Europski parlament 2014-2019

USVOJENI TEKSTOVI

P8_TA(2015)0293

Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi

Rezolucija Europskog parlamenta od 8. rujna 2015. ususret cjelovitom pristupu

kulturnoj baštini u Europi (2014/2149(INI))

Europski parlament,

uzimajući u obzir preambulu Ugovora o Europskoj uniji (UEU), u kojoj je navedeno da

su potpisnici „nadahnuti kulturnim, vjerskim i humanističkim nasljeđem Europe” i

članak 3. stavak 3. UEU-a,

uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak

22.,

uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju

je UNESCO usvojio 20. listopada 2005.,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11.

prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju

izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ1,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17.

prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni

razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom

fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju

općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu,

Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan

snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006,2

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17.

prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju

„Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006,3

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11.

1 SL L 347, 20.12.2013., str. 221. 2 SL L 347, 20.12.2013., str. 320. 3 SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije (2014. –

2020.) – Obzor 2020. i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ,1

uzimajući u obzir Direktivu 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja

2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države

članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012,2

uzimajući u obzir Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja

2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora,3

uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za

društvo (Konvencija iz Fara) od 13. listopada 2005.,4

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o kulturnoj baštini kao strateškom resursu za održivu

Europu od 21. svibnja 2014.,5

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. studenog 2014. o participativnom upravljanju

kulturnom baštinom6 i o planu rada za kulturu za razdoblje 2015. – 2018.7 i europsku

godinu kulturne baštine navedenu u zaključcima,

uzimajući u obzir preporuku Komisije 2011/711/EU od 27. listopada 2011. o

digitalizaciji i internetskoj dostupnosti kulturnih materijala i digitalnom očuvanju,8

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan

ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 22. srpnja 2014. naslovljenu „Ususret

cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi” (COM(2014)0477),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od studenog 2014. o Komunikaciji Komisije

„Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje te mišljenja Odbora za

promet i turizam i Odbora za regionalni razvoj (A8-0207/2015),

A. budući da su kultura i kulturna baština zajednički resursi i zajednička dobra i vrijednosti

i ne mogu biti isključive, a njihov pun potencijal za održiv ljudski, društveni i

gospodarski razvoj još nije u potpunosti prepoznat i pravilno upotrijebljen, koliko na

razini strategija EU-a, toliko i kada je riječ o ciljevima razvojnog plana UN-a za

1 SL L 347, 20.12.2013., str. 104. 2 SL L 159, 28.5.2014., str. 1. 3 SL L 175, 27.6.2013., str. 1. 4 Usvojio Odbor ministara Vijeća Europe 13. listopada 2005.; otvorena za potpisivanje

državama članicama u Faru (Portugal) 27. listopada iste godine; stupila na snagu 1. lipnja 2011.

5 SL C 183, 14.6.2014., str. 36. 6 SL C 463, 23.12.2014., str. 1. 7 SL C 463, 23.12.2014., str. 4. 8 SL L 283, 29.10.2011., str. 39.

razdoblje nakon 2015.;

B. budući da je pri donošenju odluka u obzir potrebno uzeti višestruki utjecaj kulture u

društvu;

C. budući da je kulturna baština prirodno heterogena i da odražava kulturnu i jezičnu

raznolikost i pluralizam te utječe na regionalni razvoj, socijalnu koheziju, poljoprivredu,

pomorstvo, okoliš, turizam, obrazovanje, digitalnu agendu, vanjske odnose, carinsku

suradnju te istraživanje i inovacije;

D. budući da promicanje kulture, kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga ubrzava

suradnju među državama članicama;

E. budući da se poticanjem europske kulturne i jezične raznolikosti, promicanjem europske

kulturne baštine i jačanjem konkurentnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora

promiče pametan, održi i uključiv rast;

F. budući da su resursi baštine dugotrajna imovina koja ima ulogu u stvaranju vrijednosti i

doprinosi razvoju vještina i gospodarskom rastu promicanjem turizma i stvaranjem

radnih mjesta;

G. budući da su projekti u području kulturne baštine često primjeri inovativnih i održivih

gospodarskih aktivnosti u okviru kojih se mogu razviti poduzetničke i istraživačke

sposobnosti malih i srednjih poduzeća (MSP);

H. budući da kulturna baština, materijalna i nematerijalna, ima znatnu ulogu u stvaranju,

očuvanju i promicanju europske kulture i vrijednosti te nacionalnog, regionalnog,

lokalnog i individualnog identiteta, kao i suvremenog identiteta naroda Europe;

