Etnicka i konfesionalna podjela nakon oslobodjenja Like 5_DAMJAN_PESUT.pdf

8/10/2019 Etnicka i konfesionalna podjela nakon oslobodjenja Like 5_DAMJAN_PESUT.pdf

1/46

D.Peut:Etnika i konfesionalna podjela Like Senj, zb. 24, 85-130 (1997)

DAMJANPEUT

ETNIKA I KONFESIONALNA PODJELA NAKONOSLOBAANJA LIKE OD TURAKA

Damjan Peut UDK:281+282:314.148(497.5)

Gradski muzej Struni lanakHR47300 Ogulin Ur.: 1997-03-07

Analizirajui izvjea o stanju crkvenih i politikih odnosa u Lici krajem 17. st.,autor je istraivao djelovanje i meusobne odnose etnikih i konfesionalnih zajednica uvremenu izmeu sloma turske i uspostave austrijske vlasti u Lici i Krbavi. Prema autoru,

jedan dio Hrvata, zvanih jo i Bunjevci, uskoio je u Senjsku krajinu, odakle su se njihovipotomci pod vodstvom natpopa Marka Mesia vraali, oslobaali i naseljavali

pradjedovska ognjita. U istom su vremenu srpski Vlasi, povlaei se ispred Bunjevaca,trajno nastanili Krbavu.Usporedno s dvjema etnikim zajednicama, u Lici je krajem 17. st. zamjetno

djelovanje triju crkvenih zajednica. Uspostavom rimokatolike crkvene hijerarhije kodHrvata i pravoslavne kod Srba potisnuti su ostaci Starohrvatske crkve, koja je do tadadjelovala i kod Hrvata (Bunjevaca) i kod Srba (Vlaha) u Lici i Krbavi.

1.Uvod

Oslobaanje Like od Turaka uslijedilo je istodobno s poetkomneuspjeloga turskog vojnog pohoda na Be 1683., tj. est godina prije dizanjaopeg ustanka za oslobaanje dijelova Hrvatske, do tada pod turskomokupacijom.Prvi su, kao vazda, junako kolo zaigralineustraiviSenjani te

podigli oblinje Podgorce iKotarane. Tri stotine Senjana iBrinjanapohrli ksvojojbraiu Kotare, podignetamopodelovodstvomIlijeMitroviaustanak,te osvoji tadanje turske gradove: Benkovac, Perui, Ostrovicu, Polenik,

Nadin i Obrovac. Na tom putu pratio je pop Marko Mesi svoje zemljake u

85


2/46

D. Peut:Etnika i konfesionalna podjela Like Senj,zb. 24, 85-130(1997)

Kotare, gdje je radio oko sporazumka i sloge medju narodni/ni vodjami.1

Potiskivanje turske vlasti zapoeto je upravo u onim krajevima koji su biliizravno vezani uz Senjsku krajinu, a to je prostor nekadanjih upanija Gacke iBuana:Jo u vrijeme kada su Lika i Krbava bile potinjene Turskoj, naselila suse mjesta Otoac, Prozor, Sinac, Lee, Svica i Kompolje, i to djelomicestanovnitvom iz Senja i Primorja, a djelomice vojnicima koji su ovamo izKranjske doli radi obrane i ovdje za stalno ostali.2Turska je vlast bila dalekoizrazitija u istonom dijelu gorske Hrvatske (Krbava), dok je u sredinjem dijeluLike bilo nekoliko utvrenih turskih gradova, Novi, Perui, Bilaj i Ribnik.Buani su inili svojevrsnu granicu (cordon sanitaire) izmeu Senjske i Turskekrajine.

Ujedinjene bunjevake grupe tjeraju tako 1685. Turke s karlobakogteritorija, osvajaju Konjsko, Otarije, prelaze u Liku, osvajaju Bruane,Rizvanuu, Smiljan, Buim i Trnovac. U tim grupama koje predvode JerkoRukavina i Dujam Kovaevi, pored novodoseljenih Bunjevaca ima i otoana iVinodolaca.3

Cjelovitije podatke o prvim likim doseljenicima te o vremenu njihovaprikupljanja u Podgorju4 1693. donosi Radoslav Lopai: Doseljenih obitelji uPodgorju bilo je petdeset i est, a ovi si izabrae za glavare i vojvode kneza

Jerka Rukavinu od Raanca, potomka staroga i glasovitog roda, i Marka (?)

Kovaavia iz Vinjerca. Odliniji rodovi bili su jote: Brkii, Tomljenovii iPrpii iz Krmpota, Devii i Baii iz Sv. Jurja, Mikulini iz Jablanca, Maurani

1R. LOPAI, Dva hrvatska junaka, Marko Mesi i Luka Ibriimovi, MH, Zagreb, 1888(Reprint, Kranska sadanjost, Zagreb, 1989), 34-35.

2F. J. FRAS,Topografija karlovake vojne krajine,Like upe, Gospi, 1988, 114.3P. ROGI,Naseljenost velebitske primorske padine kroz historiju, Senj. zb., 1,Senj, 1965,

62. Simptomatino je da se meu "novodoseljenim" Bunjevcima spominju Maurani, Smojveri,palji i Rupii, ija prezimena barem od tog vremena egzistiraju i u lovinakom kraju, koji suete Stojana Jankovia zauzele takoer 1685. Ve sam spomen prvih triju prezimena (Maurani,Smojveri, palji), koja zasigurno nisu nastala ni po toponimima, niti su izvedena iz imena,

nadimaka ili zanimanja roditelja, daje naslutiti da su sva ta i mnoga druga takva prezimenastaroslavenskog ili ak predslavenskog podrijetla. To takoer navodi na zakljuak da se Bunjevcinisu krajem 17. st. prvi put naseljavali u Liku, nego su se vraali u svoju postojbinu iz onihkrajeva u koje su se oni ili njihovi preci ranije sklonili. Plemstvo, sveenstvo inarod,na koliko nebude zasunjen i posjeen, ostavi otinske zaviaje u Lici i Krbavi i zakloni se na sve strane,najvie pak u oblinja tvrda mjesta: Senj, Otoac, Brinje, Biha i Slunj... (R. LOPAI, nav. dj.,18.)

4Tijekom 17. st. u Podgorju nisu ubirali porez niti mobilizirali u rat ni Venecija ni Turska niAustrija. Do 1618. ovdje su vladali uskoci, ija je vlast dopirala ne samo do ua Zrmanje nego seprostirala i po srednjodalmatinskom primorju izmeu Cetine i Neretve. NakonMadridskog mirapa do osloboenja Like i Krbave u Podgorju nije zabiljeena niija druga vlast, osim uskoke.

86


3/46

D.Peut:Etnika i konfesionalna podjela Like Senj,zb. 24, 85-130 (1997)

sa jadranskih otoka, Marasi iz Radovine, Sikii iz Starigrada, Milkovii izMedvigja, Doeni, Paviii i Brkljaii iz sjeverne Dalmacije? Spomenom

"novodoseljenih Bunjevaca" otvoreno je pitanje koje u historiografiji nijecjelovito elaborirano. Bunjevci6nisu nastali u Senjskoj krajini pa odanle naselilijuni dio Like nakon izgona Turaka, nego u Lici i - bjeei ispred turske vlasti -potraili su spas u mletakoj Dalmaciji a osobito u Senjskoj krajini.7

Nakon odstupa bana Ivana Karlovia iz Like, a poglavito nakon njegovesmrti (1531.) martolozi, turski konjanici i pjeaci neprestano (su) Liku

pustoili, a sirotinja lika od nikud nije dobila pomoi, ostavili su HrvatiKarlobag i jo drugih dvadeset gradova i varoi u Lici i Krbavi. Tako napokonkonano zatru Turci kransko vladanje u tih starih hrvatskih krajevih}

Zaposjedanjem Udbine, Mrsinj-grada i Bunia (1527.) te zauzimanjem Peruia

9

5Isto, 36.6 Podrijetlo Bunjevaca jo uvijek nije cjelovito istraeno. U hrvatskoj povijesnoj literaturi

spominju se tri pretpostavke o nastanku imena Bunjevac. Jedni ga izvode da potjee od malihpoljskih nastambi, zvanih bunje ili poljarice, a izgraenih od kamena u suhozidu, krune osnove ipokrivenih kamenim ploama. Drugi izvode podrijetlo od imena rjeice Bune, koja kod Blagaja uHercegovini utjee u Neretvu, i odatle da su ovi Bunjevci uskoili pred turskom silom u Ravnekotare. Trei pak izvode postanak imenice od rijei "buna", jer su oni uvijek bili spremni na

pobunu. (Usp. A. GLAVII, Naseljavanje Bunjevaca Krmpoana, etc., Senj. zb., 10-11, 1983-

84,153.) Drugu pretpostavku, prema kojoj su Bunjevci nazvani po rjeici Buni, treba iskljuiti izvie razloga; prema Buni, trebali bi se zvati "Bunovci" a ne Bunjevci. Osim toga, teko jepretpostaviti da bi tako masovna migracija stanovnitva, koja se je usto navodno odvijala prekoturskog sandaka, ostala nezabiljeena. Buntovnitvo nije samo svojstveno Bunjevcima nego injihovim susjedima pa se ova izvedenica svodi na puko etimologiziranje. Ovdje treba spomenuti iime pretpovijesnih Buna, jednog od plemena ilirskog naroda Mentora (starije ime Japoda?). ZaJapode, odnosno Mentore, zna se da su nastavali Liku u vrijeme rimskih osvajanja Ilirika. (Usp. K.PATSCH, Lika u rimsko doba,Gospi, 1990, 33 i nap. 49.) Mogue su po tim Bunima nazvanespomenute kamene kuice - bunje. Prva verzija ipak se doima najloginijom, jer su jo i sada u

junoj Lici bunjite i kuite svojevrsni sinonimi. A po stalnim (kamenim) nastambama Bunjevcisu se razlikovali od Vlaha, koji su gradili kue od lake prenosivih materijala.

7Pojam "Senjska krajina" ee se rabio upravo od vremena turskog osvajanja Like, ali se

Krajina kao geopolitika odrednica spominje jo u l i . stoljeu. Na Baanskoj ploi datiranoj1079., tj. vdni kneza Kosmata obladajuago vsuKRAINU.(ist. D. P.)

8R. LOPAI, nav. dj., 18.Mi bismo mogli -kae Lopai -na stotine rodova navesti kojisu od iskona iz planinske Hrvatske, pa su u strane zemlje kasnije dospjeli... I sada jo ive grofovii baruni Horvat-Petrievii od Barlete i Radunovaca u Ugarskoj, a plemii istoga imena i

predikata u Obrei kod Zagreba, plemii Bartakovici od Kukljia nastanili se u Ugarskoj, doimsu u Hrvatskoj znane porodice: Lovinii od Lovinca, Krelii od Krbave, Herendii od Buana,Cakovii od Vrhovine, Vekovii od Like, knezovi Per uici odoe u sjevernu Ugarsku, Budaki od

Budaka i Mogorii od Mogoria u okolicu Karlovca, baruni Mikulii od Lapca u Morave kodZagreba...(R. LOPAI, nav. dj., 19.)

9Perui su Turci zauzeli 1528., a grad je u tursku tvravu pretvorio Malko-beg 1553.

87


4/46


prohtjelo seTurkomg.1576.Like iKrbavetestanuunjih Vlahenaseljivati.10Umoru vlakih doseljenika - turskih martoloza i druge kranske raje, preteno

Srba iz sjeverozapadne Bosne - poput otoka se doimlju dva podruja sesilnihBunjevaca, jedno oko Lovinca i rjeice Riice, a drugo oko Oteice, odnosnoizmeu rijeke Like i Velebita, odakle su - izmiui ispod mletake vlasti - prekoPodgorja uskakali u Senjsku krajinu.

Nesumnjivo je Lovinaki kraj bio daleko vie pod presijom turske vlastiod Hotea. Lovinac su, naime, okruivale turske utvrde Graac, Radu i Ploa(Sklebar ?), dok se istono od rijeke Like spominju Ribnik i Perui te Novi iGospi na Novii, ovaj posljednji poznat pod tim imenom tek od turskihvremena. Za razliku od Lovinca, Hotc je za cjelokupne turske vladavine (1527.

- 1683.) ostao ne samo izvan domaaja turske uprave nego i izvan dosegavlakih seoba, izuzimajui tek istoni dio Smiljana.Za vrijemeKandijskograta(1645. - 1649.), koji je intenzivnije voen u

sjevernoj Dalmaciji nego na Kreti, oni Lovinani koji su se odrali napradjedovskim ognjitima, digli su ustanak nadajui se pomoi Venecije. Taj suustanak Turci krvavo uguili pa "raji" nije preostalo nita drugo nego se uteipod zatitu Sinjorije.u Pred turskim su pogromom tada bjeali iz Like uDalmaciju sesilni Hrvati, ali i doseljeni Srbi. Ovi su se meusobno razlikovalitek po demonimima - Bunjevci i Vlasi - dok su ih drugi dijelili prema crkvenoj

pripadnosti (bolje, otpadnosti!) na katolike "heretike" i katolike "shizmatike".12

Naime, Bunjevci su potomci hrvatskih praplemena udomiria te njihovihsusjeda Gusia, Mogorovia, Tugomiria..., koji su naslijedili od svojih predakai "heretiku" crkvu,13 dok su vlaki doseljenici takoer pripadali istoj Crkvi

10 R. LOPAI, nav. dj., 20. Nema dvojbe da su Turci naseljavali Vlahe po opustjelimprostorima Krbave i po depopuliranim krajevima, prvenstveno po istonom dijelu Like, a kasnije ipo zapadnom sve do donjeg toka rijeke Like. Vlasi nisu intenzivnije nastanjivali krajeve zapadnood rijeke Like, vjerojatno zato to u Hoteu Turci nisu uspjeli uspostaviti svoju vlast.

