe na ishod i kvalitetu podataka dobivenih nekim eksperimentom

EKSPERIMENTALNA METODA= nalaže da se NZV i ZV unaprijed precizno odrede i operacionalno definiraju kako bi se izbjegli svi mogući nesporazumi i omogućilo ponavljanje istraživanja

- Problem može nastati i radi toga jer izučavane pojave n isu izravno dostupne opažanju i mjerenju (pr.učenje, pamćenje- zaključujemo na temelju neizravnih mjera)

6.3.1 NEZAVISNA VARIJABLA NEZAVISNA (EKSPERIMENTALNA) VARIJABLA je svojstvo kojim eksperimentator upravlja sustavno ga mijenjajući kako bi provjerio njegov utjecaj na proučavano ponašanje.

Pritom se pretpostavlja da će NZV utjecati na neko ponašanje koje se opaža i mjeri ZV

Nezavisna jer ni jedna druga varijabla u eksperimentu ne utječe na nju, odnosno da je eksperimentator mijenja nezavisno od ostalih varijabli

Pr. intenzitet rasvjete pri psihomotoričkoj aktivnosti, smislenost riječi u zadatku pamćenja, fizička aktivnost u tretmanu mršavljenja itd. Da bi neka varijabla bila NZV treba ispunjavati najmanje 2 uvjeta:

1) Imati odlike varijable ( mogućnost poprimanja različitih vrijednosti- varijacije) 2) Njene promjene moraju biti pod kontrolom eksperimentatora

6.3.1.1 RASPON VRIJEDNOSTI NEZAVISNE VARIJABLE

(1) Dihotomne NZV- one varijable koje poprimaju samo 2 različite vrijednosti, postojanja ili nepostojanja određene kvalitete. Dopuštaju samo zaključak utječe li ili ne NZV na ZV Pr. ako su 2 stupnja NZV kao agresivni i neagresivni TV program (prisutnost prema odsustvu agresivnosti)

(2) Kvantitativna (količinska) NZV – utvrđuje u kojoj mjeri NZV utječe na ZV pr. kako intenzitet buke utječe na koncentraciju? – NZV ima raspon od niski, srednji, visoki i izrazito visoki intenzitet buke

(3) Kvalitativne ili kategorijalne varijable – u slučajevima kada NZV može poprimiti vrijednosti koje nisu količinske prirode ali se ne mogu ni svesti na dihotomnu kategoriju prisutno-odsutno Pr. klinička psihologija- ispitivanje učinkovitosti bihevioralne, kognitivno-bihevioralne i geštalt terapije

6.3.1.2 UPRAVLJANJE NEZAVISNOM VARIJABLOM

1. Eksperimentalna manipulacija

2

Podrazumijeva situaciju u kojoj eksperimentator odmjerava veličinu NZV izlažući pojedinim njezinim razinama različite grupe ispitanika ili iste ispitanike u različitim vremenskim intervalima Pr. mijenjanje intenziteta svjetla, zvučnih podražaja, broja sati bez jela ili sna itd. Manipuliranje uputom = vrsta eksperimentalne manipulacije koja se sastoji u davanju različitih uputa kontrolnoj

u odnosu na eksperimentalnu skupinu. Nekad se manipulacija uputom može pokazati manjkavom metodom radi dvosmislenih uputa koje izazivaju oprečne reakcije ispitanika pa je važno u njavećoj mjeri pojednostaviti poruku kako bi bila jednoznačna i pristupačna svima + važno osigurati pozornost

Manipuliranja događajima = drugi oblik uspostavljanja kontrole nad nezavisnom varijablom. U njemu se vrijednosti eksperimentalne varijable mijenjaju na mnogo prirodniji i realističniji način negoli je slučaj s uputama.

2. Upravljanje osobnim razlikama odlikuje eksperimente u kojima nezavisnu varijablu čine neka obilježja ispitanika (spol, dob, inteligencija, stupanj ekstravertiranosti i sl.) Manipulacija se postiže izborom ispitanika u grupe prema stupnju izraženosti unaprijed utvrđenih osobina Problem je što je neomogućena slučajna raspodjela ispitanika u skupine što, ugrožava unutarnju valjanost i otežava pripisivanje promjena u ponašanju nezavisnoj varijabli. Kvazi-eksperimenti! *** Iznimno je važno da je NZV moguće neovisno manipulirati, odnosno da promjene u NZV ne uključuju i promjene neke druge varijable osim ZV. Kod upravljanja osobnim razlikama, katkad iznimno teško ostvariti!

6.3.1.3 PRIKLADNOST NEZAVISNE VARIJABLE Konstruktna valjanost

- Konstruktna valjanost NZV je njena operacionalna primjerenost u odnosu na konstrukt koji bi intencijski trebala predstavljati.

NZV je redovito operacionalizacija nekog konstrukta čiji nas utjecaj na ponašanje zanima. ( pr. kako glad kod štakora utječe na brzinu rješavanja labirinta? Konstrukt gladi= NZV) NO, jednoznačna i savršena operacionalizacija ne postoji! Ona je samo više/manje vjeran odraz izučavanog ponašanja. Nažalost, jednim dijelom opisuje konstrukt kojim se bavimo, drugim dijelom zahvaća neke druge konstrukte. Na ZV može djelovati i neki za nas nevažni konstrukt koji smo nehotično uvrstili u istraživanje

- Suvišak ili manjkavost! Razlika među razinama

- Razlika između eksperimentalnih i kontrolnih uvjeta mora biti naglašena jer ćemo u protivnom potvrđivati nul-hipotezu čak i kad ona u zbilji nije točna

Razlike u mišljenjima treba li ekstremno naglašavat situacije kakve necemo naci u stvarnom životu? Broj razina Koliko ćemo razina NZV koristiti u eksperimentu. Hoćemo li uspoređivati samo ekstremne vrijednosti ili čitav mogući raspon (ako se radi o kontinuiranoj varijabli)?

- Ovisi o vrsti eksperimentalnog nacrta samo 2 razine NZV- rizik da se zanemari stvarna kvaliteta povezanosti; nacrt na nezavisnim grupama—više razina NZV smanjuje stat.snagu

Uspješnost manipulacije Eksperimentalni realizam ili psihološka uvjerljivost za ispitanike

6.3.2 ZAVISNA VARIJABLA ZV je pojava koja se u eksperimentu opaža i mjeri. Njene vrijednosti ovise o manipulacijama eksperimentalnom varijablom i otuda naziv „zavisna“ varijabla. Ona je kriterij ili standard prema kojem se procjenjuju rezultati eksperimenta, pa se još naziva i „kriterijskom“ varijablom. Mora zadovoljavati 2 uvjeta:

1) Da bude valjana reprezentacija izučavanog konstrukta 2) Da se može pouzdano mjeriti i opažati

6.3.2.1 PRIKLADNOST ZAVISNE VARIJABLE

3

Konstruktna valjanost - Odnosi se na problem jesmo li doista mjerili ono što smo namjeravali mjeriti? - U velikoj većini slučajeva ZV je tek nesavršeni pokazatelj nekog šireg konstrukta; ako koristimo manji broj

mjera moglo bi doći do smanjene konstruktne valjanosti ako pogrešno protumačimo rezultate Pouzdanost

Može se ugl.poistovjetiti s preciznošću mjerenja. Svaka mjera, naime, opterećena je određenom greškom. - Greškom mjerenja u većoj su mjeri opterećene psihološke osobine - Preciznost shvaćena kao odsutnost greške mjerenja pridonosi konstantnosti, stabilnosti ili dosljednosti

mjerene osobine Osjetljivost

- Ključno obilježje eksperimenta jest mogućnost da njime testiramo određene pretpostavke iskazane, u pravilu, nul-hipotezom.

- Učinak poda- preteški zadaci - Učinak stropa- prelagani zadaci

6.4 KONTROLA U EKSPERIMENTU Kontrola u eksperimentu je vjerojatno najvažnija sastavnica eksperimenta. Služi osiguravanju unutarnje valjanosti, odnosno sigurnosti u zaključku da je upravo NZV, a ne nešto drugo, dovelo do promjena što smo ih registrirali u eksperimentu. Obuhvaća niz postupaka koji u razumnim granicama omogućavaju izvođenje U-P zaključaka.

Da bismo utvrdili učinak NZV na ZV potrebno je na neki način izolirati taj utjecaj – odstraniti sve druge činitelje koji bi također mogli utjecati na promatrano ponašanje. Neke vanjske faktore (opći naziv za čimbenike koji pored NZV utječu na ZV) nije moguće odstraniti ALI tada se kontrola sastoji u njihovom pravilnom raspoređivanju na sve uvjete u eksperimentu ili, u slučaju grupnog nacrta, podjednako eksperimentalnu i kontrolnu skupinu. Tako se osigurava njihova podjednaka prisutnost pa se razlike u ZV ponovno mogu pripisati djelovanju NZV. Dakle, kontrolom je prije svega potrebno izbjeći sustavno podudaranje varijacije NZV s promjenama neke vanjske varijable. 3 skupine vanjskih činitelja koji su prijetnja valjanosti našeg nacrta: 1) FIZIČKI 2) DRUŠTVENI 3) OSOBNI Kako bismo ih kontrolirali koristimo se različitim postupcima:

Kontrola fizičkih činitelja: Kontrola pristranosti sudionika u eksperimentu: Kontrola osobnih činitelja:

1. Uklanjanje vanjskih činitelja

1. Slijepi eksperiment 1. Homogeniziranje ispitanika

2. Stabilizacija uvjeta 2. Dvostruko slijepi eksperiment 2. Slučajni izbor ili slučajno raspoređivanje u skupine

3. Uravnoteženje uvjeta 3. Uparivanje

FIZIČKI ČINITELJI Da bismo unaprijedili unutarnju valjanost i statističku snagu, potrebno je nalaženje i prepoznavanje onih činitelja koji bi pored NZV mogli utjecati na ZV. Nakon što se utvrde, potrebno ih je ukloniti ili stabilizirati. Eksperiment često puta zahtjeva da se okolinski podražaji (buka, svjetlo, vibracije) odstrane, a drugi koje nije moguće odstraniti, drže postojanima (temperatura, vlaga, doba dana...). Ponekad je, da bismo bili u mogućnosti promjene u ZV pripisati promjenama NZV, potrebno uravnotežiti uvjete koji prijete da ugroze naše zaključke(pr. isti broj eksperimentalne i kontrolne u svakoj od prostorija) Dvojaka zadaća:

A. osiguravanje jednakih uvjeta eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi (osnažuje unutarnju valjanost)

B. odstranjivanje svih izvora smetnji ili nestabilnosti koje bi mogle dovesti do povećanog nesustavnog varijabiliteta

u ponašanju unutar eksperimenta ( osnažuje valjanost statističkog zaključka

4

KONTROLA PRISTRANOSTI SUDIONIKA U EKSPERIMENTU

Konačni rezultati mogu biti zamagljeni pristranosti vezanim uz ispitanike, eksperimentatora ili njihovu međusobnu

interakciju. Na rezultate mogu, pored NZV utjecati i činitelji poput očekivanja ispitanika, nesvjesnog utjecaja

eksperimentatora na ispitanike ili njegova pristranost zbog želje da potvrdi polazne hipoteze.

- Ova vrsta kontrole služi unaprijeđenju konstruktne valjanosti

KONTROLA OSOBNIH ČINITELJA

Za mogućnost izvođenja zaključaka u eksperimentu ključno je postići usporedivost ispitanika koji su izloženi

različitim tretmanima. Izjednačenost grupa odnosno njihovo raspoređivanje u grupe po slučaju, jedan je od osnovnih

zahtjeva eksperimentalnih nacrta i temelj unutarnje valjanosti.

Uključivanjem u eksperiment sudionike sa sličnim obilježjima nastojimo smanjiti nesustavni varijabilitet uzrokovan

osobnim razlikama, čime povećavamo statističku snagu popravljajući valjanost statističkog zaključka.

