Emanuel Nikoli

IZLET PO DALMACIJI 1900. GODINEZagvozdPonovo se vozimo komadom prijeenog puta da bismo se vratili na glavnu cestu, ulazei tako u planinsko podruje koje vodi u Zagvozd. Plavitine ima u izobilju, po visokim ivica ma drae iri se pokriva ih dugakim pokrivaima od bijelog paperja. Ovdje-ondje vide se i bajami, zatim sve ee njive prosa - znak planinske oskudnosti. Tu je Cytisus Weldens, kako ga je Visiani htio nazvati u znak vjene poasti uspomeni podmarala i namjesnika zadarskog, baruna de Weldena, koji je ustrajno gajio znanost (scientia ama bilis) i velikoduno osnovao onaj gradski park koji je zacijelo jedno od najugodnijih etalita u Zadru. Biokovski gortaci tu biljku zovu ti1ovinom, ali nje ima jo na Pridvorju i Kuni u Konavlima, gdje se naziva zanovijet, a nimalo se ne razlikuje od C. Laburnum L. Petter je od seljanki iz Zagvozda uo i proirio u znanstvenom svijetu udnovat podatak da ta biljka ima narkotinih svojstava, ak otrovnih, koja se prenose u mlijeko ovaca koja je jedu. Ali zagvoki seljaci, bar ovi iz sadanjeg narataja, ne znaju nita o svemu tome i smatraju da je tilovina jedna od najboljih krma. Ali to je Petter rekao za tilovinu dobro pristaje uz Veratrum albun, odnosno biljku koju seljaci nazivaju emerikom. Ona zacijelo nije krmna biljka, ali ovce u nepanji znaju pojesti njezine mladice, uz teke posljedice, pa je izbjegavaju. Koze je pak jedu bez ikakva obzira, kad ponestane dobre proljetne trave; ali mlijeko izaziva probavne smetnje, s oitim znakovima trovanja i vrtoglavice. U pet i pol poslijepodne napokon smo u Zagvozdu; dva naa suputnika, fra Ante Rako, imotski dekan, i gospodin Buli, opinski tajnik, oprataj u se od nas preporuujui nas ljubaznosti veleasnog upnika don Ivana Luia, koji nas udvorno doekuje. Pred nama je Biokova s peterostrukim nizom vrhova koji se uzastopno nadvisuju. Promatramo je sa stanovitom ozbiljnou, jer emo meu njezinim ponorima, meu onim divovskim liticama provesti sutranji dan. Ova strana planine nije onako strma i liena zelenila kao njezina morska strana; ali je strana i divlja, jednolino sivilo njezinih kosa mjestimino je prekinuto mrljama prastarih uma. Starci u selu kau kako se pripovijedalo o umskom bogatstvu te planine i o unitenju barem 80 tisua stabala koja su posjekli Francuzi kad su gradili kasarne du planinske ceste. Fortis bi jamano govorio o tim umama, ali ih nije mogao vidjeti jer se uspeo s morske strane,

kao i Portenschlag na prvom i drugom putovanju s Njegovim velianstvom carem Franjom 1., te Bartolomeo Biasoletto, kad se 8.lipnja 1838. penjao na planinu putem iz Makarske, i mletaki botaniar Brasavola u drutvu Alfonsa I. d' Este, vojvode od Ferrare; stoga o umama koje bi trebale biti na sjeveroistonoj strani Biokove sve do poetka ovog stoljea ne nalazimo ni traga ni glasa kod ovih pisaca. Jedan starac, kazujui nam jo ivu predaju o tim isezlim umama, kae da je njegov otac esto pripovijedao o tome kako je u planini naao korijen stoljetnog hrasta" dug 72 arina, a debeo etiri". Biokova kao i svaka velika planina ima svoj mit koji se meu gortacima prenosi predajom s koljena na koljeno. Tako se pria da je prebogata mineralima; ima