Fenomeni materijalne i duhovne kulture grčkog svijeta

Tema – uvod u grčku mitologiju i podzemni svijet Izvori – književni, epigrafski, ikonografski; različite epohe; različita područja – sve je

izmiješano, teško je odrediti što je točno (više verzija iste stvari) Styx – hrv. Stiga Smještaj – gdje je Podzemlje i kako se do njega dolazi – velika diskrepancija; sačuvani

su zapisi u velikim književnim djelima, pučka predaja je slabije očuvana – Pauzanija je zapisivao usmenu predaju u Ἑλλάδος περιήγησις ('Vodič po Grčkoj' je preveden na hrv.)

Prva pretpostavka – Podzemlje je u podzemlju; u talijanskom se kaže 's one strane', a ne 'ispod'

Podzemni svijet – predodžba o njemu počinje u neolitiku, prvi dokazi za to su u Mezopotamiji iz 3000 BC; vjerovanje nastaje zbog inhumacije – pokojnik se polaže u zemlju (pod zemlju), gdje nastavlja boraviti na nekoj drugoj razini

Poljodjelci – uočili su ciklus, shvatili su da se novi život (novo bilje) rađa iz smrti (uvelog, tj. mrtvog bilja); prihvaća se spoznaja da sjeme mora u zemlju da bi ponovo proklijalo i dalo život - to je promijenilo pogled na život i svemir (ili barem pogled na svijet oko njih); axis mundi – os koja povezuje podzemno i nadzemno, također je i os oko koje se vrti ovo vjerovanje u podzemni svijet i po njoj se organizira ovozemaljski život

Ain Ghazal – Jordan, gipsani kipovi s velikim očima; mrtvi pokapani ispod kućnog poda; u organizaciji kuće i naselja primjetna axis mundi; jame se u tim kućama prvo koriste kao silosi, pa onda kao grobovi (ima kultno značenje)

Catal Huyuk – pokojnici pokapani na platforme za spavanje Prapovijesni ukopi u kućama svjedoče o nuklearnim obiteljima, preci su jako važni,

pokapani su pod kuću kao da nikad nisu ni otišli Pojavljivanje i nestajanje = život i smrt = nadzemno i podzemno – život se nastavlja,

mijenja se samo mjesto; ciklus Ne možemo dokazati da su vjerovali u reinkarnaciju – ako su vjerovali da novo sjeme

izlazi iz starog sjemena stavljenog u zemlju, mogli su vjerovati i da se nove bebe rađaju od pokojnika stavljenih u zemlju – ciklus

Ilijada – pokojnici se nalaze u Erebu, koji je na pola puta između podzemlja i neba Odiseja – svijet mrtvih se nalazi daleko na zapadu, iza rijeke Okeana Podzemlje u Ilijadi i Odiseji se nalazi na različitim mjestima – vertikalna vs.

horizontalna os Horizontalna je vjerojatno došla s Indoeuropljanima, europski neolitik zastupa

vertikalni odnos Ideologija stočara i nomada, život na ravnici; cijeli život se kreću horizontalno

po ravni, od jedne do druge točke, zato pokojnik ne može ostati s obitelji, jer se ovi stalno kreću i idu dalje i moraju ih ostaviti iza sebe, mrtvi više ne sudjeluju u zajednici; iza njih ostaje 'nepropadljiva slava' u pjesmama i tumul u ravnici (jasno vidljiv u ravnom okolišu; Ilijada – knjiga 7., 'grobni hum')

1

'nepropadljiva slava' – kleos, doslovni prijevod, indoeuropski koncept, pojavljuje se u Vedama (isti je korijen riječi 'slava, glas' u grčkom i slavenskim jezicima i u sanskrtu – indoeuropski korijen)

Carmen gloriai vult – želi pjesmu slave; kakva će priča mog života ostati iza mene

Tumul u ravnici – referentna točka, pokazuje nomadima put, označavaju granice plemena – grobovi grčkih heroja označavaju granice polisa; veliki tumul – veliki heroj ili veliki poglavar

Suvorovo grupa – 4500-4100 BC, istočno od Dnjepra, stepa – prvi tumuli Cucuteni-Tripolje – proto-urbana naselja, isto vrijeme kao Suvorovo Pretpostavka da postoji prava granica između ovog i onog svijeta i da postoje

pojedinci koji je mogu prelaziti – šamani; njihova zadaća je pratiti duše pokojnika na onaj svijet da ne zalutaju (zalutati u stepi je sigurna smrt, toga su se najviše bojali, pa čak i u smrti, a onaj svijet je daleko na zapadu i pokojniku treba pomoć, jer nitko ne može sam opstati u stepi), vratiti duše bolesnika koje su odlutale predaleko i dovoditi životinje za lov da pleme ima što jesti

Šamanizam nije religija, nego tehnika Do vremena Ilijade i Odiseje se sve izmiješalo – Podzemlje je velika pećina koja se

nalazi ispod nas, a ulaz je daleko na zapadu Dveri Podzemlja – nemamo sigurno porijeklo, možda iz Mezopotamije – 7 vrata kroz

koja svijet mrtvih komunicira sa svijetom živih; u grčkoj mitologiji – 1 do 10 vrata; rimska mitologija – 3 vrata – vrata od bronce, roga i bjelokosti

Had – Pylartes – vratar Lerna – dom Hidre i boga Podzemlja Pylaochosa; moguć ulaz u Podzemlje; tamo su

žrtvovali crnog ovna kojeg su bacali u duboku jamu Legende su raštrkale ulaze u Podzemlje po cijeloj Grčkoj – Lerna, Trezen (rodno

mjesto Tezeja, osnivača atičkog kraljevstva), Kolonos Hippios (brijeg kraj Atene), Tesprotija (rijeka Aheront – rijeka boli preko koje je Haron prevozio mrtve u Had, danas Ahelos), Lebadeja u Beotiji (proročište mrtvih, proricao heroj Trofonije), Herakleja Pontska (na Crnom moru) , Kuma u Italiji (tamo je Sibila Eneju odvela na drugi svijet), Ampsankt (Italija), Tenar (krajnji južni rt Peloponeza, Posejdonovo svetište i duboka pećina iz koje izlazi kužna para – tu je Orfej išao po Euridiku i Heraklo je tu ulazio kad je išao odraditi zadatke u Podzemlju), Baratron (jama kraj Atene koja je ulaz, također i litica s koje su bacali osuđenike na smrt, tako se zove i sud mrtvih u Podzemlju); Tarpejska litica – na Kapitoliju u Rimu, pogubljivali su ubojice, izdajice, krivokletnike i robove ubojice vlasnika; nordijska mitologija – pogubljenje i žrtvovanja s litica; Sapfa – bacila se sa stijene na otoku Leukadi zbog neuzvraćene ljubavi prema Faonu

Skok je čest motiv u grobnoj umjetnosti – grob skakača [Tomba del Tuffatore] – 6.st. BC, Paestum; grobnica lova i ribolova [Tomba della Caccia e della Pesca] – Etrušćanska, 5.st. BC; Tezej se bacio s litice na otoku Skiru, Egej se bacio sa Suniona

Stijena je važna u smrti jer Homer kaže da se na ulazu u Had nalazi ogromna stijena (Hermo je kraj nje vodio u Had Penelopine prosce koje je Odisej pobio)

2

Leukada – osim Sapfe, s nje su bacali konje kao žrtve Posejdonu; jednom godišnje su s te litice bacali ϕαρμακός (ne ϕαρμακόν; žrtveni jarac) – izabrana osoba koju su godinu dana tetošili i tretirali kao kralja, onda u njega ritualno prebacili svo zlo i sve nevolje i sve loše iz protekle godine iz cijele zajednice, i onda ga bace u more s leukadijske litice da se riješe svih grijeha i nevolja

Erehtidi – naslijednici Erehteja (Egej, Tezej), kraljevi Atene (prije tiranije, mitsko vrijeme); završavaju svoj život skokom s litice u more

Topografija – najpoznatija stvar u Podzemlju i prva stvar koja ljudima padne na pamet su Podzemne rijeke; nije toliko važna rijeka, nego voda – voda kao granica između ovog i onog svijeta, dozvoljenog i nedozvoljenog

Možda je zato grobna umjetnost puna morskih bića i čudovišta Rijeka kao granica – horizontalna ideja svijeta

Haron – prevozi duše preko rijeke – nije uvijek rijeka, bilo kakva voda je bitna Preko oceana se dolazi do drugog svijeta – daleko na zapadu je ocean i iza njega je

Podzemlje; Grci vjeruju (znaju) da je Zemlja kugla, ali znaju i da je ocean nepremostiv i da je filozofski kraj svijeta s druge strane oceana

Ilijada – Patroklo se javlja Ahileju u snu i govori mu o drugom svijetu iza velike vode – već Homer spominje vodu kao granicu i naglašava važnost pogrebnih rituala (Patroklo kaže Ahileju da ako mu ne naprave bilo kakve pogrebne rituale, bit će prisiljen zauvijek lutati na obali rijeke bez prijelaza na drugi svijet)

Noru – rijeka u mezopotamskoj tradiciji, crna i široka, iza nje je palača vladara Podzemlja Nergala i njegove žene Ereškigal – likovi bliski grčkoj mitologiji

Ωκεανός – osnovna voda koja sve opasuje, granica svjetova, granica dopuštenog i nedopuštenog (mogući izvor slavenske riječi 'okolo', jer Okean okružuje cijeli svijet)

Toponimi govore više nego priče – Ωγηνός, Ωγήν, Ωγενός, Ωκεανός - *Oken (* znači da je riječ ili korijen ili što god samo rekonstrukcija i da nema izravnih dokaza za to, nigdje nije zapisana u izvorima i nije potvrđena); moguće srodne riječi – uginna (hetitska, 'krug'), aqua (latinska, 'voda'), ahva (gotska, 'voda'); 'voda' – moguće podrijetlo u riječi ὕδωρ (hidor), koja je izgubila izvorni suglasnik s početka riječi; korijen 'oken' se očuvao u imenima – Acheloos, Achilleus

Ἀχελῷος – Acheloos, rijeka i riječni bog koji se borio s Heraklom, i kojemu je Heraklo otkinuo rog koji je postao cornu copia, progonio je nereidu Aretuzu, koja se u bijegu pred njim bacila u Jonsko more i izašla iz mora kraj Sirakuze na Siciliji, a Ahelon ju je pratio kao podmorska rijeka

Ἀχιλλεύς – Achilleus, uronjen u podzemnu rijeku Sve rijeke su djeca Okeana

Srednja Azija – sibirski, jakutski šamani pjevaju pjesmu kad idu na onaj svijet i to mu pomaže rekonstruirati njegov put i pomaže mu u povratku; velika rijeka mu presijeca put; tri duše su u tijelu i nakon smrti se odvajaju – jedna ostaje uz tijelo, druga ide na nebo, a treća ide u Podzemni svijet, treća duša dolazi do čuvarice praga (Vrata Podzemlja!) iza koje je velika rijeka koju duša mora prijeći

Finci – Tuonela, zemlja mrtvih, prelazi se crna rijeka, ni sunce ni mjesec ne sjaju nad njom

Babilonska literatura – Hubur, rijeka smrti i metaforičko iskustvo smrtnog straha

3

Eidolon – 'sličica', duša, izgelda kao čovjek s krilcima, izlijeću iz pitosa kad se pitosi otvaraju za vrijeme Antesterija (dionizijske svečanosti)

U grčkoj mitologiji – rijeke se javljaju već u najranijim izvorima – Homer ih sve spominje: Aheront, Piriflegeton (Flegeton), Kokit, Stiks, Eridan, Leta, Alibant; puno je svjedočenja o rijekama i sva su različita, sve to skupa je nekoherentno

Stiks - Stig, Stiga, Στυγός ὕδωρ – stigijska voda (dosl. 'voda jeze'); Stiga je božica, Zeusova saveznica, kasnije je Stiga Stigova kći (Stig je personifikacija rijeke Stiks)

Heziodova Teogonija – najpoznatiji spomen Stige, spominje se hrid – hrid u Arkadiji na planini Aroanija, nedostupna, izvor rijeke Stiks – moguće je da je to ista rijeka, da mitološka rijeka nosi ime vodopada Stiksa (Herodot opisuje Stiks i vodopad i liticu; Pauzanija govori o divovskoj stijeni i izvoru stigijske vode i da je ta voda smrtonosna, da se mora čuvati u posudi od kopita, jer rastače sve ostale materijale; Oribazije – u Leontini (?) ima jedna voda koja ubija i kaže da postoji takva voda i u Arkadiji i u Trakiji; Aleksandar Veliki – teorija da je otrovan stigijskom vodom – Aristotel ju je uzeo s izvora i dao Kasandru, koji ju je podvalio Alexu

Analiza stigijske vode pokazuje da u njoj žive cijanobakterije koje su strašno otrovne

Stigijska močvara – otrovna, smrad truleži – idealna slika za ulaz u Podzemlje; Vergilije (u Eneidi), Dante – pod utjecajem su Platonovog Fedona, koji zamišlja ulaz u Podzemlje kao močvaru, ne kao vodopad

Georgike – Stiga 9 puta teče oko Podzemlja; bogovi se kunu na nju i ako prekrše zakletvu, gube božansku bit na 9 godina

Hetiti – imaju vode kletvi, indoeuropska tradicija potvrđuje ovo Ἀχέρων – rijeka, nekad jezero ili močvara, rijeka plača i tuge, istinska granica između

svijeta živih i mrtvih, preko nje Haron vozi duše, u nju sunce uranja, Homer ju spominje prvi