6.5 EKSPERIMENTALNA VALJANOST

Eksperimentalni nacrt- logički okvir za izvođenje zaključaka o utjecaju NZV na ZV

Nacrtom se njihov odnos izolira, tako da utjecaj NZV može biti praćen neovisno o utjecaju mnoštva čimbenika koji

inače djeluju na izabrani predmet opažanja, u pravilu neki aspekt ponašanja.

- Nacrt je to bolji što se više približava idealu da se promjene predmeta opažanja mogu jednoznačno pripisati

promjenama NZV

- Osnovna je,dakle,svrha eksperimenta omogućavanje istinitih zaključaka o učincima NZV na opažano

ponašanje i o uvjetima pod kojima se takav utjecaj odvija.

VALJANOST = najbolje približno određenje istinitosti zaključka (Campbell i Stanley uveli pojam)

= Valjanost znači stupanj u kojem je neki eksperimentalni nacrt primjeren logički okvir za izvođenje odgovarajućih

zaključaka.

4 tipa eksperimentalne valjanosti:

1. Unutarnja valjanost

2. Vanjska valjanost

3. Konstruktna valjanost

4. Valjanost statističkog zaključka

6.5.1 VALJANOST STATISTIČKOG ZAKLJUČKA

Valjanost statističkog zaključka odnosi se na donošenje sudova o odnosu NZV i ZV temeljem statističkog vrednovanja. Def. = Mogudnost statističkog dokazivanja povezanosti NZV i ZV koje proizlazi iz primijenjenog nacrta i korištene metodologije. - Valjanost je odraz neosjetljivosti na nesustavne utjecaje koje se nastoji isključiti Pitanja: Je li nacrt dovoljno osjetljiv da pruži vjerodostojne podatke o povezanosti NZV i ZV i ako da, postoji li kakva veza među njima i koliko je naglašena? Prijetnje valjanosti stat.zaključka- činitelji koji mogu pridonijeti zamagljivanju odnosa ZV i NZV zbog premale pozornosti posvedene pitanjima stat.zaključivanja

6.5.1.1 OSNOVNE ZNAČAJKE STATISTIČKOG TESTIRANJA Statističkim se testom u pravilu pokušava utvrditi može li se dobivena razlika između kontrolne i eksperimentalne skupine pripisati slučajnim kolebanjima, ili je odraz stvarne razlike na populacijskog razini?

5

Ako su razlike između skupina velike da se uz razumnu vjerojatnost ne mogu pripisati slučajnim kolebanjima

odbacujemo početnu nul-hipotezu o nepostojanju razlike. Međutim, hodemo li ostati pri nul-hipotezi ili je odbaciti, ovisi također o usvojenom stupnju rizika da demo pogriješiti u zaključku.

Cilj eksperimenta je dodi do zaključka koji odražava objektivnu stvarnost.

str. 122 TABLICA!!!

6.5.1.2 PRIJETNJE VALJANOSTI STATISTIČKOG ZAKLJUČKA

1.STATISTIČKA SNAGA Statistička snaga je vjerojatnost odbacivanja hipoteze o nepostojanju razlika među skupinama (nul-hipoteze) kad je ona u stvarnosti netočna. ILI, snaga je vjerojatnost nalaženja razlike među skupinama kad ona uistinu (na populacijskoj razini) postoji.

Mali uzorak, zahtjevni kriterij značajnosti (1% ili 5%), veliki varijabilitet i nevelika razlika među skupinama, opasnost od greške ostajanja pri netočnoj nul-hipotezi dovode do NISKE statističke snage, pa je eksperimentom gotovo nemogude dokazati učinkovitost eksperimentalne manipulacije.

Graf 123.str Kako izvodimo statističke zaključke u eksperimentu?

Na snagu ne otpada više od četvrtine svih mogudih ishoda našeg eksperimenta

Pr. može li utjecaj nasilne kompjutorske igre povedati agresivnost u djece? Vjerojatnost da odbacimo netočnu nul-hipotezu bit ce svega ¼.

Statistička snaga tako nije nikakva nepromjenjiva, ved se na nju može utjecati.

Jedan od načina povedanja – preuzimanje vedeg rizika od odbacivanja ispravne nul-hipoteze (). Zbog konvencije, tek u iznimnim slučajevima.

Stat.snaga u velikoj mjeri ovisi o stvarnoj populacijskoj razlici između kontrolnih i eksperimentalnih uvjeta. Što je razlika naglašenija, to je i vjerojatnost da demo odbaciti nul-hipotezu veda.

Veličina učinka- razlika u ZV između eksperimentalne i kontrolne skupine podijeljenoj pripadajudom standardnom devijacijom. Osim o razlici između skupina, veličina učinka ovisi također o stupnju variranja istraživane pojave koji se iskazuje

standardnom devijacijom. Što je standardna devijacija veda, veličina učinka manja.

Zato je važno smanjiti na minimum sve neželjene izvore varijacije a na stan.devijaciju se može utjecati smanjujudi varijabilitet ovisan o heterogenosti ispitanika ili nestandardiziranosti procedure.

Snagu možemo unaprijediti ponajprije povedavanjem uzorka ispitanika. Što je stvarna razlika (veličina učinka)

između različitih skupina manja, tim je vedi uzorak potreban za dokazivanje razlike. Povedanje uzorka smanjuje

standardnu grešku aritmetičke sredine o kojoj je ovisan t-test. Ta se greška smanjuje usporedo s drugim

korijenom iz veličine uzorka. Uz istu razliku među grupama i jednaku st.devijaciju, ali uz vedi uzorak imamo

mnogo vedu vjerojatnost odbacivanja netočne nul-hipoteze. Zbog povedanja uzorka smanjuje se standardna

greška aritmetičke sredine, te se time posredno povedava t-omjer.

Važno je utvrditi i koliki nam je uzorak potreban za dokazivanje neke razlike. T-test je umnožak veličine učinka i veličine studije

Snaga ovisi o:

1. Usvojenom kriteriju značajnosti (alfa) 4. Razlici među populacijama (veličini učinka)

2. Broju ispitanika 5. Korištenom statističkom testu

3. Varijabilitetu (varijanci) ZV

6

2. NESUSTAVNE VARIJACIJE U POSTUPKU (varijabilitet postupka) Veličina učinka u pravilu ovisi o stvarnoj razlici između uvjeta u kojima je djelovala u odnosu na one u kojima nije djelovala NZV. Također, ovisi i o VARIJABILITETU. Što je varijabilitet VEDI, to de i razlika između eksperimentalne i kontrolne skupine morati biti izraženija da bi se

mogla proglasiti statistički značajnom.

Ukupnoj varijanci pridonose osobne razlike među ispitanicima, slučajna kolebanja, razlike među eksperimentatorima itd

Postupak mora biti standardiziran, eksperimentatori uvježbani, a upute uvijek jednake. U nacrt je nužno unijeti potrebnu preciznost jer tada varijanca uzorkovana nejasno definiranom procedurom bit de svedena na minimum, a time de se automatski povedati veličina učinka.

Pr. provjera 2 metode učenja stranog jezika pretežno konverzacijska i pretežno pismena i da je vodi više nastavnika

3. RAZLIČITOST ISPITANIKA (raznorodnost sudionika)

- Ispitanici se mogu razlikovati prema velikom broju osobina, spolu, dobi, naobrazbi, nacionalnosti, inteligenciji i drugima.

- Što je veda različitost, to je teže dokazati učinkovitost intervencije, jer se povedava eksperimentalna greška

odnosno varijabilitet unutar skupina - No da bi različitost uopde utjecala na valjanost statističkog zaključka, ispitanici se moraju razlikovati s

obzirom na neku osobinu povezanu s ishodom. - Rješavanje problema različitosti: 1) Biranje istovrsnih ispitanika

2) Uključivanje različitog uzorka u istraživanje (al uz istodobno osiguravanje mogudnosti odvajanja učinaka

uzrokovanih raznovrsnošdu ispitanika- faktorijalni nacrti) 3) Korištenje nacrta ponovljenih mjerenja

4. NEPOUZDANOST ZAVISNE VARIJABLE (nepouzdanost mjerenja) Nepouzdanost mjera često dovodi do podcjenjivanja veličine učinka NZV. Pouzdanost nekog mjernog instrumenta definira se obično kao proporcija istinske varijance u cjelokupnoj

varijanci. Tj. što je instrument manje pouzdan, to je neki rezultat više posljedica nesistematskog i slučajnog

varijabiliteta, a manje stvarne vrijednosti mjerene osobine.

- Manje pouzdane mjere su znatnije opteredene slučajnim varijabilitetom, koji se izravno odražava na povedanje opdeg varijabiliteta te time i manju vjerojatnost dokazivanja učinkovitosti intervencije.

5. VIŠESTRUKE USPOREDBE

- Višestruke usporedbe mogu povedati razinu statističke greške ako istraživač koristi vedi broj mjera ZV

da bi pokazao utjecaj NZV. Razina greške pri pojedinačnoj usporedbi = vjerojatnost da de neka razlika biti proglašena značajnom kad ona to nije Razina greške u eksperimentu = očekivani broj pogrešaka u eksperimentu - Najjednostavnije rješenje je Bonferronijev postupak (Dunnov test). Sastoji se u dijeljenju preuzetog

stupnja rizika (alfa) s brojem mogudih usporedbi. '=/c

6. NARUŠENE PRETPOSTAVKE STATISTIČKIH TESTOVA - Za korištenje nekog od statističkih testova inferencijalne statistike (t-test, analiza varijanca itd) moraju biti

zadovoljeni neki preduvjeti kao nezavisnost mjerenja, normalnost raspodjele rezultata, jednaka veličina

varijanci itd. - Narušavanje pretpostavki osobito pri manje robusnim testovima, može dovesti do rezultata bitno različitih

od onih što bismo ih dobili njihovom adekvatnom primjenom.

7

- UNUTARNJA VALJANOST - Kada se potvrdi povezanost NZV i ZV, predstoji dokazivanje da upravo prva uzrokuje promjenu na dr. Kada se s razmjerno malim rizikom može tvrditi kako su promjene u ZV odraz promjena u NZV, govorimo o

eksperimentu koji posjeduje visoku unutarnju valjanost.

Unutarnja valjanost= stupanj u kojem je pojedinim eksperimentalnim nacrtom promjene izučavanog ponašanja mogude pripisati manipulaciji NZV odbacujudi pritom sva druga objašnjenja za uočene promjene 6.5.2.1 PRIJETNJE UNUTARNJOJ VALJANOSTI

Vanjski faktori korelirani s NZV mogu utjecati na zavisnu, stvarajudi lažan dojam djelotvornosti intervencije, ili djelovati u suprotnom smjeru, poništavajudi djelovanje manipulacije. Prijetnje se mogu podijeliti na one koje utječu na nacrte bez kontrolne grupe i one nacrte s kontrolnom grupom.

Prijetnje BEZ kontrolne grupe:

(1) POVIJEST = Ona uključuje svaki događaj koji se pojavljuje između prvog i drugog testiranja usporedo s NZV. O

povijesti je stoga mogude govoriti samo u eksperimentima koji obuhvadaju dvokratno testiranje ponašanja prema shemi : O1 E O2 (opažanje i eksperimentalna tj nzv)

Na ishod promjene između prvog i drugog opažanja može utjecati niz vanjskih faktora koje istraživač

nastoji odstraniti iz eksperimentalne situacije (buka, vibracije,predmeti koji odvlače pažnju itd) ILI

izjednačiti njihov intenzitet po skupinama ili uvjetima (pr. testirati eksperimentalnu i KONTROLNU)

Prijetnje vezane uz povijest uklanjaju se, gotovo bez iznimke, uvođenjem kontrolne skupine jer je to jedini način da se utvrde promjene do kojih dolazi zbog događanja nevezanih uz intervenciju

(2) SAZRIJEVANJE= Prijetnja se odnosi na sve procese koji se odvijaju unutar ispitanika tijekom provođenja

eksperimenta. Ono obuhvada sve vremenski uvjetovane promjene ispitanika biološke ili psihološke naravi

poput starenja, umaranja, učenja, dosade, intelektualnog razvoja, stjecanja obrazovanja i drugih, koji mogu

pored NZV utjecati na ZV. U širem smislu obuhvada i sve slične, kontinuirane promjene ZV nevezane za ispitanike.