11Poznat je sluaj masovne seobe Liana sredinom 17. st.: Ljeti 1646. mnogi krani iz Likepredvoeni katolikim sveenikom Stjepanom Soriem, prijeoe u Dalmaciju. Veina je bilasmjetena u okolici Txtdra, a manji dio prebaen u Istru. Sori postade poglavica svih Morlakakoji su prebjegli na mletako podruje. (M. BOGOVI, Katolika crkva i pravoslavlje uDalmaciji za mletake vladavine,Kranska sadanjost, Zagreb, 1982, 7.) Meu Lovinanima nijese zadralo prezime Sori, ali zato ima mnogo aria, od kojih je, mogue, potekao pop i vojvodaSori.

12U jednom spisu iz vremena oko 1647. stoji daje broj osoba obraenih na katoliku vjeru(je) 8.630, ali ovi bijahu "dijelom Turci, dijelom izmatici a dijelom heretici". (...) Prema tom

popisu broj obraenih "izmatikih Morlaka" je oko 3.500. (Usp. M. BOGOVI, nav. dj., 8.)13Hrvatska crkva je fenomen sui generis, ije je djelovanje zapoelo dolaskom Hrvata iz

zapadnog dijela Panonije u Ilirik (u zemlje drevnih Japoda, Liburna i Histra, koje su pokoriliRimljani) krajem 4. stoljea. Poetkom 5. st. ti su doseljenici ve bili krani - arijani. Za tadanje

88


5/46

D.Peut:Etnika i konfesionalna podjela Like Senj.zb. 24, 85-130(1997)

kojoj i Bunjevci, nedvojbeno, ne samo Opoj (katolikoj) nego i nacionalnoj(Hrvatskoj), i to ne samo po dolasku u Liku nego i prije seobe, tj. za ivljenja uBosni, koja je za vremena "narodnih vladara" i kasnijih Hrvatinia bila sastavnidio hrvatske drave i dravne Crkve.14 Prema tome, svaka identifikacijapravoslavlja kod likih i zapadnobosanskih Srba u vremenu prije oslobaanjaLike od Turaka neutemeljena je i ishitrena; ovdje je pravoslavlje nepoznato svedo posljednjih dvaju desetljea 17. stoljea.

Bosanski su Srbi prihvatili katolianstvo jo za vrijeme pape Ivana VIII.,njihova kneza Mutimira i salonitanskog nadbiskupa Teodozija. Raspadomhrvatskog kraljevstva krajem 11. st. ti su Srbi potpali pod vlast Hrvatinia izplemena Snaia (Svaia), a nakon turskog osvojenja Bosne i kraja vlasti Petra

Vojsalia, posljednjeg zapadnobosanskog vladara iz dinastije Hrvatinia, ti sustoari potraili utoite na velebitskim ispasitima, zadravi se u katolikoj

Hrvate Toma Arhiakon kae:Pa iako su bili opaki i divlji, ipak su bili krani, ali vrlo neotesani.Bili su takoer poprskani arijanskom kugom. (Kronika,33.) Nakon dolaska Hrvata u sjeverni dioDalmacije sveti Jeronim je od getskog (ne, gotskog!) pisma, za koje se pretpostavlja da ga je u ovekrajeve donio zajedno s prijevodom biblije biskup Ulfilas, sastavio glagoljicu, koju su prihvatilitek pridoli Hrvati. Tim je kranima sveti Jeronim, osim pisma i prijevoda Vulgate, ustanoviobiskupsko sjedite u Senju, od kada djeluje ne samo senjska biskupija nego i Hrvatska crkva,utemeljena na slavenskom bogosluju i glagoljatvu.

Sredinom 9. st. tadanji je hrvatski vladar Domagoj osvojio i krajeve juno od Velebita te

uspostavio ninsku biskupiju prenoenjem biskupskog sjedita iz Senja u Nin. Na splitskomcrkvenom sinodu 925. Hrvatska je crkva s biskupom Grgurom Ninskim i uz podrku prvogahrvatskog kralja Mihajla oduzela splitskoj nadbiskupiji primat koji je prividno preuzela splitska odsolinske (nad)biskupije za vrijeme hrvatskog biskupa Teodozija. Od tada pa do Kolomanovaosvajanja Dalmacije hrvatski je biskup, sljedei kraljevsko sjedite, stolovao u Krku, Skradinu iliKninu, a nakon obnove senjske biskupije sredinom 12. st. sjedite hrvatskoga crkvenog primasavratilo se u Senj, gdje se je zadralo sve do nestanka ne samo narodne crkve nego i hrvatskedrave, tj. do 17. stoljea. Poglavari Hrvatske crkve redovito su pripadali rimskoj crkvenojhijerarhiji; solinski biskup Teodozije (9. st.), ninski Grgur (10. st), krki Zdeda (11. st), senjskiMirej (12. st), senjski Filip (13. st), krbavski Radoslav (14. st.), modruki Nikola (15. st),modruki i senjski Simun Koii i Juraj ivkovi (16. st.) te senjski biskup Hyacinto Dimitri u17.

st. (Ovdje su spomenuti samo oni koji su posebno obiljeili svoje stoljee u djelovanjuHrvatske crkve.)14Vlasi su registrirani oko rijeka Une, Krke i Cetine (od Bihaa do Klisa) jo poetkom 14.

st. Prvi put se meu likim Hrvatima spominju 1433, dakle jo u predturskom vremenu. Vlakiprvaci, knez i, vladiki, ... voivoda i sude i ...i vsi dobri Vlasi med Hrvat ih ine slobodinu vsemuimanju svetoga Ivana crikve vLici na gori, naiprvo u selu Celopekam i v Kozlu rogu i v Nadbrdu idrugdi, gdi e imanje svetoga Ivana crikve. (R. LOPAI, nav. dj., 295.) Iz pisma pisanogglagoljicom i ovjerenog vlakim peatima lako se moe razabrati da ti Vlasi nisu Hrvati (u istomdokumentu posebno se spominje na brat Hrvakih Vlahov), ali se slue "hrvatskim pismom" iobdravaju Katoliku crkvu sv. Ivana Krstitelja (Usika) u Velebitu nad Metkom. Oni nisu Raani(Rasciani) niti potjeu iz Rake, nego iz zapadne Bosne, odakle su preko Pounja tijekom 14. st.migrirali u Liku ostavivi na Uni znak svoje etnike pripadnosti u imenu grada Srba.

89


6/46

D.Peut: Etnika i konfesionalna podjela Like Senj,zb. 24, 85-130(1997)

vjeri jer druge nisu ni poznavali.15 Oni pak Vlasi koji su preko Dinarepreseljavali u Dalmaciju, bez obzira na to jesu li potjecali iz hrvatske ili srpskeetnozajednice, bili su poklonici Bosanske crkve (Ecclesia Bosniensis)pa time ishizmatici(raskolnici), odnosno otpadnici od Latinske crkve u Dalmaciji.

Izgleda da su upravo vlake (srpske) seobe iz Bosne u Liku nametnulepromjenu imena sesilnih lovinakih Hrvata u Bunjevce. Ovi su opet - stjecajempovijesnih okolnosti (turskim osvajanjem Balkana) - takoer postali Vlasi(mobilni stoari) koji su pokuavali nai spas na mletakom dravnom podrujuu sjevernoj Dalmaciji, gdje su prozvani "Katoliki Vlasi ili Bunjevci".16

2.Etnike i konfesionalne zajednice u Lici koncem 17. stoljea

Cjelovitiji podaci o etnikim i konfesionalnim zajednicama pojavit e sepetnaestak godina nakon osloboenja ovih krajeva od Turaka, u tri naizgleddosta proturjena izvjea: To je, prije svih, izvjetaj senjsko-modrukogbiskupa Sebastijana GlaviniaPropagandi od 4. oujka 1695., sainjen premakazivanju najboljeg poznavatelja stanja u Lici, natpopa Marka Mesia (ovdjedonosimo 1. izvjetaj u prijevodu i redakciji Mile Bogovia): Od katolika uKosinju ima 80 kua, pod Ostrovicom Bukom i Hoteom 90, a u Budaku 15kua starih krana. Tu su jo pokrteni Turci: u Peruiu 60 kua, u Budaku30, u irokoj Kuli 12, u Belaju 30, u Ribniku 10, u Novom 36. Shizmatici tj.

pravoslavci nastanjeni su u Kosinju, gdje ih je 100 kua, u irokoj Kuli 30, uBelaju 30, u Vrebcu 30, u Ribniku 30, u Metku 30 i u Novom 60. U Krbavi nestanuje nitko osim kranskih straa u Prozorcu, Buniu, Pisau i Udbini. NaUdbini je 40 ljudi, a u ostala tri mjesta po 10. Osim toga postoji straa i uGraacu od 20 ljudi.11

Zatim slijedi drugi izvjetaj datiran sljedeom (1696.) godinom, sastavljenza Gradaku komoru. U povijesnoj literaturi uglavnom je prihvaeno da je autorizvjetaja senjski i modruki biskup Scbastijan Glavini (1689. - 1697.), stojeM. Bogovi argumentirano osporio istiui da je o. Marin iz Senja"najvjerojatniji autor spisa". Naa pretpostavka, prema kojoj su o. Marin i netokasniji biskup Martin Brajkovi ista osoba, navodi na zakljuak da je izvjetajpotekao iz pera opata i likog misionara Martina Brajkovia. Ovdje emo citirati

15Radoslav Lopai navodi da jemanastir sv. Ivana vie Metka pod Velebitom, kojemu je jood 1512. na molbu gvardijana Ivana Vrania "Ivan Hrvatini, pan meju plemenitimi ljudikraljevimi u Liki" dopitao dio desetine Like.(R. LOPAI,Pop Marko Mesi, 15.)

16 Polinik, selo u Kotarima istono od Zadra, i sada je poznato pod drugim imenom -Lovinac.

17Cit. prema M. BOGOVI,Restauracija katolike crkve,Senj.zb., 20, 110.

90


7/46

D.Peut: Etnika i konfesionalna podjela Like Senj.zb. 24, 85-130(1997)

samo one dijelove izvjetaja koji donose usporedne podatke s prvim (Mesi-Glavinievim):

Prvo mjesto na koje se u Lici naie zove se Perui. Unutar tvrave suetiri stanovnika: katelan, upnik i jo dvojica. Unaokolo su u svojimstanovima desetak starih krana est i pet puta po deset "oprano svetomvodom" nakon to je mjesto oduzeto Turcima. Ljudi sposobnih za oruje 80, asvih ukupno 33 dua.

Nije odavde daleko mnogo udaljen Mualuk, dvor preasnog gospodinaMesia, udaljen od Peruia jednu milju, preko brda u smjeru juga... Brani izpredjela Kranjske sagradie ondje desetak nastambi.

Slijedi novi Budak, smjeten u ravnici... Nastanjenih kua unutar i izvanaje 29, sa 60 naoruanih ljudi. Ukupno tu ivi 220 ljudi, svi novokrtenici, izuzevkatelana Senjanina Hreljanovia...

iroka Kula ili proireni visoki dvorac... Mjesto nastavaju dvanaestobitelji novokrtenika i nekolicina Vlaha shizmatika.

Slijedi utvrda Grebenar kojasejedva nazire iz svojih ruevina...Utvrda Bilaj smjestila se na ubavom brdu... Njemu nasuprot sa istoka su

Ribnik i Rebren. ... tu se nalaze 23 kue novokrtenika, ljudi za vojsku 37,ukupno svih 154.

U utvrenom naselju Ostrovici ima 30 domova Raana. Petar Butkovi,

ako se nae kakva pomo, mogao bi upravljati i Ribnikom...Ribnik... Od novokrtenika ostalo je ondje jo pet kua, a od starihkrana ili Hrvata osam. Za oruje je sposobno 75 osoba.

Medak je stara tvrava sagraena na obali Like. Ovdje ive Vlasi iliRaani, pristigli iz primorskih krajeva. ive u 70 kua. Onamo je svjevremenodoao neki vlaki episkop ili vladika imenom Atanasije Ljubovi, ostavivi ondjesvoju brau i roake. Prije je bio u Kotarima, pod mletakom vlau. Ondje sijemeu svojim Vlasima sagradio kuu. I u Metku je, privuen plodnom zemljom,bio poeo graditi sebi dvor. Budui da je on shizmatik i da bi se izbjegla

opasnost da koga ne odvede od jedinstva s Katolikom crkvom, zabranio sammu daljnju gradnju i boravak u Lici.

Radu...Nastanjen je vlakim Raanima u 50 kua, od kojih je sto osobasposobno za oruje. Ondje su bile tri crkve, to pokazuju njihove ruevine. Predetiri mjeseca ubili su ondje ljudi jednog kaluera.

Na breuljku podno Velebita nalazi se katel Lovinac.Idui odavde doe se u Graac, tako zvanu staru utvrdu ispod velebitskih

obronaka.U Ostrovici je 30 vlakih kua a u Barletama 2.