ljudi dostojnih vjerovanja koji tvrde da su svojim oima vidjeli ivu s Biokove. Plovei po moru ovog ljeta s veleasnim kanonikom don M. Pavlinoviem, uo sam od njega kako je prije mnogo godina, dok je jo bio klerik i splitski gimnazijalac, predao Locattiju, tadanjem profesoru fizike, dobru libricu ive koju su neki gortaci bili nali u biokovskim jarugama iznad sela Raana, na pola puta izmeu Zagvozda i Vrgorca. Kau da u planini ima milovke i realgara (crvenog arsenova sulfida); ali dok smo kanili pripremiti program izleta, nismo mogli dobiti tonije podatke o nalazitu, samo nam rekoe da bi se realgar morao nalaziti izmeu Zagvozda i Runovia. Ali realgar nije nikakva novost za Dalmaciju, jer smo ga esto nalazili u dubrovakom kraju. Htjeli smo posjetiti upnu crkvu koja postoji, ako je toan datum na najstarijem grobu, od godine 1627., iako su je vie puta razarali Turci, dok su 1686. godine skinuli s nje zvona i bacili ih u jedan ponor, gdje bi i sada morala biti; ali gospodin upnik tvrdi da e nam posjet kapeli Svih Svetih biti mnogo zanimljiviji. Ta je kapela na cesti to vodi u Vrgorac; grubo je zidana, a na vratima ima lijep natpis na glagoljici, s kraticama zbog kojih ga je teko protumaiti. Profesor Kulii se penje uz nesigurne ljestve i ita komemorativnu posvetu koja podsjea na upade glamokih Turaka koji su u jednoj prigodi oteli akona Piplicu, pokopanog poslije u upnoj crkvi. Crkvu nam nisu otvorili: nisu se odmah nali kljuevi, a sputala se no; kau nam da je natkrivena lijepim bavastim svodom. Tu su bila prastara zvona, s natpisima patarena-bogumila, kau, ali ih je razbio neki luak, a poslije su pretopljena u Trstu godine 1845. Ali tu priu o luaku koji razbija starinska zvona to se zatim pretapaju, uli smo i o zvonima Gospe od Site u Stobreu, gdje su kao i ovdje "neravan oblik groblja zemlji dala"; (2) a ima mnogo i nadgrobnih kamenih gromada, s bezoblinim i rustinim reljefima koji su karakteristini za steke. Ovi su reljefi malo razliiti od reljefa u Stobreu, jer imaju kutne obrube, krieve savijenih i izboenih crta, sa zvjezdicama od romboidnih elemenata, polumjeseca i maeve s drcima u obliku kria. Tlo je takoer posuto grobovima i nadgrobnim spomenicima, a malo dalje od crkvice vidi se graevina, ili bolje rei ruevina jedne starinske graevine, za koju nam kau da je bila bogumilski samostan.

No nas odvodi od povijesnih zapaanja, pa se opratamo od gospodina upnika da se na vrijeme postaramo za potrebne stvari i naemo veeru, te da pripremimo nunu hranu za sutranji dan. Diplomatski pregovori oko sklapanja ugovora s vodiem koji nas mora prevesti na drugu stranu planine traje gotovo cijelu veer, aposao je uglavljen zahvaljujui posebnim zaslugama moga druga prof. Kuliia. Prazna je kua koju moemo nazvati svojom; vrata su otvorena, u prizemlju nas eka votanica zabodena u porculansku telegrafsku "aicu", upaljena. Malo drveno stubite vodi nas na prostrano odmorite; s lijeva i zdesna su dvije sobice za spavanje; u malom "salonu" na dugakom stolu nas eka voda i umivaonik pokriven runicima, to nam kazuje da nas dvori posluga koja se ponizno povukla. Ovi gortaki postupci nimalo ne nalikuju na vicarske, ali su