Također prijeti nacrtima koji u sebi sadrže dvokratna ili višekratna testiranja istog ponašanja i također se

uklanja uvođenjem kontrolne skupine, a u nacrtu unutar ispitanika na variranju rasporeda uvjeta.

(3) TESTIRANJE= Višekratno mjerenje ZV psihologijskim testovima može ponekad biti ozbiljna prijetnja. Sama

primjena nekih testova dovodi do promjena u narednim primjenama zbog pojave uvježbavanja i

upoznatosti sa situacijom. I učinak testiranja mogude je isključiti jedino uvođenjem kontrolne grupe

(4) INSTRUMENTACIJA= To je promjena ZV do koje dolazi zbog preinačavanja mjernog instrumenta između 2

testiranja, a ne manipulacije NZV. Razmjerno je učestalo mijenjanje mjernih tehnika tijekom istraživanja.

Pr. kad opažači steknu vedu vještinu i iskustvo u opažanju prije drugog testiranja, tako da su u stanju

zamijetiti i ona ponašanja koja nisu zabilježili u prvom navratu (iako su postojala!).

Osim mjernih tehnika, preinaka na instrumentima (usavršavanje upitnika u longitudinalnom istr.) dovodi

do instrumentacije.

Kontrolna grupa uklanja prijetnju jer su promjenama izložene obje grupe

(5) STATISTIČKA REGRESIJA= Pojava da krajnji rezultati izmjereni na bilo koji način teže u ponovljenim

mjerenjima vradanju prema prosjeku. Do toga dolazi zbog vede opteredenosti greškom izrazito visokih ili

niskih rezultata, pogotovo ako je korišteni mjerni instrument niske pouzdanosti.

Pr.ako rezultate učenika na testu znanja svrstamo u one s osobito lošim i dobrim rezultatom. Realno je mnogo

više njih bliže prosjeku ali su različiti slučajni činitelji pridonijeli vedem odstupanju od očekivanih vrijednosti

8

(umor ili odmorenost, gradio koje je/nije naučio, gubitak koncentracije itd). o Preduvjet za pojavu ove prijetnje je nesustavni varijabilitet odnosno nepoudanost rezultata.

Statistička regresija vodi povedanju rezultata osoba koje koje su u predispitivanju postigle ekstremno niske

vrijednosti i smanjenju rezultata onih s ekstremno visokim vrijednostima (rezultati se približavaju prosjeku)

Stupanj izraženosti ove pojave ovisi o visini korelacije dvaju mjerenja (test-retest pouzdanosti mj.instrumenta) i udaljenosti rezultata od mjere središnje tendencije. Što je test-retest korelacija manja, a rezultati udaljeniji od prosjeka = statistička regresija naglašenija!

Uklanjanje: osigurati da podjednako djeluje u kontrolnoj i eksperimentalnoj skupini, odnosno da način izbora ispitanika (njihova ekstremizacija) bude u oba slučaja jednaka.

(5) IZBOR ISPITANIKA

Pristranost pri izboru ispitanika ozbiljna je prijetnja unutarnjoj valjanosti! O učincima NZV na ZV može se

suditi samo onda kada postoje jamstva da se grupe što se uspoređuju nisu razlikovale među sobom prije

početka eksperimenta. Da se mogudnost pristranog izbora max smanji provodi se – SLUČAJNA RASPODJELA U SKUPINE.

(6) OSIPANJE ISPITANIKA= Osipanje ispitanika (radi bolesti, nedostatka vremena, zamora, monotonije itd) može prouzročiti promjene u konačnim vrijednostima ZV nevezane uz utjecaj NZV.

- Ako je skupina opažana više puta, promjene u opdem ponašanju mogu biti odraz odustajanja stanovitog

broja osoba koje su postigle rezultate pomaknute u određenom smjeru, jednako kao i posljedica same

eksperimentalne manipulacije. - Isto tako, ako usporedimo 2 po svemu izjednačene skupine, kontrolnu i eksperimentalnu na početku nekog

tretmana, a na kraju osobe iz kontrolne skupine usporedimo sa s onima iz eksperimentalne koji nisu odustali

unutarnja valjanost može biti ugrožena!

S KONTROLNOM grupom:

(1) INTERAKCIJA S IZBOROM ISPITANIKA = Različiti aspekti interakcije s izborom ispitanika dolaze do izražaja onda kad pojedina od prethodno navedenih prijetnji unutarnjoj valjanosti djeluje u kombinaciji sa sastavom skupina. Kažemo da povijest, sazrijevanje ili neka od drugih prijetnji stupa u interakciju s izborom ispitanika.

- Interakcija povijesti i izbora ispitanika očituje se onda kad skupine potječu iz različitih sredina i

doživljavaju različita iskustva (pr. 2 lokalne zajednice)

- Interakcija izbora ispitanika i sazrijevanja može nastati kad testiramo npr. djecu nekim razvojnim testom ali tako da eksperimentalnu i kontrolnu skupinu ne testiramo istodobno, ved s vremenskim pomakom.

- Interakcija i.i. sa instrumentacijom nije toliko učestala ali može dodi radi nejednake

uvježbanosti procjenjivača

(2) DIFUZIJA ILI IMITACIJA TRETMANA = Dolazi onda kad su ispitanici iz kontrolne skupine u mogudnosti

komunicirati s ispitanicima iz eksperimentalne, ali također i u svim drugim slučajevima u kojima je, ne

samo eksperimentalna, ved i kontrolna skupina zbog određenog propusta, izložena učinku NZV.

Treba paziti da osobe iz kontrolne i eksperimentalne skupine ne dođu u dodir tijekom eksperimenta. - Difuzija tretmana vodi grešci umjetnog smanjivanja učinka neke intervencije.

(3) IZVORI NEVALJANOSTI U KONTROLNOJ SKUPINI I. Kompenzacijsko izjednačavanje= dio nastojanja da se kontrolnoj skupini na neki način nadoknadi uskradivanje

tretmana. Takva kompenzacija može ugroziti unutarnju valjanost prividno smanjujudi učinak npr.psihoterapije

II. Suparništvo i međusobno natjecanje= kad se javno objave organizacije koje sudjeluju u eksperimentu kao kontrolna i eksperimentalna, kontrolna može biti više motivirana.

9

To također vodi umjetnom smanjenju utjecaja NZV. III. Rezignacija zbog uskradivanja poželjnog tretmana= U ovom slučaju njihov učinak, zbog negativnih

očekivanja, opada i ispod onoga što bi pružili, ne znajudi da im je tretman uskraden. Zbog nerealno slabih

rezultata kontrolne grupe, u takvom slučaju može dodi do precjenjivanja učinaka tretmana.

6.5.3 KONSTRUKTNA VALJANOST Briga za konstruktnu valjanost počinje onog trenutka kad se prestanemo baviti pitanjem unutarnje valjanosti;

međusobna isprepletenost

Unutarnja valjanost nam omoguduje da s visokim stupnjem sigurnosti zaključimo kako se promjene opaženog ponašanja (ZV) odvijaju zbog eksperimentalne manipulacije NZV, a ne niza drugih činitelja koji su do takvih promjena mogli dovesti u slučaju slabije kontrole.

Konstruktna valjanost se odnosi na tumačenje biti uzročne veze utvrđene eksperimentom. Do greške dolazi ako NZV u sebi više od jednog konstrukta (teško mogude izbjedi), a mi za promjenu ZV proglasimo zaslužnim onaj ili one koji to zapravo nisu.

Čemu zapravo pripisati promjenu?

KLJUČNO PITANJE KONSTRUKTNE V.

Što je NZV i zbog čega, kojim mehanizmom, ona dovodi do promjene?

Konstrutna valjanost propituje održivost pretpostavljenog uzroka odnosno teorijskog tumačenja uzročne veze eksperimentalne manipulacije i promjene u ponašanju.

(Vrlo važno jer je svaka operacionalizacija donekle manjkava tj preuska u odnosu na konstrukt što ga predstavlja, a istodobno i preširoka jer sadrži neke, za konstrukt, nebitne sastavnice)

Artefakt = krivo protumačeni nalaz eksperimenta u kojem agens promjene nije izučavani konstrukt, ved nebitna

sastavnica tretmana koja nije u dovoljnoj mjeri kontrolirana (usko povezan s valjanošdu! U njega spadaju greške

vezane uz ljudsku dimenziju eksperimenta, bilo da se radi o eksperimentatoru, ispitanicima ili njihovu

međuodnosu).

Prijetnje konstruktoj valjanosti = Značajke povezane s eksperimentalnom manipulacijom koje poslije mogu ugroziti zaključke o prirodi uočenih promjena opažanog ponašanja

Nedovoljne predstavljenosti konstrukta—prijetnje kod kojih varijabla ne sadržava sve bitne

sastavnice proučavanog konstrukta

Suvišak nevezan uz konstrukt – eksperimenti u kojima uporabljene operacionalizacije sadrže u odnosu na izučavani konstrukt, nevažne podatke

6.5.3.1 PRIJETNJE KOSTRUKTNOJ VALJANOSTI 1) JEDNOSTRUKA OPERACIONALIZACIJA

Pristranost zbog jednostruke operacionalizacije može postati prijetnja valjanosti zbog nedovoljne reprezentacije konstrukta i sadržanih nevažnih sastojaka koji u tom slučaju više dolaze do izražaja. = To je definiranje bilo nezavisne bilo zavisne varijable na temelju samo 1 pokazatelja. Jednakih problema može biti i prilikom jednostrukog ili preuskog određenja NZV

2) VIŠESTRUKI TRETMANI

= Osobito u primjenjenoj psihologiji vrlo su uobičajene intervencije koje čini vedi broj sastavnica. U takvim

slucajevima, konstruktna valjanost posebno je ugrožena jer smo tad rijetko kad kadri prepoznati stvarni

agens promjene. Konačnom učinku, naime, mogu pridonijeti sve tretmanske sastavnice, samo neke od

njih, kao i njihove različite interakcije. Međudjelovanje kod višestrukih tretmana – koliko je mogude izvlačiti zaključke?

Problem preširoko određene NZV – suvišak- rješenje je da upotrijebimo strategiju razlaganja kako bismo

10

uzročnu vezu npr.terapije i pozitivnog ishoda sveli isključivo na stvarni agens promjene.

3) PRIJETNJE VEZANE UZ SUDIONIKE U EKSPERIMENTU

1. Reaktivnost na eksperiment= isključiva posljedica svijesti ispitanika o tome da sudjeluju u istraživanju.

Sama spoznaja o tome može promijeniti njihovo uobičajeno ponašanje i navesti ih da se ponašaju

neprirodno, nastoje udovoljiti eksperimentatoru itd.. Ugrožava valjanost jer bi rezultati možda bili drugačiji

da ne znaju za eksperiment

2. Pažnja i odnos prema ispitaniku= Njima se može pripisati ved opisani hothornski učinak, ali ga još češde

susredemo u nizu istraživanja provedenih na kontrolnoj i eksperimentalnoj grupi. Intervencija (pažnja) može

biti uspješna i donijeti razliku između eksperimentalne i kontrolne, al ne zbog specifičnih odlika, ved

pojačane pažnje koja je pružena ispitanicima eksperimentalne.

3. Nagađanje pretpostavki unutar eksperimenta= Ispitanicima nudi mogudnost da se ponašaju u skladu s

očekivanjima. Npr.utjede li nova psihoterapija onim svojim dijelom kojim se razlikuje od niza drugih? Ovaj

tip konstruktne valjanosti prisutan je u svim istraživanjima u kojima pažnja,briga,samo susretanje s

ispitanicima ili njihova očekivanja mogu dovesti do promjene izučavanog ponašanja. (pr.terapija je mogla

biti uspješna ne zbog specifičnosti ved povoljnog djelovanja redovitog ljudskog kontakta)

4. Eksperimentatorova očekivanja= često puta utječu na ponašanje ispitanika, čak i onda kad za to ne postoji

nikakva svjesna namjera. Mogu se očitovati razno, kroz promjenu tona glasa, izraza lica, načinu čitanja

uputa itd. Ozbiljna prijetnja jer četo nudi uvjerljivo objašnjenje za promjenu u ponašanju, prvotno pripisanu

eksperimentalnoj manipulaciji.