Rijeka u Tesprotiji u Epiru, donji tok se pretvara u močvarnu deltu; tamo se nalazi Nekromanteion u Mesopotamonu – veliko proročište mrtvih s kompliciranim podzemnim hodnicima, mjesto tame i lutanja koja su iskušenje onima koji su došli konzultirati mrtve

Platon u Fedonu – Aheront teče suprotnim smjerom od Okeana, teče podzemno; duše njime idu u krug i ponovo se rađaju – teorija mu baš i nije bila prihvaćena

između Aheronta i Okeana se nalazi i treća rijeka i sve zajedno čine veliko jezersko područje s kipućom vodom i vatrom i iz toga teče Piriflegeton, rijeka goruće vatre (pleonazam), koja teče do i oko Tartara i izbacuje vatru na površinu (Πυριφλεγέθων – nekad samo Flegeton)

Aheront teče tugom i jadom; na hebrejskom 'aharon' znači zapadni, Zapadno more – Grci su vjerovali da je smrt odlazak na zapad, sunce na zalazu je crvene boje i crvena postaje boja smrti (neolitik – teorija da je bijela boja smrti, zbog bijelih kostiju i bijele puti mrtvaca, a crvena da je boja života zbog crvene krvi koja znači život; sad obrnuto, zbog umirućeg sunca)

4

personifikacija – oženjen Gorgirom, otac je Askalafa (po Apolodoru, on je demon u Hadu); u rimskoj književnosti, Aheront je veliki, smrdljivi vrtlog, otrovna sluz

žeđ u Aherontu gase Kerber i Furije, kraj njega borave San, Strah, Nesloga i slične persone

Acheruntici Libri – Etrušćani su ga sastavili, nekromantijski rituali; po toj knjizi, Aherontova žena je Orfna (Tama)

Herakleja Pontska u Bitiniji – na Aherontu, ulaz u Podzemlje se zove Aheruzija (močvara), Heraklo je tu sišao u Podzemlje i tu je njegovo svetište

Κώκυτος – rukav Stige, utječe u Aheront, rijeka suza i tugovanja, spominje ju Homer Kokit utječe u Aheront u Tesprotiji Κωκυτός, "lamentation" Tesprotija u Epiru – onaj svijet na ovoj razini, dio njene topografije prebačen

je u mitologiju – teza Kirka kaže Odiseju kako doći u Podzemlje, treba preploviti Okean do Perzefoninih

šumaraka s jablanima i vrbama (uobičajena vegetacija kraj rijeke), ondje teku Aheront, Piriflegeton i Stiga i stijena gdje se sreću dvije rijeke

Fedon – Kokit i Piriflegeton – Kokit stvara jezero koje je κύανος – tamno plave, skoro crne boje (iz toga nastalo cianus, cijanid, cijanotična boja za plavu boju); κύανος – označava tugovanje, boja je božanskog tugovanja, za smrtnike je boja tugovanja obična crna (μέλας)

Arion – kianohiates – toliko je crn da se prelijeva plavo; konj vranac, sin Posejdona Kiane – izvor kraj Sirakuze, nastao kad je Had oteo Perzefonu, nimfa Kiana (Κυανῆ) se

pretvorila u potok; tamo rastu šaš i papirus (papirus je umjetno donesen) Kianeai – Συμπληγάδες (Simplegadi); lutajuće (ploveće) stijene na ulazu u Crno more,

nisu bile fiksne i ubijale su brodolomce kako je koji pokušao ploviti kroz njih, samo bi se sklopile preko broda, Jazon je prošao tako što je poslao golubicu ispred Arga i stijene su se zatvorile na nju i dok su se razdvajale, Argo je prošao kroz stijene i nisu se više nikad zatvorile, ostale su u tom položaju; Crno more se percipiralo kao dio onog svijeta

Leta – Λήϑη, rijeka zaborava, duše piju iz nje da zaborave svoj smrtni život, u izvorima se izravno pojavljuje relativno kasno, ali znamo da postoji i ranije – Odisej dušama daje da piju krv crnog ovna da se sjete svog života; Vergilije – Leta okružuje Elizij i pravedni piju iz nje da se mogu reinkarnirati (Platonov utjecaj – da zaborave prošle živote)

Nekad je to rijeka preko koje Haron prevozi mrtve – simbolika zaborava koji padne na mrtve kad umru – kod Seneke, u Culexu

Culex – pjesma iz Appendix Vergiliana, spjev o muhi koja je umrla i ide na onaj svijet i daju joj sve potrebne rituale da bi mogla počivati u miru; pjesma je zafrkancija, ali nama je korisna jer nam daje podatke

Eridan – teče oko Elizeja (po Vergiliju), teče jantarom – izjednačava se s rijekom Po jer se spominje kao zapadna rijeka; delta Poa – Caput Adria (Spina i Adria su etruščanske luke na Pou u delti), dio Jantarnog puta; Helijade – sestre Faetontove, kćeri Helijeve, kad je Faetont umro, plakale su jantarne suze i pretvorile se u topole na Eridanu

5

Heziod – Eridan je na Otocima blaženih, iza oceana na zapadu, iza ekumene (naseljenog svijeta)

Kalimah (300 BC, početak 3.st. BC) – u himni Zeusu spominje rijeku Melant – crna rijeka u Arkadiji ili Elidi, do danas je nepoznata, ne znamo je li to Kalimahova individualna konstrukcija ili ju je naslijedio iz predaje

Izvori – rijeke su granice koje teku u i kroz Podzemlje, ali izvori su direktno u Podzemlju, tamo počinju, produkt su Podzemlja

Izvor Lete i Mnemozina – izvor zaborava i izvor sjećanja; secta Orphica – izvor zaborava je za one koji će se ponovo roditi, izvor sjećanja je za one koji su inicirani u Misterije (orfici su osnovali i vodili Dionizove misterije) i treba im za blaženstvo na onome svijetu – važno za eshatologiju (bavi se onim što će se dogoditi na samom kraju postojanja, kršćanstvo ima najjaču eshatologiju, Eleuzinske misterije su prilično jake), svi koji su inicirani imaju povlašteno mjesto na onome svijetu (Vetije Agorije Pretekstat – iniciran u hrpu misterija, za svaki slučaj)

Eshatološki kultovi su prilično stari – Eleuzinske misterije su iz brončanog doba; Homer ih ignorira, uopće ih ne spominje

Pećina proroka Trofonija – u Beotiji, izvor Lete i Mnemozina (po Pauzaniji), oni koji dolaze na njih prolaze kroz teške muke, kad se prođe izvore, dolazi se u središte Podzemlja, gdje se nalazi livada prekrivena cvijećem i šumarci, palača Podzemnog boga Aidos Domos

Asfodel – spominje se od Homera; tipičan Podzemni cvijet, dio Podzemlja u kojem su boravili obični mrtvi, ni dobri ni loši; blijedo sive boje – livade asfodela izgledaju kao posute pepelom; sivo se oduvijek asocira uz smrt (ne kao crna, boja tugovanja, nego boja zagrobnog života) jer ljudi koji su bili blizu smrti (klinički mrtvi i u dugoročnoj komi) svi uvijek opisuju sivi okoliš (pitanje neurologije)

Sl. livada asfodela u Marsali u nekropoli Lilibeja Cvjetovi na Podzemnoj livadi – asfodel, ljubica, sunovrat, perunika, šafran, divlje ruže,

ljiljan, hijacint (možda zumbul, možda je antici bio nešto drugo) Sunovrati – narcisi, izravno su sudjelovali u otmici Perzefone; Had je zamolio Geju da

mu stvori nešto što će mu pomoći da otme Perzefonu, pa je Geja stvorila narcise na zelenoj livadi, Perzefona je bila očaranja njima i išla ih je brati kad se ispod nje otvorila provalija (khasma ges) iz koje je u svojim kolima izašao Had i odveo ju u Podzemlje; po antičkim izvorima, narcis je najstariji cvijet u vijencu bogova

Ljubice – oni koji otmicu Perzefone stavljaju na Siciliju, kažu da je brala ljubice i ljiljane (Ovidije – 'ili ljiljane ili ljubice bere'), kasnije Ovidije kaže da je brala šafrane

Homerska himna Demetri – 7.st. BC, kaže da je brala divlje ruže, šafrane, ljubice, ljiljane, sunovrate; ova pjesma je najopsežniji opis otmice

Perunike – iris ilirica, divlje su male i tamnoljubičaste, strašno jakog mirisa Hijacint – antički autori ga identificiraju s divljim zumbulom, ali nismo sigurni da je to

ono što mi danas smatramo zumbulom; Hyakinthos Hijacint – Apolonov ljubimac, Apolon ga u igri udario diskom u glavu i zamolio

bogove da ga spase, ovi ga pretvorili u cvijet; Hijacint je važan lik u predgrčkoj religiji – postoji njegovo svetište kraj Sparte, Hijacintije su važna pred-indoeuropska svetkovina – riječi s –nth– skupinom (Hyakinthos, Korinthos,

6

Iakinthos) i –ss– (Knossos, Narkissos) skupinom su pred-indoeuropskog podrijetla (-ss- je u nekim dijalektima -tt-)

Elizejska polja u hipogeju Oktavije, prva četvrtina 3. st. BC, za Oktaviju Paulinu, umrla u dobi od 6 godina – prikaz otmice Perzefone (osim što joj kola vuku golubovi, a ne crni konji)

Sapfa – 'smrt može biti slatka', 'obala Aheronta prekrivena lotosom' – današnji lopoč ne odgovara antičkom lotosu, ne znamo o čemu se radi

Pindar – Druga Olimpijska Oda, daje viziju onoga svijeta – blaženi u svijetu bez muka usred oceana u vrtu sa zlatnim cvijećem

Svi cvjetovi Podzemlja su cvjetovi ranog proljeća – proljeće i proljetno cvijeće se asocira uz smrt zbog porasta mortaliteta u to vrijeme

Dva su krizna razdoblja u antičkom životu - kraj listopada i vrijeme sjetve, vlada veliki strah od vremenskih nepogoda; rano proljeće (mart, april) – Alkman je rekao da je to doba kad se raste, ali u to vrijeme više nema hrane, zimske zalihe su potrošene, a nova hrana još ne raste, raste samo cvijeće, slabi i bolesni i stari tada umiru

Flora Stabiae – djevojka šeće po livadi, 3. stil, predstavlja odlazak na onaj svijet; iz Vile Ariana u Stabiae: LIMC kaže da je Europa, nekad je Euridika, nekad Perzefona; nosi košaru kalathos (važan je dio Eleuzinskih misterija)

Pherephattes anthologia – 'Perzefonin buket', ritual u Eleuzinskim misterijima, obilježavalo se cvijeće koje je Perzefona brala kad je oteta i odvedena u Podzemlje u rano proljeće

Urna iz Volterre – alabaster; rozeta, akantus, ivančica Plodovi Podzemlja – šipak (grobovi u Spini – keramički šipci; šipci iz grobova iz Visa –

helenistički), teorija da je bio simbol plodnosti (pun koštica) – poklon za svadbu; ali Perzefona nema djece (neplodna, iako orfici tvrde da je imala dijete s Dionizom); Perzefona je progutala zrno i zauvijek postala povezana s Hadom – svadbena ceremonija; sirena sa šipkom – simbol božice Podzemlja; svadbeni i pogrebni rituali i simboli se isprepliću i ponavljaju u oba konteksta (šipak; smrt neudane djevojke se smatra njenim brakom s bogom Podzemlja)

Sirene su bile Perzefonine pratilje i kažnjene su zbog svog neuspjeha da ju zaštite, Demetra ih je pretvorila u čudovišta; druga priča je da su i prije bile polu-ptice, ali da nisu bile zle, nego da ih je njihov neuspjeh izludio i da su otišle na onaj svoj otok privlačiti mornare iz osvete i ludila

Jabuke – zlatne jabuke, nalaze se u Eliziju; Parisova jabuka na kojoj je pisala 'najljepšoj' (τή καλλίστη); vrt Hesperida sa stablom zlatnih jabuka, nalazi se na dalekom zapadu (!); Kaludije Klaudijan – Otmica Perzefone – Had Perzefoni obećava zlatne jabuke (4.st. AD)

Sl. srebrni kantaros iz kaludijevskog vremena, New York, Odisej žrtvuje crnog ovna ispod stabla jabuke

Nekije – tekstovi o odlasku na onaj svijet, često govore o infernalnim šumarcima (svetim šumarcima) – locus sacer, nemus sacrum; u tom šumarku je ulaz na onaj svijet

7

Alsea – šumarci Perzefone, Homer, Vergilije; tihi – ne čuju se ni ptice ni kukci, ne zna se je li to šumarak koji vodi u Podzemlje ili je u Podzemlju, putnik ne zna kad je prešao granicu

U suvremenoj književnosti – vrbe su zla bića (LOTR, HP, hrvatsko pjesništvo) – naslijeđe iz antike

Čempres – pokazuje živima mjesto mrtvih, i danas se sade na grobljima; sporo rasu, jako su tamni, uski su i visoki (Marinina slika nekog 500 godina starog višeg od 12 metara) i bacaju jako dugu sjenu; Plinije – raste sporo, neplodan je, taman, stvara dugu sjenu, teško ga je uzgojiti – i Rimljane je mučilo zašto baš čempresi, u Italiji nije čest, širi se s plijenom iz Tarenta (Katon – 'tarentski čempres')

Jablan – 'bijela topola', u Grčku ju je donio Heraklo s obala Podzemlja, s Aheronta, tj. iz Tesprotije; Homer ga zove Aheroides; na mjestu Augustove lomače na Marsovu polju su zasadili topolu; orfici – bijeli čempres kraj kojeg je izvor koji mrtvi moraju izbjeći (zlatni listići na kojima je itinerer za pokojnika – orfici su ih stavljali u grobove kao upute pokojniku, gdje da ide, što da radi, što da izbjegava) – bijeli čempres ne postoji, moguće je da su mislili da onaj svijet negativ ovoga, pa ako ovdje imamo crne čemprese, onda tamo imamo bijele

