Petra Štefek

Tamara Šperanca

Magdalena Pavlaković

Marija Helena Varjačić

*

*

*Osteoporoza je bolest koju karakterizira smanjenje gustoće kostiju, uslijed čega kosti postaju porozne. U tijelu oboljelog se smanjuje količina kalcija, koji osigurava čvrstoću kostiju i koštanog tkiva, koje osigurava potporu kostima. Tako su kosti oboljelih od osteoporoze izrazito krhke i osjetljive na traume, te sklone čestim frakturama. Bolest je česta i zahvaća najčešće starije osobe, a osobito žene (u 75% slučajeva).

*Osteoporoza često protječe bez simptoma, dok se ne počnu događati prijelomi kostiju. Najčešći prijelomi u osteoporozi su na kralježnici, kukovima, rukama i zdjelici. Gubitak na visini, pogrbljenost i bolovi u leđima najčešći su znakovi koji mogu ukazati na ovu bolest. Pušenje, konzumacija alkohola, nedovoljna tjelesna težina, previše ili premalo vježbanja, depresija, neizlaganje suncu. Sve su to rizični faktori za osteoporozu.

*Postoje tri različita tipa osteoporoze i to su: *Postmenopauzalni tip – Javlja se kod žena koje su u menopauzi, ali

postoje i slučajevi pojave ovog tipa osteoporoze i kod muškaraca iste starosne dobi. Ovaj tip bolesti karakteriziraju promjene na kralješcima, koje dovode do jakih bolova, pa čak i fraktura. *Senilni tip – Ovaj tip bolesti se javlja kod osoba starijih od 75 godina

i uzrokovan je starenjem, a karakterizira ga česta pojava fraktura kuka. *Sekundarni tip – Ovaj tip osteoporoze uzrokuju endokrine (dijabetes,

hipertiroidizam…) i sistemske bolesti (leukemije, maligne bolesti…) i različite terapije lijekovima (kortikosteroidi, antikonvulzivi…).

*FAKTORI RIZIKA ZA OSTEOPOROZU: ženski spol, starija životna dob (iznad 65), loše životne navike (prehrana siromašna kalcijem, nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje, konzumacija alkohola i kave, nedostatan boravak na suncu), kronične bolesti (šećerna bolest, anoreksija, hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom, multipli mijelom, hipertireoza, upalna bolest crijeva, kronična bolest bubrega, reumatoidni artritis, stanje nakon transplantacije organa), primjena nekih lijekova (oralni glukokortikoidi, hormoni štitnjače, antiepileptici, heparin, sedativi, anksiolitici, hipnotici, diuretici).

*

*Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, pregleda pacijenta i pretraga kao što su CT i denzitometrija i detaljnih laboratorijskih pretraga.

*

*

*Tjelesna aktivnost i dovoljan unos kalcija prehranom prirodno potiču izgradnju koštane tvari čineći tako osnovu prevencije nastanka osteoporoze. Unos kalcija i vježbanje najučinkovije djeluju na povećanje koštane mase upravo prije nastanka bolesti. Jednom kad je razgradnja kosti dostigla izgradnju i kad se bolest počela razvijati u punom mahu preventivne mjere u kombinaciji s lijekovima mogu samo usporiti daljnje smanjivanje koštane mase.

*Vježbanjem, kosti izlažemo većem mehaničkom opterećenju i jačim silama nego što je to u stanju mirovanja. Kao i svaki drugi organ, kost se nastoji kompenzacijskim mehanizmima oduprijeti novonastalim uvjetima. Povećavajući koštanu masu, kost raspodjeljuje opterećenje na veću količinu kosti te tako anulira nepoželjan utjecaj sile. Osim jačanja kosti, tjelesna aktivnost jača muskulaturu i poboljšava koordinaciju te povoljno djeluje na smanjenje mogućnosti gubljenja ravnoteže i padova. To je posebice važno kod starijih ljudi koji su zbog nekih drugih pridruženih zdravstvenih stanja (oslabljen vid, vrtoglavice, demencija) njima skloniji. Važno je naglasiti da tjelesna aktivnost mora biti kontinuirana i prilagođena psihofizičkim mogućnostima pojedine osobe.

*

*Dostatan unos kalcija hranom usporava procese pregradnje kosti i tako neposredno djeluje na povećavanje koštane mase. Preporuča se dnevni unos 1000 - 1500 mg kalcija dnevno. Pripravak kalcija manje je vredniji od kalcija dobivenog iz hrane, ali je nužan osobama koje iz nekog razloga ne mogu iskoristiti kalcij iz hrane kao što su oboljeli od bolesti crijeva, jetre, žučnog mjehura, bubrega.

*Mlijeko i mliječni proizvodi, zeleno povrće, sjemenke, orašasto voće i u manjoj mjeri riba, bogat su izvor kalcija u hrani. Uz dovoljan unos kalcija potrebno je dnevno unositi 400-800 i.j. (internacionalnih jedinica) vitamina D, što odgovara količini od 2-3 kapi uljne otopine vitamina. Vitamin D poboljšava apsorpciju kalcija iz hrane i potiče njegovu ugradnju u mrežu koštane tvari. Dodatan unos vitamina D posebice je važan kod starije populacije koja vrlo često nije dovoljno izložena sunčevoj svijetlosti, nužno potrebnoj za stvaranje tog vitamina u koži.