5. Strah od vrednovanja= Potreba za dobrim samopredstavljenjem svojstvena vedini ljudi. Potreba je osobito

naglašena u situacijama procjene od strane stručnjaka psihologa. Ispitanici se ponašaju u skladu s onim što

vide kao društveno poželjno.

6.5.4 VANJSKA VALJANOST

Vanjska valjanost je stupanj u kojem se nalazi nekog eksperimenta mogu proširiti na populacije, okolnosti i uvjete drugačije od onih pod kojima su dobiveni.

- Rezultati nekog eksperimenta nisu osobito korisni ako ih ne možemo uopditi na neku širu populaciju ili na ponešto izmijenjene uvjete

- Eksperimentom se nastoje upoznati neke opdevažede zakonitosti na temelju ograničenog

broja opažanja a vanjska valjanost okuplja pitanja koja se odnose na mogudnost uopdavanja

eksp. nalaza

6.5.4.1 PRIJETNJE VANJSKOJ VALJANOSTI

Vanjsku valjanost ugrožavaju različite vrste interakcija tretmana s načinom odabira ispitanika ili

uvjetima kakvi vladaju u eksperimentu.

6.5.4.2 VRSTE VANJSKE VALJANOSTI

- Nalazi se uopdavaju na različite osobe, situacije i vremena u odnosu na ona svojstvena konkretnom eksperimentu.

1. POPULACIJSKA VALJANOST U kojoj mjeri se dobiveni rezultati mogu proširiti i na populacije različitih obilježja? Vrijede li utvrđene zakonitosti u podjednakoj mjeri i za osobe različite po spolu, dobi, obrazovanju, nacionalnosti ili drugim obilježjima od sudionika obuhvadenim eskperimentom?

- Pri ponavljanju je uvijek dobro predvidjeti mogude razlike (M-Ž) ali i zašto to očekujemo

11

- Osim problema uopdavanja s jedne populacije na drugu bitna je i reprezentativnost uzorka

- Ako je uzorak prigodan, rezultate nede biti mogude uopditi niti na cijelu populaciju iz koje je

uzorak izvuden, kamoli na druge populacije

rješava se probabilističkim uzorkom - Ciljna populacija (ona na koju se rezulati nastoje uopditi) - Populacija dostupna eksperimentu (stajala na raspolaganju istraživaču)

- Problem učestalog uključivanja studenata na temelju čijeg ponašanja se izvode zaključci (imaju

vede kognitivne sposobnosti, manje izgrađenu samosvijest, više se pokoravaju autoritetu...)

2. EKOLOŠKA VALJANOST

Problem mogudnosti uopdavanja nalaza na drugačije okolonosti od onih koje su bile zastupljene u eksperimentu, podjednako je ozbiljan kao i uopdavanje s jedne populacije na drugu

(1) Odlike situacije (interakcija okolnosti i tretmana) – odnosi se na prostor ali i terapeuta, tip problema i vrstu

intervencije. Svaka od instituacija ima svoje posebnosti koje ispitanika stavljaju u sklop specifičnih okolnosti.

(2) Vrijednost nalaza u stvarnim životnim okolnostima – problematizira značenje što ga nalazi, često

naglašeno izvještačenih, pokusa imaju u svakodnevnom životu. Ako su zakonitosti ponašanja u

laboratoriju sve što nam istraživanje može ponuditi, treba iskreno posumnjati u njegovu korisnost.

Sličnost sa stvarnim životom nije za eksperiment neophodna, ali utvrđivanje nekih zakonitosti koje vrijede podjednako u laboratoriju i stvarnosti svakako jest.

TEMPORALNA VALJANOST

- Na dobivene rezultate često utječu ne samo posebnosti ispitanika i situacije u kojoj se eksperiment odvijao, ved i vrijeme u kojem je proveden.

- Do promjene u povezanosti NZV i ZV dolazi zbog vremenski uvjetovanih varijacija trenutne ili trajnije naravi.

(1) Trenutne varijacije

Sezonske = opisuju razlike do kojih dolazi u pravilnim i predvidljivim vremenskim intervalima, zahvadaju populaciju- dan i nod, godišnja doba Cikličke promjene = promjene koje se odvijaju unutar organizma – dnevni cirkadiurni ritmovi

(2) Promjene trajnije naravi

odvijaju se u jasno predvidljivom smjeru, mijenjajudi ponašanje pojedinca zbog

biološkog starenja ili društvenih promjena.

6.5.4.3 NAČINI ZA POVEDAVANJE VANJSKE VALJANOSTI

- Najsigurniji način odstranjivanja prijetnji: višekratno provođenje eksperimenta uvijek u ponešto izmijenjenim uvjetima

- Populacijsku valjanost jamči izbor reprezentativnog uzorka iz ciljne populacije - Nepristranost uzorka osigurati probabilističim (slučajnim) izborom ispitanika

- Robusnost nalaza na koju upuduje neovisnost o specifičnim uvjetima u kojima su utvrđeni, najjasniji je

pokazatelj vanjske valjanosti istraživanja.

6.5.4.4 ODNOS RAZLIČITIH TIPOVA VALJANOSTI

- Različiti vidovi eksperimentalne valjanosti često su suprostavljeni; posebno se odnosi na unutarnju i

konstruktnu valjanost, s jedne, i vanjsku, s druge strane. Nalate se u obrnuto razmjernom odnosu. - Vanjska valjanost je sekundarna u odnosu na unutarnju

- Konstruktna je u vedini slučajeva podjednako važna kao i unutarnja. Uspješni eksperiment

podrazumijeva ne samo dokazivanje učinkovitosti ved i pripisivanje utjecaja upravo tom konstruktuž - Vanjska valjanost svoje mjesto nalazi u primjenjenim projektima

6.5.5 EKSPERIMENTALNA VALJANOST U ODNOSU NA VALJANOST DRUGIH ISTRAŽIVAČKIH METODA

12

Pojam unutarnje valjanosti neraskidivo je vezan upravo za eksperimentalna i kvazi-eksperimentalna istraživanja. Drugi

aspekti valjanosti, poput konstruktne, vanjske i valjanosti statističkog zaključka utječu više na upotrebljivost nalaza

neeksperimentalnih kvantitativnih istraživanja, korelacijskih, anketnih, opažačkih i nenametljivih.

7. ISTINSKI EKSPERIMENTI

Odlikuje ih mogućnost upravljanja NZV, početna izjednačenost eksperimentalne i kontrolne grupe ili, u slučaju

nacrta unutar ispitanika, primjereno uravnoteživanje različitih uvjeta s obzirom na redoslijed izlaganja, sve s ciljem

da se unutarnja valjanost uzdigne na najviši stupanj.

- U literaturi se takvi nacrti najčešće poistovjećuju s poštivanjem načela slučajnog raspoređivanja ispitanika u

eksperimentalnu i kontrolnu grupu- radi unutarnje valjanosti

- Istinski eksperiment-ideal eksperimentalnog obrsca u kojem je kontrola vanjskih faktora na najvišoj razini.

Kvazi-eksperimentalni nacrti- slabija kontrola, koja ne otklanja u potpunosti mogućnost da su na ishod donekle ili

presudno utjecali neki vanjski faktori nevezani za NZV

7.1 EKSPERIMENTALNI NACRTI

To je plan istraživanja u kojem je sadržana opća struktura eksperimenta i okvirno su naznačeni različiti segmenti,

poput načina prikupljanja podataka, izbora ispitanika, provedbe istraživanja i analize podataka.

Jedna od osnovnih zadaća je: kontrola svih neželjenih izvora varijacije koja nam dopušta utemeljene zaključke o

uzročnoj povezanosti NZV s ZV.

3 odrednice o kojima ovisi odabir nacrta:

1. Broj NZV

2. Broj eksperimentalnih i kontrolnih uvjeta potrebnih za provjeru hipoteze

3. Mogućnost ili nemogućnost izvođenja istraživanja na istim ispitanicima u svim eksperimentalnim uvjetima

7.1.1 EKSPERIMENTALNI NACRT NA NEZAVISNIM GRUPAMA

Grupni nacrt je najčešće korištena eksperimentalna metoda u psihologiji.

U njoj se uspoređuju skupine ispitanika izložene različitim uvjetima kojima upravlja eksperimentator.

Logika nacrta (slijedi Millovu metodu razlike):

Ako su kontrolna i eksperimentalna grupa usporedive (izjednačene) prema svim relevantnim odlikama i prije

samog eksperimenta, a tretirane su potpuno jednako u svakom pogledu osim prema izloženosti

eksperimentalnoj (nezavisnoj) varijabli, tada se razlike među njima nakon intervencije mogu pripisati upravo

djelovanju NZV.

7.1.1.1 KONTROLNA GRUPA

Kontrolna grupa okuplja osobe koje nisu izložene NZV, ali po svemu drugom odgovaraju osobama iz

eksperimentalne skupine. Ona je nezaobilazan način da se uklone prijetnje unutarnjoj, ali i konstruktnoj valjanosti u

grupnim eksperimentalnim nacrtima.

- Njome se kontroliraju prijetnje vezane za povijest, instrumentaciju, testiranje, stat.regresiju, osipanje i

neprikladnu operacionalizaciju NZV.

- Cilj se ostvaruje da se eks. I kontrolnoj grupi osiguraju posve isti uvjeti uz jedinu razliku u stupnju izloženosti

NZV.

- Usto se zahtijeva da skupine budu uparene ili raspodijeljene po slučaju, što bi trebalo zajamčiti izjednačenost

prema svima potencijalno važnim individualnim osobinama.

1. Netretirana kontrolna grupa

13

Jedina razlika između eksperimentalne i netretirane kontrolne grupe jest prisutnost odnosno izostanak

tretmana (NZV). U svakom drugom pogledu skupine moraju biti izjednačene i s njima se postupa na posve

jednak način.

- Uloga joj je dvojaka, služi kao okvir za usporedbu i sredstvo provjere pretpostavki o utjecaju vanjskih faktora

- Osnovna zadaća: Koliko bi se opažano ponašanje promijenilo u odsutnosti bilo kakve intervencije?

(Spontana remisija- poboljšanje pacijenata bez ikakvog posebnog tretmana)

- Netretirana skupina nije, međutim, jedini, a često ni najbolji način uklanjanja prijetnji koje ugrožavaju

eksperimentalnu valjanost

2. Kontrolna grupa standardnog tretmana

U uvjetima u kojima potpuni izostanak tretmana često nije etički prihvatljiv (lišavanje pacijenata tretmana ...)

ovakav tip nacrta posebno je prilagođen

- U takvim situacijama pribjegava se kontrolnim grupama standardnog tretmana pr.novi nastavni program

testira se tako da se primijeni na slučajno izabranom uzorku ispitanika, koji se potom uspoređuje s drugim

slučajnim uzorkom izloženom standardnom nastavnom programu

- Pitanje: Koji od dva tretmana proizvodi veći učinak, standardni ili unaprijeđeni?

3. Kontrolna grupa nespecifičnog tretmana

Kada govorimo o učinkovitosti nekog određenog tretmana, nastojimo pritom isključiti elemente zajedničke

svim sličnim intervencijama. Upravo tome služi grupa nespecifičnog tretmana koja prima određeni oblik

pseudo-tretmana (placebo). Njome se iz konačnog ishoda nastoje isključiti faktori zajednički nekoj široj

kategoriji u odnosu na NZV.

Obraća se u prvom redu prijetnjama vezanima za konstruktnu valjanost

4. Kontrolna grupa sparenih ispitanika

Poseban oblik kontrolne grupe nespecifičnog tretmana.

Provodi se kako bi se uklonila razlika u postupcima ili događajima kojima su ispitanici izloženi; Ispitanici se

uparuju i tretman pružen ispitaniku eksperimentalne grupe po svemu se, osim po pretpostavljenom agensu

promjene, izjednačuje s njegovim (njezinim) parom iz kontrolne grupe.