Sl. Patronova grobnica – fragmenti fresaka se čuvaju u Louvreu; Via Latina, pripadala liječniku, gore je pogrebna povorka s likovima iz pokojnikovog života i stablima, julijevsko-klaudijevsko razdoblje (49 BC – 68 AD)

Klasično grčko vrijeme – Podzemlje je lijepi park, ugodno je toplo, raste proljetno cvijeće, puše zefir (maestral, zapadni vjetar koji blaži dušu), žubori potok, hladovina – locus amoenus (ugodno mjesto); Rimljani su preuzeli slike tih idealnih parkova i vrtova, i na slikama i u svojim vrtovima

Sl. Livijina vila na Prima Porta – čempres u vrtu, locus amoenus Sl. kuća zlatne narukvice – Pompeji, 1.st. AD, prijelaz 2. na 3. stil, locus amoenus sa

panelima (kopije štafelajnog slikarstva na freskama) – oleandar, palma, ljubičica, šipkovina, lovor, ptice

Divlja maslina i bor – rimski dodatni simboli smrti, pogrebne lomače se prave od bora, grane bora se stavljaju na pokojnikova vrata; pinija – vrsta bora, daje pinjole, nekad je bio najvažniji bor na Mediteranu, danas je rijedak – Austrija je uvezla alepski bor koji je invazivan, nije isti kao bor u antici; pinija vjerojatno dolazi u 4.st. BC iz anatolijske visoravni ili iz Sirije u Grčku, iz Grčke se širi po Mediteranu

Vergilije – Eneida, 'brijest sjenovit i golem', raste pored vestibula Hada, ispod njega borave Somnia vana (isprazni snovi)

Tisa – taxus, crvene bobice; Ovidije – Metamorfoze, raste uz Declivis via (Strmi put, vodi u Podzemlje), do kasne antike tisu drže za vrlo infernalno stablo – jako je otrovna, osobito bobice, često se javlja; Seneka, Silije Italik – u njoj žive strašne ptice koje su personalizacija svih strahova, bolesti i strahota ljudskog roda

Platana – platanus orientalis; mitovi su je puni; mit – došla je s trojanskim junacima, u Italiji se nije primala do kasne Republike, treba biti strpljiv 100-ak godina dok naraste; bijela platana u Grčkoj – leuke, blistavo bijela debla, rastu na Otocima blaženih (na njih idu heroji; Homer – na njih ide Menelaj jer je Zeusov zet)

Portland vaza – Britanski muzej, kameo staklo, augustovsko vrijeme (julijevsko-klaudijevsko), donji dio je odrezan (bila je amfora), postoji oko 45

8

teorija što prikazuje (MMB – možda Otok blaženih Leuka, Ahilej i njegova posmrtna žena Helena ispod stabla leuke (platane), Helena drži baklju od snopova pruća, koja se zove helade ili helene, ovisi o dijalektu)

Makrobije – prijelaz 4. na 5.st. AD, pokušava sačuvati staru religiju u knjigama, za učenjake, to je više neoplatonizam, nego stara pučka vjera, ali citira izgubljene pisce

Saturnalija – filozofski razgovori u kući Vetija Agorija Pretekstata, tamo se pojavljuje puno suvremenika; Pretekstat je do tad već mrtav

Pretekstat je vodio bitku oko oltara Viktorije u Senatu protiv Ambrozija 384 AD, Ambrozije je pobijedio i oltar je izbačen – neslužbeni kraj poganskih religija

Aurelije Simah – jedan od sugovornika, Simahov krug – krug istomišljenika pogana, Teodozije ga nije dirao bez obzora na to što je 380 AD proglasio kršćanstvo službenom religijom, a 392 AD zabranio sve poganske religije u Carstvu

Virije Nikomah Flavijan – vodio pobunu protiv Teodozija za vraćanje poganske religije, izgubio, ubio se; imao je teoriju da se svi bogovi moraju svesti na jedno božanstvo – Sunce (nije daleko od monoteizma)

Popis infernalnog bilja – po Tarkviniju Prisku, stabla koja zovemo nesretnima (arbores infelices) [poglavlje 3, glava 16 ili po drugom izdanju poglavlje 2 glava 20]

Stanovnici – bića Podzemlja i smrtnici koji tamo dolaze smrću; sudbina dobrih i loših se u početku ne razlikuje, tek od Homera – Elizij, Asfodel, Tartar

Tartaros (grč.), Tartara (lat.) – često kao plurale tantum; svi ga spominju od Homera nadalje; Homer – Tartar je zatvor za Titane, ne zlikovce; Heziod – Tartar je zatvor za Titane, čuvaju ga 3 titana sa 100 ruku hekatonhiri (Ἑκατόγχειρες, Hecatoncheires, storuki), najslavniji je Briarej, braća su mu Kot i Gij; kamen bačen u Tartar pada 9 dana i 9 noći, okružuju ga željezna ograda i vrata sa brončanim šarkama i zasunima, iznad njega stoji Atlas i drži nebo, tamo borave djeca noći Hypnos i Thanatos

Sl. Hypnos i Thanatos – krater iz Louvrea, nose Sarpedonovo tijelo ispod Troje Sl. Hypnos i Thanatos – Eufronije, nose Sarpedonovo tijelo ispod Troje, Hermo

je prisutan (psihopomp – biće čija je dužnost otpratiti pokojnika u zagrobni život, često je to Hermes); krater je ukraden iz Italije i prodan Paulu Gettyju, Italija ga tužila i dobila spor, i krater je morao biti vraćen

Sl. Hypnos i Thanatos – atički bijeli lekit (nalazimo ih samo u Atici i Eubeji, ako ih ima izvan Atike, znači da se tamo nalazi naselje Atenjana), nose pokojnikovo tijelo

Sl. brončana rimska statueta iz Beča, Hypnos nosi kapu s krilcima, nalik na Hadovu kacigu nevidljivosti – simbol neuhvatljivosti sna; 1.st. BC – 1.st. AD

Homer – tri najslavnija zlikovca – Sizif, Tantal i Titija, kažnjeni na onome svijetu, ne povezuje ih se s Tartarom

Sl. grobnica iz Tira (Beirut) – Tantal, 150 AD Sl. sarkofag iz Velletrija – 2.st. AD, kažnjeni zlikovci Tantal i Sizif Sl. Foce del Sele – metopa sa Sizifom; Herino svetište – najstarije grčke metope u

kamenu, 7.st. BC Sl. Sizif, apulski crveni krater, slikar Podzemlja, čuva se u Münchenu

9

Orfici su doprinijeli da se Tartar i njegove muke prošire i na smrtnike i njihove zločine, broj zlikovaca se onda povećava

Sl. Sizif i Danaide iz Vulcija, čuva se u Münchenu; nesavršena je – prepekla se, crna boja nije ostala, nego su likovi crveni

Sl. Eskvilinska Odiseja – Vatikanski muzeji, prikazuje Hadove kazne (Danaide, Titija, Sizif, Orion)

Sl. Galleria dei Candelabri – Danaide pune bunar bez dna, Okno plete uže i magarac koji ga proždire – Hadova kazna (uzaludni poslovi koji nikad ne mogu biti završeni i ispunjeni)

Sl. Danaide iz groba u Porta Maggiore Porta Maggiore – zove se i Porta Praenestina, istočna vrata u Aurelijevim zidinama

Rima, Klaudije je sagradio ta vrata 52 AD kao ukrasni dio potpore za dva akvedukta, 271 AD Aurelijan je sagradio zidove i vrata su postala dio zidina i ulaz u grad

Sl. Erinije – slikar Podzemlja, krater iz Barija; Orest, Leda na labudu, 4.st. BC Erinije su Furije (rimska verzija), čuvaju i kažnjavaju zlikovce u Podzemlju, Homer prvi

piše o njima, kod njega one određuju kaznu za matricid (Orest) i patricid, kasnije su personifikacija grižnje savjesti; kad je Orest dobio oprost, preimenovane su u Eumenide (ljubazne, graciozne) – prvi o tome piše Euripid u Orestu, od onda se štuju kao blažene božice

Sl. Hipogej Volumnija u Perugii, alabaster Sl. Parke – Suđenice, sarkofag iz Louvrea, Prometej, Posejdon Suđenice – Klotho (Klota, ispreda nit života), Lachesis (Laheza, određuje dužinu niti

života), Atropos (Atropa, sječe nit života) Po karakteru i opisu su bliske Erinijama, žive u Podzemlju Rimljani su ih nastavili prikazivati

Sl. Tezej i Piritoj, Heraklo, traka za štit (telamon), Olimpija; njih dvojica su zaglavili u Podzemlju, Heraklo je mogao osloboditi samo jednoga i odabrao je Tezeja

Sl. Tezej i Piritoj, Heraklo, reljef iz Bonna, 420 BC Sl. Tezej i Piritoj, apulski krater, Erinija ih vezuje i muči, prisutni su Had i Perzefona

(južnoitalska Perzefona, ima dvije križne baklje), čuva se u Ruvo Museo Jatta Sl. krater iz Kanoze – Munchen, Tezej i Piritoj, božica s mačem, slikar Podzemlja Sl. Piritoj – svezan za drvo, čuva ga zmaj, Aleria, u Museo Jatta Ot i Efialt – omiljeni zlikovci iz Eneide, slagali su planine jednu na drugu da dođu do

Olimpa, zatočili su Aresa u brončanu posudu, nemamo njihovu ikonografiju Salmonej – hybristes – osoba koja je nastradala zbog svog hybrisa; hybris je najgori

zločin koji smrtnik može počiniti, ponos i obijest zbog kojih se smrtnik osjeća toliko moćno kao da mu ni bogovi ništa ne mogu; Salmonej je sebe tretirao kao Zeusa, proizvodio je buku svojim kolima kao da grmi, bacao je baklje koje su imitirale munje, nema ikonografije

Grčka predodžba Podzemlja – mješavina različitih slika, kultura i utjecaja, ni oni sami nisu sigurni i nemaju čistu sliku, nego ona ovisi o tome kojem kultu pripadaš i individualnim filozofskim tradicijama; na sve to dolazi Homerova tradicija – herojski utjecaj, ratničke elite i njihova ideologija

10

Različite moderne teorije – pitanje je je li Podzemlje bilo prikazano kao sretan svijet ili mjesto straha i užasa, tamno, ružno, zmije i ostala čudovišta (ima ih i u indoeuropskoj tradiciji)

Nordijska tradicija – Hel, loša strana Podzemlja Avestička tradicija – Dušox, zlo postojanje

Ne znamo jesu li to dva odvojena svijeta ili jedan svijet s različitim percepcijama i/ili predjelima

Keltska tradicija – Podzemlje je daleko na jugu (ne zapadu) Od Pitagore – Zemlja je okrugla, Podzemlje je dolje – na jugu

Podzemlje na zapadu nije napušteno – nekako su iskombinirali oboje; kad sunce zađe na zapadu, ide u Podzemlje, prolazi kroz južnu stranu Svijeta mrtvih i izlazi na istoku

Etruščani su vjerovali da je najgori dio Podzemlja na sjeverozapadu Neoplatoničari – najgori dio Podzemlja je sjever Marcijan Kapela (5. st. AD) – piše o etrurskoj podjeli neba, imao je izvore puno

starije od sebe Aristofan – Žabe, komedija, prvi put izvedena 405 BC na Dionizovim svečanostima

(vrijeme Peloponeskog rata); književna kritika Da bi se došlo do Podzemlja, treba prijeći jezero, pustinju, pse Kokita i murine

Tartesa (Tartesos, Taršiš, predgrčko kraljevstvo kraj Gadira/Kadiza, zemlja nečuvenog bogatstva, izvan Heraklovih stupova – pojam dalekog zapada), različito od Homerovog Podzemlja

Ne znamo je li na Aristofana utjecala tradicija Eleuzinskih misterija, u koje je bio iniciran; nije smio govoriti o nauku eleuzinske religije, ali neke općenite stvari je javnost znala

Radnja – Dioniz ide u Podzemlje naći Euripida i Eshila i odlučiti koji je bolji, pita Herakla za put (Heraklo je bio prvi inicijant [mist] u Eleuzinske misterije), Heraklo mu kaže da će sresti sve koji su inicirani u Eleuzinske misterije, predivno svjetlo, mirtu, sretne tijase (thias, članovi povorke koja prati Dioniza, nimfe, satiri i menade) i ples, nalik na eleuzinsku tradiciju

'da bi prešao preko jezera bez dna, mora ući u Haronov čamac, kraj njega krekeće zbor žaba', mora izbjegavati čudovišta – empousa (mijenja lik, ne pripada religijskoj tradiciji, više joj je funkcija strašiti djecu, kao baba roga), poslije toga će naići na blažene i inicirane u kult Dioniza, nakon toga susreće Eaka, Podzemnog vratara, najstrašnijeg Hadovog pomoćnika, Eak Dionizu prijeti murinama

Dioniza prati magarac Ksantija, koji ga često spašava Platon – Država (πολιτεία), oko 380 BC

Duše prije nego što se vrate na ovaj svijet idu na Polje zaborava bez ijednog stabla, provode noć kraj rijeke Ameles, piju magični napitak da zaborave svoje prethodno postojanje

Priča o Eru – najslavniji dio Države; Er je ranjen u bitci, pao je u san nalik smrti (u komu) i kasnije se probudio i pričao kako izgleda Podzemlje; jedan od najranijih opisa kome

11

Blažene je podijelio po rangu, sfere međusobno povezuje stup svjetlosti, sfere titraju i proizvode harmonijsku glazbu, a osam sirena upravlja harmonijom