91


8/46

D.Peut:Etnika i konfesionalna podjela Like Senj,zb. 24, 85-130(1997)

Proavi to na vidiku se pomaljaju utvrde Mogori, Skelbar, Vrani iKomi, smjetene usred uma ipustoi, nisu nastanjene.

Novi... Za vrijeme barbarske uprave u novljanskom okruju ivjelo je 200glava Vlaha. Sada su ondje takoer 34 kue Ledeniana, a novokrtenika 28.Ovi su slabo smjeteni zbog blizine shizmatikih Vlaha, smrtnika nestalne vjere,koji su bolje predjele stekli i zauzeli, ega ima i na drugim mjestima, na veliku

alost katolika. Od naih Hrvata sposobnih za oruje 120 ljudi, a odnovokrtenika i drugih shizmatikih Vlaha 500.

Pod Pazaritem, Ostrovicom i Hoteom nalaze se ruevine etirijucrkava. Stanovnici su Vlasi od Krmpota i sv. Jurja u 96 kua. Za obranu odneprijatelja sposobno naoruanih 150, prisutnih dua je 700. Uzdravaju svogvlastitog sveenika.

Istono od Kosinja je Pazarite, juno je Jablanac, a zapadno Otoac. Uokolini su tri naselja ili sela. Gornje je naseljeno s granica Kranjske, ima 40kua. U srednjem selu je 100 glava Vlaha, a donje ima 40 selita ili gruntova

Hrvata. U Donjem Kosinju ljudi planiraju sagraditi crkvu sv. Antuna, a uGornjem crkvu sv. Jeronima, crkvenog uitelja i zatitnika svoje ilirske nacije.18

Trei izvjetaj, koji veina analitiara datira 1700. godinom, pripisao jeRadoslav Lopai Glavinievu nasljedniku na senjskoj biskupskoj stoliciMartinu Brajkoviu. Meutim, ni ovdje se ne radi o biskupovom zapisu, nego oizvjeu predstavnika vojne komande, koja je zacijelo bila u dosluhu s crkvenimvlastima.19 Taj izvjetaj kronoloki je za pet ili est godina odmaknut od prvihdvaju. U njemu su registrirani neki crkveni objekti kao ve izgraeni tespomenuta dvojica upnika, u Ribniku i Smiljanu. Iz tog emo izvjetajapreuzeti samo one podatke koji govore o broju kua i konfesionalnoj pripadnostistanovnitva:

Kaluerovac: 20 katolikih kua(ehatolicorum croatorum)Poitelj:40 shizmatikih kuaMedak: 110 "shizmatikih" kua

Radu s Ploom: 120 kua "shizmatikih"Graac: 15 katolikih kua, oko 200 "shizmatikih" kuaBarlete,Vrcbac, Pavlovac: 40 shizmatikih kuaUdbina: 20 kua katolikih BunjevacaNovi, Bruane: 20 kua Hrvata katolikaSmiljan: 40 bunjevakih kua, 17 shizmatikih kua

18 M. BOGOVI, Takozvani Glaviniev opis Like i Krbave iz 1696. godine, ChroaticaChristiana periodica, 15 (Zagreb, 1991), br. 27, 117-127.

19M. BOGOVI, nav. dj., 111, op. 32.

92


9/46

D.Peut:Etnika i konfesionalna podjela Like Senj, zb. 24, 85-130(1997)

Pazarite, Ostrovica, Hote: mnotvo kua katolikih Vlaha ili BunjevacaGornji Kosinj: preko 50 katolikih kua

Donji Kosinj: oko 50 (katolikih?) kuaU kosinjskom kraju jednako prostora kao i katolici zauzimajushizmatici.20

Zanimljivo je da je prvi po redu (Mesi-Glaviniev) izvjetaj donio dvijeodijeljene grupe podataka: a) broj porodica (kua) razdijeljenih prema crkvenojpripadnosti, i to samo za podruje od Kosinja do Metka (sjeverni i sredinji dioLike), i b) brojnost straa za podruje od iroke Kule i Prozorca preko Udbinedo Graaca (juni dio Krbave), uz konstataciju da je ovaj prostor nenaseljen,registriravi ovdje tek kranske strae. Ovdje egzistiraju dvije osnovne crkvene

zajednice: katolici, u koje se ubrajaju jo i "stari krani", i "pokrteni Turci", te"shizmatici tj. pravoslavci".U drugom izvjetaju cjelokupna se lika populacija dijeli na Hrvate i na

Vlahe ili Raane. Hrvati se dalje dijele na "stare krane ili Hrvate", na"Kranjce" i na "novokrtenike", koji nisu nita drugo nego ranije islamiziraniHrvati koji su upravo tada privoeni kranstvu. "Vlasi ili Raani" takoer supodijeljeni na "shizmatike" i na "sjedinjene", ali nema sumnje da i jedni i drugipripadaju srpskoj etnozajednici.

Trei izvjetaj poznaje dvije grupe katolika - katolike Hrvate, odnosno

hrvatske katolike i katolike Vlahe ili Bunjevce, te shizmatike. Meu prvimkatolicima (chatolicorum croatorum) spominju se oni u Kaluerovcu, Graacu,Podlapcu, Novom i u Gornjem Kosinju. Osim katolika-Hrvata spominju se inovokrtenici u Peruiu, Budaku, Bilaju, Ribniku i u Buniu. Meutim,najbrojnija katolika populacija nazvana je ovdje "katoliki Vlasi ili Bunjevci"(Lovinac, jedino spomenut u treem izvjetaju, Udbina, Novi, Smiljan,Pazarite, Ostrovica i Hote). Pripadnike srpske etnozajednice registrirao je tajizvjetaj u Metku, Poitelju, Raduu, Ploi, Lovincu, Graacu, Ostrvici, Vrepcu,Mogoriu, Komiu, Pisau, Buniu, Kurjaku, Visuu, Mekinjaru i Korenici.21

20Usp. M. BOGOVI, nav. dj 111-114.21 Osim u spomenutim naseljima, u izvjetaju koji je biskup Martin Brajkovi uputio papi

Klementu XI. 1701., dakle gotovo u istom vremenu kada je nastao "trei" izvjetaj, spominju se"nesjedinjeni" ili "shizmatici" i u Gackoj (Brlog, Prokike, Vodote, Luani... (Vidi M. GRBI,Karlovako vladianstvo, reprint izd., Topusko, 1990, 249-251.) U pismu je biskup, osim"nesjedinjenih", registrirao i "hriane" u Vilicu i Gackoj te Sv. Jurju, Krmpotama, Jablancu iKrasnom. Ovdje je Manojlo Grbi (i ne samo on!) poistovjetio "hriane" s "nesjedinjenima", pa

je tako posve neosnovano pretvorio one Hrvate koji su od davnina pripadali Hrvatskoj crkvi, u -Srbe.

93


10/46


Usporeujui nazive registriranih zajednica u prethodnim izvjeima,namee se zakljuak da katolici iz 1., Hrvati iz 2. i katoliki Vlasi ili Bunjevci iz

3. izvjetaja ine istovjetnu etnozajednicu - Hrvate. Isto tako, shizmatici tj.pravoslavni u 1., Vlasi u 2. te shizmatici u 3. izvjetaju nisu nitko drugi do -Srbi.

Odmah nakon ustolienja turske vlasti u Krbavi i istonom dijelu Like1527. i tijekom nekoliko sljedeih godina povijesni izvori biljee masovnemigracije stanovnitva sposobnog za oruje, koje je uskakalo u Senjsku iBihaku krajinu.22Sredinom sljedeeg (17.) stoljea zabiljeena je druga velikaseoba iz Like, ali ovaj put u Dalmaciju, a predvodio ju je pop Stjepan Sori.23

Etnografska struktura Like zasigurno nije bila istovjetna krajem 17. s

onom iz 15. stoljea. Hrvatski je etnikon zbog svog sesilnog naina ivljenja biovie ugroen turskom okupacijom od mobilnog srpskog. Pokretni su stoari brei lake izmicali ispod turske vlasti intenzivno naseljavajui (barem povremeno) izapadna podruja Like na kojima su do tada registrirani Morlaci (hrvatskiVlasi),ali ne i oni Vlasi koji su pripadali srpskoj etnozajednici.

Sigurno je da su srpski Vlasi jo za vrijeme turske vlasti zaposjeli, naprimjer, Novi, Smiljan, Kosinj..., koja su naselja djelomino napustili dolaskomHrvata, povratnika iz Senjske krajine i - povlaei se prema Krbavi - naseljavalidjelomino opustjele bunjevake krajeve. Tako je naseljen Vrebac i Komi iz

Vilica i kara, Mutili iz Prokika i kalia kod Brinja, a Pecani iz Brloga,Zrmanju i Graac zapremie Vlasi iz Dalmacije, a susjedna do Graaca mjestaposjedoe turski Vlasi iz Kupresa, Grahova i Knezpolja.24 To znai da su teknakon turskog odstupa preko Pljeivice Vlasi nastanili sredogorje izmeu Like iKrbave, dok se samo za medako okruje zna iz nadarbine crkvi sv. Ivana uGori da je bilo nastanjeno srpskim etnikonom i prije najezde Turaka. Time se,naravno, ne iskljuuje postojanje srpskih Vlaha i u drugim dijelovima Like i,

22Medju vitezovi koji su po glasu popisa od god. 1540. i 1550. krajike gradove, naroitotvrdi Senj, od turske vlasti branili, spominju se uz Ivana Lenkovia, Pavla Juriia, AntunaTadiolovia, Ivana Klekovia, Franju Cubrania, pjesmom mnogo spominjana Ivana Senjanina,

Jurja Daniia, takoer i Antun Draskovic, Prerad Kukuljevi, Ivan Maurani, Pavao Lopai imnogi drugi... Neosnovano je radi toga nagadjanje, da su senjski uskoci srbskoga ili bosanskoga

podrijetla, poto je Senj, na koliko nije imao starih svojih stanovnika, naseljen bjegunci izoblinjih hrvatskih upanija Like i Krbave i samo donekle vitezovi Petra Kruia iz Klisa. (R.LOPAI,Pop Marko Mesi, 19.)

23 Pop Sori je i nakon prelaska u Dalmaciju djelovao u Lici. Poznat je njegov pohod naUdbinu i Ribnik, gdje je smrtno stradao godine 1648.

24R. LOPAI, nav. dj., 20.

Q4


11/46


12/46


se pod mnogim tisuama starih krana moe kriti i nekoliko desetaka tisuastarih katolika, to navodi na zakljuak da Liani nisu bili velikim dijelom ni

iseljeni. Naime, novokrtenika, pokrtenih Turaka i povratnika rimokatolikasvakako nije moglo biti vie od nekoliko tisua.27

Krajnje je simplificirano i znanstveno neispravno poistovjeivati krane(hriane) s "grkonesjedinjenima" kako to radi srpski crkveni pisac ManojloGrbi, ali i neki hrvatski povjesniari. U pismu biskupa Brajkovia Propagandioko 1700. godine usporedo se spominju "nesjedinjeni" i "hriani", ali tako dase oito ne misli na jedinstvenu crkvenu zajednicu. Koliko senjska tolikomodruka biskupija imade toliko sledbenikah nesjedinjene crkve, koji rimskoga

papu za obe crkve glavu nepriznavaju, da su skoro polovicu od boljih zemaljah

po obiuh biskupiah zaokupili -mnoge crkve nae opustili i na svoju porabuokrenuli. Jere u senjskoj biskupii neima upe a u modrukoj malo koja gde nebinesjedinjenih bilo. U senjskoj biskupii a u upi otokoj jesu sami hriani uvelikom srezu a veim delom u Gadskoj, gde broj dua lako tisuu prevaljuje.2*Iz Brajkovieva se izvjetaja jasno vidi dahrianinisu isto to i nesjedinjeni.Prvi (nesjedinjeni) ne potpadaju pod rimsku crkvenu metropolu niti pod papinu

jurisdikciju; drugi (hriani) ne prihvaaju vlast senjskog biskupa. Dok sehriani spominju u mjestima gdje su i kasnije registrirani Hrvati, nesjedinjenisu nastavali ona stanita na kojima su kasnije evidentirani Srbi (Brlog, Dabar i

Prokike te Luane i Plaki, gdje su ivjeli izmjeani s kranima, zatim uDubravama, Moravicama, Gomirju...). Sljedbenici nesjedinjene crkve ipak biee nae crkve pohadjali da ih nebi njihovi popi zlogrgili. Mimo to imadenesjedinjenih grke crkve u srezu s. Jurja, Krnpotah, Jablanca i Krasna,

pomeanih skupa s naimi al neimadu svoga van naeg duhovnika.291 dok seizmeu rimokatolika i "nesjedinjenih" registrira odreena tolerancija, krani sedoimlju nezavisnije: U vilikom mestu (Vilicu) posprduju se s naom crkvom s.

Duha, slavnom negda udesi, i vole drugde liturgiju drati. etvrti dio kosinjskeupe dre katolici a ostalo imadu hriani sa svojim popom, i ovi su tvrdokornuod drugih u sledbi.30

(Nikola Uzelac), koje nije postavio biskup, nego su zateeni nakon osloboenja Like i Krbave iliizabrani odmah nakon toga vremena.