- Svrha uvođenja je osiguravanje izjednačenosti grupa s obzirom na neko potencijalno važno, ali pojmovno

(teorijski) nevažno svojstvo koje bi moglo proizvesti razlike u konačnim rezultatima.

- Ciljevi poglavito uz konstruktnu valjanost

7.1.1.2 IZBOR I RASPODJELA ISPITANIKA U GRUPE

- Regrutacija ispitanika i njihovo rapoređivanje u grupe, dva su ključna problema od kojih zavisi uspješnost

eksperimenta i pravilni zaključci

- Način izbora ispitanika povezan je s VANJSKOM, a njihovo raspoređivanje u skupine s UNUTARNJOM

VALJANOŠĆU

- Temeljno pitanje vezano za grupni nacrt odnosi se na raspoređivanje ispitanika po grupama.

- Razlike među skupinama nakon unošenja NZV čine osnovu zaključka o postojanju U-P veze eksperimentalne

intervencije i opažanog ponašanja.

- Jedini ispravan pristup je zajamčiti izjednačenost ispitanika u svakoj od eksperimentalnih i kontrolnih skupina

3 načina raspodjeljivanja:

1. Slučajni odabir

2. Raspoređivanje po slučaju (randomizacija)

3. Uparivanje

14

1. SLUČAJNI ODABIR je ona vrsta regrutacije ispitanika u kojoj svatko iz populacije ima nenultu (pri jednostavnom

slučajnom odabiru, jednaku) vjerojatnost pojavljivanja u uzorku i svakoj od grupa.

- Takav izbor unaprijeđuje vanjsku valjanost- zaključci se mogu uopćiti na cjelokupnu uzorkom predstavljanu

populaciju

- Iako je možda najprimjereniji način izjednačavanja skupina, zbog praktičnih razloga i često nepremostivih

poteškoća, on se gotovo nikad ne koristi.

- Nepovoljna svojstva: prigodnost uzorka i slabljenje stat.snage (zbog različitosti ispitanika varijance unutar grupa

redovito su veće,što otežava odbacivanje netočne nul-hipoteze)

2. Primjenom RASPOREĐIVANJA PO SLUČAJU ili RANDOMIZACIJE, ispitanici se razvrstavaju u grupe i to tako da

svaki od njih ima jednaku vjerojatnost da bude raspoređen bilo u eksperimentalnu bilo u kontrolnu skupinu.

- Na taj način se statističkim putem osigurava da znane i neznane vanjske varijable ne utječu sustavno na rezultate

ijedne grupe, odnosno pridonosi tome da one među sobom budu izjednačene.

- Oba načina izbora (slučajni i randomizacija) su probabilističkog karaktera = odnosno zasnovani na teoriji

vjerojatnosti te je i izjednačenost skupina koja bi na temelju njih trebala proizići, također probabilistička

To znači da kontrolna i eksperimentalna grupa vjerojatno nikad neće biti potpuno izjednačene, ali ćemo

biti u mogućnosti procijeniti vjerojatnost njihove različitosti

- Nosi dvostruku dobit- mogućnost stat.zaključivanja i omogućavanje kontrole vanjskih faktora

- Statističko zaključivanje= primjenjujući načela koja opisuju varijaciju uzoraka oko prave središnje vrijednost

populacije, temeljem kojih zaključujemo o razlikama što mogu ili ne mogu u razumnim granicama biti pripisane

slučajnim kolebanjima.

- Kontrola vanjskih faktora= raspoređivanjem se osigurava izjednačenost skupina s obzirom na vanjske utjecaje

vezane uz obilježja

- Razlika između slučajnog odabira i randomizacije: U slučajnom odabiru iz populacije po slučaju biramo

ispitanike kontrolne i eksperimentalne skupine. Pri slučajnom raspoređivanju (randomizaciji) dostupni uzorak

(koji ne mora i redovito nije slučajan, već prigodan) po slučaju raspodjeljujemo u grupe. (str.161 slika!!)

- Slučajni odabir je jamstvo nepristranosti(reprezentativnosti) uzorka jer sadrži sve populacijske elemente u

približno jednakom omjeru kao i populacija.

- Randomizacija ne jamči reprezentativnost jer se pojedini pop.elementi mogu izostaviti iz dostupnog uzorka ali

jamči probabilističku izjednačenost grupa s obzirom na obilježja elemenata.

- Grupiranje ispitanika u blokove- svaki se blok sastoji od onoliko ispitanika koliko ima grupa. Raspoređivanje je

probabilističko

3. UPARIVANJE je postupak pri kojem se grupiranje ispitanika u skupine obavlja prema podudarnosti ili sličnosti

određenih osobina. Uparivanjem se postiže da osobe duž cijelog raspona nekog obilježja budu jednako

zastupljene u svakoj od grupa.

- Ono što se može dogoditi nakon slučajnog raspoređivanja, da grupe budu neujednačene s obzirom na neko, za

eksperiment, važno svojstvo, nastoji se izbjeći uparivanjem.

- Pri uparivanju, ispitanici se izjednačavaju prema varijabli za koju je ili poznato ili se pretpostavlja da bi mogla

utjecati na ZV.

- Uparivanjem se također uvećava osjetljivost eksperimenta, odnosno njegova stat.snaga jer se u većoj mjeri

kontrolira varijabilitet vezan uz varijablu uparivanja.

Unatoć tomu, raspoređivanje po slučaju se općenito smatra primjerenijom metodom izjednačavanja skupina jer

jamči slučajnu raspodjelu svih vanjskih faktora vezanih za ispitanike.

15

7.1.1.3 IZJEDNAČENOST GRUPA

- Slučajno raspoređivanje je način da se pojedinci različitih obilježja nesustavno rasporede u svaku grupu,

čime se grupe, statistički, ujednačuju prema svim potencijalno značajnim svojstvima.

- No, pri manjim brojevima izjednačenost grupa dolazi u pitanje (manje od 20 ispitanika)

- U praksi treba izbjegavati male uzorke

Slučajno raspoređivanje ne jamči izjednačenost grupa prema utjecaju različitih vanjskih faktora, ali

takav postupak teži njihovu izjednaačavanju, što naročito dolazi do izražaja pri uporabi većih uzoraka

Raspoređivanje ispitanika na slučajan način jedan je od ključnih elemenata istinskih eksperimentalnih

nacrta

7.1.1.4 TIPOVI GRUPNIH EKSPERIMENTALNIH NACRTA

1. Grupni nacrt s kontrolnom skupinom i opažanjem prije i poslije tretmana

- Ovaj tip nacrta sadrži najmanje 2 grupe: eksperimentalnu i kontrolnu

- U pravilu, prva je izložena NZV (tretmanu), a drugoj je ona uskrećena

- Ispitanici su opažani (ispitani, testirani) prije i poslije intervencije, tako da se o utjecaju NZV može suditi

temeljem promjene između 1. I 2. testiranja eksperimentalne grupe, ali i razlike između kontrolne i

eksperimentalne grupe u naknadnom testiranju.

- Pretpostavka nacrta je da su ispitanici slučajno raspodijeljeni u grupe.

- Opća shema nacrta (str. 165!)

Nacrt ima široku primjenu u psih.zbog mogućnosti kontrole najvećeg broja prijetnji unutarnjoj valjanosti.

Njime je također moguće razmjerno dobro procijeniti veličinu promjene do koje dovodi intervencija, što je

od posebne važnosti u kliničkoj psih. Pri provjeri psihoterapije.

Statistički postupci za testiranje značajnosti razlike među dvokratno testiranim grupama

Ne bi trebalo računati t-testove između 1. I ponovljenog mjerenja za svaku skupinu,pa ih potom

uspoređivati NEGO bi bilo bolje računanje na temelju razlika koje bi pokazalo da zapravo ne postoje

stat.značajne razlike između kontrolne i eks.grupe jer bi se to krivo moglo zaključiti prvim načinom

Provođenje 2 t-testa ne nezavisnim uzorcima (usporedba K i E grupe u prvom mjerenju, a potom i u

drugom). Ako je razlika između K i E grupe u pred-testiranju neznačajna, a u drugom značajna možemo

suditi o djelotvornosti NZV.

Računanje temeljeno na razlikama među rezultatima 1. I 2.testiranja umjesto samim rezultatima

2. Grupni nacrt s kontrolnom skupinom i opažanjem samo poslije tretmana

- Ovaj se tip nacrta u svemu podudara s prethodnim uz jedinu razliku odsutnosti početnog opažanja

- Učinak tretmana stoga se procjenjuje samo na temelju naknadnog mjerenja

- Nacrt podjednako dobro kontrolira sve prijetnje unutarnjoj valjanosti.

- Problem koji se nameće- početna izjednačenost grupa prividan problem jer je postupak slučajnog

raspoređivanja posve dovoljan (on će grupe izjednačiti probabilističkim putem); testiranje

izjednačenosti je samozavaravanje istraživača

- Odsutnost predispitivanja ima prednosti poput jamstva da utjecaj NZV (eksperimentalne intervencije)

nije posljedica početne senzibilizacije, odnosno da se dobiveni rezultati ne mogu primijeniti isključivo

na one koji su podvrgnuti predispitivanju.

16

U pravilu, nacrt koji se temelji samo na naknadnom opažanju u stanovitoj je prednosti pred nacrtom s

dvokratnim mjerenjem, izuzev u slučaju kad postoji dvojba oko izjednačenosti grupa ili kad su neupitno

različite (kvazi-eksperimenti).

Ostali problemi:

Nemogućnost utvrđivanja veze između početnog rezultata i veličine promjene

Nemogućnost utvrđivanja veze između početnih rezultata i odustajanja

Slabije stat.snage testova što se koriste u takvim nacrtima (jednostavni t-test ili anova)

Nemogućnost utvrđivanja stope „spontane“ promjene nevezane uz eksperimentalnu varijablu

3. Solomonov nacrt s 4 grupe

- Kako bi na primjeren način kontrolirao proces stabilizacije (odnosno interakcije početnog mjerenja i

eksperimentalne intervencije), Solomon (1949) je uveo nacrt s 4 grupe. Nacrt povezuje prethodno

opisane nacrte u jedinstvenu cjelinu

- Podjednako dobro kontrolira sve moguće prijetnje unutarnjoj valjanosti

- Pruža brojne mogućnosti analize i nadvladava slabosti prethodnih

- Omogućuje provjeru interakcije testiranja i tretmana usporedbom eksperimentalnih grupa koje su bile

ili nisu bile početno ispitane

- Faktori analizi su: tretman i testiranje

- Nacrt omogućuje višestruku provjeru učinka eksperimentalne intervencije, putem ponovljenog

mjerenja na istim ispitanicima i na temelju usporedbe s kontrolnom grupom

7.1.2 EKSPERIMENTALNI NACRTI UNUTAR ISPITANIKA

(NACRTI PONOVLJENIH MJERENJA)

U nacrtu unutar ispitanika, svaki od njih je izložen SVIM eksperimentalnim uvjetima. Budući da se opažanje

obavlja u više navrata, naziva se još i nacrt ponovljenih mjerenja. Pritom se uspoređuje ponašanje istih ispitanika

unutar različitih uvjeta

(grupni nacrti! Ispitanici izloženi samo jednoj vrsti uvjeta!)

Utjecaj NZV ako doista utječe na ZV (opažano ponašanje) očekuje se da će poprimiti različite vrijednosti u

različitim eksperimentalnim uvjetima ( jedna s drugom biti u korelaciji); ovim nacrtom obično lakše dokazati jer

nema zamagljenosti radi razlike među ispitanicima

Dvostruka dobit:

(1) Uklanja osobne razlike iz međugrupnog razlikovanja osnažena UNUTARNJA VALJANOST

- kod nezavisnih grupa ponekad nije izvjesno koliko je do promjene ponašanja dovela nzv a koliko je radi

početnih razlika među grupama

(2) Kontrolira varijancu osobnih razlika unutar grupa, smanjujući eksperimentalnu grešku unaprijeđuje

VALJANOST STATISTIČKOG ZAKLJUČKA

VEĆA STATISTIČKA SNAGA osnovna prednost! Naime, lakše je otkriti učinke NZV ako stvarno postoje a u nacrtu

unutar ispitanika je promjena istih ispitanika u različitim situacijama koji tako postaju sami sebi kontrola jer su

izjednačeni tj.isti. Kod nezavisnih grupa potrebno je ispitati homogenost skupine ili ih upariti (izjednačiti po nekom

obilježju) no i dalje je složenije. Početne razlike (inteligencija,pamćenje itd) među ispitanicima najveći su dio

eksperimentalne greške, odnosno u najvećoj mjeri zamagljuju rezultate!