Svijećnjak iz Cortone – možda iz Orvieta; sredina 5.st. BC, etruščanski; izmjenjuju se 8 harpija i 8 sirena, između njih 16 silena, u sredini na dnu je glava meduze, okružuju je morska bića i valovi i 8 delfina

Etruščanska tradicija – podjela neba na 16 regija (poveznica – 8 Platonovih sfera); ovčja jetra ima 16 regija koje odgovaraju nebu

Sl. Zlatni listić iz Petelije – 4.st BC, nađeno ih je 16 (Južna Italija, Kreta, Tesalija); orfici, upute pokojniku koji je iniciran u misterije, kome što reći, lozinke, različite stvari pišu, inicirani dobiju lozinku pomoću koje će biti pušteni među blažene

Sl. Zlatni listić iz Hipponiona, 4.st. – prvi dio je katabaza (κατάβασις, silazak; izlazak iz Podzemlja, uspon – ἀνάβασις, anabaza; Perzefonina katabaza je u jesen, a anabaza u proljeće), duša napušta svjetlost boga Helija i odlazi do tame koje sve obavija (skόtos amphikalypsas)

Drugi dio – tamna palača i njena topografija, desno u Hadovom domu se nalazi izvor i kraj njega bijeli čempres, ne piti iz tog izvora; kraj jezera Mnemozine se nalaze čuvari koji će ga ispitati i treba im reći 'Dijete sam zemlje i zvjezdanog neba, moja obitelj je nebeska, to znate vi dobro. Žedan sam i propadam od žeđi. Dajte brzo da pijem iz jezera Mnemozina', to je lozinka i samo se tako može piti iz izvora sjećanja

Treći dio – susret s Perzefonom, mist se treba obratiti Perzefoni, reći da ga je Bakho odriješio, pozdraviti ih i reći im da im dolazi čiste duše, priča svoju priču i izražava želju da izađe na Perzefoninu livadu

Četvrti dio – lozinka za izlaz na livadu, uzvikuje se 'Brimō, brimō!', kaže mu se 'Uđi na svetu livadu, jer mist je oslobođen muka', nailazi na zadnje čuvare i izgovara zadnju (najvažniju) lozinku, koju ne znamo, jer na jedinom listiću koji imamo koji ju spominje je oštećena

Peti dio – stanje blaženstva Listići nisu bili besplatni

Put ide lijevo (izvor zaborava i bijeli čempres) i desno (topole i jezero Mnemozina), desna strana je prava, ne smije se skrenuti lijevo; izvor Mnemozina – eliksir života, provlači se kroz povijest u različitim oblicima, nekad je izvor, nekad istječe iz jezera

Mezopotamija – mrtvi su žedni Pilos – linear B tablice, prinosi se žrtva skupini koja je opisana kao di-pi-si-jo-i i možda

znači 'žedni', možda klasa vojnika, možda je geografska odrednica Poema Aleksandra od Likofrona, kraj 3.st. BC, možda početak 2.st. BC; Aleksandra je

Kasandra, trojanska proročica Središnji dio je o Odiseju – Odisej plovi kraj Sicilije, Pitekuse, kraj grobnice

Baja, u predio Kimerana na putu prema Podzemlju – avernska močvara kraj napuljskog zaljeva, gdje je ulaz u Podzemlje (močvara koja isparava sumpor – savršeno), iza se nalazi planina Leteon, put kroz Avern, rijeke Kokit i Stiga; Leteon ide do neba, s nje teku sve rijeke koje teku Italijom, toponim očito asocira na Letu i ne postoji u Italiji (svi grčki toponimi vezani uz Podzemlje postoje u stvarnosti) – opis Hada

12

Aleksandrija – kraj 3.st. BC, prvi put upotrijebljen skiopoesis, u komentarima Odiseje, pjesma o zatamnjenju, o ulasku u tamu, Atena je bacila tamu na prosce da ne vide Telemaha dok se iskrada iz Itake da ode tražiti oca, kasnije se odnosi na odlazak na onaj svijet; skiopoesis – tama koja obuhvaća sve

Patrijarh Fotije – objavio prepričana djela Damascija, cijela 3. knjiga Damascijevog djela je prepričavala sadržaje o odlasku na onaj svijet (izvaci izvadaka)

Damascijevo djelo je paradoxa – djelo o čudnim, lažljivim događajima, moderni termin; paradoksografsko djelo – putovanja u nemoguće krajeve, čudnovati događaji, studije o metafizici duše, onoga svijeta

Onirokritika – oneiros – san, normalan san, ono što se sanja, priča koje se sjećamo nakon spavanja, ne kao hypnos koji je san nalik smrti; književna vrsta o snovima i što je duša sanjala izvan tijela, priče o duhovima; Lucijan se s time sprda jer se pisci te vrste ponašaju kao da govore neupitnu istinu

Došlo je do Rima, ali se oni nisu bavili metafizikom bilo čega ni lutanjem duše (Rimska država i njeni vođe nisu mogli upravljati Podzemljem niti su ga mogli na bilo koji način kontrolirati i/ili osvojiti, pa ih on nije ni zanimao), njihova ostvarenja su u ovom pogledu bila suhoparna, ali su puno naslijedili od Etruščana, koji su imali bogatu mitologiju onoga svijeta

To je tako do osvojenja Tarenta (272 BC), kada dolazi do brze helenizacije Rima i rimske misli – državna religija se nije mogla boriti s misterijskom slikom zagrobnog života (koja im je obećavala idealan svijet i nagradu za dobre i kaznu za loše), nastaju novi opisi Podzemlja pod grčkim i bliskoistočnim utjecajem (bliskoistočni preko Grka)

Rimski pjesnici su i pod etruščanskim utjecajem – Platon, orfici; od 2.pol. 1.st. BC do 1.pol. 1.st. AD nastaju novi, slavni opisi Podzemlja (Eneida, 6. knjiga je najbolji)

Eneida – 6. knjiga; ulaz kroz Sibilinu pećinu, iza nje je Haronov čun; Eneja je stao kod Kume na putu iz Troje i otišao vidjeti Sibilu da dobije od oca proročanstvo o sebi, svom rodu i budućnosti naroda; nakon pećine ide kod Harona, nakon njega dolaze čudovišta, pa Podzemne rijeke koje 9 puta opasuju Podzemlje, opisuje Tartar, reinkarnaciju, Elizij (u njemu je Anhiz i idućih 1000 godina njegovog potomstva – spominje Augustovog nećaka Marka Klaudija Marcela koji je umro u dobi od 19 g., zabilježeno je da kad je Vergilije recitirao Eneidu pred Augustom i njegovom sestrom Oktavijom, ona se onesvijestila; limb – Asfodel, nalazi se ispred raskrižja koje će pokojnike odvesti na mjesto gdje će boraviti u zagrobnom životu, ovisno o tome kakvi su bili za života (Elizij ili Tartar, Elizij je desno); sl. grobnica na Via Portuense, 2.st. AD, Museo nazionale Romano, Elizijska polja; sl. hipogej Oktavije na Via Triumfale, Hermo, djeca se igraju u cvijeću, crvene ruže, dijete odvode dva bijela goluba – scena otmice Perzefone, s Oktavijom u glavnoj ulozi, poanta je da ju odnosi smrt

Sibilina pećina u Kumi je umjetna, proročište Nove ideje u Rimu – filozofske; pojavile se u tekstu Axiochos (nije Platon), 1.st. BC –

Zemlja je u središtu svemira, okružena sferama u koncentričnim kružnicama; dva su dijela – gornji pripada živima i višnjim bogovima, a donji mrtvima i infernalnim bogovima

Culex – nije Vergilije, satira o pogrebu muhe, odudara od Vergilijevog pjesničkog opisa Podzemlja iz Eneide, spominje kimerijski šumarak, nema ga kod Vergilija; Odisej – Kimerani su kraj samog ulaza na onaj svijet u zophosu,

13

filozofski pojam tame Podzemlja; Podzemlje ima samo dva dijela, Elizij i Tartar, ulaz u Tartar je u kimerijskom šumarku, a na ulazu u Elizij je Perzefona – jedini pravi sudac u Podzemlju (Vergilije daje druge suce)

Apokolokynthosis – surova satira, prijevod je 'pretvorba božanskog Klaudija u tikvu', o posljednjem boravištu cara Klaudija

Lukan – Farsalija, o građanskom ratu Cezara i Pompeja, orbis alius – pjesnički termin za onaj svijet, ne doslovno Podzemlje i svijet mrtvih (kao drugu dimenziju), nego neki drugi svijet na nekom drugom mjestu na ovom svijetu, do njega se može doći ako se ide dovoljno daleko, nalazi se negdje preko mora na Otocima blaženih

Silije Italik – Punica, ep o Punskim ratovima, glavni junak Scipion ide kroz viziju Podzemlja (poziva se na Vergilija, kao što je bio običaj onda, ništa drugo se nije ni očekivalo i da se nije pozvao na Vergilija i kopirao ga, njegov ep bi se smatrao nekvalitetnim); vodi ga Sibila iz Kume, na ulazu nalazi 10 vrata koja vode u Podzemlje, svaka za određenu klasu ljudi, iza 7. vrata je limb, iza 8. i 9. je Okean iza kojeg je Elizij; tamo su i Podzemne rijeke i čudovišta

Pitanje je jesu li vjerovali u sve to što pišu ili su to samo uobičajene slike kroz koje prenose svoje pjesničko umijeće (znamo sigurno da Lukrecije nije vjerovao u život poslije smrti)

Lukijan – Istinita pripovijest, ruga se s književnim vrstama koje čudnovato i fantastično prikazuju kao istinito i odmah na početku napominje da laže u cijeloj priči; dijalozi s Haronom i Hermom, prijevoz preko Aheronta, dijamantna vrata s Kerberom, sudac Eak koji ga upozorava o putovanju i prijeti mu, Asfodel iza njega, pa suci Heraklo, Minos i Radamant

Polignot oslikao riznicu Kniđana u Delfima, na freskama su prikazane Odisejeve nekije (5.st. BC), nisu sačuvane , nego ih poznajemo iz Pauzanijinih opisa (2.st. AD)

Haruspici – etruščanski proroci koji su proricali po jetri ubijene životinje, podijelili su nebo na 16 regija po 16 regija životinjske jetre po kojima su proricali

Kasnoantički pisci su etruščanskih 16 regija i neoplatoničko učenje o 9 sfera pokušali spojiti u jedno i dobili kaos

Neoplatonizam – 8. sfera je mjesečeva, duše mrtvih prvo dođu tamo i tamo se odlučuje hoće li se vratiti na 9. sferu (Zemlju) ili će nastaviti svoj put u prosvjećenje u višim sferama; sfere spaja Styx, spiralno prolazi kroj 16 regija i kroz sve sfere i spaja ih; Saturn je zadnja sfera, najviša; domicil Saturna je u znaku Jarca – zimski solsticij, duše u toj polovici godine idu gore kroz spiralu (ljetni solsticij – duše idu dolje); Plutarh – De facie

Bića u Podzemlju – najvažniji su vladari (sl. Had, Posejdon i Zeus, krilati konji, plašt crno figuralnog lekita, 6.st. BC), Had i Perzefona; Homer – Had je brat Posejdona i Zeusa; Ἄιδης - *Αᶂιδ - *a-ṷid – nevidljiv

Ostale teorije o etimologiji imena – Ais – kuća, jer je Podzemlje golema Hadova kuća koja sve prima i on je imenovan prema boravištu, a ne obrnuto

Eurys – znači 'široko', sve što počinje s tim moramo smatrati vezanim uz Podzemlje dok se ne dokaže drugačije; jedan od Hadovih epiteta je Eurypylos ('širokih vrata')

14

Epiteti na papiru Had se u mitologiji osobno i doslovno kao Had spominje dva puta (u mitu o

otmici Perzefone i u mitu o Heraklu koji ga je ranio kod Pila), svugdje ostalo se spominje svojim inkognito nadimcima i epitetima kroz koje ga prepoznajemo kao njega

Sl. hidrija Baltimorskog slikara, Bari, lik koji drži djevojku oko pasa, a ona je ruke bacila u zrak, oko njih na podu kalathos i cvijeće, kvadriga, oteta je usred branja cvijeća,

Sl. grobnica Perzefone iz Vergine, tumul Filipa II., 340 – 330 BC; Had, Perzefona, Hermo, Kiana

Sl. kalenski tanjur iz Corneta, otmica Perzefone, 3.st. BC, tamna, reljefna, iz kalupa, oponaša metal, južnoitalska, natpis 'L. Canoleius L. f. fecit Calenos' (Lucius Canoleius Luci fili fecit Calenos), Atena, Afrodita, Viktorija

Sl. sarkofag iz Rima, 3.st. BC, otmica Perzefone, isti likovi, s dodatkom Demetre i Triptolema u kolima koja vuku zmije

Sl. sarkofag iz Salerma, otmica Perzefone Had – taman, ozbiljan, šutljiv, neumoljiv, ali nikako zao (Grci nisu dijelili

bogove na dobre i zle, svi su imali ljudske osobine, ali su generalno bili neutralni u pogledu dobrote ili zloće), nema kulta ni hramova; Pauzanija – jedini Hadov hram je u Elidi, otvara se jednom godišnje; na Kreti – kult Hada Agesilaja (Hades Agesilaos), ne znamo koji heroj stoji iza tog kulta

Kelti – blizanac boga vladara je žrtvovan i ta žrtva je stvorila ovaj svijet, pa je postao vladar svijeta koji je blizanac ovoga svijeta i vlada na otoku jabuka na dalekom zapadu, ime tog blizanca je Yemo; u Iranu je Yima, u Indiji Yama, u germanskoj tradiciji je Ymir (div koji je žrtvovan i od njegovog tijela je načinjen univerzum)

