Trg ispred Katedrale sv. Terezije u Bjelovaru20. ožujka 2010.

EUHARISTIJSKO SLAVLJEprigodom uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i

BISKUPSKO REĐENJE prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupamons. Vjekoslava Huzjaka

EUHARISTIJSKO SLAVLJEEUHARISTIJSKO SLAVLJEEUHARISTIJSKO SLAVLJE

Dio

eces

is B

ello

vari

ensi

s-C

risi

ensi

s

Trg ispred Katedrale sv. Terezije u Bjelovarusubota Četvrtoga korizmenog tjedna,

20. ožujka 2010. u 11 sati

EUHARISTIJSKO SLAVLJEprigodom uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i

BISKUPSKO REĐENJE prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa

mons. Vjekoslava Huzjaka

LJUBITI BOGA I BLIŽNJEGA

2 3

BENEDIKT BISKUPSLUGA SLUGU BOŽJIH

na trajni spomen

Potaknut brigom za veće duhovno dobro povjerenih mu vjer-nika, časni naš brat, kardinal Svete Rimske Crkve, Josip Boza-

nić, nadbiskup i metropolit zagrebački, zbog brojnosti stanovnika koji borave na području pod njegovom crkvenom vlašću, zamolio je ovu Apostolsku Stolicu da se izdvajanjem dijela područja od te Nadbiskupije osnuje nova Biskupija. Nakon što smo čuli pozitiv-no mišljenje časnoga brata Marija Roberta Cassarija, naslovnoga nadbiskupa truentinskog i apostolskog nuncija u spomenutom narodu, po savjetu Kongregacije za biskupe smatramo da zaista treba ispuniti upućenu molbu, što će ubuduće zasigurno pridono-siti spasenju duša. Stoga, vrhovnom Našom vlašću, određujemo sljedeće: od Zagrebačke nadbiskupije odvajamo dekanate: Bjelo-varski, Cirkvenski, Čazmanski (osim župe Vrtlinska), Garešnički, Križevački, Vrbovečki i Zelinski te od tako izdvojenih dekanata osnivamo Bjelovarsko-križevačku biskupiju, kojoj sjedište odre-đujemo u gradu Bjelovaru, a ondje postojeću župnu crkvu, po-svećenu Bogu u čast svete Terezije Avilske, uzdižemo na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve obvezujući Te da se u njoj, prema pravnoj odredbi, ustanovi kanonički kaptol. K tomu, rektorsku cr-kvu, posvećenu Bogu u čast Svetoga Križa koja se nalazi u gradu Križevcima, urešujemo naslovom i dostojanstvom konkatedralne crkve, sa svim pravima, počastima i povlasticama te dužnostima i obvezama koje pripadaju crkvama te vrste. Nadalje, novu Bjelo-varsko-križevačku biskupiju izabiremo za sufragansku Metropo-

Bula »De maiore spirituali bono« pape Benedikta XVI. o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije.

4 5

BJeLOvArSkO-krIŽevAčkA BISkUpIJA Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis

dr. Stjepan Kožul

Povijesni Pogled

Osnutkom Zagrebačke biskupije 1094. godine i ovo je područje ušlo u razdoblje svojih pisanih tragova. Tako već Felicijanova povelja, iz 1134. godine, spominje osnutak Zagrebačke biskupije, kojoj je bio dodijeljen posjed Dubrava, dok se kasnije spominju Čazma i Ivanić (Kloštar). U razdoblju do sredine 16. stoljeća, najznačajnije mjesto je Čazma, koju je utemeljio zagrebački biskup Stjepan II. Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika. Dao je ondje sagra-diti i dvije crkve. Zborni kaptol Sv. Duha djelovao je u Čazmi kao locus credibilis do 1548. godine, kad seli pred turskom najezdom u Zagreb. U Čazmi je bilo drugotno sjedište zagrebačkih biskupa, koji su ondje često boravili do sredine 16. stoljeća, izdavali svoje službene isprave, pisali oporuke, a neki su ondje i umrli. Ondje je uz Kaptol i Čazmansku prepozituru bilo više redovničkih zajednica, crkava i drugih ustanova. Po Čazmi je nosio ime i Čazmanski arhiđakonat, koji je 1501. godine imao na svojem području 41-u župu te značajne srednjovjekovne gradove utvrde na Moslavačkoj gori, sve do Garića, sa samostanima franjevaca i pavlina. Čazmu će okupirati Turci i on-dje osnovati svoj Čazmanski sandžak 1552. godine, a po oslobođenju Čazma će biti pripojena Hrvatsko-slavonskoj vojnoj granici (krajini). Istu sudbinu slijedio je od 1770. godine i drevni Ivanić. U Čazmi će od svega ostati kao spomen na prošla vremena i kao, značajnije, sje-dište istoimene župe i danas velebna crkva s dva zvonika. Najnovija arheološka i povijesno-umjetnička istraživanja govore da je ova čaz-manska crkva prvotno bila kasnoromanička jednobrodna crkva s

lijskoj stolici zagrebačkoj, a njezina biskupa podvrgavamo metro-politskom pravu nadbiskupa te Metropolijske Crkve. Ostalo, pak, neka se uredi prema zakonima kanonskog prava. Provedbu ovoga što smo odredili povjeravamo ranije spomenutom časnom bratu Mariju Robertu Cassariju, dajući mu sve potrebne i odgovarajuće ovlasti, kao i ovlast da za izvršenje rečenoga subdelegira bilo kojeg služitelja u crkvenom dostojanstvu, uz obvezu da Kongregaciji za biskupe pošalje vjerodostojan primjerak akta o provedbi navede-noga.

Želimo, konačno, da se ova Naša Konstitucija poštuje, kako sada tako i ubuduće, a sve što bi joj se protivilo nema nikakva učinka.

Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petoga dana mjeseca prosinca, godine Gospodnje 2009., pete godine Našega Pontifikata.

Papa Benedikt XVI.

6 7

sv. Petra u Čvrstecu. U to staro doba spominje se kao značajna tvr-đa – grad Rakovec s trgovištem, s kojim se kasnije spaja gospoštija Vrbovec, pa grad Križevci i Glogovnica, sa srednjovjekovnim kastru-mom i preceptoratom templara i ivanovaca, župnom crkvom sv. Jurja i velikom kasnogotičkom crkvom sv. Marije, koja nikad nije pripadala templarima i ivanovcima, već od početka kanonicima Svetoga groba Jeruzalemskog, križnicima, koji nisu bili viteški red, ali su nosili križ na odjeći. Oni su u Glogovnici djelovali od prijelaza 12./13. stoljeće, usporedo s templarima (i kasnije ivanovcima) sve do turskih prova-la. Spominju se i druga središta, slobodne plemićke općine, trgovišta i gospoštije. Župnici Kalnika i Rakovca bili su uglavnom zamjenici arhiđakona na terenu, a kasnije češće križevački župnici.

Križevci su slobodni kraljevski grad s poveljom kralja Bele IV. od 16. kolovoza 1253. U njemu su se od 14. stoljeća održavali mnogi hr-vatski sabori, pa tako i onaj žalosni »krvavi sabor«, održan 27. veljače 1397., kad su pristalice Žigmunda Luksemburškog pogubili Stjepana Lackovića i druge. Ondje je gotička župna crkva Svetoga križa, po kojoj je vjerojatno grad i dobio ime, a ubraja se među najstarije sa-čuvane spomenike grada. U križevačkome gornjem gradu djelovali su redovnici augustinci, a odobrenjem zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića na njihovo mjesto došli su franjevci te djeluju od 1628. do ukinuća samostana 1786. godine, dekretom cara Josipa II. Ondje je od 1801. godine sjedište sjedinjene Križevačke biskupije (eparhi-je), koja je dobila bivše isusovačke posjede Tkalec i Preseku. Ivan Zakmardi Dijankovečki (oko 1600. – 1667.), prabilježnik Hrvatskoga Kraljevstva, zaslužan je za ponovni dolazak pavlina u Križevce 1666. godine, gdje su 1674. otvorili srednje učilište i imali nižu gimnaziju, podigli svetište Majci Božjoj Koruškoj te ostavili bogatu vjersku i kul-turnu baštinu, o čemu mnogo doznajemo od Križevčanina, pavlina i pisca Nikole Bengera i njegove knjižice o Majci Božjoj Koruškoj u Križevcima, pod naslovom Regina martyrum – Kraljica mučenika. I pa-vlini su dokinuti carskim dekretom Josipa II. 1786. godine. U njihovu baroknu crkvu sv. Ane iz 17. stoljeća i samostan smješteno je župno

parom zvonika, a naknadno je kao dvorska crkva proširena u dugu jednobrodnu romaničko-gotičku, s transeptom širih krila i malim če-tverokutnim svetištem. Crkva je vjerojatno poslije Tatara bila proši-rena u trobrodnu građevinu u gotičkom stilu, a ostale tri građevinske faze pripadaju razdoblju baroka i klasicističkom oblikovanju. Ovo je najveća župna crkva ne samo na ovom području, već predstavlja i iznimnu pojavu u romaničkoj arhitekturi Hrvatske, gdje se mogu pratiti različite povijesne faze i stilovi. Crkva je u 18. stoljeću dobila bogat namještaj, devet baroknih oltara i prekrasnu propovjedaonicu, dar župnika obnovitelja Ivana Jambrekovića (1720. – 1759.), rodom iz Međurače, danas selo u župi Nevinac. U poslijeturskom razdoblju bit će pokušaja obnove biskupskog dvora u Dubravi do vremena bi-skupa Josipa Galjufa (1772. – 1786.), ali postupno će propadati i biti zapušten, dok će od biskupa Maksimilijana Vrhovca (1787. – 1827.) do kardinala Josipa Mihalovića (1870. – 1891.) značajnu ulogu imati biskupski dvor u Gradecu, u smislu ljetnikovca i kuće odmora.

Povijesni Kalnički arhiđakonat (2001. godine nazvan Bjelovarsko-kalnički arhiđakonat) stoljećima je sastavni dio Zagrebačke (nad)bi-skupije, što potvrđuju pisani izvori od 13. stoljeća naovamo. On nosi naslov po Kalniku, planini sjeveroistočno od Medvednice, s najvišim vrhom Veliki Kalnik, s istoimenim gradom, koji se spominje od 1264. godine. Uz povijesne utvrde Veliki Kalnik i Mali Kalnik, koji se spo-minje od 14. stoljeća, ondje je povijesni lokalitet crkve sv. Martina u Brezivici (sub maiori Kemlek), koja se spominje kao župna 1334. i 1501.godine, dok je današnja župna crkva sv. Brcka gotička barokizirana crkva, sa zidnim slikama iz 14. i 15./16.stoljeća. Veliki Kalnik je va-žan srednjovjekovni utvrđeni grad, koji je zasigurno također utjecao na ime ovog arhiđakonata, a koji je 1501. godine imao 40 župa. Na području arhiđakonata spominju se redom župe od područja ple-menske općine Staro Moravče sv. Ivana Krstitelja u Zelini, župe Svih svetih (de eadem Moracha) u Bedenici, zatim sv. Nikole u Hrašćini i sv. Martina na Lonji (Breznički Hum) i dalje prema Mađarevu, te oso-bito sve župe prema istoku, preko Križevaca, sve do područja župe

8 9

žnjenih i nepopunjenih. Uočljivo je da se 1574. godine spominju Križevci kao utvrđeno mjesto, ali ne i župe oko Križevaca. Dakako, ne spominje se uopće niti jedna župa istočno od Križevaca i rijeke Glogovnice do rijeke Ilove. Područje od te crte obrane prema istoku bit će u idućih više od sto godina poprište borbe, paleža i grabeža, zapravo, sve do Karlovačkog mira 1699. godine, nakon čega će na-stupiti mirnija vremena. Bio je to bolan prijelom Hrvatske, sa svojim dugim i razornim posljedicama na vjerski i narodni život. Turci su se povukli, a ostali su njihovi ratni saveznici Vlasi, koji su nakon Sisačke bitke 1593. godine, tijekom 16. stoljeća, sve više tražili saveznika u novom, jačem gospodaru, Bečkom dvoru. Ranije su pomicali granicu Osmanskog Carstva prema Zapadu, a sad su prešli zbog privilegija i svojih interesa u službu Habsburgovaca.