Nacrti unutar ispitanika stoga u potpunosti kontroliraju varijancu osobnih razlika ( stupanj u kojem se

ispitanici početno međusobno razlikuju)

17

- Zbog veće stat.snage pogodni su u istraživanjima u kojima je očekivana veličina učinka mala, dragocjeni

pri bavljenju ZV prema kojima se sudionici eksperimenta bitno međusobno razlikuju, jer takav

varijabilitet potpuno uklanjaju iz nacrta, ekonomičniji, pri testiranju većeg broja eksperimentalnih uvjeta

(radi ekonomičnosti broja ispitanika i brže izvedbe), kad je malen broj ispitanika(osjetljivost); Nekad

jedina razumna odluka kao kod eksperimenata u području percepcije ili psihofizike.

7.1.2.1 OGRANIČENJA NACRTA UNUTAR ISPITANIKA

1. Međusobno ometanje tretmana

Prenošenje učinka

A. Učinak eksperimentalne intervencije može potrajati i nakon što je ona okončana

Pr. Ispitivanje okusa nekoliko vrsta bezalkoholnih pića različite slatkoće, situacija u kojoj ispitanik nakon kušanja

zadržava okus i sljedeći napitak mu se učini manje/više slađim, ovisno o slatkoći prvog

Učinci redoslijeda- posljedica položaja jednog uvjeta unutar niza drugih uvjeta. Nebitno o kakvom se uvjetu radi

jer se učinci uvijek očituju na isti način (uvježbavanjem, umaranjem) neovisno o sadržaju

Prenošenje učinka- pojavljuje se kao posljedica sadržaja uvjeta (pr.piće koje će smanjiti osjetljivost receptora)

B. Jedan tretman se suprostavlja drugom pa je njihovo sukcesivno testiranje neizvedivo neovisno o vremenskom

slijedu

Pr. učinak različitih tv emisija dječjeg programa (s nasiljem i s poželjnim ponašanjem) na sadržaj i oblik igre

Onu igru koju im prikažemo utjecati će na njihovu igru i početno i nakon gledanja oprečne emisije pa stoga

zaključujemo učinci nekih situacijskih varijabli su postojani i njihovo djelovanje traje i nakon fiz.uklanjanja

C. Intervencija trajno mijenja ispitanike Pr. različite metode učenja- nemoguće provesti na istim ispitanicima jer

se vještine ne mogu odučiti; psihoterapije

Različiti transfer

Pr. mogućnost pamćenja složenih geometrijskih likova samo na temelju vizualne percepcije ILI potpomognuto

verbalnim opisom, oni koji pamte kombinirano u drugom dijelu se ne mogu odlučiti kako pamtiti unatoć tomu što se

od njih traži da pamte samo na temelju vizualne zamjedbe jedan od eksperimentalnih uvjeta utječe na ponašanje

u drugim uvjetima te zamagljuje stvari učinak!

Može se vjerovati da će dvojno kodiranje unaprijediti pamćenje u idućem uvjetu, ali ne i obrnuto; ne očekuje

se istovjetan učinak kod uvođenja jednostrukog kodiranja prije dvostrukog ta pojava RAZLIČITI

(DIFERENCIJALNI) TRANSFER

Ako jednostruko kodiranje označimo s A (pr.samo vizualno), a dvostruko s B (pr. vizualno+verbalno), tada će

u situaciji AB razlika među tretmanima održavati stvarne vrijednosti, dok će u situaciji BA ona biti povoljnija

za uvjet A nego bi trebala biti.

2. Praktična ograničenja

- Nacrt unutar ispitanika bavi se ispitanicima mnogo intenzivnije, zahtijevajući dulje vrijeme u

eksperimentu, nekad i više dana uzastopce

- Takvi eksperimenti mogu ubrzo postati zamorni ili dosadni pa to može utjecati na njihove odgovore

(nestrpljivi, nemotivirani, ubrzani...)

- Opterećujući i za eksperimentatore pr. prilagođavanje aparature ili posebna priprema gdje se gubi

mnogo vremena prilagođavajući je svakom ispitaniku

7.1.2.2 KONTROLA U EKSPERIMENTIMA UNUTAR ISPITANIKA

18

Učinci redoslijeda: uravnoteženje

- Eksperimenti unutar ispitanika strukturirani su tako da se isti ispitanik višekratno testira u svakom

eksperimentalnom uvjetu koju predstavlja različitu razinu ili kvalitetu NZV

- Testiranje kao i sazrijevanje, može dovesti do promjena u ponašanju ili uratku. Sazrijevanje podrazumijeva

sve unutarnje promjene uvjetovane protokom vremena

- Učinci redoslijeda (progresivna greška, serijalni učinci) = Promjene koje se odvijaju u vremenu, neovisno o

mijenjanju eks.uvjeta; progresivna greška većinom kod uvježbavanja ili umaranja

- Progresivna greška se treba uravnotežiti kako bi podjednako opteretila sve eksperimentalne uvjete i

osigurala visoku unutarnju valjanost

Podjela nacrta unutar ispitanika s obzirom na rješavanje problema učinka progresivne greške:

1. Višekratno testiranje po eksperimentalnom uvjetu

Zadavanje nizova obrnutim redom

Testiranje prema slučajnim blokovima

2. Jednokratno testiranje po eksperimentalnom uvjetu

Potpuni nacrt

Nepotpuni nacrt

7.1.2.3 VIŠEKRATNO TESTIRANJE PO EKSPERIMENTALNOM UVJETU

Obavlja se za svakog ispitanika pojedinačno a osnovna misao nacrta sastoji se u raspoređivanju učinaka

progresivne greške podjednako za sve uvjete svakog ispitanika

Zadavanje nizova obrnutim redom

Ako jedan od eksperimentalnih uvjeta (npr. A) uvijek prethodi drugom (npr. B) progresivna greška će uvijek biti

manja za eksperimentalne uvjete 1.po redoslijedu. Kako bi uravnoteženje bilo nemoguće postići samo jednim

izlaganjem eksperimentalnoj situaciji, ispitanici joj bivaju izloženi višekratno, dok se učinak redoslijeda neutralizira.

Umjesto nacrta AB ili BA istraživać će pribjeći nacrtu ABBA. Očekuje se pritom da će uvjeti A i B biti podjednako

opterećeni progresivnom greškom koja vodi linearnom povećanju ili smanjenju učinka.

Pr. Uzmimo da učinci umora u nekom eksperimentu rastu pravocrtno i poprimaju 0,1,2,3...na način da svaka sljedeća

seansa biva njima opterećena za jedinicu više. U nacrtu ABBA oba uvjeta su jednako opterećena greškom (A: 0+3=3 i

B=1+2=3). Osim linearnog, opterećenost progresivnom greškom može biti i prema krivulji (pr. besmisleni slogovi).

Tad se pribjegava izbjegavanju početnih serija u kojima se samo uvježbavaju.

Uz veći broj eks.uvjeta ista shema ( ABCCBA, ABCDDCBA).

Problem predviđanja= problem kod primjene nacrta ABBA gdje ispitanici razvijaju očekivanja o tome koji će se od

eksperimentalnih uvjeta pojaviti kao sljedeći u nizu i ponašanje može biti odraz očekivanja a ne stvarnog učinka. No,

to nije ozbiljan problem jer većinom nema toliko nizova ponavljanja da ispitanici prepoznaju načelo redoslijeda.

Testiranje prema slučajnim blokovima

Temeljno je pravilo da se svaki eksperimentalni uvjet pojavljuje jednom prije nego što se bilo koji drugi uvjet pojavi

po 2.put. Unutar svakog bloka poredak je slučajan, određen tablicom slučajnih brojeva, bacanjem kocke...Takvom

strategijom uspješno se rješava problem predviđanja nadolazećeg eksperimentalnog uvjeta.

Izgleda npr. ovako: CAB- BCA- ACB- ABC...

7.1.2.4 JEDNOKRATNO TESTIRANJE PO EKSPERIMENTALNOM UVJETU

Ponovljena testiranja mogu postati vremenski opsežna, pretjerano dosadna. Da bi se to izbjeglo, jednokratnim

testiranjem umjesto da se kontrolira svakog ispitanika posebno, to se čini na svima zajedno a kako je skupni rezultat

zapravo važan (a ne pojedinaćni) ovakvo testiranje pruža dostatne informacije.

Potpuni nacrt

19

A B F C E D

B C A D F E

C D B E A F

D E C F B A

E F D A C B

F A E B D C

U potpunom nacrtu uravnoteženje se postiže jednokratnom primjenom svih mogućih rasporeda (permutacija)

eksperimentalnih uvjeta. Ako eksperiment uključuje 3 eksperimentalna uvjeta A, B i C, broj mogućih rasporeda iznosi

E! ( E su razliciti eksp.uvjeti) = 3! = 3x2x1 ili 6. To su:

ABC

ACB

BCA

BAC

CAB

CBA

Za potpuni uravnoteženi nacrt svojstveno je da:

1) Se svaki eksp.uvjet pojavljuje jednako često u svakom položaju u nizu

2) Svaki uvjet prethodi i nastavlja na neki drugi uvjet jednako često

3) Svaki uvjet prethodi i nastavlja na neki drugi uvjet jednako često u svakom položaju u nizu

Najveći problem: eksponencijalno povećanje broja mogućih rasporeda usporedo s povećanjem broja

eksperimentalnih situacija (npr. za 3 uvjeta- 6, za 4-24, za 5-120...). Za potpuno uravnoteženi nacrt potreban je

najmanje 1 ispitanik u svakom eksperimentalnom nizu tj. za 3 uvjeta dovoljno 6 ispitanika itd.

Nepotpuni nacrt

Kad god se u eksperimentu pojavljuje samo DIO mogućih nizova, radi se o nacrtu nepotpunog uravnooteživanja.

Nacrt se može koristiti u prilikama u kojima se testira veći broj eksperimentalnih uvjeta (npr. umjesto da za 6 uvjeta

ne testiramo 720 nizova na 720 ispitanika).

Da bi kontrola učinaka redoslijeda bila na prihvatljivoj razini, potrebno je uključiti u eksperiment barem onoliko

nizova koliko ima različitih eksperimentalnih uvjeta. (6=6 umjesto 720).

Uzrokovanje iz populacije jedna je od strategija koja se primjenjuje kad imamo manje ispitanika, vremena ili novca

od predviđenog. Osim toga, latinski kvadrat se koristi.

Uz pomoć savršeno uravnoteženog latinskog kvadrata osigurava se da:

1) Se svaki eksperiment pojavi jednako često na svakom položaju u nizu

2) Svaki uvjet prethodi i nastavlja se na neki drugi uvjet jednako često

7.1.3 SLOŽENI (FAKTORIJALNI) EKSPERIMENTALNI NACRTI

- U stvarnosti se utjecaji nikad ne očituju izolirano (kao kod jednostavnih nacrta) pa je u

pravilu poželjnije i prirodnije istodobno ispitivati veći broj NZV. To se postiže složenim (faktorijalnim) nacrtima

Složeni ili faktorijalni nacrt bavi se istodobno dvjema ili većim brojem NZV. Uz osnovnu informaciju o tome kako

djeluje svaka od njih zasebno, takav nacrt nudi i zaključke o njihovim međusobnim interakcijama. Zbog toga je

nadmoćan u odnosu na jednostavni i poželjan u najvećem broju psihologijskih istraživanja

Djelovanje svake pojedine eksperimentalne varijable naziva se GLAVNI UČINAK

Njihov združeni doprinos koji se ogleda u tome da se utjecaj jedne NZV mijenja ovisno o razini druge (drugih)

naziva se INTERAKCIJSKI UČINAK

7.1.3.1 GLAVNI UČINCI

Odgovor na pitanje: Jesu li promjene NZV utjecale na mijenjanje opaženog ponašanja?

