Click here to load reader
Upload
lythien
View
274
Download
8
Embed Size (px)
Citation preview
103. CILJEVI FINANSIJSKE ANALIZE – OPŠTI I PRODUBLJENI
opšti ciljevi finansijske analize:1. ispitivanje uslova finansijskog
ekvilibrijuma (ravnoteže) preduzeća 2. merenje rentabiliteta uloženih sredstava
bliže određivanje ciljeva finansijske analize: uslovljeno interesima ispitivača, odnosno korisnika finansijske analize – razlikovanje internih ciljeva analize (korisnik analize je samo preduzeće) i eksternih ciljeva analize (korisnici su interesenti izvan preduzeća)
ciljevi interne analize:1. osvetljavanje opšte politike preduzeća i njene
usklađenosti sa potrebama preduzeća2. snabdevanje menadžmenta neophodnim
podlogama za donošenje finansijskih odluka3. merenje ostvarenog periodičnog rezultata sa
raznih aspekata i utvrđivanje da li je njegova visina u skladu sa očekivanjem ili sa nekom veličinom koja ima karakter normale
Interna analiza pretpostavlja ispitivanje prošlosti, sračunato na ocenu ranijih odluka u vezi sa upravljanjem preduzećem, i pribavljanje svih obaveštenja relevantnih za koncipiranje poslovnih odluka usmerenih na budućnost.
eksterni ciljevi analize:• investitori – donošenje odluka o kupovini,
prodaji ili zadržavanju akcija• poverioci – ispitivanje mogućnosti naplate
odobrenih kredita • zvanična statistika i ostali državni organi –
ispitivanje pravaca razvoja preduzeća kao osnovnih ćelija nacionalne ekonomije
• poslovna udruženja i privredne komore –ispitivanje poslovne efikasnosti i upoređenje između preduzeća
razlike između interne i eksterne analize: obim i vrsta korišćenog materijala i širina analize (broj poslovnih problema kojima se analiza bavi)Internim analitičarima stoje na raspolaganju, pored finansijskih izveštaja, sve informacije koje se mogu izvući iz postojeće organizacije finansijske funkcije. Eksterna analiza se vrši samo na osnovu finansijskih izveštaja i njeni zaključci često imaju samo karakter indikacija ili nagoveštaja.zaključak: interna analiza je dublja od eksterne
104. VRSTE FINANSIJSKE ANALIZE
kriterijumi za razlikovanje vrsta analize:1. korisnici analize2. predmet analize3. vreme posmatranja4. način pripremanja podataka za analizu5. instrumenti analize
I kriterijum – korisnici analize: • interna analiza• eksterna analiza
• razlika: obim korišćenog materijala i brojnost problema kojima se analiza posvećuje – eksterna analiza je kraćeg dometa i manje upotrebne vrednosti od interne analize
II kriterijum – predmet analiziranja: • analiza bilansa stanja (finansijskog statusa)
– ispitivanje stanja ili razvoja položaja sigurnosti i likvidnosti
• analiza bilansa uspeha (rezultata) – ocena poslovne efikasnosti
III kriterijum – vreme posmatranja: • analiza stanja (statička analiza)
− analiza (1) bilansa stanja na određeni dan i (2) bilansa uspeha za jednu poslovnu godinu
• analiza razvoja (dinamička analiza)− analiza razvoja finansijske situacije i
rezultata u nizu perioda
IV kriterijum – način pripremanja podataka za analizu: • analiza bilansa stanja i uspeha prikazanih u:
1. apsolutnim iznosima2. relativnim brojevima 3. formi grafikona
sintetizovanje bilansnih pozicija u nekoliko glavnih grupa, u cilju olakšanog čitanja i izvlačenja zaključaka – "kristalizacija" ili "vizuelizacija" bilansa
Aktiva Bilans stanja Pasiva1. Imobilizacije2. Zalihe3. Potraživanja4. Gotovina
1. Sopstveni kapital2. Dugoročni zajmovi3. Kratkoročne obaveze
V kriterijum – instrumenti analize: 1. metoda vizuelizacije 2. račun pokrića 3. racio analiza 4. analiza kretanja (funds flow analiza)5. cash flow analiza 6. analiza neto obrtnog fonda
105. POSTUPCI (FAZE) I PRETPOSTAVKE FINANSIJSKE ANALIZE
postupci (faze) finansijske analize:1. pripremanje bilansa stanja i uspeha za analizu2. izbor instrumenata analize i fiksiranje
karakterističnih relacija bilansa stanja i bilansa uspeha
3. izvođenje zaključaka o stanju finansijskog zdravlja i nivou rentabilnosti i prezentiranje zaključaka korisnicima analize
a) upotrebljivost bilansnih podataka
b) konsolidovanje bilansa stanja i uspeha
c) klasifikacija bilansnih pozicija
materijalne pretpostavke
formalnapretpostavka
pretpostavke finansijske analize:
106. UPOTREBLJIVOST BILANSNIH PODATAKA KAO PRETPOSTAVKA
FINANSIJSKE ANALIZE
Upotrebljivost bilansnih podataka za finansijsku analizu može da bude ugrožena neadekvatnim postupcima procenjivanja, koji dovode do stvaranja latentnih rezervi ili skrivenih gubitaka.