I. budući da su za politike održavanja, obnove i očuvanja, dostupnosti i iskorištavanja

kulturne baštine prvenstveno odgovorne nacionalne, regionalne ili lokalne vlasti, ali da

kulturna baština ima i europsku dimenziju te da se pitanja u vezi s njom izravno

rješavaju u sklopu nekoliko politika EU-a, uključujući poljoprivrednu politiku, politiku

okoliša i politiku koja se odnosi na istraživanja i inovacije;

J. budući da se u članku 167. UFEU-a određuje da „Unija doprinosi procvatu kultura

država članica, poštujući pritom njihovu nacionalnu i regionalnu raznolikost i stavljajući

istodobno u prvi plan njihovo zajedničko kulturno naslijeđe”;

K. budući da se u članku 167. UFEU-a navodi da je djelovanje Unije usmjereno prema

poboljšanju poznavanja i popularizacije kulture i povijesti europskih naroda, poticanju

suradnje između država članica te, prema potrebi, podupiranju i dopunjavanju njihovog

djelovanja u području očuvanja i zaštite kulturne baštine od europske važnosti;

L. budući da plan rada za kulturu koje je Vijeće usvojilo 25. studenog 2014. uključuje

baštinu kao jedan od četiri prioriteta djelovanja EU-a u području kulture za razdoblje

2015. – 2018.;

M. budući da zbog nedostatka kulturnih podataka raščlanjenih po spolu, uključujući u

području kulturne baštine, tvorci politika i donositelji odluka nisu svjesni postojećih

problema neravnopravnosti spolova i s time povezanih izazova;

N. budući da su informacije o mogućnostima financiranja u okviru programa EU-a za

područja povezana s kulturnom baštinom, kao što su lokalni i regionalni razvoj,

kulturna suradnja, istraživanje, obrazovanje, potpora malim i srednjim poduzećima i

civilnom društvu i turizam dostupne, ali fragmentirane;

O. budući da bi u okviru promicanja zajedničke europske kulturne baštine i razvoja

održivog kulturnog turizma trebalo povećati kulturnu i turističku vrijednost programa

kulturnih ruta koji je uspostavilo Europsko vijeće;

P. budući da se nagradom Europske unije za kulturnu baštinu/nagradama Europa Nostra

promiče izvrsnost, da one daju primjer koji služi za inspiraciju te da se njima potiče

razmjena najboljih praksi u području baštine u cijeloj Europi;

Q. budući da su u Venecijanskoj povelji o konzervaciji i restauraciji spomenika i

spomeničkih cjelina, u Granadskoj konvenciji o zaštiti arhitektonskog naslijeđa Europe i

u Konvenciji o zaštiti arheološke baštine iz Vallette jasno definirane međunarodno

priznate norme u pogledu obnove kulturne baštine i arheoloških radova1;

Integrirani pristup

1. smatra da je izuzetno važno upotrebljavati dostupne resurse za potporu, poticanje i

promicanje kulturne baštine na temelju integriranog i sveobuhvatnog pristupa te

istodobno voditi računa o njegovim kulturnim, ekonomskim, društvenim, povijesnim,

obrazovnim, okolišnim i znanstvenim sastavnicama;

2. vjeruje da je za ostvarivanje kulturnog dijaloga i uzajamnog razumijevanja potreban

cjelovit pristup kulturnoj baštini; uvjeren je da takav pristup može dovesti do

unaprijeđene socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije te istovremeno doprinijeti

ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.;

3. u kontekstu razvoja i novog integriranog pristupa kulturnoj baštini Komisiji upućuje

sljedeće konkretne preporuke:

(a) u skladu sa sadašnjim metodama rada Komisije tj. fleksibilnog međusektorskog

djelovanja, u Komisiji treba utvrditi zajednički pristup, a to će se postići boljom

suradnjom između različitih područja politike koja obuhvaćaju pitanja kulturne

baštine i zatim izvijestiti Parlament o rezultatima te bliže suradnje;

(b) na izravan i pristupačan način, na primjer uspostavom jedinstvene informacijske

platforme i razmjenom najboljih praksi u EU-u, obavještavati moguće korisnike o

postojećim europskim linijama financiranja kulturne baštine;

(c) po mogućnosti 2018. godinu proglasiti europskom godinom kulturne baštine uz

dodjelu odgovarajućeg proračuna i u cilju, između ostalog, širenja i povećanja

razine osviještenosti i obrazovanja među budućim generacijama u odnosu na

vrijednosti europske kulturne baštine i njezinog očuvanja te Parlamentu predati

nacrt programa za tu europsku godinu najkasnije 2016.;

1 Venecijansku povelju je 1965. donio ICOMOS (Međunarodno vijeće za spomenike i

spomeničke cjeline); Granadsku konvenciju je 1985. donijelo Vijeće Europe; Konvenciju iz Vallette je 1992. donijelo Vijeće Europe.

