ODSJEK ZA PEDAGOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU

REPUBLIČKA ZAJEDNICA VIŠIH ŠKOLA ZA OBRAZOVANJE VASPITAČA

dr. Emil Kamenov

M E T O D I K A

METODIČKA UPUSTVA ZA MODEL B OSNOVA PROGRAMA PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I

OBRAZOVANJA DJECE OD TRI DO SEDAM GODINA

I DIO

- PREDŠKOLSKA USTANOVA - DJECA

- VASPITAČ - PROGRAMIRANJE

- VASPITANJE - PLANIRANJE

- OBRAZOVANJE - EVALUACIJA

NOVI SAD

1997

2

EVALUACIJA RADA VASPITAČA

Karakteristika svakog ljudskog rada, kao društvene djelatnosti, je i da bude praćen i

ocenjivan, što je uslov njegovog stalnog usavršavanja. Tako je i posao vaspitača stalno praćen i na

izvjestan način vrednovan, prije svega od njih samih, njihovih kolega, ostalog osoblja u ustanovi,

posebno direktora, zatim nadzornika Ministarstva prosvjete, a, takođe i roditelja, pa i djece koju

vaspitava i obrazuje.

Vrednovanje, svakako, može da bude sasvim subjektivno, zasnivati se na utiscima i vršeno

nesistematski, ali može biti i do određene mjere objektivizirano, predstavljati evaluaciju rada

vaspitača. U tome mogu naročito pomoći "zadaci vaspitača", formulisani u Modelu B osnova

programa, na osnovu kojih on može tačno da utvrdi šta se od njega očekuje na radnom mjestu i u

kojem pravcu treba da usmjeri svoje profesionalne napore, što je i uslov da bude zadovoljan svojim

poslom u onoj mjeri u kojoj je svjestan da ga valjano obavlja.

Smisao ove evaluacije je da se utvrdi šta vaspitač ostvaruje uspješno i šta bi, eventualno,

mogao da obavlja još uspješnije (a u vezi sa tim - koji oblici i sadržaji stručnog usavršavanja bi mogli

da mu se preporuče), koji su njegovi stručni kvaliteti i kakve bi eventualno promjene trebalo da izvrši

u svojoj praksi. Iz toga treba da proistekne određivanje najaktuelnijih tema za stručne aktive,

predmeta za proučavanje stručnih saradnika i akcija koje treba da preduzme direktor predškolske

ustanove. Po pravilu vaspitači žele da imaju uvid u uspješnost posla koji obavljaju, što je pored

njihovog, i u interesu djece koju vaspitavaju i obrazuju.

Rad vaspitača bi, nema sumnje najbolje bilo vrednovati prema stepenu ostvarivanja vaspitno

- obrazovnih ciljeva. Međutim, faktori koji djeluju na dječiji razvoj i učenje, toliko su brojni (a neki su

iizvan kontrole vaspitača i uticajni) da promjene koje se odigravaju u njima, naročito u kraćim

periodima, nije moguće pripisati samo djelovanju vaspitača. Osim toga, individualne razlike među

djecom su tolike, a njihova "startna pozicija", sa kojom dolaze u ustanovu, neujednačena, da se

događa da jedni isti postupci vaspitača, mogu u jednom slučaju da budu ispravni i donose očekivane

rezultate, a u drugom pogrešni bez učinka.

Otuda se kao predmet evaluacije rada vaspitača uzimaju oni elementi, koje je moguće

sistematski utvrđivati i pratiti i za koje se sa razlogom, može očekivati da će proizvesti vaspitno -

obrazovne efekte. To su, sa jedne strane, njegovi stručni kvaliteti i lične osobine, a sa druge, vaspitno

obrazovni proces kojim podstiče dječiji razvoj i učenje i ostvaruje programske aktivnosti, kao i načini

na koje se odnosi prem djeci, utiče na dječije ponašanje i organizuje život i rad u vaspitnoj grupi.

3

Svakako, sagledavaju se i uslovi za ostvarivanje programskih zadataka, posebno teškoće objektivne

prirode na koje nailazi u svom radu. Evaluacija se tako usmjerava na osnovne elemente vaspitno -

obrazovnog rada, a ne na detalje, koji imaju smisao samo kao pokazatelji ovih elemenata, ukoliko su

u stanju da ih preprezentuju.