Neadekvatnost procenjivanja uslovljena je: 1. nepridržavanjem načela ispravne raspodele
rashoda i prihoda na obračunske periode – subjektivni faktor,
2. odsustvom realnih podloga za apsolutno tačnu alokaciju rashoda i prihoda na obračunske periode – objektivni faktor i
3. fleksibilnošću kupovne snage valutne jedinice – monetarni faktor.
Tačna raspodela rashoda i prihoda na operativne periode pretpostavlja poštovanje načela uzročnosti (korelacije) – bilans uspeha treba da obuhvati sve rashode i prihode koji se odnose na tekući i eventualno protekle obračunske periode. neophodnost dopune načela korelacije načelima uporedivosti (kontinuiteta) i sigurnosti, usled nepostojanja apsolutne mere za tačno periodiziranje
načelo uporedivosti – nepromenjene metode procenjivanja u dužem vremenskom intervalu, čime se obezbeđuje vremenska uporedivost rezultata (koja je važnija od tačnosti)
načelo sigurnosti – oslanjanje na činjenice svaki put kada se pojavi mogućnost alternativnog izbora metoda procenjivanja (cilj: zaštita preduzeća od moguće samovolje u obračunavanju rezultata)
neophodnost respektovanja načela opreznosti u periodiziranju rezultata, usled (a) nesigurnosti računa uspeha i (b) mogućnosti precenjivanja periodičnog rezultata (koje se smatra opasnijim od potcenjivanja) realizacija načela opreznosti: putem obilnih otpisa fiksnih sredstava, upotrebom principa najniže vrednosti u bilansiranju zaliha, otpisivanjem ugroženih potraživanja i upotrebom principa najviše vrednosti za bilansiranje obaveza
zaključak: Da bi bilansi stanja i uspeha bili upotrebljivi za finansijsku analizu, oni treba da budu sastavljeni u duhu načela uzročnosti, uporedivosti, sigurnosti i opreznosti.
uticaj monetarnih fluktuacija na upotrebljivost bilansa stanja i uspeha za analizu: u fleksibilnim monetarnim uslovima, bilans stanja i bilans uspeha predstavljaju nehomogene izveštaje, jer sadrže pozicije koje potiču iz različitih perioda i koje su izražene novcem različite kupovne snage
KONSOLIDOVANJE BILANSA KAO PRETPOSTAVKA FINANSIJSKE ANALIZE
Konsolidovanje se javlja kao pretpostavka finansijske analize samo u slučaju analize bilansa jednog koncerna.prebijanje svih pozicija koje proizilaze iz međusobnih odnosa preduzeća koja čine koncernkonsolidovanje: (1) bilansa stanja i (2) bilansa uspeha
107. KONSOLIDOVANJE BILANSA STANJA KAO PRETPOSTAVKA
FINANSIJSKE ANALIZE
a) konsolidovanje kapitala (isključivanje učešća)
b) konsolidovanje potraživanja i obaveza
konsolidovanje kapitala: • eliminisanje (prebijanje) pozicija učešća u
aktivi davaoca kapitala (matičnog preduzeća) i pozicija sopstvenog kapitala u pasivi primaoca kapitala (zavisnog preduzeća)
• cilj: izbegavanje veštačkog uvećanja sopstvenog kapitala u konsolidovanom bilansu
• najjednostavniji slučaj:1. učešće matičnog preduzeća u
kapitalu zavisnog preduzeća = 100%2. knjigovodstvena vrednost učešća =
knjigovodstvena vrednost čiste imovine zavisnog preduzeća
Aktiva Bilans stanja preduzeća "A" PasivaRazna aktivaUčešća
10.000 5.000
Osnovni kapitalRezerveObaveze
8.000 3.000 4.000
15.000 15.000
Aktiva Bilans stanja preduzeća "B" PasivaRazna aktiva 7.000
Osnovni kapitalRezerveObaveze
4.000 1.000 2.000
7.000 7.000
Aktiva Konsolidovani bilans stanja Pasiva
Razna aktiva 17.000
17.000
Osnovni kapital 8.000Rezerve 3.000Obaveze 6.000
17.000
konsolidovanje potraživanja i obaveza: • potraživanja jedne članice koncerna
istovremeno obaveze druge članice → eliminisanje međusobnih potraživanja i obaveza
108. KONSOLIDOVANJE BILANSA USPEHA KAO PRETPOSTAVKA
FINANSIJSKE ANALIZE
eliminisanje iz bilansa uspeha svih pozicija koje potiču iz međusobnih odnosa članica koncernapretpostavke konsolidovanja bilansa uspeha:
1. isti period 2. jednako raščlanjavanje rashoda i prihoda 3. sadržinska podudarnost pojedinih pozicija
Konsolidovanje uspeha može da ima:1. formalno značenje (ne utiče na visinu
prikazanog uspeha) ili 2. materijalno značenje (utiče na visinu
prikazanog uspeha).