(d) u okviru svog političkog i transvezalnog pristupa potvrditi kulturnu baštinu kao

pokretan i nepokretan, materijalan i nematerijalan te neobnovljiv resurs čija se

autentičnost mora očuvati;

4. poziva na skorašnju uspostavu političkog okvira za povijesni okoliš, odnosno

nepokretnu baštinu, koji bi sadržavao regulatorni okvir za spomenike, arheologiju i

povijesne krajobraze u skladu s člankom 4. UFEU-a;

5. promiče kreativne suvremene inovacije u arhitekturi i dizajnu utemeljene na poštovanju

prošlosti i sadašnjosti i kojima se istovremeno osigurava visoka kvaliteta i usklađenost;

Europska sredstva za financiranje kulturne baštine

6. prima na znanje predanost Unije u vezi s očuvanjem i razvojem europske kulturne

baštine u vidu provedbe raznih programa (Kreativna Europa, Obzor 2020., Erasmus+,

Europa za građane), financiranja (europski strukturni i investicijski fondovi) i

djelovanja u okviru npr. europskih prijestolnica kulture, dana europske baštine i oznake

europske baštine; zalaže se za veće sudjelovanje EU-a i država članica u promicanju

istraživanja;

7. Zahtijeva od Komisije da:

(a) uspostavi jedinstveni portal EU-a namijenjen kulturnoj baštini, gdje će se

objediniti informacije iz svih programa EU-a za financiranje kulturne baštine i

koji će se sastojati od tri glavna aspekta: baze podataka za materijalne i

nematerijalne kulturne objekte, uključujući primjere najbolje prakse u očuvanju i

promicanju uz sve relevante reference; mogućnosti financiranja kulturne baštine,

kao i podataka o stanju europske kulturne baštine i podataka o važnosti s obzirom

na očuvanje, poput npr. klimatskih podataka i detalja o već završenim projektima

obnove te novosti i poveznica koje se odnose na politička zbivanja, djelovanja i

događanja povezana s kulturnom baštinom;

(b) pruži podršku osiguravanjem namjenskih financiranja, provođenjem studija i

istraživanja te uvođenjem pilot-mjera posebno osmišljenih za analizu učinka

procesâ promicanja kulturne baštine, da razvije posebne pokazatelje i referentne

vrijednosti u odnosu na izravne i neizravne doprinose dotične baštine

gospodarskom i društvenom razvojnom procesu te da izravno podrži kulturne i

socijalne inovacije koje su dio lokalnih okruženja u kojima kulturna baština može

potaknuti razvoj i pomoći u poboljšanju kvalitete života;

(c) osnaži novouspostavljeno načelo financiranja iz više fondova, kojim se

omogućuje dodatno korištenje sredstava iz različitih europskih fondova u sklopu

istog opsežnog projekta;

(d) promiče javno-privatna partnerstva;

(e) prilagodi rokove upravljanja projektima u vezi sa strukturnim fondovima kako bi

se u većoj mjeri ispunili posebni zahtjevi projekata očuvanja, obnove i zaštite;

(f) razmotri referentnu vrijednost projekata povezanih s kulturnom baštinom koja

iznosi pet milijuna EUR, koliko se uložilo u infrastrukturu malog kapaciteta1, i da

je dovede barem do vrijednosti projekata UNESCO-a, odnosno 10 milijuna EUR;

8. primjećuje da se duh reforme Uredbe o EFRR-u, a naročito načelo integriranog

financiranja, može u određenim slučajevima prenijeti i pružanjem potpore velikim

projektima; uviđa, međutim, i potrebu za promicanjem i podržavanjem malih kulturnih

inicijativa koje su posebno važne za endogeni razvoj i koje mogu pomoći u očuvanju

kulturne baštine i promicanju lokalnog i regionalnog razvoja te socio-gospodarskog

rasta općenito;

9. poziva Komisiju da u smjernice kojima će se voditi sljedeća generacija strukturnih

fondova za kulturnu baštinu uključi obavezan sustav provjera kvalitete koji će se

primjenjivati tijekom cijelog životnog ciklusa projekta;

10. naglašava ulogu država članica u osiguranju visoke razine vještina i profesionalnog

znanja među subjektima i poslovne strukture kojom se može osigurati provedba

najboljih praksi u pogledu očuvanja kulturne baštine, također korištenjem

odgovarajućih sustava provjera kvalitete, kako je propisano u međunarodnim

poveljama;