27 Senjski je kaptol potvrdio 1696. da su na podruju Like i Krbave pokrtena 882muslimana. Vojvode Rukavina i Kovaevi doveli su u prvoj seobi tono 407 "glava"...

28 Cit. prema M. SLADOVI, Povyesti biskupiah senjske i modruke, Trst, 1856, 49.Sladovi redovito osobna imena i geografske nazive pie malim slovom, to smo se ovdje usudiliizmijeniti.

29M. SLADOVI, nav. dj., 49.30M. SLADOVI, nav. dj., 49.

96


13/46

D.Peut:Etnikaikonfesionalna podjela Like Senj,zb. 24, 85-130(1997)

Petnaestak godina prije Brajkovieva izvjetaja tadanji je senjski imodruki biskup Hijacint Dimitri uputio izvjetaj "ad limina"preko svoga

delegata Ivana Marijaevia. Ovdje je biskup Dimitri spomenuo i crkvu uOtocu koju je osobno posvetio:Ondjeje upniks kapelanom. Vjernicisu svikatolici.U Brlogu jedrvena crkva kojomseslue katoliciipravoslavci.31Ovdjese ponavlja ista slika kakvu je stvorio biskup Brajkovi u svojem napisusroenom petnaestak godina poslije ovog Dimitrijeva; s pravoslavcima u Brlogurimokatolici dijele istu crkvenu zgradu, dok su u Otocu svi odreda katolici,kako oni "stari" tako irimokatolici.Meutim, izraziti zastupnik Hrvatske crkve,kakav je bio biskup Dimitri, nije dijelio katolike narimokatolikei krane (starekatolike), jer su i jedni i drugi bili katolici i priznavali Rim za vrhovnu crkvenu

metropolu. Neto je drukije u Brlogu; ovdje su registrirani i katolici ipravoslavni. Ovi posljednji registrirani su prvi put u Brlogu, dok se sedamdesetgodina ranije, u izvjetaju senjskog biskupa Vincenza Martene, Talijana izLecce, ne spominju ni shizmatici niti pravoslavni, ali svi sveenici senjskebiskupije u njegovu vremenu (oko 1615.)obavljaju slubu Boju na ilirskinain(Illyricomore)... Ikakoneznajuni itatinipisatidrugim slovimaosim onih

kojaje upotrebljavaosv. Jeronim, natom pismu nemaju nitaodonogato imjepotrebnokaoispovjednicimaisveenicima. U svetu Katoliku crkvuvjeruju,aliu kranskomnaukupotpune suneznalice

31

Prema jo ranijem izvjetaju koji je u Rim uputio senjski biskupMarkantun de Dominis godine 1602.,sveenici slue misu na hrvatskom jeziku(illyrica lingua) i natomjezikuobavljajusve obrede.Podruje je modrukebiskupijenastanjenos oko 15tisua katolikaioko60 sveenika,koji bogosluje

obavljaju nastaroslavenskom jeziku.33Dakle, od poetka 17. st. pa do 1684. ne

spominju se na podruju senjske i modruke biskupije ni pravoslavni niti"grkonesjedinjeni". Meutim, uporno ponavljanje kako se crkveni obrediobavljaju na hrvatskom jeziku te poznavanje jedino glagoljice, koje su pismo"Hrvati dobili od sv. Jeronima", i to sve naglaenije to se vie vraamo u

prolost, zasluuje posebno povjerenje. Takvo bogosluje i pismenost temeljnesu drutvene vrijednosti koje je u Hrvata obdrala upravo tradicionalna Hrvatskacrkva.

Mnogobrojne analize posveene drutvenoj revitalizaciji Like i Krbave(sredinje Hrvatske) optereene su izostavljanjem dviju krucijalnih drutvenih

31M. BOGOVI,Sadrajizvjea senjsko-modrukih biskupa u Rim,Senj.zb., 23,Senj,1996,170.

32M. BOGOVI, nav. dj., 168-169.33M. BOGOVI, nav. dj., 167.

0 7


14/46


kategorija. Prvi i najznakovitiji nedostatak bio je uporno i dosljedno nastojanjepisaca da se izbjegne svaki spomen Hrvatske crkve, kojoj su pri kraju turskevladavine pripadali svi Hrvati (osim onih u Peruiu i Udbini - muslimani) i Srbi(osim onih u Metku - pravoslavci). Drugi podatak, takoer uporno nijekan, jestapstrahiranje postojanja srpske etnike zajednice, koja je upravo za turskevladavine postala predominantna u Krbavi, a brojano skoro izjednaena sHrvatima u Lici.

Iako analitiari u spominjana tri izvjea konstatiraju svu silu razliitostipa i kontradiktornih podataka, te razlike nisu znaajne, a u najveim dijelovimanapisa podaci su ne samo sukladni nego i istovjetni. Radi lake usporedbepodataka apstrahirat e se ono podruje koje - prema 1. i 2. izvjeu - jo nijenaseljeno. Tako e se Lika podijeliti od ponora do izvora istoimene rijeke naetiri zasebna podruja i inae razliita prema svojim demografskimkarakteristikama krajem 17. stoljea - Kosinj, Hotc, Pcrui i Bilaj.

a)Kosinj

Prvi dio Like ini prostor oko ponora istoimene rijeke gdje su smjetenanaselja Gornji i Donji Kosinj te Lipovo Polje. Radi pojednostavljenja u ovoj ese analizi cjelokupno podruje zvati jednostavno - Kosinj. Taj kraj nedvojbeno

je bio najslabije podvrgnut turskoj vlasti, jedno zbog toga to je od svih likihprostora bio najudaljeniji od turskog upravnog centra (Udbine), a drugo zato to

je bio u izravnom dodiru sa Senjskom krajinom.Kosinj, odvojen obroncima Senjskog bila od matice na sjeverozapadu -

tradicionalno je sredite hrvatske glagoljake pismenosti. Kroz Kosinj semigriralo u Primorje i bjealo ispred Turaka; preko Kosinja se likostanovnitvo vraalo iz Primorja i Gacke na svoju djedovinu nakon izgonaTuraka.

Demografska struktura Kosinja prema trima izvjeima je sljedea:1. 80 kuca katolika, 100 kuca shizmatika tj. pravoslavaca

2.40 posjeda Hrvata, 40 kuca povratnika iz Kranjske, 100 (kuca) vlaha3. Preko 50 katolikih kuca (D. Kosinj), skoro 50 katolikih kuca (G.Kosinj), a shizmatici zauzimaju jednako mjesto kao i katolici.

Podaci prema 1. i prema 2. izvjetaju istovjetni su, ali uz pretpostavku dasu Hrvati, tj. autohtono sesilno stanovnitvo - katolici. Nema dvojbe da to zaistai jesu, iako su do tada zapravo pripadali Hrvatskoj crkvi, koja je ranije bilasamostalna (nepodloena nijednoj nadbiskupiji), ali nedvojbeno i katolika.Povratnici iz Kranjske takoer su Hrvati, a zasigurno i katolici, jer su to bili iprije uskakanja u Kranjsku, pa tako i nakon povratka u Kosinj. Razlika u

98


15/46


njihovoj crkvenoj pripadnosti prije odlaska u Kranjsku od one nakon povratka uKosinj znakovita je: prije izbjega pripadao je ovaj puk Starohrvatskoj

(Katolikoj) crkvi, dok je u Kranjskoj bio podvrgnut Rimokatolikoj crkvi,kojoj su pripadali i ostali Kranjci. Prema 3. izvjetaju ima neto vie od 50katolika u Donjem, a neto manje od tog broja u Gornjem Kosinju, daklesveukupno oko stotinjak katolikih kuda. To je dobar dokaz da je 3. izvjetajnastao neto kasnije od onih prvih, jer je broj katolikih povratnika povean zanekih dvadesetak porodica nakon 1696., tj. u vrijeme intenzivnog povratka izKranjske i Primorja.

100 kuca shizmatika tj. pravoslavaca (1.), 100 vlaha (2.) zapravo je 100porodica srpskih Vlaha (stoara) doseljenih u Kosinj nakon izbjega autohtonoga

hrvatskog stanovnitva u Kranjsku i Senjsku krajinu. Ti "pravoslavci"nedvojbeno su Srbi, onidobri vlasivHrvatih, iji su preci obdarili crkvu sv.Ivana u Velebitu iznad Poitelja, kamo bi se vratili ako bi se iz njihova zaviajauklonio pravoslavni episkop i srpski doseljenici, prebjezi ispod mletake vlasti.Oito su ti Srbi (osim Lipova Polja) vie naselili Gornji nego Donji Kosinj,

jednostavno zato to je Gornji Kosinj bio slabije naseljen nakon odlaska Hrvatau Kranjsku. Paroh (Hrvatske crkve) Nikola Uzelac voljan jepreselit se sasvojima u one krajeve i ostaviti zemljite Kranjcima. Da se ti Vlasi (Srbi,shizmatici od Rima) nisu u tom vremenu vratili s ponora Like na zemlje oko

njezina izvora, barem ne u veem broju, dokazuje podatak iz 3. izvjetaja, gdjeje registrirano, daukosinjskom kraju jednako prostorakao ikatolici zauzimajushizmatici. Imaju svog paroha kojine ovisi nio kome.7*

Iako nema podataka daje Kosinj (Buani) osloboen prije godine 1689.,tj. prije dolaska karlovakoga generala Herbersteina u Perui 25. srpnja istegodine, lako je pretpostaviti da je upravo Kosinj - od svih likih naselja - bioprvi osloboen.

Spomen glagoljake tiskare u Kosinju, koja je navodno ovdje radila jopred dva stoljea, gdje su tiskani ilirski (glagoljski) brevijari, kako se ita u

biljeci na primjercima kojima se sada slue sveenici glagoljai,35

snana je

34M. BOGOVI, nav. dj., 113 i 114, o. 52. Ovo su trostruki "shizmatici", jer ne ovise ni osenjskoj biskupiji, ni o unijatskom episkopu iz Mare, a niti o pravoslavnom episkopu iz Metka.Oni su vjerojatno i prve rtve predominacije nad ovim sljedbenicima iznemogle Hrvatske crkve unadmetanju isusovaca i pravoslavaca. Njihov paroh ne ovisi ni o senjskom biskupu, niti jepodloan (neuspostavljenoj) jurisdikciji pravoslavnog episkopa. Crkvena je strukturastarohrvatske crkve u tom vremenu derogirana hijerarhijom Rimokatolike crkve, dok jurisdikcijapravoslavne nije jo ni uspostavljena.

35M. BOGOVI, nav. dj., 113.

QO


16/46


potvrda da se do turske okupacije te neposredno iza izgona Turaka, a moda i zanjihove vladavine, tradicija glagoljatva zadrala najdue u Kosinju.

U Kosinjskom kraju, prema 1. izvjetaju, registrine su barem trietnozajednice, dosta precizno odvojene po naseljima: U Gornjem je 40 kuapridolica s kranjske granice, koji su vjerojatno povratnici na svoju djedovinu.Iako se u Gornjem Kosinju ne spominje sesilno stanovnitvo, teko bi se moglopretpostaviti, daje taj kraj za vrijeme turske okupacije potpuno opustio, jer jenarod u ovom kraju nekada slavio Boga u sedam crkava?6 to moe znaiti

jedino daje kraj i ranije bio dobro naseljen.Spomen Vlaha u srednjem naselju (izmeu Gornjeg i Donjeg Kosinja),

koji se spore s Hrvatima iz Donjeg Kosinja iprijete da e spor rijeavati

orujem, dobar je znak da su Vlasi - davnanji doseljenici (mobilni stoari) sasrpskih etnikih teritorija iz Bosne - sauvali ne samo rudimente svog etnikogpodrijetla nego i pripadnost Hrvatskoj (katolikoj) crkvi, od doseljenja u Liku

jo prije turske okupacije pa do kraja 17. stoljea.Svetu slubu vri i za katolikei za Vlahe paroh Nikola Uzelac podloan vlakom episkopu Izaiji Popoviu u

Marci, jer je ovaj paroh katolik a istovremeno i Vlah iji suplemenici nisupodloni unionistikom vladici. Paroh Nikola predstavlja zapravo rudimentarniostatak hijerarhije Hrvatske crkve u Vlaha kojoj su Vlasi pripadali i prije seobeiz Bosne u Liku. Vjerojatno su kosinjski Vlasi doselili u Kosinj iz medakog

okruga (Poitelja) tek nakon izbjega Hrvata u Kranjsku, to se nasluuje izpodatka da je paroh Uzelac voljan sa svojim narodom preseliti u Medak iostaviti zemljite povratnicima iz Kranjske. Jedini uvjet tih srpskih Vlaha("Raana") tadanjim vlastima jeda se ukloni iz Metka shizmatiki biskup, koji

je tek nedavno dospio iz Dalmacije i poeo afirmirati pravoslavlje medu ranijedoseljenim Vlasima - zapravo Srbima - dotad iskljuivo vezanim uz crkvu sv.Ivana Krstitelja, izgraenu jo u 13. ili 14. stoljeu, poznatu kao "crkvica sv.Ivana Usika".37

Dolaskom episkopa Atanasija Ljubojevia iz Sarajeva, sjedita

dabrobosanske episkopije, najprije u mletake Kotare a zatim u Medak, pojavilose u Lici pravoslavlje, i to najprije kod onih Srba koji su se posljednji naselilipod Velebitom u Lici. Nema podataka da je paroh Nikola Uzelac zaista i vratio

36M. BOGOVI, nav. dj.37U Velebitu se primjeuje sruena crkva sv. Ivana Krstitelja, nekada i sada poznata po

udesima, kojoj katolici i shizmatici, pa i sami Turci, dolaze iz najudaljenijih krajeva i zavjetujuse. (M. BOGOVI, nav. dj., 112, op. 37.) Ovi doseljenici, "dobri Vlasi v Hrvatih"... podiu idarivaju crkvu sv. Ivana (Usike) vie Metka "u gori u Lici" kao svoju zadubinu i osiguravaju joj

prihode. (B. GUI,Lika uprolosti etc.,HAK, Zbornik V, 56.)

