Fojnička škrinja broj 23

fojničkafojničkaškrinjaškrinjaBroj 23

srpanj/kolovoz 2013.cijena 2 KM

9 771986 592001

ISSN 1986 - 5929

HRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

2 BROJ 23 SRPANJ/KOLOVOZ 2013. 3BROJ 23SRPANJ/KOLOVOZJ 2013.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 23, srpanj/kolovoz 2013. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Leonora Lovrić Drmač •

Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail: [email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria

banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

LIPANJ/SRPANJ 2012.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Stjepan Tomičić, 1958.

Kata Kapetanović, 1927.

Mara Sabljić, 1932.

Ilko Markić, 1937.

Janja Kutleša, 1937.

Mladen Vlajčić, 1936.

Pero Brkić, 1934.

Ivo Kožul, 1939.

Branko Katavić, 1938.

Ivan Barnjak i Valentina BošnjakMarin Cvijanović

i Marijana ProtuđerMarin Miličević i Marijana Barešić

Ivan Tolo i Marija ČuturićDejan Bošnjak i Dajana Galić

Sara Kapetanović(Ivan i Aida r. Klisura)

Kristijan Cvjetković (Josip i Biljana r. Bošnjak)

Sebastian Mihelić Barbarić(Kristian Mihelić i Margareta Barbarić)

David Vučić(Anto Vučić i Zorica r. Čuturić)

Petar Golub(Goran i Mirjana r. Oroz)

Dragi naši prijatelji,

opet je vrijeme za druženje sa Fojničkom škrinjom...

Ljetnjih uzbuđenja nije manjkalo iako je sezona kupanja na bazenima

Aquaparka malo kasnila. Kao i obično, u ovo doba godine, razveselio nas je

dolazak brojnih Fojničanki i Fojničana koji žive u inozemstvu. Razmjenjivali

smo iskustva o prednostima ostanka i odlaska, hvaleći se svatko svojom

mukom ostajali do kasno u noć uz roštiljske vatre, ljuljajući nevine dječje

glavice kojima se nismo usudili ništa pametno reći...

Mi, koji smo ostali, mogli smo se pohvaliti kako narastajući prerađivač

fojničkog drveta, MS&WOOD, proizvodi stolice za Ikeu, kako je teško

uzgojiti rajčicu i krastavac na fojničkoj zemlji, ali se učenjem, strpljivošću i

optimizmimom može naći na tržnici već početkom srpnja i postati

konkurentan hercegovačkim proizvodima. Mogli smo se šepuriti sa trećim

susretom U kolu mira i pjesme, projektom izgradnje povjerenja, druženja i

očuvanja folklora, mogli smo pričati o svojim prelijepim krajolicima koje

iznova osvajaju fojnički planinari i o jednoj jako važnoj borbi za očuvanje

okoliša koju su izborili lokal-patrioti, ljudi koji cijene prirodu, pa i Gotušu...

Vi ste nam mogli reći kako je smiješno i nepotrebno svađati se oko

imena maternjeg jezika i naziva ulica, začuđeni kako ove u Fojnici još

nemaju brojeva, (kao da živimo u zaseoku). Učili biste nas kako je maternji

jezik u srcu, a svaki drugi na stazi opstanka. Hvalili se sa onih 5-6 koja

vaša djeca uče kako bi uhvatila korak sa svjetskim tehnološkim napretkom.

Tu bi nama srce već počelo lupati kao u panici.

Lijepo je i dobro ljeto. Ono čini i ono neutješno - prihvatljivim. Kad

bismo i mi ljudi naučili nešto od tog posljednjeg mladog vragolana, prije

nego dođe naša zrela jesen...

Uživajte u čitanju Škrinje, veselite se životu, dijelite ljubav!

Svima koji slave Bajram- u zdravlju, svako dobro!

Urednica

KK "Star" krajem juna mjeseca orga-

nizovao je košarkaški kamp za sve om-

ladinske selekcije. Kamp je trajao u pe-

riodu od 25. do 30.6.2013 godine.

Stručni programi kampa su realizo-

vani na sljedeći način:

Osnovni kamp: prilagođen uzrastu

i košarkaškom predznanju dječaka i

DOGAĐAJ

Košarkaški kamp "Makarska 2013."Samir KUČUK

KOŠARKAŠKI KLUB "STAR" FOJNICA

FOJNIČKAŠKRINJA

djevojčica, što omogućava napredova-

nje svima u grupi. Svakog jutra korek-

tivna gimnastika i dva treninga dnevno.

Individualni kamp: program i rad

prilagođen prema igračkim pozicijama,

individualni rad sa igračima i njihovo

usavršavanje.

Game kamp: odigravanje utakmica

za vrijeme boravka u kampu. Odigrane

su utakmice sa košarkaškim klubom iz

Visokog čiji je trener Jakub Genjac.

Pored radnog dijela naravno naš sa-

držaj je bio popraćen i rekreativno-za-

bavnim aktivnostima kao što su druže-

nje, odlazak na plažu i kupanje, a zatim i

večernji izlazak.

KK "Star" sa ovom aktivnošću zatva-

ra uspješno svoju sezonu i nada se da

će od septembra nastaviti još bolje, s

većim uspjehom u ligi mladih SBK i sa

većim brojem polaznika.

2 BROJ 23 SRPANJ/KOLOVOZ 2013. 3BROJ 23SRPANJ/KOLOVOZJ 2013.


UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA

Fojnička škrinja, broj 23, srpanj/kolovoz 2013. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Leonora Lovrić Drmač •

Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail: [email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria

banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

LIPANJ/SRPANJ 2012.

CIJENE REKLAMNOG PROSTORAU ČASOPISU

1/1 stranica (kolor)1/1 stranica (crno-bijela)1/2 stranice (kolor)1/2 stranice (crno-bijela)1/4 stranice (kolor)1/4 stranice (crno-bijela)1/8 stranice (crno-bijela)

150 KM100 KM

80 KM60 KM40 KM30 KM20 KM

KRŠTENI

UMRLI

VJENČANI

Stjepan Tomičić, 1958.

Kata Kapetanović, 1927.

Mara Sabljić, 1932.

Ilko Markić, 1937.

Janja Kutleša, 1937.

Mladen Vlajčić, 1936.

Pero Brkić, 1934.

Ivo Kožul, 1939.

Branko Katavić, 1938.

Ivan Barnjak i Valentina BošnjakMarin Cvijanović

i Marijana ProtuđerMarin Miličević i Marijana Barešić

Ivan Tolo i Marija ČuturićDejan Bošnjak i Dajana Galić

Sara Kapetanović(Ivan i Aida r. Klisura)

Kristijan Cvjetković (Josip i Biljana r. Bošnjak)

Sebastian Mihelić Barbarić(Kristian Mihelić i Margareta Barbarić)

David Vučić(Anto Vučić i Zorica r. Čuturić)

Petar Golub(Goran i Mirjana r. Oroz)

Dragi naši prijatelji,

opet je vrijeme za druženje sa Fojničkom škrinjom...

Ljetnjih uzbuđenja nije manjkalo iako je sezona kupanja na bazenima

Aquaparka malo kasnila. Kao i obično, u ovo doba godine, razveselio nas je

dolazak brojnih Fojničanki i Fojničana koji žive u inozemstvu. Razmjenjivali

smo iskustva o prednostima ostanka i odlaska, hvaleći se svatko svojom

mukom ostajali do kasno u noć uz roštiljske vatre, ljuljajući nevine dječje

glavice kojima se nismo usudili ništa pametno reći...

Mi, koji smo ostali, mogli smo se pohvaliti kako narastajući prerađivač

fojničkog drveta, MS&WOOD, proizvodi stolice za Ikeu, kako je teško

uzgojiti rajčicu i krastavac na fojničkoj zemlji, ali se učenjem, strpljivošću i

optimizmimom može naći na tržnici već početkom srpnja i postati

konkurentan hercegovačkim proizvodima. Mogli smo se šepuriti sa trećim

susretom U kolu mira i pjesme, projektom izgradnje povjerenja, druženja i

očuvanja folklora, mogli smo pričati o svojim prelijepim krajolicima koje

iznova osvajaju fojnički planinari i o jednoj jako važnoj borbi za očuvanje

okoliša koju su izborili lokal-patrioti, ljudi koji cijene prirodu, pa i Gotušu...

Vi ste nam mogli reći kako je smiješno i nepotrebno svađati se oko

imena maternjeg jezika i naziva ulica, začuđeni kako ove u Fojnici još

nemaju brojeva, (kao da živimo u zaseoku). Učili biste nas kako je maternji

jezik u srcu, a svaki drugi na stazi opstanka. Hvalili se sa onih 5-6 koja

vaša djeca uče kako bi uhvatila korak sa svjetskim tehnološkim napretkom.

Tu bi nama srce već počelo lupati kao u panici.

Lijepo je i dobro ljeto. Ono čini i ono neutješno - prihvatljivim. Kad

bismo i mi ljudi naučili nešto od tog posljednjeg mladog vragolana, prije

nego dođe naša zrela jesen...

Uživajte u čitanju Škrinje, veselite se životu, dijelite ljubav!

Svima koji slave Bajram- u zdravlju, svako dobro!

Urednica

KK "Star" krajem juna mjeseca orga-

nizovao je košarkaški kamp za sve om-

ladinske selekcije. Kamp je trajao u pe-

riodu od 25. do 30.6.2013 godine.

Stručni programi kampa su realizo-

vani na sljedeći način:

Osnovni kamp: prilagođen uzrastu

i košarkaškom predznanju dječaka i

DOGAĐAJ

Košarkaški kamp "Makarska 2013."Samir KUČUK

KOŠARKAŠKI KLUB "STAR" FOJNICA

FOJNIČKAŠKRINJA

djevojčica, što omogućava napredova-

nje svima u grupi. Svakog jutra korek-

tivna gimnastika i dva treninga dnevno.

Individualni kamp: program i rad

prilagođen prema igračkim pozicijama,

individualni rad sa igračima i njihovo

usavršavanje.

Game kamp: odigravanje utakmica

za vrijeme boravka u kampu. Odigrane

su utakmice sa košarkaškim klubom iz

Visokog čiji je trener Jakub Genjac.

Pored radnog dijela naravno naš sa-

držaj je bio popraćen i rekreativno-za-

bavnim aktivnostima kao što su druže-

nje, odlazak na plažu i kupanje, a zatim i

večernji izlazak.

KK "Star" sa ovom aktivnošću zatva-

ra uspješno svoju sezonu i nada se da

će od septembra nastaviti još bolje, s

većim uspjehom u ligi mladih SBK i sa

većim brojem polaznika.

4 5

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 23 SRPANJ/KOLOVOZ 2013. BROJ 23SRPANJ/KOLOVOZJ 2013.

gradnju. Iako nije bilo lako, osim vre-menskih neprilika, mještane su često verbalno pa i fizički napadali zaštitari i predstavnici investitora, travničke tvrt-ke Company Peeb d.o.o. No, sve su izdrža-li i niti jednog trenutka nisu razmišljali o odustajanju, potvrdio nam je Robert Oroz, predsjednik Eko udruge "Gotuša" sretan što je svakodnevnim dežurama ipak došao kraj.

"Investitor je stroj povukao u četvr-tak, a mi smo već u petak uklonili naš objekt u kojem smo se sklanjali od kiše, snijega ili sunca, za vrijeme dežura", po-tvrdio nam je Oroz.

Razlozi zbog kojih se investitor po-vlači nisu mu poznati kaže, ali vjeruje da se Copmany Peeb povukla u skladu s pre-porukom Općinskog vijeća Fojnice koje je na posljednjoj sjednici zatražilo povla-čenje i investitora i mještana do okonča-

nja sudskog procesa u kojemu se preispi-tuje zakonitost koncesije koju je za grad-nju mini centrale u Gotuši zbog jačine od 1,5 megawatta izdalo Federalno mini-starstvo okoliša i turizma.

Podsjećam, i ranije je na tom lokali-tetu bilo pokušaja da se izgradi mini hi-drocentrala, što su mještani spriječavali, a investitori su odustajali. Takav slučaj nije bio s Company Peeb, no ipak se i ova tvrtka morala povući do okončanja sud-skog spora. Inače, zbog gradnje mini cen-trale u Gotuši, pred mjerodavim Sudo-vima u Sarajevu, Mostaru i Kiseljaku vodi se na desetine sudskih sporova. Mještani su tužili Federalno ministarstvo okoliša i turizma i FERK, regulatornu agenciju za električnu energiju u Federaciji BiH, a investitor je tužio mještane.

Dok pravosuđe ne kaže svoje, stanje u Gotuši bit će mirno. No, ustreba li, mješ-tani su kažu ponovno spremni dežurati i tako zaštiti rijeke i okoliš od uništavanja. Nakon povlačenja iz Gotuše, mještani su pripremili feštu na kojoj su proslavili vlastitu ustrajnost u očuvanju prirodnih ljepota po kojima je Fojnica nadaleko poznata.

Popuštanje pred investitorima sum-njivih namjera značilo bi trajno mijenja-nje imidža Fojnice, upozorili su prilikom nedavnog prosvjeda pred zgradom op-ćine u Fojnici mještani Gojevića i Bako-vića, ali i drugih fojničkih naselja svih na-cionalnosti kao i žitelja drugih općina središnje Bosne te ribolovnih i ekoloških udruženja.

Fojničani su svojom upornošću zašti-tili rijeku Željeznicu i netaknutu će je mo-ći vratiti svojim unucima od kojih su je, prema jednoj izreci, posudili.

nijeg, mraz, hladnoća, kiša, vjetar, vrućine. Sve su to vremenske prilike i Sneprilike koje su posljednjih skoro 11

mjeseci stoički izdržali mještani Mjesnih zajednica Gojevići i Bakovići dežurajući 24 sata dnevno uz rijeku Željeznicu. Svo-jim tijelima, u improviziranim objektima od najlona i drveta, od kolovoza prošle godine, štitili su Fojničani prelijepu rije-ku od investitora koji je kanio na lokali-tetu zvanom Gotuša sagraditi mini cen-tralu, a skoro cjelokupan vodotok usmje-riti u cijevi te iz vode crpiti energiju od koje osim samog investitora, nitko drugi ne bi imao nikakve koristi.

Kako Fojničane za dozvolu nitko nije pitao, a po važećim zakonima trebao je, odlučili su po svaku cijenu zaustaviti

Kraj agonije u Gotuši!Nakon skoro 11 mjeseci, investitor povukao strojeve iz Gotuše

Ana POPOVIĆ

Hazim ČUKLE

Hazim ČUKLE

Hazim ČUKLE

lovačkom domu "Jezernica", podno Prokoškog jezera, odr-žana je redovna Skupština Lovačkog društva "Divokoza" iz UFojnice. Skupštini su prisustvovala 22 od 25 njenih članova. Na

dnevnom redu su bili izvještaj o radu, izvještaj o financijskom poslovanju društva, kao i plan rada za 2013./2014. godinu, koji je podnio predsjednik LD "Divokoza" Fojnica Mensur Softić. Također su izneseni izvještaji glavnog lovovođe, disciplinske komisije i iz-vještaj lovočuvara društva. Svi izvještaji su jednoglasno usvojeni.

Na ovoj Skupštini su dodjeljene i zahvalnice za doprinos na afirmaciji društva, unapređenju i razvoju lovstva, zaslužnim lov-cima i prijateljima društva. Zahvalnice su dobili: Elmedin Karahmet, Nijaz Pašić, Milenko Bošnjak, KUD "1001 noć" Fojnica, Mato Mija-tović, Hamdija Zahirović, Zoran Bošnjak, Hasib Klisura, Ljudevit

Oroz, Enes Kubat, Jozo Miličević, Samir Halilović, Dragan Miličević, Esad Karalija,Anto Tuka, Nedžad Huskić, Asim Zulum i Senad Akša-mović. Zahvalnice je uručio predsjednik društva Mensur Sof-tić,nakon toga je uslijedilo druženje do kasnih večernjih sati.

Održana Skupština LD "Divokoza"

čenicima srednjih škola SBK-a koji se školuju za zanimanja iz hotelijerstva, ugostiteljstva i turi-Uzma, a koji su pohađali praktičnu nastavu u

Fojnici, uručeni su certifikati Turističko-ugostitelj-ske škole iz Chamalieresa koji se nalazi u pokrajini Auvergne u Francuskoj. Ovo je treći ciklus eduka-cije učenika ove školske godine, koji se, u sklopu projekta "Centar Francuska-Auvergne - BiH u Foj-nici", sprovodi u saradnji francuske pokrajine Auvergne i SBK-a i RR centra "Fojnica" u Fojnici.

Praktičnu nastavu pohađa 26 učenika srednjih škola iz Fojnice, Kiseljaka, Busovače i Travnika. Od toga ih je 15 iz hotelsko-turističke škole treći raz-red, a 11 učenika je iz ugostiteljskih škola, smjer kuhar prvi razred. Sa učenicima su radili profesori iz škole Chamalieresa Gaspari Christian, Vivant Thomas, Recasens Patrick i Huret Frederic i dva profesora iz Fojnice i Kiseljaka Muris Klisura i Va-nja Rakita. Praktična nastava se odvija u hotelu "Reumal", "Novoj bolnici" i "Aquareumalu" u Foj-nici. Najbolje rezultate u smjeru ugostiteljstvo je imala Elvira Topić iz Travnika, a kod kuhara Edina Arnaut iz Fojnice.

Certifikate su učenicima uručili prof. Huret Frederic, direktor praktične nastave škole u Cha-malieresu, i Semin Sudžuka, zamjenik direktora RR centar "Fojnica" u Fojnici, koji nam je tom pri-likom kazao:

"Ovo je stručna specijalizirana nastava za uče-nike ovih strukovnih škola SBK-a. Ove školske godi-ne su po četvrti put dodjeljeni certifikati učenici-ma, to su certifikati koji praktično otvaraju vrata ovim učenicima za zapošljavanje kod nas i u zem-ljama Europske zajednice. U ove četiri godine je 120 učenika završilo ovu specijaliziranu praktičnu nastavu. Projekat je do sada financirala regija Auvergne i dijelom RR centar Fojnica. Da li će se nastaviti projekat vidjet ćemo u narednoj školskoj godini."

Učenici dobili certifikate

a platou ispred Turskog kulturnog centra "Yunus Emre" održana je večer folklora, zajedničkog nastupa KUD "1001 noć" Fojnica i KPD "Matija Gubec" iz Bakovića , općina Fojnica, pod nazivom "U kolu mira i pjesme". NNastupile su folklorne i pjevačke grupe ova dva društva iz Fojnice.

Starija pjevačka skupina KPD "Matija Gubec" je pjevala pjesme o Fojnici, a srednja folklorna skupina je igrala igre Hrvata fojničkog kraja, dok su članovi folklornih sekcija KUD "1001 noć" izveli igre iz srednje Bosne, a nastupio je i vokalni solista društva Harun Mujčić.

Organizatori ovog trećeg tradicional-nog druženja i folklora u Fojnici su Mari-ca Prozo i prof. dr. Džen Pauer iz SAD-a.

Marica Prozo je porijeklom iz Fojnice, a živi i radi u SAD-u i ovom prilikom nam je kazala:

"Ja i profesorica Pauer već treću godi-nu radimo na jednom projektu izgradnje mira u BiH. Pripremamo i knjigu koja tre-tira tu tematiku. Napravili smo preko stotinu intervjua s građanima općine Fojnica, imamo već dovoljno materijala, a sve ostalo zavisi od izdavača. Ne želimo da završimo ovaj projekt, idemo dalje."

Na kraju programa zajedničko narodno kolo su zaigrali učesnici programa i posjetitelji.

U kolu mira i pjesme

4 5



gradnju. Iako nije bilo lako, osim vre-menskih neprilika, mještane su često verbalno pa i fizički napadali zaštitari i predstavnici investitora, travničke tvrt-ke Company Peeb d.o.o. No, sve su izdrža-li i niti jednog trenutka nisu razmišljali o odustajanju, potvrdio nam je Robert Oroz, predsjednik Eko udruge "Gotuša" sretan što je svakodnevnim dežurama ipak došao kraj.

"Investitor je stroj povukao u četvr-tak, a mi smo već u petak uklonili naš objekt u kojem smo se sklanjali od kiše, snijega ili sunca, za vrijeme dežura", po-tvrdio nam je Oroz.

Razlozi zbog kojih se investitor po-vlači nisu mu poznati kaže, ali vjeruje da se Copmany Peeb povukla u skladu s pre-porukom Općinskog vijeća Fojnice koje je na posljednjoj sjednici zatražilo povla-čenje i investitora i mještana do okonča-

nja sudskog procesa u kojemu se preispi-tuje zakonitost koncesije koju je za grad-nju mini centrale u Gotuši zbog jačine od 1,5 megawatta izdalo Federalno mini-starstvo okoliša i turizma.

Podsjećam, i ranije je na tom lokali-tetu bilo pokušaja da se izgradi mini hi-drocentrala, što su mještani spriječavali, a investitori su odustajali. Takav slučaj nije bio s Company Peeb, no ipak se i ova tvrtka morala povući do okončanja sud-skog spora. Inače, zbog gradnje mini cen-trale u Gotuši, pred mjerodavim Sudo-vima u Sarajevu, Mostaru i Kiseljaku vodi se na desetine sudskih sporova. Mještani su tužili Federalno ministarstvo okoliša i turizma i FERK, regulatornu agenciju za električnu energiju u Federaciji BiH, a investitor je tužio mještane.

Dok pravosuđe ne kaže svoje, stanje u Gotuši bit će mirno. No, ustreba li, mješ-tani su kažu ponovno spremni dežurati i tako zaštiti rijeke i okoliš od uništavanja. Nakon povlačenja iz Gotuše, mještani su pripremili feštu na kojoj su proslavili vlastitu ustrajnost u očuvanju prirodnih ljepota po kojima je Fojnica nadaleko poznata.