*Izbjegavanje loših životnih navika u smislu prestanka pušenja, izbjegavanja alkohola i kave te kontrole tjelesne težine također predstavlja značajan korak u prevenciji osteoporoze, ali i bolesti krvnožilnog i živčanog sustava te metaboličkih bolesti koje su također značajan uzrok invaliditeta i smrtnosti u populaciji

Nakon što se osteoporoza razvila potrebno je uz

tjelesnu aktivnost, kalcij i vitamin D ukloniti ostale

moguće faktore rizika i početi sa liječenjem

lijekovima.

Ciljevi liječenja osteoporoze su:

*prevencija prijeloma

*održanje i povećanje koštane mase

*uklanjanje simptoma prijeloma i

deformiteta kosti

*unaprijeđenje i očuvanje funkcionalne

sposobnosti

Lijekovi za liječenje osteoporoze svrstani su u tri kategorije:

*Lijekovi koji zaustavljaju razgradnju kosti

(biofosfonati, selektivni modulatori estrogenskih receptora, hormonska nadomjesna terapija, kalcitonin) *Lijekovi koji potiču izgradnju kosti (paratireoidni

hormon) *Lijekovi koji potiču izgradnju i zaustavljaju

razgradnju kosti (stroncijev ranelat)

*

*U prevenciji osteoporoze ključnu ulogu imaju vježbe jer vježbe s opterećenjem i izometričke vježbe ubrzavaju osteoblastnu aktivnost, a time povećavaju i gustoću koštane mase.

1. evaluacija stanja lokomotornog sustava: utvrditi kakvo je držanje tijela (postura), postojanje slabosti pojedinih mišićnih skupina, u razgovoru utvrditi postoje li značajniji rizični faktori za razvoj osteoporoze

2. vježbe prema funkcionalnom statusu. Mogu biti:

* vježbe snaženja – izometričke; uz manualni otpor; uz opterećenje utezima;

*vježbe istezanja – mm. pectoralisa i mišića stražnje lože natkoljenice (hamstringsa); posturalne vježbe - vježbe za extenzore trupa i ekstremiteta uz edukaciju pacijenta o pravilnom držanju tijela.

*vježbe koordinacije i ravnoteže – u ležećem položaju na trbuhu, u četveronožnom položaju i stojećem položaju. Ove vježbe smanjuju učestalost padova i prijeloma.

Tai chi – drevna kineska metoda vježbanja kojom se poboljšava postura, balans i ravnoteža., kao i samosvijest bitna za zdravo funkcioniranje osobe.

*

*Kineziterapija u stadiju bez fraktura:

*Medicinske vježbe provode se svakodnevno, u ležećem ili sjedećem položaju, blagim ritmom.

*vježbe disanja

*pasivne vježbe- provoditi ih samo ako osoba nije kontaktibilna. Izvoditi ih oprezno, bez velikih pritisaka i velikih amplituda pokreta! Provoditi bez uporabe i najmanje sile da ne dođe do frakture kostiju. Manipulativne tehnike su zabranjene!!!

*aktivne vježbe - statičke u seriji po 20 puta uz odmor od 2 minute između serija.

*Prethodno je važno provesti dobro zagrijavanje mišića.Fizioterapeut pomaže pacijentu tako da broji naglas zadržavanje kontrakcije 6 sekundi. Vrijeme relaksacije, fizioterapeut broji u sebi, a traje duplo duže od trajanja kontrakcije. Dinamičke vježbe potrebno je vježbati na mekoj ali ne skliskoj podlozi također uz nadzor fizioterapeuta. I kod aktivnih vježbi važno je izbjegavati oštar ritam vježbi zbog opasnosti od frakture kralješnice.

*vježbe koordinacije i balansa –vježbe koordinacije ruka-lice (vrhom prsta dodirnuti oko, nos, suprotno uho), provode se prvo otvorenih , a zatim I zatvorenih očiju; vježbe hoda po zamišljenoj liniji uz vizualnu kontrolu na ogledalu.

*vježbe relaksacije – uz kontrolu terapeuta pacijent mora maksimalno kontrahirati pojedine mišićne grupe, pa ih zatim maksimalno opustiti. Provode se u relaksirajućem položaju kombinirano s jednostavnim vježbama disanja. Ove vježbe pomažu bolesnicima da prevladaju strah od pada, pa i strah od izvođenja pokreta. Pacijentu je potrebno objasniti ciklus koji započinje sa strahom čija je posljedica mirovanje, slabljenje mišića, pogoršanje osteoporoze, bol. Dolazi do povećane mogućnosti nastanka prijeloma, uz to vezanog mirovanja i straha koji se opet posljedično javlja.

*škola hoda s pomagalom – potrebno je objasniti pacijentu važnost korištenja pomagala za hod u stadijima kada dođe do problema sa održavanjem ravnoteže. To je bitan faktor spriječavanja svake daljnje traumatizacije.

*

*Osim vježbi, škole hoda i mirovanja terapeut može obavjestiti pacijenta i o važnosti stalne tjelesne aktivnosti, šetnje, plivanja i izlaganja suncu u starijoj dobi. Čak se preporuča nabava "antiporotičnog" psa - kućnog ljubimca kojeg će bolesnik morati izvesti dva puta dnevno u šetnju.