100


17/46


svoje Vlahe na njihova oinstva, ali su "Kranjci", tj. Hrvati koji su se vratili izKranjske, ipak naselili svoju djedovinu u Gornjem Kosinju.38 Prema tome,

paroh Uzelac ostao je ne samo u Kosinju nego i pod crkvenim autoritetomlikog natpopa Marka Mesia.Uklanjanje episkopa Ljubojevia nije tadanjim crkvenim autoritetima,

Marku Mesiu i Martinu Brajkoviu, bilo neki posebni problem, jer Ljubojevi -iako je bio utemeljitelj Srpske pravoslavne crkve - nije tada u Lici imao brojnesljedbenike ni kod Srba, dok je Marko Mesi uza se imao sve Hrvate i vei diosrpskog naroda. Teko je pretpostaviti da je srpski metropolit prognan iz Likenaredbom iz Bea, jer je on upravo iz Bea dobio dozvolu za gradnju prvogpravoslavnoga arita u Carevini - Komogovine.39

U Gornjem Kosinju je odmah nakon osloboenja zateena vjerojatnodjelomino oteena crkva sv. Jeronima, koja je popravljena najkasnije dogodine 1700. ini se, meutim, da je senjska biskupija pod utjecajemPropagande tu crkvu preimenovala u aktualnije ime, sv. Ante Padovanskog,iako je neto ranije izgraena drvena crkva u Donjem Kosinju upravo posveenaistom svecu. Tako je starohrvatska (ilirska) crkva promijenila ime sveca-zatitnika. Neiji je, valjda, bio interes, da se na taj nain opstruira ime sv.Jeronima, praoca glagoljatva, crkvenog uitelja i zatitnika "ilirske nacije".ini se da pobjeda Propagande nad Hrvatskom crkvom i nije bila posve ista.

Naime, spominjani "shizmatici" ne moraju biti (a vjerojatno i nisu) samo Vlasi(Srbi, Raani) nego i Hrvati, za turske okupacije okupljeni oko Starohrvatskecrkve sv. Jeronima u Gornjem Kosinju, koju su senjska biskupija i Propagandausprkos "starim Hrvatima" preimenovale u crkvu sv. Antuna i tako je zapravopodvrgle istoimenoj novoj crkvi u Donjem Kosinju. Samo se na taj nain moerazumjeti injenica da je kurat donjokosinjske crkve sv. Antuna bio podloanupniku u Gornjem Kosinju, a istodobno vodi brigu i o vjernicima u Kuterevu.

Mjeovita crkveno-dravna komisija 1769. kae da je crkva sv. Antunasagraena na ruevinama stare crkve sv. Jeronima,40 to je jasan znak da jeneposredno prije te godine izbrisano ime sv. Jeronima sa stare a obnovljenecrkve u Gornjem Kosinju, ime je faktino izbrisana Starohrvatska crkva ulikom epicentru glagoljatva.

38 Ove Kranjce dovede pop Marko Mesi i knez Jerko Rukavina od Delnica, Broda iMoravica, gdje su bili podanici sad komorske, prije Zrinske gospotine Brodske, pa ih nastanie uKalugjerovcu, Gornjem Kosinju, Mualuku, Bruanih i po njeto jo i po drugih mjestih. (R.LOPAI,Pop Marko Mesi, 61.)

39Usp. M. GRBI, nav. dj., 243.40M. BOGOVI, nav. dj., 114, op. 52.

101


18/46


SI.1. Panorama Otoca na razglednici iz godine 1917.

Kosinj je od svih likih krajeva najmanje bio pod turskom vlau;

posljednji je okupiran, a prvi je osloboen od Turaka.41

U predturskom vremenubio je Kosinj gotovo iskljuivo nastanjen hrvatskim etnikonom. Za vrijemeTuraka Srbi (Vlasi) su naselili Lipovo Polje i Mlakvu te Gornji Kosinj, i tonakon iseljenja starosjedilaca u Gorski Kotar i Kranjsku, oko rijeke Kupe."Kranjci" (zapravo, kosinjski Hrvati, povratnici iz Kranjske) pripadali su udijaspori Katolikoj crkvi, ali ne Starohrvatskoj (koje u Kranjskoj, izuzevi Belukrajinu, nije ni bilo), nego rimokatolikoj. Starohrvatskoj su crkvi pripadalikosinjski Vlasi i Hrvati iz Donjeg Kosinja, a iz Gornjeg samo oni koji nisubjeali sa svojih ognjita, a svi zajedno - i Hrvati i Srbi - okupljali su se oko

crkve sv. Jeronima u Gornjem Kosinju. Oito su se Uzelevi Vlasi preselili izMetka u Kosinj prije dolaska sedamdesetak porodica srpskih Vlaha iz Ravnihkotara u Liku. Ti Vlasi {Valachi seu Rasciani) vjerojatno su naselili veopustjela imanja svojih sunarodnjaka, tada ve kosinjskih Vlaha. Takoer je

41Godine 1685. Senjani suprodrli u Liku, pobili oko 3.000 Turaka, zarobili oko 300, oduzelimnogo stoke, osvojili Perui, pretvorili u prah i pepeo vie od 25 turskih utvrda i kua sa svimambarima, i napokon sa sobom poveli preko 100 obitelji turskih podanika. (F. J. FRAS, nav. dj.,117.) Prostor sjeverno od Kosinja bio je i prije tog vremena poprite izmeu Senjana i Turaka, totakoer svjedoi Fras (str. 185) da su kod Brloga Senjani 1657. potukli 6.000 Turaka.

102


19/46


20/46


Buim,43 to je dobar znak da Bruani nisu bili batina Rukavina, nego su ihzaposjeli - Jerko 1685., a njegov otac mogue 2-3 desetljea ranije.

Oigledno su Lovinani, bjeei ispod turske vlasti, naseljavali podrujapod mletakom vlau, odakle su se pomicali pod okrilje Senjske krajine, dok suHoteani i Smiljanani izravno uskakali na podruje pod okriljem Senja. Ti"katoliki Vlasi ili Bunjevci" vraali su se dijelom na svoju djedovinu oko rijekeLike,a dijelom se - upravo preko Smiljana i Novog - nastojali vratiti na svojapradjedovska ognjita pod obroncima junog Velebita koristei se ratnikim ipolitikim potencijalima Senjske krajine i vojskovoe Marka Mesia.

Namee se logian zakljuak daje cjelokupno okruje Hotea u 1., 2. ali iu 3. izvjetaju imalo posve isti broj stanovnika preteno hrvatske etnike

pripadnosti (osim onih 17 kua u Smiljanu), koji su svi odreda katolike vjere ipripadnici Starohrvatske crkve. Nema dvojbe da je Hote, uz Lovinac, (p)ostaoposljednje uporite Hrvatske crkve u Lici. Znakovito je da Bunjevci iz ovogdijela Like - iako povratnici - nastavljaju njegovati svoje tradicionalne drutvenevrijednosti. Oni zauzimaju najbolja polja, obnavljaju crkve sa "starimnatpisima" i na tradicionalnim odnosima prema upniku.44 U "izvijetanjimvremenima" traili su Hoteani upnika i nali ga u apologu Hrvatske crkve,upniku imi Zduni, koji se spominje u toj funkciji godine 1708.45

c)Perui

Kraj istono od rijeke Like, od Kvarata na sjeveru do Barletanajugu,bioje intenzivnije poturen od ostalih dijelova Like. U peruikom okruju - osimPeruia - smjeteni su Mualuk, Budak, Kaluerovac, iroka Kula, Ostrvica(Lika) i Barlete.

43F. J. FRAS, nav. dj., 121. Naravno, ovdje se ne radi o "tzv." nego o pravoj oevini. to sespominje oevina, a ne djedovina, moe biti simptomatino. Moda su Rukavine tek u prethodnojgeneraciji zaposjeli Buim, a sigurno je da su ga napustili instalacijom turske vlasti u Buimusredinom 17. st.

44

Povratnici u okruje Hotea, Vlasi iz Krmpota i Sv. Jurja... uzdravaju svog vlastitogduobrinika usprkos naredbi biskupa Glavinia, da upljani trebaju davati upniku desetinu, i tone onakvu, kako se daje u Sv. Jurju i Krmpotama, gdje nemaju zemlje, nego onako, kako se daje uOtarijama i Brinju.(M. BOGOVI, nav. dj., 13.)

45Godine 1708. u Smiljanu je upnik ime Zduna. Vjerojatno je on prvi upnik. (M.BOGOVI, nav, dj., 113, o. 50.) Vjerojatno ime Zduna nije prvi, nego posljednji smiljanskiupnik koji je potekao iz Starohrvatske crkve. Poslije ime Zdune (i Marka Mesia) u Lici je, patako i u Smiljanu, ustanovljena jurisdikcija senjske biskupije, tada podloene kalokoj metropolijii usto preparirane po "Komori" za vremena ugarskog primasa Leopolda Kolonica, a osobito kada

je od 1712. vei dio Like inkorporiran u Vojnu krajinu. Tada je senjskom biskupijom upravljaoBenedikt Ratkay, eksponent Bea, koji je radio na zatoru, a ne na afirmaciji Hrvatske crkve.

104


21/46


Po 1. izvjetaju u ovom je dijelu Like (u Peruiu, Budaku i irokoj Kuli)bilo 15 kua starih krana (Budak), 30 kua shizmatika, tj. pravoslavnih(iroka Kula), te 102 kue pokrtenih Turaka u Peruiu, Budaku i irokoj Kuli.

2.izvjetaj donosi teko usporedive ali gotovo istovjetne podatke: 10 kuastarih krana koji nisu registrirani u Budaku (kao u 1. izvjetaju), nego uPeruiu; 30 vlakih kua, i to u Ostrvici, a ne u susjednoj irokoj Kuli, gdje je(po 1. izvjetaju) registrirano isto toliko shizmatika. U samom Peruiuzabiljeeno je 56 novokrtenih, to je za svega 4 manje od (60) pokrtenihTuraka 4 6 po 1. izvjetaju. U irokoj Kuli zabiljeeno je 12 obiteljinovokrtenika, a u Budaku je registrirano 29 nastanjenih kua koje su vjerojatnoistovjetne s "30 kua pokrtenih Turaka" iz 1. izvjetaja. Broj pokrtenih Turakau Peruiu i okolici gotovo je istovjetan po oba izvjea (po 1. - 102 kue, po 2.- 97 kua novokrtenika). Razlika od svega 5 kua javlja se i kod starih krana(po 1. -15 u Budimu, po 2. - 10 u Peruiu) pa je vjerojatno dolo do omake pripreradi Mesieva izvjetaja, a ne pri njegovu evidentiranju zateenog stanja.

3. izvjetaj za podruje oko Pcruia ne donosi kvantificirane podatke,osim to spominje "20 kua katolika Hrvata (catholicorum chroatorum) uKaluerovcu. Ovdje je nerazumljiv razlog zbog kojeg izvjestitelj (biskupBrajkovi) ne spominje "pokrtene Turke", iako je poznato daje senjski kanonikRui jo 1689. pokrstio u Peruiu 192 osobe. Senjski je kaptol poetkom1696. potvrdio da je samo u Peruiu pokrteno 55 turskih kua s 252 mukeglave.41

Iako se u analizama za peruiko okruje pokuava opravdati prividnosmanjenje broja stanovnitva bijegom naroda k Turcima u Bosnu, ta migracijanema posebnu vanost za demografske promjene. Naime, s Turcima jevjerojatno napustio Liku samo onaj vladajui sloj koji je pomuslimanjen, dok jevelika veina muslimana pokrtena, a Turci ionako nisu ni bili.

U razdoblju od prvog oslobaanja zapadnog dijela Like (1683. - 1689.)proces pokrtavanja muslimana vodio je iskljuivo Marko Mesi sa svoja dvakapelana, jednim iz Brinja, drugim iz Mualuka. Tek 1689. (25. srpnja) Mesi jetraio pomo od senjske biskupije, i to od generalnog vikara Stjepana Boia,

46Mile Bogovi konstatira neslaganje izmeu tih podataka, ali ipak ostavlja mogunost da bi56 novokrtenika (?) moglo biti istovjetno sa 60 kua pokrtenih Turaka, navodei da je biloporodica u kojima je tek po jedan lan pokrten. (Usp. M. BOGOVI, nav, dj., 116, op. 16.)

47R. LOPAI, nav. dj., 53. Ta "neupuenost" izvjestitelja moe se tumaiti dvojako: ili suu izvjetaju namjerno isputeni muslimani (dokument je zapravo "popis katolikih upa ipravoslavnih parohija te vjernika jedne i druge crkve, koje nisu pripadale ni pod karlovakigeneralat niti pod iiju drugu upravu"), ili je izvjestitelj raspolagao tek s podacima iz vremenaprije 1689.