Paradeisos – iz perzijskog, pairi.daeza, vrt usred pustinje ograđen visokim zidom, kvadrat 'raja' usred pustinje; raširio je po svijetu u raznim verzijama (paradise, npr.); u Septuaginti je Edenski vrt prvi put opisan grčkom riječju paradeisos

Peribalo – ograditi, peribolion – ono što je ograđeno, u Bizantu je evoluiralo u perivolion – lovište, danas perivoj, vrt iza ograde, svijet izoliran od zala ovoga svijeta

Smrt – Yemo, prvi čovjek, stvorio je smrt i život, dijelovi njegovog tijela su opcrtali put koji vodi onamo, svjetovi mrtvih i živih su isprepleteni, može se doći iz jednog u drugi – praindoeuropska tradicija

Grci su već u klasično vrijeme bili zbunjeni, je li Podzemlje na horizontalno na zapadu ili vertikalno dolje; od 6.st. BC – Had je Podzemlje, a vladar je Pluton (utjecaj Eleuzinskog kulta koji daje raskošnu sliku onoga svijeta)

Sl. crvena atička pelika iz 400 BC, slikar Oresta, Pluton drži cornucopia, kraj njega Demetra (ili Perzefona, ali ima poljoprivredni alat kraj sebe), Nacionalni muzej u Ateni

Sl. bista Eubuleusa, Nacionalni muzej u Ateni, tipični eleuzinski Had Sl. Nyx (Nikta), sa Zeusovog oltara u Pergamu, Berlin, Pergamonmuseum;

erebos – mrak, jedno od imena Podzemlja i vladara Podzemlja; Ereb je sin

15

kaosa i tame, žena mu je Nyx (noć), djeca su im Eter (Ἀιθήρ, svjetlo) i Hemera ( Ἡμέρα, dan), od helenističkih vremena te personifikacije dobivaju lik i ikonografiju

Etruščani – bogat svijet mrtvih, najbogatiji od klasičnih naroda Calus – jedan od prvih etruščanskih bogova mrtvih, njegova supruga Thanr (ne znamo

kako se točno čita, zasad smatramo da se Th čita kao ϑ); možemo ih usporediti s Hadom i Perzefonom, obojica imaju vuka i psa kao svete životinje

Sl. opeka iz Capue – Tabula Capuana, početak 4.st. BC, drugi najdulji etruščanski tekst (prvi je zagrebačka lanena knjiga, Liber linteus Zagrebiensis); uz mnoge druge bogove, spominje se i Calus

Sl. pločica iz Magliana – ritualni popisi, kao Calusova družica se spominje Mahthanra i to ime se tretira kao toponim; spominje se Calusur (plural od Calus), i to bi mogao biti skup bogova Podzemlja kojima Calus vlada (Inferii); Calusrasi – možda Podzemlje

Bogovi su se štovali pojedinačno Pethan Calusna iz Cortone – Munis Calus, Calusras – grobnica, mjesto mrtvih (u

grčkom – Hadova kuća, Aidos doma, kraljevstvo mrtvih, još od Homera) ili su Calusovi aspekti ili mjesto štovanja

Sl. etruščansko zrcalo iz Praeneste (Palestrina) – ikonografija – golema usta uz koja stoji natpis Achrum, Artemida otima Arijadnu, tamo je Dioniz (Fufluns), ždrijelo Podzemlja prikazano kao glava silena; 4.st. BC

Zrcala prikazuju etruščansku mitologiju Tradicionalni par Calus i Thanr su zamijenjeni Hadom i Perzefonom – Aita (ili Eita) ima

na glavi vučju kožu ili pasju kapu, žezlo sa zmijom, Fersifnai Sl. Eita iz Tomba Golini iz Orvieta, gozba i Fersifnai, 350 BC Sl. Tomba dell Orco – Corneto, Odiseja, hrpa mitologije, Eita s pasjom kapom i

Fersifnai sa zmijama u kosi Had ima kapu – Aidos kynee, pasja kapa, nevidljivost (Perzej ju je posudio kad je išao

biti Meduzu) - Aṷides znači nevidljiv Sl. sarkofag, Torre san Severo, Orvieto – prijelaz 3. u 2.st. BC, žrtvovanje trojanskih

zarobljenika na Ahilejevom pogrebu (Etruščani su voljeli pokolje), Eita i Fersifnai Sl. etruščanska oinohoa (Torcop grupa – ima ravan izljev, tipično etruščanski), Louvre,

4.st. BC, Eita; radile su se u gradu Ceri; slikar iz Populonije; nasuprot Eite je žena bez ikonografije

Psi i vukovi iz Podzemlja – zadržalo se i nakon antike (Michelangelo – Pluton s vučjom kapom, skica za Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli, tamo je i žena koja bi mogla biti Fersifnai ili možda Michelangelova muza Vittoria)

Pjesma iz 1454., iz Italije, spominje Corneto (današnja Tarkvinija), Corythus, spomenike nađene u tlu, o podrijetlu gradova, palačama izdubljenima u kamenu, u grobovima slike starih bogova i polubogova – u Srednjem vijeku se znalo za freske i etruščanske grobnice

Suri – etruščanski bog, identificira se s infernalnim Apolonom i latinskim bogom Dis Pater; problem s Apolonom jer on ima puno slojeva i aspekata, pa se njegovo ime prevodi na jako puno načina; Manth u Monte Cagnano, Rath u Toskani, Aplu – etruskizirano grčko ime, Veiove – štovan u Rimu i Laciju, kult na Kapitoliju, ne znamo karakter, mladi Jupiter ili anti-Jupiter ili Podzemni Jupiter

16

Tarhont – osnovao gradove u dolini rijeke Po, posvetio ih Ditu (Dis Pater), etruščanski Manthus (Mantua) je imenovana po njemu (prema Serviju)

Cortona – Mantrus – Manthus, možda najstarije ime boga Podzemlja Pirgij (Santa Severa) – posvete Corutha i Suri, pokraj toga je latinski prijevod s

posvetom Dis Pater i Prozerpina Hirpi Sorani – štovatelji Apolona Surija (Apollo Soranos), mladići obučeni u vučju

kožu, prinosili žrtvu Dis Pateru, vukovi ih doveli do pećine iz koje je izlazio kužan dim koji izazva kugu koja se može izliječiti samo ako su živjeli kao vukovi; 'quasi lupi Ditis Patris' – 'kao vukovi Disa Patera' (Servije); planina Soracte (danas Soratte)

Soranus se izjednačava s Apolonom i ima vučji kult – nije neobjašnjivo, jedan od Apolonovih epiteta je Lykaos (vučji ili likijski, nije sigurno), Apolon jeste zaštitnik vukova, ali ima i drugih zaštitnika vukova (Had, Zeus); vučja družina je indoeuropska karakteristika, moguće je da je Suri bio lokalni bog mrtvih koji je kasnije izjednačen s Apolonom (prve grčke kolonije u Kampaniji – 8.st. BC)

Suri – etruščanska riječ za crni - crni bog, bog koji živi u tami – teorija Cautha – etruščanska božica, arhajsko ime Cavatha, spominje se sa Surijem

Grčki posjetitelji svetišta u Pirgiju ostavljali su joj posvete pod imenima Demetra i Kora, ima epitet Seh ('kći', kao što je Kora 'djevojka')

Botanički priručnik – 3. ili 4.st. AD, skup spisa Dioskorida (botaničar i liječnik cara Vespazijana), i njegovi i Teofrazovi spisi su sačuvani u arapskim prijepisima; daje etruščanska imena biljaka – kauta(m) – etruščansko ime svijeta, anthemis (grč., doslovno znači cvijet) i solis oculus (lat.) – oko sunca, neka vrsta ivančice, tratinice, kamilice, margarite

Sl. reljef iz Locrija – 5.st. BC, Pinax Locri (pinax - votive tablet of painted wood, terracotta, marble or bronze that served as a votive object deposited in a sanctuary or as a memorial affixed within a burial chamber; πίναξ), Had i Perzefona, Perzefona drži klasove žita, Had drži cvjetove nalik na ivančice, kokoš kod prijestolja

Sl. brončani okov, Praeneste, Tomba Bernardini – orientalizzante, 7.st. BC, vuk u sredini, oko njega dva muškarca sa šeširima u obliku ivančica, ispred njih čudovišta koja proždiru ljude, a iza dvije sfinge bez krila

Sl. sarkofag iz Tarkvinije – Vanth, jedna od najvećih etruščanskih božica, kratka tunika, čizme, baklja (ili ključ ili svitak), glasnica koja navještava smrt i čuvarica vrata Podzemlja, psihopomp, krila, mlada i lijepa, nikad prijetećeg izgleda, nekad se izjednačava sa smrću, glasnik je sudbine koju smrtnici ne mogu znati dok ne odu na onaj svijet (pokojnici često imaju svitak u ruci u etruščanskoj pogrebnoj umjetnosti)

Sl. Vanth iz Kampanije – London, British Museum, ima zmije na rukama (zmija nije ikonografija, zmija označava vrata u onaj svijet)

Sl. Vanth i Kerber iz Orvieta, slikar grupe Vanth, crvenofiguralna, kraj 4.st. BC, Museo Faina

Sl. Vanth na kolima koja vuku grifoni, torcop oinohoa, iz Voltere, Muzej u Aleriji na Korzici, kraj 4.st. BC

Vanth se često spominje u kontekstu s Haronom Dit – Dis Pater, Ditis Pater, izjednačen s Plutonom, jer se tumačio kao Dives (bogat), a

ne Dis; 249 BC Sibilinske knjige daju naredbu da se na Marsovu polju održe igre u čast Dita i Prozerpine, kult je onda doveden i održane su ludi tarentini – tarentske igre,

17

žrtvovani su crni bik i crna krava, kasnije se održava Equus October; 146 BC – na Tarentumu se gradi podzemni žrtvenik; kult je popularan u kasnoj Republici i ranom Carstvu, jenjava nakon julijevsko-klaudijevske dinastije, budi se opet na kraju antike kad učeni pogani pokušavaju održati na životu stare običaje u očajničkom pokušaju da na životu održe Carstvo

Ork – izjednačen s Haronom, Hadom, Stigom; nije imao ni lik ni kult, na Palatinu postoji Aides Orci za koji se misli da je kasnoantička izmišljotina učenih pogana; Tarhont ima zajednički kontakt s Orcusom

Etimologija je nesigurna – orio, orire – roditi se; horcos – zakletva (zakletva na Styx)

Sl. Triptolem, Eak i Radamant – Tarent, 4.st. BC, južnoapulska, Demetrine zmije Suci – ideja vjerojatno dolazi iz Mezopotamije ili Egipta, kod njih je ta ideja starija,

počinje u 8./7.st. BC (orientalizzante – različiti došljaci s istoka koji uz svoju robu šire i svoje ideje i vjerovanja)

Minos – prvi put se kao sudac spominje u 11. knjizi Odiseje, ne sudi djela pokojnika nego rješava razmirice među mrtvima, ideja suda za djela počinjena tijekom života se javlja kasnije

U početku je sudac bio Had (Platon kaže Zeus) Sl. Triptolem – Makron i Hijeron, London, 480 BC, eleuzinske božice, Demetra,

Perzefona Triptolem – Demetra mu darovala žito, pokušala ga učiniti neranjivim stavivši ga u

vatru, vozi Demetrina kola koja vuku krilate zmije Sl. atički stamnos, slikar Triptolema, Louvre, 480 BC Sl. dynos slikara Triptolema, Malibu (Getty Museum) Sl. Triptolem tanjur – Beč (Kunsthistorische Museum), srebro iz Akvileje, Triptolem

ima glavu Marka Antonija, eleuzinske božice, obilježava eleuzinski kult (doveo ga u Aleksandriju, gdje se zadržao do formalne zabrane poganskih religija)

Pindar – Minos sudi svima, Radamant Azijcima, Eak Europljanima – pitagorejska ideja Radamant – sin Zeusa i Europe, bio je vrhovni sudac na Kreti, zadržao to u Podzemlju

Ῥαδαμανϑύς – -nth-, predindoeuropski korijen; kod Homera nije sudac, nego vladar koji se pojavljuje u Eliziju (on i Menelaj su jedina dva smrtnika u Eliziju; Radamant je Minosov brat i božanskog je porijekla, a Menelaj je Helenin muž i Zeusov zet, pa ima pravo na Elizij bez obzira na zasluge)

Moguće da je Radamant ime boga Podzemlja iz predindoeuropskog vremena, koje je kasnije zamijenjeno indoeuropskim imenom Had; povezuje se s Elizijem, pa se postavlja pitanje ima li veze s nastankom kulta

Minos i Radamant su braća, nekad im je brat i Sarpedon (trojanski junak; kod Homera im nije brat); Minos i Radamant bi mogli biti blizanci (indoeuropski mitovi o postanku svijeta – ali ovi su predindoeuropski) – grčka mitologija voli blizance

*Manu i *Yemo – blizanci, prvi je jači, man (čovjek) i yemo (blizanac) Fragment Eshila – Menelaj i Agamemnon su blizanci, ali Agamemnon je ubijen

žrtvenom sjekirom, iako je jači; trebalo bi biti obrnuto, prvi i jači je utemeljitelj i tvorac, a drugi je za to žrtvovan

Platon – Agamemnon je sudac u Podzemlju

18

Podanici, sluge, izvršitelji raznih naredbi – puno ih je u Podzemlju, uglavnom dolaze iz religije, s vremenom su degradirani – npr. Erinije, Gorgone, Graje, Haron, Sirene, Titani – svi su oni božanskog porijekla, pa degradirani