Slijedit će mukotrpna i dugotrajna obnova i naseljavanje naro-da, od 17. do 19. stoljeća. Od 1704. godine počinju i redoviti kanon-ski pohodi župa i zapisi kanonskih pohoditelja na ovom području. Arhiđakoni su bilježili sliku zatečena stanja na terenu. Zato su nji-hove kanonske vizitacije jedinstven i nezaobilazan izvor za povije-sna istraživanja, ne samo vjerskog i crkvenog stanja, nego na svim područjima, od crkvene, političke, vojne i gospodarske do povijesti umjetnosti, demografskih istraživanja i proučavanja narodnoga ži-vota i običaja toga kraja.

U vrijeme oslobođenja i naseljavanja dogodila se i još jedna pro-mjena. Kalnički arhiđakonat produžio se je prema Istoku, obuhva-tivši župe na prostoru između rijeke Glogovnice i Ilove, Bilogore i rijeke Česme. Osim toga, kao posljedicu etničkog čišćenja i okupacije te želju za trajnom obranom, Kalnički arhiđakonat ima na svojem području dvojnu vlast, civilnu u svojemu zapadnom dijelu, i vojnu u istočnome, gdje su sve župe bile pod pokroviteljstvom vojnih vla-sti. Sačuvani su nam zapisnici kanonskih pohoda župa, u kojima je vidljiva podjela Kalničkog arhiđakonata na dva dijela, civilni i vojni, dio koji pripada Hrvatskomu Kraljevstvu pod banom i Saborom, i graničarski, vojni dio (in Regno i in Confinio), pod Križevačkom i

središte, župa i župni stan, dok je župna crkva Svetoga križa ostala podružnicom. U nju je nakon razorna potresa 1880. godine smješten barokni biser – oltar Svetoga križa iz zagrebačke katedrale, a uspo-stavom biskupije sa sjedištem u Bjelovaru ova je omanja gotička cr-kva proglašena konkatedralom. Budući da je kraljica Marija Terezija premjestila vojnu komandu u novi grad – Bjelovar te nakon ukinuća redovničkih zajednica, Križevci stagniraju, a potom se razvijaju u obrtničko, trgovačko i manufakturno središte, koje je 1860. godine dobilo gospodarsko-šumarsko učilište te drugo školstvo.

Ispod rijeke Glogovnice, prema rijeci Ilovi i Donjoj Slavoniji, bila je srednjovjekovna Gornja Slavonija, susretište triju arhiđakonata: Kalničkoga, koji je išao negdje do crte Sv. Petar Čvrstec – Sv. Ivan Žabno – Cirkvena, Komarničkoga, sa svojim donjim dijelom s juž-ne strane Bilogore, od Sv. Petra Čvrsteca do Sv. Marije u Rači s 25 župa, te Gušćanskog arhiđakonata, već od područja današnjih župa u Nevincu i Novoj Rači. Tu su bila značajna redovnička središte i tr-govišta, poput Streze i Jakobovih Sredica, a cijeli kraj bio je gusto pre-mrežen župama i nastanjen hrvatskim katoličkim življem. Na tome sveukupnu prostoru, koji danas pripada novoj biskupiji, bilo je 1501. godine oko 90 župa.

Dolaskom Turaka opustošena je i razorena Čazma, vjersko, kulturno i upravno središte ovoga kraja, kao i cijela okolica. Na Draškovićevoj sinodi 8. ožujka 1574. ne spominje se više niti jedna župa istočno od Križevaca i rijeke Glogovnice, a u Čazmanskom ar-hiđakonatu, od nekoć 41-e župe, spominje se samo župnik u Ivaniću (Kloštar Ivanić), župnik sv. Petra u Gradecu i župnik sv. Margarete u Dubravi. To su ujedno bile gospoštije s utvrdama zagrebačkog bi-skupa: Ivanić, Dubrava i Gradec. Uočljivo je da se primjerice Čazma tad uopće više i ne spominje. Zadnja crta od Zagreba crta je obrane: Križevci i Gradec, preko Dubrave i Ivanića u smjeru Siska.

Kalnički arhiđakonat je više nego prepolovljen. Do ovog straš-nog prijeloma imao je 40 župa, a sada se po vizitaciji Tome Vereczeia (Vereczei) samo 19, od kojih 12 uredno djeluje, dok ih je sedam ispra-

10 11

mokracije Bjelovar je ponovno slobodan grad i sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije.

Osim toga, vrijedno je spomenuti, da su u Bjelovaru gotovo 40 godina djelovali redovnici pijaristi. Red je osnovao sv. Josip Kalasan-cijski (1556. – 1648.), a potvrdio papa Grgur XV. 1622. godine, baš kao školski red. Njima je Marija Terezija najprije dodijelila 1755. godine dotadašnje sjedište sjedinjenog biskupa u Marči kod Ivanića s okol-nim posjedom, dok se nisu 16. listopada 1761. preselili u Bjelovar, gdje su vodili duhovnu skrb za vojsku, vojnu glazbu, od 1772. godi-ne bjelovarsku župu, te školstvo. I njih je dokinuo car Josip II., pa je župa u Bjelovaru od 1790. godine bila povjerena biskupijskim sveće-nicima. Tako je, nažalost, Kalnički arhiđakonat ostao bez samostana i redovnika dulje razdoblje, sve do osnutka franjevačkog samostana u Bjelovaru 1935. godine. Prvu donaciju za taj samostan, od 100.000 kruna, dao je sveučilišni profesor i kanonik dr. Rudolf Wimer (* Bjelovar, 1863. – † Zagreb, 1933.), rođeni Bjelovarčanin, čiji je brat Josip umro mlad, kao upravitelj župe u Rovišću, a sve, zapravo, potječe još od njihova ujaka, revna svećenika Blaža Švindermana (* Bjelovar, 1842. – † Zagreb, 1915.), sposobnog suradnika nadbiskupa i kardinala Josipa Mihalovića (1870. – 1891.), koji je gotovo dva de-setljeća bio »duša i dobri duh« mnogih aktivnosti Crkve zagrebačke. On je kasnije bio veliki prepozit Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, naslovni biskup skradinski, prior vranski, naslovni opat Sv. Andrije de Bistrica, papin komornik, vitez Reda željezne krune drugog ra-zreda, član velikaške kuće u Pešti itd.

To područje, gdje su se nekoć susretali arhiđakonati Kalnik, Komarnica i Gušće, postupno se obnavlja i naseljava cijelo 18. i 19. sto-ljeće, obnavljaju se i župe te one sve pripadaju s gradom Bjelovarom u Kalnički arhiđakonat. Župe na drugoj strani rijeke Česme pripadaju Čazmanskomu arhiđakonatu, dok župe sa sjeverne strane Bilogore pripadaju Komarničkomu arhiđakonatu.

Do 2001. godine u Kalničkom arhiđakonatu bila su četiri deka-nata: 1. Zelinski, 2. Križevački, 3. Cirkvenski i 4. Bjelovarski, sva-

Đurđevačkom pukovnijom, a svaki je na terenu imao svojega po-darhiđakona. Prvi podarhiđakon zabilježen u zapisniku kanonskog pohoda s vojnog područja bio je župnik župe sv. Marije Magdalene u Kapeli, Pavao Wishoffer (1686. – 1709.), a s civilnoga Ivan Magdić, župnik u Velikom Bisagu do 1709. godine, potom Jakob Novački, žu-pnik u Rakovcu.

Sredinom 18. stoljeća dogodit će se još jedna značajna novost. Naime na istočnom dijelu, podno južnih padina Bilogore, biti će ute-meljeno i izgrađeno novo središte toga kraja, grad Bjelovar, na platou između rječica Plavnice s Jelencem i Bjelovacke (po potoku Beloblcka, Beloblaška, Bjelovacka). Po odredbi carice i kraljice Marije Terezije iz-gradnja Bjelovara započela je 1756. godine. Radove je vodio general Filip Beck. Vojna krajina želi ponajprije da Bjelovar bude vojno sredi-šte Varaždinskoga generalata i dviju krajiških pukovnija: Križevačke i Đurđevačke. Godine 1772. Bjelovar stječe status gradske općine, a tek ukinućem Vojne krajine slobodni je grad od 1874. godine i sjedište Bjelovarsko-križevačke županije. Drugi svjetski rat i poraće odnio je mnoge žrtve. Nakon Drugoga svjetskog rata po zloglasnoj komuni-stičkoj OZNA-i ubijeni su franjevci, profesori bjelovarske gimnazije, Sebastijan Šantalab i Ferdo Gassman, te brojni građani i civili iz oko-lice. Kod šume Lug podignuto je spomen-obilježje žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća, a slično je učinjeno po mnogim mjestima i župama u okolici. Bjelovar se tijekom 20. stoljeća razvio u značajno gradsko središte cijeloga kraja. Nakon 1960. godine počinje značajnije naseljavanje pučanstva i izgradnja novih naselja. Pučanstvo je dola-zilo iz okolice Bjelovara, iz moslavačkog i podravskog područja, te znatan dio iz Like i osobito s područja Bosne i Hercegovine. Tako po popisu pučanstva iz 1991. godine Bjelovar ima 27 000 stanovnika, a od 1980. godine tri župna sjedišta: sv. Terezije Avilske, sv. Ane i sv. Antuna Padovanskoga. Pojačan pastoralni rad svećenika pridonio je očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta doseljenih ljudi, koji su Bjelovar počeli doživljavati i kao svoje kulturno i vjersko središte. Stvaranjem samostalne države Hrvatske i vraćanjem slobode i de-

12 13

obljenim svetištem, površine 10 × 8 m, na istoku i glavnim pročeljem na zapadu. Desno i lijevo od svetišta su sakristije na kat, veličine 6x5 m. Od trijumfalnog luka, koji dijeli svetište od lađe, prema glavnom izlazu na zapadnom pročelju prostire se lađa obla pravokutna tlocr-ta, površine 20x12 metara. Pjevalište s orguljama, izgrađeno s ozna-kama baroka, poduprto s dva kamena stupa nosača u sredini, nalazi se na zapadnoj strani, a veliko je 4x12 metara. Ispod pjevališta nalazi se crkveno predvorje i kapela Srca Isusova. Prozori crkve su oslikani, a postoje i zidne slike iz 1937. godine od Sirnika. Ispod crkve nalazi se velika kripta, s vanjskim ulazom na južnoj strani.