105


22/46


jer je upravo te godine biskupska stolica upranjena smru Hijacinta Dimitrija,dok Sebastijan Glavini jo u tom vremenu nije dobio papinu suglasnost.48 Utom je razdoblju biskupske ovlasti obnaao kapitularni vikar Stjepan Boi.Neslaganje prvog likog misionara i senjskog arhiakona Marka Mesia i vikarasenjske biskupije Stjepana Boia, moralo je biti veih razmjera, jer se je uraspravu ukljuio i sam karlovaki general, tada ve ostarjeli Herberstcin.49

Na pismo generala Berbersteina od 12. listopada god. 1689. kojim bjeezamolio vikara Boia, da ne smeta Mesia uposlu "misionara (vjerovjestnika)"u Lici, odgovara Boi generalu 16. listopada reene godine, da Mesi ne samo

po Lici i Krbavi, "pae po razlinih mistih i dravah nepristano prohodi, aplovanija njegova u neredu nalazi se, kako da je sam svoj prelat, i mene licet

imerita sada vikara kapitulara spoznati ne e".

50

Taj spor nije mogao bitiformalne nego bitne, odnosno doktrinarne naravi, to se tek moe naslutiti izMarkova pisma vikaru Boiu od 25. srpnja u kojem ga moli da mu najde kadidoktrinu hrvaku.51 Upravo je na "hrvakoj doktrini" bila utemeljena Hrvatskacrkva, koja je svoje znaenje izgubila u svim biskupijama osim u senjskoj imodrukoj, ali i u ovoj samo na osloboenim prostorima Like i Krbave. Uostalim dijelovima ove biskupije carska je vlast i Propaganda sustavnopotiskivala hrvatsku crkvenu doktrinu jo od raseljavanja senjskih uskoka.Sukob izmeu senjskog arhiakona, propagatora hrvatske doktrine, i vikara,

zastupnika latinatva, bio je neizbjean, a voen je upravo zbog doktrinarnihrazliitosti.

Posve novi odnos prema Marku Mesiu nastao je nakon kanonske potvrdeSebastijana Glavinia za senjskog biskupa, a osobito za Glavinieva nasljednikaMartina Brajkovia. Ta su dvojica iskazala vie vjere u Marka Mesia i hrvatskudoktrinu nego u generalnog vikara i rimsku Propagandu.52 Posebno je vano

48Nakon smrti biskupa Dimitrija (1689) car je iste godine (19. travnja) imenovao SebastijanaGlavinia za senjsko-modrukog biskupa, ali ga je papa potvrdio tek 8. svibnja 1690. god.Carskim imenovanjem Glavini jo nije mogao preuzeti upravu biskupije, tek je uslijedio tzv.

kanonski proces pa tek onda imenovanje sa strane Svete Stolice. (M. BOGOVIC, nav. dj., 107,o. 19.)

49General Herberstein umro je u Grazu 30. studenog 1689.50R. LOPAI,Pop Marko Mesi,53. Marko nije mogao obnavljati kranstvo u Lici bez

glagoljskih brevijara koji su jo u 15. st. tiskani u Senjskoj krajini, a dva stoljea kasnije pretiskaniu Rimu u poznatoj redakciji Rafaela Levakovia, i tako bili "novi", za razliku od "starih", tiskanihpoetkom 17. ili jo "starijih" koji su krajem 15. st. navodno tiskani u Kosinju, ili - to jevjerojatnije - kod Senja.

51R. LOPAI, nav. dj., 52.52Vjerojatno bi ovdje trebalo potraiti razlog zbog ega je biskup Glavini vie od godinu

dana ekao potvrdu iz Rima.

106


23/46


24/46


1696. u Mualuku se zapoela graditi kapelica na ast sv. Marka, Mesievazatitnika. U istom mjestu je 1700. ve dovrena crkva posveena DuhuSvetome, koju je Marko namijenio za svoje vjeno prebivalite, to se vidi izsljedeega latinskog napisa: Godine po Kristu 1700. a po ponovnom osvojenju

Like i Krbave godine 11. crkva Duha Svetoga bi sagraena od mnogopotovanoga gospodina Marka Mesia, prvoga misionara u Lici i Krbavi, iarhiakona u istom zaviaju, i koji e - ako se Bogu svidi - ovdje biti i

pokopan.58 Kronoloki gledano, u Mualuku je kapelica sv. Marka podignuta zavrijeme biskupa Glavinia, dok je crkva sv. Duha, u kojoj je trebao biti pokopanMarko Mesi, sagraena za vrijeme biskupa Brajkovia. Za vrijeme biskupaRatkaya umro je Marko, ali nije sahranjen u Mualuku, nego u Karlobagu.Izgleda da je odluujue bilo ono to e se svidjeti njemako-rimskimmonicima, pa Marko nije pokopan u svome Mualuku.

d) Bilaj

Najbrojniji demotik nastanjen oko gornjeg toka Like prema 1. suizvjetaju "shizmatici ili pravoslavni" (po 30 kua u Ribniku, Bilaju, Vrepcu iMetku te 60 u Novom). Prema 2. izvjetaju shizmatiki Raani registrirani su upriblino istom broju, ali ne i na istom teritoriju: 40 osoba (?) u Ribniku, 70kua u Metku te u okruju Novog 200 Vlaha. 60 pravoslavnih kua u Metku i

Vrepcu moe se poistovjetiti sa 70 kua medakih Raana, ali je dostaproblematino onih 60 kua "shizmatika, tj. pravoslavnih" u Novom iz 1., s"200 vlaha" iz 2. izvjetaja. Naime, pojam "shizmatici ili pravoslavni" iz 1.izvjetaja moe jedino biti analogan izrazu "Vlasi ili Raani" iz 2., dok se podpojmom "Vlasi" (bez dodatka) mogu identificirati i Raani, ali i Bunjevci, pa idrugi prebjezi. Zbog toga izgleda vjerojatnije da 1. izvjetaj nije spomenuo"Raane" (Srbe) na razmeu Like i Krbave (oko Radua), ili ih je registrirao tekneto zapadnije (oko Ribnika), gdje ih je 3. izvjetaj (oko 1700.) jedino iregistrirao, nabrojivi u Poitelju 40 te u Metku ak 110 kua, povezujui tako

Radu s Ploom i Liku s Krbavom, dodajui pritom jo 120 "shizmatikih"kua.59

58 Cit. prema, F. J. FRAS, nav. dj., 159-160. U pismu od 2. lipnja 1706. kojim odreujeperuikom upniku zemlju,Marko Mesi se naziva "Pop Marko Mesi arkiakan Like i Krbave imisionar". (M. SLADOVI, nav. dj., 306.)

59Teko je pretpostaviti da su se Srbi umnoili na bunjevakom prostoru za svega nekolikogodina, ili pak da su srpski Vlasi napuili zemlje drevnih udomiria i Mogorovia oko Radua iPloe tek nakon povlaenja iz srednje Like. Izgleda, sudei prema ubojstvu paroha u Raduu, dasu Srbi pravoslavci potiskivali Srbe katolike, ili su ih barem nastojali prevesti u pravoslavlje.

108


25/46


Usporedbom podataka iz triju izvjea dobiva se jasna slika o migracijisrpskog etnikona iz Like u Krbavu. Iako nema podataka kada su "Raani"naselili liko polje Metku na zapadu, nije teko pretpostaviti da su to uinili zavrijeme turske vladavine. Jesu li Srbi zauzimali sredinja lika naselja kao turskimartolozi ili su ih naseljavali pri uzmicanju ispred turske vlasti, teko je suditi.Vjerojatno je njihova seoba bila uvjetovana s oba ova imbenika.

Srbi su nastanjivali Liku i Krbavu i prije uspostave turske vlasti u ovimkrajevima, i to prvenstveno planinske predjele Pljcivice i junog Velebita.Mogue je da su se jo u tim vremenima susretali srpski Vlasi s hrvatskimMorlacima. Ovi su drugi jo 1388. spomenuti u Senjskom statutu: ... kada

Morlaci izlaze iz gore i idu prema Gacki, mogu ostati dva dana i isto toliko noina senjskim panjacima, a isto toliko vremena kad se vraaju u brda.60 Buduida srpski Vlasi nisu ni u 15. st. dosegli do Senja, ovdje su spomenuti hrvatskiVlasi, koji su spomenuti i u nadarbini crkvi sv. Ivana Krstitelja na Velebituiznad Metka. Meutim, jedan zapis na kamenu pred Vlakom pei juno odKrmpota kod Senja, za koji se pretpostavlja daje nastao u 16. ili 17. st., neostavlja nikakvu sumnju da mu je tvorac samouki pisar koji je potekao izvanglagoljakog prostora i koji se sluio njemu jedino poznatim pismom - irilicom(bosanicom), to su je donijeli srpski Vlasi iz sredinje Bosne. Neki MarkoviMio uklesao je svoje ime meu mnoge glagoljake kamene zapise i time stvorionajzapadniji kameni spomenik s bosanicom stoje pronaeno u Hrvatskoj.61

Turske su vlasti vjerojatno bile tolerantnije prema Srbima nego premaHrvatima. Razlog za takav odnos Turaka prema jednima i drugima mogao bi setraiti u nainu ivljenja "raje"; dok su Hrvati preteno ivjeli od zemljoradnje,Srbi su prioritetno bili stoari. Do pod kraj 17. st. Srbi su se prosuli po itavojKrbavi i Lici. Povratkom uskokih potomaka iz Senjske krajine Srbi su sedjelomino povukli iz zapadne Like prema Krbavi naputajui pritom Kosinj iHote, a naseljavajui Radu, Plou, Bruvno... te Krbavu, u kojoj su se Hrvatizadrali tek u Podlapai, Borievcu i u sjevernom dijelu Krbave.

Svakako je pokret Srba iz Like u Krbavu bio najintenzivniji u posljednjimgodinama 17. stoljea. U tom vremenu Srbi gotovo potpuno naputaju podrujas lijeve obale Like (Smiljan, Novi), povlaei se preko Bilaja i Metka. Ta seobanije potaknuta nastojanjem Srba da se podvrgnu turskoj vlasti (Marko Mesi ikarlovaki generali jednako su i Hrvate i Srbe poveli na oslobaanje Like iKrbave!), nego sve intenzivnijim povratkom potomaka ratobornih uskoka,

60L. MARGETI - P. STRI,Senjski statut iz J388., Senj.zb. 12,Senj,1985-87, 77.61A. GLAVII, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (V), Senj. zb., 9, Senj, 1981-82, 89.

efik Belagi (Diadora, sv. 8, Zadar, 1975) datira taj natpis bosanicom na poetak 17. st.

109


26/46


odnosno Bunjevaca, iz Primorja u svoj zaviaj. Naseljavanje Srba u Krbavistimulirala je , nedvojbeno, i austrijska vlast, koja je ovdje uspostavljenapedesetak godina prije nego u junoj Lici, jer je time stvarala kordon za obranuod povratka Turaka iz susjedne Bosne.62

Tek nakon te srpske seobe na Krbavi je dolo do izmjene etnikog sastavastanovnitva. Krajem 15. st. dolo je do genocida hrvatskog naroda na Krbavi,dok su za dvostoljetne vladavine Turci unitili ili protjerali sve one koji se nisupokorili njihovoj vlasti. Izgonom Turaka Krbava je tako reci ostala pusta. Osimu Lici, i u Krbavi se je, na prostoru od Podlapae i Udbine do Borievca kodLapca, zasigurno zadralo neto Hrvata koji se nisu pomicali sa svojih kuita,

jer su registrirani na svojim stanitima i u postmigracijskom periodu. Seoba

krbavskih Hrvata (Bunjevaca?) nije registrirana, ali je spomenut njihov povrataku Udbinu, Podlapac i Mutili.63Povratak davno prognanih Hrvata bio je dalekoslabijeg intenziteta u Krbavu nego u Liku, jedno zbog toga to su Krbavcinapustili pradjedovska ognjita neto prije Liana, a drugo zato to su Krbavcipreteno bjeali u Gacku i Brinjski kraj te se u plodnim ravnicama trajnoudomaili.

3.Katoliki Vlasi ili Bunjevci

U junom dijelu Krbave i u sredinjem dijelu Like, a najizrazitije ujunom dijelu Like, oko Lovinca, spominje se posebni demotik poznat podsintagmom "katoliki Vlasi ili Bunjevci". Posve je transparentno da su Bunjevcipotekli iz hrvatske etnike zajednice. Ovdje se dodatkom "Vlasi" zasigurno nedefinira etnika nego demotika zajednica. Bunjevci su poslali Vlasi onogtrenutka kada su prihvatili vlaki nain ivota. Bjeei ipred turske sile lovinakisu Bunjevci jednim dijelom izbjegli preko Velebita na mletako podruje, dok

je vei dio uskoio preko Peruia i Hotea u Senjsku krajinu. Meutim, tiuskoci, za razliku od prebjega iz Kosinja u Kranjsku, nisu "zaboravili" svojstarohrvatski identitet, nego su u novoj domovini nastavili njegovati svojestoljetne tradicije. To su neto lake inili od ostalih Liana, jedno zbog neto

62 Zanimljivo je da tijekom tih masovnih preseljavanja, bojeva s Turcima te buna protivaustrijske vlasti, nije zabiljeen nijedan sluaj meusobnog sukoba Hrvata i Srba.