vrlo praktini za putnike poput nas koji nita vie i ne zahtijevamo. Uzimamo svaki svoju sobicu; umiruje nas pogled na posteljinu; gasimo svijetlo, elimo jedan drugome laku no, zadovoljni prvim danom koji je proao u redu i veerom koju smo dobili u krmi kokoji gula u izobilju, zainjen tako tedno paprikom da bi se zaprepastio i Maar s puste. Doktor Bioseletto je u svom prvom usponu, godine 1829., proao mnogo skromnije; ostavio nam je sjetan opis svoje veere: "U Zagvozdu prenoih kod kapelana tog sela koje se sastoji od ubogih koliba. Taj dobri sveenik, jo mlad, iskazao mi je u tom susretu gostoljublje, prihvativi me u svoje malo prebivalite koje bijae bez poda i bez gornjeg kata, grubih zidova bez buke, gdje je samnom podijelio oskudni obrok. Veera je bila od listova blitve (Beta ciela L.), koromaa (Anethum Foeniculum) i ljutike (Allium Ascalonicum), sve pomijeano i njegovom skrbi skuhano u vodi; i kako bijae Tijelovo, sveani blagdan, dodao je malo dimljene i tvrde koe od slanine! Kad se usporedi s tim nonim receptom gortakim vegetarijanizmom siromanog upnika, (kapelana) nae skromno prenoite je vicarski hotel, a naa veera lukulska gozba. Uspavani tom utjehom, ostadosmo spokojno u zagrljaju Morfeja do tri ujutro. U tri smo ve na nogama, poto smo se dobro naspavali. Nae oblaenje i pranje traje nekoliko minuta, plaamo svaki po trideset solada za trokove noenja, uzimamo sveanj, provjeravamo stanje namirnica, pa kad smo jo razvodnili pie, idemo probuditi vodia koji, unato razmetanjima i obeanjima, spavae tvrdo kao puh. U tri i pol kreemo na put; zora nije daleko, ali zvijezde jo blistaju. Na domain Prodan, kojeg uveer ne vidjesmo, pozdravlja nas i ljubazno nam eli dobru sreu. Dok prolazimo ispred seoske crkve, pri nesigurnoj svjetlosti praskozorja vidimo kako se bjelasa kamenit kri, pokajniki zavjet i spomenik jednog krvavog svetogra. Ovdje je neki gortak zabio smrtonosno oruje u grudi jednog sveenika koji je nosio posljednju pomast nekom samrtniku, ostavivi mrtvo tijelo na cesti gdje se sada die kri! Gortak je okajao zloin na vjealima, ali je njegovo ime ostalo kao znamen uasa. Vodi se brzopleto kria i prolazi kraj tog mjesta produujui korake.

U etiri smo ve napali goru i poeli se penjati; krajolik se mijenja. Selo i kuerci unaokolo jasno se ocrtavaju po ravnici koja je jo pomalo zamagljena u svitanje. Selo je mnogo vee nego to izgleda, prostrano se iri po kameni toj zaravni, s vie od tri stotine ognjnita i gotovo tri tisue stanovnika, jer u prosjeku ima osam-devet dua po jednom kunom ognjitu. Proizvodi kukuruz, penicu i proso; ima vie od est stotina konica pela, koje u dobrim godinama daju od 12 do 15 kvintala osrednjeg meda, uz dva do tri kvintala dobra voska. Vina imaju vrlo malo, ono to rijetki vinogradi rode ne podmiruje ni potronju u selu. Selo doista vrlo siromano izgleda, premda se iznad ubogih gortakih koliba ovdjeondje na glavnoj cesti die po neka nova kuica; i reklo bi se da selo nikad nije imalo nikakve vanosti ni poloaja. Ipak, spomenuti grobovi, kapela Svih Svetih i upna crkva s natpisima iz XVII. stoljea svjedoe o stanovitoj minuloj vanosti i prolosti sela koju ne treba prezirati.