11. poziva Komisiju da osigura da su inovativne mjere za očuvanje baštine i rješenja

energetske učinkovitosti za povijesne objekte koja nemaju veliki učinak na okoliš

prihvatljivi u delegiranim aktima, pozivima na iskaz interesa i inicijativama za razvoj

propisa o kohezijskoj politici tijekom razdoblja 2014. – 2020.;

12. poziva države članice da istraže moguće porezne poticaje u vezi s obnovom baštine, kao

što je npr. smanjenje poreza na dodanu vrijednost ili drugih poreza, s obzirom na

činjenicu da i privatna tijela upravljaju europskom kulturnom baštinom;

13. poziva Komisiju da sastavi popis najboljih praksi u fiskalnim politikama u Europi te da

državama članicama preporuči one koje im najbolje odgovaraju; poziva države članice

da provedu te preporuke i da među sobom razmjenjuju najbolje prakse kako bi

zajamčile da se u najvećoj mjeri potiču privatna ulaganja namijenjena projektima

kulturne baštine te kako bi se osigurao najveći mogući učinak gospodarskog razvoja i

socijalne kohezije u relevantnom lokalnom okruženju;

Novi modeli upravljanja

14. pozdravlja inicijativu Vijeća za sastavljanje smjernica za nove modele participatornog

upravljanja u području kulturne baštine na temelju promicanja aspekta zajedničkih

resursa i ojačavanja poveznica između lokalnih, regionalnih, nacionalnih i europskih

planova;

15. traži od država članica da se pobrinu za razvoj pravnih instrumenata kojima se

omogućuju alternativni načini financiranja i modeli upravljanja, kao što su uključenost

zajednice, sudjelovanje civilnog društva i javno-privatna partnerstva, kako bi se provele

mjere povezane s kulturnom baštinom (očuvanje, obnova, zaštita, razvoj i promicanje);

16. poziva Komisiju i države članice da na razini Europe pokrenu dijalog između tvoraca

politika na svim razinama upravljanja, uz sudjelovanje predstavnika kulturnih i

1 Pogledajte: članak 3. stavak 1. točku (e) Uredbe (EU) br. 1301/2013.

kreativnih industrija, mreža pružatelja turističkih usluga, partnerstava između privatnih i

javnih subjekata te nevladinih organizacija;

17. potiče sve dionike koji sudjeluju u upravljanju kulturnom baštinom da pronađu

ravnotežu između održivog očuvanja i razvoja ekonomskog i društvenog potencijala

kulturne baštine;

18. naglašava da su projekti EFRR-a u pogledu kulturne baštine primjer ostvarenja

višerazinskog upravljanja i primjene načela supsidijarnosti te da predstavljaju važan

element potrošnje iz EFRR-a; ističe važnost prekograničnih kulturnih projekata koji

pridonose jačanju gospodarske i socijalne kohezije te potiču uključenost; u tom pogledu

poziva na poduzimanje mjera za jačanje i širenje potpore financiranju u okviru

sporazuma o javno-privatnom partnerstvu;

19. ističe da je u okviru novih modela upravljanja potrebno uvesti sustav provjera kvalitete

u svim alternativnim oblicima financiranja i uprave koji se odnose na kulturnu baštinu;

20. poziva države članice da pojačaju kontrole rashoda povezane s kulturnom baštinom i da

potiču suradnju u borbi protiv prevara, korupcije i bilo koje druge neregularne

aktivnosti u tom području;

21. predlaže da europski zakonodavni prijedlozi uključju i procjenu učinka u vezi s

kulturnom baštinom i da se tamo gdje se procjenom ustanovi negativan učinak, kulturna

baština isključi iz područja djelovanja zakonodavnog prijedloga kao iznimka;

Gospodarski i strateški potencijal kulturne baštine

22. napominje da kulturna baština doprinosi stvaranju inovativnih radnih mjesta, proizvoda,

usluga i procesa te da može biti izvor stvaralačkih ideja koje razvijaju nova

gospodarstva, a istodobno, odgovarajućim upravljanjem, u relativno maloj mjeri utječu

na okoliš;

23. priznaje ključnu ulogu koju kulturna baština ima u nekoliko vodećih inicijativa u okviru

Europe 2020., kao što su Digitalna agenda, Unija inovacija, Program za nove vještine i

radna mjesta i Industrijska politika za razdoblje globalizacije; stoga poziva da se

tijekom preispitivanja strategije Europa 2020. u sredini programskog razdoblja u većoj

mjeri prizna uloga europske kulturne baštine kao strateškog resursa za pametan, održiv i

uključiv rast;