Na poziv vojne uprave u Bjelovaru 16. listopada 1761. došli su redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš. Kao redovnici koji se bave školstvom, otvorili su već 5. studenoga 1761. školu za djecu vojnih časnika, a od 1763. njihovu školu pohađala su i građanska djeca. Uza školstvo i službu kapelnika vojne glazbe, započeli su od 1761. i vjersku djelatnost u kapelici, koja je pripadala župi sv. Marije Magdalene u Kapeli. Imali su privremeni smještaj za svoju školu i stanovanje. Odredbom kraljice Marije Terezije, konačno je 10. travnja 1765. započelo kopanje temelja za crkvu u Bjelovaru, a 12. svibnja 1765. blagoslovljen je temeljni kamen. Na svečan način 1770. godine na tor-nju je postavljen križ. Gradnja crkve dovršena je 1771. godine, što označuje i kronogram na zapadnom pročelju: D:O:M:V:M Ista eCCLesIa DiVae VIrgInI theresIae a regina MarIa theresIa posIta est. Na blagdan sv. Terezije Avilske, 15. listopada 1772. crkva je blagoslovljena. Bečki dvor, kao patron župa u Vojnoj krajini, odredio je na početku 1771. godine da se u Bjelovaru osnuje župa i povjeri pijaristima. Hubert Diviš svečano je 22. veljače 1772. kanonski uveden u upravu novoosnovane župe sa sjedištem u Bjelovaru. Crkvu je od 1772. godine župna, a posvetio ju je 15. listopada 1775. zagrebački

Katedrala sv. Terezije u Bjelovaru

ki sa svojim župama, kako ih označuju i shematizmi Zagrebačke nadbiskupije od 1881. do 1996. godine. Česma je povijesna granica prema Čazmanskom arhiđakonatu, od kojega su sada dva deka-nata pripojena Sisačkoj biskupiji, a dva (Čazmanski i Garešnički) Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, sa sjedištem u Bjelovaru. Prema odredbi nadbiskupa Josipa Bozanića, Kalnički arhiđakonat je 2001. godine nazvan Bjelovarsko-kalnički arhiđakonat. U njemu je do-sad bilo pet dekanata: 1. Bjelovarski, 2. Cirkvenski, 3. Križevački, 4. Vrbovečki i 5. Zelinski.

Papa Benedikt XVI. svojom bulom De maiore spirituali bono, od 5. prosinca 2009., uspostavio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju (Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis), u koju spadaju spomenuti dekana-ti: Čazmanski i Garešnički iz Čazmanskog arhiđakonata te svih pet dekanata iz Kalničkoga, odnosno Bjelovarsko-kalničkog arhiđakona-ta. Ovdje se je dobro prisjetiti da je na tom području prije prodora Osmanlija i njihovih saveznika Vlaha djelovalo oko 90 župa, što ni-smo ni izbliza dosegli ni nakon višestoljetne obnove. Prostor nove biskupije obuhvaća oko 3 740 km2, a na tom području živi, prema popisu pučanstva iz 1991. godine, oko 195 000 stanovnika. Katolika ima oko 185 000. Nova biskupija ima sedam dekanata, 56 župa, 55 svećenika, od toga četiri redovnička, 24 redovnice te 13 bogoslova, od čega četiri đakona.

Katedrala sv. terezije avilsKe u Bjelovaru

Na glavnom, kvadratnom trgu u Bjelovaru, na njegovoj istočnoj stra-ni, nasuprot dvokatnoj vojarni »Preradović« smještena je katolička crkva sv. Terezije, u smjeru istok-zapad, u koju stane 1 000 ljudi. Među zgradama odmjerenih proporcija i oblika, koje su sličnije klasi-cističkomu nego baroknomu duhu, ona odskače bogatijim oblicima pročelja, u duhu kasnog baroka. Njezino pročelje raščlanjeno je pila-strima s polukapitelima i nišama, a iz njega se uzdiže zvonik visok 52 metra, kao urbanistička vertikala grada. Građena je kao jednobrodna građevina, smještena između bivše pijarističke škole i kolegija, sa za-

14 15

važnosti proglašena je spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu Hrvatskoga konzervatorskog zavoda. Ta središnja gradska crkva bulom pape Benedikta XVI. De maiore spirituale bono, od 5. prosinca 2009., uzdignuta je na katedralu Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa sjedištem u Bjelovaru.

naslovniK Katedrale

sv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica (* 1515. – † 1582.)Život prve žene crkvene naučiteljice mogli bismo nazvati duhov-nim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. Terezija je rođena 28. ožujka 1815. u Avili, u Španjolskoj. Odrasla je u brojnoj kršćanskoj obitelji. Kao mlada djevojka bila je otvorena znanju, razmišljala je o budućnosti, bila je ugodna za društvo zbog svoje mudrosti, ali i sposobnosti da ljude razveseli i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život. Primila je odgoj u obitelji do svoje zrele dobi, napunjen ljudskim i kršćanskim vrjednotama. Već u zreloj dobi odlučila je stupiti u samostan sesta-ra karmelićanki od utjelovljenja u Avili, ublažena pravila po papi Eugenu IV. Bilo je to za mnoge veliko iznenađenje, tim više što iza takove odluke nije stajao neki interes niti razočaranje, već zrela i promišljena odluka za budućnost! Budući da je Terezija bila umna, promišljena i odlučna žena, kada je jednom odlučila postati redovni-com, tu je stvar uzela veoma ozbiljno. Primila je redovnički odgoj, ulazi u molitvu i medita-ciju. Živjela je 18 godina u veliku samostanu, koji je imao 120 do 180 sestara, ali je željela dublje ući u duh evanđelja i s Božjom milošću početi jednu novu inicijativu, potrebnu Crkvi onoga vremena, da se izađe iz osrednjosti, iz uhodana, iz nedovoljno žarka duhovnog života! Opisujući svoj život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i

Sv. Terezija Avilska

biskup Josip Galjuf. Od 1772. do 1774. godine izgradili su pijaristi, desno i lijevo od crkve, svoj kolegij i školu, gdje su plodno djelovali do ukinuća »reformom« cara Josipa II. 1789. godine. Bjelovarska župa tada je dobila svoje konačne granice, a od 1789. godine vode ju bisku-pijski svećenici. U zgradi kolegija ostao je župni stan, a školska zgrada ostala je u službi gradskoga školstva. Crkva je do potresa 1880. godi-ne imala i šest pokrajnjih oltara: sv. Terezije Avilske, Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Apolonije i sv. Josipa Kalasancijskoga, osnivača reda pijarista. Njih su resile veoma vrijedne oltarne slike. One su 1847. godine poslane u Beč na obnovu, ali su prijevarom zadržane u Beču, a umjesto njih su u Bjelovar poslane, bez-vrijedne slike. Nakon razorna potresa 1880. godine odvjetnik dr. Ivan Ružić predlagao je da se sagradi nova, veća crkva u Bjelovaru, ali taj prijedlog nije usvojen. Ostalo se na stanovištu da se crkva ima obno-viti, pa je 1886. godine pozvan iz Zagreba obnovitelj prvostolne crkve Herman Bolle, da kao graditelj pogleda župnu crkvu u Bjelovaru i na-čini nacrte s troškovnikom za njezinu obnovu. Graditelj Bolle učinio je jedan nacrt, a županijski mjernik Jirošek učinio je dva nacrta za uređe-nje župne crkve i župnog stana izvana. Prevladao je Bolleov prijedlog o obnovi crkve i nabavi kamenog inventara. Da bi se u crkvi dobilo

više prostora, odlučeno je da se uklone oltari sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa Kalasancija, a njihovi kipovi da se postave desno i lijevo na glavnom oltaru. Tako je crkva dobila glavni ol-tar sv. Terezije Avilske, dva pokrajnja, BDM i sv. Josipa, propovjedaonicu, dvije drvene ispo-vjedaonice i pod korom oltar Srca Isusova, jer je maknut i oltar sv. Apolonije. Tako je ta crkva, koja ima posebno značajan položaj u odnosu na urbanističku kompoziciju trga, sačuvana do naših dana zauzetom skrbi svojih duhovnih pastira i vjernika. Crkva, kao i cijeli pijaristič-ki sklop, zbog svoje urbanističke i umjetničke

Konkatedrala sv. Križa u Križevcima

16 17

borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane, karmele, kao oaze u ovoj pustinji svijeta, u kojima će njezine sestre moliti i duhovno se žrtvovati te se na taj način boriti za kraljevstvo Božje. Povijest joj je dala pravo, jer je postala jednom od vrhunskih osoba katoličke obnove 16. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Njezin život i duhovno iskustvo mističarke savršeno su se utkali u obnoviteljski pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor. Ona je svojom obnovom karmela pomogla pomaku redovničkoga života, a nje-zinim se spisima nadahnjuju još i danas toliki Kristovi vjernici, posebice oni u duhovnom pozivu. Samo u prvih 60 godina 20. stoljeća Terezijina su djela, bilo cjelovito bilo djelomično – objav-ljena u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već četiri stoljeća utječe na ono što se naziva duhovni život Europe. Veliki umovi Katoličke Crkve daju joj jednako značenje u mistici, kao sv. Tomi Akvinskomu u dogmatici. Umrla je u 67. godini života, 14. listopada 1582., a idući dan, 15. listopada, po odredbi pape stupila je na snagu reforma kalendara, ispravak staroga, Julijanskoga ka-lendara, novim, Gregorijanskim, kojim se i danas služimo. Papa Pavao VI. proglasio je sv. Tereziju Avilsku 27. rujna 1970. prvom ženom naučiteljicom Crkve. Mnogi poznati povjesničari drže da je sv. Terezija »srce katoličke reforme«, da »pripada čovječanstvu« i da je duhovna baština svih ljudi! Ona je zapisala na jedan listić i stalno čuvala u svojem časoslovu: Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan!

Carica i hrvatska kraljica Marija Terezija (1740. – 1780.) imala je sv. Tereziju Avilsku kao svoju nebesku zaštitnicu od krštenja te je promi-cala njezino štovanje. Stoga je odredila da se sv. Tereziji Avilskoj na čast izgradi crkva u Bjelovaru te je ona nebeska zaštitnica 1772. godi-ne osnovane bjelovarske župe, a odlukom papa Benedikta XVI. od 5. prosinca 2009. zaštitnica katedrale Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa sjedištem u Bjelovaru.

nedostatke. U duši je sve življe i jasnije osjećala zov, da se iz svega toga izdigne, da krene drugim, boljim i savršenijim putem, da bude svjedok milosti i duhovnoga u ljudskome životu! Bilo joj je 40 go-dina, kad se energično odlučila za reformu Karmela i povratak na izvorno pravilo reda. Od časa kada je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati »u razgovoru s ljudima, već s anđelima«, i kada je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima »nastojala uskladiti« sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka – postade jaka i umna žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživlja-vati u duhu evanđelja. I u tome je bila sva obnova karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, križeve i progone, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Muške karmelske samostane obnavljao je njezin suradnik sv. Ivan od Križa. Rodili su se novi, reformirani karmeli, strožeg opsluživanja, dostojni sinovi i kćeri ve-like majke Terezije od Isusa.

