Univerzitet Donja GoricaHumanističke studije

Međunarodna i nacionalna bezbjednostPodgorica

SIGMUND FROJD

NELAGODNOST U KULTURI

Mentor: Prof. Djordjije Borozan Student: Filipović Mirjana Broj dosijea:11/048

Podgorica, maj, 2012.godine

APSTRAKT

Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Frojd se u ovoj knjizi bavio

pitanjem razvoja kulture, kako je ona nastala i čime je određen njen razvojni put.

Međutim, on je kroz mnoga poređenja, kroz mnoge primjere pokusao da nas približi

istini, upozna nas sa već znanim činjenicama i da nam, filozofski i sociološki, prikaže

čovjeka u dobrom ili pak lošem svijetlu.

Po njemu, kultura označava cjelokupni zbir postignuća i ustanova u kojima se naš

život razlikuje od života naših životinjskih predaka a koje služe dvijema svrhama:

uređenju odnosa među ljudima i zaštiti čovjeka od prirode. Kulturnim smatra vrijednosti

koje služe čovjeku da koristi zemlju, koje ga štite od nasilja i drugih sila. S druge strane,

kulturnim određuje i stvari koje baš ni po čemu nisu korisne. To nekorisno, koje

očekujemo da kulturan čovjek prihvata i poštuje i koje dokazuje da kultura nije

zamišljena samo radi koristi je ljepota. Pored ljepote, od kulture zahtijevamo i čistoću i

red. Ova tri zauzimaju posebno mjesto među zahtjevima kulture.

Frojd smatra da najbliže određenje pojma kultura predstavljaju sledeće kulturne

pojave: poštovanje i njegovanje viših psihičkih procesa i djelatnosti, naučnih,

intelektualnih i umjetničkih dostignuća, te vodeće uloge koja se pripisuje idejama. Te

ideje mogu biti religiozni sistemi, filozofske spekulacije i ljudski ideali koje su

međusobno zavisni i interaktivni.

ABSTRACT

             Primarily interested in psychological therapy, Freud in the book dealt with the

question of cultural development, as it occurred and thus determined its development

path. However, it is through such comparisons, through many examples that we tried to

get closer to the truth, acquainted us with the facts already known to us, philosophical

and sociological views of a man in good or bad light.

            For him, culture means the total sum of the achievements and institutions in

1

which our lives are different from the life of our animal ancestors and which serve the

two purposes: regulating the relations between people and the protection of man from

nature. Cultural value is considered to serve a man to use land, which protect him from

violence and other forces. On the other hand, determines the cultural things that just no

way not useful. This useless, we expect that a cultured man accepts and respects and that

proves that culture is not meant only for the benefit of the beauty. Besides the beauty,

culture, and we demand cleanliness and order. These three have a special place among

the demands of culture.

             Freud believes that the closest definition of culture are the following cultural

phenomenon: the respect and promotion of higher mental processes and activities,

scientific, intellectual and artistic achievements, and leadership to be attributed to ideas.

These ideas can be a religious system, philosophical speculation and human ideals that

are interdependent and interactive.

2

1.UVOD

Vizionar, koji je promijenio sliku ljudske prirode, smatran je velikim naučnikom

koji je spoznao važne istine o ljudskoj prirodi, uticaja kulture na nju, i sticajem zrelosti

koja se postiže zamjenjivanjem lagodnosti i nelagodnosti principom realnosti i principom

zadovoljstva ka ciljevima života.

Čitajuci knjigu, čitalac biva zbunjen mnogim razmišljanjima i velikom

isprepletanošću puke istine koja biva uočena i logična tek kada se pročita. Uzevši u obzir

Frojdovu prošlost, citalac u potpunosti razumije djelo, jer, ipak Frojd je velikan svog

vremena, genije kojeg ni vjera nije sprečavala da nauči mnoge strane jezike i da se

posveti proučavanju Nicea, Hegela, Šekspira i Kanta.

Gdje leže, psihološki gledano, njegove inspiracije? Da li je, opet psihološki

gledano, našao u čovjeku koji želi totalno jedinstvo, pa s toga pominje Ja, ili je našao u

čovjeku koji želi da se stopi u društvo, totalno neprimijećen i jednak svima? Jer, po

Frojdu, samo veličina počiva na vrlinama i djelima.