Popuštanje pred investitorima sum-njivih namjera značilo bi trajno mijenja-nje imidža Fojnice, upozorili su prilikom nedavnog prosvjeda pred zgradom op-ćine u Fojnici mještani Gojevića i Bako-vića, ali i drugih fojničkih naselja svih na-cionalnosti kao i žitelja drugih općina središnje Bosne te ribolovnih i ekoloških udruženja.

Fojničani su svojom upornošću zašti-tili rijeku Željeznicu i netaknutu će je mo-ći vratiti svojim unucima od kojih su je, prema jednoj izreci, posudili.

nijeg, mraz, hladnoća, kiša, vjetar, vrućine. Sve su to vremenske prilike i Sneprilike koje su posljednjih skoro 11

mjeseci stoički izdržali mještani Mjesnih zajednica Gojevići i Bakovići dežurajući 24 sata dnevno uz rijeku Željeznicu. Svo-jim tijelima, u improviziranim objektima od najlona i drveta, od kolovoza prošle godine, štitili su Fojničani prelijepu rije-ku od investitora koji je kanio na lokali-tetu zvanom Gotuša sagraditi mini cen-tralu, a skoro cjelokupan vodotok usmje-riti u cijevi te iz vode crpiti energiju od koje osim samog investitora, nitko drugi ne bi imao nikakve koristi.

Kako Fojničane za dozvolu nitko nije pitao, a po važećim zakonima trebao je, odlučili su po svaku cijenu zaustaviti

Kraj agonije u Gotuši!Nakon skoro 11 mjeseci, investitor povukao strojeve iz Gotuše

Ana POPOVIĆ

Hazim ČUKLE

Hazim ČUKLE

Hazim ČUKLE

lovačkom domu "Jezernica", podno Prokoškog jezera, odr-žana je redovna Skupština Lovačkog društva "Divokoza" iz UFojnice. Skupštini su prisustvovala 22 od 25 njenih članova. Na

dnevnom redu su bili izvještaj o radu, izvještaj o financijskom poslovanju društva, kao i plan rada za 2013./2014. godinu, koji je podnio predsjednik LD "Divokoza" Fojnica Mensur Softić. Također su izneseni izvještaji glavnog lovovođe, disciplinske komisije i iz-vještaj lovočuvara društva. Svi izvještaji su jednoglasno usvojeni.

Na ovoj Skupštini su dodjeljene i zahvalnice za doprinos na afirmaciji društva, unapređenju i razvoju lovstva, zaslužnim lov-cima i prijateljima društva. Zahvalnice su dobili: Elmedin Karahmet, Nijaz Pašić, Milenko Bošnjak, KUD "1001 noć" Fojnica, Mato Mija-tović, Hamdija Zahirović, Zoran Bošnjak, Hasib Klisura, Ljudevit

Oroz, Enes Kubat, Jozo Miličević, Samir Halilović, Dragan Miličević, Esad Karalija,Anto Tuka, Nedžad Huskić, Asim Zulum i Senad Akša-mović. Zahvalnice je uručio predsjednik društva Mensur Sof-tić,nakon toga je uslijedilo druženje do kasnih večernjih sati.

Održana Skupština LD "Divokoza"

čenicima srednjih škola SBK-a koji se školuju za zanimanja iz hotelijerstva, ugostiteljstva i turi-Uzma, a koji su pohađali praktičnu nastavu u

Fojnici, uručeni su certifikati Turističko-ugostitelj-ske škole iz Chamalieresa koji se nalazi u pokrajini Auvergne u Francuskoj. Ovo je treći ciklus eduka-cije učenika ove školske godine, koji se, u sklopu projekta "Centar Francuska-Auvergne - BiH u Foj-nici", sprovodi u saradnji francuske pokrajine Auvergne i SBK-a i RR centra "Fojnica" u Fojnici.

Praktičnu nastavu pohađa 26 učenika srednjih škola iz Fojnice, Kiseljaka, Busovače i Travnika. Od toga ih je 15 iz hotelsko-turističke škole treći raz-red, a 11 učenika je iz ugostiteljskih škola, smjer kuhar prvi razred. Sa učenicima su radili profesori iz škole Chamalieresa Gaspari Christian, Vivant Thomas, Recasens Patrick i Huret Frederic i dva profesora iz Fojnice i Kiseljaka Muris Klisura i Va-nja Rakita. Praktična nastava se odvija u hotelu "Reumal", "Novoj bolnici" i "Aquareumalu" u Foj-nici. Najbolje rezultate u smjeru ugostiteljstvo je imala Elvira Topić iz Travnika, a kod kuhara Edina Arnaut iz Fojnice.

Certifikate su učenicima uručili prof. Huret Frederic, direktor praktične nastave škole u Cha-malieresu, i Semin Sudžuka, zamjenik direktora RR centar "Fojnica" u Fojnici, koji nam je tom pri-likom kazao:

"Ovo je stručna specijalizirana nastava za uče-nike ovih strukovnih škola SBK-a. Ove školske godi-ne su po četvrti put dodjeljeni certifikati učenici-ma, to su certifikati koji praktično otvaraju vrata ovim učenicima za zapošljavanje kod nas i u zem-ljama Europske zajednice. U ove četiri godine je 120 učenika završilo ovu specijaliziranu praktičnu nastavu. Projekat je do sada financirala regija Auvergne i dijelom RR centar Fojnica. Da li će se nastaviti projekat vidjet ćemo u narednoj školskoj godini."

Učenici dobili certifikate

a platou ispred Turskog kulturnog centra "Yunus Emre" održana je večer folklora, zajedničkog nastupa KUD "1001 noć" Fojnica i KPD "Matija Gubec" iz Bakovića , općina Fojnica, pod nazivom "U kolu mira i pjesme". NNastupile su folklorne i pjevačke grupe ova dva društva iz Fojnice.

Starija pjevačka skupina KPD "Matija Gubec" je pjevala pjesme o Fojnici, a srednja folklorna skupina je igrala igre Hrvata fojničkog kraja, dok su članovi folklornih sekcija KUD "1001 noć" izveli igre iz srednje Bosne, a nastupio je i vokalni solista društva Harun Mujčić.

Organizatori ovog trećeg tradicional-nog druženja i folklora u Fojnici su Mari-ca Prozo i prof. dr. Džen Pauer iz SAD-a.

Marica Prozo je porijeklom iz Fojnice, a živi i radi u SAD-u i ovom prilikom nam je kazala:

"Ja i profesorica Pauer već treću godi-nu radimo na jednom projektu izgradnje mira u BiH. Pripremamo i knjigu koja tre-tira tu tematiku. Napravili smo preko stotinu intervjua s građanima općine Fojnica, imamo već dovoljno materijala, a sve ostalo zavisi od izdavača. Ne želimo da završimo ovaj projekt, idemo dalje."

Na kraju programa zajedničko narodno kolo su zaigrali učesnici programa i posjetitelji.

U kolu mira i pjesme

6 7



FOJNIČKAŠKRINJA

INTERVIEW

je od vrhova ove srednjobosanske pla-ninske ljepotice, a smjestio se na 1900 metara nadmorske visine. Ime je najvje-rojatnije dobio po neobičnoj gomili tam-nog kamenja. Prekrasna, ali i istodobno i divlja priroda oduvijek je bila izazov avanturistima, ali i stanište pastirima koji su od proljeća do jeseni sa svojim stadima boravili u podnožju Vrankame-na. Ondje se smjestilo nekoliko pastir-

skih naselja. Među njima su i Gvožđanski stanovi gdje zna biti i 1200 ovaca.

Svoje ovce na ispašu u podnožje Vran-kamena godinama dovodi i Jozo Boš-njak iz sela Otigošće. "Ovce sam ovdje čuvao još kao dijete. Radim to i sada kad sam otišao u mirovinu a imam 120 ovaca. Dolazimo početkom lipnja i ostajemo sve do početka rujna“, kaže Bošnjak.

Svjesni da i pastiri trebaju čuti riječ Božiju, fratri iz Samostana u Fojnici na blagdan Sv. Ilije Proroka kojemu su se pastiri molili za pomoć kroz stoljeća, upravo na Vrankamenu služe misu.

"U Arhivu Samostana u Fojnici zapi-sano je kako se na ovom mjestu misa slu-ži preko 200 godina. Pastiri su se utjecali zagovoru sv. Ilije da ih zaštiti od nevre-mena i groma“, kaže fra Nikica Vujica, gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici.

Ove godine misno je slavlje na Vran-kamenu, pred nekoliko stotina vjernika iz Fojnice, Kreševa, Kiseljaka, Busovače, Viteza, Travnika, Novog Travnika, Us-koplja, Zenice, Bugojna i Mostara, pred-vodio fra Žarko Relota, trenutačno pro-fesor u Splitu, a podrijetlom iz središnje Bosne. Misno slavlje svojim su pjevanjem uveličali mladi članovi KUD "Rodoč" po-kraj Mostara...

astiri, ljudi koji su život podredili životinjama i majci prirodi. U potrazi Pza kvalitetnom ispašom izbivaju i po

nekoliko mjeseci iz svojih domova. Iako je pastira sve manje, ipak ovaj posao na obroncima većine srednjobosanskih pla-nina još postoji. Izuzetak nije ni planina Vranica iznad Fojnice. Vrankamen jedan

organizaciji PD "Vranica" Fojnica organizi-rana je planinarska tura od Prokoškog jezera Upreko vrhova Ločike, Smiljevačke kose i Zec

planine do Pogorelice. Na ovoj turi je učestvovalo četrdesetak planinara. Pored domaćina na ovoj turi su učestvovali planinari PD "Bobovac" Vareš, PD "Treskavica" Sarajevo i PD "Bitovnja" Kreše-vo, a pješačilo se deset sati.

Planinarska tura od Prokoškog jezera do Pogorelice

Hazim ČUKLE

Razgovarala Suzana LOVRIĆ

Ovoj grupi planinara se priključilo i trideset planinara HPD "Mosor" Split iz Hrvatske, koji su u stigli u organizaciji PD "Bitovnja" Kreševo.

Gosti iz Hrvatske su noćili dan prije na Pro-koškom jezeru gdje su imali uspon na najviši vrh Vranice Nadkrstac (2012 m.n.v.), dok su drugog dana noćili u planinarskom domu na Pogorelici, odakle su imali uspon do Gole Bitovnje, a nakon toga se vratili na Lopatu iznad Kreševa, gdje su u istoimenom planinarskom domu noćili i imali zajedničko sijelo i druženje.

Pastirska misa na VrankamenuPastirska misa na VrankamenuTradicija proslave sv. Ilije starija je od dva stoljeća

Ana POPOVIĆ

Sedin Ćeman je direktor poduzeća MS&WOOD d.o.o. Fojnica, a neposredni povod za naš razgovor bio je ugovor o proizvodnji stolica koji je početkom ove godine potpisan za najveći svjetski lanac trgovina namještaja, švedsku IKEA-u.

Mi smo položili sve Ikeine testove

"Oslonili smo se na mlade ljude željne učenja. Nažalost, u SŠC Fojnica se ne proizvodi kadar smjera drvne industrije, ali mi se nadamo da će odgovorni za kreiranje školovanja potrebnih kadrova prepoznati uskoro taj deficit na ovim prostorima."

ovdje u Fojnici nije radila od ovog našeg nesretnog rata.

n radikalno mijenjaju proizvodni pro-grami u Žici?

o Prije svega se razmišljalo o dostupno-sti sirovine, fojničko drvo je nadaleko ču-veno po svojoj kvaliteti, zatim, raspoloži-vost školovanog kadra, jer u Fojnici su godinama školovane generacije i genera-cije stolara i drvnih tehničara, tako da smo se oslonili na već postojeću tradiciju u proizvodnji namještaja.

n Znači li to da ste udomili dio radnika Šipad- Vranica?

Kako je uopće došlo do toga da se

o ali mislim da je to neznatan broj, većina njih je već u poznim godinama, izgubili su radnu rutinu i možda čak zaboravili ranije akumulirana znanja, jer ovaj zanat kao i svaki drugi traži svakodnevnu vjež-bu, praksu... Mi smo se oslonili na mlade i talentirane ljude željne učenja. Nažalost, u SŠC Fojnica se već dugo ne proizvodi kadar smjera drvne industrije, ali mi se nadamo da će odgovorni za kreiranje školovanja potrebnih kadrova prepozna-ti uskoro taj deficit na ovim prostorima.

n Koje struke onda upošljavate u MS&WOOD-u?

o Kod nas zalutaju medicinari, autome-haničari, vlasuljari, informatičari, mi ih provedemo kroz kratku i intezivnu obu-ku koja započinje nekim jednostavnijim poslovima, a naše poslovođe, vrlo spo-sobni inžinjeri, osmišljavaju taj put i polako ih uvode u zahtjevnije poslove. U prosjeku su potrebna tri mjeseca za ta-kvo osposobljavanje, nakon toga su oni zainteresovani i vještiji te spremni za sve poslove. To nas naravno košta, ali tre-nutno nemamo druge opcije.

Dio radnika iz Šipada jeste zaposlen,

n Hvala Vam što ste odvojili vremena za Fojničku škrinju. Naši sugrađani su sigurno jako zainteresirani da sazna-ju iz prve ruke nešto više o ugovoru sa Ikeom o kojem bruji cijeli grad.

o Hvala vama što se zanimate za naš rad, a mi uvijek nađemo vremena za medije, to je sastavni dio našeg posla.

n Možete li nam za početak dati neke podatke o poduzeću MS&WOOD, spa-da li vaša tvrtka još uvijek u red malih poduzeća?

o Pa mi smo već prerasli u tzv. srednje velika poduzeća, ovdje imamo nešto više od 120 zaposlenih, a u cijeloj firmi, raču-najući zaposlene u direkciji u Sarajevu, ima nas ukupno 200. Dakle, sjedište fir-me je u Sarajevu, tamo je i prodaja, ovdje su proizvodni pogoni. Mi imamo još ne-što i starih Žicinih proizvodnih progra-ma, međutim, zadnjih godinu dana akce-nat je na preradi drveta, proizvodnji po-lufinalnih prozvoda i finalnih, tj. nam-ještaja. Nasljednici smo firme Žica, koja

6 7



FOJNIČKAŠKRINJA

INTERVIEW

je od vrhova ove srednjobosanske pla-ninske ljepotice, a smjestio se na 1900 metara nadmorske visine. Ime je najvje-rojatnije dobio po neobičnoj gomili tam-nog kamenja. Prekrasna, ali i istodobno i divlja priroda oduvijek je bila izazov avanturistima, ali i stanište pastirima koji su od proljeća do jeseni sa svojim stadima boravili u podnožju Vrankame-na. Ondje se smjestilo nekoliko pastir-

skih naselja. Među njima su i Gvožđanski stanovi gdje zna biti i 1200 ovaca.

Svoje ovce na ispašu u podnožje Vran-kamena godinama dovodi i Jozo Boš-njak iz sela Otigošće. "Ovce sam ovdje čuvao još kao dijete. Radim to i sada kad sam otišao u mirovinu a imam 120 ovaca. Dolazimo početkom lipnja i ostajemo sve do početka rujna“, kaže Bošnjak.

Svjesni da i pastiri trebaju čuti riječ Božiju, fratri iz Samostana u Fojnici na blagdan Sv. Ilije Proroka kojemu su se pastiri molili za pomoć kroz stoljeća, upravo na Vrankamenu služe misu.

"U Arhivu Samostana u Fojnici zapi-sano je kako se na ovom mjestu misa slu-ži preko 200 godina. Pastiri su se utjecali zagovoru sv. Ilije da ih zaštiti od nevre-mena i groma“, kaže fra Nikica Vujica, gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici.

Ove godine misno je slavlje na Vran-kamenu, pred nekoliko stotina vjernika iz Fojnice, Kreševa, Kiseljaka, Busovače, Viteza, Travnika, Novog Travnika, Us-koplja, Zenice, Bugojna i Mostara, pred-vodio fra Žarko Relota, trenutačno pro-fesor u Splitu, a podrijetlom iz središnje Bosne. Misno slavlje svojim su pjevanjem uveličali mladi članovi KUD "Rodoč" po-kraj Mostara...

astiri, ljudi koji su život podredili životinjama i majci prirodi. U potrazi Pza kvalitetnom ispašom izbivaju i po

nekoliko mjeseci iz svojih domova. Iako je pastira sve manje, ipak ovaj posao na obroncima većine srednjobosanskih pla-nina još postoji. Izuzetak nije ni planina Vranica iznad Fojnice. Vrankamen jedan

organizaciji PD "Vranica" Fojnica organizi-rana je planinarska tura od Prokoškog jezera Upreko vrhova Ločike, Smiljevačke kose i Zec

planine do Pogorelice. Na ovoj turi je učestvovalo četrdesetak planinara. Pored domaćina na ovoj turi su učestvovali planinari PD "Bobovac" Vareš, PD "Treskavica" Sarajevo i PD "Bitovnja" Kreše-vo, a pješačilo se deset sati.

Planinarska tura od Prokoškog jezera do Pogorelice

Hazim ČUKLE


Ovoj grupi planinara se priključilo i trideset planinara HPD "Mosor" Split iz Hrvatske, koji su u stigli u organizaciji PD "Bitovnja" Kreševo.

Gosti iz Hrvatske su noćili dan prije na Pro-koškom jezeru gdje su imali uspon na najviši vrh Vranice Nadkrstac (2012 m.n.v.), dok su drugog dana noćili u planinarskom domu na Pogorelici, odakle su imali uspon do Gole Bitovnje, a nakon toga se vratili na Lopatu iznad Kreševa, gdje su u istoimenom planinarskom domu noćili i imali zajedničko sijelo i druženje.

Pastirska misa na VrankamenuPastirska misa na VrankamenuTradicija proslave sv. Ilije starija je od dva stoljeća

Ana POPOVIĆ

Sedin Ćeman je direktor poduzeća MS&WOOD d.o.o. Fojnica, a neposredni povod za naš razgovor bio je ugovor o proizvodnji stolica koji je početkom ove godine potpisan za najveći svjetski lanac trgovina namještaja, švedsku IKEA-u.

Mi smo položili sve Ikeine testove

"Oslonili smo se na mlade ljude željne učenja. Nažalost, u SŠC Fojnica se ne proizvodi kadar smjera drvne industrije, ali mi se nadamo da će odgovorni za kreiranje školovanja potrebnih kadrova prepoznati uskoro taj deficit na ovim prostorima."

ovdje u Fojnici nije radila od ovog našeg nesretnog rata.

n radikalno mijenjaju proizvodni pro-grami u Žici?

o Prije svega se razmišljalo o dostupno-sti sirovine, fojničko drvo je nadaleko ču-veno po svojoj kvaliteti, zatim, raspoloži-vost školovanog kadra, jer u Fojnici su godinama školovane generacije i genera-cije stolara i drvnih tehničara, tako da smo se oslonili na već postojeću tradiciju u proizvodnji namještaja.

n Znači li to da ste udomili dio radnika Šipad- Vranica?

Kako je uopće došlo do toga da se

o ali mislim da je to neznatan broj, većina njih je već u poznim godinama, izgubili su radnu rutinu i možda čak zaboravili ranije akumulirana znanja, jer ovaj zanat kao i svaki drugi traži svakodnevnu vjež-bu, praksu... Mi smo se oslonili na mlade i talentirane ljude željne učenja. Nažalost, u SŠC Fojnica se već dugo ne proizvodi kadar smjera drvne industrije, ali mi se nadamo da će odgovorni za kreiranje školovanja potrebnih kadrova prepozna-ti uskoro taj deficit na ovim prostorima.

n Koje struke onda upošljavate u MS&WOOD-u?

o Kod nas zalutaju medicinari, autome-haničari, vlasuljari, informatičari, mi ih provedemo kroz kratku i intezivnu obu-ku koja započinje nekim jednostavnijim poslovima, a naše poslovođe, vrlo spo-sobni inžinjeri, osmišljavaju taj put i polako ih uvode u zahtjevnije poslove. U prosjeku su potrebna tri mjeseca za ta-kvo osposobljavanje, nakon toga su oni zainteresovani i vještiji te spremni za sve poslove. To nas naravno košta, ali tre-nutno nemamo druge opcije.

Dio radnika iz Šipada jeste zaposlen,

n Hvala Vam što ste odvojili vremena za Fojničku škrinju. Naši sugrađani su sigurno jako zainteresirani da sazna-ju iz prve ruke nešto više o ugovoru sa Ikeom o kojem bruji cijeli grad.

o Hvala vama što se zanimate za naš rad, a mi uvijek nađemo vremena za medije, to je sastavni dio našeg posla.

n Možete li nam za početak dati neke podatke o poduzeću MS&WOOD, spa-da li vaša tvrtka još uvijek u red malih poduzeća?

o Pa mi smo već prerasli u tzv. srednje velika poduzeća, ovdje imamo nešto više od 120 zaposlenih, a u cijeloj firmi, raču-najući zaposlene u direkciji u Sarajevu, ima nas ukupno 200. Dakle, sjedište fir-me je u Sarajevu, tamo je i prodaja, ovdje su proizvodni pogoni. Mi imamo još ne-što i starih Žicinih proizvodnih progra-ma, međutim, zadnjih godinu dana akce-nat je na preradi drveta, proizvodnji po-lufinalnih prozvoda i finalnih, tj. nam-ještaja. Nasljednici smo firme Žica, koja

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA

INTERVIEW


"Svakako ćemo vrlo rado sti-pendirati mašinske inžinjere drvnog smjera, studente pro-dukt dizajna, i evo, neka ovo bu-de poziv za mlade ljude i možda olakšica pri njihovom izboru pri upisu na fakultet..."