formalno konsolidovanje uspeha prihodi u bilansu uspeha jednog preduzeća
koncerna = rashodi u bilansu uspeha drugog preduzeća koncerna
cilj: izbegavanje veštačkog uvećanja ukupnih prihoda i rashoda
eliminisanje svih pozicija koje proizilaze iz međusobnih odnosa po osnovu (a) isporuke robe, (b) vršenja usluga, (c) zaduženja za kamate i (d) plaćanja dividendi, nakon čega rashodi i prihodi u konsolidovanom bilansu uspeha odražavaju samo ono što je rezultat odnosa sa partnerima izvan koncerna
materijalno konsolidovanje uspeha• eliminisanje nerealizovanih dobitaka
sadržanih u zalihama i fiksnim sredstvima, koji proističu iz međusobne prodaje članica koncerna (smanjenje prihoda u konsolidovanom bilansu uspeha i svođenje vrednosti zaliha i fiksnih sredstava u konsolidovanom bilansu stanja na cenu koštanja)
109. PRIPREMANJE BILANSA STANJA ZA ANALIZU (GRUPISANJE BILANSNIH
POZICIJA)
formalna pretpostavka finansijske analizedominirajući značaj u istraživanju optimalne finansijske strukture: principi sigurnosti i likvidnosti Grupisanje pozicija bilansa stanja je podređeno zahtevu uspostavljanja paraleliteta rokova (vremenske podudarnosti) pretvaranja u novac delova aktive i dospeća obaveza za plaćanje.
grupisanje pozicija aktive prema principu rastuće ili opadajuće likvidnosti, a pozicija pasive prema principu rastuće ili opadajuće dospelostiprincipi rastuće likvidnosti i rastuće dospelosti – naglašavanje zlatnih bilansnih pravila u užem i širem smislu (Evropa)principi opadajuće likvidnosti i opadajuće dospelosti – naglašavanje pravila "1:1" (SAD) cilj grupisanja bilansnih pozicija: isticanje svih karakterističnih grupa, koje služe kao osnova za postavljanje bilansnih relacija u skladu sa pravilima finansiranja
110. STATIČKA ANALIZA FINANSIJSKE STRUKTURE I REZULTATA
ispitivanje jednog izolovanog bilansa stanja i bilansa uspeha, tj. (1) bilansa stanja na određeni dan i (2) bilansa uspeha za jednu poslovnu godinucilj: da se konstatuje činjenično stanje finansijskog zdravlja, utvrdi nivo rentabilnosti sa raznih aspekata i da se istraže uzroci stanja finansijskog zdravlja i stepena rentabilnostiglavni nedostatak: ne postoje opštevažeća pravila ocene finansijskog položaja i rentabilnosti
110. ANALIZA RAZVOJA FINANSIJSKE STRUKTURE I REZULTATA
proučavanje razvoja finansijske strukture i rezultata u nizu uzastopnih perioda, ispitivanjem više uzastopnih bilansa stanja i više uzastopnih bilansa uspehaprednost u odnosu na statičku analizu: otkriva liniju razvoja finansijske strukture i rezultataomogućava uočavanje razlika između preduzeća sa sličnom finansijskom strukturom u datom trenutku
111. VIZUELNA METODA ANALIZE
Često se koristi zbog jednostavnosti i brzine dobijanja rezultata.Koriste je naročito eksterni interesenti.Omogućava uvid u globalnu finansijsku situaciju i nivo rentabiliteta preduzeća.Zasniva se na fiksiranju pogleda na bilanse stanja i uspeha prikazane u formi grafikona, pri čemu je najpodesniji grafikon u obliku stubova.
Omogućava izvođenje zaključaka o:• ročnosti finansiranja preduzeća,• stepenu finansijske nezavisnosti,• načinu finansiranja imobilizacija,• visini neto obrtnog fonda,• efikasnosti obrtnih sredstava,• stanju likvidnosti, • sposobnosti zarađivanja i • volumenu aktivnosti preduzeća.
0
200
400
600
800
1000
1200
Sopstveni kapital
Dugoročni zajmovi
Kratkoročne obaveze
Imobilizacije
Zalihe
Potraživanja
Gotovina
Sopstveni kapital
Dugoročni zajmovi
Kratkoročne obaveze
Imobilizacije
Zalihe
Potraživanja
Gotovina
Sopstveni kapital
Dugoročni zajmovi
Kratkoročne obaveze
Imobilizacije
Zalihe
Potraživanja
Gotovina
2008.2008. 2009.2009. 2010.2010. 2011.2011. 2012.2012.