Personifikacije – iz različitih religijskih tradicija i individualnih filozofskih sustava Personaliziraju kaznu, neslogu, rat, glad, siromaštvo, oskudicu, napor, strah i ostale

gadarije (Vergilije); kod Homera samo snovi imaju personalizaciju Uvijek su u predvorju Hada ili blizu Aheronta, nakon njih je pravi ulaz u

Podzemlje s čuvarima Čuvari – čudovišni, starija tradicija na mjesto čuvara stavlja Eaka Heziod – Tartar čuvaju hekatonhiri, storuki Titani iz prve generacije – Brijarej, Kot i

Gij; u novijoj tradiciji, kažnjeni su zajedno s Titanima Orfička tradicija spominje čuvare Mnemozina Sl. atička amfora, Bucci slikar, iz Vulcija, u Münchenu, Kerber s dvije glave, 540 BC Kerber – prvi spomen kod Homera, ali bez imena; Heziod u Teogoniji mu prvi

spominje ime, zadaća mu nije spriječiti žive da uđu, nego spriječiti one koji su ušli da izađu van

Sl. ceretanska hidrija iz Rima (Villa Giulia), Euristej i Kerber s 3 glave Sl. amfora, Andokidov slikar, Pariz, kerber s 2 glave, Heraklo, 510 BC Sl. apulski krater iz Canose, München, slikar Podzemlja, Heraklo, Kerber s 3 glave,

Furija, 2. polovica 4.st. BC Sl. hipogej na Via Dino Campagni, kubikul N, Rim, Heraklo vodi Alkestidu iz Podzemlja,

Kerber s 3 glave, kasno Carstvo Kerber – dvije ili tri glave, brat Gerionovog dvoglavog psa Orta (Orthos/Orthros; Ort

ima jednu glavu sprijeda, jednu straga, ne kao Kerber na istoj strani) i lernejske hidre, sin Ehidne i Tifona

Trostruki div Gerion i Ort čuvaju Gerionova goveda Sl. brončani reljef (crtež) iz Heraiona na Samosu, München, prvi prikaz borbe Herakla

i Geriona, prvi prikaz Herakla s leonte, 620/630 BC Sl. halkidska amfora (crtež plašta) iz Vulcija, 6.st. BC, borba Herakla i Geriona, mrtvi

Ort, Atena, goveda Sl. kiliks (crtež plašta i foto), Eufronije i Kahlirije, München, Heraklo, Gerion, mrtvi

Ort, Atena, Menetije, goveda, 510 BC Sl. helenistička hidrija, München, 300 BC, iz Aleksandrije, nisam uhvatila likove,

možda Gerion i Heraklo? Problem glava/glave - Heziod – Kerber ima 50 glava; Pindar – Kerber ima 100 glava; 1

pasja i 100 zmijskih; najraširenija predodžba je da ima 3 pasje i puno zmijskih (slika nastala u atičkim tragedijama, koje su imale najveći utjecaj na ljude); atička keramika – 2 glave; etruščanski, južnoitalski i rimski prikazi – 3 glave

Sl. amfora Fikellura, Berezan, 540 BC Crno more – bog smrti s pasjom glavom, iz Sinope, na posudi je fragment čovjeka s

pasjom glavom, bog iz Sinope je doveden u Aleksandriju i stopljen s Apisom i stvoren je Serapis (sl. tog fragmenta)

Bog Podzemlja ima vuka/psa, on donosi i navješćuje smrt – moguće porijeklo Kerbera

19

Bog Podzemlja nije zao, ali su mu ljudi tijekom vremena u bajkama davali sve strašnije atribute (za plašenje djece, ta postupna promjena atributa na gore se dogodila svim bogovima i likovima) – Kerber je postao čudovište izgledom, iako je u početku samo nosio konotaciju smrti i bio čuvar Podzemlja

Haron – uvodi duše u Podzemlje, ima crvene oči, sjajne poput žeravice Sl. Haron, atički bijeli lekit iz Atene

Lekiti se rade za grobove, pa su najveći izvor prikaza Harona, Herma psihopompa i ostalih grobnih tema od sredine 5.st. BC nadalje

Haron je odrpan, izgleda kao prosjak i beskućnik Sl. lekit, slikar Sabourof, Berlin, 5.st. BC Sl. lekit, grupa R, Haron s punđom, Louvre Sl. lekit iz Londona, Haron i eidolon, 5.st. BC Eidolon – 'sličica', ljudski lik s krilima, izgleda kao pčela, predodžba ljudske duše

nakon smrti Sl. Pompeji, Casa del Criptoportico, oecus 22, Haron Sl. sarkofag iz Veletrija, Haron Mrtvi mu plaćaju obol, stavlja se pokojniku u usta Sl. Napulj, Museo Nazionale, kraj 3. ili početak 2.st. BC, Haron dobiva obol od Herma

za pokojnika Sl. lubanja iz Hagios Nikolaos, Kreta, Haronov obol kraj usta Haron se javlja u kasno, tek u kasnoarhajsko vrijeme, u 6.st. BC, u poemi Minijade, od

Prodika iz Fokeje, prikazi počinju oko 500 BC, u 5.st. BC je već dobro formiran u tradiciji

Problem s rijekom – većina izvora kaže Aheront, orfici spominju Kokit, a spominju se i druge

Choropόs – sjajnook; sjajne oči su svojstvo Hada, ima šiljaste zube i uši kao vuk; teoretizira se da je Haron izvorno mogao biti bog mrtvih, kao onaj iz Sinope; u klasično vrijeme likovi iz polusvijeta su degradirani

Teorija - *ker-ont – indoeuropska etimologija, -ker- je varijanta korijena –ger-, koji se javlja u grčkim riječima 'starac', 'starost', znači 'stari čovjek', islandski 'karl' je 'stari čovjek'; vozar preko rijeke je alegorija starosti kod centum naroda (centum grupa – izvorni indoeuropski –qw- prebacuju u k ili kv; satem grupa ga prebacuje u k, z, s, č, ž, š – geras = starost, slavenski jezici su satem)

Teza s alegorijom ne stoji jer su mu ljudi davali novac, stvarni novac, to se ne radi za alegoriju, nego za boga

Asirski knez – prevozi ga Hamut-Tabal, vozar s 4 noge i 4 ruke Srednjoazijski heroj Alpamyš – uspoređuje se s Odisejem, ide po nevjestu u kraj koji

nalikuje na Podzemlje, njen otac odbija sve prosce, Alpamyšu pomaže čudnovati konj, mora doći do kraja svijeta gdje se susreću zemlja i nebo, tamo je rijeka i vozar na skeli

Komedijaški Haron – dijalozi Lukijana i Samosate, Haron je jadnik i naivac (hrpa junaka ga je prevarila da ih pusti u Podzemlje)

Naslikao ga je Polignot u leshi Kniđana koju je opisao Pauzanija U grčkom folkloru postoji i danas kao Haros ili Harondas, kao babaroga Sl. Nettos amfora, 2. polovica 7.st. BC, Nacionalni muzej u Ateni, Perzej i Gorgone,

Heraklo i Nes

20

Haron je kao čuvar rijeke vjerojatno zamijenio kentaura Nesa (Nessos – predindoeuropski), atički dijalekt – Nettos

Sl. tirenska amfora iz Vulcija, München, Heraklo ubija Nesa Nes je boravio u Etoliji na rijeci Evenos (kandidat za rijeke onoga svijeta), Heraklo i

Dejanira su je htjeli prijeći nakon što je Heraklo pobijedio Aheloja (najmoćniji riječni bog, Heraklo mu otkinuo rog, cornu copia), Nes je prevozio ljude preko rijeke za plaću i prevozio je Dejaniru na svojim leđima dok je Heraklo prelazio rijeku sam, nasred rijeke je Nes pokušao silovati Dejaniru pa ga je Heraklo ubio, a Nes je na samrti rekao Dejaniri da uzme malo njegove krvi i da ju sačuva i ako je Heraklo ikad bude varao i/ili htio ostaviti zbog druge, da namaže njegovu tuniku iznutra Nesovom zgrušanom krvlju i da će joj se on vratiti i biti zauvijek s njom; kad je Heraklo pokušao ostaviti Dejaniru, ona je to i napravila, a Heraklo je umro u mukama jer je kentaurova krv otrovna; ova priča je simbol smrtonosnog Nesa koji prevozi preko rijeke (kao i Haron, vozar preko rijeke, koji donosi i navješćuje smrt)

Kentaur Nes – jedan od izvornih lađara koji je ljude prevozio preko rijeke Aheront (inače je boravio na Evenosu)

Sl. primjer kampanijskog grobnog slikarstva iz 5. i 4.st. Gorgona prevozi preko ______, Gorgone su živjele na obali Tithrasosa; Meduza

Gorgona u početku se percipirala kao čuvarica praga i nadzornica onih koji su otišli na onaj svijet nastojeći spriječiti njihov povratak

Haron – jedan od važnijih likova u etruščanskom Podzemlju; važan Podzemni bog i biće; Haru ili Harum - etruščanski naziv (ime izvedeno iz grčkog)

Njegov lik, ikonografija i funkcije razlikuju se od onih grčkog Harona; prikazuje se kao biće s kukastim nosom, oštrim šiljastim zubima, tamnoplave ili zelene boje kože, na ramenima su mu zmije (rijetko krila), u ruci ima čekić ili bat (rijetko mač ili baklju)

Sl. Tarkvinija – grob 5236, nekropola Monterozzi (nisam sigurna, na predavanju nisam čula što je rekla, ovo je s neta)

Sl. vaza iz grobnice François (grad Vulci) - Haron s batom u ruci; žrtvovanje Trojanaca na Ahilejevu pogrebu – 1 od omiljenih motiva Etruščana

Sl. faliskička vaza (danas se u Beču čuva) – nastale inače u Italiji (Ager faliscus) u području Lacija (etruščanska strana Tibera) (ne mogu ju naći)

Sl. sarkofag pokojnika (Laris Pulena) iz Tarkvinije, 4./3.st.pr.kr. - prikazana 2 Haruna s batom u ruci

Sl. kip Haruna s Cerveterija (?) Sl. Harun iz oko 240.pr.kr. – vrata unutar oslikane grobnice, s jedne strane

vrata je Harun, s druge božica Vanth Sl. Tomba del Quadriga infernale, 4.st. BC; jedan od najljepših primjera

etruščanskog zidnog slikarstva; nekropola Pianacce, Sarteano (Siena) Sl. Tomba dell Coronti – naslikana vrata, s 1 strane Harun, s druge opet Vanth

– na neizravan način govori ono što je prethodna slika govorila na izravan Kao glasnik sudbine, Harun u ruci zna imati svitak – to najavljuje da je pokojnik

stigao u zadnji tren

21

Harun odvaja pokojnika od živih, ima ulogu vodiča duša koji će te duše privesti u onaj svijet; čuvar je grobova; rijetko donosioc smrti (funkcija drugih božanskih uloga)

Huchte – znači 4; možda znači da se još 4 demona pojavljuju uz Haruna Sl. troglavi zmaj kraj Haruna i zmije s krijestama (te se zmije vide na slici

iznad, na zidu grobnice) Bat - ubojito oružje kojim opali pokojnika i tako ga usmrti (ALI rijetko je

donositelj smrti pa ovo nema smisla; on je pratioc) Jean René Jannot – napravio studiju koja je pokazala da je njegov bat

zapravo čekić kojim zabija gredu (poprečnu) preko gradskih vrata – opet osiguranje toga da se onaj koji je otišao (umro), više ne vrati

Sprječavanje našeg dolaska i njihovog povratka Troglavi zmaj na zidovima grobnica i unutar grobnica Čest prikaz Haruna i Vanth - možda su par? Možda simboliziraju razliku između nasilne smrti (čekić kod Haruna) i mirne

smrti koju personificira Vanth – nije potvrđeno, ali se javilo kao ideja zbog scena bitaka u kojima se zajedno pojavljuju

Najslavniji prikaz: grobnica Francois u kojoj je prikazana borba između Etruščana i Rimljana gdje se pojavljuje Mastarna (s interneta! Ne znam kako je ona rekla! (etruščansko ime Servija Tulija)

Sl. grobnica 5336 – pokojnik u pratnji Vanth koji dolazi do vrata Hada, ispred Harun koji ih dočekuje

Sl. bog Sucellus – bog Silvan? – ono u sredini kruga je glava čekića iz koje izlazi 5 malih čekića; vučja koža, kao i na glavi boga Hada (etruščanski Aita); posuda za vino možda ga može približiti Dionizu, čije su veze s onim svijetom obilne

Podzemni demoni - kod Grka nisu obilovali u sačuvanim izvorima, nepoznato je što se na ulicama pripovijedalo, kod Grka su rijetki

Polignot u Delfima naslikao Eurinomosa (grčki demon koji jede meso s leševa) koji ima tamnoplavu put i sjedio je na vučjoj koži (Pauzanija!)

Magarac i okno Sl. Grobnica plavih demona u Tarkviniji – 420.BC Erinije, sirene, Gorgone – božanska bića, naknadno dobile podzemne funkcije

(degradirane naknadno u božice podzemlja) Etruščanske grobnice pune su tih infernalnih demona koji prate pokojnika na

onaj svijet i mnogo su strašniji nego grčki prikazi Ti prikazi djelovanja tih demona u našem svijetu

Lasa - ženski demon s crnim krilima, s 1 strane glasnica smrti, s druge zaštitnica žena i ljubavi, slična je Vanth pa su njihovi prikazi dvojbeni

Linth - kratka tunika, čizme Sl. vjerojatno najstariji prikaz iz Ville misterija u Pompejima Sl. veliki friz iz te vile – 60.g.BC; pripada u rani 2.stil 80.g. Pompeji su kolonija rimskih građana – Sula naselio svoje veterane u

Pompeje

22

Kulsu - Podzemna vratarica (tj. čuvarice vrata) - pokazala je sliku nekog prikaza na sarkofagu ali iz povorke koja prati pokojne na onaj svijet - jedini prikaz na kojem se može dokazati

Etrurski kuls znači vrata Grci nisu imali kult posvećen bogovima podzemlja Iz 2.st.pr.kr – 1. Pojava kulta Vanth – malah = dobrohotna na etruščanskom -

to se ime nalazi na 1 natpisu u 1 grobu U Spini i Adriji posvete božici Vanth Kulsnuter = čuvarice dveri Svi natpisi funerarnog karaktera (što to znači?!)