Evaluacija, bez obzira ko je vrši i sa kakvim ciljem, treba da uzima u obzir i samoocjenjivanje

vaspitača, oslanjajući se na njega i pomažući mu da bude objektivniji i uspješniji. Samoocjenjivanje

može da pomogne vaspitačima u postizanju boljih rezultata u vaspitno - obrazovnom radu, što je

uslov da budu zadovoljniji svojim poslom. Ovo je moguće ako im se omogući da se potvrde u

stručnom smislu na jedan aktivan način, što se bitno razlikuje od situacije u kojoj se oni pojavljuju

samo kao objekti evaluacije, koja ih navodi na zauzimanje obrambenog stava i kvari komunikaciju sa

evaluatorom. Kao konačan rezultat se tada ne javlja veća motivacija vaspitača da svoj posao

uspješnije obavlja nego do tada, što bi dalo smisao evaluaciji. Osim toga, evaluacija, u kojoj se

vaspitač javlja kao subjekt, ima i druge prednosti. Prije svega, njome se naglašava njegov

profesionalni integritet, stručnost koja nije na nižem nivou od ostalih učesnika u evaluaciji, kao i

potreba saradničkog odnosa među njima da bi evaluacija doprinjela svom osnovnom cilju -

poboljštavanju vaspitno obrazovnog rada, čija važnost i složenost posebno dolaze do izražaja. Osim

toga, na taj način se u prvi plan stavlja njegovo stručno usavršavanje i poboljšavanje uslova u kojima

radi, što je i način da se rješavaju zapaženi problemi i slabosti u radu. Značajno je i postizanje plodne

razmjene mišljenja i međusobnog uvažavanja između svih učesnika u evaluaciji, koja na taj način

postaje objektivnija, a i radije prihvaćena od strane vaspitača.

Prilikom samoocjenjivanja, vaspitač sebi postavlja niz pitanja kao što su: šta smatra za svoj

najveći uspjeh u poslu kojim se bavi u proteklom periodu, a čime, eventualno, ne može da bude

sasvim zadovoljan, zatim, što je to što može ići u prilog njegovom uvjerenju da napreduje u struci i

koja bi mu iskustva i saznanja, eventualno bila još potrebna, da bi napredovao još brže i sigurnije,

koja bi njegova znanja, vještine i lični kvaliteti mogli naći još potpuniju primjenu u periodu rada koji

slijedi, što je od postavljenih vaspitno - obrazovnih ciljeva i svojih zadataka ostvario, u kojim

razvojnim aspektima su djeca najuočljivije napredovala, koje su prednosti a koji, eventualno,

nedostaci, načina na koji radi a koje su najveće objektivne teškoće na koje nailazi u svome radu i

kako bi ih najbolje mogao prevazilaziti, šta bi još mogao učiniti na svom daljem profesionalnom

usavršavanju, itd.

U odgovaranju na navedena pitanja može mu pomoći popunjavanje upitnika koji slijede, tako

što će za svaku od kvalifikacija odabrati jednu od školskih ocjena (od 1 do 5) za koju smatra da je

4

najrealnija. Istovremeno, oba pitanja mogu poslužiti i kao plan za kvalitativnu analizu svima koji se

bave evaluacijom rada vaspitača.

Kao pomoć u evaluaciji mogu dobro da posluže video snimci rada vaspitača. Oni

omogućavaju uočavanje niza relevantnih detalja prilikom analize, zahvaljujući vraćanju na složenije

sekvence, pružajući istovremeno priliku i vaspitačima da vide sebe kako ih vide drugi, čime se

povećava njihova samosvjesnost i objektivnost. Zahvaljujući video snimcima, oni najbolje mogu da

uoče kako kvalitete, tako i eventualne slabosti u svom radu i koriguju ih.

STRUČNI KVALITETI I LIČNOST VAPITAČA

U kojoj mjeri je vaspitač obavljajući svoje dužnosti:

- tačan i samosvjestan?

- voli i poštuje djecu koju vaspitava i obrazuje (što mu ona uzvraćaju na isti način)?

- pristupačan i ima smisao za humor?

- tolerantan i predsusretljiv prema kolegama?

- spreman da se stručno usavršava?

- saradnički raspoložen prema roditeljima i drugim ljudima iz društvenog okruženja?

- spreman da, zajedno sa drugima, učestvuje u akcijama kojima se ustanova predstavlja javnosti i

uopšte koje su od koristi za ustanovu?