Bavljenjem kulturom, Frojd je obuhvatio otprilike sve sfere života, religiju,

društvene odnose, sreću, odricanje, brigu, pa cak i onu najtamniju stranu života a to je

padanje pod uticaj opojnih sredstava radi opuštanja, zaborava, lakšeg podnošenja života i

svega što nam on donosi, radi ignorisanja stvarnosti i pomisli da je sve savršeno sve dok

djelovanje opojnih sredstava nestane.

Na početku, neophodna je rekonstrukcija prošlosti: i stvaraoca i njegovog rada jer

istraživanje istorije slučaja i/ili djetinjstva je osnova svake psihoanalitičke analize. Neki

od osnovnih psihoanalitickih pojmova i principa postali su nezaobilazni dio psihološke

literature zahvaljujući tome što su dobili empirijsku potvrdu. Frojd umjetnost svrstava u

djelatnosti i aktivnosti pomoću kojih se na fiktivan nacin pokušavaju zadovoljiti želje,

uključujući i potrebu za sigurnošću, a sve zarad smanjenja ili potpunog eliminisanja

strahova. Tu se ubrajaju i mitovi, magija, snovi pa i neuroze.

Frojd svoje izlaganje počinje psihološkim obrađivanjem ljudske prirode i njegove

želje za moći, prihvatanjem velikana od strane društva i njihovo vrijednovanje. Kaže da,

3

čovjek ne može da postigne zaželjene stvari jer ima prejaku želju, odnosno želje su mu

mnogostruke, i njegovo razmišljanje se, u većini stvari, ne slaže sa njihovim.

Ističe da religija u njegovim razmišljanjima nije podobno obrađena, što mu je na to

ukazao njegov prijatelj. Govori o takozvanom okeanskom osjećanju, osjećanju

bezgraničnosti koje je usko povezano sa religijom, izvorom religioznih osjećanja i ističe

da se ljudi mogu nazvati religioznim samo zbog ovog osjećanja iako se odriču svake

vjere i iluzije. Nije siguran u sve ovo, loše se uklapa u potku njegove psihologije, i

počinje priču o sopstvenom Ja. Jedino čovjek moze biti siguran u sebe, vjerovati sa

stoprocentnom sigurnošću u sebe, jer čovjek je individua, samostalno biće koje je dobro

ograničeno od svega drugoga. Ali, pravi kontrast i kaže da u čovjeku postoji i Ono čemu

je Ja samo fasada, jer čovjek prilikom nesigurnosti prelazi u nesvejesno duševno

unutarnje zbivanje. To Ja nije moglo nastati i biti takvo od početka. Receno je da mora

preći razvojni put koji je , naravno nedokaziv, ali se moze rekonstruisati počevši od

principa realnosti. Taj princip nam govori o razlikovanju spoljašnjeg svijeta i unutrašnjeg

Ja kroz svoj razvojni ciklus.

Sve ovo ga podstice da zadre u opštiji problem održavanja psihe, jer smatra da je ta

oblast nedovoljno istražena i usuđuje se da joj pristupi. I kaže jednu vrlo interesantnu

stvar :"...da u duševnom životu ne može da propadne ništa što je jednom nastalo".1

Potpuno tačno, i svaki se čitalac može složiti sa tim jer i da, i pod povoljnim uslovima u

toku regresije moze ponovo izaći na vidjelo ono "zaboravljeno". To objašnjava jednim

odličnim primjerom zidina Rima koje je Aurelije podigao, pa govori kako, iako te zidine

nestanu, sjećanje na njih ce ostati uvijek. Ipak, to je nedovoljno dobra komparacija za

veliki um Frojda i kaze da se komparacija može praviti samo sa čovjeku similarnim

bićima, samom čovjeku ili pak životinji. Ali, da ne bi otišli predaleko, možemo se

zadovoljiti da u duševnom životu prošlost može da bude očuvana i da ne mora biti

bezuslovno uništena.

Počinje novu sferu obrađivanja duševne strane čovjeka jednom zanimljivom

temom, koja govori o labilnosti čovjeka da poklekne pred lakim rješenjem problema,

korišćenjem sredstava kako bi se došlo do nekih modifikacija duševnog života kao što su

1 Frojd, Sigmund, 1988. godine, Nelagodnost u kulturi, Rad Beograd, Beograd, str. 10

4

trans i ekstaza. Ipak, život kakav je čovjeku dosuđen isuviše je težak i donosi mu odveć

bola, nerješivih zadataka, razočarenja.