Put u BiokovuOsvajai koji su dolazili u Dalmaciju sa sjevera ili s istoka zacijelo su ljubomorno uvali taj put to lagodno vodi u Biokovu, odakle se s vrha vidi protezanje pokrajine kao na golemom zemljovidu, a pregledan je i dobar komad mora s kojim su gradovima stizale najvaljanije pomoi. Sa Biokove su ratna vijea barbarskih naroda jamano smiljali osvajake planove, prouavala mogunost za napadaje i usklaivala nastupe vojskovoa; jer planina je ovjeku uvijek bila prirodna kola strategije. Kad je ogranulo sunce, ve smo dobrano bili zali u planinu, a prve nas zrake zatekoe usred neravne ume gdje su rasli jasen (Fraxinus Excelsior), bukva (Fagus sylvestris), brijest (Ulmus campestris) i grab (Carpinus betulus). Botaniki dan poinje s dobrim nagovjetajima. Pod lijepim primjercima bukve nalazim gomoljasti odoljen (Valeriana tuberosa) jo u cvatu, te jednu netom propupalu meduniku (moda Spirea decumbente Koch). U sedam i pol prof. Kulii, koji je uvijek predvodnik s vodiem, stie na prvu planinsku livadu, okruenu grabovima, bukvama i zelenicama (Phyllireae). Velika lokva neprozirne vode u sredini, opkoljena krunim zidom u obliku prsobrana, poziva nas da se zaustavimo, pa moj kolega odlae prtljagu i daje znak da predahnemo i neto prezalogajimo. Zrak je svje, ali vrlo miran; nema ni uha da zaumori u hvojama tihe ume. Proplanak je vlaan od obilne slane, pa se dobro omotamo ogrtaima i diemo ovratnike iznad uiju, vino iz vodievih konih bisaga je vrlo hladno, kao da je stavljeno u led. Nalazim u cvatu abljak (Ranunculus illyricus) i petoprstu steu (Potentilla reptans),

a u umi meu gudurama koje okruuju livadicu vidim stolist (Sempervivum montanum L.) i dalmatinski kukurijek kojemu na Visiani dade ime Helleborus multifidus - njega ima u izobilju, ali ne cvate. Na vodi kae da se ta biljka zove spre , kako je nazivaju i u Kuni u Konovalima, a na velikoj je cijeni zbog ljekovitih svojstava. Prtljaga je pospremjena i dan je konaan znak da se krene naprijed; nalazim jo jednu lijepu kandi1ku (Aquilegia viscosa) modrih cvjetova, prije nego to u ponovno zauzeti svoje mjesto na kraju kolone koje mi doputa esta floristika skretanja. Gotovo smo savladali vrh ispred nas, prorjeuje se jasenova uma, brijestovi su sve rjei, pojavljuje se jela (Abies pectinata), najsimetrinija naa etinjaa; eto i primjerka Viburnurn lantana ili jadikovine, kako je naziva na vodi, dok u Dubrovniku kau lemprika. Ovdje nas naputaju posljednji grm ovi zelenice (Phyllirea liguustrifolia), a malo poslije i rijetke utike (Berberis vulgaris), koje smo susretali na putu. Dotle me drug potie da ubrzamo korak i stignemo na vrh planine. Ali na svretku uspona nije nam pukao pogled na more pred eljnim oima; druga se strma i tamna gora uzdie na kraju nove krevite i jaruaste doline, pune ponora koji se poput golemih umovitih ljevaka otvaraju u gorskoj utrobi. Sveana planinska tiina navodi nas da stupamo naprijed muei; ne vidi se u zraku da krui sokol, nema uplaene ptice da prhne iz buna u bun. Kao da mu je dosadila ta nijemost planine, vodi baca veliki kamen u umoviti jaz gdje se ogromne bukve vide kao u preokrenutoj planini. Iz te se jaruge die jedna grlica, uplaena ali nijema, te