Bila je žena duboke vjere, znanja, molitve i zrele duhovno-sti! Radi obnove karmela, Terezija je putovala cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi ju zaustavila. I to je bio njezin život tijekom daljnje dvadeset i dvije godine. Utemeljila je 22 obnovljena karmela. Tad su nastala i njezina u svijetu poznata pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svojega života, zatim Put sa-vršenosti, Stanovi ili grad duše, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni spisi i svjedočanstva uzvišene mistične lirike. Terezija moliteljica i velika mističarka u svojoj je duši nosila velike brige Crkve i svi-jeta svojeg vremena: Tridentski sabor i katoličku reformu, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Iako je bila na vrhuncu mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo. Zato je razumljivo što je dokraja života bila u službi Crkve i duhovne obnove, što je napisala: »Gospodine, ja sam kći Crkve!«

Terezija je radila i pisala, ali je mnogo polagala na živu vje-ru i molitvu, jer iz nje i druga sredstva dobivaju jakost! Zato je u

18 19

imanje, samo da se odrekne katoličke vjeroispovijesti i pape rimsko-ga. Mučili su ih različitim mukama, sve dok ih nisu ubili. Marka su na kraju palili bakljom i odrubili mu glavu, 7. rujna 1619. Isti dan je ubijen i isusovac Grodziecki, a drugi dan i Pongrácz. Knez Bethlen nije dopustio da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. Popustit će tek šest mjeseci kasnije, na molbu palatinove žene Katarine Pálffy, koja je pristala s njime zaplesati na svečanom ručku u palači, gdje su mučenici bili mučeni, ali uz uvjet da trojici katoličkih svećenika muče-nika može iskazati najviše počasti. Kardinal Pázmany, ugarski primas, izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu, a zatim u ime cijelog epi-skopata kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima može iskazivati javno štovanje. Lijes s posmrtnim ostacima mučenika premješten je 1635. godine u uršulinsku crkvu, u Trnavi, gdje se razvilo njihovo štovanje. Prigodom 100. obljetnice Markove mučeničke smrti, 1718. godine, isusovački su đaci u Zagrebu u svojem veliku kazalištu priredili igrokaz Marko Križevčanin ovjenčan lovorom mučeničkim. Proces za njihovo proglašenje blaženima počeo je 1859. godine. Sveti papa Pio X. proglasio ih je blaženima 15. siječnja 1905. Za što veće štovanje hr-vatskih blaženika silno se zauzimao zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, uz pomoć urednika HKD-a sv. Jeronima dr. Josipa Andrića i drugih. Nadbiskup je i novu župu na Selskoj cesti u Zagrebu 1937. go-dine posvetio blaženomu Marku Križevčaninu. U Križevcima nije bilo nikakva spomena bl. Marku. Veće gibanje i štovanje bl. Marka počelo je u vrijeme župnika Vida Cipriša, koji je ishodio da crkva i sv. Ladislava u križevačkome Gornjem gradu dobije kao suzaštitnika bl. Marka te je počeo izdavati župni list Krizinus, a 1969. godine organizirao veli-ku svečanost u prigodi 450. obljetnice mučeništva bl. Marka, koju je s našim biskupima, svećenicima i Božjim narodom predvodio pročelnik Kongregacije za nauk vjere u Rimu kardinal Franjo Šeper. Otad poči-nju i godišnja proštenja Markova blagdana u njegovu rodnom gradu Križevcima, kod njegove crkve. Papa Ivan Pavao II. proglasio je ovu trojicu mučenika za vjeru svetima 2. srpnja 1995. u Košicama. Markovo proglašenje svetim svečano je obilježeno i u njegovu rodnom gradu.

zaštitniK BisKuPije

sv. Marko Križevčanin (Krizin, Crisinus, * 1588. – † 1619.), mučenikMarko Stjepan Krizin rođen je 1588. godine u Križevcima. Filozofiju je studirao u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Ondje je bio učenik Petra Pázmánya, kasnijega kardinala i ugarskog prima-sa. Odlučio je postati svećenik, pa je kao kandidat Zagrebačke bi-skupije bio poslan u Rim, kao pitomac Njemačko-ugarskog kolegija (Germanicum et Hungaricum), da studira teologiju. Svojom je rukom ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu za-voda. Studirao je na Sveučilištu Gregorijani od 1611. do 1615., te se od-likovao bistrinom uma i krepošću. Bio je zaređen za svećenika te se je vratio u svoju Zagrebačku biskupiju, gdje djeluje u pastvi. Ubrzo ga ostrogonski primas i kardinal Petar Pázmány poziva u Ugarsku. Od 1616. godine djeluje kao profesor i ravnatelj sjemeništa u Trnavi, a imenovao ga je i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije i Szepluku, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo Ostrogonskoga kaptola. Sva ta područja nekoć su spadala pod Ostrogonsku nadbiskupiju, dok je to danas područje Republike Slovačke. Košice u ono doba bijahu tvrđa ugarskoga kalvinizma. Da se pomogne malobrojnim katolicima, koji su bili lišeni čak i svojih crkava,

pozvana su dvojica isusovaca, Mađar Stjepan Pongrácz i Poljak Melkior Grodziecki, da se bri-nu za vjernike madžarskoga i slovačkoga jezi-ka. S njima je 1619. godine radio kao misionar u Košicama i Hrvat, Marko Križevčanin. Za vri-jeme pobune sedmogradskog (erdeljskog) kne-za Gábora Bethlena, kalvinistički zapovjednik Juraj Rákóczy 3. rujna 1619. ušao je s vojskom u Košice i odmah dao zatvoriti trojicu svećenika. Zbog odbijanja da postanu kalvini, podvrgli su ih mukama. Prisiljavaju ih da se odreknu vjere i Petrova nasljednika pape u Rimu, ali oni su ostali postojani. Marku su obećali dati crkveno

Sv. Marko Križevčanin, mučenik

20 21

BENEDIKT BISKUPSLUGA SLUGU BOŽJIH

ljubljenom sinu vjekoslavu Huzjaku

iz klera Crkve Varaždinske, dosadašnjem tajniku Hrvatske biskup-ske konferencije, izabranom biskupu nove Bjelovarsko-križevačke biskupije, pozdrav i apostolski blagoslov.

Budući da smo Mi, nasljednik blaženoga Petra, Apostolskom konstitucijom »De maiore spirituali bono« u Hrvatskoj istodobno osnovali Bjelovarsko-križevačku biskupiju i odredili da bude su-fraganska Metropolijskom sjedištu zagrebačkom, prvo joj je treba-lo odrediti Predstojnika. Nakon što smo čuli mišljenje Kongregaci-je za biskupe, tebe ljubljeni Sine, urešenog potrebnim darovima te iskusnog u crkvenim poslovima, smatramo sposobnim da njome upravljaš. Stoga te, vrhovnom Našom vlašću, imenujemo Bjelo-varsko-križevačkim biskupom sa svim pravima i obvezama. Do-puštamo da ređenje primiš od bilo kojeg katoličkog biskupa izvan grada Rima, poštujući liturgijske zakone i s tim da prije toga, pre-ma svetim kanonima, položiš ispovijest katoličke vjere i prisegu vjernosti Nama i Našim nasljednicima. Povjeravamo Ti također da s ovim pismom upoznaš svoj kler i narod te ih potičemo da te s lju-bavlju prihvate i ostanu s tobom povezani. Konačno nastoj, ljublje-ni Sine, ojačan darovima Duha Tješitelja, za povjerene ti vjernike tako se brinuti da oni iz dana u dan rastu u čvrstoj vjeri, u radosnoj nadi a povrh svega u djelotvornoj ljubavi, kraljici svih vrlina. A svjetlo i mir Krista, Spasitelja ljudskog roda, po zagovoru Blažene Djevice Marije, neka uvijek bude s tobom i s novom, veoma nam dragom, Bjelovarsko-križevačkom crkvenom zajednicom. Dano u Rimu, pri Svetom Petru, petog dana mjeseca prosinca, go-dine Gospodnje 2009., pete Našega Papinstva.

PAPA BENEDIKT XVI.

Bula pape Benedikta XVI. o imenovanju mons. Vjekoslava Huzjaka bjelovarsko-križevačkim biskupom.

22 23

iz istočnih crkvenih znanosti, a na istom učilištu 2002. godine postiže doktorat, tezom Teološko-duhovna vizija kulture u nauča-vanju pape Ivana Pavla II. koje se odnosi na kršćanski Istok.

Godine 1999. imenovan je ravnateljem Središnje ustanove Hrvatske biskupske konferencije za uzdržavanje klera i dru-gih crkvenih službenika, zbog čega se prije dovršetka studija vratio u domovinu. Iste godine imenovan je glavnim tajnikom HBK-a i tu službu vršio je do imenovanja za biskupa. Sveti otac Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje kapelane u trav-nju 2001. godine.

Od 2000. godine predaje na Katoličkome bogoslovnom fa-kultetu i Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je više radova s područja teologije i kulture.

Dana 5. prosinca 2009. godine Apostolska nuncijatura u RH objavila je vijest da je sveti otac Benedikt XVI. osnovao Bjelovarsko-križevačku biskupiju i za prvog biskupa imeno-vao mons. Vjekoslava Huzjaka.

MONS. vJekOSLAv HUZJAk

Rođen je 25. veljače 1960. godine u Jalža-betu, župa Jalžabet, Zagrebačka nadbi-skupija – sad Varaždinska biskupija, od oca Matije i majke Štefanije, rođene Sović. Ima jednog brata, Josipa, koji je oženjen i ima tri sina.Osnovnu školu pohađao je u Jalža be-tu, a nakon toga, 1975. godine ulazi u

Nadbiskupsko dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje završava klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj ško-li za spremanje svećenika 1979. godine. Iste godine odlazi na odsluženje vojnog roka. Godine 1980. stupa u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisuje se na Katolički bo-goslovni fakultet u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1986. go-dine, po rukama blagopokojnoga kardinala Franje Kuharića. Do 1991. godine vrši službu kapelana u župi i Hrvatskome na-cionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, a od 1991. do 1993. godine službu upravitelja župe Savica-Šanci u Zagrebu. Prigodom uspostave novih biskupija, Varaždinske i Požeške, 1997. godine, inkardiniran je u kler Varaždinske bi-skupije.