A PA P A A PP
A PA P
A A PP
A A PP
nedostaci metode:• površna • u najboljem slučaju samo nagoveštava
činjenično stanje• ne otkriva mnoge važne tačke stvarnog
finansijskog stanja i rentabilnosti, niti uzroke tog stanja
najčešće korišćenje: kao uvod u detaljniju analizu, za sticanje opšte predstave o finansijskom položaju i zarađivačkoj sposobnosti i za otkrivanje težišnih tačaka daljih istraživanja
112. ANALIZA POMOĆU RAČUNA POKRIĆA
usmerena na iskazivanje: 1. strukture imovine2. strukture kapitala 3. pokrića postrojenjske imovine
osnova za sastavljanje: bilans stanja, čije su pozicije grupisane prema principima rastuće likvidnosti i rastuće dospelosti i iskazane u apsolutnim i relativnim vrednostima
dopuna računa pokrića pokazateljima likvidnosti I, II i III stepena i pokazateljima ukamaćenja sopstvenog i ukupnog kapitala i marže dobitka
Likvidnost I stepena (gotovinska likvidnost) =
novčana sredstvax 100kratkoročne obaveze
Likvidnost II stepena
=
novčana sredstva + kratkoročna potraživanja x 100
kratkoročne obaveze
Likvidnost III stepena =obrtna sredstva
x 100kratkoročne obaveze
razlika u odnosu na racio analizu: račun pokrića izražava odnose delova bilansa u relativnim brojevima, dok racio brojevi predstavljaju koeficijenteprednost u odnosu na vizuelnu metodu: računska tačnost podataka primedbe: iste kao i kod vizuelne metode
113. RACIO ANALIZA I RACIO BROJEVI
Racio analiza se zasniva na racio brojevima.pretpostavke racio analize:
1. bilansi stanja i uspeha pripremljeni na način da su jasno istaknute bilansne veličine koje predstavljaju elemente racio brojeva (brojitelje i imenitelje)
2. izbor racio brojeva u skladu sa njihovim značenjem za ocenu finansijskog položaja i rentabilnosti preduzeća
3. uporedivost racio brojeva u slučaju analize niza uzastopnih bilansa stanja i uspeha (sadržinska nepromenljivost imenitelja i brojitelja pojedinih racio brojeva u svim posmatranim godinama)
4. pregled u obliku tabele, uz odgovarajuće grupisanje racio brojeva
Racio brojevi predstavljaju odnose ili relacije različitih ekonomskih veličina, koje mogu da budu od značaja za ocenu finansijskog statusa, rentabilnosti i upravljanja preduzećem. (1) raciji strukture, (2) raciji rentabilnosti i (3) raciji upravljanjaRacio brojevi ne dopuštaju donošenje tačne ocene finansijskog položaja preduzeća (zbog nepostojanja univerzalnih i opštevažećih pravila).Korisni su za analizu razvoja finansijske strukture i rezultata u prošlosti i upoređenje između preduzeća.
114. RACIJI STRUKTURE – SUŠTINA I SASTAV
prikazuju relacije između delova bilansa stanjakoriste se kao pokazatelji za merenje likvidnosti, sigurnosti, finansiranja imobilizacija i zaduženosti(1) raciji likvidnosti, (2) racio solventnosti i (3) raciji finansiranja imobilizacija
115. RACIJI LIKVIDNOSTI
likvidnost: sposobnost bezuslovnog plaćanja dospelih obaveza
racio opšte likvidnosti
• sredstvo za merenje likvidnosti II stepena
• koristi se u proceni kreditne sposobnosti
obrtna sredstvakratkoročne obaveze
racio opšte likvidnosti
• donji limit: racio = 1 • racio < 1 – nezadovoljavajuća likvidnost II
stepena (deo kratkoročnog kapitala uložen u investicije)
• norma u američkoj praksi: racio = 2 (na osnovu pravila finansiranja "2:1")
• koristan u analizi razvoja, kao i za komparaciju između preduzeća iste grane
racio reducirane (relativne) likvidnosti
• sredstvo za merenje likvidnosti I stepena
ili
obrtna sredstva – zalihekratkoročne obaveze
kratkoročna potraživanja, menice i gotovinakratkoročne obaveze
racio reducirane (relativne) likvidnosti
• izraz pravila finansiranja "1:1" • racio = 1 → normalna likvidnost • racio > 1 → preterana likvidnost• racio < 1 → opasnost od nelikvidnosti
• Racio ≥ 1 ne znači sigurnu likvidnost; dok je racio < 1 opomena da je finansijsko zdravlje preduzeća nežno, krhko, ali to ne znači da je ono finansijski bolesno, još manje nelikvidno.
racio reducirane (relativne) likvidnosti
• Likvidnost pretpostavlja sposobnost plaćanja obaveza koje dospevaju, što evocira na budućnost, dok racio likvidnosti pokazuje, u najboljem slučaju, stanje likvidnosti na dan bilansiranja.
pokazatelj koji se ponekad koristi za merenje likvidnosti I stepena
• nedostatak: pretpostavlja poznavanje dospelih obaveza, što se iz bilansa ne vidi
gotovinadospele obaveze
116. RACIO SOLVENTNOSTI
solventnost: mogućnost preduzeća da prebrodi eventualnu krizu, a da pri tome ne bude ugrožena sigurnost poverilaca"racio solventnosti", "racio sigurnosti", "racio finansijske nezavisnosti"
sopstveni kapitalpozajmljeni kapital
polazeći od pravila finansiranja koje traži jednakost sopstvenog i pozajmljenog kapitala: • izraz normale: racio = 1• racio < 1 → nedovoljna sigurnost• racio > 1 → sigurnost iznad normale
Važnost racija proizilazi iz značaja sopstvenog kapitala za sigurnost preduzeća, što znači da je njegova veličina individualno uslovljena – preduzeća koja posluju sa većim rizikom treba da imaju veće učešće sopstvenog kapitala.