24. napominje da sektor kulturne baštine ima mogućnost stvaranja visokokvalificiranih

radnih mjesta; poziva države članice da međusobno prenose inicijative o razvoju

programa osposobljavanja koji su usmjereni na upravljanje i očuvanje za radnike i

istraživače u području kulturne baštine; između ostalog pozdravlja dugoročne

perspektive financiranja za mreže istraživača, poput bespovratnih sredstava u okviru

aktivnosti Marie Sklodowska Curie;

25. naglašava važnost materijalne i nematerijalne kulturne i prirodne baštine UNESCO-a za

europski turizam;

26. ističe mogućnost snažnijeg usmjerenja na kulturni turizam razvojem makroregionalnih

strategija osmišljenih za uključivanje kulturnog turizma kao sastavnog dijela u strateški

okvir za europsku suradnju;

27. poziva europske institucije i države članice da promiču i podržavaju putovanja u okviru

„mekog turizma” (pješačenje, jahanje i biciklističke ture) kao način stvaranja novih

mogućnosti za kulturni turizam i turizam u prirodi;

28. potiče države članice da surađuju s regionalnim i lokalnim tijelima kako bi se u najvećoj

mjeri povećala vrijednost kulturne baštine u našem društvu te njezin doprinos stvaranju

radnih mjesta i ostvarivanju rasta u EU-u;

29. ističe da je kulturni turizam, koji čini 40 % europskog turizma, ključni gospodarski

sektor u pogledu potencijala za rast i zapošljavanje, čiji bi se razvoj trebao dodatno

poboljšati uporabom novih tehnologija; naglašava, međutim, važnost očuvanja kulturne

i prirodne baštine oblikovanjem održivih, manje invazivnih oblika turizma s visokom

dodanom vrijednosti u okviru kojih bi sektor turizma bio dio lokalne razvojne strategije;

30. izražava zabrinutost zbog stanja očuvanja, obnove, zaštite i promicanja politika kulturne

baštine, koja je jedna od najvećih vrijednosti europskog identiteta; naglašava da se

financiranje očuvanja kulturne baštine u mnogim državama članicama drastično snizilo

kao posljedica gospodarske i financijske krize; u tom smislu poziva Komisiju i države

članice da osiguraju da se odgovarajuća sredstva i inicijative usmjere na vrednovanje

europske kulturne baštine;

31. poziva Komisiju da promiče izvrsnost, inovacije i konkurentnost u kulturnom i

kreativnom sektoru pružanjem podrške radu umjetnika, stvaralaca i stručnjaka u

području kulture;

32. potvrđuje da kulturnoj baštini hitno treba dati jasno mjesto u sklopu Plana ulaganja za

Europu koji je usvojila Komisija;

33. skreće pozornost na potrebu za unapređenjem metodološkog okvira radi postizanja

boljih statističkih podataka koji se odnose na područje kulturne baštine; poziva

Komisiju da iznese niz pokazatelja koji bi se mogli iskoristiti za nadziranje i procjenu

stanja kulturne baštine i koji bi bili ujednačeni za sve države članice; naglašava da je

potrebno postići dodatne rezultate istraživanja koji bi obuhvatili sve aspekte kulturne

baštine te ih povezali kako bi se u tom području izbjegla fragmentacija; s tim u vezi

ističe potencijal uporabe tzv. velike količine podataka (big data) za bolje iskorištavanje

rezultata istraživačkih projekata; naglašava da je za procjenu stvarne i potencijalne

gospodarske vrijednosti kulturne baštine ključno sistematičnije prikupljati statističke

podatke;

34. smatra da bi Komisija trebala uvrstiti poduzeća i subjekte uključene u razne aspekte

očuvanja baštine u poseban sektor u kojem se rabe tradicionalne metode s dodanom

vrijednosti koje olakšavaju ekološko i održivo očuvanje;

35. prepoznaje da je hitno potrebno suočiti se s nezaposlenošću mladih te naglašava da je

kulturna baština područje s potencijalom za stvaranje novih i boljih radnih mjesta,

odnosno područje u kojemu se može osnažiti direktna veza između obrazovanja i

zaposlenja, primjerice razvojem kvalitetnih naukovanja, stažiranja i razvojnih tvrtki u

okviru malih i srednih poduzeća te socijalne ekonomije; potiče države članice da u tom

pogledu razviju nove i inovativne mogućnosti financiranja kako bi podržale razvoj

programâ osposobljavanja, obrazovanja i mobilnosti u području očuvanja i upravljanja

za radnike i istraživače u tom sektoru;

36. poziva Komisiju da promiče programe koji obuhvaćaju kulturnu baštinu i turizam na

sveobuhvatnoj i znanstvenoj osnovi kako bi služili kao mjerilo i primjer najbolje prakse;