"Cilj nam je do kraja godine ispo-ruku stolica znatno povećati i isto-vremeno ostati u ovoj kvaliteti proizvodnje. Ukoliko ostvarimo taj cilj, naše potrebe u radnoj snazi krajem sljedeće godine dostigle bi cifru od 500 ljudi."

brand. Nakon što smo ispunili sve uslove za prozvodnju, osmislili smo dizajn i sa-mo jednog dana pokucali na Ikeina vrata. Dobar dan, mi imamo stolicu, treba li vam!? U BiH još šest tvornica sarađuje sa Ikeom, nemaju još svoj ured u BiH, njihov najbliži ured je u Beogradu i mi spadamo u taj tzv. Balkanski office. Naravno, pre-govori s njima su trajali, mjesecima su tražili grešku u našoj stolici, kontrolisali dosljednost predstavljene kvalitete, ispi-tivali potencijal rasta tvrtke... Mi smo sve te testove uspješno prošli i već od marta ove godine ide isporuka.

n

o To zapravo i jeste jednostavno. Kad imate ideju, razradite je do u detalje kako bi se izbjegao svaki propust, informišete se je li ta ideja realna, ispitate tržište i krenete u akciju. Naravno, morate kal-kulisati i sa rizikom, ali to je već opšte poznato, bez rizika-nema profita.

n Da, u Fojnici je tijekom '60-ih, '70-ih i '80-ih potpuno ugašen poduzetnički

Zvuči, ipak, vrlo jednostavno.

Mi jesmo počeli sa svojim projektom kao MS&WOOD, što znači pomalo sentimen-talan povratak izvornosti obrade drveta-majstorski, ali biti u društvu velikih znači ići u korak sa novom tehnologijom.

n no važno, možda se ponovno vraćamo na staru priču, ali koliko Fojničanke i Fojničani zapravo mogu imati koristi od cijele priče? Možemo li uskoro oče-kivati i simbolične stipendije za djecu koja se upravo ovo ljeto odlučuju na upis na fakultete?

o Naravno, inžinjerska zanimanja su ovdje deficitarna, odgovorno mogu obe-ćati da ćemo motivirati stipendijama upis na fakultete nama potrebnog smje-ra. Također imamo mogućnost održava-nja prakse za srednjoškolski kadar, uko-liko odgovorni za taj sektor prepoznaju potrebu školovanja... Svakako ćemo vrlo rado stipendirati mašinske inžinjere drvnog smjera, studente produkt di-zajna, i evo, neka ovo bude poziv za mla-

Ono što je za Fojničku škrinju poseb-

duh otvaranjem velikih firmi u drvnoj i tekstilnoj industriji te intenzivnim razvojem banjskog turizma. Tko je htio raditi imao je mjesta u jednom od tih giganata, tako da je privatno podu-zetništvo bilo raritet. Čini mi se kako se Fojničani niti poslije 20 godina nisu snašli u tim vodama?

o ko blizu istini. Firma poput MS&WOOD-a treba niz raznih kooperanata. Nama bi bilo puno lakše sarađivati sa nekim ši-vaćim obrtom umjesto da sami zapoš-ljavamo šnajdere. Potrebna nam je kar-tonska ambalaža za pakovanje produkta, mi to radimo sa Konjicom. Sigurno bi nam bilo daleko jeftinije potpisati ugo-vor sa nekim u Fojnici. Ili, recimo, da net-ko otvori radničku menzu u krugu tvor-nice, sigurno bi dobro radio! Uz jednu ovakvu fabriku normalno je da se razvije 10-20 malih kooperanata koji bi se prislonili uz nas, ali takva inicijativa ovdje nije prisutna, i to je šteta.

n Ovo može biti i Vaš poziv inventiv-nijim Fojničanima da osmisle svoj mali projekat i danas-sutra postanu partner firme MS&WOOD?

o Upravo tako! Mi smo otvoreni za sa-radnju, razgovore, čak spremni usmje-riti, pomoći koliko možemo. I mi sami smo tražili savjete iskusnijih i većih firmi od nas. Sada Ikea prodaje našu stolicu kao najskuplju stolicu u svojoj ponudi!

Ne mogu tvrditi, ali to bi moglo biti ja-

de ljude i možda olakšica pri njihovom izboru pri upisu na fakultet... Zaboravio sam reći, Fojničanin je osmislio naš logo, na konkursu je pobjedio Eldin Hasana-gić, meni privatno to je velika satisfakcija za image MS&WOOD-a.

n Da, to je nešto što ćemo upamtiti. Možemo li sada krenuti u obilazak pogona?

o Samo izvolite. Hvala vam na posjeti, dobrodošli ste kad god želite, nadamo se saradnji sa Fojničkom škrinjom. Možete razgovarati sa našim radnicima, nadamo se da ćete nas predstaviti u pravom svjetlu.

n Ovo je prelijepa slika, nadam se ka-ko će moje fotografije prenijeti pravu radnu atmosferu koja ovdje vlada. Divni su zvuci ove radne buke. Lijepi skoro kao tišina.

o Jeste, slika zaposlenih ljudi je postala raritet, sigurno je uzbudljivo snimati sve ove čudne zvuke...

n Hvala Vam na razgovoru. Fojnička škrinja vam želi puno uspjeha u radu, ostvarenje svih vaših ambicija, samo naprijed!

o Ja ovdje vidim još jednu-dvije linije stolica, za godinu ili dvije proizvodit će-mo hiljadu stolica dnevno. Dobrodošli kad kod poželite! Hvala vam na prostoru za promovisanje...

n zaposliti 100 ljudi... Kada bi se poja-vila još tri takva poduzeća Fojnica bi se skoro mogla približiti normalnoj egzistencijalnoj atmosferi u kojoj radi bar jedna osoba u svakoj obitelji. Po-stoji li tendencija rasta proizvodnje, planira li uposlenje novih radnika?

o Pa, naš je plan ambiciozan. Cilj nam je prije svega ostati u ovoj kvaliteti proiz-vodnje čime bismo do kraja godine ispo-ruku dosadašnjih 200 komada stolica trebali povećati na 500. Tokom sljedeće godine taj broj bi se povećavao, tako da bi naše potrebe u radnoj snazi krajem slje-deće godine dostigle cifru od 500 ljudi.

n To je zaista brojka koja se trenutno čini kao znanstvena fantastika. Kako je uopće došlo do suradnje sa Ikeom? Koliko se Ikea približila Bosni i Herce-govini?

o Mi smo, dakle, u preradi drveta već četiri godine. Svaka ozbiljna firma se te-ško zadovoljava činjenicom da plasira samo poluproizvod pa smo počeli ulagati u opremu koja bi nam omogućila proiz-vodnju finalnog produkta, da stvorimo sami nešto od početka do kraja. Dvije godine smo se razvijali kao pilana, a u međuvremenu se pripremali za taj neki veliki projekat. Naši su stručnjaci ispiti-vali domaće i regionalno tržište kao i po-stojeće prozvodne kapacitete u regiji i došli do zaključka da je stolica definitiv-no proizvod koji nedostaje kao domaći

Za Fojnicu je već ovo veliko, dakle, n skuplja stolica?

o Razlog je u tome što je to jedina kožna stolica koju Ikea plasira, inače je Ikein asortiman čuven po vrlo prihvatljivim cijenima, čak i studenti na zapadu mogu sebi priuštiti Ikein namještaj. Kožu ku-pujemo od licenciranog italijanskog prerađivača sa kojim Ikea ima ugovor, ali se nadamo da će domaći proizvođači us-koro postati konkurentni na ovom polju.

n Neosporno je kako je kvalitet fojni-čke stolice konkurentan na svjetskom tržištu i zasad bismo trebali s tim biti zadovoljni?

o Pa, zadovoljstvo nekim uspjehom je kratkog daha, vi morate stalno raditi na toj kvaliteti. Kako bismo bili još kvali-tetniji i konkurentniji, moramo stalno ulagati. Oprema za dobivanje finalnog proizvoda, koju smo kupili od Šipada- Vranica, poprilično je zastarila. Moderni-zacija opreme je također ključ uspjeha.

Zašto je baš fojnička stolica naj-

8 9

FOJNIČKAŠKRINJA

INTERVIEW


"Svakako ćemo vrlo rado sti-pendirati mašinske inžinjere drvnog smjera, studente pro-dukt dizajna, i evo, neka ovo bu-de poziv za mlade ljude i možda olakšica pri njihovom izboru pri upisu na fakultet..."

"Cilj nam je do kraja godine ispo-ruku stolica znatno povećati i isto-vremeno ostati u ovoj kvaliteti proizvodnje. Ukoliko ostvarimo taj cilj, naše potrebe u radnoj snazi krajem sljedeće godine dostigle bi cifru od 500 ljudi."

brand. Nakon što smo ispunili sve uslove za prozvodnju, osmislili smo dizajn i sa-mo jednog dana pokucali na Ikeina vrata. Dobar dan, mi imamo stolicu, treba li vam!? U BiH još šest tvornica sarađuje sa Ikeom, nemaju još svoj ured u BiH, njihov najbliži ured je u Beogradu i mi spadamo u taj tzv. Balkanski office. Naravno, pre-govori s njima su trajali, mjesecima su tražili grešku u našoj stolici, kontrolisali dosljednost predstavljene kvalitete, ispi-tivali potencijal rasta tvrtke... Mi smo sve te testove uspješno prošli i već od marta ove godine ide isporuka.

n

o To zapravo i jeste jednostavno. Kad imate ideju, razradite je do u detalje kako bi se izbjegao svaki propust, informišete se je li ta ideja realna, ispitate tržište i krenete u akciju. Naravno, morate kal-kulisati i sa rizikom, ali to je već opšte poznato, bez rizika-nema profita.

n Da, u Fojnici je tijekom '60-ih, '70-ih i '80-ih potpuno ugašen poduzetnički

Zvuči, ipak, vrlo jednostavno.

Mi jesmo počeli sa svojim projektom kao MS&WOOD, što znači pomalo sentimen-talan povratak izvornosti obrade drveta-majstorski, ali biti u društvu velikih znači ići u korak sa novom tehnologijom.

n no važno, možda se ponovno vraćamo na staru priču, ali koliko Fojničanke i Fojničani zapravo mogu imati koristi od cijele priče? Možemo li uskoro oče-kivati i simbolične stipendije za djecu koja se upravo ovo ljeto odlučuju na upis na fakultete?

o Naravno, inžinjerska zanimanja su ovdje deficitarna, odgovorno mogu obe-ćati da ćemo motivirati stipendijama upis na fakultete nama potrebnog smje-ra. Također imamo mogućnost održava-nja prakse za srednjoškolski kadar, uko-liko odgovorni za taj sektor prepoznaju potrebu školovanja... Svakako ćemo vrlo rado stipendirati mašinske inžinjere drvnog smjera, studente produkt di-zajna, i evo, neka ovo bude poziv za mla-

Ono što je za Fojničku škrinju poseb-

duh otvaranjem velikih firmi u drvnoj i tekstilnoj industriji te intenzivnim razvojem banjskog turizma. Tko je htio raditi imao je mjesta u jednom od tih giganata, tako da je privatno podu-zetništvo bilo raritet. Čini mi se kako se Fojničani niti poslije 20 godina nisu snašli u tim vodama?

o ko blizu istini. Firma poput MS&WOOD-a treba niz raznih kooperanata. Nama bi bilo puno lakše sarađivati sa nekim ši-vaćim obrtom umjesto da sami zapoš-ljavamo šnajdere. Potrebna nam je kar-tonska ambalaža za pakovanje produkta, mi to radimo sa Konjicom. Sigurno bi nam bilo daleko jeftinije potpisati ugo-vor sa nekim u Fojnici. Ili, recimo, da net-ko otvori radničku menzu u krugu tvor-nice, sigurno bi dobro radio! Uz jednu ovakvu fabriku normalno je da se razvije 10-20 malih kooperanata koji bi se prislonili uz nas, ali takva inicijativa ovdje nije prisutna, i to je šteta.

n Ovo može biti i Vaš poziv inventiv-nijim Fojničanima da osmisle svoj mali projekat i danas-sutra postanu partner firme MS&WOOD?

o Upravo tako! Mi smo otvoreni za sa-radnju, razgovore, čak spremni usmje-riti, pomoći koliko možemo. I mi sami smo tražili savjete iskusnijih i većih firmi od nas. Sada Ikea prodaje našu stolicu kao najskuplju stolicu u svojoj ponudi!

Ne mogu tvrditi, ali to bi moglo biti ja-

de ljude i možda olakšica pri njihovom izboru pri upisu na fakultet... Zaboravio sam reći, Fojničanin je osmislio naš logo, na konkursu je pobjedio Eldin Hasana-gić, meni privatno to je velika satisfakcija za image MS&WOOD-a.

n Da, to je nešto što ćemo upamtiti. Možemo li sada krenuti u obilazak pogona?

o Samo izvolite. Hvala vam na posjeti, dobrodošli ste kad god želite, nadamo se saradnji sa Fojničkom škrinjom. Možete razgovarati sa našim radnicima, nadamo se da ćete nas predstaviti u pravom svjetlu.

n Ovo je prelijepa slika, nadam se ka-ko će moje fotografije prenijeti pravu radnu atmosferu koja ovdje vlada. Divni su zvuci ove radne buke. Lijepi skoro kao tišina.

o Jeste, slika zaposlenih ljudi je postala raritet, sigurno je uzbudljivo snimati sve ove čudne zvuke...

n Hvala Vam na razgovoru. Fojnička škrinja vam želi puno uspjeha u radu, ostvarenje svih vaših ambicija, samo naprijed!

o Ja ovdje vidim još jednu-dvije linije stolica, za godinu ili dvije proizvodit će-mo hiljadu stolica dnevno. Dobrodošli kad kod poželite! Hvala vam na prostoru za promovisanje...

n zaposliti 100 ljudi... Kada bi se poja-vila još tri takva poduzeća Fojnica bi se skoro mogla približiti normalnoj egzistencijalnoj atmosferi u kojoj radi bar jedna osoba u svakoj obitelji. Po-stoji li tendencija rasta proizvodnje, planira li uposlenje novih radnika?

o Pa, naš je plan ambiciozan. Cilj nam je prije svega ostati u ovoj kvaliteti proiz-vodnje čime bismo do kraja godine ispo-ruku dosadašnjih 200 komada stolica trebali povećati na 500. Tokom sljedeće godine taj broj bi se povećavao, tako da bi naše potrebe u radnoj snazi krajem slje-deće godine dostigle cifru od 500 ljudi.

n To je zaista brojka koja se trenutno čini kao znanstvena fantastika. Kako je uopće došlo do suradnje sa Ikeom? Koliko se Ikea približila Bosni i Herce-govini?

o Mi smo, dakle, u preradi drveta već četiri godine. Svaka ozbiljna firma se te-ško zadovoljava činjenicom da plasira samo poluproizvod pa smo počeli ulagati u opremu koja bi nam omogućila proiz-vodnju finalnog produkta, da stvorimo sami nešto od početka do kraja. Dvije godine smo se razvijali kao pilana, a u međuvremenu se pripremali za taj neki veliki projekat. Naši su stručnjaci ispiti-vali domaće i regionalno tržište kao i po-stojeće prozvodne kapacitete u regiji i došli do zaključka da je stolica definitiv-no proizvod koji nedostaje kao domaći

Za Fojnicu je već ovo veliko, dakle, n skuplja stolica?

o Razlog je u tome što je to jedina kožna stolica koju Ikea plasira, inače je Ikein asortiman čuven po vrlo prihvatljivim cijenima, čak i studenti na zapadu mogu sebi priuštiti Ikein namještaj. Kožu ku-pujemo od licenciranog italijanskog prerađivača sa kojim Ikea ima ugovor, ali se nadamo da će domaći proizvođači us-koro postati konkurentni na ovom polju.

n Neosporno je kako je kvalitet fojni-čke stolice konkurentan na svjetskom tržištu i zasad bismo trebali s tim biti zadovoljni?

o Pa, zadovoljstvo nekim uspjehom je kratkog daha, vi morate stalno raditi na toj kvaliteti. Kako bismo bili još kvali-tetniji i konkurentniji, moramo stalno ulagati. Oprema za dobivanje finalnog proizvoda, koju smo kupili od Šipada- Vranica, poprilično je zastarila. Moderni-zacija opreme je također ključ uspjeha.

Zašto je baš fojnička stolica naj-

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

IZ SUSJEDNIH OPĆINA


nik - da mogu nešto postići. Ništa, jedno-stavno ta droga me okupirala i moj je jedini cilj bio droga."

Kada je bio potpuno fizički i psihički uništen, Ivan je odlučio otići u terapijsku zajednicu. Danas, nakon godinu dana programa odvikavanja, kaže da se osjeća dobro i vjeruje u svoje potpuno izlječenje.

"U zajednici sam se oporavio i shvatio sam stvarno da mi ljudi žele dobro. U ovom periodu ovdje sam upoznao sam sebe, upoznao sam svoje mane i neke vrline, a više je mana. I ovdje se sada uči-mo živjeti s tim manama bez pomagala, bez droge - ne da ih prikrivamo nego da se s tim manama borimo na prirodan način", kaže Ivan.

luke. Onako, uvijek neko donosi mjesto tebe neke odluke. Onda sam rekao: 'Do-sta više.' Ja sam samo jednom, kao da mi je neko rekao nešto, rekao rođaku: 'Ho-ćeš li me odvući?' On je rekao da nema problema. I ja sam došao i pozvonio na vrata", prisjeća se Čorić.

Ivan Bilač iz Širokog Brijega prije dva mjeseca je ušao u zajednicu. Kaže da je u paklu droge i kocke bio osam godina. Pokušavao je na razne načine da se od-vikne od toga, ali kaže da nije imao mira, dok nije došao u terapijsku zajednicu.

"Imam sina, sad mu je šest mjeseci. Jedva čekam kada ću ga vidjeti. Supruga mi je kod kuće s roditeljima. U zajednici sam našao mir, ali još se privikavam. Braća iz zajednice mi puno pomažu. Što se tiče problema ovisnosti, mislio sam da neće ovoliko otići daleko. Sve sam mislio da će stati, ali sam otišao do samog dna. Bilo me je stid samog sebe, a da ne go-vorim roditelja i supruge. Na kraju sam priznao i rekao da ne mogu više tako

Kroz sličan put prošao je i trideset-jednogodišnji Stjepan Subašić iz Bu-gojna. U paklu droge bio je gotovo 15 godina. U Terepijskoj zajednici je, kaže, dobio novi život:

"Radimo u kuhinji, idemo u rasadnik kod časnih sestara, održavamo kuću. Jednostavno zajednica te primi i živi se normalno, životom kojim nisam živio, koji sam živio možda kad sam bio dijete - jer nikad nisam imao doticaj sa vrtom, sa životinjama. A sad i i životinje i sve, tako da živi se punim plućima. Vratio se taj osjećaj života koji je bio umro 10 zadnjih godina - jer u tom paklu droge nema života, to je samo preživljavanje. Koliko god mislite da ste bili sretni, imate novaca i droge, to je sve dno."

živjeti. Došao sam u zajednicu i vidim velik napredak."

Fra Bariša Brajinović, franjevac iz Franjevačkog samostana na Bistiriku u Sarajevu pomaže mladićima od samog otvaranja zajednice. Prati ih i pomaže u duhovnom životu.

"Kuća je znala primiti i do 20 mladića, što je gornja granica. Sada postoji više kuća za odvikavanje ovisnika, tako da su se mladići rasporedili. Moja glavna uloga je duhovnost, pratim da li mladići drže dnevni red, jesu li zadovoljni ili u krizi, jer zna se dogoditi da mladići budu potiš-teni, bolesni. Pratim kako ide njihova duhovnost, jer bez duhovnosti i rada nema dovoljno napretka".

Fra Bariša dodaje da za njegovog is-kustva u radu sa mladićima, koji traje oko osam godina, većina mladića se uspjela izliječiti od ovisnosti i vratiti se normal-nom životu. Bilo je možda svega jedan ili dva slučaja da su mladići napustili za-jednicu, kaže fra Bariša.

Program odvikavanja u ovoj terapij-skoj zajednici zasnovan je na molitivi i radu. Mladići imaju veliki vrt sa stakle-nikom u kojem proizvode povrće. Jedan od izvora financiranja su i suveniri i ukrasni predmeti, koje mladići proiz-vode u zajedničkoj radionici.

vadesettrogodišnji Ivan Tomić iz Mostara prvi put u doticaj s drogom Dje došao na početku srednje škole.

Počeo je s marihuanom, da bi na kraju završio na heroinu, što je kraj ovisničkog puta, kaže Ivan. U pakao droge ga je od-velo društvo i želja za dokazivanjem.

"Željan sam bio dokazivanja u nega-tivnom smislu. Javlja se taj prvi doticaj sa marihuanom u društvu - i kako to već biva, nekako moje dotadašnje duševno stanje palo je na plodno tlo koje je nudilo sve, koje je nudilo dokazivanje da smo nešto što ustvari nismo", priča on. I tako je Ivan živio punih osam godina. Probao je sve moguće vrste droga, od ekstazija, kokaina, do heroina. Droga je kao živo blato - što se više želite izvući iz nje, ona vas vuče na samo dno, dodaje Ivan:

"Ma, kraju vas ništa drugo ne zanima nego to. Nekako dušu prodate vragu i jednostavno on vas vodi kroz sve to što nosi ovisnost, kroz sav taj promašaj, la-ganja, prevare roditelja, i sve ono najgore što se izgubi - i obraz i dostojanstvo radi te droge. To mi je bio postao smisao živo-ta. Ništa oko sebe nisam vidio, niti mi je život išta značio. Nisam nalazio smisla ni u radu, ni u nekom napredovanju, u smi-slu da vidim svoju budućnost, da sam zdrav, da sam mlad - bio sam dobar uče-

Goran Čorić iz Sarajeva u zajednicu ušao je sa 52 godine. Dvadeset godina se borio sa raznim ovisnostima, o alkoholu, drogi i kocki. Kaže da je pokušavao razne vrste drugih liječenja, što mu nije mnogo pomoglo.