63 Julius Fras registrira povratak Krbavaca iz sjeverne Gacke: Brinjaci i Stajniari podvodstvom Nikole Holjevca i Stjepana Pezelja naselili su sela Udbinu i Podlapac, ... neki pak

predvoeni znamenitim Marijanom Kneeviem (...) selo Mutili. (J. FRAS, nav. dj., 121.) Iako niovdje nije spomenut povratak Krbavaca, nego je registrirano tek primarno naseljavanje Brinjaka iStajniara u Krbavu, nelogino bi bilo pretpostaviti da bi se domorodako stanovnitvo Gackeselilo iz plodnih ravnica u krbavske vrleti, naputajui poljodjelstvo, a prihvaajui se stoarstva.

110


27/46


vee udaljenosti od austrijskih politikih sredita modi, a drugo zbog postojanjastarohrvatskih crkvenih i politikih institucija u Senjskoj krajini.

Spomen katolikih Vlaha ili Bunjevaca, doseljenika u Lovinac (80 kua) iSmiljan (40 kua) te "mnotvo kua katolikih Vlaha ili Bunjevaca" podPazaritem, Ostrvicom i Hoteom, evidentiranih u3.izvjetaju - nametnuo je jonedovrenu raspravu o posebnoj drutvenoj zajednici - po etnogenezi,kulturnom obrascu i crkvenoj pripadnosti - specifinom demotiku. Unatospomenu Bunjevaca kao doseljenika (a ne povratnika) u Liku, gotovo jenevjerojatno da bi se mogla organizirati neka skupina koja bi primarnonaseljavala u tom vremenu evidentno naseljeno podruje. Vjerojatnije je da suse Bunjevci tada vraali u svoju postojbinu, iz koje su se njihovi preci

razbjeali, ne samo po sjeverozapadnoj Dalmaciji i Hrvatskom primorju nego i uPokuplje, Slavoniju i Baku. Koliko se dugo obdralo sjeanje na te bunjevakemigracije, najbolje govori podatak da taj narod nastanjen u senjskom zaleu ipoetkom 19. st.ivo dri uuspomeni,daimanajbliih srodnikaoko Lovinca u

Lici iokoSuboticeuUgarskoj.64

Bunjevci su poeli intenzivnije naputati Liku ("bjeati ispod turskesablje") nakon neuspjelog ustanka protiv likog sandak-bega poetkom 17. st.Poznato je dau dogovoru sa Zrinskima1605.pedesetak obitelji prelazi u Likod Fuina (1627. preselilo ih se jo dvadesetak).65 Veina likih Bunjevaca

nala je utoite kod svojih sunarodnjaka u Ravnim kotarima (Zelengrad,Benkovac, Zemunik i Polinik) te oko rijeke Zrmanje. Nema sumnje da suBunjevci nastavili plemensku genezu hrvatskih praplemena, posebnoudomiria, jer se u svom najranijem spomenu susreu iskljuivo na prostorukoji je ranije nastavalo to hrvatsko vladalako pleme, tj. oba obronka junogVelebita te Pozrmanje i sjeverni dio Ravnih kotara.66

64G TOMLJENOVI, Bunjevaki dijalekat zalea senjskog s osobitim obzirom na naglas,Senj. zb.,10-11, Senj, 1983-84, 163.

65Enciklopedija Jugoslavije, knj. 2, Zagreb, 1982, 563. Senjski kapetan Daniel Frankolizveo je iz Zemunika izbjeglice iz "Likog sandaka" i preko Starigrada (kod Paklenice), Baga iJablanca doveo u Senj oko 700 ljudi, meu kojima je bilo 200 izabranih i svakom oruju vjetihvojnika. Ti su preseljenici poveli sa sobom i oko 20.000 stoke sitne i krupne... (S. PAVII,Prilozi nepoznatoj prolosti grada Senja i okolice, Senj.zb., 2,Senj, 1966, 347.)

66Zanimljivo je da se prebjezi, preseljeni 1685. iz Like, odnosno iz okolice Bunia i Vrepca,u mletaku Dalmaciju, ne spominju pod imenom "Bunjevci", nego "shizmatiki Grci". Izgleda,barem prema nazivu, da su liki Srbi bjeali iz Like (sa stanita hrvatskog praplemenaMogorovia) u Dalmaciju ispred onih Bunjevaca koji su se pod vodstvom Marka Mesia vraali uLiku iz Senjske krajine. Pritom su se sluili onim istim putovima kojima i Bunjevci poetkomistog stoljea kada su traili spas u mletakoj Dalmaciji.

111


28/46


SI.2. Pogled na Karlobag s gradine Vidovgrad - Drviica (snimak oko godine 1935.).

Povratak Bunjevaca iz Dalmacije u Liku intenziviran je neto poslijepovratka onih koji su nastupali iz Senjske krajine, ali je dosta vjerojatno da su se

neki "dalmatinski" Bunjevci sami organizirali i vratili u svoju pradjedovinu veiste godine.67 U tome treba traiti razlog zbog kojeg Julius Fras, poznati

67 Stojan Jankovi provali ve god. 1685. u Graac pa je srea bila po tamonje Turke tomogoejo u dobar as uzmaknuti. (R. LOPAI,Pop Marko Mesi,37.) Stjepan Pavii veoma

je suptilno opisao povratak Bunjevaca u Liku iz Hrvatskog primorja i Dalmacije.Prvi su bili oni iz Lica, iz Krmpota, Krivoga Puta, Mrzloga Dola, Senjske Drage, i Sv.

Jurja... Najvei njihov broj unii e u onu seobu koja e naseliti Pazar ita, a sudjelovat e i unaseljavanju Smiljana i Lovinca.

Drugo podruje koje je dalo naseljenika u tom kretanju bilo je ono u junom dijelu Podgorjana tlu Senjske kapetanije i u susjedstvu na mletakoj strani oko Nina, Ljupa, Raanca, Radovina,

Posedarja i Novigrada. Ta e se seoba uputiti najprije u Podgorje a odonud e neki iz nje unii unaseljavanje Smiljana i Lovinca.

Tree podruje tih naseljenika nalazilo se na starom turskom dijelu s lijeve strane Zrmanjeoko Medvide, Zelengrada, Jasenice, Karina i Zemunika. Oni su kretali uglavnom putom naObrovac, Sv. Rok i Lovinac. Veina tih naseljenika prolo je kroz Velebit u Liku, te ih je samomali dio ostao u Podgorju. (S. PAVII,Raseljavanje starosjedilaca i doseljenje Bunjevaca uSenjski kraj, Senj.zb., 2,Senj,1966, 370.) Prema Paviiu, talijanski pisac Foscolo spominje dajeBukovica dolina od Obrovca do Visovca, a Krmpote da su u njoj najznaajnije mjesto. Tako iCoronelli napominje da su Krmpote kraj izmeu Karina i Zelengrada. (S. PAVICI, nav. dj.,348.) Dostaje vjerojatno da su Krmpoani ogranak Bunjevaca koji su potekli iz krajeva istono odLovinca. I Krmpoani su kao i Bunjevci nastavili genezu udomiria nastavajui oba obronka

112


29/46


30/46


dvostoljetne turske vladavine taj kraj bio permanentno naseljen kranima.70

Pojava "katolikih Vlaha ili Bunjevaca" u Lovincu, najudaljenijem kraju - kako

od Karlovca tako i od Senja, te izvan Krbave pa time izvan dosega komorskeuprave, i izvan jurisdikcije senjske biskupije - u hrvatskoj je historiografiji tekdjelomino elaborirana.

"Grad Lovinac" prvi se put spominje godine 1509. u ugovoru izmeuknezova Ivana Karlovia i Nikole Zrinskog, ali je Lovinac nastao mnogo ranije.

Ruevine "grada" Lovinca vide se jo na brdu Cvitua. Grad bijae okruen 1metar debelim zidom, a imao je oblik paetvorine (dug 33, a irok 19 metara).Unutar zidova razabiru se ostanci dviju kula.11 Julius Fras registrira Lovinackao naseljen i prije 1691., zapisavi da su u tom vremenu tek naseljene Riice,

tikada i Cerje te Sveti Rok. Lovincu pripadaju jo i sela Vranik, Vagan,Smokri i Cerje. Sv. Mihovil, ... mjesto, koje su na temelju doputenja vespomenutog Mesia naselile obitelji Kovaevi, Krpan i Brki iz Karlobaga.12 Iztoga se da zakljuiti da je Lovinac bio nastanjen dosta prije nego su spomenuteobitelji nastanile prostor izmeu samog Lovinca i Vranika, dok je Lovinac oitoi prije naseljen. Simptomatina su i dva Frasova podatka o izgradnji upne crkveu Lovincu - godine 1690. i 1704. Pitanje je kakvog bi imalo smisla graditi upnucrkvu 1690., a tek godinu ili dvije kasnije naseljavati upno mjesto.

Poetkom 18. st. - prema 3. izvjetaju - u Lovincu se javlja potreba da

budu dvije upe jer su i dvije crkve, apo sredini je rijeka pa su ljudi slabopovezani.Rijeka koja odvaja Lovinane okupljene oko crkve sv. Mihovila, odonih pod Velebitom kod crkve sv. Roka, moe biti jedino Riica (Riina). Frasdonosi podatak, da je upravo Sveti Rok nastao pod razruenim gradom zvanim

70U Velebitu iznad Svetog Roka i danas postoji zaselak Plana Balenova, ili - kako ga nazivaautohtono stanovnitvo - Plana Balenska, gdje nema drugih prezimena osim Balena. Teko jepretpostaviti da je to selce nazvano po Balenima koji su doselili iz Senjske krajine i primarno

naselili upravo najzabitniji dio Like, i to upravo u vremenu kad su najplodniji liki areali biliosloboeni od Turaka i kada se Baleni spominju i u drugim dijelovima Like i Hrvatskog primorja.Vjerojatnije je da su neki Baleni odavde pobjegli nakon to su liki kmetovi zauzeli Ribnik,odakle su uskoili bjeei ispred pae Banjalukog u Senjsku krajinu 1609. (Usp. R. LOPAI,nav. dj., 26.) Baleni su registrirani iznad Stinice u Primorskoj krajini, gdje i sada postoji zaselakBalenska (vie ivih bunara kod Stinice) te selce Baleni ispod suvremene ceste, koji su toponimioito izvedeni od prezimena Balena, ali onih koji su uskoili u primorsku krajinu, dok je u imenuPlane Balenove sauvana tradicija onih Balena koji su opstali pod turskom vlau.

71R. HORVAT,Lika i Krbava,MH, Zagreb, 1941, 69.72F. J. FRAS, nav. dj., 150.73Cit. prema M. BOGOVI, nav. dj., 112, op. 39.

114


31/46


Lovinac14 spomenuvi jo dvije ruevine, Cvituu i Patrovau: Nije se moglonita poblie doznati o tim dvjema ruevinama jer je istraivanje u tom pravcu

onemoguilo pritajeno praznovjerje obinoga puka.

15

Teko je pretpostaviti dabi samo "pritajeno praznovjerje" sprijeilo modne austrijske vlastodrce dakopaju po tisuljetnoj lovinakoj tradiciji; vjerojatnije je da su se Lovinani itada koristili djelotvornijim sredstvima. Lovinac je nakon povratka uskokapostao najrigidnije bunjevako sredite u Lici, a upna crkva u Lovincu,posebice nakon smrti Marka Mesia i nastupa Damjana Zdune, postala jesjedite "kranske" tj. Starokatolike crkve za jugoistoni dio Like. Ovdje semoramo upitati, ne samo koje su to drutvene silnice utjecale da Lovinaczadobije primarnu ulogu u razvitku crkvenih i politikih odnosa u Lici nego i

koje su to povijesne vrijednosti ovoga dijela Like da bi Lovinani mogliodgovoriti takvom izazovu.Lika, zajedno s Krbavom i Gackom, spominje se jo u 10. st. kao posebna

geopolitika cjelina kojom vlada ban.76Za vrijeme Hrvatskog kraljevstva, tj. dokraja 11. st., u Lici je , kao i u ostalim dijelovima hrvatske drave, crkveneposlove obavljao hrvatski biskup (Episcopus chroatorum). On je zadobio mnoge

parohije, a imao je imanja i posjede gotovo po itavom Hrvatskom kraljevstvu,jer je bio kraljevski biskup i pratio kraljevski dvor, te je bio jedan od prvakadvora.71

Na pokrajinskom crkvenom sinodu, odranom 1185. u Splitu, lika jeparohija (parochia)1* razdijeljena izmeu dviju, odnosno triju biskupija. Jedna

74 F. J. FRAS, nav. dj., 151. Prema Frasu, Stari Lovinac bio je iznad Svetog Roka, daklesjeverno od Riice, odnosno na mjestu dananjeg Starog Sela smjetenog izmeu Svetog Roka iRadua.

75 Patrovaa, vrh Volarice izmeu Lovinca i Varoa, naselja koje su tako nazvali Maariprije turske okupacije, vjerojatno i danas krije u svojim vrletima ostatke ranosrednjovjekovnehrvatske povijesti i drevnih udomiria. (Moda je ovaj "Varo", odnosno "Stari Lovinac", samodrugo ime za famozniChetilavacium, koji je kralj Bela IV.zapovedi negdi od 1262 do 1268 ljetabanu Rolandu da ako po Lici najde koje mjesto pusto i bez gospodara, da to da crkvi i biskupu

Ninskomu. (CRNI, nav. dj., 113.) Dvo- i troprutasta ornamentika koja je ugraena u recentnezidove pravoslavne crkve u Volaricama ponad Vrepca, moda potjee s lovinake Volarice? (Usp.A. HORVAT,Povodomprvog nalaza pletera u Lici,Bulletin JAZU, 3, Zagreb, 1959, 161-168.)