- spreman da učestvuje u raznim društvenim aktivnostima izvan ustanove?

PODSTICANJE DJEČJEG RAZVOJA I UČENJA

U kojoj mjeri vaspitač, trudeći se da svako od djece, u što većoj mjeri, ostvaruje svoje

razvojne mogućnosti i stiče potrebna znanja:

- uspješno određuje aktuelni nivo razvoja svakog djeteta i na osnovu toga planira strategiju i mjere

koje će preuzimati u njegovom unaprijeđenju?

- prilagođava nivo aktivnosti, koje organizuje s djecom, njihovim mogućnostima, odnosno, "zoni

najbližeg razvoja", tako da u njima, uz određen napor, imaju uspjeha?

- obezbjeđuje uslove za situaciono učenje?

- uvažava individualne potrebe djece i zadovoljava ih, nezapostavljajući pri tom i djecu sa posebnim

potrebama?

- sistematski vodi odgovarajuću evidenciju o napredovanju djece?

- ima uvid u ono što je prethodilo i što će sljediti vaspitno obrazovnom programu koji ostvaruje?

5

- provjerava na sebi dostupne načine vaspitno obrazovni učinak koji ima njegov rad, kako u pogledu

kratkoročnih, tako i dugoročnih efekata?

- razgovara o aktivnostima i njihovim rezultatima, posebno uspješnim, sa svakim djetetom?

- poznaje teorijske stavove o dječijem učenju i razvoju i prati stručnu literaturu koja se bavi njima?

- posmatra djecu u aktivnostima, posebno igrama i međusobnim kontaktima?

- podstiče i usmjerava djecu u aktivnostima na pretežno pozitivan način?

- blagovremeno, uredno i sistematski vodi svoju pedagošku dokumentaciju?

- valjano, konkretno i operativno obrađuje vaspitno obrazovne ciljeve, svoje zadatke i aktivnosti

djece putem kojih se oni ostvaruju?

- nudi djeci mnoštvo raznovrsnih aktivnosti među kojima mogu da biraju?

- podstiče djecu na aktivnosti i usmjerava ih na posredne i neposredne načine?

- navodi djecu na svoja znanja, vještine i sposobnosti primjenjuje u novim situacijama i kontekstima?

- organizuje grupne aktivnosti tako da podstiču interaktivno učenje među djecom?

- koordinira aktivnosti mnoštva djece koja imaju različita interesovanja i sklonosti?

- koristi dječije iskustvo kao polaznu osnovu za sticanje znanja?

OSTVARIVANJE PROGRAMSKIH AKTIVNOSTI

U kojoj mjeri vaspitač, materijale i organizaciju u skladu sa sistemom aktivnosti, zadacima

vaspitača i načelima i preporukama Osnova programa i omogućava djeci:

- Razvoj tjelesnih snaga, krupnih i sitnih mišića, kao i tjelesnih sposobnosti (kordinacije, spretnosti,

brzine, izdržljivosti, preciznosti i dr.)?

- Usavršavanje čulnih organa, usvajanje cenzornih etalona i kordinaciju perceptivnih i misaonih

postupaka i sposobnosti za kretanje?

- Upoznavanje sopstvenog tijela kod djece, način njegovog njegovanja i zaštite zdravlja i lične

sigurnosti, kao i sticanje odgovarajućih navika u tom pogledu?

- Razvoj društvenosti i socijalnih sposobnosti koje omogućavaju usklađivanje sa ljudima sa kojima se

zajednički živi u ustanovi, porodici i društvenoj zajednici?

- Njegovanje moralnih i duhovnih kvaliteta zasnovanih na kulturi i tradiciji sopsvenog naroda, ali i

čovječanstva kao cjeline?

- Razvijanje osjetljivosti za pojave oko sebe i emocije drugih ljudi i produbljivanje pozitivnih emocija?

- Kontrolisanje svojih negativnih osjećanja i oslobađanje od njih na konstruktivan način?

6

- Shvatanje čovjekovog uticaja na okolinu, njegove odgovornosti za zbivanje u sredini u kojoj živi i na

toj osnovi razvoja ekološke kulture?

- Razvijanje posmatračkih i istraživačkih sposobnosti uz poticanje djece da postavljaju pitanja i

formulišu pretpostavke zaključujući induktivno i deduktivno i provjeravajući svoje zaključke?