Pitanje smisla života je i pitanje današnjice, a i tadasnjeg vremena, a bojim se,

odgovor jos nije nađen. Sa sigurnošću možemo reći da ljudi tragaju za srecom, žele da

postanu srećni i da takvi ostanu. Jednostavno rečeno, smisao proizilazi iz programa

principa zadovoljstva koji je pod upravom psihičkog aparata. I sreća je samo trenutno

zadovoljenje vec nagomilanih potreba i moguća je samo kao epizodičan fenomen. Ali, sa

mnogo manje muke doživljava se nesreća, međutim, prinicipom realnosti ljudi se

smatraju već srećnim ukoliko su je izbjegli, prebrodili nevolju." U krajnjoj liniji, svaka

patnja je osjećanje i postoji samo ako je osjećamo."2 Izvor nesreće je realnost. Isuviše je

jaka za čovjeka, smatra je neprijateljem. Zbog toga čovjek poklekne, i nađe pomagača pri

rješavanju problema, otklanjanju nesreće. Uz njih uvijek može naći utočište u svom

sopstvenom svijetu gdje su uslovi osjećanja povoljniji nego u gruboj realnosti.

Može se ići veoma različitim putevima, ali ka istom cilju. Prvi je pozitivan cilj

postizanje zadovoljstva ili negativan izbjegavanje nezadovoljstva. Jedno je istina, ni

jednim od ovih načina ne možemo postići sve sto se želi. Životna mudrost nam govori da

se ne očekuje svo zadovoljenje od jedne jedine težnje, jer uspjeh nikada nije

zagarantovan, siguran, zavisi od mnogih segmenata kao što je sposobnost psihičke

konstitucije da svoje funkcije prilagodi okolini i da nju u potpunosti iskoristi radi

zadovoljenja svoje težnje. Ali, Frojd se pomirio sa činjenicom da je priroda nesavladiva,

da se izvori patnje moraju prihvatiti i da se čovjek mora prepustiti neizbježnom. Naš

organizam, čovjeciji organizam je dio te prirode i uvijek će ostati tvorevina koja je

prolazna i ogranilena u mogućnostima i prilagođavanju.

Kultura. Jedna od bitnijih obrađenih tema u ovoj knjizi slijedi a i odmah se

povezuje sa predhodnom tematikom. Tvrdi da se ne zna uzrok neprijateljstva prema

kulturi. Takđe tvrdi da je mogući izvor potekao čak od vremena kada je hrišćanstvo

trijumfovalo nad paganstvom. Hrišćani su živjeli jednim skromnim, nenametljivim

zivotom, gdje ljudima pristup kulturi nije bio dostupan. Međutim, tekovinama ljudi su

ostvarili ogroman napredak u prirodnim naukama i učvrstile svoju vlast nad prirodom

koja nikada nije bila zamisliva. Samim tim, vidjevši da njihova moć raste, potrebe su im

rasle a i njhovo zadovoljenje se smanjivalo što je dovelo do zaključka da im želja nije

2? Ibid, str. 165

ispunjena niti su im osjećanja bila srecnija. Zadovoljićemo se zaključkom da vlast nad

prirodom nije jedini preduslov ljudske sreće pa samim tim i nije jedini cilj kulture.

Kao sto sve ima svoju pozitivnu stranu, tako i ova ekspanzija nauke ima svoju lošu

stranu. Frojd navodi odličan primjer : "...Dete nikada ne bi napustilo rodni grad, da ne

postoji železnica koja savlađuje daljine, telefon ne bi bio potreban da se čuje njegov

glas."3Izgleda da se ljudi ne osjećaju dobro u ovoj kulturi. To je ta pesimistička kritika.

Ali,o krećemo se bitnijoj strani. Kada je čovjek sve to postigao, kada je stvorio tu

bajku, i ispunio sve te zelje, ojačao je. Ipak, od davnina je stvarao ideal svemoći i njemu

je pripisivao sve što mu se činilo toliko nedokučivim. Sada, poistovjećuje se sa tim

idealom, ili kako ih pisac naziva bogovima sa protezama.

Ljepota, čistoća i red zauzimaju posebno mjesto među zahtjevima kulture. Ni jednim

drugim svojstvom ne možemo obilježiti bolje kulturu nego njegovanjem viših psihičkih

djelatnosti, intelektualnih postignuća koja se u čovječijem životu pripisuje idejama.Ali,ne

manje vazna, jeste osobina koja nam govori kako su uređeni odnosi među ljudima,

društveni odnosi kao npr. odnosi susjeda, člana porodice ili države.