Fersu - demon __________; strašno biće s maskom, prati ga pas Sl. freska iz Tomba degli Auguri - 520.BC - demon drži uzicu s psom koji grize

nekog čovjeka s kapuljačom – neka vrsta igara (pogrebne?), one za koje su Rimljani govorili da su etruščanske

U nastavku prikaz igara; vježbališnih disciplina – arhajski period! – 1 od karakteristika etruščanske ranije umjetnosti je da svi likovi imaju jaka bedra

Sl. Fersu – Tomba degli Auguri Najčešći njegovi prikazi u sportskim aktivnostima Nadzirao je podzemne gladijatorske igre; uz njega stablo masline ili lovora Sl. Tomba delle Olimpiadi (Tarkvinija), ima masku na licu; etruščanski riječ

maska = persona Ius imaginarum – pravo na držanje voštanih odlijeva lica predaka u kući (Rim) Nose maske da ne predstave sebe nego nekog drugog

Tuhulha – pojavljuje se i u talijanskim hororima iz 70-ih godina Glava ptice grabljivice, 2 zmije na čelu i rukama, ogromna kola, raščupana

kosa, sivo zelenkastoplava put Pojava u slavnoj Tomba dell Orco u Tarkviniji – čini se kao da je postavljen za

čuvara Tezejeva (sl.) U etruščanskoj ikonografiji ima ulogu koju u Grčkoj imaju Erinije – stražare

nad pokojnicima i zlikovcima Sl. krater iz Vulcija – Alkestida i Admet u etruščanskoj varijanti; s 1 strane

Haru, s druge Tuhulha Sl. Tomba dell Quadrigale : prikaz etruščanskog plesa smrti pojava nečega

što zovemo bijeli demon – netko tko komunicira između ovog i onog svijeta; demon bijele puti i s plamenom kosom, vozi kvadrigu u koju su upregnuta 2 lava i grifona; s 2.strane vrata je zmija, a iza troglava zmija s krijestama

Sl. Uprezanje grifona u _______ božice je sa sarkofaga iz Aie Triade – 1400.BC – kasnominojski period; problem je jedino razlika od 1000 godina

Sl. tomba delle Orco – 1 od glava zmijskog zmaja; jedina situacija u kojoj je Tuhulhino ime zapisano; Thulha (etruščanska zmija), Tezej, Piritoj

Tuhulha se povezuje s Erinijama jer na vazama zauzima njihovo mjesto Posjetioci i heroji živi – otišli u podzemlje i vratili se (ali to mogu samo najveći heroji,

čak neki bogovi ne mogu) Takav silazak u podzemlje u Grčkoj se zove katabaza, a povratak natrag anabaza

23

Sl. prikaz brončanog reljefa (traka za šljem) – Olimpija, sredina 6.st. BC – Heraklo spašava Tezeja, a Piritoja ostavlja u Podzemlju

Sl. apulski krater iz kasnog 4.st.BC – Tezej i Piritoj, 1 Furija veže, promatraju ih Had i njegova žena, a Perzefona ima križne baklje (južnoitalski prikaz)

Orfej – jedna od teorija kako je Orfej otišao u Podzemlje je glazbom – većina šamana koristi glazbu za padanje u trans, i bubnjeve i žičane instrumente

Orfej je dobio dozvolu da izvede Euridiku pod uvjetom itakodalje Sl. Orfej i Euridika, reljef iz Louvrea, neoatički, dio parapeta oltara 12 bogova

na Agori u Ateni, Hermo odvodi Euridiku, Orfej okrenut prema njoj Sl. krater sa stupićima iz Gele, 440 BC, Berlin, Orfej pjeva Prikazi Orfeja su česti, Euridika je rijetka Sl. kolumbarij 33 iz Ostije, Decije Folije Melo (Decimus Flius Mela), Vatikan,

3.st. AD, Orfej i Euridika, ispred njih Dveri Podzemlja otvorene da ih puste van, Kerber, Orfej okrenut prema Euridiki

Odisej – Odiseja, 11. pjevanje, nekije Sl. Odisej i Tirezija, Rim, Villa Albani, reljef, kasno 1.st. AD Sl. Odisej u Hadu, slikar Dolona, Pariz Biblioteka, 5.st. BC, lukanski krater,

Euriloh i Perimed, Odisej kolje crnog ovna, Tirezija izlazi iz Podzemlja, vidi mu se samo glava (povlači pitanje položaja Podzemlja, jer ako je Odisej već u Podzemlju, kako to da Tirezija izlazi iz poda, ima li Podzemlje podzemlje, ili nije pod zemljom i svašta nešto)

Kirka savjetovala Odiseju da mačem brani krv crnog ovna da ju duhovi ne piju, da prvo da Tireziji da pije, i kad mu kaže što mu ima reći (budućnost), onda može dati i drugim duhovima da piju i s njima pričati, pričao je s majkom (tako je saznao da je umrla dok je on plovio morima), s Ahilejem koji mu kaže da je bolje biti tet na ovom svijetu nego heroj na onom (thetes, najniži sloj homerskog društva, nemaju svoj oikos (obitelj kojoj pripada), lutaju i rade svojim rukama za nadnicu, nadničari, ne pripadaju nigdje, i robovi su u boljem položaju jer imaju oikos), s Agamemnonom (hvali Penelopu, za razliku od Klitemnestre)

Eskvilinska Odiseja (vidi jel možeš naći neki članak ili knjigu sa svim slikama) – Vatikan, II. stil, ali kopija helenističkog predloška, lako moguće da je original bio ilustracija na papirusu, a ne štafelajna serija slika; Eskvilinska Odiseja je malih dimenzija, cijela serija izgleda kao svitak papirusa; Odisej (vrlo uobičajeno) ima šiljasti pilos na glavi, Tirezija dolazi s magičnim štapom koji mu zamjenjuje oči (dar od Zeusa nakon što je izgubio vid)

Sl. Tirezija i Memnon u Hadu, Tomba dell' Orco Sl. kantaros Fleischman, NY, Odisej i ovan ispod stabla jabuke, starac u

himationu sjedi na stijeni; odijevanje sugerira filozofe stoičke škole (građani Atene se ovako odijevaju krajem 5.st. BC, kasnije se tako odijevaju filozofi, himation visi preko lijeve ruke), 4./3.st. BC, po tom odijevanju

Sl. Agamemnon, Tomba dell' Orco, oko njega eidoli Sl. atički bijeli lekit iz Jene, Tymbos grupa – Hermo psihopomp, pythoigia iz

Antesterija (otvaranje pitosa, izlijeću eidoli)

24

Sl. atički bijeli lekit, Sabouroff slikar, iz Atene, eidoli, pokojnica, Had i još jedna figura

Sl. Odisej i Elpenor, slikar Likaona, Boston, 440 BC, crvenofiguralna atička pelika

Susret Odiseja i Ajanta u Podzemlju – Ajant mu ne oprašta, okreće se i odlazi od njega bez riječi

Elpenor – nastradao na Kirkinom otoku bez Odisejevog znanja, pijan je zaspao na nekom krovu, pao i slomio vrat, a Odisej i posada su otplovili bez da su primijetili da im on fali; susreću se na ulazu u Podzemlje, Elpenor ne može dalje od ulaza jer nije pokopan i traži od Odiseja da mu on i posada održe rituale da može nastaviti svoj put; ova epizoda je ubačena da se naglasi važnost pogrebnih rituala, pa makar i bez tijela (ako nema tijela da se sahrani, diže se kenotaf i daju se ljevanice)

Male nekije – 24. knjiga Odiseje, Hermo vodi duše mrtvih prosaca u Podzemlje, Homer detaljno opisuje njegov put (itinerer); 24. knjiga je naknadno dodana, primjećuje se razlika – jedna generacija nakon originalne, javljaju se neke nove ideje (Heziodove Teogonije)

Silije Italik – Punica, Scipionova katabaza, odlazi u Podzemlje po proročanstvu Demetra – silazi u Podzemlje naći kćer Dioniz – silazi u Podzemlje naći majku Semelu, silazi u močvari Lerne, Eumolhos ('onaj

koji lijepo pjeva/svira') mu pomaže glazbom Hermo je jedini bog koji ima sve svoje moći u obje sfere, inače infernalni bogovi

nemaju svoju punu moć na zemlji, niti nebeski bogovi (dii superi) imaju svu svoju moć u Podzemlju (ne mogu svi ni otići u Podzemlje) – Hermo je šaman (manje-više, definitivno je inspiriran šamanizmom)

Mircea Eliade – Šamanizam Vjerovanja u šamane postoje od paleolitika (šamani dovode životinje koje će lovci

neke zajednice ubiti i nahraniti zajednicu), šamanizam postoji i danas, i kao utjecaj i doslovno (šamanizam nije religija, nego tehnika)

Eneida – vodič (šaman) je Sibila iz Kume, litora Cumarum – obala Kume (po Vergiliju) Kuma – osnovana 750 BC, najstarija službena (i po zakonu) grčka kolonija na zapadu

(Pitekusa je starija, ali nije po zakonu), osnovali je doseljenici iz Eubeje (iz Halkide i Eretrije; iz Kume je grčki alfabet došao u dodir s etruščanskim jezikom i prešao u latinsko pismo)

Sibila u Kumi čuva obale Averna (kužno jezero, otrovno); Campi Flegrei – flegrejska polja, cijelo to područje napuljskog zaljeva, vulkanska kaldera (erupcija prije 100 000 godina); u tom kraju se nalazi Solfatara, plitki neaktivni vulkanski krater kraj Pozzuolija (antički Puteoli), nalikuje na Podzemlje, ime dolazi od sulpha terra 'sumporna zemlja'

Lacus Avernus – 'mjesto bez ptica', možda je odatle Eneja krenuo dolje Oribazije – piše o medicini, piše o jezeru preko kojeg ni ptica ne može

preletjeti da ne umre, i o jezeru na kojem pliva zapaljivi otrov na površini (samorodna nafta), o vodi od koje ispadaju zubi, crvenoj vodi koja izaziva ludilo itakodalje

Ampsanctus – Ansanto, blato koje ključa

25

Vibius Sequester – 6.st. AD, 'Ampsankt u Lukaniji čije isparavanje ubija ptice' Ampsankt – vukovi su hirpine doveli na obale; tamo je svetište božice Mefitis

Aravine (božica kužnih isparavanja i bolesti i zaraza koje ta isparavanja izazivaju), šuma na obali vodi u Podzemlje, u šumi su vrata koja su otvorena za svakoga, nije problem ući, nego se vratiti

Sibila je proricala ispitujući mrtve, nadahnuta Apolonom Sl. Sibila i Apolon, freska iz Herkulaneja u Napulju, Sibila drži granu Apolonov hram u Kumi – Sibilina pećina bi trebala biti tu negdje Likofron – prvi spomen Sibiline pećine, u Aleksandri, 3.st. BC, Kupovina Sibilinskih knjiga – 6.st. BC, napisane su heksametrom (grčka metrika) na

palminom lišću, Sibila ih je prodavala Tarkviniju Oholom i on nije htio platiti cijenu koju je ona tražila, pa je ona spalila 3 knjige, kad on i dalje nije htio platiti, ona je spalila još 3, onda je Tarkvinije platio punu početnu cijenu za samo 3 knjige; Sibilinske knjige su najvažnije knjige Rima jer je u njima sadržana cijela sudbina Rima, do 86 AD su čuvane u hramu na Kapitoliju, kad su izgorjele, rekonstruirane su, ali su spaljene 405 AD po Stilihonovoj zapovijedi

Sibila nije bila jedna jedina, svaki kraj misli da ima proročicu nadahnutu nekim bogom i kasnije se sve one zovu Sibila (Pitija, npr., ali i Pitija je ime koje je prešlo u titulu) – Varon (koje?); je li uvijek ista Sibila, besmrtna, putuje i pojavljuje se na različitim mjestima u različitim vremenima ili je samo titula?; Michelangelo – naslikao je sve Sibile u Sikstinskoj kapeli, jer Sibila proriče dolazak Krista

Sl. Bartolomeo Pinelli – Sibila i Eneja Vergilije – imao ogroman utjecaj na književnost i nakon antike (Dante) Silije Italik – Punica, inspiriran Eneidom; Sibila vodi Scipiona na onaj svijet Virije Flavijan Nikomah – u vrijeme Teodozija I. – 391. je odredio kršćanstvo kao

jedinu religiju, 392. zakonski zatvara sve hramove – Codex Theodosianus [CTh], pod prijetnjom novčane kazne zabranjeno je ulaziti u hramove, paliti mirise i vješati vijence larima i penatima, pod prijetnjom smrću je zabranjeno prinositi krvne žrtve [immolatio]

Teodozijevi vjerski zakoni su doveli do velikih nemira na istoku, osobito u Aleksandriji – došlo je do masovnih rušenja hramova (Artemizij u Efezu, Heraion na Samu, Asklepijev hram u ?); na zapadu nije bilo takvih nemira i rušenja