- Upoznavanje živog i neživog svijeta oko sebe, grada i regiona u kojem žive, otadžbine i planete

zemlje, njihove sadašnjosti, prošlosti i budućnosti?

- Razvijanje logičkog mišljenja i matematičkih pojmova, kao i njihove primjene u igrama i

svakodnevnom životu (za postupke kvalifikacije i serijacije, snalaženje u vremenu i prostoru,

rješavanje problema i dr.)?

- Razvijanje saznanja i pozitivnih stavova prema radu, praktično osposobljavanje za samoposluživanje

i elementarne poslove za koje su djeca sposobna?

- Sticanje neophodnog iskustva i formiranje osnovnih pojmova iz oblsti saobraćaja potrebnih za

povećavanje dječije sigurnosti na ulici i stvaranje osnova za razvoj saobraćajne kulture?

- Razvijanje govorne sposobnosti i sposobnosti za komunikaciju uopšte, unaprijeđivanje glasovne

strane govora, bogaćenje rječnika, ljubavi prema knjizi i govornog stvaralaštva?

- Razvijanje sposobnosti promatrača, podražavanja i simboličnog predstavljanja u igri i drugim

dramskim aktivnostima govora, glasova, gestova, izraza lica, držanja tijela, postupaka i ponašanja

drugih ljudi i životinja?

- Razvijanje estetskog ukusa, likovnog stvaralaštva i izražavanja putem crtanja, slikanja i plastičnog

oblikovanja?

- Razvijanje estetskog ukusa, muzičkog stvaralaštva i izražavanja putem pjevanja i sviranja?

- Razvijanje sposobnosti za doživljavanje i izražvanje muzike kroz ritam i pokret?

- Bogaćenje aktivnosti koje se organizuju s djecom, njihova raznovrsnost i obuhvatanja njima sve

djece?

- Zadovoljavanje interesovanja, potreba i želja djece prilikom razrađivanja i organizovanja aktivnosti

inspirisanih Osnovama programa?

- Omogućavanje djeci da srazmjerno i nezavisno organizuju svoje igre, stvaralački mijenjaju

ponuđene sadržaje i oblike aktivnosti i biraju među alternativama?

- Poticanje djece da razmišljaju, zaključuju, pamte, porede, uočavaju ono što je bitno i uopštavaju u

atmosferi radionice, igraonice i labaratorije (a ne klasične učionice)?

- Tematsko i funkcionalno povezivanje raznih vrsta aktivnosti koje su privlačne i imaju smisla za djecu

čime se obezbjeđuje njihova dugotrajnija pažnja?

- Sticanje, razvijanje i pripremanje znanja, vještina navika potrebnih u ustanovi i životu uopšte?

7

- Prisustvo i korištenje odgovarajućih zanimljivih sredstava i materijala za sve aktivnosti predviđene

Osnovama programa?

- Angažovanje što više dječijih čula u vaspitno obrazovnom procesu i povezivanje perceptivnih

aktivnosti sa matematičko logičkim aktivnostima?

- Razmatranje problema i logično razmišljanje na osnovu praktičnih iskustava koja su stekla djeca?

- Analiziranje, tumačenje, sređivanje i sistematizovanje dječijih iskustava (razvijanje, razgraničavanje

i sistematizovanje pojmova)?

- Izražavanje i rasporavljanje o idejama djece, aktivnostima kojima su se bavila i njihovim

rezultatima?

ODNOSI VASPITAČA SA DJECOM

U kojoj mjeri vaspitač:

- njeguje partnerksi, demokratski odnos sa djecom (nasuprot autoritativnom, tradicionalno

poučavateljskom odnosu)?

- ravnomjerno se ponaša prema djeci, nefavorizirajući jedne na uštrb drugih?

- pruža prilike svakom djetetu da odlučuje o sebi u granicam svojih mogućnosti?

- uvažava i zadovoljava potrebe svakog djetete da razvije pozitivnu sliku o sebi?

- potiče djecu da iznose svoje ideje i prihvata njihove inicijative u aktivnostima koje organizuje?

- komunicira i surađuje sa svakim djetetom svakog dana?

- učestvuje u aktivnostima posebno u igrama paralelno sa djecom?

- uvažava i koliko može zadovoljava potrebe djece kako grupne tako i individualne?