76Usp.Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom (Priredio M. vab, preveo N.Tomai, AC, Zagreb, 1994, 82).

77Toma Arhiakon,Kronika,(akavski sabor, Split, 1977) 46.78 Suvremeni pisci svakako su se domiljali da izraz "parohija" latiniziraju. Ono to izvori

XII. st. nazivaju "parochia" ne odgovara dananjem izrazu "upa". Sii upotrebljava izraz"arhidakonat" (...) koji je udomaen u zagrebakoj crkvenoj terminologiji... Budui da su na elutih "parochija" po splitskoj metropoliji bili arhiprezbiteri, najbolje ih je nazvati"arhiprezbiteratima". (S. KOVAI,Splitska metropolija u XII. st.(Krbavska biskupija etc), 21,

115


32/46


polovica pripala je tada obnovljenoj ninskoj biskupiji, dok je druga polovica -prema trogirskom primjerku sinodalnih akata - dodijeljena krbavskoj, a prema

splitskom - senjskoj biskupiji.

79

Splitski pokrajinski sinod nije odran s ciljemda se definiraju biskupske dijeceze, nego da se preko Krbave povee Dalmacijas Ugarskim kraljevstvom, jer je put preko Bosne bio zaprijeen uspostavomKulinove drave. Sinodom je ravnao navodni splitski nadbiskup, a zapravokaloki metropolit Petar Ugrin.

Krbavska je biskupija utemeljena na sredinjim dijelovima dotadanjehrvatske biskupije, ali krbavski biskup nikad nije rezidirao u Krbavi, nego (spoetka) u Splitu, a kasnije sjeverno od Krbave. Ve krajem 13. st. krbavska jebiskupija postala opet dio hrvatske biskupije (s biskupskim sjeditem u Senju), a

od 1460. i formalno pripojena modrukoj (kasnije, senjskoj i modrukoj)biskupiji. Od tada je krbavska biskupija ostala tek kao naslovna sve do 1655.,kada je kralj Ferdinand III. podijelio krbavsku biskupiju Ivanu Salixu(Selieviu), a zatim i drugima do 1667., tj. do sjedinjenja senjske i modrukeili krbavske biskupije.

God. 1341. krbavski biskup Radoslav podijelio je oproste crkvama sv.Mihovila u Lovincu i sv. Marije u Ostrvici.80 Simptomatino je da biskupRadoslav izdaje tu povelju preko senjskog kaptola za crkve koje su do tada bilepod jurisdikcijom ninskog biskupa. Zbog toga se loginije ini da je Radoslav

bio univerzalni hrvatski, a ne tek krbavski biskup. Tu hipotezu kao da potvrujeinjenica daje za Radoslavova biskupovanja senjska biskupska stolica redovitoprazna.

Za vrijeme turske vlasti (1527. - 1683.) neke su like crkve pretvorene udamije, dok ih je veina unitena ili barem nagrizena zubom vremena.Meutim, veina stanovnitva, koje je opstalo pod otomanskom vlau, i dalje jepripadalo staroj Katolikoj crkvi i tako obdralo kranstvo, zbog ega su se i

o. 57. Kako se iz tog napisa vidi, "parohija" se spominje ak i u 18. st. i potpuno odgovaralatinskom (zapravo, grkom) "arhidakonat".

79 Posljednja dva stoljea vode se rasprave, koji je od ta dva primjerka donio ispravnepodatke. Stariji su se povjesniari ee odluivali za "trogirski", dok sadanji vie vjeruju"splitskom" primjerku. Prema naem (jo neobjavljenom) radu oba su spomenuta primjerkaproizvod splitske nadbiskupije i njezina prelata Tome Arhiakona. Toma je "splitski" primjeraksroio neto prije 1248, tj. prije odobrenja pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu da se unjegovoj biskupiji crkveni obred slui na hrvatskom jeziku uz uporabu glagoljice. "Trogirski"primjerak nastao je nakon spomenute godine, istodobno kad je preraena "Vea" HistoriaSalonitana i tako napravljena "Manja" historija salonitansko-splitskog pontifikata.

80U Ostrvici ili Ostrovici biase ona crkva Sveti Mihovil, i to ne pod Senjsku, kako Farlatsudi, nego pod Ninsku biskupiju. (CRNI, nav. dj. 105.) ini se da i Crni "krivo sudi", jer jecrkva sv. Mihovila vjerojatno bila u Lovincu, a sv. Marije u Ostrvici.

116


33/46


nazivali - krani. Nakon osloboenja Like biskupi Dimitri (1681. -1689.),81

Glavini (1690. - 1699.) i Brajkovi (1700. -1704.) bili su tolerantni prema

starim kranima, koje su povjerili na crkvenu skrb arhiakonu Mesiu.

82

Netomanje uviavnosti pokazivao je biskup Bedekovi (1704. -1712.), dok je Ratkaysustavno progonio stare krane i zatirao tradicije Hrvatske crkve. Meutim,upravo je nesnoljivost biskupa Ratkaya stvorila pretpostavku da ostanuzapisani podaci o postojanju starokranske zajednice u Lici, te da je bilaodijeljena i od narastajueg pravoslavlja i od modernih rimokatolika. Tako

Adam grof Ratkaj oduevljeni za razirenje katolianske vere ponimaerazprostranjenje nesjedinjenih vernikah zlokobnom sgodom osobito po Lici iKrbavi, gde se u Medku i vladika okuio biae.*3Odmah zatim Sladoviregistrira i drugu crkvenu zajednicu, koja nije poistovjeena s pravoslavnom:Katkada je i senjski biskup hrianske upe po svojem arciaknu podelivao tesebino i simonsko prodavanje parokijah i protopopijah smetao.,84

Na saboru "hriana" odranom g. 1712. uMualuku sabor saborisae iarciaknu Mesiu uspomeno pismo predadoe, da oni drugog misionara po Licii Krbavi osim njega nespoznaju a jo manje kapucinah trebuju, kano koji toboe

81 Uloga biskupa Dimitrija u njegovanju i zatiti tradicija Hrvatske crkve nije cjelovitoistraena. Roenje u vinodolskom Kotoru, kraju poznatom po glagoljakoj kulturi. Biskup Dimitri

sazvao je u Bribiru god. 1683. posljednji sinod Hrvatske crkve. Nema sumnje daje raspolagao sbogatim arhivom modruke biskupije smjetenom u Belgradu kod Griana.uvao se tu i znatandio spisa staroga kaptola krbavskoga i modrukoga. Taj je arkiv spalio oko god. 1830. kanoniksenjski, prije grianski upnik, Franjo Vrinjanin. Vrinjanin je pae i grobni spomenik biskupa

Dimitrija bacio iz crkve i unitio, a kasnije ga novim zamijenio biskup Jei, koji je i Vrinjaninaotro ukorio zbog unitavanja starina. (E. LASZOWSKI, Gorski Kotar i Vinodol, MH, Zagreb,1921, 194.)

82 Uviavnost i tolerancija biskupa Brajkovia prema bunjevakom crkvenomtradicionalizmu posebno je dola do izraaja 1700, tj. upravo u vrijeme dovrenja izgradnje crkvesv. Mihovila u Lovincu. Vjerojatno je nova crkva dobila ime svetog Mihovila za zatitnika ime jepotisnuto tradicionalno ime Arkanela Mihaela. To je mogue potaklo lovinakog porkulaba(zapovjednika grada) Stanka Kovaevia da 23. rujna 1700. s majkom i bratom Pavlom "vidi" u

Lovincu starozavjetne svece Mihaela Arhanela i Ivana Krstitelja. Marko Mesi vjerovao jevienju Lovinana, a moda ga je i sam potakao da bi tradicionalne vrijednosti sauvao odsuvremenih crkvenih promjena. Pae i tadanji zapovjednik Like barun Rammschuessel izvijestio

je o toj prikazi dvorsku kancelariju u Beu, a biskup Brajkovi stie sa kanonikom Vlatkoviem na14. studenoga u Lovinac, gdje sve izvidjee, ljude sasluae i vidjenja pribiljeie. (R. LOPAI,Pop Marko Mesi, 65. Usp. M. SLADOVI, nav. dj., 337-342.)

83 M. SLADOVI, nav. dj. , 309. Ovdje je posve jasno da se pod izrazom "nesjedinjeni"misli na medake pravoslavce kojima je crkveni prelat episkop Ljubojevi.

84 M. SLADOVI, nav. dj., 309. "Hrianske upe" koje su Ratkajevi prethodnici "posvojem arciaknu dodeljivali", mogle su biti samo one kojima je upravljao arhiakon Mesi, dakle"hrianske", a ne pravoslavne, jer ovih potonjih (osim u Metku) nije ni bilo.

117


34/46


za birom idu i njihov dohodak nakidaju.*5 "Miroljubivi" biskup Brajkovi je"razdor" izmeu kapucina i starih kranabrzo isceliti umio, tenastojae novogvladike prepreiti i like hriane sebi podiniti.*6

Na svetom sinodu u Peruiu leta 1714. pod ravnanjem grofa AdamaBenedikta Ratkaya, biskupa senskog i modrukog aliti kerbavskog, na kojemzasigurno nije bilo pravoslavaca,87 uz spominjanje bunjevakih parohija(parochias) biskup zapovijeda da svaki plovan imae tersiti, i pri gospodisvitovnoj nastojati dae druge vere, znar prave katolianske rimske (ist. D. P.)nima nijedan nastaniti, pae akobise i nastanil ima svaki nastojati (...) da mu

pristojnu desetinu ima dati i na to od gospode svitovne pomoi iskati. Navlastitou svih plovaniah imaju tulikaj nastojati, i paziti da se nijedna vlaka crikvanima niti nova graditi, niti stara najmre keranska za vlaku podignuti, a akonebi sami po sebi pri gospodi mogli opraviti imaju nam, ali naemu vikaru datina znanje, i ke su se povlaile, imaju nastojati da se povrate.,88Posve je jasnoda, prema biskupu Ratkayu, nije pravoslavni vladika ometao djelovanjeRimokatolike crkve, barem ne u tolikoj mjeri koliko su to svojim neposluhominili "hriani" i njihov prelat, arhiakon Damjan Zduna, sljedbenik inasljednik Marka Mesia.

4.Uspostava austrijske vlasti i potiskivanje hrvatske vlasti u Lici

Prva naznaka austrijske vlasti u sjevernom dijelu Like vezana je uzspomen karlovakoga generala Herbersteina i vojnokrajikih postrojbi uPeruiu godine 1689. Osloboenjem turske tvrave Udbine cjelokupna jeKrbava potpala pod vojnokrajiku upravu, koja se je ostvarivala preko lokalnihpoglavara, a povratnika iz Brinja, Stajnice i Otoca, vojvoda Holjevca iOrekovia. Nakon smrti generala Herbersteina (1689.) njegov zamjenik grofJosip Rabatta nastojao je krajiku vojsku iz Senja, Otoca i Brinja premjestiti uKrbavu i Liku, a zapovjednitvo Hrvatske krajine smjestiti u jo neosloboeniBiha. Oito je ve krajem 80-ih godina poelo nadmetanje izmeu Beke

85 .SLADOVI, nav. dj., 309. Animozitet prema bakim kapucinima posve je razumljiv;

oni su predstavnici "nove" crkvene zajednice, dok je arhiakon Mesi poglavar "stare", koja neubire crkvenu desetinu.

86M. SLADOVI, nav. dj., 309.87 Uz biskupa Ratkaja spomenuti su: Damianus Zduna Archid. Vicar. Forens. et Paroch.

Lovinac. - plovani: Smoli, Stuc, Marini, Toljan, Butkovi, Marini, Hreljanovi (i) SimonZduna paroch. (M. SLADOVI, nav. dj., 419.)

88 M. SLADOVI, nav. dj., 419. Ovdje je naglaeno da se ne smiju graditi "vlake"(pravoslavne) crkve, ali se isto tako treba nastojati, da se ni "stara kranska crkva" u "vlaku" nepretvori.

118


35/46


(carske) i Gradake komore tko e od njih uspostaviti vlast u Lici i Krbavi.Pritom je Beka komora nastupala preko Karlovakoga generalata, a Gradaka

preko civilnih vlasti Primorske krajine.Godine 1692. kupio je grof Adolf Zuenzendorf Liku i Krbavu od Carskekomore za 80.000 dukata priznavajui pravo pripadnosti tih krajeva Hrvatskoj.Meutim, Zuenzendorf je nakon dvije godine odustao od kupovine. Ta trgovinaLikom i Krbavom imala je i jednu pozitivnu karakteristiku: poznati hrvatskirodoljub Pavao Ritter Vitezovi postao je liki podupan.

Pokuaj Gradake komore da preko svoga asnika, grofa AntonaCoroninija, potisne utjecaj vojnokrajikih vlasti i se

Documents

Etnicka i konfesionalna podjela nakon oslobodjenja Like 5_DAMJAN_PESUT.pdf