"Sestra mi je i prije govorila da se javim tu, da ja nemam ništa od tih bolnica – jer po povratku iz bolnice vraćam se istim stazama. To je znači samo jedno kolo koje se vrti u krug. Sve je isto, isto i kada se okrenete, prođe godina, dvije, tri. Uopšte vas vrijeme nije interesovalo, da li je dan, da li je mrak, apsolutno ništa. Samo da imate novaca. A ako nemate, on-da se prodaje, krade, kocka itd. Ja osobno sam dugo razmišljao, razgovarao sam telefonski sa voditeljem, pa sam se vagao da li bih otišao, ili ne bih. Neki su mi go-vorili: 'Zašto? Pa vidi koliko ti je godina.' Nema veze koliko je godina. I kad bih izašao odavdje, ali da jednom budaš čist, da jednom budeš pametan, da jednom možeš sam razmišljati, sam donositi od-

Terapijska zajednica za liječenje ovisnika "Bl. Ivan Merz" u Kiseljaku ovih dana obilježit će četvrtu godinu postojanja. Kroz ovu ustanovu do sada je prošlo blizu sto mladića, koji su nakon trogodišnjeg programa uspjeli pobijediti ovisnost. Zajednicu vode franjevci iz Međugorja, gdje je i glavno sjedište ove ustanove, a slične zajednice postoje još u Derventi, Subotici, Slanom kod Dubrovnika, te mjestu Stari Trg u Sloveniji.

Prodajem zemljišnu parcelu2u ulici Kulina bana bb, površine od 503 m .

Lokacija je ograđena betonskom coklom, posjeduje urbanističku dozvolu i priključak za kanalizaciju.

Kontakt tel.: 063 037 160

Terapijskom zajednicom do nove šanse

Droga je živo blato Ivan KATAVIĆ

10 11

FOJNIČKAŠKRINJA

IZ SUSJEDNIH OPĆINA


nik - da mogu nešto postići. Ništa, jedno-stavno ta droga me okupirala i moj je jedini cilj bio droga."

Kada je bio potpuno fizički i psihički uništen, Ivan je odlučio otići u terapijsku zajednicu. Danas, nakon godinu dana programa odvikavanja, kaže da se osjeća dobro i vjeruje u svoje potpuno izlječenje.

"U zajednici sam se oporavio i shvatio sam stvarno da mi ljudi žele dobro. U ovom periodu ovdje sam upoznao sam sebe, upoznao sam svoje mane i neke vrline, a više je mana. I ovdje se sada uči-mo živjeti s tim manama bez pomagala, bez droge - ne da ih prikrivamo nego da se s tim manama borimo na prirodan način", kaže Ivan.

luke. Onako, uvijek neko donosi mjesto tebe neke odluke. Onda sam rekao: 'Do-sta više.' Ja sam samo jednom, kao da mi je neko rekao nešto, rekao rođaku: 'Ho-ćeš li me odvući?' On je rekao da nema problema. I ja sam došao i pozvonio na vrata", prisjeća se Čorić.

Ivan Bilač iz Širokog Brijega prije dva mjeseca je ušao u zajednicu. Kaže da je u paklu droge i kocke bio osam godina. Pokušavao je na razne načine da se od-vikne od toga, ali kaže da nije imao mira, dok nije došao u terapijsku zajednicu.

"Imam sina, sad mu je šest mjeseci. Jedva čekam kada ću ga vidjeti. Supruga mi je kod kuće s roditeljima. U zajednici sam našao mir, ali još se privikavam. Braća iz zajednice mi puno pomažu. Što se tiče problema ovisnosti, mislio sam da neće ovoliko otići daleko. Sve sam mislio da će stati, ali sam otišao do samog dna. Bilo me je stid samog sebe, a da ne go-vorim roditelja i supruge. Na kraju sam priznao i rekao da ne mogu više tako

Kroz sličan put prošao je i trideset-jednogodišnji Stjepan Subašić iz Bu-gojna. U paklu droge bio je gotovo 15 godina. U Terepijskoj zajednici je, kaže, dobio novi život:

"Radimo u kuhinji, idemo u rasadnik kod časnih sestara, održavamo kuću. Jednostavno zajednica te primi i živi se normalno, životom kojim nisam živio, koji sam živio možda kad sam bio dijete - jer nikad nisam imao doticaj sa vrtom, sa životinjama. A sad i i životinje i sve, tako da živi se punim plućima. Vratio se taj osjećaj života koji je bio umro 10 zadnjih godina - jer u tom paklu droge nema života, to je samo preživljavanje. Koliko god mislite da ste bili sretni, imate novaca i droge, to je sve dno."

živjeti. Došao sam u zajednicu i vidim velik napredak."

Fra Bariša Brajinović, franjevac iz Franjevačkog samostana na Bistiriku u Sarajevu pomaže mladićima od samog otvaranja zajednice. Prati ih i pomaže u duhovnom životu.

"Kuća je znala primiti i do 20 mladića, što je gornja granica. Sada postoji više kuća za odvikavanje ovisnika, tako da su se mladići rasporedili. Moja glavna uloga je duhovnost, pratim da li mladići drže dnevni red, jesu li zadovoljni ili u krizi, jer zna se dogoditi da mladići budu potiš-teni, bolesni. Pratim kako ide njihova duhovnost, jer bez duhovnosti i rada nema dovoljno napretka".

Fra Bariša dodaje da za njegovog is-kustva u radu sa mladićima, koji traje oko osam godina, većina mladića se uspjela izliječiti od ovisnosti i vratiti se normal-nom životu. Bilo je možda svega jedan ili dva slučaja da su mladići napustili za-jednicu, kaže fra Bariša.

Program odvikavanja u ovoj terapij-skoj zajednici zasnovan je na molitivi i radu. Mladići imaju veliki vrt sa stakle-nikom u kojem proizvode povrće. Jedan od izvora financiranja su i suveniri i ukrasni predmeti, koje mladići proiz-vode u zajedničkoj radionici.

vadesettrogodišnji Ivan Tomić iz Mostara prvi put u doticaj s drogom Dje došao na početku srednje škole.

Počeo je s marihuanom, da bi na kraju završio na heroinu, što je kraj ovisničkog puta, kaže Ivan. U pakao droge ga je od-velo društvo i želja za dokazivanjem.

"Željan sam bio dokazivanja u nega-tivnom smislu. Javlja se taj prvi doticaj sa marihuanom u društvu - i kako to već biva, nekako moje dotadašnje duševno stanje palo je na plodno tlo koje je nudilo sve, koje je nudilo dokazivanje da smo nešto što ustvari nismo", priča on. I tako je Ivan živio punih osam godina. Probao je sve moguće vrste droga, od ekstazija, kokaina, do heroina. Droga je kao živo blato - što se više želite izvući iz nje, ona vas vuče na samo dno, dodaje Ivan:

"Ma, kraju vas ništa drugo ne zanima nego to. Nekako dušu prodate vragu i jednostavno on vas vodi kroz sve to što nosi ovisnost, kroz sav taj promašaj, la-ganja, prevare roditelja, i sve ono najgore što se izgubi - i obraz i dostojanstvo radi te droge. To mi je bio postao smisao živo-ta. Ništa oko sebe nisam vidio, niti mi je život išta značio. Nisam nalazio smisla ni u radu, ni u nekom napredovanju, u smi-slu da vidim svoju budućnost, da sam zdrav, da sam mlad - bio sam dobar uče-

Goran Čorić iz Sarajeva u zajednicu ušao je sa 52 godine. Dvadeset godina se borio sa raznim ovisnostima, o alkoholu, drogi i kocki. Kaže da je pokušavao razne vrste drugih liječenja, što mu nije mnogo pomoglo.

"Sestra mi je i prije govorila da se javim tu, da ja nemam ništa od tih bolnica – jer po povratku iz bolnice vraćam se istim stazama. To je znači samo jedno kolo koje se vrti u krug. Sve je isto, isto i kada se okrenete, prođe godina, dvije, tri. Uopšte vas vrijeme nije interesovalo, da li je dan, da li je mrak, apsolutno ništa. Samo da imate novaca. A ako nemate, on-da se prodaje, krade, kocka itd. Ja osobno sam dugo razmišljao, razgovarao sam telefonski sa voditeljem, pa sam se vagao da li bih otišao, ili ne bih. Neki su mi go-vorili: 'Zašto? Pa vidi koliko ti je godina.' Nema veze koliko je godina. I kad bih izašao odavdje, ali da jednom budaš čist, da jednom budeš pametan, da jednom možeš sam razmišljati, sam donositi od-

Terapijska zajednica za liječenje ovisnika "Bl. Ivan Merz" u Kiseljaku ovih dana obilježit će četvrtu godinu postojanja. Kroz ovu ustanovu do sada je prošlo blizu sto mladića, koji su nakon trogodišnjeg programa uspjeli pobijediti ovisnost. Zajednicu vode franjevci iz Međugorja, gdje je i glavno sjedište ove ustanove, a slične zajednice postoje još u Derventi, Subotici, Slanom kod Dubrovnika, te mjestu Stari Trg u Sloveniji.

Prodajem zemljišnu parcelu2u ulici Kulina bana bb, površine od 503 m .

Lokacija je ograđena betonskom coklom, posjeduje urbanističku dozvolu i priključak za kanalizaciju.

Kontakt tel.: 063 037 160

Terapijskom zajednicom do nove šanse

Droga je živo blato Ivan KATAVIĆ

12 13

FOJNIČKE PERSPEKTIVE FOJNIČKAŠKRINJA


o dobio a ostalo kupovao na kredit. Kao i druge stvari što ti trebaju, npr. motokul-

2 tivator. Trenutno imamo 300 m pod pla-stenicima, ne vjerujem da će biti više, i ovo je već dovoljno posla, a i s rastom produkcije povećava se i rizik, čovjek uvijek mora razmišljati o tome koliko gu-bitka može podnijeti. Meni je ovo opti-malno, a i dovoljno.

Kupnja plastenika košta 3200 KM, s tim da moram napomenuti da ni održa-vanje nije jeftino...

n uzgajanje bilo čega u plastenicima re-lativno sigurno od vremenskih nepo-goda i kako je zapravo zajamčen pri-nos bez ikakve štete.

o Pa jeste relativno sigurno od vremen-skih prilika, iako hladno proljeće odgađa

Sada imam tri plastenika, prvi sam

Mi, laici, prvo pomišljamo kako je

jek tip dogovora na dnevnoj bazi. To je poprilično stresno, posebno kada stiže vrijeme zrenja. Tada često i poklanjamo, doniramo kako nam roba ne bi propala. U velike firme je teško ući zato što se raspi-suju tenderi, inače bi najlakše bilo izvr-šiti plasman na taj način.

n der?

o Hahahahaa... Moraš ispuniti 22 uvjeta da pristupiš tenderu, za male proizvođa-če poput mene to je zapravo nemoguće. Ulazeći u sustav PDV-a gubim druge

Kako se ispunjavaju uvjeti za ten-

vegetaciju i u plasteniku kao i izvan nje-ga. Ove je godine, recimo, bila velika vla-ga. To je doprinijelo nastanku raznih gljivičnih bolesti kod biljaka. Poslije toga su došli dani vrući, a noći hladne, što je za krastavac izuzetno nepovoljno. Puno pu-ta prinos ovisi i o izboru sjemena. Dok is-probate kojemu najbolje odgovara ova naša čudljiva klima, možete izgubiti i više od pola prinosa. Ali eto, čovjek se mora nečim zanimati, pa kad to još i zavolite, ne možete drugačije zamisliti dane. Ja mislim da je ovo naše područje opet zaštićeno od svakog velikog nevremena. Nema nekih olujnih vjetrova niti straš-nog grada. Snjegovi nekad budu preteški za ovu konstrukciju plastenika, ali samo treba biti na oprezu i nema neke velike štete. Ovo su pocinčane cijevi pa izdrže veći teret. Pretprošle godine sam za je-dan dan počistio sav snijeg s plastenika,

pogodnosti koje me štite od prevelikog rizika, a opet nije garant da ću se probiti sa cijenom, bez obzira na kvalitet, pored hercegovačkih proizvođača ovih horti-kultura. Općenito, zakoni u državi su tako nakaradni da se nitko zdrave pameti ne bi počeo baviti proizvodnjom zdrave hrane. Ne postoje stroge kontrole upo-trebe umjetnih gnojiva i pesticida, nema realnih novčanih posticaja za poljopriv-redu, sve izgleda kako bi netko najradije uništio poduzetnički duh poljoprivred-nika. Ljudi poput mene su zapravo entu-zijasti i zaljubljeni u ovaj posao koji im je i hobi.

n nim zadrugama?

o Eh, poljoprivredna zadruga uzima svoj dio kolača, to još poskupljuje proizvod i čini ga manje konkurentnim na tržištu, ja nisam za to. Ovako, pomalo i pošteno, pa dok se može... Imam troje djece, i to je zapravo moj prvi motiv za sve što radim. Najstarija kćer je završila prvu godinu studija, druga kćer upravo ide na prijem-ni, sin je u srednjoj školi, odličan je uče-nik, i on će studirati. Želim im pomoći koliko mogu dok sam zdrav. Osim toga, kažem vam, živjeti u prirodi i sa priro-dom Božji je dar koji treba iskusiti. Ne bih mijenjao osjećaj vruće, a vlažne zem-lje pod bosim stopalima niti za mercedes pod dupetom. Ali ne želim također niko-ga u ništa uvjeravati.

Kakva je suradnja sa poljoprivred-

U razgovoru za Fojničku škrinju Ivi-ca nam je otkrio kako se posao pro-izvodnje povrća, nastao iz egzi-stencijalne potrebe, pretvorio u veliku ljubav bez koje više ne bi mogao zamisliti svoj dan...

n Da ne okolišamo, reci nam odmah kako je sve zapravo počelo?

o Tko me zna, zna da sam bio vozač cijeli život, o zemlji prije ništa nisam znao. Međutim, nužda natjera čovjeka da usva-ja nova saznanja i da uči kako bi opstao... Prvi plastenik sam dobio prije osam go-dina u sklopu jednog projekta kojeg je pokrenuo Luteranski savez. U tom tre-nutku nisam skoro ništa znao o uzgoju povrća, ali to se nudilo i ja nisam imao puno izbora. Mala mirovina, djeca rastu i imaju sve veće zahtjeve, jednostavno ni-sam mogao sjediti skrštenih ruku. Godi-nama poslije toga ništa u smislu novča-nog poticaja, bilo je edukacija, pratio sam ih i stizao mogućnosti koje se nude, ali tek zadnje tri godine imamo i nešto nov-čane pomoći. Dobivamo 2 KM po kvadra-tu od Kantona, iako se često i zeznu ko-liko kvadrata imamo, pa treba i žalbe pi-sati... Hoće li i kada biti sve to isplaćeno, tko zna!?

n Koliko plastenika imaš? Koliko ko-šta jedan plastenik?

toliko ga je bilo da se plastenici poslije nisu vidjeli od brda snijega naokolo.

n ko je i tržište za plasman robe nesi-gurno. Postoje li neki unaprijed dogo-voreni ugovori ili to još uvijek ide više stihijski?

o Ovdje se ne možete osigurati nikakvim ugovorom prije svega zato što ne znate hoće li biti vas, ali i vašeg nakupca. Pro-davnice se zatvaraju preko noći, netko vam nešto obeća, ali ne može ispuniti iz objektivnih razloga. Zato je sve to još uvi-

Osim tog rizika, pretpostavljam ka-Ugodno s korisnim Ugodno s korisnim Ivica Tuka je poduzetni umirovljenik koji se odlučio iskoristiti svo-ju neveliku zemljišnu parcelu na najbolji mogući način - u tri pla-

2stenika, na ukupno 300 m uzgaja rajčicu i krastavac. U poslu su mu od velike pomoći supruga, dvije kćeri-studentice, te sin sred-njoškolac s odličnim ocjenama i namjerom da također studira.


12 13

FOJNIČKE PERSPEKTIVE FOJNIČKAŠKRINJA


o dobio a ostalo kupovao na kredit. Kao i druge stvari što ti trebaju, npr. motokul-

2 tivator. Trenutno imamo 300 m pod pla-stenicima, ne vjerujem da će biti više, i ovo je već dovoljno posla, a i s rastom produkcije povećava se i rizik, čovjek uvijek mora razmišljati o tome koliko gu-bitka može podnijeti. Meni je ovo opti-malno, a i dovoljno.

Kupnja plastenika košta 3200 KM, s tim da moram napomenuti da ni održa-vanje nije jeftino...

n uzgajanje bilo čega u plastenicima re-lativno sigurno od vremenskih nepo-goda i kako je zapravo zajamčen pri-nos bez ikakve štete.

o Pa jeste relativno sigurno od vremen-skih prilika, iako hladno proljeće odgađa

Sada imam tri plastenika, prvi sam

Mi, laici, prvo pomišljamo kako je

jek tip dogovora na dnevnoj bazi. To je poprilično stresno, posebno kada stiže vrijeme zrenja. Tada često i poklanjamo, doniramo kako nam roba ne bi propala. U velike firme je teško ući zato što se raspi-suju tenderi, inače bi najlakše bilo izvr-šiti plasman na taj način.

n der?

o Hahahahaa... Moraš ispuniti 22 uvjeta da pristupiš tenderu, za male proizvođa-če poput mene to je zapravo nemoguće. Ulazeći u sustav PDV-a gubim druge

Kako se ispunjavaju uvjeti za ten-

vegetaciju i u plasteniku kao i izvan nje-ga. Ove je godine, recimo, bila velika vla-ga. To je doprinijelo nastanku raznih gljivičnih bolesti kod biljaka. Poslije toga su došli dani vrući, a noći hladne, što je za krastavac izuzetno nepovoljno. Puno pu-ta prinos ovisi i o izboru sjemena. Dok is-probate kojemu najbolje odgovara ova naša čudljiva klima, možete izgubiti i više od pola prinosa. Ali eto, čovjek se mora nečim zanimati, pa kad to još i zavolite, ne možete drugačije zamisliti dane. Ja mislim da je ovo naše područje opet zaštićeno od svakog velikog nevremena. Nema nekih olujnih vjetrova niti straš-nog grada. Snjegovi nekad budu preteški za ovu konstrukciju plastenika, ali samo treba biti na oprezu i nema neke velike štete. Ovo su pocinčane cijevi pa izdrže veći teret. Pretprošle godine sam za je-dan dan počistio sav snijeg s plastenika,

pogodnosti koje me štite od prevelikog rizika, a opet nije garant da ću se probiti sa cijenom, bez obzira na kvalitet, pored hercegovačkih proizvođača ovih horti-kultura. Općenito, zakoni u državi su tako nakaradni da se nitko zdrave pameti ne bi počeo baviti proizvodnjom zdrave hrane. Ne postoje stroge kontrole upo-trebe umjetnih gnojiva i pesticida, nema realnih novčanih posticaja za poljopriv-redu, sve izgleda kako bi netko najradije uništio poduzetnički duh poljoprivred-nika. Ljudi poput mene su zapravo entu-zijasti i zaljubljeni u ovaj posao koji im je i hobi.

n nim zadrugama?

o Eh, poljoprivredna zadruga uzima svoj dio kolača, to još poskupljuje proizvod i čini ga manje konkurentnim na tržištu, ja nisam za to. Ovako, pomalo i pošteno, pa dok se može... Imam troje djece, i to je zapravo moj prvi motiv za sve što radim. Najstarija kćer je završila prvu godinu studija, druga kćer upravo ide na prijem-ni, sin je u srednjoj školi, odličan je uče-nik, i on će studirati. Želim im pomoći koliko mogu dok sam zdrav. Osim toga, kažem vam, živjeti u prirodi i sa priro-dom Božji je dar koji treba iskusiti. Ne bih mijenjao osjećaj vruće, a vlažne zem-lje pod bosim stopalima niti za mercedes pod dupetom. Ali ne želim također niko-ga u ništa uvjeravati.

Kakva je suradnja sa poljoprivred-

U razgovoru za Fojničku škrinju Ivi-ca nam je otkrio kako se posao pro-izvodnje povrća, nastao iz egzi-stencijalne potrebe, pretvorio u veliku ljubav bez koje više ne bi mogao zamisliti svoj dan...

n Da ne okolišamo, reci nam odmah kako je sve zapravo počelo?

o Tko me zna, zna da sam bio vozač cijeli život, o zemlji prije ništa nisam znao. Međutim, nužda natjera čovjeka da usva-ja nova saznanja i da uči kako bi opstao... Prvi plastenik sam dobio prije osam go-dina u sklopu jednog projekta kojeg je pokrenuo Luteranski savez. U tom tre-nutku nisam skoro ništa znao o uzgoju povrća, ali to se nudilo i ja nisam imao puno izbora. Mala mirovina, djeca rastu i imaju sve veće zahtjeve, jednostavno ni-sam mogao sjediti skrštenih ruku. Godi-nama poslije toga ništa u smislu novča-nog poticaja, bilo je edukacija, pratio sam ih i stizao mogućnosti koje se nude, ali tek zadnje tri godine imamo i nešto nov-čane pomoći. Dobivamo 2 KM po kvadra-tu od Kantona, iako se često i zeznu ko-liko kvadrata imamo, pa treba i žalbe pi-sati... Hoće li i kada biti sve to isplaćeno, tko zna!?

n Koliko plastenika imaš? Koliko ko-šta jedan plastenik?

toliko ga je bilo da se plastenici poslije nisu vidjeli od brda snijega naokolo.

n ko je i tržište za plasman robe nesi-gurno. Postoje li neki unaprijed dogo-voreni ugovori ili to još uvijek ide više stihijski?

o Ovdje se ne možete osigurati nikakvim ugovorom prije svega zato što ne znate hoće li biti vas, ali i vašeg nakupca. Pro-davnice se zatvaraju preko noći, netko vam nešto obeća, ali ne može ispuniti iz objektivnih razloga. Zato je sve to još uvi-

Osim tog rizika, pretpostavljam ka-Ugodno s korisnim Ugodno s korisnim Ivica Tuka je poduzetni umirovljenik koji se odlučio iskoristiti svo-ju neveliku zemljišnu parcelu na najbolji mogući način - u tri pla-

2stenika, na ukupno 300 m uzgaja rajčicu i krastavac. U poslu su mu od velike pomoći supruga, dvije kćeri-studentice, te sin sred-njoškolac s odličnim ocjenama i namjerom da također studira.