Pogani nisu nestali, prenosili su stari nauk među sobom – najbogatiji senatori kojima ni zakon ni car ne mogu ništa su se držali stare religije – Simahov krug (Aurelije Simah, sudionici su opisani u Saturnalijama)

Vetije Agorije Pretekstat – prokonzul provincije Aheje, pisao je Valentinijanu III. da ne smije ukinuti Eleuzinske misterije jer one Grcima znače život; 384. je vodio bitku s Ambrozijem oko Viktorijinog oltara u Senatu i izgubio (oltar izbačen iz Senata)

394. – bitka kod Frigida (možda u Sloveniji); Eugenije se pobunio protiv cara i htio je vratiti staru religiju, organizirao je slavljenje svih starih ceremonija još jednom (posljednji put), sukobio se s Teodozijem kod Frigida oko toga i izgubio; Eugeniju se pridružio Virije Nikomah i kad je Eugenije izgubio, Virije Nikomah se ubio; Simah im se nije pridružio; nakon bitke, Teodozije je kroz

26

Rim poveo trijumfalnu povorku u kojoj je vodio lancima okovane kipove starih bogova

Strip 'Posljednje proročanstvo' – Sibila vodi Virija Nikomaha Flavijana u Podzemlje, poganski simboli su izmiješani u stripu (ima svega), svećenik poliven krvlju žrtvovane životinje, zlatna grana, srebrni kantar, žrtva na oltaru, gorgonski likovi, Haron, susret s mrtvom dragom, Dveri, Kerber, gorgonski lik na Dverima (čuvar praga), Elizij

Pjesnik Nonnos – spjev Dionysiaca, o Dionizu, napisan s ciljem da očuva podatke o kultu

Postoje pojedinci koji su otišli na drugi svijet prirodnim putem i vratili se (ne živi koji su otišli i vratili se, nego mrtvi koji su umrli pa se vratili)

Sl. kiliks, Sotadov slikar, London, oslikano dno - tumul i scena u tumulu (pretpostavka da je unutrašnjost tumula zagrobni svijet na ovom svijetu u kojem mrtvac živi) – čovjek sa štapom i dječak, mit o Glauku (Minosovom sinu koji je upao u pitos s medom i utopio se i ostao očuvan u medu) i Polidu (Polyeidos, Minosov vidovnjak); kad je Glauk umro, Minos je s njim zakopao i Polida, i rekao mu da nađe način da se vrati među žive zajedno s dječakom, Polid je čekao da u grob dođe zmija (životinja koja se veže uz Podzemlje, mrtve i travu koja vraća život), koju je onda zatukao i budući da zmije uvijek idu u parovima, čekao je da dođe njen partner, koji je došao i vidio da mu je partnerica mrtva i otišao naći travu koja vraća u život, Polid ga je slijedio do trave života i zatukao ga, uzeo travu i vratio sebe i Glauka u život

Med se uvijek veže uz zagrobne rituale, dobro čuva tijelo od raspadanja (u medu su čuvali Aleksandrovo tijelo na putu od Babilona do Aleksandrije), a i duša (eidolon) se uvijek prikazuje kao pčela

Trava života – zmije ju imaju i znaju gdje ju naći (Gilgameš – potraga za travom besmrtnosti koju je na kraju ukrala zmija)

Sl. sarkofag iz Velletrija – Alkestida koja se dobrovoljno predala smrti umjesto svoga muža, vratio ju je Heraklo; 2.st. AD, Heraklova djela su u prvom registru, drugi registar je Podzemlje i njegovi stanovnici i kažnjenici (Danaide, Tantal, Sizif, jabuka Hesperida)

Hipolita je u život vratio Asklepije (u Epidauru) Prikazi samoga Hada – vrlo rijetki (otmica Perzefone je nešto drugo), znamo da

postoje iz književnosti – Pauzanija spominje Hadov hram u Elidi na Peloponezu koji se otvara jednom godišnje

Sl. Had Borghese – nalik na Zeusa, sa psom, kopija grčkog originala iz 4.st. BC, ima pliticu za libaciju (patera)

Sl. Had iz Sirakuze – helenistički, Kerber Sl. Had iz Herakliona – ima kalathos na glavi, nalik na Serapisa, Kerber Sl. crnofiguralni lekit iz 6.st. BC – Zeus, Posejdon i Had (Had okrenut njima nasuprot) Sl. Had i Perzefona – pinaks, terakota, Lokri, 5.st. BC; eleuzinska umjetnost – često s

rogom obilja (Pluton je bog obilja, jedan od Hadovih grčkih aspekata), Had ima ivančice, pijetla; u Lokriju ima nekoliko takvih pinaksa

Sl. grobnica Euridike iz Vergine – mramorno prijestolje ukrašeno slikarijama; detalj s naslona – 330 BC, prijelaz klasike na rani helenizam, Had i Perzefona na kvadrigi

Sl. reljef iz Ternta, München, rani helenizam, Had i Perzefona kao par na prijestolju, Danaide i pitos, Hermo u pokretu, dio Herakla s lavljom kožom

27

Sl. apulski crveno-figuralni krater s volutama – 340/330 BC, slikar Podzemlja; krateri s volutama slikara Podzemlja su rađeni za grobove (isključivo za grobove, nisu se koristili prije ukopa), kompleksi prikazi, scene imaju puno likova

Sl. Had i Perzefona, München, Perzefona ima križnu baklju, Orfej s lirom (orijentalna odjeća), Radamant (orijentalna odjeća)

Sl. sarkofag Danaida iz Rima, Had i Perzefona na prijestolju, pas, baklje Klaudijan – spjev Otmica Perzefone – Had je pozitivan lik, privlačan, melankoličan Sl. krater s volutama, slikar Podzemlja, Karlsruhe – obrnuto od uobičajenog –

Perzefona sjedi na prijestolju, Had stoji, Hekata u lovačkoj odjeći Sl. krater s volutama, slikar Podzemlja iz Metaponta (u Materi), kasniji, iz 310/300 BC,

na prijestolju sjede oboje Sl. apulski krater iz Napulja – hrpa Podzemnih likova, Had i Perzefona na prijestolju

(crtež) Sl. Hekata i Perzefona, krater, sredina 5.st. BC, Metropolitan, Perzefona se vraća na

ovaj svijet u pratnji Herma i Hekate (2 bakljue), Demetra Sl. stela iz Eleuzine, Demetra i Hekata Pauzanija – detaljno opisao kako je Polignot u Delfima u leshi Kniđana naslikao nekije

i originalnoj postavi dodao elemente iz orfičke i eleuzinske teologije, kojih u Odiseji inače nema

Sl. rekonstrukcija by Karl Robert Slikar Nikija – 4.st. BC, slika Podzemlja – ne znamo kako je izgledala, samo znamo da

je postojala; grobnica Perzefone iz Vergine je možda Nikijin original Sl. Tombe dell Orco – Eita i Fersipnai, Podzemni likovi – Agamemnon u ratnoj opremi,

demoni Prikaz gozbe – drugi najčešći prikaz onoga svijeta; divan i ugodan život na onome

svijetu za inicirane i one božanskog porijekla Sl. Tomba dell Tuffatore, Paestum – grčka gozba na kampanijskoj grobnici, kiliksi,

glazba, iznad te scene je skakač Sarkofazi – na njima Rimljani prikazuju pogrebne scene – grčka mitologija, ništa

rimsko Sl. Eskvilinska Odiseja – Kirkina kuća (ulaz u Podzemlje/predvorje Hada) Sl. Herkulanej, Villa dei Papyri (Napulj) – monokromni pejzaž, nije Podzemlje, ali

nalikuje na njega Karl Shefold – sistematizacija freski iz Pompeja i Herkulaneja Tumuli – najstariji u Ukrajini i južnoj Rusiji, iz prapovijesti Tumuli su jedina vidljiva stvar u stepi (koja je inače ogroman nepregledan prostor u

kojem se lako izgubiti) – služe kao orijentir i materijalizirana 'nepropadna slava' Što veći tumul to je veći bio kralj ili heroj; veliki vladari imaju veliko ljudstvo,

pa mu puno ljudi može sagraditi veliki tumul Silbury Hill – Engleska, polovica 3.tis. BC, najveći tumul zapadne Europe, postoje

brojne legende o njemu Problem tumula – je li to mjesto gdje se pokapaju mrtvi ili mjesto gdje mrtvi borave ili

mjesto s kojeg odlaze na onaj svijet (ako je to rješenje, odlaze li dolje ili negdje horizontalno, i ako idu horizontalno, koja je onda uloga tumula) – zbunjeni su još u

28

antici i indoeuropskoj tradiciji, tumuli su očito nasljeđe prapovijesnih naroda, ali je puno toga izgubljeno

Tumuli sa sekundarnim ukopima – reciklirani tumuli ili tumuli za cijeli klan; u Atici – tumuli koji su obiteljski grobovi u koji se pokapaju članovi obitelji dok se grobnica ne napuni ili dok se ciklus ne završi i onda se grob pokrije zemljom

Sl. nekropola Crocifisso del Tufo, Orvieto – etruščanski tumuli, 6.st. BC Saxo Grammaticus – danski povjesničar iz 13.st., Thorkillus je krenuo na pohod tražiti

kraljevstvo kralja Gerutha za kojeg se pričalo da ima golemo blago; išao je na sjever s 300 ljudi, ušao u Kalos i došao do zemlje u kojoj nikada nema nikakvog svjetla, našli su tlo i sreli kralja Gudmundra i razna čudovišta i rijeke; ne smiju jesti hranu s tog mjesta; preko rijeke ide zlatni most, preko kojeg se ne smije ići jer tamo s druge strane završava svijet ljudi, ali Torkil i njegovu preplovljavaju rijeku; tamo se nalazi utvrda sa zidom, psi čuvaju ulaz, na zidu su glave nabijene na kolce; ne mogu otvoriti vrata pa se penju preko zida, a s unutrašnjost utvrde je slika raspadanja i blaga i mraka – nalikuje na pljačkanje tumula – krov je napravljen od vrhova kopalja, tlo je prekriveno zmijama, tamo su čudovišta koja podsjećaju na nepokretne čuvare groba; kralj (u stanju raspadanja) sjedi na prijestolju proboden kopljem, kraj njega su 3 žene slomljenih leđa i bačve pune zlata koje se ne smije dirati – kad Torkil i njegovi dotaknu blago, ono se pretvori u zmije, a mrtvi se dignu i napadnu ih, a oni jedva izvuku živu glavu

Nordijske sage su sve takve – Grettis saga (18. poglavlje) – tumul na rtu, okružuje ga zid vatre, Gretir pokušava provaliti u humak, prođe kroz zid od zemlje, pa kroz zid od drva i uđe u mrak humka, nađe kosti konja (opis skitskog groba), na prijestolu sjedi kraljev kostur okružen srebrom i zlatom, čim se blago dotakne, mrtvi se dižu i počinje borba

Kulturne slike ostaju iste, samo se medij mijenja (mitovi, pjesme, slike, filmovi)

Sl. kurgan Kostromskaya na Kavkazu Sl. Kurgan Berel na Altaju

Sl. Vergina – polje tumula, veliki kraljevski tumul, ogromno blago, nije opljačkan Sl. tumul Ajanta Telamonova – Dardaneli (Helespont), ravnica Troje, ima 40-ak

tumula (iz rata pod Trojom) Sl. nekropola Campovalano – Abruzzi, Etruščani su dizali grobove da nalikuju na

tumule – okrugli zidovi, zemljom zasut strop – prapovijesno porijeklo Ti grobovi su poslužili kao uzor za Augustov mauzolej – prvi okrugli mauzolej;

također su uzor bili i grčki tholosi (konkretno tholos u Epidauru) – toliko je velik da mu na krovu zasutom zemljom raste crnogorica

Po uzoru na Augustov mauzolej su nastali Tropaeum Traiani (Adamklissi), Hadrijanov mauzolej

Sl. tumulo della Regina, Tarquinia Pljačkanje grobova – otkako je grobova; zabrane, prokletstva, bogovi, mrak, smrad –

ništa ih nije zaustavilo Priče o odlasku na onaj svijet su mogle biti pod utjecajem priča i opisa pljačkaša

grobova Grobnica – mjesto nadnaravne moći i znanja

29

Ynglinga saga (11. i 12. poglavlje) – kralj ide posjetiti kuću bogova i naći Odina, krenuo je u južnu Rusiju, trajalo je 5 godina i nije našao ništa; otišao je u istočnu Švedsku i tamoga je patuljak pozvao da uđe u golemu stijenu i rekao mu da će tamo naći Odina

Snorri Sturlusson – zapisao ede u 13.st. Južna Rusija – uglavnom skitski tumuli, ali ima i drugih (Usatovo), puni su blaga

povezanih s legendama – Herodot piše o Skitima; Dariju (koji je između 515. i 511. BC poveo pohod na Skite) je poslanik Skita rekao da je stepa ogromna i da oni nemaju gradova koji se mogu osvojiti i mogu se svi skupa povlačiti po njoj zauvijek, a Darije ih može slijediti ako hoće, a Skiti će se povući do tajnih grobova i tamo se sakriti (tajni da zaštite blago i pokojnike od pljačkaša)

Sl. tumul Rižanovka – Ukrajina, izbjegao je pljačku, arheologe je čuvala vojska dok su kopali, našli grčke amfore (nije neobično, Skiti su kupovali najbolje grčko vino), nema kratera (koji se koriste za miješanje vina i vode, a Skiti su pili čisto vino), samo pehari

Sl. srebrni pehar, grčki ukras, ali skitski motiv (dva grifona komadaju bika) Sl. zlatne aplike za odjeću – napravljene iskucavanjem na matrici, prikazuju

lice

30