se u blagom letu udaljuje i nestaje, dok ona gromada kri grane i sa stranom lomljavom petnaestak sekundi grmi prije nego to e tresnuti na zaleeno dno. Ovdje nalazimo prvu sitnogoricu: to je maljenica ( Juniperus nana) s vrlo sjajnim granicama, koja se iroko prua ali je niska. A put postaje pogibelj an, valja nam ustopice pratiti vodieve tragove; on prouava prolaze izmeu estih strmenith i vrlo dubokih provalija, te zatim "Okrenuli smo lea jadu rova, obalom to ga naokolo rubi, poprijeko idui bez i jednog slova" A kad stigosmo na vrh toga brda, bilo se iri preko ljutih stijena i prua sve do novog brda to zatvara svaki vidik tome uskom i oporom gorskom krajoliku. Ali usred tih negostoljubivih stijena vidjeh blagi planinski lovor (Daphne alpina) s duguljastim bobama, zatim Diospyros lotus i napokon patuljaste javorove (Acer pseudoplatanus) koji nas upozoravaju da se ne udimo prirodnoj surovosti tog mjesta. Stupamo odlunije i snanije, te poslije pola sata stiemo u dolinu koja nam se

smijei zelenim poljcima medu gudurama koje se obilno ureene cvijeem to "otvori ake cvjetanju se preda." Ovdje prof. Kulii daje znak za drugi odmor i okrepu, dok barem dvije Gentianae, G. lutea i G. crispa, oko kojih u izobilju raste Mentha silvestris koju na vodi naziva drinikom. Ove este livadice nastale su zacijelo od gorskih jaruga koje su se pod aluvijalnim djelovanjem napunile plodnom zemljom; tu je mnotvo mrazovaca (Colchicum variegatum), velike lukovice koja je duboko skriivena u zemlji; zatim se vide gorski ranjenik (Anthyllis montana L.), kozlinac (Astragalus purpureus) i bezbroj krasuljaka (Bellis perennis). Oko livadica, medu liticama ima emerike (Veratrum album), koju brste koze, tu su zatim Galium aureum, macina trava (Valeriana montana) i Gnaphalium sylvaticum. u ovoj drugoj okrepi potroili smo sve namirnice. Deset je sati, hodamo ve est ura, valja se pouriti prema moru. Naputamo tu divnu planinsku dolinicu punu gorskoga cvijea i diemo pogled uz brdo koje opet stoji pred nama i zatvara nam prolaz prema moru. Navaljujemo na nj tako odluno da " na donjoj nozi teite je cijelo," traei drugom nesigurnom nogom mjesto da je oslonimo na otru i vrletnu hrid. Meu tim hridina ma nalazim dvije kamenike, Saxifraga aizoon i S. controversa, koje na vodi zove osluziv i mravika; tu je zatim Crataegus oxyacantha, "gloginj a od Boga prokleta", medvjetka (Arctostaphylos uva ursi) i Bupleurum exaltatum. Od paprati nalazimo oslad (olypodium vulgare), Aspidium lonchitis i sljezenicu (Asplenium ruta muraria); ali uzalud smo traili Asplenium viride. Stigli smo na bilo, kad li se pred nama uzdie novi vrh, odnosno golema, divovska kupola. "Evo ga", klie vodi, "Sveti Jure!" Jedanaest je sati, utroili smo sedam obilatih ura! Sedam gora sa silnim bilima, irokim i vrletnim dolinama, nanizanih jedna na drugu, nose na sebi ovaj vrhunac to se uzdie 1762 m iznad Jadranskoga mora. Profesor Kulii ubrzava korak, sustie vodia, pokazuje prstom prema obzorju koje se bez zaklona iri u neizmjernom prostranstvu neba i mora, te mi vie: "Thalassal Thalassal" A plavkasti cvjetovi Gentiana nivalis najavljuju najvie bilo Biokove; posljednji botaniki izraz ove samotnike planine.