- valjano procjenjuje kada da interveniše, kada ne u aktivnostima koje su izabrala djeca?

- uspješno komunicira sa djecom verbalno i neverbalno?

- umješno usmjerava uticaje koje vrše djeca jedna na drugu tako da potpomažu njegovo vaspitno i

obrazovno djelovanje?

- u svom uticanju na dječiji razvoj i učenju više koristi poticanje nego spriječavanje, više upućuju

djecu na to što treba da čine nego im zabranjujući, više podražavajući nego obeshrabrujući,

oslanjajući se pri tom na ono što djeca mogu i što ima razvojnu perspektivu?

- Prestavlja dobar "model odrasle osobe" za djecu?

- poznaje uslove u kojima djete odrasta i podatke o njemu značajne za uspješno vaspitno obrazovno

djelovanje?

8

- koristi raznovrsne tipove pitanja za poticanje logičkog mišljenja, mašte i korištenja ličnog iskustva

kod djece?

- pruža prilike djeci da govore i pažljivo ih sluša?

- vodi računa o polnim razlikama među djecom kao i potrebi ravnopravnosti među polovima?

- vodi računa o potrebi ravnopravnog odnosa prema djeci nezavisno od njihovog porijekla?

UTICANJE NA DJEČIJE PONAŠANJE

U kojoj mjeri je vaspitač u stanju da (obezbjeđujući odgovarajuću atmosferu u kojoj su djeca

aktivna na načine koji najviše pogoduju njihovom razvoju i učenju, uspostavlja dobre odnose sa

njima i primjenjuje odgovarajuće postupke za preventivu konfliktnih situacija i njihovih razrješavanja

ako se pojave):

- uspostavi i učini djecu svjesnom granica ponašanja unutar kojih se ona osjećaju sigurno a njihov

život i rad se odvijaju neometano?

- protumači djeci smisao i opštu korisnost uvedenih pravila ponašanja jasno i primjerno razvijajući na

taj način samodisciplinu?

- Stvara lijepo raspoloženje koje pogoduje razvoju bliskih i saradničkih odnosa među djecom i između

djece i njega?

- Obraća se djeci prirodnim, umjerenim tonom i razumljivim rječima?

- koristi široku lepezu odgovarajućih poticaja oslanjajući se prvenstveno na unutrašnju motivaciju?

- održava zadovoljavajući nivo i tempo aktivnosi?

- bude dosljedan i pravedan u odnosima sa djecom?

- razlikuje radnu atmosferu u grupi od nereda i gužve?

- blagovremeno uočava simptome negativnog ponašanja i uspješno izlazi sa njima na kraj djelujući

prvenstveno na uzroke?

- utiče na stvaranje osnove za razvoj etičkog sistema trajnije vrijednosti (potrebnog također u

kasnijem životu i školi)

- potiče djecu da se staraju o bližnjima, o ustanovi i njenom inventaru, svoj životnoj sredini i drugo?

- radeći sa pojedinom djecom ili manjim grupama djece održava kontakt i ima uvid u to što rade

ostali u vaspitnoj grupi?

- reaguje odmjereno i uljudno u svakoj situaciji?

- održava visok nivo očekivanja u pogledu ponašanja, kako u radnoj sobi, tako i u ustanovi i njenom

okruženju?

9

ORGANIZACIJA ŽIVOTA I RADA U VASPITNOJ GRUPI

U kojoj mjeri vaspitač organizuje raspoloživi prostor, materijal i vrijeme i čini ih pogodnih za

odvijanje dječijih aktivnosti i ostvarivanje vaspitno obrazovnih ciljeva:

- obezbjeđujući sređenu, poticajnu i izazovnu sredinu koja privlači djecu i aktivnosti?

- vodeći računa o dječijoj sigurnosti i osoposobljavajući ih da to samostalno čine, posebno prilikom

rukovanja alatima i uređajima?

- polazeći od interesovanja i prijedloga djece u organizovanju vaspitno obrazovnih situacija, kad god

je i koliko god je to moguće?

- poklanjajući posebnu pažnju igri obezbjeđujući mnoštvo prilika za igranje, upoznavajući djecu sa

pravilima novih igara i dajući raznim aktivnostima igrovni karakter?

- organizujući raspoložive materijale tako da se izbjegnu nepotrebni redovi i čekanje?