14 15



FOJNIČKE PERSPEKTIVE SLOVO IZ DIJASPORE

tinu. To je često bolno, ali sigurno je naj-dragocjenije znanje.

n dobar start i opstanak u poljoprivred-noj djelatnosti?

o To je ono što meni moj kolega iz Visokog kaže: Dobio sam 2 KM od Kantona, a 3 KM od Općine. Znači, 5 KM

2po m , što bi na mom primjeru bilo 1500 KM. Ja s tim novcem mogu osigurati sje-me, meni bi to bilo dovoljno. Drugo što bi Općina mogla osigurati je svakodnevni zeleni trg, nešto malo i simpatično i kon-trolirano, naravno, a ne samo pijaca jed-nim danom u tjednu. Bez raznih drangu-lija i kiča, samo autohtoni fojnički pro-izvod...

n Pa jeste li ikada razgovarali sa nad-ležnim u Općini?

o Hahahaha... Tko je nadležan? Eto, ni dan-danas ne znam tko vodi taj sektor. Ušutili su se nešto, hahahaha...

Šta je po tvom mišljenju baza za

vijati kao moderna država, u novom smjeru. Muškarci i žene su dobili istu plaću, počeli su puno ulagati u umjetnost i kulturu, a najviše se ulagalo u tehno-loški razvoj pa su otvorene sjajne moguć-nosti za posao, ja sam imao sreću da dođem u tom trenutku...

Znači nije se bilo baš teško snaći vrijednom mladiću koji nije patio za domovinom, već željan novih iskusta-va prihvaća ponuđeno australsko dr-žavljanstvo... Ovdje se onda osjećate u potpunosti kao turist?

o Da, ja sam ovdje turist i zaista uživam u panoramama prirode, prekrasnim zvu-cima vode... Ima toliko vode, to sam jako iznenađen. Imate divnu prirodu, zavidim vam na tome.

Pa i Australija prebogata prirodnim ljepotama. Jeste li je uspjeli propu-tovati?

n

n

n viti koju fotografiju?

o Ma blizu su plastenici, uletićimo na-brzinu!

n Koji ti je plastenik najdraži?

o Svi su oni meni isto srcu prirasli. Ne bih smio reći niti koja mi je najdraža sorta rajčice. Uvijek ih imam najmanje tri jer uvijek jedna može izdati, i onda moraš se osigurati.

n Sreća je što sa ženama nije tako.

o Ahahahaha... Nije bome, ja sam se osvjedočio.

n Hvala puno na razgovoru za Fojni-čku škrinju, želimo vam dobru sezonu i bar tri magistra u kući.

o Hvala vama što se zanimate za ove male borbe malih ljudi, dođite nam opet, najbolje za petnaestak dana, bit će svega...

Kiša pljušti, hoćemo li moći napra-

o nova domovina, shvatio sam i da je tre-bam dobro upoznati, putovao sam dosta, skoro sve sam obišao, od obale do obale, pustinje također, iako su to sasvim drugi krajolici, lijepi su. Sam život u Australiji odigrava se samo na obalama, u pustinja-ma žive samo tragači za opalom. Austra-lija ima mineralno bogatstvo od kojeg će živjeti milion godina, dragi kamen, ura-nijum, zlato itd. Ja sam ovdje opet odu-ševljen rijekama, zelenim brdima, izlas-cima sunca. Prvo jutro sam trčao iz Lu-žina u Fojnicu. Rekli su mi da je to šest kilometara, što nije mnogo za mene. Bio je to sjajan doživljaj, trčati uz rijeku dok se budi stotine ptica, osjetiti rosu iz trave koja raste pored ceste, miriše lijepo... Krenuo sam u 5:45, bilo je pusto, svega par automobila, meni je sve to izgledalo pomalo nestvarno! Ali kad sam se vra-ćao, sve je bilo drugačije, hahaha...

Kada sam odlučio da će to biti moja

n u strast?

o korisnim, hahahaa...

n Lijepo. Možeš li sadnice proizvesti sam ili ih kupuješ?

o E, i za to treba znanje i certifikat. Za sad ih kupujem. Istražujem koje su dobre i izdržljive za ovo naše podneblje. Naj-bolje su se pokazale tzv. grčke krastavice i rajčica.

n Otkad i dokad traje sezona?

o Radovi traju u stvari čitavu godinu. Plastenik traži njegu i kada ništa nije za-sađeno. Osim rajčica i krastavaca sadimo i špinat. On keti do proljeća, kada njega dignemo slijedi priprema zemljišta za glavne kulture.

n Osim edukacija koje su u početku išle u sklopu projekta oživljavanja po-ljoprivrede na ovim prostorima, koji su drugi izvori saznanja na ovom po-lju?

o Koji su izvori? Razgovori sa drugim ljudima, razmjena iskustava... Ne znam poljoprivrednu apoteku u regiji u kojoj nisam bio i poprilično se zadržao u raz-govoru. Ljudi koji su u ovoj sferi, srećom, rado dijele znanje. Osim toga, knjige, časopisi, edukativne emisije na TV-u... Danas uglavnom internet. Grabiš sve šta ti se nudi, nekada tu čak i nema vremena za neku trijažu. Sve upijaš pa poslije saznaješ na vlastitom iskustvu cijelu is-

Potreba se pretvorila u hobi, a hobi

Pa ja bih rekao kratko: ugodno sa

n Peter Pero Ankucic. Otkud Vam to slavensko ime i prezime?

n Trenutno živite u Sydneyu?

Sydneyu

o Hahaha... Moja majka je Srpkinja a otac Rumun, živjeli su u Vojvodini gdje je ru-munsko prezime bilo vrlo nepopularno u vrijeme socijalizma pa se vrlo brzo nje-govo prezime Ankucesku pretvorilo u Ankučić. Djetinjstvo sam proveo u Vojvo-dini, nakon završenog studija za mašin-skog inžinjera, 1970 napuštam Jugosla-viju. Moj otac je već otišao u Australiju. Prvo sam u Beču proveo osam mjeseci a onda sam emigrirao u Australiju.

o Pa ja sam u od prvog dana bo-ravka u Australiji, sada je to već četrdeset i dvije godine. Već se potpuno osjećam kao Australac. Kada sam došao '71 god. postao sam svjedok velikih promjena, jer je do tada konzervativnu vladu zamije-nila liberalna i Australija se počela raz-

Sretni ste što tu ljepotu imate besplatno svaki dan

Sretni ste što tu ljepotu imate besplatno svaki danNaš sugovornik nije Fojničanin, ili možda jeste po onoj staroj narodnoj- Odande si odakle ti je žena... Pero Ankucic je iz daleke Australije po prvi put stigao u posjet Fojnici. Njegovo djetinje oduševljenje ljudima i prirodnim ljepotama moralo je ostati zabilježeno i u Fojničkoj škrinji.

14 15



FOJNIČKE PERSPEKTIVE SLOVO IZ DIJASPORE

tinu. To je često bolno, ali sigurno je naj-dragocjenije znanje.

n dobar start i opstanak u poljoprivred-noj djelatnosti?

o To je ono što meni moj kolega iz Visokog kaže: Dobio sam 2 KM od Kantona, a 3 KM od Općine. Znači, 5 KM

2po m , što bi na mom primjeru bilo 1500 KM. Ja s tim novcem mogu osigurati sje-me, meni bi to bilo dovoljno. Drugo što bi Općina mogla osigurati je svakodnevni zeleni trg, nešto malo i simpatično i kon-trolirano, naravno, a ne samo pijaca jed-nim danom u tjednu. Bez raznih drangu-lija i kiča, samo autohtoni fojnički pro-izvod...

n Pa jeste li ikada razgovarali sa nad-ležnim u Općini?

o Hahahaha... Tko je nadležan? Eto, ni dan-danas ne znam tko vodi taj sektor. Ušutili su se nešto, hahahaha...

Šta je po tvom mišljenju baza za

vijati kao moderna država, u novom smjeru. Muškarci i žene su dobili istu plaću, počeli su puno ulagati u umjetnost i kulturu, a najviše se ulagalo u tehno-loški razvoj pa su otvorene sjajne moguć-nosti za posao, ja sam imao sreću da dođem u tom trenutku...

Znači nije se bilo baš teško snaći vrijednom mladiću koji nije patio za domovinom, već željan novih iskusta-va prihvaća ponuđeno australsko dr-žavljanstvo... Ovdje se onda osjećate u potpunosti kao turist?

o Da, ja sam ovdje turist i zaista uživam u panoramama prirode, prekrasnim zvu-cima vode... Ima toliko vode, to sam jako iznenađen. Imate divnu prirodu, zavidim vam na tome.

Pa i Australija prebogata prirodnim ljepotama. Jeste li je uspjeli propu-tovati?

n

n

n viti koju fotografiju?

o Ma blizu su plastenici, uletićimo na-brzinu!

n Koji ti je plastenik najdraži?

o Svi su oni meni isto srcu prirasli. Ne bih smio reći niti koja mi je najdraža sorta rajčice. Uvijek ih imam najmanje tri jer uvijek jedna može izdati, i onda moraš se osigurati.

n Sreća je što sa ženama nije tako.

o Ahahahaha... Nije bome, ja sam se osvjedočio.

n Hvala puno na razgovoru za Fojni-čku škrinju, želimo vam dobru sezonu i bar tri magistra u kući.

o Hvala vama što se zanimate za ove male borbe malih ljudi, dođite nam opet, najbolje za petnaestak dana, bit će svega...

Kiša pljušti, hoćemo li moći napra-

o nova domovina, shvatio sam i da je tre-bam dobro upoznati, putovao sam dosta, skoro sve sam obišao, od obale do obale, pustinje također, iako su to sasvim drugi krajolici, lijepi su. Sam život u Australiji odigrava se samo na obalama, u pustinja-ma žive samo tragači za opalom. Austra-lija ima mineralno bogatstvo od kojeg će živjeti milion godina, dragi kamen, ura-nijum, zlato itd. Ja sam ovdje opet odu-ševljen rijekama, zelenim brdima, izlas-cima sunca. Prvo jutro sam trčao iz Lu-žina u Fojnicu. Rekli su mi da je to šest kilometara, što nije mnogo za mene. Bio je to sjajan doživljaj, trčati uz rijeku dok se budi stotine ptica, osjetiti rosu iz trave koja raste pored ceste, miriše lijepo... Krenuo sam u 5:45, bilo je pusto, svega par automobila, meni je sve to izgledalo pomalo nestvarno! Ali kad sam se vra-ćao, sve je bilo drugačije, hahaha...

Kada sam odlučio da će to biti moja

n u strast?

o korisnim, hahahaa...

n Lijepo. Možeš li sadnice proizvesti sam ili ih kupuješ?

o E, i za to treba znanje i certifikat. Za sad ih kupujem. Istražujem koje su dobre i izdržljive za ovo naše podneblje. Naj-bolje su se pokazale tzv. grčke krastavice i rajčica.

n Otkad i dokad traje sezona?

o Radovi traju u stvari čitavu godinu. Plastenik traži njegu i kada ništa nije za-sađeno. Osim rajčica i krastavaca sadimo i špinat. On keti do proljeća, kada njega dignemo slijedi priprema zemljišta za glavne kulture.

n Osim edukacija koje su u početku išle u sklopu projekta oživljavanja po-ljoprivrede na ovim prostorima, koji su drugi izvori saznanja na ovom po-lju?

o Koji su izvori? Razgovori sa drugim ljudima, razmjena iskustava... Ne znam poljoprivrednu apoteku u regiji u kojoj nisam bio i poprilično se zadržao u raz-govoru. Ljudi koji su u ovoj sferi, srećom, rado dijele znanje. Osim toga, knjige, časopisi, edukativne emisije na TV-u... Danas uglavnom internet. Grabiš sve šta ti se nudi, nekada tu čak i nema vremena za neku trijažu. Sve upijaš pa poslije saznaješ na vlastitom iskustvu cijelu is-

Potreba se pretvorila u hobi, a hobi

Pa ja bih rekao kratko: ugodno sa

n Peter Pero Ankucic. Otkud Vam to slavensko ime i prezime?

n Trenutno živite u Sydneyu?

Sydneyu

o Hahaha... Moja majka je Srpkinja a otac Rumun, živjeli su u Vojvodini gdje je ru-munsko prezime bilo vrlo nepopularno u vrijeme socijalizma pa se vrlo brzo nje-govo prezime Ankucesku pretvorilo u Ankučić. Djetinjstvo sam proveo u Vojvo-dini, nakon završenog studija za mašin-skog inžinjera, 1970 napuštam Jugosla-viju. Moj otac je već otišao u Australiju. Prvo sam u Beču proveo osam mjeseci a onda sam emigrirao u Australiju.

o Pa ja sam u od prvog dana bo-ravka u Australiji, sada je to već četrdeset i dvije godine. Već se potpuno osjećam kao Australac. Kada sam došao '71 god. postao sam svjedok velikih promjena, jer je do tada konzervativnu vladu zamije-nila liberalna i Australija se počela raz-

Sretni ste što tu ljepotu imate besplatno svaki dan

Sretni ste što tu ljepotu imate besplatno svaki danNaš sugovornik nije Fojničanin, ili možda jeste po onoj staroj narodnoj- Odande si odakle ti je žena... Pero Ankucic je iz daleke Australije po prvi put stigao u posjet Fojnici. Njegovo djetinje oduševljenje ljudima i prirodnim ljepotama moralo je ostati zabilježeno i u Fojničkoj škrinji.

16 17

SLOVO IZ DIJASPOREFOJNIČKAŠKRINJA


su putevi možda zarasli i da je bolje da se držim glavne ceste. Poslušao sam, narav-no. Ali sam rekao kako ću napraviti kuću na tom brdu. Onda su mi se svi smijali jer je gore navodno bila tvrđava, bosanski kraljevi... Kad sam se prvi put napio vode došle su mi najljepše slike iz djetinjstva. U Australiji je grozna voda. Mi nemamo izvore, voda dolazi od kiše ili desaliniza-cijom mora. To je odvratno, to piju samo oni koji ne znaju što je voda. Da mi ima-mo ovo što vidim ovdje, Australija bi od

ljudi ne radi, to je sigurno veliki hendikep za uživanje života ovdje. Isto tako se ču-dim svađi naroda koji žive u BiH. Nevje-rovatno mi je da se svega par naroda, svega par vjera, ne mogu dogovoriti da opušteno žive zajedno. Meni koji dolazim iz zemlje u kojoj žive ne samo najrazli-čitiji narodi, vjere i rase, (oko 160 razli-čitih nacija), nego su se sudarile i kulture novog i starog svijeta, i gdje su prasta-novnici kontinenta prihvatili došljake sa raznih strana svijeta, a došljaci prihva-ćaju nasljeđe domorodaca, izgleda ne-vjerovatno da se rat na neki način još događa. Ne razumijem zašto još uvijek imate nacionalne stranke?

Valjda zato što još nije sve opljač-kano! Kako i koliko se druže narodi bivše Jugoslavije u Australiji?

o Pa moram priznati da je 70- ih godina, kada sam ja došao dole, bilo neprijatnih tenzija koje su završavale tučom, naj-češće na fudbalskim utakmicama. Svi su imali svoje nacionalne klubove i bili zatvoreni u svoj nacionalni geto. Onda je to malo splasnulo pa je opet razbuktano sa ovim nesretnim ratom. Sad mi se čini

n

toga napravila milijarde. Šteta je što se ne prepoznaje potencijal koji imate, ovdje ljudi zaslužuju da žive bolje. Iako se meni čini i sada da su sretni, da im ništa više ne treba, hahaha...

Da, mi smo izgleda dotakli već dno pa nam sada ide bolje...

o Sjećam se kada su bile Olimpijske igre u Sarajevu, kako je vama tada porasla reputacija, Australci su bili oduševljeni Bosnom. Međutim, ratna događanja su tu sliku potisnuli, zaboravljeno je odušev-ljenje, i vama je sada krajnje vrijeme da pošaljete novu sliku o sebi i svojim pri-rodnim ljepotama. Ja sam siguran da bi u BiH došlo mnogo turista iz Australije. Osim prirode, ovdje je poseban i menta-litet. Često nemate ograde između kuća, uvijek možeš vidjeti komšiju, vrata su otvorena kod svih, to je tako lijepa slobo-da. Svi te stalno zovu na kavu. Zapravo, zovu te na kavu a zakolju bika, uvijek ostaneš par sati u tom druženju, toliko puta se pozdravite i ti kreneš, ali još dugo sjediš i razgovaraš, vrijeme kao da stoji... I još šta je meni zanimljivo, kažete – dođi, a ne kažete kad. Kod nas ako dođeš tri min. prije dogovorene večere, ne zvoniš, ne upadaš, čekaš dogovoreno vrijeme. Ili, drugi primjeri, ne možeš dobiti osigura-nje za kuću ako nemaš tri brave na vrati-ma, tarabe su tako visoke da nemaš poj-

n

kako druga i treća generacija Hrvata i Srba baš i ne mari puno za svoje korijene, zapravo nikako u tom smislu. Svjesni su svog prijekla, vole zemlje svojih djedova, ali ne potenciraju nacionalnu i vjersku pripadnost.

To je lijepo čuti. I u drugim dijelo-vima svijeta gdje obitavaju veće za-jednice BiH dijaspore, kažu kako se bolje slažu nego mi u domovini... Hoćete li opet doći u Fojnicu?

o Nadam se! Osim svih superlativa koje sam dao moram još reći kako jako dobro spavam ovdje, zrak je tako čist, osjećam da dišem lakše, opušten sam...

Hoćete li preporučiti ovu oazu zdra-vlja svojim prijateljima Australcima?

o Hoću, ali kasnije, hahahaha... sad hoću prvo sam malo da uživam!

Ostavljamo Vas da guštate dalje, hvala Vam na razgovoru, sretno i u zdravlju...

o Hvala vama na druženju, nadam se da se vidimo opet. Sve najbolje Fojničkoj škrinji, pozdrav njenim čitaocima!

n

n

n

n

n

n

Ovdje imamo sliku o tome kako Australci zapravo i nemaju vremena za razonodu i uživanje, kako samo rade...

o iskustvo Australca podijeljeno u dva dijela. Od ponedjeljka do petka radiš, a od petka uveče do nedjelje uveče odma-raš, zabavljaš se, družiš... Kod vas je ra-zonoda kad god hoćete, hahaha... Kod nas toga nema. Nikada nemamo izlazak ili društvo na večeri četvrtkom, ako imamo, to su onda iznimno dobri prijatelji. Ako se i posjetimo tokom radnih dana, osta-jemo najkasnije do 22h, nikada kasnije, to je neki nenapisan bonton.

Koliko sati se radi dnevno?

o Zavisi, ako si radnik u fabrici radiš od 7-16 h, ako radiš u kancelariji onda od 9-17 h, neko normalno radno vrijeme od 8h sa pauzom za ručak.

Kada su nam pričali o neobičnom gostu iz Australije, prepričavali su nam i Vaše prve dojmove. Možete li se sada malo prisjetiti kako ste doživjeli Fojnicu na početku?

o Pa meni je to izgledalo kao da su me vanzemaljci prenijeli u neki novi, obeća-ni svijet. Kod nas se skupo plaća za ova-kve doživljaje prirode, sretni ste što tu ljepotu imate besplatno svaki dan. Kada su nas vozili od aerodroma do ovdje, bila je noć, nisam vidjeo mnogo, ali sam čuo vodu, vidio sam šumu oko puta, i odmah sam odlučio kako ću trčati do Fojnice i uživati. Prvo jutro kad sam se probudio, rekao sam Dragici da ja idem na ono brdo preko puta - Zvonigrad. A ona je rekla da

Pa moglo bi se reći da je svakodnevno

ma tko živi pored tebe, svi bolesno čuva-ju svoju privatnost. Ja znam da živim među Englezima, znam ih sve po imenu, i mi se svi lijepo pozdravljamo i njeguje-mo onu staru englesku poslovicu: Ako izgubiš komšiju izgubio si i prijatelja. Me-đutim, mi znamo da nismo nikada niti imali prijatelja u komšiji, da nemamo šta niti izgubiti...

Šta ste uspjeli vidjeti do sada u Fojnici, jeste li obišli samostan i naša poznata izletišta?

o Da, bili smo u samostanu, obišli muzej, knjižnicu, to je takvo bogatstvo da se ja samo divim... Da imate najpoznatije itali-janske majstore na zidovima crkve, da imate neke od najstarijih knjiga na svi-jetu... Planiramo otići na još puno mjesta, ali izgleda kako sam došao na kratko, a mogao bih se i brzo vratiti, hahaha...