37. poziva države članice da strateški planiraju projekte kulturne baštine kojima se mogu

ostvariti opći regionalni i lokalni razvoj, uspostaviti međunarodni i međuregionalni

programi suradnje, stvoriti nova radna mjesta i očuvati tradicionalne vještine povezane s

obnovom kulturne baštine;

38. poziva Komisiju i države članice da sastave ekonomsko i statističko istraživanje za

poduzeća, upravljačka tijela i specijalizirane profesionalne djelatnosti u sektoru

očuvanja i promicanja kulturne baštine i njihov poseban doprinos u pogledu proizvodnje

i otvaranja radnih mjesta;

39. skreće pozornost na potrebu za stvaranjem, razvijanjem i promicanjem novih

mogućnosti mobilnosti i razmjene iskustva za radnike u sektoru kulturne baštine, što se

može postići osiguravanjem istinske stručne uzajamnosti u skladu s Direktivom

2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija tako da države članice utvrde i među

sobom razmjenjuju minimalne razine kvalifikacija (vještine i znanje), posebno za

zanimanje restaurator-kustos; poziva Komisiju da, u tom kontekstu, predstavi prijedlog

proširenja odgovarajućih programa kako bi obuhvaćali mobilnost upravitelja i

zaposlenika u sektoru kulturne baštine (npr. upravitelji dvoraca) u cilju razmjene

iskustva i najboljih praksi;

40. poziva države članice da istaknu vrijednost svoje baštine promicanjem studija

usmjerenih na određivanje kulturne i ekonomske vrijednosti kulturne baštine kako bi se

„trošak” njezina očuvanja pretvorio u „ulaganje” u njezinu vrijednost;

41. poziva Komisiju da razmotri mogućnost da se u Europskom institutu za inovacije i

tehnologiju (EIT) u okviru sljedećeg programa za stratešku inovaciju uspostavi

zajednica znanja i inovacija (ZZI) u području kulturne baštine i kreativnih industrija,

čime bi se izravno podržao sveobuhvatan pristup istraživanju i inovacijama;

42. ponavlja da je važno promicati uključivanje obrazovanja iz područja umjetnosti, glazbe,

kazališta i filma u školske kurikulume jer je ono ključno za razvoj znanja o kulturnoj

baštini, umjetničke prakse i izričaja te mekih vještina usmjerenih prema kreativnosti i

inovaciji;

43. potiče države članice da uvedu transdisciplinarne teme povezane s kulturnom baštinom

u različite razine obrazovanja;

44. ističe značajan potencijal razvoja poduzetničkih aktivnosti i participativnog pristupa u

sektoru turizma, posebno u okviru malih i srednjih poduzeća, ali i u okviru razvojnih

tvrtki, neprofitnog sektora i drugih organizacija koje doprinose očuvanju, zaštiti i

promicanju europske kulturne baštine; naglašava da su, osim kulturnih dobara, kvaliteta

usluga i visokorazvijene profesionalne vještine, dobro osposobljeni stručnjaci u tom

području i prisutnost na internetu ključni faktori uspjeha i konkurentnosti europskog

turističkog sektora; ističe da su istraživanje, inovacije i nove tehnologije, posebno u

području telekomunikacija, nužni za približavanje kulturne baštine javnosti; također

smatra da bi se nepotrebna opterećenja za mala i srednja poduzeća trebala ukinuti radi

njihove konkurentnosti te da bi se zakonodavstvo koje ima negativne učinke na mala i

srednja poduzeća u turizmu trebalo revidirati;

Mogućnosti i izazovi

45. naglašava potencijal digitalizacije kulturne baštine, kao načina da se sačuva naša

prošlost i stvore prilike za istraživanje, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, bolju

socijalnu uključenost, bolji pristup osobama s invaliditetom ili osobama koje žive u

udaljenim područjima i održiv gospodarski razvoj; ističe da digitalizacija baštine

zahtijeva znatan financijski napor za male i srednje, odnosno izolirane kulturne

institucije te da je odgovarajuće financiranje ključ za veću popularizaciju te baštine i za

veći broj posjetitelja; naglašava da mogućnosti koje nudi digitalizacija i nove

tehnologije, koje nikada neće nadomjestiti pristup izvornoj baštini ili povezanim

društvenim koristima od tradicionalnih oblika sudjelovanja u kulturi, ne bi trebale

dovesti do nemarnosti u očuvanju izvornika ili zanemarivanja tradiconalnih oblika

promicanja kulture, tijekom ili nakon digitalizacije;