- omogućavajući djeci da se slobodno koriste igračkama i materijalima i učeći ih da ono što uzmu

uredno vraćaju na mjesto?

- obezbjeđujući mirne kutke za povlačenje i tihe aktivnosti?

- kombinujući frontalni, grupni i individualni oblik rada na ekonomičan i cijelishodan način?

- obezbjeđujući racionalno korištenje vremena kojim se izbjegavaju duga čekanja i pretjerana žurba?

- obezbjeđujući pravilno smjenjivanje fizičkog naprezanja i intelektualnog napora sa periodima

popuštanja, rutinskih aktivnosti sa stvaralačkim i usmjerenih sa samostalnim aktivnostima po izboru

djece?

- sprovodeći usvojeni režim rada elastično (gledajući više u djecu nego u sat i neprekidajući spontane

aktivnosti djece ukoliko je to moguće)?

- omogućavajući djeci da što više borave na svježem vazduhu?

- izvodeći djecu kada za to ima prilike izvan zidova ustanove i uključujući ih u okolnu životnu sredinu?

- umješno koristeći slike, filmove, dijafilmove, muzičke zapise, igračke i druga sredstva i materijale?

- pripremajući zanimljive kutke i stolove za poticanje istraživačkih aktivnosti i igrara, kao i diskusija

među djecom?

- izlažući dječije radove tako da se najbolje istaknu njihove kvalitete?

- vodeći računa da se sredstva, alat i pribor koriste ekonomično i na odgovarajući način?

TEŠKOĆE NA KOJE VASPITAČ NAILAZI U RADU

U kojoj mjeri vaspitač nailazi na poteškoče:

- veličina ustanove?

10

- broja djece u vaspitnoj grupi?

- prisustva u grupi djece kojoj treba posvetiti posebnu pažnju?

- nedovoljnog broja pomoćnog osoblja?

- drugih obaveza na poslu (npr. glavni vaspitač sa grupom, studiranje uz rad i sl.)

- nedovoljne spremnosti roditelja da sarađuju i pomažu?

- nedostatka objekata predškolske ustanove (zgrada i dvorište)?

- nepovoljne atmosfere u ustanovi (npr. poremećenih međuljudskih odnosa)?

- nedostatka odgovarajućih obrazovnih sredstava i materijala?

- loše organizacije ustanove (npr. neodgovarajućeg radnog vremena i dr.)?

- nezadovoljstva Osnovama programa koje se ostvaruju?

- nezadovoljstvo zbog poslova koji nisu u funkciji vaspitno obrazovnog rada (npr. suvišno

administriranje, prikupljanje novca od roditelja i dr.)?

- predugačkog radnog vremena koje se provodi u neposrednom radu s djecom?

- nezadovoljavajuće materijalne situacije (mala plata, loši uslovi stanovanja i dr.)

U samoocjenjivanju vaspitaču mogu mnogo da pomognu njegove kolege, naročito iskusnije,

jer se u razmjeni mišljenja lakše dolazi do odgovora na niz pitanja a problemi se sagledavaju

objektivnije što je uslov za njihovo uspješnije rješavanje. U svakom slučaju, vrlo je korisno da

vaspitači i stručni saradnici proanaliziraju rezultate raznih oblika evaluacije. Tome može da prethodi

razgovor koji ima za cilj da uspostavi zajedničko "polje razumjevanja" između učenika odnosno

ujednači shvatanje osnovnih termina, koji će se koristiti i postigne sporazum u vezi sa najvažnijim

idejama kao što su npr. pitanje prioritetnih zadataka vaspitača, mogućnosti roditelja da utiču na

vaspitno obrazovni proces, prioriteti u potrebama djece koje treba zadovoljavati i slično. Ovom

prilikom treba da dođu do izražaja specifičnosti konkretne ustanove u kojoj se razgovor odvija, kao i

da on nosi lični pečat ljudi koji u njemu učestvuju.

Kada je riječ o suradnji među kolegama vaspitačima u pogledu evaluacije, plodan pristup

omogućava međusobno vrednovanje dvaju vaspitača. Ono može da bude uspješno ako su oba

spremna da budu vrlo iskreni i otvoreni, ako se međusobno uvažavaju ako imaju jedan u drugoga

povjerenje.