Godine 1993. odlazi na poslijediplomski studij u Rim. Na Papinskomu sveučilištu Gregorijani 1995. godine postiže li-cencijat iz fundamentalne teologije. Od 1995. do 1999. studira na Papinskome orijentalnom institutu, gdje postiže licencijat

24 25

Na bijelom polju u dnu štita nalazi se stilizirana obram bena kula iz grba Grada Bjelovara i označava sjedište nove bisku-pije, koje se nalazi u Bjelovaru, gradu koji je nastao kao vojno središte u tjeskobnu i tešku vremenu turskih rato va. No kula simbolizira sigurnost i čvrstoću i podsjeća nas na svetopisamski tekst o čvrstom gradu koji nam podiže Gospodin (usp. Iz 26,1), što je nagovještaj nebeskoga grada Jeruzalema, proslavljene Crkve, u kojemu je Bog »sve u svima« (usp. Ef 1,23; 1Kor 12,6).

Crveno i bijelo polje štita također simboliziraju našu domo-vinu i ljubav prema njoj u svjetlu Kristove euharistijske žrtve.

Geslo »Ljubiti Boga i bližnjega«, inspirirano Kristo vom zapovijedi ljubavi, odražava upravo ono što se nalazi na grbu. Krist nas je ljubio i sebe sama predao za nas, za naše spasenje. Ljubeći njega i mi smo svi, predvođeni biskupom, dužni živote položiti za braću u novoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji.

GrB I GeSLOprvoga Bjelovarsko-križevačkog biskupa

mons. vjekoslava Huzjaka

Grb i geslo mons. Vjekoslava Huzjaka izražavaju s jedne stra-ne kršćanski univerzalizam i spasenjsku stvarnost koju nam je Bog darovao u svojemu Sinu Isusu Kristu, dok s druge strane označavaju ukorijenjenost Crkve u konkretnu povijesnu stvar-nost u kojoj ljudi žive i ostvaruju Božji plan s njima.

Štit grba podijeljen je u dva dijela, crveni i bijeli. Na crvenom dijelu ističe se drevni znak Krista: stilizirana grčka slova hi i ro, kao početna slova imena Xριστός – Krist. U vrijeme progona kršćani su se služili tim znakom za međusobno prepoznavanje, dok progonitelji nisu razumjeli o čemu se radi. Bijeli znak Krista označava bjelinu euharistije, u kojoj nam se Krist daje kao hrana za život vječni, u nekrvnoj žrtvi Novog saveza, kao vrhuncu ljubavi Božje prema čovjeku. Crvena boja je boja mučeništva, koje je bilo i ostalo najsjajniji oblik svjedočanstva za Krista i Crkvu.

Na crvenom se polju nalaze i dvije zvijezde, koje su uzete iz grba Grada Križevaca i označuju konkatedralno sjedište nove biskupije.

LJUBITI BOGA I BLIŽNJEGA

MISA REĐENJA

28 29

veliK je gosPodin

Velik je Gospodin Bog naš. Velik je Gospodin Bog naš i velika je njegova moć. S anđelima pjevam tebi, Gospodine, i klanjam se pred tvojim svetim hramom, i hvalim ime tvoje u sve vijeke. U sve vijeke budi hvaljen, budi hvaljen u sve vijeke.

ulazna pjesma

Kada prezbiteri i biskupi dođu do oltara, iskažu mu dužno po-štovanje te svi idu na mjesta koja su im određena. Dok Kardinal u pratnji đakona kadi oltar i križ, solist, naizmjence s cijelim pukom pjeva:

evo dolazim, gosPodine

obr. M. Martinjak

Svečano pristupanje prezbitera i biskupa oltaru prati prikladna or-guljska skladba, a potom zbor pjevača pjeva pjesmu:

uvodni oBredi

Dok se narod okuplja, prije kratkoga uvodnog nagovora o liturgiji ređenja, zbor i puk zajedno pjevaju himan sv. Marku Križevčaninu, zaštitniku Bjelovarsko-križevačke biskupije.Kad je sve pripravljeno, a narod okupljen na prostoru slavlja, pro-cesija se uputi s glavnih vrata katedrale. Iza đakona koji nosi evan-đelistar, koji se rabi u misi i obredu ređenja, te drugih đakona sli-jede prezbi teri koncelebranti, a iza njih izabranik mons. Vjakoslav Huzjak s dvojicom prezbitera pratitelja, preč. Ivanom Hrenom i vlč. Tončijem Matulićem. Iza njih idu biskupi koncelebranti, po-tom biskupi suzareditelji mons. Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, i mons. Josip Mrzljak, biskup va-raždinski. Na kraju procesije ide glavni zareditelj kardinal Josip Bozanić, nadbiskup i metropolita zagrebački, s dvojicom đakona koji ga prate.

30 31

Blagoslivljamo te. Klanjamo ti se. Slavimo te. Zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje. Gospodine Bože, kralju nebeski, Bože Oče svemogući. Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse kriste. Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev. koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu. koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se. Jer ti si jedini svet. Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse kriste. Sa svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen.

zborna molitva

Kardinal:Pomolimo se. Svi zajedno neko vrijeme mole u šutnji.

Bože, po obilju svoje neizrecive milosti danas želiš postaviti za predvodnika svoje Crkve bjelovarsko-križevačke službenika svoga, prezbitera vjekoslava. pomozi mu da dostojno vrši dužnost biskupske službe; daj da pod tvojim stalnim ravnanjem, upravlja povjerenim pukom – riječju i primjerom. po Gospodinu.

Narod odgovori: Amen.

Bo

Poletno

f gu- hva la,- Bo gu- hva la,- Bo gu- hva la.-

Nakon kađenja oltara kardinal Josip Bozanić dođe do sjedišta pred-sjedatelja odakle započinje slavlje znamenujući se znakom križa:

Kardinal:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Narod se znamenuje znakom križa te odgovori:Amen.

Kardinal pozdravi zajednicu:Mir vama!

Narod odgovori: I s duhom tvojim.

Kardinal potom kratkim riječima uvede zajednicu u slavlje govo-reći o odluci Svetoga Oca o uspostavi Bjelovarsko-križevačke bi-skupije. Potom doda:

Neka se pročita Bula o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije.

Preč. Stjepan Kožul čita bulu pape Benedikta XVI. De maiore spi-rituali bono o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije, a nakon toga pokazuje Bulu Metropolitu i svima prisutnima.

Svi pjevajući uskliknu:

Kardinal potom zapjeva:Slava Bogu na visini.

Puk, predvođen zborom pjevača, nastavi:I na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo te.

32 33

otpjevni pSalam Ps 89,2-5.27 i 29

Lj. G.

P./N.

Ant.

O lju ba- vi- tvo joj- Go -

spo di- ne- pje vat- u do vije- ka!-

Solist: O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, od pokoljenja do pokoljenja usta će moja obznanjivati vjernost tvoju. Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!« U nebu utemelji vjernost svoju.

Svi: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Solist: »Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

Svi: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Solist: On će me zvati: »Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.« Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i savez svoj vjeran.

Svi: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.

Liturgija riječi

prvo čitanje Ez 3,16-21

Postavljam te za čuvara doman Izraelova.

čitanje knjige proroka ezekiela

U one dane dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. kad bezbožniku reknem: ‘Umrijet ćeš’, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.«

riječ Gospodnja

Svi uskliknu:

Bogu hvala.

34 35

Hva la- i ast te bi,- Go spo- di- ne-

,

I su- se!-

pjeSma prije evanđelja

Solisti zapjeva, a zatim svi ponove:

Svi:

Zbor:

Solist: Mk 10,45

Sin Čovječjii došao je da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

S. T.

HvaN. la- te bi,- Kri ste,- kra lju- sla ve- vje ne!-

S. T.

HvaN. la- te bi,- Kri ste,- kra lju- sla ve- vje ne!-

drugo čitanje 1Kor 3,10-11.18-23.4,1-5

Kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje.

čitanje prve poslanice svetoga pavla apostola korinćanima

po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus krist. Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio pavao, ili Apolon, ili kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi kristovi, a krist Božji.Neka nas svatko smatra službenicima kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upraviteljâ iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: sudac je moj Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će i iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.riječ Gospodnja.

Svi uskliknu: Bogu hvala.

36 37

I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«riječ Gospodnja.

Svi uskliknu:

Hva la- i ast te bi,- Go spo- di- ne-

,

I su- se!-

Zbor nastavi:

Đakon nosi evanđelistar Predsjedatelju slavlja na poljubac, a zatim ga ponovno položi na oltar, gdje ostane sve dok u litur-giji ređenja ne bude položen ređeniku na glavu. Dok đakon nosi evanđelistar na poljubac, zbor i puk pjevaju:

evanđelje Mk 10,32b-55Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!

čitanje svetog evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Isus uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.«I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« A oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!

38 39

Bo

Poletno

f gu- hva la,- Bo gu- hva la,- Bo gu- hva la.-

predStavljanje izabraniKa

Nakon otpjevane pjesme glavni zareditelj i biskupi suzareditelji, s mitrom na glavi, ostanu kod mjesta predsjedatelja slavlja te sjed-nu. Prezbiteri-pratitelji doprate izabranika pred glavnoga zaredi-telja, kojemu on iskaže poštovanje. U ime prezbitera Bjelovarsko-križevačke biskupije preč. Josip Stipančević obrati se zareditelju kardinalu Josipu Bozaniću sljedećim riječima:

prečasni Oče, Crkva bjelovarsko-križevačka ište da prezbitera vjekoslava zarediš za odgovornu službu biskupstva.

Kardinal pita:

Imate li apostolski nalog?

Prezbiter odgovori:

Imamo.

Kardinal:

Neka se čita.Svi sjednu. Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cassari čita Apostolski nalog o biskupskome imenovanju. Nakon čitanja Apostolskoga naloga svi uskliknu pjevajući:

Prezbiteri-pratitelji vrate se s izabranikom na svoje mjesto, a biskup glavni zareditelj, kardinal Josip Bozanić, drži homiliju.

Zbor: Dođi, Oče ubogih, * djelitelju dara svih, * dođi, srca svjetlosti. Tješitelju tako blag, * ti nebeski goste drag, * pun miline hlade tih. Umornima odmore, * u vrućini lahore, * razgovore žalosnih.Svi: Sjaju svjetla blaženog, * sjaj u srcu puka svog, * napuni nam dušu svu.Zbor: Bez božanstva tvojega, * čovjek je bez ičega, * tone sav u crnom zlu. Nečiste nas umivaj, * suha srca zalivaj, * vidaj rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, * zagrij grudi ledene, * ne daj nama putem zlim. Svim što vjeru imaju, * što se u te ufaju, * sedam svojih dara daj.Svi: Daj nam krepost zaslužnu i smrt lijepu, blaženu, * daj vjekovit svima raj.

Liturgija ređenja

Nakon navještaja evanđelja svi ostanu stojeći te, naizmjence sa zborom, pjesmom zazivaju snagu Duha Svetoga:

R. T.

1. Do i,- Du še- Pre sve- ti,- sa ne ba- nas

po sje- ti- zra kom- svo je- mi lo- sti,-

zra kom- svo je- mi lo- sti.-

Dođi Duše Presveti

Svi:

40 41

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li vjerno iskazivati posluh nasljedniku blaženoga petra apostola?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li se kao dobar otac brinuti za sveti Božji narod, zajedno sa svojim suradnicima u službi prezbiterima i đakonima, i upravljati ga na put spasenja?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li, radi imena Gospodinova, biti ljubazan i milosrdan prema siromasima i tuđincima i prema svima koji oskudijevaju?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li kao dobar pastir tražiti zalutale ovce i ponovno ih dovoditi Gospodnjem ovčinjaku?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li se moliti bez prestanka svemogućemu Bogu za sveti narod i besprijekorno obavljati službu vrhovnog svećeništva?