Doduše, lična sloboda nije prozivod kulture. Ona je osiguranje da jednom napravljen

poredak neće biti srušen zbog odnosno u korist pojedinca.

Najveća prepreka kulture je konstitucionalna ljudska sklonost ka međusobnoj

agresiji. To dovodi do toga da se nagoni navode da promijene uslove za svoje

zadovoljenje, što nas dovodi do pojma sublimacije. Sublimacija nagona je posebno

istaknuta crta kulturnog razvitka, koja omogućava da više psihicke funkcije ostvare

značajnu ulogu u kulturnom zivotu. Sublimacija je uopste sudbina nagona, iznuđena

kulturom. Ovo odricanje zbog kulture, koje gospodari socijalnim odnosima, vodi ka

mišljenju da je kultura izgrađena na pretpostavci o nezadovoljenju jakih nagona.

Frojd, nakon ovog zaključka postavlja vrlo teško pitanje: " ...pod kakvim uticajima

započinje razvoj kulture i kako je nastala i čime je određen njen razvojni put"4. Jednom

rečenicom u jednom od objašnjenja Frojd je na savršen način objasnio razvitak i sami

početak kulture :"...na početku sudbonosnih procesa kulture nalazi se čovekovo

uspravljanje. Otuda lanac događaja ide preko gubljenja značaja mirisnih draži, izolovanja

periode sa prevagom vidnih draži, vidljivosti polnih organa, do stalnosti seksualnog

3 Ibid, str. 284 Ibid, str. 35

6

uzbuđenja, osnivanja porodice i time do praga ljudske kulture"5. Proces, koji je u službi

Erosa, teži da sakupi pojedince koji ce oformiti grupe, a kasnije i te grupe i jednu cjelinu.

Ljudske mase moraju biti povezane libidoiznim vezama i to je djelo Erosa. Ovom

procesu se suprotstavlja nagon agresije, neprijateljstva, potomak Tanatosa. Na ovaj način,

Frojd je objašnjavao smisao razvoja kulture, koji se jos definiše i kao borba ljudskog

roda za život.

Nijesu svi ljudi vrijedni ljubavi, kaze Frojd u izlaganju svoje sledeće problematike.

Frojd zastupa ideju da postoje dvije vrste ljubavi, ona čulna i ona sa zapriječenim ciljem.

S jedne strane, tvrdi da ljubav se suprostavlja interesima kulture, a sa druge strane

kultura ugrožava ljubav osjetnim ograničenjima. Doduše, kaže da žene zastupaju interese

porodice i seksualnog života dok su muškarci više okrenuti ka kulturnoj djelatnosti,

njima nameće teške zadatke, primorava ih da svoje nagone ekstremno sublimiraju.

Uglavnom, suština je da je seksualni zivot čovjeka oštećen i ostavlja ponekad utisak

jedine funkcije koja je u toku nazadovanja !

Kao posebnu osobenost određene kulture on navodi način na koji su uređeni odnosi

među ljudima. Trag nas vodi to tzv. zahtjeva kulture, jednog kulturološkog ideala Voli

bliznjega svoga kao samoga sebe. Doduše, pisac se i ne slaže potpunosti sa gore već

napomenutim, što potiče jos od davnina. Smatra da je njegova ljubav vrijedna, i da treba

dobro da se razmisli treba li je pružiti nekome neznancu. Tvrdi da će radije mu pružiti

neprijateljstvo, jer ne osjeća ni malo ljubavi za njega, ne pokazuje ni najmanji obzir za

njega. Siguran je da će mu Taj neko pričiniti štetu ukoliko tome donosi neku korist. Ali i

ne mora imati koristi ukoliko ima zadovoljstva, zadovoljstva od kojeg će se početi

podsmijavati i rugati, jednostavno pokazivaće moć nad njim. Po Frojdu, bolje bi zvučalo

Ljubi bližnjega svoga koliko tvoj bližnji tebe ljubi. Ili nešto možda jos bolje, Ljubi svoga

neprijatelja.

Postavlja se pitanje kakvim sredstvima se služi kultura da bi agresivne potencijale

oslabila, sputala ili učinila bezopasnim? Odgovor je da se agresija internalizuje, tj. okreće

protiv sopstvenog Ja. Kultura, dakle, opasnu želju za agresijom i destrukcijom slabi,

razoružava, čini neškodljivom, i posredstvom jedne unutrašnje instance nadgleda i drži

pod kontrolom.