raciji zaduženosti, kao dopuna racija solventnosti (izražavaju se u %)
• pokazuje (1) učešće pozajmljenih izvora u ukupno korišćenom kapitalu i (2) doprinos pozajmljenog kapitala pokriću aktive
• izraz dugoročne politike preduzeća po pitanju ekvilibrijuma izvora finansiranja
a)ukupne obaveze
zbir bilansa (aktive ili pasive)
b)dugoročne obaveze
permanentni (dugoročni) kapital
117. RACIJI FINANSIRANJA IMOBILIZACIJA
treba da pokažu u kojoj meri su neto imobilizacije (nabavna vrednost minus akumulirani otpisi) finansirane sopstvenim, odnosno dugoročnim kapitalom
• racio = 1 → ukupne neto imobilizacije su finansirane sopstvenim kapitalom
• racio > 1 → sopstvenim kapitalom je finansiran, pored imobilizacija, i deo obrtne imovine
• racio < 1 → deo imobilizacija je finansiran pozajmljenim izvorima
sopstveni kapitalneto imobilizacije
racio finansiranja imobilizacija sopstvenim kapitalom
• podloga za ispitivanje stanja likvidnosti• racio = 1 → ukupna obrtna sredstva finansirana
su kratkoročnim izvorima (neto obrtni fond = 0) • racio < 1 → ukupna obrtna sredstva i deo
imobilizacija finansirani su kratkoročnim obavezama
• racio > 1 → deo obrtnih sredstava finansiran je dugoročnim kapitalom (postoji neto obrtni fond)
• drugi način izražavanja neto obrtnog fonda
dugoročni (stalni) kapitalneto imobilizacije
racio finansiranja imobilizacija dugoročnim kapitalom (racio finansijskog ekvilibrijuma)
racio pokrića zaliha
• pokazuje stepen pokrića zaliha neto obrtnim fondom
• racio = 1 → zalihe su u celini pokrivene neto obrtnim fondom
• racio < 1 → deo zaliha je pokriven neto obrtnim fondom
• racio > 1 → neto obrtnim fondom su pokrivene zalihe u celini, kao i deo potraživanja i gotovine
neto obrtni fondzalihe
racio pokrića cirkulirajuće aktive (obrtnih sredstava)
• pokazuje stepen pokrića cirkulirajuće aktive neto obrtnim fondom
• pogodan za poverioce kao indikator marže sigurnosti za rizike gubitaka kojima je izložena cirkulirajuća aktiva
neto obrtni fondcirkulirajuća aktiva
114. RACIJI RENTABILNOSTI – SUŠTINA I SASTAV
Kompariranje apsolutnog iznosa rezultata sa ranijim godinama ili planiranim rezultatom nije pouzdano sredstvo kontrole, jer ne uzima u obzir visinu kapitala ili sredstava sa kojima je rezultat ostvaren.Izvlače se iz bilansa stanja i bilansa uspeha.
(1) racio rentabiliteta ekonomije (ukamaćenja ukupno angažovanog kapitala), (2) racio rentabilnosti sopstvenog kapitala i (3) racio marže prinosa (stopa dobitka)
118. RACIO RENTABILITETA EKONOMIJE (UKAMAĆENJA UKUPNO
ANGAŽOVANOG KAPITALA)
pokazatelj sposobnosti zarađivanja ukupne aktive, a time i ukupno korišćenog kapitala"return on investment" (ROI)
neto rezultat (dobitak) + kamate na sve krediteukupan kapital (ukupna aktiva)
dekomponovanje racija ukamaćenja ukupnog kapitala
neto dobitak + kamate x
prihod od prodajeprihod od prodaje ukupna aktiva
racio marže prinosa
koeficijent obrta kapitala
119. RACIO RENTABILITETA SOPSTVENOG KAPITALA
pokazuje sposobnost zarađivanja sopstvenog kapitala (neto imovine)
neto dobitakx 100
sopstveni kapital
komplementaran sa raciom rentabiliteta ekonomije – iz upoređenja sa njim proizilazi celishodnost privlačenja pozajmljenog kapitala Sve dok je racio rentabiliteta sopstvenog kapitala veći od racija rentabiliteta ekonomije, privlačenje pozajmljenih izvora doprinosi povećanju rentabiliteta sopstvenog kapitala.krajnja granica interesa za tuđim kapitalom: izjednačavanje ovih dvaju racija
120. RACIO MARŽE PRINOSA (STOPA DOBITKA) I NJEGOVA POVEZANOST SA
DRUGIM RACIJIMA RENTABILITETA
pokazatelj efikasnosti prodaje proizilazi iz principa pokrića troškovaPovećanje marže dobitka pokazuje povećanje raspona prihodi – rashodi.
neto dobitakx 100
prihodi od prodaje
Povećanje marže dobitka ne mora da bude praćeno povećanjem stope rentabilnosti ekonomije ili rentabiliteta sopstvenog kapitala. Usporavanje obrtanja sredstava (usled smanjenja prodaje ili povećanja angažovanog kapitala uz neizmenjeni obim prodaje), može da dovede do smanjenja stope rentabiliteta i pored toga što je porasla marža dobitka.
114. RACIJI UPRAVLJANJA – SVRHA KORIŠĆENJA, VRSTE, POVEZANOST ZA
RACIJIMA RENTABILNOSTI
Promena brzine obrta zaliha, potraživanja i gotovine utiče na volumen ovih delova aktive, a promena volumena je u direktnoj vezi sa likvidnošću i rentabilnošću.