46. podržava digitalnu inovaciju u sektorima umjetnosti i baštine te primjećuje da uporaba

internetskih infrastruktura može uključiti novu publiku i osigurati bolji pristup

digitalnoj kulturnoj baštini i njezino bolje iskorištavanje; naglašava značaj postojećih

alata poput internetske stranice Europeana te potiče rad na poboljšanju kriterija

pretraživanja na toj stranici kako bi bili bolje prilagođeni korisniku;

47. ističe potrebu za poboljšanjem razine digitalizacije, očuvanja i internetske dostupnosti

kulturne baštine, posebno europske filmske baštine;

48. naglašava važnost razvoja istinski demokratskog i participativnog prikaza europske

baštine, uključujući baštinu vjerskih i etničkih manjina; skreće pozornost na postojanje

lokaliteta kulturne baštine na kojima se susreću različite ili sporne verzije prošlosti te

naglašava da postupci pomirenja ne bi trebali dovesti do brisanja povijesne

osviještenosti zajednica; poziva države članice da razmotre etiku i metode

predstavljanja kulturne baštine i da u obzir uzmu raznolikost interpretacija;

49. potvrđuje da je vjerska baština nematerijalni dio europske kulturne baštine; naglašava

da se važnost mjesta, običaja i predmeta povezanih s vjerskim običajima ne bi trebala

zanemariti u raspravi o europskoj kulturnoj baštini i da ne bi trebala biti predmetom bilo

kakvog oblika diskriminacije;

50. smatra da povijesna vjerska baština, uključujući arhitekturu i glazbu, mora biti očuvana

zbog svoje kulturne vrijednosti, neovisno o svom vjerskom porijeklu;

51. naglašava važnost interkulturalnog dijaloga unutar i izvan Europe i vjeruje da Unija

treba promicati takav dijalog kao odgovarajući alat protiv radikalizma bilo koje vrste;

52. skreće pozornost na specifične karakteristike nacionalnih manjina u državama

članicama u pogledu kulturne baštine; s time u vezi poziva na očuvanje njihove kulturne

baštine i na promicanje i zaštitu kulturne raznolikosti;

53. naglašava da je potrebno izbjeći kulturnu diskriminaciju protiv vjerskih i etničkih

manjina;

54. naglašava važnost pružanja podrške kulturnim aktivnostima migrantskih zajednica;

55. ponovno potvrđuje važan doprinos kulturne baštine kulturnoj i kreativnoj industriji, kao

i socijalnoj uključenosti kroz kulturu;

56. ističe važnost poboljšanja pristupa lokalitetima kulturne baštine za osobe s

invaliditetom;

57. ističe važnost očuvanja kulturnih krajolika i, posebno, nematerijalne kulturne baštine

koja predstavlja živu kulturu i potiče tradicionalne zanate te poziva Komisiju da to u

većoj mjeri uključi u svoje programe;

58. naglašava važnost gastronomske baštine koja se mora zaštititi i podržati; smatra da bi se

u interakciji s drugim politikama EU-a, kao što je zajednička poljoprivredna politika ili

zaštita potrošača, mogla optimizirati sredstva dodijeljena tom području;

59. naglašava da kulturna baština i turizam međusobno pogoduju jedno drugome jer

kulturna baština s jedne strane stvara znatan prihod industriji turizma, a s druge strane

turizam pogoduje kulturi jer potiče pokazivanje kulturnih blaga posjetiteljima i stvara

prihod nužan za njihovo očuvanje;

60. naglašava da kulturni turizam ima važnu ulogu u očuvanju i ostvarenju vrijednosti naše

kulturne baštine koja uključuje ne samo materijalnu baštinu i krajolik nego i

nematerijalnu baštinu kao što su jezici i religijske i kulinarske tradicije;

61. poziva Komisiju, Vijeće i države članice da na svim relevantnim razinama nastave

suradnju u svrhu provedbe mjera koje se odnose na promicanje kulturne baštine i

kulturnog turizma i koje su navedene u Komunikaciji Komisije od 30. lipnja 2010.

naslovljenoj „Europa, svjetsko turističko odredište br. 1 – novi politički okvir za

turizam u Europi” (COM(2010)0352);

62. ističe važnost, u svjetlu dubokih demografskih i društvenih promjena, naše zajedničke

europske kulturne baštine i planirane europske godine s obzirom na poistovjećivanje

građana s Europskom unijom i na osnaživanje osjećaja zajednice unutar Unije;

63. mišljenja je da, posebno za nadolazeće generacije, uvažavanje zajedničke europske

kulturne baštine pruža smjer i daje mogućnosti za razvoj europskog identiteta i

vrijednosti poput međusobnog slaganja i poštovanja, izvan granica država članica; stoga

također preporučuje da se, između ostalog prilikom osmišljavanja europske godine

kulturne baštine, posebna pozornost da mlađim generacijama;