Frojd je razlikovo tri tipa ljudi koji su sačinjavali savremeno kulturno drustvo :

5 Ibid, str. 387

najprije, prirodan čovjek koji nije uspio saživi u sebi Nad-ja pa zbog toga stremi

zadovoljenju svojih nagona. Zatim, kulturni simulant koji se ponaša kao moralna ličnost

ali to radi sve iz straha od kazne i na kraju ali ne manje važan kulturni čovjek koji je

putem objektivnih vrijednosti usvojio norme i na taj način doveo do sebe da se moze

kontrolisati pod uticajem nagona, što nam govori da ovih trećih ima najmanje.

Na kraju, Frojd postavlja pitanje sudbine ljudskog roda: da li će kulturni razvoj

uspjeti da savlada prepreku života u zajednici koja je nastala zbog ljudskog nagona

agresije i samouništenja?

Vidi, a i siguran je u to da su ljudi toliko snažno ovladali prirodnim silama da bi

oni mogli međusobno, sa lakoćom mogli da se istrijebe do poslednjeg. Ali činjenica je da

oni to znaju. Znaju, i odatle potiče njihov nemir, strah, nezadvoljstvo. Kao što smo rekli,

ima par nebeskih sila,a narod se nada kao i Frojd, da će onaj drugi iz toga para, vječni

Eros, učiniti sve da iz te borbe izađe kao trijumfalni pobjednik. Pa, opet se pita : "Ali ko

može predvideti uspeh i ishod?"6.

6 Ibid, str. 538

2.ZAKLJUČAK

Moj utisak jeste da je ovo jedna knjiga koja sadrži veoma mali broj stranica, ali

jedna strana ove knjige nagoni te da je pročitas par puta kako bi sasvim shvatio poentu.

Mogu reći da ona nosi velika saznanja i mnogo istine koja i današnjicu okružuje.

Dešavalo mi se, da kada čitam, zastanem i pomislim da je sve napisano zaista

tako. Pisac se bavio stvarnošću, ali na dosta konfuzan način. Isprepleta mnoge stvari i na

čudan nacin ih povezuje. Dalo se primijetiti da kada pravi komparaciju između dvaju

stvari i da,kada je završi, kaže potpuni kontrast toj komparaciji i tako ta nova komparacija

potiskuje ovu prvu.

Mnoga razmišljanja pisca ispisana su konfuzno, da neke nijesam ni razumjela, pa

čak i poslije par čitanja, odustajala sam. Knjiga, generalno rečeno, nema priču vec samo

sadrži razmišljanja, mišljenja, komparacije, istine, istorijske podatke. Pravo psiholosko

master djelo, iako dosta zbunjujuće utiče na čitaoca, ostavlja snažan utisak i tjera ga da

počne da razmišlja o istinama i onome što ga okružuje.

Iz par navrata, primijetila sam piščevu opsjednutost seksualnim opredeljenjima i

zbivanjima, što potkrepljuje priču da je bivan proglašen ludakom nakon objavljivanja

knjige "Tri eseja o seksualnosti" gdje priča o djeci koja se rađaju sa seksualnim

potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti.

U knjizi bavio se ogromnom psihoanalizom, što je sasvim logicno, jer mnogi

pojmovi psihoanalize dobili su empirijsku potvrdu, i nesumnjivo postali sastavni dio

psihološke literature, a samim tim psihoanaliza zauzima zasluženo mjesto na naučnoj

sceni.

Ovo je najljepsi dio knjige i nešto sto nikada nijesam pročitala ni u jednoj do sada,

direktno obraćanje pisca čitaocu na vrlo lijep način, čime i završavam moje lično iskustvo

o ovoj poučnoj knjizi :

"Stigavši na kraj ovakvog puta, autor se osjeća duzim da svoje čitaoce zamoli za

oproštaj što im nije bio vešt vodič i nije ih poštedeo doživljaja mestimičnih praznina i

9

tegobnih stranputica. Nema sumnje, moglo se uraditi i bolje. Pokusaću da naknadno nešto

popravim."

LITERATURA

1. Frojd, Sigmund, 1988. godine, Nelagodnost u kulturi, Rad Beograd, Beograd

10