Za stopu rentabiliteta (ukamaćenja ukupnog i sopstvenog kapitala), koeficijent obrta ima snagu multiplikatora. Što je veći koeficijent obrta uz nepromenjeni iznos dobitka po jedinici prometa, veća je stopa rentabiliteta. Raciji upravljanja izvlače se iz bilansa stanja i bilansa uspeha.najznačajniji pokazatelji: (1) racio obrtanja zaliha, (2) racio regulisanja potraživanja od kupaca i (3) racio regulisanja obaveza prema dobavljačima
121. RACIO OBRTANJA ZALIHA
pokazuje koliko puta su u toku godine ukupne zalihe prošle svoj kružni put od ulaza (nabavka) do izlaza iz preduzeća (prodaja)
cena koštanja prodatih proizvoda i uslugaprosečne zalihe
prosečno vreme zadržavanja zaliha u preduzeću
ili
ili
365 (dana)koeficijent obrta
12 (meseci)koeficijent obrta
prosečne zalihe x 12 (ili 365)cena koštanja prodatih proizvoda i usluga
Normala za brzinu obrtanja i vreme vezivanja zaliha zavisi od potreba, koje se pod uticajem raznih faktora stalno menjaju.Tumačenje rezultata analize zasniva se na iskustvu iz prošlosti i iskustvu drugih preduzeća iste grane.
122. RACIJI REGULISANJA POTRAŽIVANJA OD KUPACA I OBAVEZA
PREMA DOBAVLJAČIMA
• Izražava se u danima.• Pokazuje prosečno vreme naplate
potraživanja od kupaca.
prosečno stanje potraživanja x 365godišnja prodaja
racio regulisanja potraživanja od kupaca (racio kreditiranja)
• normala: izraz politike kreditiranja klijenata• Služi kao osnova za upoređenje sa
rezultatima iz prošlosti, kao i sa uslovima prodaje.
• U slučajevima kada preduzeće prodaje istovremeno na kredit i za gotovo, u imenitelj racija ne može da bude uneta ukupna realizacija, nego samo prodaja na kredit.
• Izražava se u danima.• Pokazuje prosečnu dužinu perioda za koji se
vrši plaćanje obaveza prema dobavljačima.• Prolongiranje rokova plaćanja pogoduje
preduzeću ako poverioci takvo prolongiranje tolerišu.
• U obrnutom slučaju, ono može da bude znak finansijskog oboljenja.
prosečno stanje obaveza x 365ukupne nabavke
racio regulisanja obaveza prema dobavljačima
123. NETO OBRTNI FOND – ZNAČENJE, PROMENE, VISINA
neto obrtni fond = dugoročni kapital – neto imobilizacije
neto obrtna sredstva = obrtna sredstva – kratkoročne obaveze
neto obrtni fond = neto obrtna sredstva
Neto obrtni fond i neto obrtna sredstva pokazuju deo obrtnih sredstava koji je finansiran
dugoročnim izvorima.
Ako su neto imobilizacije jednake dugoročnim izvorima, u kome slučaju su i obrtna sredstva jednaka kratkoročnim obavezama, neto obrtni fond će biti jednak nuli. Ako su kratkoročne obaveze veće od obrtnih sredstava, neto obrtni fond će biti negativan i pokazivaće deo kratkoročnih obaveza uložen u imobilizacije.
Do povećanja neto obrtnog fonda dolazi: – ako su prihodi veći od ukupnih rashoda bez
amortizacije,– prodajom fiksnih sredstava,– povećanjem dugoročnih zajmova ili– konverzijom kratkoročnih u dugoročne
zajmove.
Smanjenje neto obrtnog fonda nastaje: – nabavkom fiksnih sredstava, – isplatom anuiteta po osnovu dugoročnih
zajmova ili– gubitkom.
Otpisivanje fiksnih sredstava ne tangira neto obrtni fond.
Visina neto obrtnog fonda je individualno uslovljena i zavisi od niza faktora, kao što su: vrsta i veličina preduzeća, stopa rentabiliteta, politika nabavke i prodaje, odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala, visina i uslovi korišćenja dugoročnih zajmova, politika ekspanzije i ljudski faktor.
Primeri: – Autobusko preduzeće, koje svoje usluge
naplaćuje u gotovom, čija se obrtna sredstva uglavnom sastoje od zaliha rezervnih delova, maziva i goriva, koje se nabavljaju na kredit, može sa neznatnim ili čak nikakvim neto obrtnim fondom bez problema da izmiruje svoje obaveze, pod pretpostavkom da rentabilno posluje.
Primeri: – Preduzeću za proizvodnju alkoholnih pića, sa
procesom proizvodnje koji uključuje i odležavanje proizvoda, potreban je veoma visok neto obrtni fond, i to po mogućstvu iz sopstvenog kapitala.
– Preduzeću koje svoje proizvode prodaje sa odloženim rokovima plaćanja biće potreban visok neto obrtni fond.
Primeri: – Preduzeću koje je prinuđeno da lageruje
znatne zalihe materijala, zbog toga što je nabavka povezana sa udaljenim tržištima, biće potreban visok neto obrtni fond.