Čini mi se kako ste nekako previše nahvalili potencijal ovih ljudi i ovih prostora. Zar nema baš nikakvih ne-dostataka ili nepoželjnih fenomena?

o Da, meni je prijatno na odmoru odu-ševljavati se, ali primjećujem kako puno

n

n

SLOVO IZ DIJASPORE

Sydney

16 17

SLOVO IZ DIJASPOREFOJNIČKAŠKRINJA


su putevi možda zarasli i da je bolje da se držim glavne ceste. Poslušao sam, narav-no. Ali sam rekao kako ću napraviti kuću na tom brdu. Onda su mi se svi smijali jer je gore navodno bila tvrđava, bosanski kraljevi... Kad sam se prvi put napio vode došle su mi najljepše slike iz djetinjstva. U Australiji je grozna voda. Mi nemamo izvore, voda dolazi od kiše ili desaliniza-cijom mora. To je odvratno, to piju samo oni koji ne znaju što je voda. Da mi ima-mo ovo što vidim ovdje, Australija bi od

ljudi ne radi, to je sigurno veliki hendikep za uživanje života ovdje. Isto tako se ču-dim svađi naroda koji žive u BiH. Nevje-rovatno mi je da se svega par naroda, svega par vjera, ne mogu dogovoriti da opušteno žive zajedno. Meni koji dolazim iz zemlje u kojoj žive ne samo najrazli-čitiji narodi, vjere i rase, (oko 160 razli-čitih nacija), nego su se sudarile i kulture novog i starog svijeta, i gdje su prasta-novnici kontinenta prihvatili došljake sa raznih strana svijeta, a došljaci prihva-ćaju nasljeđe domorodaca, izgleda ne-vjerovatno da se rat na neki način još događa. Ne razumijem zašto još uvijek imate nacionalne stranke?

Valjda zato što još nije sve opljač-kano! Kako i koliko se druže narodi bivše Jugoslavije u Australiji?

o Pa moram priznati da je 70- ih godina, kada sam ja došao dole, bilo neprijatnih tenzija koje su završavale tučom, naj-češće na fudbalskim utakmicama. Svi su imali svoje nacionalne klubove i bili zatvoreni u svoj nacionalni geto. Onda je to malo splasnulo pa je opet razbuktano sa ovim nesretnim ratom. Sad mi se čini

n

toga napravila milijarde. Šteta je što se ne prepoznaje potencijal koji imate, ovdje ljudi zaslužuju da žive bolje. Iako se meni čini i sada da su sretni, da im ništa više ne treba, hahaha...

Da, mi smo izgleda dotakli već dno pa nam sada ide bolje...

o Sjećam se kada su bile Olimpijske igre u Sarajevu, kako je vama tada porasla reputacija, Australci su bili oduševljeni Bosnom. Međutim, ratna događanja su tu sliku potisnuli, zaboravljeno je odušev-ljenje, i vama je sada krajnje vrijeme da pošaljete novu sliku o sebi i svojim pri-rodnim ljepotama. Ja sam siguran da bi u BiH došlo mnogo turista iz Australije. Osim prirode, ovdje je poseban i menta-litet. Često nemate ograde između kuća, uvijek možeš vidjeti komšiju, vrata su otvorena kod svih, to je tako lijepa slobo-da. Svi te stalno zovu na kavu. Zapravo, zovu te na kavu a zakolju bika, uvijek ostaneš par sati u tom druženju, toliko puta se pozdravite i ti kreneš, ali još dugo sjediš i razgovaraš, vrijeme kao da stoji... I još šta je meni zanimljivo, kažete – dođi, a ne kažete kad. Kod nas ako dođeš tri min. prije dogovorene večere, ne zvoniš, ne upadaš, čekaš dogovoreno vrijeme. Ili, drugi primjeri, ne možeš dobiti osigura-nje za kuću ako nemaš tri brave na vrati-ma, tarabe su tako visoke da nemaš poj-

n

kako druga i treća generacija Hrvata i Srba baš i ne mari puno za svoje korijene, zapravo nikako u tom smislu. Svjesni su svog prijekla, vole zemlje svojih djedova, ali ne potenciraju nacionalnu i vjersku pripadnost.

To je lijepo čuti. I u drugim dijelo-vima svijeta gdje obitavaju veće za-jednice BiH dijaspore, kažu kako se bolje slažu nego mi u domovini... Hoćete li opet doći u Fojnicu?

o Nadam se! Osim svih superlativa koje sam dao moram još reći kako jako dobro spavam ovdje, zrak je tako čist, osjećam da dišem lakše, opušten sam...

Hoćete li preporučiti ovu oazu zdra-vlja svojim prijateljima Australcima?

o Hoću, ali kasnije, hahahaha... sad hoću prvo sam malo da uživam!

Ostavljamo Vas da guštate dalje, hvala Vam na razgovoru, sretno i u zdravlju...

o Hvala vama na druženju, nadam se da se vidimo opet. Sve najbolje Fojničkoj škrinji, pozdrav njenim čitaocima!

n

n

n

n

n

n

Ovdje imamo sliku o tome kako Australci zapravo i nemaju vremena za razonodu i uživanje, kako samo rade...

o iskustvo Australca podijeljeno u dva dijela. Od ponedjeljka do petka radiš, a od petka uveče do nedjelje uveče odma-raš, zabavljaš se, družiš... Kod vas je ra-zonoda kad god hoćete, hahaha... Kod nas toga nema. Nikada nemamo izlazak ili društvo na večeri četvrtkom, ako imamo, to su onda iznimno dobri prijatelji. Ako se i posjetimo tokom radnih dana, osta-jemo najkasnije do 22h, nikada kasnije, to je neki nenapisan bonton.

Koliko sati se radi dnevno?

o Zavisi, ako si radnik u fabrici radiš od 7-16 h, ako radiš u kancelariji onda od 9-17 h, neko normalno radno vrijeme od 8h sa pauzom za ručak.

Kada su nam pričali o neobičnom gostu iz Australije, prepričavali su nam i Vaše prve dojmove. Možete li se sada malo prisjetiti kako ste doživjeli Fojnicu na početku?

o Pa meni je to izgledalo kao da su me vanzemaljci prenijeli u neki novi, obeća-ni svijet. Kod nas se skupo plaća za ova-kve doživljaje prirode, sretni ste što tu ljepotu imate besplatno svaki dan. Kada su nas vozili od aerodroma do ovdje, bila je noć, nisam vidjeo mnogo, ali sam čuo vodu, vidio sam šumu oko puta, i odmah sam odlučio kako ću trčati do Fojnice i uživati. Prvo jutro kad sam se probudio, rekao sam Dragici da ja idem na ono brdo preko puta - Zvonigrad. A ona je rekla da

Pa moglo bi se reći da je svakodnevno

ma tko živi pored tebe, svi bolesno čuva-ju svoju privatnost. Ja znam da živim među Englezima, znam ih sve po imenu, i mi se svi lijepo pozdravljamo i njeguje-mo onu staru englesku poslovicu: Ako izgubiš komšiju izgubio si i prijatelja. Me-đutim, mi znamo da nismo nikada niti imali prijatelja u komšiji, da nemamo šta niti izgubiti...

Šta ste uspjeli vidjeti do sada u Fojnici, jeste li obišli samostan i naša poznata izletišta?

o Da, bili smo u samostanu, obišli muzej, knjižnicu, to je takvo bogatstvo da se ja samo divim... Da imate najpoznatije itali-janske majstore na zidovima crkve, da imate neke od najstarijih knjiga na svi-jetu... Planiramo otići na još puno mjesta, ali izgleda kako sam došao na kratko, a mogao bih se i brzo vratiti, hahaha...

Čini mi se kako ste nekako previše nahvalili potencijal ovih ljudi i ovih prostora. Zar nema baš nikakvih ne-dostataka ili nepoželjnih fenomena?

o Da, meni je prijatno na odmoru odu-ševljavati se, ali primjećujem kako puno

n

n

SLOVO IZ DIJASPORE

Sydney

18 19BROJ 23 SRPANJ/KOLOVOZ 2013. BROJ 23SRPANJ/KOLOVOZJ 2013.

ZDRAVLJE I SPORTFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

vija cijeli život i što je odgajatelj u tom procesu svjesniji toga, krajnji rezultat će biti bolji.

Postoje odgajatelji koji se djeci jedno-stavno urežu u pamćenje, po nečemu su posebni. To su osobe koje posjeduju od-ređene karakteristike ličnosti, karakeris-tike koje, prije svega, njima samima olak-šavaju posao i čine da ih djeca pamte kao osobe kojih će se rado sjećati. Dobar od-gajatelj treba da bude zdrav, fleksibilan, strpljiv, da posjeduje potrebno znanje, da bude otvoren, empatičan, da ima pozitiv-nu sliku o sebi, ali prije svega to treba biti osoba koja uživa u svome poslu. Djeca su skupina koja je uvijek radoznala, kod koje mašta stupa na snagu, spremni su postaviti tisuću logičnih i nelogičnih pi-tanja. Odgajatelj treba biti taj koji je uvi-

jek spreman ponuditi odgovor, ne točan ili netočan već jednostavno odgovor na postavljeno pitanje. Samim time omogu-ćava djeci da se razvijaju, da stvaraju pozitivnu sliku o sebi, da ispolje talente koje posjeduju, da naprave veliki korak ka budućnosti. Često postoje odgajatelji koji nisu zadovoljni sami sobom pa sa-mim time sputavaju i djecu, ne dozvolja-vaju im da pokažu svoje potencijalne sposobnosti.

Podučavati djecu nije lako, to je jako zahtjevan proces koji od odgajatelja zah-tjeva da se stalno vraća na nivo djeteta i razmišlja kao dijete jer ipak je svako dijete svijet za sebe. Djeca su željna istra-živanja i često u tome znaju "prijeći gra-nicu". Jedna od najefikasnijih metoda odgoja, podučavanja djece jest biti dobar primjer jer najjednostavniji oblik učenja kod djece jest oponašanje onoga što vidi u okolini. Ukoliko je odgajatelj osoba pu-na ljubavi, topla, karizmatična i djeca će pokazati sklonost ka ovome ponašanju.

Stalni cilj u radu sa učenicima treba biti podjednako i odgoj i obrazovanje, jer samo obrazovanje znači samo prijenos informacija. Da bi se u procesu obrazova-nja primjenio i odgoj potrebna je zainte-resiranost djece jer bez toga nije moguć odgoj. Dobar odgajatelj prije svega uva-žava osobnost djeteta i u skladu s tim bira odgovarajuće metode odgoja.

ijeli slijed događanja dolazi samo po sebi, ljubav prema sportu i želja za treningom do-vela je do ideje za otvaranje specijaliziranog C

prostora u kojem bi svi zainteresirani mogli za-dovoljiti potrebu za tjelovježbom .

Fitness klub "Rade" je prvi i jedini fitness klub koji aktivno radi i djeluje već 10 godina. Korisni-cima usluga ovog kluba je na raspolaganju čak 30 sprava, među koje spadaju kardio i izotonik linije koje će zadovoljiti potrebe početnika, rekreativca, ali i profesionalnog sportaša.

Isto tako, velika pozornost se poklanja indivi-dualnom pristupu svakom članu. Fitness klub nu-di grupne i individualne programe, mix aerobik kao što je:

• Taebo, Zumba, Dance aerobik, New body aerobik, Hilow aerobik, Pilates.

• Anaerobne i aerobne vježbe.

• Savjeti o ishrani i dodacima ishrane (suple-mentima).

• Savjeti o korekciji izgleda, itd.

O načinu rada vježbanja i savjetima mogu vam pomoći diplomirani sportski trener Radomir Čuturić i menadžer i instruktor sportskih ak-tivnosti Gordana Čuturić. Na temelju du-gogodišnjeg iskustva sa fitnesom i teretanom, te potrebom za prošire-njem, Fitnes klub radi i proizvodnju vrhunskih fitnes pomagala, koja su jako kvalitetna i funkcionalna.

Fitnes je fenomen današnjice proistekao iz fit filozofije kojoj je osnovni cilj živjeti zdravo, kva-litetno, biti u formi, biti u kondiciji, biti bez stresa, biti FIT.

Uz trening zdravlje je osnovni izvor svakodnevnog života, a ne cilj života. Što znači zdrav način života? Čarolija zdravog života znači učiniti samo male promjene... učiniti nekoliko koraka više, uzeti jednu čašu vode više, dodati voće žitaricama, povećati tjelesnu aktivnost i naučiti se zdravim navikama.

Odlučite što sve možete - A MOŽETE - da bi već danas bili ZDRAVI...

jeto, početak, kraj. E tako to otprilike ide. Početak ljeta, na red dolaze dugo Liščekivani godišnji odmori, uživanje.

Svi se tome raduju, a posebno školska djeca i njihovi odgajatelji, učitelji, nas-tavnici, profesori. Traje to, ali jako kratko i eto ga već je nova školska godina na vratima. Kreću pripreme za nove radne pobjede. Svake godine se određeni broj odgajatelja nalazi pred novim izazovima. Neki prvi put stupaju u radni odnos, ne-kima dolaze novi učenici, spremaju se novi konflikti, kako sa samim sobom, tako i s radnim kolega, s učenicima. Djeca su tu novi kolačići čiji je zadatak da upi-jaju znanje koje im trebaju prenijeti nji-hovi odgajatelji. Znači najteži zadatak je ipak na odgajateljima. U velikoj mjeri oni su odgovorni za krajnji rezultat, za ono što djeca postaju nakon završetka školo-vanja.

Kakav je to dobar odgajatelj, kako izgleda, što radi? To su pitanja s kojima se svaki odgajatelj stalno susreće i stalno pokušava odgovoriti na njih. Nije poanta u tome da se djeci samo ispriča ono što slijedi prema planu i programu. Poanta je da djeca to razumiju, da znaju ponoviti, prepričati drugima, da s lakoćom savla-daju zadatke koji se pred njima nalaze. Proces obrazovanja je proces koji se od-

Odgajatelj i djeca u procesu obrazovanjaMarijana BILIĆ

Postoje odgajatelji koji se djeci jednostavno urežu u pamćenje, po nečemu su posebni. To su osobe koje posjeduju određene karakteristike ličnosti, karakeris-tike koje, prije svega, njima sa-mima olakšavaju posao i čine da ih djeca pamte kao osobe kojih će se rado sjećati.

Vježbom do zdravlja

Gordana ČUTURIĆ

Sport ima važnu ulogu u svim područjima ljud-skog života.Tjelesna aktivnost pozitivno utječe na usvajanje zdravog načina života, unapređuje zdravlje i kvalitetu života. Vježbom popravljate svoje zdravlje i čuvate organizam od niza bolesti i poremećaja.

18 19BROJ 23 SRPANJ/KOLOVOZ 2013. BROJ 23SRPANJ/KOLOVOZJ 2013.

ZDRAVLJE I SPORTFOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJA

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

vija cijeli život i što je odgajatelj u tom procesu svjesniji toga, krajnji rezultat će biti bolji.

Postoje odgajatelji koji se djeci jedno-stavno urežu u pamćenje, po nečemu su posebni. To su osobe koje posjeduju od-ređene karakteristike ličnosti, karakeris-tike koje, prije svega, njima samima olak-šavaju posao i čine da ih djeca pamte kao osobe kojih će se rado sjećati. Dobar od-gajatelj treba da bude zdrav, fleksibilan, strpljiv, da posjeduje potrebno znanje, da bude otvoren, empatičan, da ima pozitiv-nu sliku o sebi, ali prije svega to treba biti osoba koja uživa u svome poslu. Djeca su skupina koja je uvijek radoznala, kod koje mašta stupa na snagu, spremni su postaviti tisuću logičnih i nelogičnih pi-tanja. Odgajatelj treba biti taj koji je uvi-

jek spreman ponuditi odgovor, ne točan ili netočan već jednostavno odgovor na postavljeno pitanje. Samim time omogu-ćava djeci da se razvijaju, da stvaraju pozitivnu sliku o sebi, da ispolje talente koje posjeduju, da naprave veliki korak ka budućnosti. Često postoje odgajatelji koji nisu zadovoljni sami sobom pa sa-mim time sputavaju i djecu, ne dozvolja-vaju im da pokažu svoje potencijalne sposobnosti.

Podučavati djecu nije lako, to je jako zahtjevan proces koji od odgajatelja zah-tjeva da se stalno vraća na nivo djeteta i razmišlja kao dijete jer ipak je svako dijete svijet za sebe. Djeca su željna istra-živanja i često u tome znaju "prijeći gra-nicu". Jedna od najefikasnijih metoda odgoja, podučavanja djece jest biti dobar primjer jer najjednostavniji oblik učenja kod djece jest oponašanje onoga što vidi u okolini. Ukoliko je odgajatelj osoba pu-na ljubavi, topla, karizmatična i djeca će pokazati sklonost ka ovome ponašanju.

Stalni cilj u radu sa učenicima treba biti podjednako i odgoj i obrazovanje, jer samo obrazovanje znači samo prijenos informacija. Da bi se u procesu obrazova-nja primjenio i odgoj potrebna je zainte-resiranost djece jer bez toga nije moguć odgoj. Dobar odgajatelj prije svega uva-žava osobnost djeteta i u skladu s tim bira odgovarajuće metode odgoja.

ijeli slijed događanja dolazi samo po sebi, ljubav prema sportu i želja za treningom do-vela je do ideje za otvaranje specijaliziranog C

prostora u kojem bi svi zainteresirani mogli za-dovoljiti potrebu za tjelovježbom .

Fitness klub "Rade" je prvi i jedini fitness klub koji aktivno radi i djeluje već 10 godina. Korisni-cima usluga ovog kluba je na raspolaganju čak 30 sprava, među koje spadaju kardio i izotonik linije koje će zadovoljiti potrebe početnika, rekreativca, ali i profesionalnog sportaša.

Isto tako, velika pozornost se poklanja indivi-dualnom pristupu svakom članu. Fitness klub nu-di grupne i individualne programe, mix aerobik kao što je:

• Taebo, Zumba, Dance aerobik, New body aerobik, Hilow aerobik, Pilates.

• Anaerobne i aerobne vježbe.

• Savjeti o ishrani i dodacima ishrane (suple-mentima).

• Savjeti o korekciji izgleda, itd.

O načinu rada vježbanja i savjetima mogu vam pomoći diplomirani sportski trener Radomir Čuturić i menadžer i instruktor sportskih ak-tivnosti Gordana Čuturić. Na temelju du-gogodišnjeg iskustva sa fitnesom i teretanom, te potrebom za prošire-njem, Fitnes klub radi i proizvodnju vrhunskih fitnes pomagala, koja su jako kvalitetna i funkcionalna.

Fitnes je fenomen današnjice proistekao iz fit filozofije kojoj je osnovni cilj živjeti zdravo, kva-litetno, biti u formi, biti u kondiciji, biti bez stresa, biti FIT.

Uz trening zdravlje je osnovni izvor svakodnevnog života, a ne cilj života. Što znači zdrav način života? Čarolija zdravog života znači učiniti samo male promjene... učiniti nekoliko koraka više, uzeti jednu čašu vode više, dodati voće žitaricama, povećati tjelesnu aktivnost i naučiti se zdravim navikama.

Odlučite što sve možete - A MOŽETE - da bi već danas bili ZDRAVI...

jeto, početak, kraj. E tako to otprilike ide. Početak ljeta, na red dolaze dugo Liščekivani godišnji odmori, uživanje.

Svi se tome raduju, a posebno školska djeca i njihovi odgajatelji, učitelji, nas-tavnici, profesori. Traje to, ali jako kratko i eto ga već je nova školska godina na vratima. Kreću pripreme za nove radne pobjede. Svake godine se određeni broj odgajatelja nalazi pred novim izazovima. Neki prvi put stupaju u radni odnos, ne-kima dolaze novi učenici, spremaju se novi konflikti, kako sa samim sobom, tako i s radnim kolega, s učenicima. Djeca su tu novi kolačići čiji je zadatak da upi-jaju znanje koje im trebaju prenijeti nji-hovi odgajatelji. Znači najteži zadatak je ipak na odgajateljima. U velikoj mjeri oni su odgovorni za krajnji rezultat, za ono što djeca postaju nakon završetka školo-vanja.

Kakav je to dobar odgajatelj, kako izgleda, što radi? To su pitanja s kojima se svaki odgajatelj stalno susreće i stalno pokušava odgovoriti na njih. Nije poanta u tome da se djeci samo ispriča ono što slijedi prema planu i programu. Poanta je da djeca to razumiju, da znaju ponoviti, prepričati drugima, da s lakoćom savla-daju zadatke koji se pred njima nalaze. Proces obrazovanja je proces koji se od-

Odgajatelj i djeca u procesu obrazovanjaMarijana BILIĆ

Postoje odgajatelji koji se djeci jednostavno urežu u pamćenje, po nečemu su posebni. To su osobe koje posjeduju određene karakteristike ličnosti, karakeris-tike koje, prije svega, njima sa-mima olakšavaju posao i čine da ih djeca pamte kao osobe kojih će se rado sjećati.

Vježbom do zdravlja

Gordana ČUTURIĆ

Sport ima važnu ulogu u svim područjima ljud-skog života.Tjelesna aktivnost pozitivno utječe na usvajanje zdravog načina života, unapređuje zdravlje i kvalitetu života. Vježbom popravljate svoje zdravlje i čuvate organizam od niza bolesti i poremećaja.