Na pogled, nakon jutarnjeg suanjstva u tmurnim gorskim dolinama, sad se krili slobodnije od orla, seui od ovog vrha do Marjana nad Splitom, Prologa, bosanskohercegovakih planina, do Imotskog i Sinjskog polja, preko niih vrhova same Biokove to se sve nie sputaju u zelenkaste movare Neretve; a beskrajno more, s Italijom koja se krije u maglovitoj daljini nebosklona, pokazuje na spokojnoj povrini sve otoke dalmatinskog arhipelaga: Korula, Hvar, Vis, Bra, olta i drugi to se, naoko manje snani, viestruko prepleu izmeu sebe. Geoloka priroda Biokove, kako s oritoloke tako s petrografske strane, jo nije bila predmetom ozbiljnih prouavanja; sami njemaki uenjaci i horografi, koji o tome govore, zapravo kopiraju Fortisa, a on je na planini bio samo nekoliko sati kad se penjao u drutvu grofa Giulija Baiamontija. Ali ova golema hrpa vapnenakih gora, potekla od veih divova koji su se rasuli i razlomili u strahovitim tektonskim poremeajima zemlje, zasluila bi da se jasnije protumai; i nije dovoljan jednostavni prijelaz od nekoliko sati, kad umor na tegobnom putu smanjuje polet i energiju opaanja da bi se o tome moglo dolino raspravljati. Osim hipuritskih stijena i nepravinih slojeva otra vapnenca, postoji mnotvo tragova listiavog ihtioforinog krenjaka sjeverno od Zagvozda, gdje se podnoje planine uzdie iz krevite ravnice, dok u zalednim i uumovitim provalijama zacijelo ima mnotvo kvaternanih tragova; ali poslanstvo znanosti je tegobno u ovom jadnom kraju, i nai mladi prirodnjaci moi e unato suparnitvu stranaca i otrini podneblja brati dine lovorike. Vrh Biokove nosi kransko ime, ali nie bilo Svetog Ilije podsjea na pradavno tovanje sunca. Ovamo se dananji narod penje 31. kolovoza, kad sunevo carstvo prodire u najgue ume i ispija najsilnije rijeke, te pribiva oltarskoj rtvi pozdravljajui izlazak sunca svake godine, a ta godina je minuta u drevnoj religiji sunca. Silazei s najvieg vrhunca gubimo iz vida more; nakon kratkog komada puta opet se ukazuje sa svojim mutnim dnom, s otocima to su usidreni kao brodovlje na poinu; a pod naim nogama u vrtoglavoj dubini lei Makarska, spokojna i mirna poput usnulog djeteta, unato opinskim izborima koji dolje vriju ali ne dosiu do nae visine. Prvi dio podhvata je zavren; sad nas eka silazak, jednako teak i zamoran. Brzi jednodnevni prijelaz zacijelo nije dovoljan da se Biokova proui u svim potankostima, a gotovo svi prirodnjaci koji su se na nju penjali zadravaju se gore osam do deset sati koliko je nuno potrebno za to gorsko pjeaenje. Brasavola u XVI. stoljeu, Donati i Fortis u XVII. stoljeu, te Portenschlag, Petter, Biasoletto, Stoi i mnogi drugi koji su stizali do vrha poslije kapetana Bosija, proveli su kao i mi samo jedan dan u uspinjanju i silaenju.