– Preduzeću koje proizvodi isključivo po narudžbinama, koje se redovno avansiraju, neće smetati ni negativan neto obrtni fond.
normalna visina neto obrtnog fonda u jednom preduzeću: iznos koji obezbeđuje optimalni poslovni rezultat (rentabilnost) i nesmetano izvršavanje dospelih obaveza (likvidnost), ne samo u prošlosti, nego i u doglednoj budućnosti
124. UPOTREBA NETO OBRTNOG FONDA U FINANSIJSKOJ ANALIZI
Neto obrtni fond ne predstavlja apsolutnu meru i ne može se koristiti u svrhu statičke analize finansijskog položaja preduzeća.
pridavanje značaja varijacijama neto obrtnog fonda u nizu uzastopnih perioda, zbog toga što one:1. otkrivaju brzo i lako tendencije u razvoju
finansijske strukture preduzeća;2. obezbeđuju rekonstrukciju istorije
finansiranja u prošlosti (koja pokazuje koji su izvori finansiranja bili dominantni, koliko je bilo eksterno finansiranje u odnosu na samofinansiranje, itd.);
3. snabdevaju menadžment preduzeća indikacijama solventnosti na dugi rok
otkrivanje tendencija u razvoju finansijske strukture: na osnovu odnosa razvoja zbira bilansa, obrtnih sredstava i neto obrtnog fondaIzmeđu zbira bilansa, obrtnih sredstava i neto obrtnog fonda postoji, u normalnim prilikama, odnos korelacije.nove investicije → rast zbira bilansa i povećanje zaliha i potraživanjapovećanje cena → porast vrednosti zaliha, potraživanja i imobilizacija, a time i zbira bilansalogična posledica prethodnih tendencija: porast neto obrtnog fonda
Brži porast neto obrtnog fonda od zaliha pokazuje tendenciju jačanja obrtnih sredstava (koje može da označava uspostavljanje ravnotežne finansijske situacije ili neopravdano odlaganje investicionih poduhvata).Brži porast zbira bilansa i zaliha od neto obrtnog fonda pokazuje smanjenje marže sigurnosti (koje može da bude opravdano ako je preduzeće bilo preterano likvidno, ali može da bude znak i udaljavanja od ravnotežnog finansijskog položaja).Opadanje neto obrtnog fonda, praćeno teškoćama održavanja likvidnosti, siguran je znak finansijskog oboljenja.
125. "CASH FLOW" – POJAM I SADRŽINA
"tok gotovine" ili "novčani tok"značenja cash flow-a:1. stalna reka primanja i izdavanja, koja protiče
kroz preduzeće (bruto cash flow) ili razlika između primanja, koja proizilaze iz prodaje robe i usluga, i izdavanja povezanih sa proizvodnjom roba i usluga (neto cash flow)
2. suma dobitaka, amortizacije i drugih troškova koji ne prouzrokuju izlaz gotovine; deo primanja koja ostaju preduzeću i služe za isplatu dividendi, finansiranje investicija i isplatu dugova; deo neto obrtnog fonda koji proizilazi iz poslovanja
Cash flow u prvom značenju je predmet planiranja u cilju održavanja finansijske ravnoteže, tj. likvidnosti, i instrument kontrole izvršenja plana. Cash flow u drugom značenju se koristi kao instrument finansijske analize, odnosno sredstvo za procenu finansijske i prinosne snage preduzeća.
126. RAZVOJ "CASH FLOW" KONCEPTA
nastanak: početkom pedesetih godina 20. veka u SAD, gde je korišćen od strane korporacija za proizvodnju i preradu nafte kao sredstvo za procenu hartija od vrednosti širenje upotrebe na druga američka preduzeća, kao i na pitanja procene finansijskog položaja preduzeća Evropa: prvi put se pojavljuje 1959. godine, u izveštaju britanske korporacije hemijske industrije
upotreba cash flow-a u SAD i mnogim evropskim zemljama: kao sredstvo za procenu prinosne snage (sposobnosti zarađivanja) i procenu finansijske snage preduzeća izuzetak: Velika Britanija, gde se cash flow ne koristi za procenu prinosne snage, jer propisi bilansiranja čine prikazani rezultat prikladnim sredstvom procene prinosne snage
Ako se cash flow koristi kao instrument procene prinosne snage, on obuhvata ukupan dobitak posle oporezivanja, amortizaciju i pozicije pokrića.Ako se koristi za procenu finansijske snage, iz veličine obračunate na prethodni način eliminišu se isplaćene dividende akcionarima.
cash flow prema nemačkoj literaturi:
Godišnji dobitak (neto)+ povećanje rezervi+ otpisivanje postrojenja (amortizacija)= CASH FLOW I+ povećanje dugoročnih pokrića (rezervisanja)= CASH FLOW II+ rashodi koji potiču iz ranijih perioda (vanredni
rashodi)– prihodi koji potiču iz ranijih perioda (vanredni prihodi)= CASH FLOW III (instrument procene prinosne snage)– isplaćene dividende= CASH FLOW IV (instrument procene finansijske snage)
127. OSNOVE "CASH FLOW" KONCEPTA
I argumenti na kojima se zasniva upotreba cash flow-a za procenu prinosne snagePeriodični rezultat, iskazan bilansom uspeha, predstavlja, u normalnim prilikama, pokazatelj prinosne snage. Da bi mogao da bude upotrebljiv za ovu svrhu, on treba da bude potpun, ali to najčešće nije slučaj.
Zbog previsokih otpisa fiksnih sredstava, previsokih iznosa rezervisanja i ostalih manipulacija u procenjivanju, koje toleriše načelo opreznosti, periodični rezultat je često znatno potcenjen i predstavlja samo deo rezultata koji je zaista ostvaren. Potcenjivanje poslovnog rezultata degradira njegovu vrednost kao kriterijuma za procenu prinosne snage. Cash flow uzima u obzir, pored dobitka, amortizaciju i dugoročna rezervisanja, čime se u najvećoj mogućoj meri kompenziraju potcenjivanja.