20 21

FOJNIČKAŠKRINJA

VREMEPLOV


ska djelatnost već funkcionirala. U mje-stu se nalaze velika ležišta bakrene i srebrne rude s tragovima starih rudo-kopa. Svoj razvoj zahvaljuje metalurgiji i majdanima, u blizini kojih su stari rudari morali prije topljenja rudu pripravljati,

sitniti je i prati. Povjesničar Vladislav Skarić smatra kako je među kreševskim rudarima bilo Sasa, preko kojih su se tu do danas zadržali toponimi koji imaju germanske korijene. Među takvima su selo Vranci, planina Inač i šuma Tajbor. U Podgrađu Kreševa 1430. g. zabilježeno je postojanje leprozorijuma, skloništa za gubavce. Podgrađe se također spominje i u jednoj povelji od 12. kolovoza 1434. g. koju je uputio bosanski vojvoda Juraj Voj-salić vlasteoskoj porodici Jurjevićima. Narednu povelju je 3. rujna 1444. g. u Kreševu dao sastaviti bosanski kralj Stje-pan Tomaš u kojoj je Kreševo spomenuto kao kraljevski grad kamo su stigli du-brovački poklisari Nikola Žurgović i Ma-rin Rastić. Tom prigodom kralj je Dub-rovčanima potvrdio njihova ranija trgo-vačka prava u Bosni. Dubrovački trgovci su u Kreševu imali svoju povremenu ko-loniju koja je naročito bila razvijena u razdoblju 1434.-1450. godine. U to vrije-me je evidentiran boravak 61-og Dub-rovčanina. Češćim dolascima u Kreševo su se isticali Ratko Pripković i Toma Kla-rić. Bilo je slučajeva da su neki Dubrov-čani bili članovi i dviju kolonija istovre-meno, kao na primjer oni u Kreševu i Foj-nici. U Kreševu je u pisanim izvorima 1445. g. registriran Radoslav valturk

22. prijevod Juro, fra Tomaš i ostali svećenici iz obliž-nje crkve u Fojnici, ekspozitura Kreševo, okrug Sarajevo pojavili su se pred Šeri-jatskim sudom i objasnili da se seljani se-la Gvožđani žele umiješati u njihov po-sjed: "Oko 50-60 godina livada Poljana nalazi se u našem vlasništvu, što nećemo dokazati samo Hudžetom uzvišenog ka-dije iz Sarajeva Abdul Beki efendijom i svjedoočenjem Muhameda Nazifa, nego i preko ostalih svjedoka. Sada se mještani Gvožđana žele u to umiješati i mi želimo da ih oko toga ispitate". Optuženi su od-govorili: "Jedna polovina Poljane pripa-da duhovnicima, a druga nama". Kako to nisu mogli dokazati pa su svećenici po-slali po svjedoke, muhamedance iz Fojni-ce: Ibrahima Ćelebi sina Mustafe, Osma-na Ćatiba sina Behrama koji su izjavili: "Zemlja Poljana je oko 40-50 godina u stvarnom posjedu svećenika i važi kao njihovo zasluženo dobro, što mi kao svje-doci potvrđujemo." Kako je njihovo svje-dočenje po Šerijatu prihvatljivo, odluče-no je da Poljana ostane u vlasništvu sve-ćenika o čemu se izdaje ova odluka. Svje-doci: Hasan, sin Abdulaha, Ali sin Velije, Osman sin Pirije (...) i dr.

23. prijevod Sredina Džumaziulaher 1025 (1616): Fra Juro i fra Tomas, sveće-nici iz crkve u Fojnici pojavili su se is-pred Šerijatskog suda i podnijeli tužbu protiv Pašajegita sina Mustafe, Huseina sina Pašajegita, Mehe i drugih mještana sela Gvožđani. Svećenici izjavljuju: "Oko 50-60 godinaa posjedujemo komad ze-mlje zvan Poljana čije su granice poznate i koja leži u okrgu Fojnice. Ovaj posjed je dokazan Šerijatskim Hudžetom uzviše-nog kadije u Sarajevu Abdulbaki i nad-zornikom Mehmedom. Osim toga imamo i svjedoke, a mješatni Gvožđana žele se umiješati u ovaj posjed. Molimo vas da ih ispitate". Gornji su ispitani i oni tvrde da pola livade Poljana pripada njima što ni-su mogli dokazati, a pola svećenicima. Duhovnici su tada pozvali svjedoke mu-hamedance Ibrahima Čelebi sina Musta-fe i Osmana Čatiba sina Behrama koji su izjavili pred Šerijaskim sudom da Polja-na pripada duhovnicima. Svećenici po-sjeduju Šerijatski hudžet i druge doku-mente pa se tuženima zabranjuje miješa-

Džemazil 1025 (1616); Fra

(Waltwarchte – staronjem. topioničar), a 1470. g. zabilježeno je prezime Zlatarić. Lingvistički gledano, ovi podaci dodatno potkrijepljuju teoriju o zastupljenosti rudarstva u tom kraju. Upravnu organi-zaciju u Kreševu predstavljao je knez, a pouzdano se zna da je to 1445. g. bio Ra-doje Kristić zvani Kozoje. Povjesničar Ćiro Truhelka je svojevremeno pisao ka-ko se Kreševo spominje i u sudbonosnim danima, u vrijeme osmanske okupacije Bosanskog Kraljevstva, kada su Dubrov-čani kraljevom stricu Radiču Kristiću pružili pomoć za obranu grada, tako što su mu 29. svibnja 1463. g. prodali 200 libara topovskog praha. Međutim, kasni-ja istraživanja povjesničara mlađih nara-štaja su ustanovila da se ti podaci ipak ne odnose na Kreševo nego na Črešnjevo kod Konjica.

Talijanski isusovac Daniel Farlati je u XVIII. st. zabilježio izvjesne podatke koji se navodno odnose na Kreševo. On piše kako je 1141. g. Kreševo bilo bogata i na-pučena varoš u kojoj je stolovao bosanski biskup Vladislav. Dalje u tekstu spominje još tri biskupa koji su ovdje nakon Vladi-slava službovali, a to su: Milovan, Radi-gost i Daniel. Kako su vremenom ojačali paterani, navodno su se okrenuli protiv katolika. Tom prilikom su razorili bis-kupsku crkvu i dvor, ubili biskupa i kano-nike, a varoš spalili i razorili. Hrvatski povjesničar Ferdo Šišić je naknadno us-tanovio da se u ovom slučaju Farlati vo-dio pisanjem dubrovačkog benediktinca Mavre Orbinija koji je 1601. g. zabilježio imena ova četiri biskupa iz XII. stoljeća. Farlati ih je nesumnjivo pretpostavkom povezao sa Kreševom, za što nije imao nikakve osnove. Ta činjenica je napravila pomutnju i u historiografiji jer su pojedi-ni povjesničari pisali kako se Kreševo prvi put spominje 1141. g., što nije točno. Iz svega ovog se može zaključiti da o kre-ševskom samostanu u ovo doba još nema ni govora. Kreševski fratar Stjepan Bu-ljan primjerice piše kako se ne zna kad i od koga je samostan sagrađen, ali se si-gurno zna da je to bilo u XIII. stoljeću. Dalje bilježi kako je objekat bio posebna ljubav posljednje bosanske kraljice Kata-rine i kako su ga Turci spalili 1463. go-dine. Ova melankolična priča također nema uporište u povijesnim izvorima, osim činjenice da su Osmanlije uništile samostan. Po toj hipotezi čak ispada da je u Kreševu postojao samostan još prije dolaska fratara u to mjesto. Sve u svemu, bit će da je kreševski samostan sagrađen u vrijeme kad i fojnički, a to je prva polovica XV. stoljeća.

nje u ovaj posjed. Poljana je priznata svećenicima i kao dokaz tomu izdaje se ovaj dokument. Kadija u Kreševu Musta-fa sin Muse. Preveo Jos Alkalaj.

24. prijevod Sredina Ševala 1006 (1597); Fra Anton u ostali svećenici iz crkve u blizini Fojnice kupili su od mješ-tanina Fojnice Filipa Jur? zemlju i livade Virdoč, Jeril, Jasa i Milak za iznos od 1500 akči koji su isplatili. Svećenicima je izdata tapija na tu zemlju i ovaj doku-ment tako da im se niko ne miješa u pos-jed. Preveo Miloš Mandić.

25. prijevod Ramazan 996 (1587); Stanovnici sela Dragalj Mehmed sin Ha-mida i Jakub sin Amheta Musuh i Timor pojavili su se pred Šerijatskim sudom i izjavili da su Franku sinu Jure prodali livadu Kozla za 100 akči. Isti je livadu preuzeo a prodavci se odriču svih prava na livadu jer je kupac isplatio istu. Šerijastki sudija u Kreševu Ahmed sin Hadžu Jusufa

26. prijevod Mjesec Šaban 976 (1568); Ja i Nazir Mehmed beg, muktar dobili smo naredbu da popišemo velike i male Vakufe u bosanskim crkvama kao i prije izdate Tapije na spomenute crkve da bi mogli plaćati desetinu i ostale dadžbi-ne/salarije/. U vezi s tim došli smo u Foj-nicu i bili su pozvani još fra Matia sin Vu-ka i ostali svećenici u Medžlis. Ustanov-ljeno je da su oni kupili zemljišta u raz-nim dijelovima i posjeduju Hudžret i da posjeduju u okolini Fojnice zemlju zvanu Križor i Rubno Franko, a koje je u narodu poznato pod imenima Poljana, Pavlovac (varoš), Trošnik (njiva), Untrenik, i Ačo-na. Zatim se sprovela licitacija za prodaju tapija za dvije livade i zemlju Brezovik i Diragača i šumu po carskoj naredbi. Dok su fra Matia i ostali svećenici zajedno sa Petrom, sinom Đure ponudili cijenu od 1000 akči, javio se Behram sa jednom ve-ćom ponudom. Kada su gore spomenuti (svećenici) ponudili 2000 akči niko dru-gi se nije javio i tako je Mehmed beg uzeo 2000 akči iz ruku svećenika, Petra i os-talih nevjernika iz Fojnice i u tu svrhu je izdat pisani dokument. Preveo Miloš Mandić.

27. prijevod 5. Šaban 971 (1563); Svje-doci Martin Malešić, Antun Franković, Petar Đurić (...) i dr. , pa Muhamedanci Halil Hodža, Timur Baša, Džafer Behram, (...) i dr., svi iz Fojnice, u prisustvu svećenika fra Miška i Gregoar svjedoče pred Šerijatskim sudom da svećenici u blizini crkve posjeduju komad zemlje, put koji vodi prema Bili do Babine, pa od crkve brijeg zvan Kieš, i potvrđuju da je to u njihovom vlasništvu, što je i povjere-nik Mustafa priznao i odobrio pa se svećenicima izdaje pisani dokument za pravo vlasništva.

anašnje Kreševo smješteno je na us-koj uzdolini između brdâ i svoj posta-Dnak veže za staru rudarsku tradiciju.

Prema utvrđenim tragovima tu su još drevni Rimljani vršili eksploataciju sre-bra, željeza, bakra i drugih ruda. U doba Bosanskog Kraljevstva Kreševo pred-stavlja značajnu upravnu i privrednu sredinu. Obuhvata srednjovjekovnu utvrdu, rudarsko naselje, trg i carinu u kraljevoj zemlji, gdje je bila i povremena kraljevska rezidencija. Zapadno od da-našnjeg Kreševa uzdiže se strmi brijeg na čijem vrhu stoje ostaci srednjovjekovnog utvrđenja, koje je vjerovatno sagrađeno upravo u danima Bosanskog Kraljevstva. Utvrda je imala oblik nepravilnog izlom-ljenog trokuta čiji su se kutevi nalazili na sjevernoj, južnoj i zapadnoj strani. Po-stavljena je na zaravni brežuljka u pravcu istok-zapad, poprimivši vrlo izdužen ob-lik. Od ostataka utvrde danas se malo toga vidi.

Ova utvrda je imala i svoje podgrađe (Sotocresseuo) koje je nastalo kao rezul-tat dinamičnog razvoja rudarstva, obrta i trgovine. Područje Kreševa je inače jedan od najpoznatijih rudarskih centara na prostoru Bosne u XIV. i XV. st., a prvi put se spominje 10. listopada 1381. godine. Ovaj podatak o Kreševu je zadugo i jedi-ni, a nudi vijesti koje se odnose na kre-ševske rudokope na osnovu čega se mo-že zaključiti da je tu u to vrijeme rudar-

20. prijevod (1622); Frano, sin Ante, Fra Anton sin Mitra, fra Niko i ostali duhovnici iz crkve u blizini Fojnice, opština Kreševo, okrug Sarajevo, pojavili su se pred Šerijatskim sudom i priložili tužbu protiv mještana iz sela Gvožđani gore pomenute opštine, Deniza sina Mehmeda i Damnana sina Baiča, izjavivši sljedeće: "Još od osvaja-nja posjedujemo oranice i livade zvane Poljana, a Deniz i Damnan kao i drugi mještani sela žele da dođu do nje. Moli-mo vas da ih ispitate i njihovo miješanje u to zabranite." Oni su ispitani i odgovorili su sljedeće: "Istina je da duhovnici posje-duju tu zemlju još od osvajanja. Hadži Ahmed Čauš posjeduje u našem selu ne-što zemlje i miješa se u ovo, a mi nema-mo tu nikakva posjeda." Gore pomenuta zemlja priznaje se duhovnicima i izadje im se ovo pismo. Preveo Jos. Alkalaj

21. prijevod Sredina Šabana, 1032 (1622). Fra Anton sin Ante, fra Juro sin Mitra i ostali duhovnici iz crkve u blizini Fojnice, opština Kreševo, okrug Sarajevo, pojavili su se pred Šerijatskim sudom i priložili tužbu protiv mještana iz sela Gvožđani gore pomenute opštine, Pašaji-da sina Mustafe, Huseina sina Pašajida, Mehe sina Pervana Mehmeda i Damnana sina Baiča, izjavivši sljedeće: "Još od os-vajanja posjedujemo oranice i livade zva-ne Poljana, čije su granice poznate, i koje leže u krugu Fojnice. Gornji mještani žele da se umiješaju u taj posjed. Molimo vas da ih ispitate i njihovo miješanje u to za-branite". Oni su ispitani i odgovorili su da oni u toj zemlji posjeduju dio. Onda smo pozvali svjedoke, ljude koji se razu-miju u ovu stvar muhamedance, Veli Beg Gulan Šahi, Hasan sin Mehmeda, Memi sin Merhana i Mehu sina Bali koji se izja-vili sljedeće: "Gore pomenuta oranica i livada Poljana proteže se do puta prema Gvožđanima. Ove granice su dobro po-znate. Mi smo svjedoci i svjedočimo da su duhovnici oko 50-60 godina u posjedu ove livade i da su je zalužili". Ovo svjedo-čenje je po Šerijatu prihvatljivo i livada Poljana je priznata duhovnicima i izdato im je pismo (dopis). Preveo Jos Alkalaj

Sredina Ramazana 1032

IZ ARHIVA

Priredila Sandra BILETIĆ

Marjan DRMAČ

Evidencija o korištenju pašnjakau okolici Fojnice 1905. godine (2)

U objavi Zemaljske vlade od 26.1.1892. godine navodi se da će se privatno vlasni-štvo na Zec planini i Vranici sa Matorcem i Poljanom konačno riješiti po otvaranju gruntovnice u okrugu Fojnica. Kao dokaze o vlasništvu Fojnički samostan je predao 27 originalnih dokumenata iz Osmanskog perioda, prevedenih sa osmanskog na njemački jezik. Ovdje donosimo prijevode preostalih osam dokumenata.

Kratki osvrt na srednjovjekovno Kreševo (Крешево, Chresevo)

20 21

FOJNIČKAŠKRINJA

VREMEPLOV


ska djelatnost već funkcionirala. U mje-stu se nalaze velika ležišta bakrene i srebrne rude s tragovima starih rudo-kopa. Svoj razvoj zahvaljuje metalurgiji i majdanima, u blizini kojih su stari rudari morali prije topljenja rudu pripravljati,

sitniti je i prati. Povjesničar Vladislav Skarić smatra kako je među kreševskim rudarima bilo Sasa, preko kojih su se tu do danas zadržali toponimi koji imaju germanske korijene. Među takvima su selo Vranci, planina Inač i šuma Tajbor. U Podgrađu Kreševa 1430. g. zabilježeno je postojanje leprozorijuma, skloništa za gubavce. Podgrađe se također spominje i u jednoj povelji od 12. kolovoza 1434. g. koju je uputio bosanski vojvoda Juraj Voj-salić vlasteoskoj porodici Jurjevićima. Narednu povelju je 3. rujna 1444. g. u Kreševu dao sastaviti bosanski kralj Stje-pan Tomaš u kojoj je Kreševo spomenuto kao kraljevski grad kamo su stigli du-brovački poklisari Nikola Žurgović i Ma-rin Rastić. Tom prigodom kralj je Dub-rovčanima potvrdio njihova ranija trgo-vačka prava u Bosni. Dubrovački trgovci su u Kreševu imali svoju povremenu ko-loniju koja je naročito bila razvijena u razdoblju 1434.-1450. godine. U to vrije-me je evidentiran boravak 61-og Dub-rovčanina. Češćim dolascima u Kreševo su se isticali Ratko Pripković i Toma Kla-rić. Bilo je slučajeva da su neki Dubrov-čani bili članovi i dviju kolonija istovre-meno, kao na primjer oni u Kreševu i Foj-nici. U Kreševu je u pisanim izvorima 1445. g. registriran Radoslav valturk

22. prijevod Juro, fra Tomaš i ostali svećenici iz obliž-nje crkve u Fojnici, ekspozitura Kreševo, okrug Sarajevo pojavili su se pred Šeri-jatskim sudom i objasnili da se seljani se-la Gvožđani žele umiješati u njihov po-sjed: "Oko 50-60 godina livada Poljana nalazi se u našem vlasništvu, što nećemo dokazati samo Hudžetom uzvišenog ka-dije iz Sarajeva Abdul Beki efendijom i svjedoočenjem Muhameda Nazifa, nego i preko ostalih svjedoka. Sada se mještani Gvožđana žele u to umiješati i mi želimo da ih oko toga ispitate". Optuženi su od-govorili: "Jedna polovina Poljane pripa-da duhovnicima, a druga nama". Kako to nisu mogli dokazati pa su svećenici po-slali po svjedoke, muhamedance iz Fojni-ce: Ibrahima Ćelebi sina Mustafe, Osma-na Ćatiba sina Behrama koji su izjavili: "Zemlja Poljana je oko 40-50 godina u stvarnom posjedu svećenika i važi kao njihovo zasluženo dobro, što mi kao svje-doci potvrđujemo." Kako je njihovo svje-dočenje po Šerijatu prihvatljivo, odluče-no je da Poljana ostane u vlasništvu sve-ćenika o čemu se izdaje ova odluka. Svje-doci: Hasan, sin Abdulaha, Ali sin Velije, Osman sin Pirije (...) i dr.

23. prijevod Sredina Džumaziulaher 1025 (1616): Fra Juro i fra Tomas, sveće-nici iz crkve u Fojnici pojavili su se is-pred Šerijatskog suda i podnijeli tužbu protiv Pašajegita sina Mustafe, Huseina sina Pašajegita, Mehe i drugih mještana sela Gvožđani. Svećenici izjavljuju: "Oko 50-60 godinaa posjedujemo komad ze-mlje zvan Poljana čije su granice poznate i koja leži u okrgu Fojnice. Ovaj posjed je dokazan Šerijatskim Hudžetom uzviše-nog kadije u Sarajevu Abdulbaki i nad-zornikom Mehmedom. Osim toga imamo i svjedoke, a mješatni Gvožđana žele se umiješati u ovaj posjed. Molimo vas da ih ispitate". Gornji su ispitani i oni tvrde da pola livade Poljana pripada njima što ni-su mogli dokazati, a pola svećenicima. Duhovnici su tada pozvali svjedoke mu-hamedance Ibrahima Čelebi sina Musta-fe i Osmana Čatiba sina Behrama koji su izjavili pred Šerijaskim sudom da Polja-na pripada duhovnicima. Svećenici po-sjeduju Šerijatski hudžet i druge doku-mente pa se tuženima zabranjuje miješa-

Džemazil 1025 (1616); Fra

(Waltwarchte – staronjem. topioničar), a 1470. g. zabilježeno je prezime Zlatarić. Lingvistički gledano, ovi podaci dodatno potkrijepljuju teoriju o zastupljenosti rudarstva u tom kraju. Upravnu organi-zaciju u Kreševu predstavljao je knez, a pouzdano se zna da je to 1445. g. bio Ra-doje Kristić zvani Kozoje. Povjesničar Ćiro Truhelka je svojevremeno pisao ka-ko se Kreševo spominje i u sudbonosnim danima, u vrijeme osmanske okupacije Bosanskog Kraljevstva, kada su Dubrov-čani kraljevom stricu Radiču Kristiću pružili pomoć za obranu grada, tako što su mu 29. svibnja 1463. g. prodali 200 libara topovskog praha. Međutim, kasni-ja istraživanja povjesničara mlađih nara-štaja su ustanovila da se ti podaci ipak ne odnose na Kreševo nego na Črešnjevo kod Konjica.

Talijanski isusovac Daniel Farlati je u XVIII. st. zabilježio izvjesne podatke koji se navodno odnose na Kreševo. On piše kako je 1141. g. Kreševo bilo bogata i na-pučena varoš u kojoj je stolovao bosanski biskup Vladislav. Dalje u tekstu spominje još tri biskupa koji su ovdje nakon Vladi-slava službovali, a to su: Milovan, Radi-gost i Daniel. Kako su vremenom ojačali paterani, navodno su se okrenuli protiv katolika. Tom prilikom su razorili bis-kupsku crkvu i dvor, ubili biskupa i kano-nike, a varoš spalili i razorili. Hrvatski povjesničar Ferdo Šišić je naknadno us-tanovio da se u ovom slučaju Farlati vo-dio pisanjem dubrovačkog benediktinca Mavre Orbinija koji je 1601. g. zabilježio imena ova četiri biskupa iz XII. stoljeća. Farlati ih je nesumnjivo pretpostavkom povezao sa Kreševom, za što nije imao nikakve osnove. Ta činjenica je napravila pomutnju i u historiografiji jer su pojedi-ni povjesničari pisali kako se Kreševo prvi put spominje 1141. g., što nije točno. Iz svega ovog se može zaključiti da o kre-ševskom samostanu u ovo doba još nema ni govora. Kreševski fratar Stjepan Bu-ljan primjerice piše kako se ne zna kad i od koga je samostan sagrađen, ali se si-gurno zna da je to bilo u XIII. stoljeću. Dalje bilježi kako je objekat bio posebna ljubav posljednje bosanske kraljice Kata-rine i kako su ga Turci spalili 1463. go-dine. Ova melankolična priča također nema uporište u povijesnim izvorima, osim činjenice da su Osmanlije uništile samostan. Po toj hipotezi čak ispada da je u Kreševu postojao samostan još prije dolaska fratara u to mjesto. Sve u svemu, bit će da je kreševski samostan sagrađen u vrijeme kad i fojnički, a to je prva polovica XV. stoljeća.

nje u ovaj posjed. Poljana je priznata svećenicima i kao dokaz tomu izdaje se ovaj dokument. Kadija u Kreševu Musta-fa sin Muse. Preveo Jos Alkalaj.