Izabranik: Hoću, s Božjom pomoću.

Biskup glavni zareditelj:Bog, koji je u tebi započeo dobro djelo, neka ga i dovrši.

obećanje izabraniKa

Poslije homilije svi ostanu sjediti. Izabranik u pratnji prezbitera pra-titelja pristupi pred glavnoga zareditelja. Pratitelji se vrate na svoja mjesta, a biskup glavni zareditelj pita izabranika ovim riječima:

Drevna uredba svetih otaca nalaže da onaj koji ima biti zaređen za biskupa bude pitan pred narodom o nakani čuvanja vjere i vršenja službe. Hoćeš li, dakle, predragi brate, milošću Duha Svetoga, sve do smrti vršiti službu što nam je od apostola povjerena i što ćemo je sada polaganjem ruku i tebi predati?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li vjerno i ustrajno propovijedati kristovo evanđelje?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li poklad vjere, što je po predaji još od apostola uvijek i svugdje sačuvan u Crkvi, čuvati čistim i cjelovitim?

Izabranik: Hoću.

Biskup glavni zareditelj:Hoćeš li kristovo Tijelo, njegovu Crkvu, graditi i trajno ostati u njegovu jedinstvu sa zborom biskupa, pod vlašću nasljednika blaženoga petra apostola?

Izabranik: Hoću.

42 43

Sveti Josipe, moli za nas.Sveti Petre, moli za nas.Sveti Pavle, moli za nas.Sveti Andrija, moli za nas.Sveti Jakove, moli za nas.Sveti Ivane, moli za nas.Sveti Toma, moli za nas.Sveti Jakove, moli za nas.Sveti Filipe, moli za nas.Sveti Bartolomeju, moli za nas.Sveti Mateju, moli za nas.Sveti Šimune, moli za nas.Sveti Tadeju, moli za nas.Sveti Matija, moli za nas.Sveta Marijo Magdaleno, moli za nas.Sveti Stjepane, moli za nas.Sveti Ignacije Antiohijski, moli za nas.Sveti Kvirine Sisački, moli za nas.Sveti Demetrije, moli za nas.Sveti Srijemski mučenici, molite za nas.Sveti Lovro, moli za nas.Sveta Perpetuo i Felicito, molite za nas.Sveta Janjo, moli za nas.Sveti Grgure, moli za nas.Sveti Augustine, moli za nas.Sveti Atanazije, moli za nas.Sveti Bazilije, moli za nas.Sveti Martine, moli za nas.Sveti Benedikte, moli za nas.Sveti Franjo i Dominiče, molite za nas.Sveti Franjo Ksaverski, moli za nas.Sveti Ivane Marija Vianeju, moli za nas.Sveti Antune Padovanski, moli za nas.Sveta Katarino Sijenska, moli za nas.Sveta Terezijo Avilska, moli za nas.Sveti Ćirile i Metode, molite za nas.Sveti Ladislave, moli za nas.Sveti Stjepane Ugarski, moli za nas.Sveti Florijane, moli za nas.

litanijSKa prošnja

Zatim svi ustanu, a biskupi odlože mitre. Biskup glavni za re-ditelj stojeći, sklopljenih ruku, okrenut prema narodu poziva na molitvu:

pomolimo se, predragi, da svemogući i milosrdni Bog izdašno izlije svoju milost na ovog izabranika, na dobrobit Crkve.

Đakon zapjeva:

Go- spo- di - ne, smi - luj se. Go- spo- di - ne, smi - luj se.

Solist:

Solist:

Solist:

Solist:

Puk:

Puk:

Puk:

Puk:

Go - spo - di - ne, smi - luj se. Go - spo - di - ne, smi - luj se.

Go - spo - di - ne, smi - luj se. Go - spo - di - ne, smi - luj se.

Kri-ste, smi - luj se. Kri-ste, smi - luj se.

Sve - ta Ma - ri- jo, Maj- ko Bož - ja. Mo-li za nas. Mo-li-te za nas. Sve-ta Ma - ri - jo, Maj - ko Bož - ja. Mo-li za nas. Mo-li-te za nas.

Izabranik se prostre na tlo, a svi ostali, po mogućnosti, kleknu. Slijede litanijske prošnje:

vVvvvacdcfcvvvgcfcfcc}bbbPri-gni-mo ko-lje-na.

Sveti Mihovile, moli za nas.Sveti Božji anđeli, molite za nas.Sveti Ivane Krstitelju, moli za nas.

44 45

Da se dostojiš svim narodima mir i pravu slogu darovati, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš svim patnicima svoje milosrđe udijeliti, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš nas same u tvojoj svetoj službi potkrijepiti i sačuvati, tebe molimo, usliši nas.

Kad završi pjevanje litanija, glavni zareditelj ustane te stojeći, raširenih ruku, govori:

Milostiv budi, Gospodine, našim prošnjama: izlij na ovoga svoga slugu s puninom svećeničke milosti silu svoga blagoslova. po kristu Gospodinu našemu.

Svi: Amen.

Đakon upozori:

Solisti:

Solisti:

Solisti:

Puk:

Puk:

Puk:

Kri - ste, čuj nas. Kri - ste, čuj nas.

Kri - ste, u - sli - ši nas. Kri - ste, u - sli - ši nas.

vVvvvfcbfcDfcfc}bbbU-sta-ni-te.

I svi ustanu.

Sveti Marko Kričevčanine, moli za nas.Sveti Nikola Taveliću, moli za nas. Sveti Leopolde Bogdane Mandiću, moli za nas.Blaženi Alojzije Stepinče moli za nas.Blaženi Augustine Kažotiću, moli za nas. Blažena Ozano Kotorska, moli za nas. Blaženi Gracija, moli za nas. Blažena Marijo od Propetoga, moli za nas. Blaženi Ivane Merče, moli za nas. Svi sveci i blaženici hrvatskoga naroda, molite za nas. Svi sveci i svetice Božje, molite za nas.

Od svakoga zla oslobodi nas, Gospodine.Od svakoga grijeha oslobodi nas, Gospodine.Od smrti vječne oslobodi nas, Gospodine.Po utjelovljenju svojem oslobodi nas, Gospodine.Po smrti i uskrsnuću svojem oslobodi nas, Gospodine.Po izlijevanju Duha Svetoga oslobodi nas, Gospodine.

Solisti: Puk:

Mi - lo - stiv bu - di. O - slo - bo - di - nas, Go - spo - di - ne.

Solisti: Puk:

Gre - šni - ci. Te - be mo - li - mo u - sli - ši nas. Grje - šni - ci. Te - be mo - li - mo, u - sli - ši nas.

Da se dostojiš svoju svetu Crkvu voditi i čuvati, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš rimskoga biskupa i sve crkvene redove u svetoj vjeri sačuvati, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš ovog izabranika blagosloviti, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš ovog izabranika blagosloviti i posvetiti, tebe molimo, usliši nas.

Da se dostojiš ovog izabranika blagosloviti, posvetiti i zarediti, tebe molimo, usliši nas.

46 47

koji sazdaše Crkvu po pojedinim mjestima kao tvoje svetište, na slavu i neprestanu hvalu imena tvojega.

Nastavlja sâm biskup glavni zareditelj:

Podaj, Oče, poznavaoče srdaca, ovom svome sluzi

kojega si izabrao za biskupstvo, da pase tvoje sveto stado i da besprijekorno vrši službu vrhovnog svećeništva služeći ti danju i noću, da neprestance umilostivljuje tvoje lice i prinosi darove tvoje svete Crkve.Daj da snagom Duha ima velikosvećeničku vlast otpuštati grijehe po tvojem nalogu; da dijeli službe po tvojoj zapovijedi i razrješuje sve okove vlašću koju si dao apostolima; neka ti omili blagošću i čistim srcem, prinoseći ti miomiris, po Sinu tvome Isusu kristu, po kojemu tebi slava i sila i čast, s Duhom Svetim u svetoj Crkvi, i sada i u vijeke vjekova.

Svi: Amen.

Kad se završi molitva ređenja, biskupi suslavitelji vrate se na svoja mjesta. Svi sjednu. Đakoni uklone evanđelistar što su ga držali nad glavom zaređenoga, a jedan od đakona, ostajući postrance, drži evanđelistar sve dok ne bude predan zaređenomu. Biskup glavni zareditelj i ostali biskupi stave mitru.

polaganje ruKu i molitva ređenja

Izabranik ustane, pristupi glavnomu zareditelju, kardinalu Bozaniću, koji s mitrom stoji pred sjedalom.

Izabranik klekne, a Kardinal polaže ruke izabraniku na glavu, ništa ne govoreći. Zatim to isto učine i svi drugi biskupi, pristupa-jući jedan za drugim. Poslije polaganja ruku biskupi ostanu pored biskupa glavnoga zareditelja do svršetka molitve ređenja, ali tako da vjernici mogu dobro pratiti sveti čin.

Nakon polaganja ruku biskup glavni zareditelj uzima evanđeli-star od jednoga đakona i položi ga otvorena izabraniku na glavu; dvojica đakona, stojeći izabraniku zdesna i slijeva, drže evanđeli-star nad njegovom glavom sve dok ne završi molitva ređenja.

Biskup glavni zareditelj, skinuvši mitru, raširenih ruku govori molitvu ređenja:

Bože, Oče Gospodina našega Isusa krista, Oče milosrđa i Bože svake utjehe,

ti u visinama stanuješ i gledaš ponizne i poznaješ ih i prije nego što postanu. Svojom milosnom riječju dao si u svojoj Crkvi pravila: ti si od iskona predodredio rod pravednika počevši od Abrahama, ti si prvake i svećenike postavljao i svetišta svoga nisi ostavljao bez službe, tebi se od početka svijeta svidjelo proslavljati se u onima koje si odabrao.

Sljedeći dio molitve izgovaraju, sklopljenih ruku, svi biskupi, ali tihim glasom da se jasno čuje glas biskupa glavnoga zareditelja:

A sada izlij na ovoga izabranika onu moć koja je od tebe – Duha vodstva,

kojega dade ljubljenomu Sinu svome Isusu kristu, a on ga darova svetim apostolima,

48 49

Svi ustanu. Kardinal, zajedno s biskupima suzarediteljima, povede novozaređenoga biskupa u Katedralu i pozove ga da sjedne na ka-tedru u znak preuzimanja pastirske brige za Bjelovarsko-križevačku biskupiju.Dok novozaređeni biskup ide u katedralu, zbor pjeva poklik Ljubi Boga i bližnjega svoga, nadahnut geslom novozaređenoga biskupa.

Lju bi- Bo ga- i bli žnjeg- svog,

lju bi- Bo ga- i bli žnjeg- svog.

Pjevajte gosPodu

1. Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo. Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo. Kazujte poganima slavu njegovu. svim narodima čudesa njegova.