Ako je eksperiment temeljen na proučavanju samo 1 NZV sve što želimo provjeriti jesu glavni učinci ALI ako je u

eksperiment uključeno više od jedne NZV, za svaku od njih je moguće izračunati glavne učinke

To znači da ima onoliko glavnih učinaka koliko NZV! Izračunavanje G.U. tj izoliranog utjecaja svake NZV je

1.korak u analizi složenog eks.nacrta

Pr. učinkovitost različitih vrsta nagrada pri usmjeravanju dječjeg ponašanja

Koliko je verbalno nagrađivanje utjecalo?

20

Koliko je materijalno nagrađivanje utjecalo?

Da bismo utvrdili glavne učinke, potrebno je primijeniti odgovarajuću stat.metodu u slućaju složenog nacrta,

ANALIZA VARIJANCE

7.1.3.2 INTERAKCIJSKI UČINCI

- Jednostavni nacrti potpuno su slijepi za međusobni odnos i zajednički učinak dviju ili većeg broja NZV.

Na primjeru što znači interakcija:

Recimo da zasebno uzeti, učinci verbalnog i materijalnog nagrađivanja iznose 100. Ili drugačije rečeno, učestalost

poželjnog ponašanja pod njihovim utjecajem se povećava faktorom 100. Ako između 2 načina nagrađivanja ne

postoji nikakva interakcija, onda bi istodobna primjena verbalne i materijalne nagrade imala učinak 200. No,u slučaju

postojanja interakcije učinak će biti bilo manji bilo veći od 200 (npr. 110, 300). O interakciji, prema tome,

zaključujemo ako učinak jedne NZV ovisi o razini druge.

Broj interakcija ovisi o broju NZV. Unošenjem više od dviju NZV, nacrt se dodatno usložnjava interakcijama

više razine. Uključimo li u eksperiment 3 NZV, uz interakcije faktora AxB, AxC i BxC moguća je interakcija svih

triju- AxBxC. U slucaju nacrta s više od 3 NZV broj interakcija se mnogostruko povećava a neke od njih je

jedva moguće protumačiti pa se takvi nacrti susreću rijetko.

7.1.3.3 OPISIVANJE FAKTORIJALNOG NACRTA ( tablice primjera u knjizi 187-188.str)

- Nacrt iz gornjeg primjera, vezan uz provjeru učinkovitosti različitih metoda nagrađivanja može se opisati kao 2X2.

To nam kazuje kako imamo 2 NZV sa po 2 moguće razine (prisutno-odsutno). Nacrt označen s 2x3x3

podrazumijevao bi 3 NZV (brojke 2,3 i 3 predstavljaju po 1NZV) sa po 2,3,3 razine.

- Glavni učinci provjeravaju se uspoređujući mjere ZV u svim situacijama u kojima je NZV imala jednu vrijednost u

odnosu na one u kojima je imala drugu

- Zaključci:

(1) Kad je prosjek iz A1B1 i A1B2 statističko značajno manji ili veći od prosjeka iz A2B1 i A2B2 = postoji GLVANI

učinak NZV A

(2) Kad je prosjek iz A1B1 i A1B2 statističko značajno manji ili veći od prosjeka iz A1B2 i A2B1 = postoji glavni

učinak NZV B

- Kod složenijih slučajeva glavni učinci odražavaju razlike između marginalnih aritemetičkih sredina, odnosno radi

se o učincima faktora uprosječenima različitim razinama drugog (drugih) faktora

- Izračun za interakciju: oduzmemo li vrijednosti (slucaj 2x2) iz istog retka i učinimo li isto za drugi redak, dobit

ćemo razlike čija će usporedba dati odgovor postoji li ili ne interakcija. Ako razlike odudaraju, vjerojatno postoji,

ako se radi o približno istim vrijednostima, vjerojatno ne. (najlakše putem grafičkog prikaza očitati )

7.1.3.4 GRAFIČKI PRIKAZ REZULTATA SLOŽENOG NACRTA (prikazi grafova u knjizi 190str)

- Opće pravilo:

Usporedne crte – izostanak interakcije

Neparalelne (one koje se međusobno približavaju,udaljavaju,krizaju) – postojanje iterakcije

- Najjednostavniji nacrt (2x2) ima 8 ishoda pa govori o složenosti tumačenja

1. Samo glavni učinak A

2. Samo glavni učinak B

3. Glavni učinak A i glavni učinak B

4. Glavni učinak A i interakcija AXB

5. Glavni učinak B i interakcija AXB

6. Glavni učinak A, glavni učinak B i interakcija AXB

7. Samo interakcija axb

8. Neznačajni glavni efekti i neznačajna interakcij

21

7.1.3.5 RAZLIČITI MODALITETI FAKTORIJALNOG NACRTA

- Složeni nacrti mogu biti organizirani kao nacrti:

(1) Na nezavisnim grupama

Pr. provjera uspješnosti rješavanja laganih ili teških logičkih zadataka nakon dobivanja različitih uputa

- Ako se umjesto slučajno izabranih grupa koriste prirodne grupe (spol,dob) to postaje kvazi-eksperiment ali se

pretpostavke mogu osnažiti izjednačavanjem grupa prema nekim relevantnim odlikama

(2) Nacrti unutar ispitanika

Pr. ispitivanje prepoznavanja čuvstava na licima muškaraca i žena

(3) Kombinirani ili miješani nacrti

Pr. ako se pretpostavi da će neki trening u prepoznavanju čuvstava utjecati na rezultate, možemo kao

dodatak uključiti nezavisne grupe od kojih je jedna uvježbavana a druga ne

7.1.4 IZBOR EKSPERIMENTALNOG NACRTA

*** Knjiga stablo odlučivanja o eksperimentalnom nacrtu (194.str prikaz)

7.1.5 EKSPERIMENTALNI NACRT KAO NAČIN KONTROLIRANJA VARIJANCE

- Sa stajališta statističara nacrt je prije svega način da se utvrdi količina promjene ZV uzrokovana promjenama

u NZV

- Takav zadatak upravo počiva na kontroli varijance odnosno utrđivanja nezinih različitih izvorišta

- Nacrt bi trebao pomoći uspostaviti kontrolu na 3 temeljna izvora varijabiliteta: EKSPERIMENTALNI, IZVANJSKI

I NESUSTAVNI.

- Varijanca : sustavna i nesustavna (varijanca greške)

Sustavna varijanca je mijenjanje (varijacija) mjera u određenom smjeru zbog nekih znanih ili neznanih utjecaja. Svaki

utjecaj, poput NZV u eksperimentu, koji utječe na to da se određeno ponašanje odvija u nekom predvidljivom smjeru

je sustavna varijanca. (postoji i sustavna varijanca greške- pristranost pr. vaga koja pokazuje 5% teže)

Eksperimentalna varijanca je onaj dio varijabiliteta koji možemo pripisati utjecaju NZV.

U grupnom nacrtu to su razlike između mjera ZV u eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini; u nacrtu unutar ispitanika

takva varijanca opisuje promjene u ponašanju u različitim eksperimentalnim uvjetima.

Varijancu greške čine slučajne varijacije rezultata odnosno nesustavna kolebanja oko neke središnje vrijednosti.

Budući da nisu odraz nekog jedinstvenog usmjerenog utjecaja, slučajne varijacije čas smanjuju a čas povećavaju

rezultate te se u konačnici međusobno poništavaju. Ispravno je reći kako su varijacije u rezultatima koje nije moguće

pripisati znanim utjecajima niti ih kontrolirati dio varijance greške.

Pr. eksperiment u kojem se ispituje učenje smislenog verbalnog materijala u funkciji njegove prezentacije, na

grupnom nacrtu (jednima čitan a drugima ispisan materijal). Razlike između skupina pripisujemo NZV a one unutar

skupina varijanci greške. Da bi je smanjili, potrebno je identificirati dodatne izvore varijabiliteta unutar skupina.

7.1.5.2 NAČINI KONTROLIRANJA VARIJANCE U EKSPERIMENTU (shema na str. 199)

1. Povećanje eksperimentalne sustavne varijance

2. Kontrola vanjske sustavne varijance

3. Smanjivanje varijance greške

Povećanje eksperimentalne varijance

Ako se NZV ne mijenja bitno u eksperimentalnim u odnosu na kontrolne uvjete, teško je vjerovati da će njen

utjecaj doći do izražaja u odnosu na cjelokupno variranje ZV. Stoga, različite razine NZV treba naglasiti, kako bi

proizveli značajnu varijancu odnosno razlikovanje među rezultatima. Kao opće pravilo, istraživač mora različite

eksperimentalne uvjete napraviti što je moguće različitijima te na taj način povećati eksperimentalnu varijancu.

(pr. ispitivanje odgođenog i neposrednog potkrepljenja, prvi interval do poželjnog ponašanja 5sec s drugi 2min)

22

Kontrola vanjskih činitelja

1) Odstranjivanje

Kao primjer, eksperimentom pokušavamo provjeriti pretpostavku o utjecaju motivacije na učinak na nekom

testu inteligencije. Razlika se može javiti radi heterogenosti ispitanika

Odstranjivanje vanjske varijance putem homogenizacije ispitanika ima dvojaku zadaću: snaženje unutarnje

valjanosti i povećanja statističke snage putem smanjivanja eksperimentalne greške. Ako se brinemo da će neki

vanjski faktor utjecati na ZV najjednostavnije je izdvojiti ispitanike koji su izjednačeni prema tom obilježju

(pr.spol s nekom razinom IQ). Time se ujedno u potpunosti ili barem značajnoj mjeri otklonio ujtecaj tih faktora

na konačan ishod. ALI! Biranje ispitanika izjednačenih prema relevantnim obilježjima je učinkovito ali pati od

manjkave vanjske valjanosti.

2) Slučajno raspoređivanje i uravnoteženje

Ovime se želi postići ujednačenost skupina (grupni nacrt) i jednolika raspoređenost učinka redoslijeda (nacrti

unutar ispitanika) na rezultate. Metoda je najbolji izbor za kontrolu vanjskih činitelja i jedino stvarno jamstvo

unutarnje valjanosti eksperimenta, manjkava je jer ne kontrolira varijancu unutar skupina. Heterogenost nije

uklonjena nego samo preraspodjeljena. Stoga bi bio potreban znatno veći broj ispitanika za dokazivanje

djelovanja NZV nego kod homogenog uzorka.

3) Uključivanje kao NZV

Uključivanje vanjskih varijabli kao nezavisnih u istraživanje najbolji je način kontrole. Ako npr. na rezultat djeluje

spol ispitanika, najbolje je uključiti ga u nacrt tj. primjeniti faktorijalni nacrt u kojem je spol jedan od faktora.

Smanjivanje varijance greške

Varijanca greške razlikovanje je među rezultatima nastalo kao posljedica slučajnih kolebanja čas u jednom

čas u drugom pravcu, sad prema višim, sad prema nižim vrijednostima. Zbog toga što nisu odraz

jedinstvenog sustavnog utjecaja, već mnoštva njih, slučajne greške se međusobno uravnotežuju i njihova

prosječna vrijednost jednaka nuli.

Upravo o njoj ovisi osjetljivost eksperimenata odnosno izglednost dokazivanja djelotvornosti NZV. Povećanje

varijance greške smanjuje t-omjer i otežava dokazivanje djelovanja NZV ako uistinu postoji. Varijanca greške

stoga izravno utječe na smanjenje vjerojatnosti odbacivanja nul-hipoteze kad je ona netočna; uklanjanje

povećava statističku snagu

3 najvažnija izbora varijance greške: Individualne razlike među ispitanicima, slučajne varijacije u tretmanima

ili uvjetima testiranja i nepouzdanost mjera ZV

- Osobne razlike u nekim slučajevima čine sustavnu varijancu koja se kontrolira, dok je u drugima ona zanemarena

i znači grešku mjerenja npr. spol koji nije uključen u nacrt može biti generator nesustavnoog varijabiliteta

- Greška mjerenja je pak primarni izvor varijance greške, odnosno niz trenutnih utjecaja i stanja koja čas smanjuju

čas povećavaju istinske vrijednosti. Pridonose joj nekontrolirane varijacije u postupku, sam mjerni instrument,

unutarnja stanja ispitanika...