Međutim, cash flow se ne koristi kao apsolutna mera, već samo kao dopuna godišnjeg rezultata.Dobitak ostaje i dalje polazna mera za ocenu prinosne snage, a cash flow potvrđuje ili pruža obrazloženje promene tendencija. Smanjenje godišnjeg rezultata izražava smanjenje sposobnosti zarađivanja samo ako se cash flow ne menja ili smanjuje. Ako cash flow raste, smanjenje dobitka može da bude posledica pojačanog stvaranja latentnih rezervi, a ne opadanja prinosne snage.
II argumenti na kojima se zasniva upotreba cash flow-a za procenu finansijske snageKomponente cash flow-a (dobitak, amortizacija i pozicije pokrića) predstavljaju izvore sredstava koja su oslobođena kroz poslovni proces i stoje na raspolaganju za potrebe finansiranja.Pod pretpostavkom uravnotežene finansijske situacije, cash flow pokazuje (a) visinu raspoloživih sredstava za interno finansiranje i (b) mogućnost vraćanja zajmova, na osnovu koje se utvrđuje optimalna granica zaduženja.
U slučaju narušene finansijske ravnoteže, cash flow daje korisna obaveštenja o mogućnostima saniranja finansijskog položaja i upućuje na pravce odlučivanja u vezi sa izvođenjem poduhvata saniranja.Ideja da sredstva u visini cash flow-a mogu biti upotrebljena za nove investicije ili za otplatu zajmova bez opasnosti narušavanja finansijske ravnoteže bazira na pretpostavci njihove raspoloživosti.
III Cash flow služi kao jedan od instrumenata za analizu investicionih alternativa.
128. OCENA "CASH FLOW" KONCEPTA FINANSIJSKE ANALIZE
Cash flow ne predstavlja apsolutnu meru za procenu prinosne i finansijske snage preduzeća. 1. Obuhvatanjem amortizacije i pokrića, cash
flow ne uspeva da neutrališe sve latentne rezerve, jer potcenjivanje delova obrtne imovine ostaje izvan domašaja cash flow veličine.
2. Povećanje cash flow-a ne mora da bude posledica porasta prinosne snage preduzeća, jer on može da raste i usled supstitucije troškova, do koje dolazi zamenom starih postrojenja, proširenjem kapaciteta ili racionalizacijama.
3. Mogućnost privremenog korišćenja sredstava amortizacije za druge ciljeve ne znači da ona neće biti potrebna za reinvestiranje u predmete koji su bili predmet otpisivanja, dok pokrića predstavljaju obaveze koje dospevaju u nekom od budućih obračunskih perioda. Zbog toga, cash flow veličina ne može da zameni periodični rezultat, već može samo da ga dopuni.
4. Cash flow obuhvata elemente bilansa stanja i uspeha koji su izraz poslovnih događaja u prošlosti i, zbog toga, nije u stanju da pokaže likvidnost preduzeća, koja predstavlja sposobnost bezuslovnog plaćanja dospelih obaveza u budućnosti.
5. Stvarna mogućnost upotrebe cash flow-a za nove investicije zavisi od kretanja neto obrtnog fonda. Ako je neto obrtni fond ostao nepromenjen ili je čak smanjen, nove investicije će dovesti do pogoršavanja finansijske strukture i ugrožavanja likvidnosti. Zbog toga, analiza mogućnosti ulaganja na bazi cash flow-a mora da bude praćena analizom neto obrtnog fonda, koji ima prednost kao pokazatelj mogućnosti ulaganja.
6. Cash flow može da se koristi za utvrđivanje granice (stepena) zaduženosti preduzeća. Stepen zaduženosti:
pokazuje za koliko godina preduzeće može da vrati dugove iz cash flow-a. On ima stvarnu vrednost i predstavlja kriterijum za ocenu sigurnosti ako postoji normala.
ukupno zaduženje (obaveze)cash flow
7. Cash flow ne može da služi kao najbolji i najvažniji, već samo kao jedan dobar, prikladan instrument analize investicionih alternativa.
129. GRAFIKON RENTABILNOSTI KAO INSTRUMENT ANALIZE USPEHA
vizuelna transkripcija bilansa uspehacilj: prikazivanje razvoja elemenata rezultata za različite stepene zaposlenostiklasični koordinatni sistemapscisa: stepen zaposlenosti (od 0 do punog kapaciteta)ordinata: vrednosti troškova i prihoda
načini povećanja poslovnog rezultata:– povećanje obima zaposlenosti bez
povećanja ukupnih troškova– smanjenje ukupnih troškova bez povećanja
obima zaposlenosti– kombinacija povećanja stepena
zaposlenosti i smanjenja ukupnih troškova
korišćenje grafikona rentabiliteta:– u fazi planiranja (projektovanja) poslovnog
rezultata – utvrđivanje stepena zaposlenosti koji obezbeđuje najbolji rentabilitet
– u fazi analize i ocene ostvarenog rezultata – utvrđivanje odlučujućih faktora ostvarenog rezultata
osnovna pretpostavka za konstruisanje grafikona rentabiliteta: podvajanje ukupnih troškova na fiksne i varijabilne, što u praksi nije lako izvodljivo