64. pozdravlja veliki uspjeh europskih prijestolnica kulture; poziva na uspostavljanje mreže

između tih gradova kako bi se proširio temeljni učinak na predmetna područja,

omogućila razmjena iskustava i dobrih praksi, posebice kao pomoć budućim

kandidatima, te olakšala organizacija događaja i posebnih putovanja;

65. potiče uporabu kulturne baštine kao obrazovnog alata za rasprave o društvenim

pitanjima u cilju dodatnog zbližavanja europskih građana;

66. skreće pozornost na ekološke prijetnje koje utječu na veliki broj lokaliteta baštine

unutar EU-a te potiče države članice da u svojim dugoročnim strategijama financiranja

za očuvanje baštine i metode obnove u obzir uzmu posljedice klimatskih promjena i

ljudskog faktora; uz to, preporuča da države članice i EU dodatno promiču istraživanje

u tom području, između ostalog kako bi se provelo detaljnije istraživanje brojnih

učinaka klimatskih promjena na kulturnu baštinu i razvile protumjere;

67. poziva Komisiju, Vijeće i države članice da se oslone na inicijativu „7 najugroženijih”

koju je pokrenula „Europa Nostra” u suradnji s Europskom investicijskom bankom,

utvrđivanjem dodatnih primjera europske ugrožene baštine, izradom akcijskih planova i

traženjem mogućih izvora financiranja; ističe da je razvoj ove inicijative jedan od

načina privlačenja privatnih ulaganja u unapređenje baštine;

68. poziva Komisiju da bolje koordinira i podrži napore država članice u borbi protiv krađe

i krijumčarenja dobara kulturne baštine te nezakonite trgovine istima, unutar i izvan

EU-a; zahtijeva povrat kulturnih dobara nezakonito iznesenih s državnog područja

države članice;

69. podsjeća na važnost zaštite i očuvanja kulturne baštine, ne samo od učinaka proteka

vremena, nego i od huliganstva i pljačkanja; ističe da mnogim arheološkima nalazištima

i dalje prijeti opasnost od organiziranih lovaca na relikvije i njihovog pljačkanja,

posebno podvodnim nalazištima do kojih je nadležnim tijelima teško doprijeti i koja je

teško nadzirati; u tom pogledu poziva na učinkovitiju suradnju država članica u vezi s

identifikacijom i povratom kulturnih dobara i sprečavanjem nezakonite trgovine takvim

dobrima;

70. naglašava ulogu kulturne baštine u vanjskim odnosima Unije, koja se ostvaruje u

političkom dijalogu i suradnji s trećim zemljama te poziva države članice, Komisiju i

Vijeće da ponovno ožive kulturnu diplomaciju; uz to, ukazuje na potencijal

interdisciplinarnih istraživačkih projekata u kojima sudjeluju države članice i nečlanice

EU-a u pogledu očuvanja kulturne baštine;

71. poziva na snažnu predanost država članica, EU-a i međunarodne zajednice sprečavanju,

zaštiti, dokumentiranju i obnovi u slučajevima u kojima je kulturna baština EU-a ili

država nečlanica namjerno ugrožena i oštećena u ratu i povredi kulturnog i vjerskog

identiteta, također i na suradnju s međunarodnim organizacijama poput ICCROM-a,

ICBS-a (Međunarodni odbor Plavog štita), civilnim i vojnim vlastima, kulturnim

institucijama i profesionalnim udruženjima;

72. potiče usvajanje međunarodnih sporazuma za sprečavanje nezakonite trgovine

kulturnom baštinom; ističe potrebu da EU, zajedno s UN-om i UNESCO-om, brani

baštinu u opasnosti te da se bori protiv pljačkanja i uništavanja kulturnih objekata u

područjima sukoba;

73. ukazuje na potencijal znanja koje EU posjeduje u pogledu očuvanja kulturnih dobara

oštećenih ili uništenih kao posljedica terorizma ili rata;

74. podržava stvaranje transnacionalnih kulturno-turističkih proizvoda kojima se odražavaju

europske vrijednosti i baština; poziva Komisiju da zatraži bolju suradnju s državama

članicama i drugim organizacijama koje oblikuju politike u vezi s kulturom i turizmom,

kao što su Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih naroda (UNWTO) i UNESCO te

da nastavi sufinancirati i promicati mreže, prekogranične regionalne projekte i, u bliskoj

suradnji s Vijećem Europe, projekt europskih kulturnih ruta koji je najbolji primjer

transnacionalnog paneuropskog tematskog turističkog projekta;

o

o o

75. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i

parlamentima država članica.