Zatim se pjeva Psalam 96:

3. Dajte Gospodinu, narodna plemena, dajte Gospodinu slavu i silu! Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva!

2. Velik je Gospodin, hvale predostojan, strašniji od svih bogova! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetištu njegovu.

M. L.

Pje

Ant.

P./N. vaj- te- Go spo- du- pje smu- no vu,-

za pje- vaj- Go spo- du,- zem ljo- sva!

mazanje glave i predaja evanđeliStara i znamenja

Kardinal Bozanić uzme platneni gremijal, primi od đakona posudu sa svetom krizmom te ređeniku, koji pred njim kleči, maže glavu govoreći:

Bog, koji te učini dionikom kristova vrhovnog svećeništva, izlio na te otajstvenu pomast i dao da donosiš rod duhovnog blagoslova.

Zatim biskup glavni zareditelj opere ruke. Potom od đakona uzi-ma evanđelistar i predaje ga zaređenomu govoreći:

primi evanđelje i propovijedaj riječ Božju sa svom strpljivošću i poukom.

Poslije toga đakon ponovno uzme evanđelistar i odloži ga na oltar.Biskup glavni zareditelj stavi zaređenomu prsten na prstenjak de-sne ruke govoreći:

primi prsten, znak vjere: i neokrnjeno štiti Božju zaručnicu, svetu Crkvu, neustrašivom vjerom urešen.

Zatim biskup glavni zareditelj stavlja zaređenomu mitru na glavu govoreći:

primi mitru i neka u tebi blista sjaj svetosti te, kad se pojavi prvak pastirā, mogneš primiti neuveli vijenac slave.

Najzad predaje zaređenomu pastirski štap govoreći:

primi štap, znak pastirske službe, i pazi na svekoliko stado u kojem te Duh Sveti postavi za biskupa da ravnaš Božjom Crkvom.

50 51

euharistijska sLužba

priprava darova

Uz euharistijske darove na misi se prinosi i karitativni dar koji će biti predan potrebnima u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji. Euharistijske darove kod sjedišta predsjedatelja prima novozare-đeni biskup, koji od ovoga trenutka prevodi slavlje euharistije.

Dok đakoni pripravljaju oltar i donose darove, zbor i puk pjevaju:

izvore voDe žive

ti divni Kralj si neBesniKLj. G.

2. Kad1. Ti

srdiv

ceni

--

tiKralj

namsi

pone -

hobe

- dišsnik,

--

2. i1. ti

iple

stime

--

nomni

--

gati-

propo

svijebjed

--

tlišnik,

--

io

ogSpa

njemse

--

svoti

jimne

--

zai

paska

--

liš:zan,

--

udo

niba-

štara

--

svijetsvih

namsi

preo -

tvoce

- riš.an.

--

3. O duša naših radosti, živ izvore i svjetlosti, od slasti ti si veći svih i od svih želja najvećih.

4. Upoznaj, svijete, Spasa svog i ljubi njega jedinog, nek za tim ide sav ti mar, da vazda raste taj ti žar.

Nakon povratka iz Katedrale novozaređeni biskup preuzima prvo mjesto među biskupima suslaviteljima. Odloživši štap, prima cje-lov mira od biskupa glavnoga zareditelja i od svih drugih biskupa. Za to vrijeme zbor zajedno s pukom pjeva sljedeći himan:

52 53

Biskup predsjedatelj:

U istinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno,

da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože.

Ti si Jedinorođenoga Sina svoga pomazao Duhom Svetim za svećenika novoga i vječnoga saveza i odredio da njegovo jedinstveno svećeništvo nastavlja živjeti u njegovoj Crkvi.

On sav svoj narod odlikuje kraljevskim svećeništvom, a iz ljubavi prema braći odabire ljude koji polaganjem ruku postaju dionici njegove svećeničke službe.

Oni, u njegovo ime, obnavljaju žrtvu ljudskoga spasenja, tvojim vjernim pripravljaju vazmenu gozbu, prednjače ljubavlju, hrane ih tvojom riječju i krijepe svetim otajstvima.

Oni posvećuju život tebi i spasu braće, nastoje postati slika samoga Krista i postojano svjedočiti ljubav i vjernost tebi.

Zato i mi, Gospodine, s anđelima i sa svima svetima, tebe slavimo i ushićeni kličemo:

Okadivši oltar i opravši ruke, predsjedatelj pozove zajednicu na molitvu ovim riječima:

Molite braćo i sestre da moja i vaša žrtva bude ugodna Bogu Ocu svemogućemu.

Narod ustane i odgovori:

primio Gospodin žrtvu iz tvojih ruku na hvalu i slavu svojega imena i na korist nama i čitavoj svojoj svetoj Crkvi.

Zatim biskup predsjedatelj raširenih ruku izgovara Molitvu nad prinosima:

prinosimo ti, Gospodine, žrtvu hvale da obnoviš naše služenje novim silama te da ono što si nama nevjernima povjerio sam milostivo izvršiš. po kristu Gospodinu našemu.

Narod usklikne:

Amen.Nakon Molitve nad prinosima biskupi suslavitelji rasporede se u polukrug oko oltara.

EuhariStijSKa molitva

Predvoditelj: Gospodin s vama.Narod: I s duhom tvojim.Predvoditelj: Gore srca.Narod: Imamo kod Gospodina.Predvoditelj: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.Narod: Dostojno je i pravedno.

54 55

Biskup predsjedatelj raširenih ruku nastavi:

Uistinu svet si, Gospodine, i pravo je da te sve stvorenje tvoje slavi,

jer po svome Sinu, Gospodinu našem Isusu kristu, djelotvornom snagom Duha Svetoga svemu daješ život, sve posvećuješ i neprestano okupljaš svoj narod da od istoka sunčanog do zapada prinosi čistu žrtvu imenu tvome.

Sklopi ruke i, držeći ih ispružene nad darovima, govori (zajedno s njim, tišim glasom, i svi koncelebranti):

Stoga te smjerno molimo, Gospodine, udostoj se tim istim Duhom

posvetiti ove darove, koje ti donosimo za žrtveni prinos,

sklopi ruke, napravi znak križa nad kruhom i kaležom govoreći:

da postanu Tijelo i Krv tvoga Sina, Gospodina našega Isusa krista,

sklopi rukekoji nam je povjerio slaviti ova otajstva.

uzme kruh i držeći ga malo iznad oltara nastavi:One noći kad je bio predan, on uze kruh, tebi zahvali, tebe blagoslovi, razlomi kruh i dade ga učenicima svojim govoreći:

malo se sagne:UZMITe I JeDITe OD OvOGA SvI: OvO Je MOJe TIJeLO kOJe će Se ZA vAS preDATI.

Pokaže posvećenu hostiju narodu, spusti je na pliticu i pokleknuvši pokloni se.

svet

Svi: A. VidakovićUmjereno

Svet,

p

svet, svet, svetmf

Go spo- din- Bog

Sa ba- ot.- Pu na- su ne be- sa- i ze mlja-Nešto življe

tvo je- sla ve.-fHo sa- na- u vi -

si ni, ho sa- na- u vi si- ni.-

Polagano

Bla go- slov- ljen-mf

ko ji- do la- zi- u i me-

Nešto življe

Gof

spod- - nje.- Ho sa- na- u vi -

si ni,- ho sa- na- u vi si- ni.-

56 57

pogledaj, Gospodine, prinos Crkve svoje, onu istu žrtvu po kojoj si nam darovao pomirenje: okrijepi nas Tijelom i krvlju Sina svoga, ispuni njegovim Svetim Duhom te u kristu budemo jedno tijelo i jedan duh.

Prvi koncelebrant:

Učinio nas Duh Sveti vječnim darom za tebe da zadobijemo baštinu s tvojim odabranicima:

s blaženom Djevicom Bogorodicom Marijom, s blaženim apostolima tvojim i slavnim mučenicima, sa svetim Markom križevčaninom i sa svima svetima. Uzdamo se da će nam njihov zagovor kod tebe uvijek pomagati.

Drugi koncelebrant:

Molimo te, Gospodine, da ova žrtva našega pomirenja

bude za mir i na spasenje svega svijeta. Crkvu svoju na putu zemaljskom utvrđuj u vjeri i ljubavi zajedno sa slugom svojim papom našim Benediktom i biskupom našim vjekoslavom, koji je danas zaređen za pastira Crkve bjelovarsko-križevačke, sa zborom biskupa, sveukupnim klerom i svim narodom što si ga sebi stekao.

Zatim nastavi:Isto tako, pošto večeraše,

Uzme kalež i držeći ga malo iznad oltara nastavi:uze kalež, tebi zahvali, tebe blagoslovi i dade učenicima svojim govoreći:

malo se sagne:UZMITe I pIJTe IZ NJeGA SvI:OvO Je kALeŽ MOJe krvINOvOGA I vJečNOGA SAveZAkOJA će Se prOLITI ZA vAS I ZA Sve LJUDeNA OTpUŠTeNJe GrIJeHA.OvO čINITe MeNI NA SpOMeN.

Pokaže kalež narodu, stavi ga na tjelesnik i pokleknuvši pokloni se. Zatim kaže:

Tajna vjere:A narod, predvođen zborom, nastavi poklikom:

Predvoditelj raširenih ruku nastavi:

Zato, Gospodine, slavimo spomen spasonosne muke Sina tvoga,

veličanstvenog uskrsnuća i uzašašća u nebesku slavu, te iščekujući njegov drugi dolazak zahvalno ti prinosimo ovu žrtvu živu i svetu.

58 59

obredi pričeSti

Odloživši kalež i pliticu, biskup predsjedatelj sklopljenih ruku govori ovim ili drugim prikladnim riječima:

Spasonosnim zapovijedima potaknuti i božanskim naukom poučeni usuđujemo se govoriti:

Raširi ruke i zajedno s narodom pjeva:

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje,

dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Predsjedatelj nastavi sām raširenih ruku:

Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala, daj milostivo mir u naše dane, da s pomoću tvoga milosrđa budemo svagda i slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda, čekajući blaženu nadu: dolazak Spasitelja našega Isusa krista.

Sklopi ruke. Narod zaključi molitvu poklikom:

Treći koncelebrant:

Usliši molbe ove svoje zajednice koja, tvojom milošću, ovdje pred tobom stoji.

Sve sinove i kćeri svoje širom svijeta ti, blagi Oče, milostivo k sebi privedi.Našu pokojnu braću i sestre i sve koji u tvojoj ljubavi prijeđoše s ovoga svijeta dobrostivo primi u svoje kraljevstvo, gdje se i mi nadamo zajedno s njima vječno uživati u tvojoj slavi,

sklopi ruke:po kristu, našem Gospodinu, po kojemu sva dobra svijetu daješ.

Predsjedatelj uzme pliticu s hostijom, a đakon kalež, te zajedno sa svim koncelebrantima pjeva:

pO krISTU, I S krISTOM, I U krISTU, TeBI BOGU, OCU SveMOGUćeMU, U JeDINSTvU DUHA SveTOGA, SvAkA čAST I SLAvA U Sve vIJeke vJekOvA.