Prirodne ljepote ove planine, ak ako se na njoj moda nikada nije nalo ni ive ni talka, ni realgara, kako neki tvrde da se nalazilo, zasluuju da postanu vjenim predmetom plemenitog izuavanja i neprekidnog istraivanja. Ponori, kao prave provalije u podruju Krasa, ovdje poprimaju velianstvena oblija, snanija od klasinih krakih jama u Kranjskoj. U tim ponorima bogata etva otkria iz kvaternarne epohe i neolitskih zbivanja oekuje hrabrog istraivaa; i dao Bog da se tim ozbiljnim i uzvienim ciljevima posvete po mogunosti nae mlade snage. Kraka narav Biokove, oitije nego na strani okrenutoj k moru, pokazuje se u dolinama i krevitim zaravnima sjevernih padina, i rije ljut je za to najistiji i najtipiniji izraz; a u gornjem predjelu ta je planina divovska hrpa kamenja i nepovezanih vapnenakih litica koje zbog polaganog razlaganja sastojaka dobivaju karakter vapnenakog ljunka. Prema moru, gdje se osnovica planine produuje seui od doline Cetine do doline Neretve, sputa se vrlo strmo, gotovo okomito u makarsko podruje; s veom se jasnoom ovdje iri oritoloki horizont alveolina i krunih numulita, razliitih od onih duguljastih oblika iz Vitaljine u Konovalima i Tivta u Boki Kotorskoj. Odnosima razine izmeu Biokove i mora, ak openito pitanjima i zakljucima u vezi s istonom obalom Jadrana, bavili su se s osobitim zanimanjem neki talijanski prirodnjaci u prolom stoljeu, kao Manfredi, Zendrini, Donati i Fortis. Ovaj posljednji, putujui Primorjem opazio je natpis hridi u ivogou koji je ve bio potonuo u more, a isklesan je da oznai izvor koji je tu tekao i navodnjavao polje to je takoer potonulo; a u Makarskoj spominje grobove, stupove i tragove antikih zidova naenih u blatu movare Svetog Petra. Danas je zaboravljen bogat materijal koji je o tome prikupljen, kao i naa bibliografija koja u tom pogledu sadri dobre stvari, pa se potee pitanje kao da je to nov problem o kojem se nikad nita nije ulo. Tko se pak hoe odista osvjedoiti i uvjeriti da su o tome s dovoljnom kompetentnou raspravljali i nai djedovi, neka otvori 23. stranicu publikacije "Mare Adriatico" vladina savjetnika Guglielma Menisa, tiskane u Zadru 1848. kod brae Battara, pa e o tome imati najbolji dokaz. Poslije ovih digresija i dokazivanja na visini od 1400 m na rubu Velog Brda, poesmo silaziti niza stazu nainjenu od pukotina, izboina, nazubljenih neravnina u silnoj gorskoj litici. Nije to put na kojem se oprezno mjere koraci, nego je to gotovo zrana linija, jedna od onih zbog kojih nas i u snu hvataju vrtoglavice. Sa zakanjenjem prosvjedujemo kod vodia, ali on nam odgovara da je to put kojim redovito udaraju krijumari. Ovdje, izmeu neba i bezdana, priznaje nam kako je mislio da smo slubenici duhanskog monopola. Tako stiemo do mjesta gdje put zalazi u korita planinskih bujica. im su nam noge stupile na ljunak. On se pokree i brzo sputa niz strmenito dno kao lavina, pa dobar dio staze putujemo na zvunoj masi oblutaka koja juri, pljuti i buno jei kroz planinu. Gortaci s bremenom drva na leima preputaju se ovakvim putovima na drugim odsjecima, te se ini da srljaju u sigurnu propast; ali kad stignu do ravnijeg dijela, vjeto se uspravljaju i produuju sitnim korakom kao da su se iskrcali iz dilianse.

Na dvije treine puta, pod velikim i lijepim stoljetnim hrastom, umorni i slomljeni odustajemo od nakane da tog dana stignemo u Makarsku na vrijeme za brod, bacajui se mokri od znoja da poinemo. Vodi s naim stvarima produuje do sela Velo Brdo, gdje ga sustiemo nakon pola sata odmora u hladovini drevnog hrasta koji nas blago rashlauje nakon stranih napora pri silaenju. U Velom Brdu ugouje nas seoski glavar, pa spavamo poldrug ure i rastajemo se s vodiem koji se bez velikih ceremonija upuuje natrag uzbrdo; nakon skromnog objeda kreemo u Makarsku gdje stiemo uveer da bismo uivali u slatkoj blagosti arobne ljetne noi, izobilno koristei dva prirodna blaga koja rese Makarsku; zrak i vodu koja je pitkija, svjeija i zdravija nego igdje drugdje u pokrajini. (Emanuele Nikoli, Escursioni in Dalmazia, Zara, 1900., str. 62 77. Preveo s talijanskog: Mate Maras. )