11

Ovaj vid saradnje može imati različite oblike i sadržaje. Npr. jedan od vaspitača saopštava

rezultate samoocjenjivanja, očekujući od kolege komentare i potvrdu sopstvenih nalaza. Zaključci

njihovog razgovora imaju objektivniji karakter i mogu postati predmet kompletnijeg izvještaja ili šire

diskusije među vaspitačima. Druga mogućnost je da svako od njih pored samoocjenjivanja obavi i

evaluaciju rada svoga kolege a zatim ga upozna sa svojim nalazom. To svakako podrazumijeva

poređenje zapaženog kao i diskusiju o tome. Ukoliko se tom prilikom pojave nepomirljivi stavovi u

diskusiju je moguće uključiti stručne saradnike i ostale vaspitače. Parovi vaspitača se mogu formirati

iz iste ustanove ali i iz drugih ustanova što je naročito korisno kod malih seoskih vrtića jer se tako

unose nove ideje i vaspitači potiču na razmišljanje i traganje.

Treba stalno imati na umu da je smisao opisane evaluacije prije svega da pomogne vaspitaču

u realnijem sagledavanju sopstvenih vrijednosti, kao i pravaca za njihovo dalje proširivanje i

usavršavanje. O tome treba da se vodi računa prilikom saopštavanja kvalifikacija i ocjena

naglašavajući ono što je kod njega pozitivno i što ima razvojnu perspektivu, koju treba otvarati i

naročito u onim slučajevima kada evaluatori smatraju da nešto može uspješnije da se radi, kao i da

postoje neiskorištene mogućnosti za uspješno djelovanje. Zbog toga je važno posebnu pažnju

usmjeriti na ometajuće faktore i razmatrati načine za njihovo ublažavanje ili uklanjanje polazeći od

optimističke pretpostavke da će to pružiti prilike i vaspitaču da radi bolje, više i uspješnije i u tom

radu nalazi mogućnost za zadovoljavanje pored dječijih i roditeljskih i sopstvenih potreba.

TEKUĆA EVALUACIJA

Pored opisane evaluacije rada vaspitača, koja se odnosi na njegovu ličnost i rad u cjelini,

postoji i tekuća evaluacija, koju vrši samostalno i koja se odnosi na kraće vremenske sekvence. Ova

vrsta evaluacije je član cikličnih trijada kroz koje se odvija vaspitno - obrazovni rad, odnosno,

planiranja, ostvarivanja planiranog njegovog vrednovanja, kao uvoda u novu etapu planiranja.

Zahvaljujući tekućoj evaluaciji vaspitač stalno pribavlja informacije o kratkoročnim rezultatima svog

rada što omogućava da u njega unosi određene korekcije i stalno ga poboljšava.

Nakon svake aktivnosti vaspitač može da se pita nije li mogao da odabere neku drugu

pogodniju za ostvarivanje određenih vaspitno obrazovnih ciljeva; da li je u toku aktivnosti stvorena

takva atmosfera da svi prisutni budu motivisani za uključivanje u nju i međusobnu saradnju; da li je

bilo drugih, možda boljih načina za organizaciju odabrane aktivnosti; nisu li djeca tokom aktivnosti

bila previše ili premalo usmjeravana; da li je aktivnost bila prilagođena potrebi da doprinese

ostvarivanju odabranih ciljeva; jesu li djeca bila u dovoljnoj mjeri angažnovana i pokazala očekivani

napredak; kao i da li je održana dječija pažnja i želja da učestvuju u aktivnosti i doprinose joj.

12

Za završni dio usmenih aktivnosti vaspitač može da predvidi načine na koje će moći da utvrdi

koja su znanja djeca stekla, vještine razvila, riječi i fraze usvojila, zatim koliko su u stanju da ta znanja

i vještine primjene, povežu ih sa svojim prethodno usvojenim iskustvima, prenesu ih u kontekste

različite od onih u kojima su stečena itd. Tako postupci za evaluaciju postaju sastavni dio planiranja

vaspitača koji u skice aktivnosti može da se predvidi, npr. "pokazati djeci bojice da bi se utvrdilo koje

boje znaju da razlikuju i imenuju", "pitati djecu koje su životinje zapamtila poslije posjete zološkom

vrtu", "ponuditi djeci papir kvadratnog oblika da bi se vidjelo šta od njega mogu da naprave

tehnikom savijanja", "brojanje unazad od broja koji su posljednji upoznali" itd.