- Smanjivanje varijance greške ima dvojaku zadaću:

1. Kontroliranje eksperimentalnih uvjeta

2. Povećavanje pouzdanosti korištenih mjera ponašanja (ZV)

- Povećanje pouzdanosti nekog mjernog instrumenta jest istoznačnica za smanjivanje njegove greške mjerenja.

Pozdanost u najširem smislu znači točnost ili preciznost mjernog instrumenta. 2 načina:

1. Stabilnost i dosljednost mjera (očekivanje da se u nizu primjena istog ili usporedivog mjernog

instrumenta na istoj osobi dobiju isti ili slični rezultati)

2. Odsutnost greške mjerenja (povezanost s varijancom greške – def se sukladno tome kao inverzna mjera

greške mjerenja, odnosno, kao omjer prave varijance i ukupne varijance nekog mjernog instrumenta

23

7.2 ARTEFAKT U EKSPERIMENTU I NAČINI NJEGOVE KONTROLE

Artefakt je u najširem smislu, svaki zaključak temeljen na pogrešnim pretpostavkama o tome što je utjecalo

na promjene u ZV. Radi se o ishodima eksperimenta do kojih su doveli činitelji različiti od onih koje je

istraživač proučavao, u pravilu nedovoljno kontrolirani vanjski utjecaji.

To su u prvom redu one prijetnje vezane uz odnos eksperimentatora i ispitanika ili su odraz svijesti o

provođenju eksperimenta

Artefakt se tako najviše odnosi na prijetnje vezane za konstruktnu valjanost (Svijest o sudjelovanju u

eksperimentu može ispitanike navesti da se ponašaju drugačije, reagiraju drugačije itd)

7.2.1 ODNOS IZMEĐU EKSPERIMENTATORA I ISPITANIKA

Jedan od činitelja koji naglašeno djeluje na ZV jest pojava različitih očekivanja o tome što bi se trebalo odvijati u

eksperimentu. Ako eksperimentator nesvjesno prenosi vlastita očekivanja na ispitanike, konačan ishod eksperimenta

može biti odraz, ne utjecaja NZV, već nastojanja ispitanika da ispune prepoznata očekivanja. Povezanost je tako često

puta samo odraz ispitanikova nastojanja da ispuni povjerenu mu ulogu dok ispitanici žele pogoditi svrhu

eksperimenta i pružiti željene rezultate, dok im eksperimentator često nesvjesno otkriva vlastite pretpostavke.

Artefakti radi odnosa e. I i.: oni vezani uz ispitanike, vezani uz eksperimentatora i oni koji odražavaju interakciju

7.2.1.1 ISPITANICI

- Radi očekivanja ispitanici se rijetko u eksperimentalnoj situaciji ponašaju posve prirodno; takva situacija pred

njih stavlja neizrečeni zahtjev pa se pokušavaju ponašati u skladu s tim

- Općenito se ljudi ponašaju u skladu s onim što drže očekivanima ili od situacije zahtijevanim ponašanjem. Pri

tome ne moraju biti posve svjesni načina na koji u pojedinim situacijama mijenjaju svoje uobičajeno ponašanje

- Pristranost može nastati ovisno o očekivanjima ispitanika i njihovu uvjerenju o ulozi koju bi trebali preuzeti u

eksperimentu (pokušavaju odgonetnuti hipoteze); još naglašenija kad misle da su proniknuli

- Uloga „dobrog“ ispitanika – kada se ponašaju onako,kako drže da se od njih očekuje (Orne)

- Ispitanici su motivirani nastojanjem da budu pozitivno procijenjeni odnosno da se prikažu boljima

- Ponašanje u eksperimentu može se okarakterizirati kao:

o UDOVOLJAVANJE (ponašanje u skaldu zahtjeva situacije)

o NE-UDOVOLJAVANJE i ( ono koje nije potaknuto specifičnim zahtjevima situacije)

o PROTIVNO UDOVOLJAVANJU

- Na to kako će se ponašati utječu 3 činitelja:

RAZUMIJEVANJE (pronicanje eksperimenta, ako ne uspije nema artefakta)

MOTIVACIJA (može biti „dobar ispitanik“, nemotiviran glede zahtjeva ili motiviran za protivno ponašanje)

SPOSOBNOST (ponašanje ovisi u konačnici je li sposoban za ponašati se onako kako je motiviran)

Pr. premda motiviran za zahtjeve situacije, nekad nije kadar pružiti što se od njega očekuje

Kontrola pristranosti ispitanika

1. Uklanjanje ili maskiranje znakova koji upućuju na zahtjeve situacije

Najbolji način je da se ispitanike liši bilo kakvih ngovještaja o tome ćemu služi eksperiment. Potrebno je izbjeći da

ispitanici koji su svjesni eksperimentalne hipoteze ne utječu na konačni ishod.

Radi zajamčene naivnosti provode se slijepi eksperimenti u kojima ispitanici nisu svjesni kojem su tretmanu izloženi.

U tom slučaju jednoj grupi se daje pravi lijek a drugoj, neškodljivi ali i beskorisni pripravak – placebo. Kad neutralna

tableta postigne promjenu tj.izjavljuju tako onda je to placebo učinak.

Zatim, obmana uvjerljivom ali lažnom informacijom o temi istraživanja je također način kontrole. Tako se želi postići

veća prirodnost i izbjeći djelovanje u skladu s zahtjevima eksperimenta.

24

Artefakt je moguće i smanjiti mjerenjem ZV vremenski odmaknuto od eksperimentalne varijable ili u okružju koje

nije izravno vezano uz eksperiment. Tako neće vezivati mjerenje uz eksperiment što isključuje mogućnost

udovoljavajućeg ponašanja.

2. Povećavanje iskrenosti

Da se ispitanike navede na iskrenost koriste se predeksperimentalni postupci kojima se takvo ponašanje

potkrepljuje. Ako im se da do znanja da je njihovo udovoljavajuće, ali neiskreno, ponašanje lako razotkriti, time će ga

se potaći na iskrenost. Prvi način je metoda povratne informacije u kojoj ispitanici nakon ispunjavanja kraće ljestvice

društvene poželjnosti ( u kojoj se samouljepšavaju) bivaju uvjereni kako se mehaničkom napravom može otkriti

govore li istinu ili ne. Uvjerenje je da će biti iskreniji ako se njihovo laganje ili samo-uljepšavanje može otkriti.

Drugi način je da se situacija učini manje prijetećem, kako bi se omogućilo slobodnije i iskrenije odgovaranje.

Dovoljno je zajamčiti anonimnost ili povjerljivost.

7.2.1.2 EKSPERIMENTATOR

Greške u zaključivanju radi posljedice eksperimentatora mogu se podijeliti u 2 kategorije: Ne-interakcijske greške

interakcijske. Ipak, ne-interakcijske znače isključivu odgovornost istraživača dok su interakcijske odraz međusobno

povezanih pojava eksperimentatorovih očekivanja i nastojanja ispitanika da udovolje.

A. Ne-interakcijske greške odnose se na iskrivljavanje rezultata zbog pristranosti ili osobne jednadžbe

eksperimentatora, a da se pritom ne utječe na ispitanike.

1) Pristranost opažača- manje nepreciznosti koje ne ugrožavaju mnogo pouzdanost mjerenja i samo po sebi tek

su manja smetnja izvođenju istraživačkih zaključaka, veći je problem pristranosti nego nepreciznosti jer češće

idu u smjeru postavljenih pretpostavki te znače rezultate u nekoj mjeri pomaknute prema istraživačevim

očekivanjima

2) Pristranost tumačenja- sustavna greška zbog subjektivizma koji se u tom neizbježno pojavljuje. Nije u tolikoj

mjeri opasna kao ona kod opažanja jer znanost ima mehanizme uklanjanja i ispravljanja putem reakcije

drugih istraživača

3) Namjerna pristranost- namjerno iskrivljavanje podataka koji najčešće izbijaju na vidjelo kad su podaci

presavršeni da bi bili istiniti. Nekad su nastojanja da se potvrde vlastite teorije ili dobiju smisleni

rezultatiprezavodljivi i stručnjacima ne samo studentima (pr. C.Burt koji je tvrdio genetsku određenost

inteligencije za koju se danas drži da je izmišljena radi statistički malo vjerojatnih podudarnosti)

B. Interakcija eksperimentatora i ispitanika – interakcijski učinci uključuju sve činitelje koji na rezultate ne djeluju

izravno, već znače posredan utjecaj nastao u međudjelovanju eksperimentatora i ispitanika.

1) Biosocijalne osobine- osobine poput spola i dobi mogu utjecati na rezultate na 2 načina:

- različitim reakcijama ispitanika na osobine eksperimentatora (spol ili dob) ili

- eksperimentatorovim različitim ponašanjem uvjetovanim osobinama što ih posjeduje.

2) Psihosocijalne osobine koje razlikuju istraživače mogu također proizvesti promjene u ponašanju ispitanika

nevezanu uz proučavanu NZV. Najviše istraživane su tjeskobnost, potreba za odobravanjem, status i osobna

toplina. Svaka od njih utječe na način na koji eksperimentator stupa u interakciju. Jezik može imati utjecaj pa

se dijalekt može smatrati preblizak ili nerazumljiv.

3) Odlike situacije –misli se na psihološko, subjektivno ozračje koje obuhvaća neposredna i odgođena iskustva

eksperimentatora (zamor, uvježbavanje) i eventualno ranije poznanstvo ispitanika. Može se očekivati da će

uvježban i iskusan eksperimentator izvući više iz ispitanika

4) Modeliranje- učinak kad postoje znakovi da se ponašanje ispitanika na neki način prilagođava ponašanju

eksperimentatora. Njihova su ponašanja u tom slučaju korelirana (pr. među bebama su postojale razlike u

preferenciji soka od naranče odnosno rajčice, žene koje su ih hranile su imale jasne sklonosti koje su prenile

na djecu i kad su bebe dane ženama s drugim preferencijama, mijenja se i ponašanje beba)

5) Eksperimentatorova očekivanja- nagovještanja ispitanicima na koji bi način želio da se ponašaju, bez stvarne

namjere (pr. s konjem Hansom kojem je vlasnik prenosio točne odgovore svojim kretnjama).

25

Eksperimentator tako može potaknuti ispitanike da odgovaraju na određeni način time što će se sam

ponašati različito u raznim eksperimentalnim situacijama (pr. placebo i stvarni lijek, ponašanje studentata

prema štakorima za koje su mislili da su inteligentni i za one koji nisu...)

Kontrola pristranosti eksperimentatora

1) Povećanje broja eksperimentatora

(smanjuje se broj ispitanika s kojima svaki eksperimentator dolazi u dodir)

2) Smanjivanje kontakata eksperimentatora i ispitanika

(smanjuje mogućnost prenošenja očekivanja i utjecaja na njih)

3) Potpuna standardizacija postupka, objektivizacija mjerenja i lišavanjem eksperimentatora bilo kakve

slobode i improvizacije

(jasne upute provođenja, bilježenje rezultata i opažanje izučavanog ponašanja)

4) Primjena dvostruko slijepog eksperimentalnog nacrta

( ni ispitanici ni eksperimentator ne znaju tko je izložen kojim eksperimentalnim uvjetima)

5) Primjena kontrolne grupe znanih očekivanja

(uvođenjem očekivanja kao NZV u eksperiment – pr,. ako želimo provjeriti kako će napredovati učenici koji su

imali bolji rezultat na testiranju ali a na rezultate ne utjeće nastavnikovo očekivanje, možemo provesti

faktorijalni nacrt 2x2 s NZV očekivanjem i izmjerenom inteligencijom. Nasumice ispitanike podijelimo u

skupone a nastavnicima reći da je jedna bolja ili slabija. Analiza varijance pokazala bi utječu li na rezultate

sposobnosti, očekivanja ili interakcija).