Narod, naizmjence sa zborom, svečanim pjevanim usklikom odgovori:

60 61

Zatim predsjedatelj sklopljenih ruku tiho govori:

Gospodine Isuse kriste, Sine Boga živoga, ti si po volji Očevoj, uz sudjelovanje Duha Svetoga, svojom smrću oživio svijet: izbavi me ovim presvetim Tijelom i krvlju svojom od svih mojih opačina i svakoga zla; daj da se uvijek držim tvojih zapovijedi, i ne dopusti da se ikad odijelim od tebe.

Polagano

Jap

ganj- e- Bo žji,- ko ji- o du- zi- maš-

grije he-mf

svije ta,- smi luj- nam se.

Jaf

ganj- e- Bo žji,- ko ji- o du- zi- maš-

grije he- svije ta,- smi luj- nam se.

Jap

ganj- e- Bo žji,- ko ji- o du- zi- maš-

grijemf

he- svije ta,- da rujv- nam

rall.

mir.

Zatim predsjedatelj raširenih ruku naglas govori:

Gospodine Isuse kriste, ti si rekao svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; molimo, ne gledaj naše grijehe, nego vjeru svoje Crkve; daruj joj mir i jedinstvo kako je volja tvoja.

Sklopi ruke:koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Narod odgovori:Amen.

Predsjedatelj šireći ruke doda:Mir Gospodnji bio vazda s vama.

Narod odgovori:I s duhom tvojim.

Zatim đakon doda:pružite mir jedni drugima.

I svi pružanjem ruke zasvjedoče jedni drugima mir i ljubav. Predsjedatelj daje mir đakonu i biskupima koncelebrantima; zatim uzme hostiju i prelomi je nad pliticom, a djelić stavi u kalež tiho govoreći:

Ovo sjedinjenje Tijela i krvi Gospodina našega Isusa krista bilo nama pričesnicima za vječni život.

Za to vrijeme zbor pjeva pjesmu Jaganjče Božji:

A. VidakovićPolagano

Jap

ganj- e- Bo žji,- ko ji- o du- zi- maš-

grije he-mf

svije ta,- smi luj- nam se.

Jaf

ganj- e- Bo žji,- ko ji- o du- zi- maš-

grije he- svije ta,- smi luj- nam se.

Jap

ganj- e- Bo žji,- ko ji- o du- zi- maš-

grijemf

he- svije ta,- da rujv- nam

rall.

mir.

62 63

1. O e- naš do bri,- sla vi- mo ti I me,-

ka ko- nas u i- I sus, Sin tvoj mi li:-

I me- nek tvo je- bu de- u vijek-

sve to- sva kom stvo re- nju.-

2. Kraljevstvo tvoje molimo da dođe, kraljevstvo neba u srca da siđe, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira zemljom da vlada.3. Volja je tvoja što i ljubav sama, neka nam bude svjetlo sviju dana, neka se vrši sve dok život svrši, nebu nas rodi.4. Svagdanji kruh daj što ga svatko treba, hrani nas kruhom svake svoje riječi, pripravi jelo za dušu i tijelo, Kruh živi s neba.5. Prosti nam grijehe velike i male, dugove naše što nas tako tište, blaži nam srce kada bližnji ište od nas proštenje.6. Od sviju zla ti nas, Bože, brani, vodi nas stazom kreposnog života, k nebeskoj slavi daj nam doći svima živjeti s tobom.

Predsjedatelj i svi koncelebranti zajedno pokleknu, a predsjedatelj uzme hostiju, malo je podigne iznad plitice, te, licem prema naro-du, naglas kaže:

evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu.

I zajedno s narodom kaže:

Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.

Nakon što se pričestio, uzme pliticu ili ciborij te pođe k onima koji će se pričestiti.

Za vrijeme pričesti zbor i puk zajedno pjevaju:

Kušajte i vidite Z. P.

Ku

Ant.

šaj- te- i vi di- te,- ka ko- je do bar- Go spo- din.-

oče naš Dobri

1. O e- naš do bri,- sla vi- mo ti I me,-

ka ko- nas u i- I sus, Sin tvoj mi li:-

I me- nek tvo je- bu de- u vijek-

sve to- sva kom stvo re- nju.-

64 65

završni oBred Svi sjednu. Pozdravnu riječ novozaređenome biskupu Vjekoslavu upućuju:

mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, u ime HBK;preč. Josip Stipančević, dekan Bjelovarskog dekanata, u ime svećenika Bjelovarsko-križevačke biskupije;gosp. Marijan Radoš, iz župe sv. Ane u Bjelovaru, u ime vjernika laika Bjelovarsko-križevačke biskupije.

Na kraju riječ zahvale upućuje novozaređeni biskup Vjekoslav.Nakon njegovih riječi svi ustanu i iskažu Bogu hvalu sljedećom pjesmom:

teBe Boga hvalimo

moj isuseI. Š. – V. Ž.

4. Moj3. Moj2. Moj1. Moj

IIII

susususu

----

se,se,se,se,

----

uzoo

ras

ditkritvakri

----

žemvamramlju

----

tititi

jem-

bolsru

k te

necestabi

----

4. o3. svo2. svo1. ru

i,je,ja,ke,

---

-

zvijeprijedada

zdostosvese

--

moljeu

sje

-ja,daještiš

-

--

svijesveštosvo

tlitomiga

--

-

4. me3. na2. že1. kri

niešli

ža,

----

uu

dusvo

tojnjem

šaje

--

nosvomomu

i.je.ja.ke.

----

Kad završi pričešćivanje puka, biskup predsjedatelj s katedre po-zove na molitvu:

Pomolimo se.Svi zajedno s njime neko vrijeme mole u šutnji. Biskup predsjedatelj raširenih ruku nastavi:

Dovedi u nama, molimo te, Gospodine, do punine ljekovito djelo tvoga milosrđa: milostivo nas usavršuj i tako krijepi da ti svojim životom u svemu omilimo. po kristu Gospodinu našemu.

Narod usklikne:

Amen.

66 67

Zatim zaređeni podjeljuje blagoslov:

I sve vas ovdje okupljene blagoslovio svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti.

Svi: Amen.

Svi ostanu na svojim mjestima te pjevaju Molitvu za Domovinu.

lijePa naša domovinoA. M. – J. R.

3. Te1. Lije

ci,pa

-- na

Dra vo,ša-

-doSa vo

mo-- te

vi-ci,no,

--

nit'oj

tiju

Duna- -

navka

-

3. si1. ze mljo

lu--

gumi

bi!la,

--

Sista re

nje-- sla

mo reve-

- svijedje

tudo

--

revi-

ci:no,

--

1. da3. da

bisvoj na

varodzda

--

Hrsret

vatna

--

ljubi

bi:la!

--

dokMi

mula-

njika

veno

--

1. si3. sun ce

nam- gri

slavje,na,

--

dokmi

mula- si

hranamš e-

tibu ra

je- vi

di-je,na,

--

1. mi3. dok

lamu

-mrku

tveda

-- si

gro baknam- kri

ravje,na,

--

dokmi

mula-

žiku

--

voda

1. si3. sr

place-

nibi

-je!na.-

-

blagoSlov i otpuSt

Đakon sve prisutne pozove pjevajući:

Naklonite se za blagoslov.Novozaređeni biskup koji je predsjedao euharistijskoj službi izgovara sljedeće prozbene zazive:

Bože, ti se milostivo brineš za svoj narod i s ljubavlju njime upravljaš: daj Duh mudrosti onima kojima si povjerio upravu Crkve, da duhovni napredak stada postane vječna radost za pastire.

Svi: Amen.Zaređeni:

Bože, ti svojom veličanstvenom moći određuješ broj naših dana i mjere naših vremena: pogledaj milostivo na našu poniznu službu i udijeli našemu vremenu savršeno obilje svoga mira.

Svi: Amen.Zaređeni:

Bože, i mene si milosno obdario darovima svoje blagodati i uzdigao me na stupanj biskupstva: budi mi milostiv pomoćnik u povjerenoj službi da ti omilim riječju i životom; upravljaj srce naroda i biskupa da ni pastiru nikada ne uzmanjka posluh stada ni stadu briga pastira.

Svi: Amen.

68 69

2. Čujte, puci, širom svijeta, oci naši čujte sad; čujte sluge pakla kleta, kako Hrvat kliče mlad:

Isukrste, srcu tvom…

3. Stijeg Hrvata srce Krista; tu nam rudi sreća, spas: tu sloboda zlatna blista, tu se ori slavski glas:

Isukrste, srcu tvom…

4. Pređi naši kano lavi, za krst časni biše boj, tko je sinak ovoj slavi, Kristu vjeran vijekom poj:

Isukrste, srcu tvom…

5. Neka grmi pako hudi, neka bjesni cijeli svijet, neka borba lomi grudi, čvrsto stoji zavjet svet:

Isukrste, srcu tvom…

6. Kralju slave silni, blagi, blagoslovi zavjet taj! Blagoslovi rod nam dragi, u svom srcu stan mu daj.

Isukrste, srcu tvom…

Tada đakon, sklopljenih ruku, zapjeva:Budite svjedoci kristove ljubavi. Idite u miru.

Svi: Bogu hvala. Nakon što predsjedatelj iskaže čast oltaru, procesija se s prostora slavlja uputi prema ulazu Katedrale, a narod, prevođen zborom pjevača, iskazuje hvalu Gospodinu pjevajući:

P. P-a – S.

1. Do ne be- sa- nek se o ri- na ših-

gru di- grom ki- glas ne ka- jek nu- raj ski-

dvo ri,- nek nas u je- I sus- Spas: I

Pripjev

su- -

kr ste,- sr cu- tvom s na ma- naš se ku ne-

dom: du šom,- tije lom- vijek sam

tvoj, za krst a sni- bi ju- boj.

do neBesa

70 71© Copyright: Glas Koncila i DGU

ZEMLJOVID Bjelovarsko-križevačke biskupije

Liturgijsko pjevanje predvode:Mješoviti zbor Župe svete Terezije Avilske, Bjelovar Zbor mladih Župe svete Terezije Avilske, Bjelovar Mješoviti zbor Župe svete Ane, Bjelovar Mješoviti zbor Župe sv. Antuna Padovanskog, Bjelovar HORKUD »Golub«, Bjelovar

Zborove pripremili:Vesna i Ante Ćorić

Pjevanjem ravna:Vesna Ćorić

Instrumentalna pratnja:Orgulje: Neven Kraljić i Valentina Vedriš Brass ansambl GŠ Vatroslava Lisinskog, Bjelovar

Priredili:Ante CrnčevićMiroslav Martinjak

Izdaje:Odbor za pripremu Proslave uspostave Bjelovarsko-križevačke biskupije i ređenja prvoga bjelovarsko-križevačkog biskupa

Priprava za tisak:Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zagreb

Tisak:Grafika Markulin, Lukavec

Motiv na naslovnici:Biblia sollemnis, XV. st.: detalj s inicijala uz početak Evanđelja po Mateju, Metropolitanska knjižnica, Zagreb (Snimio: Z. Atletić)

LJUBITI BOGA I BLIŽNJEGA