24. prijevod Sredina Ševala 1006 (1597); Fra Anton u ostali svećenici iz crkve u blizini Fojnice kupili su od mješ-tanina Fojnice Filipa Jur? zemlju i livade Virdoč, Jeril, Jasa i Milak za iznos od 1500 akči koji su isplatili. Svećenicima je izdata tapija na tu zemlju i ovaj doku-ment tako da im se niko ne miješa u pos-jed. Preveo Miloš Mandić.

25. prijevod Ramazan 996 (1587); Stanovnici sela Dragalj Mehmed sin Ha-mida i Jakub sin Amheta Musuh i Timor pojavili su se pred Šerijatskim sudom i izjavili da su Franku sinu Jure prodali livadu Kozla za 100 akči. Isti je livadu preuzeo a prodavci se odriču svih prava na livadu jer je kupac isplatio istu. Šerijastki sudija u Kreševu Ahmed sin Hadžu Jusufa

26. prijevod Mjesec Šaban 976 (1568); Ja i Nazir Mehmed beg, muktar dobili smo naredbu da popišemo velike i male Vakufe u bosanskim crkvama kao i prije izdate Tapije na spomenute crkve da bi mogli plaćati desetinu i ostale dadžbi-ne/salarije/. U vezi s tim došli smo u Foj-nicu i bili su pozvani još fra Matia sin Vu-ka i ostali svećenici u Medžlis. Ustanov-ljeno je da su oni kupili zemljišta u raz-nim dijelovima i posjeduju Hudžret i da posjeduju u okolini Fojnice zemlju zvanu Križor i Rubno Franko, a koje je u narodu poznato pod imenima Poljana, Pavlovac (varoš), Trošnik (njiva), Untrenik, i Ačo-na. Zatim se sprovela licitacija za prodaju tapija za dvije livade i zemlju Brezovik i Diragača i šumu po carskoj naredbi. Dok su fra Matia i ostali svećenici zajedno sa Petrom, sinom Đure ponudili cijenu od 1000 akči, javio se Behram sa jednom ve-ćom ponudom. Kada su gore spomenuti (svećenici) ponudili 2000 akči niko dru-gi se nije javio i tako je Mehmed beg uzeo 2000 akči iz ruku svećenika, Petra i os-talih nevjernika iz Fojnice i u tu svrhu je izdat pisani dokument. Preveo Miloš Mandić.

27. prijevod 5. Šaban 971 (1563); Svje-doci Martin Malešić, Antun Franković, Petar Đurić (...) i dr. , pa Muhamedanci Halil Hodža, Timur Baša, Džafer Behram, (...) i dr., svi iz Fojnice, u prisustvu svećenika fra Miška i Gregoar svjedoče pred Šerijatskim sudom da svećenici u blizini crkve posjeduju komad zemlje, put koji vodi prema Bili do Babine, pa od crkve brijeg zvan Kieš, i potvrđuju da je to u njihovom vlasništvu, što je i povjere-nik Mustafa priznao i odobrio pa se svećenicima izdaje pisani dokument za pravo vlasništva.

anašnje Kreševo smješteno je na us-koj uzdolini između brdâ i svoj posta-Dnak veže za staru rudarsku tradiciju.

Prema utvrđenim tragovima tu su još drevni Rimljani vršili eksploataciju sre-bra, željeza, bakra i drugih ruda. U doba Bosanskog Kraljevstva Kreševo pred-stavlja značajnu upravnu i privrednu sredinu. Obuhvata srednjovjekovnu utvrdu, rudarsko naselje, trg i carinu u kraljevoj zemlji, gdje je bila i povremena kraljevska rezidencija. Zapadno od da-našnjeg Kreševa uzdiže se strmi brijeg na čijem vrhu stoje ostaci srednjovjekovnog utvrđenja, koje je vjerovatno sagrađeno upravo u danima Bosanskog Kraljevstva. Utvrda je imala oblik nepravilnog izlom-ljenog trokuta čiji su se kutevi nalazili na sjevernoj, južnoj i zapadnoj strani. Po-stavljena je na zaravni brežuljka u pravcu istok-zapad, poprimivši vrlo izdužen ob-lik. Od ostataka utvrde danas se malo toga vidi.

Ova utvrda je imala i svoje podgrađe (Sotocresseuo) koje je nastalo kao rezul-tat dinamičnog razvoja rudarstva, obrta i trgovine. Područje Kreševa je inače jedan od najpoznatijih rudarskih centara na prostoru Bosne u XIV. i XV. st., a prvi put se spominje 10. listopada 1381. godine. Ovaj podatak o Kreševu je zadugo i jedi-ni, a nudi vijesti koje se odnose na kre-ševske rudokope na osnovu čega se mo-že zaključiti da je tu u to vrijeme rudar-

20. prijevod (1622); Frano, sin Ante, Fra Anton sin Mitra, fra Niko i ostali duhovnici iz crkve u blizini Fojnice, opština Kreševo, okrug Sarajevo, pojavili su se pred Šerijatskim sudom i priložili tužbu protiv mještana iz sela Gvožđani gore pomenute opštine, Deniza sina Mehmeda i Damnana sina Baiča, izjavivši sljedeće: "Još od osvaja-nja posjedujemo oranice i livade zvane Poljana, a Deniz i Damnan kao i drugi mještani sela žele da dođu do nje. Moli-mo vas da ih ispitate i njihovo miješanje u to zabranite." Oni su ispitani i odgovorili su sljedeće: "Istina je da duhovnici posje-duju tu zemlju još od osvajanja. Hadži Ahmed Čauš posjeduje u našem selu ne-što zemlje i miješa se u ovo, a mi nema-mo tu nikakva posjeda." Gore pomenuta zemlja priznaje se duhovnicima i izadje im se ovo pismo. Preveo Jos. Alkalaj

21. prijevod Sredina Šabana, 1032 (1622). Fra Anton sin Ante, fra Juro sin Mitra i ostali duhovnici iz crkve u blizini Fojnice, opština Kreševo, okrug Sarajevo, pojavili su se pred Šerijatskim sudom i priložili tužbu protiv mještana iz sela Gvožđani gore pomenute opštine, Pašaji-da sina Mustafe, Huseina sina Pašajida, Mehe sina Pervana Mehmeda i Damnana sina Baiča, izjavivši sljedeće: "Još od os-vajanja posjedujemo oranice i livade zva-ne Poljana, čije su granice poznate, i koje leže u krugu Fojnice. Gornji mještani žele da se umiješaju u taj posjed. Molimo vas da ih ispitate i njihovo miješanje u to za-branite". Oni su ispitani i odgovorili su da oni u toj zemlji posjeduju dio. Onda smo pozvali svjedoke, ljude koji se razu-miju u ovu stvar muhamedance, Veli Beg Gulan Šahi, Hasan sin Mehmeda, Memi sin Merhana i Mehu sina Bali koji se izja-vili sljedeće: "Gore pomenuta oranica i livada Poljana proteže se do puta prema Gvožđanima. Ove granice su dobro po-znate. Mi smo svjedoci i svjedočimo da su duhovnici oko 50-60 godina u posjedu ove livade i da su je zalužili". Ovo svjedo-čenje je po Šerijatu prihvatljivo i livada Poljana je priznata duhovnicima i izdato im je pismo (dopis). Preveo Jos Alkalaj

Sredina Ramazana 1032

IZ ARHIVA

Priredila Sandra BILETIĆ

Marjan DRMAČ

Evidencija o korištenju pašnjakau okolici Fojnice 1905. godine (2)

U objavi Zemaljske vlade od 26.1.1892. godine navodi se da će se privatno vlasni-štvo na Zec planini i Vranici sa Matorcem i Poljanom konačno riješiti po otvaranju gruntovnice u okrugu Fojnica. Kao dokaze o vlasništvu Fojnički samostan je predao 27 originalnih dokumenata iz Osmanskog perioda, prevedenih sa osmanskog na njemački jezik. Ovdje donosimo prijevode preostalih osam dokumenata.

Kratki osvrt na srednjovjekovno Kreševo (Крешево, Chresevo)

22 23



POVIJEST DUHOVNI KUTAK

to napiso već stri i praktični povijesničar. A kad mi reče, da će mu prije štampanja spis pregledati i profesor Vjekoslav Klaić u Zagrebu, tada sam već znao da će djelo biti savršeno, ukoliko je to moguće da bude ljudsko djelo, i to kod prvog izdanja.

Do malo iza toga posla rukopis u Zag-reb o kojem se je g. V. Klaić vrlo povoljno izrazio, ter se primio i korekture kod štampanja knjige, koja je do malo ugleda-la svjetlo svijeta." (str. 36.-38.)

Rađanje jednog djela uvijek je nešto osebujno i lijepo, i zato možemo biti za-hvalni Vladiću što nam je ostavio sve po-datke. Na svu sreću već je odavno uveden običaj da i sami autori u predgovorima svojih djela napišu nekoliko riječi o nači-nu i metodama svoga rada, kao i o motivi-ma koji su ih na to ponukali. Ovim svojim pravom poslužio se i fra Mijo Batinić na-pisavši predgovor prvom svesku svog djela "Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini...", objavljenog u Zagrebu 1881. Pošto je ovaj predgovor veoma ilu-strativan i kao takav neposredno odgo-vara svrsi ovog prikaza, donosim ga ov-dje u cjelovitosti.

Nadam se da će ovo još više pojasniti one skrivene procese koji su se zbivali u fra Miji i koji su ga ponukali da, takoreći, iziđe iz sobe i skine veo s jednog dijela naše prošlosti.U sljedećem broju: 'PREDGOVOR prvom

svesku Djelovanje franjevaca...''

prije spomenutim okolnostima Vladić piše sljedeće: "Godine 1876. Oustadoše neki beogradski istoričari i

ničim neizazvani, na sav glas počeše vi-kati, da bosanski franjevci nemaju nika-kve svoje prošlosti niti zasluga za narod na slavenskom jugu. Kada je taj glas do nas dopro, jedni su mislili, da bi to treba-lo opovrći nekim nizom članaka u kojim novinama i otvoriti polemiku s tim nadri istoričarima, i dokazati franjevačke za-sluge za narod na slavenskom jugu.

To meni fra Mijo u opširnom pismu javi, veleć da je njegova misao, napisati jednu istorijsku raspravu o svem, što franjevci za vjeru, narod i domovinu uči-nili, jer se novinski članci pročitaju i za-metnu, a knjiga dugo ostaje. Ja sam se u to njim slago i ohrabrio ga na taj poso, neka ga nikom drugom ne ustupa, jer ne vidi ni u jednom drugom ni marljivosti ni us-trajnosti koliko u njemu, a mislim da će ga i starješinstvo u tome pomagati i na ruku mu ići.

On se je odmah prihvatio posla i po-čeo s prvim dobom dolaska franjevaca u ove krajeve preko Dalmacije i kako su se dalje pomicali na sjever, bilježeć događa-je kronološkim redom na male papiriće i natičuć ih na željezne žice učvršćene na male daščice, a koji bi ih skido i načisto prepisivo. Kada sam o praznicima, godi-ne 1877., došo u Fojnicu i vidio onaj nje-gov rad, rekao sam: 'Tomu si se samo ti mogo dovinut.' Regledo sam sve i radvo se, ter sam mu preporučio, da ne hiti, jer što 'cite fit, male sit', ali da i ne kasni od-već, jer se ne zna što se iza brda valja. Po tom sam otišo, a on je svoj rad marljivo i ustrajno nastavio uza sav teški poso, što ga je imo ko tajnik Provincije, kojim je po-sto godine 1878., da mi je mogo javiti go-dine 1879., da je gotov s nacrtima za prvu svesku i da će to do proljeća godine 1880., biti gotovo za štampu, ter da će mi to poslati na pregled rije nego bude tis-kati. Međuto sam i ja te godine u proljeće bio, nakon šest godina, premješten u Foj-nicu i prvo mi je bilo, da mi donese svoj spis na pregled. Ja sam ga najmarljivije pregledo i malo što imo primjetiti glede jezik, inače mi se je sve svidjelo, ko da je

FRA MIJO VJENCESLAV BATINIĆfranjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik - 9. dio

Piše Miroslav VEŠARA

Djelovanje franjevaca u BiH za prvih šest viekova njihova boravka

Bogatstvo srca i duha, Marija je stav-ljala u službu onima na rubu društva, po-najprije siromašnoj djeci i siročadi, jer je doživljavala da su upravo oni njezina pr-va briga. U njima je gledala nadu društva i Crkve. U njima se utjelovljavala njezina rastuća ljubav prema Raspetome. Ta lju-bav i to milosrđe prema bijednima, od-velo ju je daleko od rodnoga Blata. Hrvatski franjevac, misionar, Leonard Rusković, zamolio je Mariju da pošalje dvadesetak svojih sestara u misije u Juž-noj Americi. Marija, puna pouzdanja u Boga, odvažuje se na taj smioni korak, rad u misijama. Prvih sedam sestara, nošene jakim duhom Družbe i jasnom karizmom poslanja, nakon dvomjesečne priprave polaze u novo podneblje Latin-ske Amerike i 31. ožujka 1936. godine stižu u Argentinu i preuzimaju rad u Buenos Airesu, u privatnom sanatoriju koji je zbrinjavao samo bogataše. Sestre su dobro znale da to nije njihova kariz-ma. Marija zatvara tu prvu filijalu i šalje sestre u predgrađa, onima što grcaju u zapuštenosti i bijedi. U nepunih pet go-dina trideset sestara napušta domovinu i posvećuje se radu s djecom u vrtićima i školama, te radu s bolesnom djecom, slijepom i mentalno oštećenom. Danas na tom plodnom polju rada u Argentini, Paragvaju, Čileu i Peruu djeluje oko 250 sestara Družbe Kćeri Milosrđa, od kojih je većina domorodačkoga podrijetla, što je više od polovice ukupnoga broja sesta-ra u Družbi Kćeri Milosrđa danas. Tak-vom uspjehu u misijama znatno je prido-nijela i Marija koja je od 1940. do 1952. godine bila misionarka, po dubokoj želji srca, ali ne i po planiranim okolnostima. Ona je bila kanila samo kao vrhovna po-glavarica obaviti službeni pohod sestra-ma, kako to propisuju redovnička pravi-la, ali su ratne okolnosti spriječile njezin povratak u Europu. Punih je 12 godina ostala na tlu Južne Amerike, gdje je osta-

vila sto četrdeset mlađih sestara, dvade-set novakinja, trideset kandidatica i dva-deset utemeljenih kuća Družbe. "Majka je ostala među siromašnima i potrebni-ma, kojima je malo tko imao želje ići. Sa svetačkom hrabrošću povlačila je nove brazde u koje je trebalo posijati evanđeo-sku poruku spasenja. Otvarala je nove jezgre Kćeri Milosrđa i razvila dinamičnu misijsku aktivnost, vjerna svojem mlade-načkom uvjerenju da nema ljubavi pre-ma Bogu bez aktivne ljubavi prema du-šama", zabilježile su njezine sestre.

U Europu se Marija vratila 1952. go-dine, i to u Rim. Uvidjela je da je, za tad već međunarodnu Družbu kojoj je još prethodilo pravno institucionaliziranje, a i zbog komunizma u Jugoslaviji, uput-nije imati Vrhovnu upravu u središtu krš-ćanstva. Iako bez potrebitih sredstava, ali s dubokom vjerom u Božju pomoć, uspjela je doskora uz pomoć hrvatskoga franjevca, oca Karla Balića, gotovo u sre-dištu Rima, pronaći i kupiti kuću priklad-nu za Vrhovno sjedište Družbe. Družba je 1956. godine postala papinskoga pra-va, čime je Marija uvelike osjećala da je privela u sigurnu luku lađicu Družbe Kćeri Milosrđa. Nedugo potom, 1958. godine, u 62. godini života Marija je do-živjela izljev krvi u mozgu što je prouzro-čilo djelomičnu uzetost. Duboko uvjere-na da njezina zadaća u Družbi više nije u vođenju, nego u žrtvi trpljenja, molitve i prikazivanja Gospodinu, na kapitulu 1961. godine, nakon 40 godina Marija je predala svoju zahtjevnu službu vrhovne glavarice. Za njezinu nasljednicu izabra-na je s. M. Julijana Franulović. Marija je i dalje zdušno pratila događaje u Crkvi, posebice ona izazvana Drugim Vatikan-skim koncilom. Unatoč bolesti i trpljenju primala je brojne pohoditelje, a sačuvala je i živu prijepisku s mnogima, među nji-ma i visokim crkvenim dostojanstveni-cima. Posebice se zauzimala za čašćenje Boga kao Oca i njegova milosrđa. Svoj je duh tom Bogu Ocu predala 9. srpnja 1966. godine. Pokopana je na rimskom groblju Campo Verano, a tri godine po-tom zemni su joj ostaci preneseni u kuć-nu kapelicu u kući Vrhovne uprave, gdje su počivali sve do studenoga 1998. godi-ne kad su na prijedlog Postulature za njezino proglašenje blaženom i svetom, preneseni u rodno Blato i pokopani u kripti samostanske kapelice Krista Kralja u Kući matici. Svojim je sestrama Marija uvijek bila uzor kreposti vjere, ufanja i ljubavi koje je živjela velikoduš-nim, postojanim i radosnim srcem, što ju je još za života dovelo na glas svetosti.

U počecima sestre su radom svojih ruku uzdržavale do tristotinjak siroma-šne djece. Pomoć javne, mjesne i državne vlasti bila je neznatna stoga su se sestre morale na različite načine skrbiti za sredstva, pa im ni prošnja nije bila tuđa. Marija je više puta išla u prošnju po Slavoniji i Vojvodini, a obraćala se i na ondašnje Ministarstvo u Beogradu i do-bivala pomoć za svoje sirote. Stanje u on-dašnjoj Državi Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je izuzetno teško pa su mnoge sirote i udovice kucale na samostanska vrata, a Marija ih nije mogla odbiti nego je za sva-koga pronašla bar neku pomoć. Kad je iz Rima od pape Pija XI. dobila 15.000 dina-ra pomoći, odmah je dogradila sirotište u Blatu kako bi mogla primiti što više dje-ce. Zdušan rad nove Družbe potaknuo je mnoge djevojke da se zapute u to plodno polje rada, što je Mariji omogućilo da preuzme vodstva mnogih dječjih domo-va, rad u župama i slično. Tako je već 1923. godine preuzela brigu za stotinu djece u dječjem domu "Kolevka" u Subo-tici. Nakon toga otvara mnoga prihvati-lišta za djecu po Slavoniji, Vojvodini, Ma-kedoniji i Srbiji. Nije se vezivala na neki određeni prostor nego je išla onamo gdje je bilo potrebno. Ako bi se uvjeti promije-nili i za njezine sestre ne bi bio više pri-kladan rad koji su započeli, spremno je napuštala takvo polje rada i usmjeravala se na novo. Velikodušno se odazivala sva-kom pozivu za pomoć drugima, koja se ponajčešće očitovala kao duhovno-ob-razovni odgoj djece i mladih, potom nje-ga bolesnika i starijih osoba. Marija je bila i živi primjer darivanja, jer od nje nitko nije otišao, a da nije štogod dobio, ako ništa drugo onda barem njezinu riječ utjehe i ohrabrenja, jer je bila nenadma-šna u povjerenju u Boga i njegovu Pro-vidnost. Vjerovala je najdublje da će Bog nešto već providjeti za nevolju svakoga tko se njoj obratio.

arija se bila odlučila za klauzuru u kojoj će oplakivati bijedu svijeta, a Mmjesnom župniku povjerava opo-

ruku kojom svoju imovinu ostavlja za gradnju Zavoda za siromašnu i napušte-nu djecu u Blatu. Bila je duboko uvjerena da je to najviše što im može pružiti, uz trajnu molitvu u kontemplativnom sa-mostanu. Biskup Marčelić, brižni pastir svoga stada i dobar poznavatelj Marijine duše, kad je doznao o njezinoj odluci, moli je da iznova promisli, jer ništa ne koristi "oplakivati bijedu svijeta", nego je potrebno zdušno se zauzeti da se ublaže nevolje toga svijeta. Moli je da ostane u Blatu i brine se za siromašne i nevoljne u njemu. Osjetivši duboko u sebi da će joj biskup Marčelić u tome pomagati, savje-tovati je i biti joj stvarna podrška u da-ljem radu, Marija pristaje. Već je i prije živjela ono što će cijeli život ostati njezin svojevrsni moto: Briga se za čovjeka oči-tuje u zauzetoj ljubavi za njegove potre-be. Budući da su nakon završetka Prvoga svjetskoga rata talijanske sestre Službe-nice Milosrđa napustile svoj Zavod i mje-sto Blato, biskup Marčelić je zamolio Ma-riju da sa svojim kolegicama koje su bile spremne slijediti put služenja siromaš-noj i ostavljenoj djeci, useli u napušteni Zavod i u njemu nastavi voditi pučku kuhinju u kojoj je ona već i prije surađi-vala. Tako je na Blagovijest, 25. ožujka 1919. godine, Marija s pet djevojaka iz Blata i Vela Luke, pod mudrim vodstvom biskupa Marčelića, započela put koji je vodio utemeljenju nove redovničke Dru-žbe u Blatu, što se i ostvarilo 4. listopada 1920. godine. Marija je bila posve spo-razumna s biskupovim nakanama, i u svemu ga je slušala, kao i glede pisanja pravila za novu redovničku zajednicu po predlošku Maloga pravila franjevačke zajednice, po čemu je ona, povučena u mjestance Prižbu, sastavila Prva pravila nove Družbe. Marija je duboko u sebi os-jećala da je sve što se događa po izvanj-skom vodstvu biskupa Marčelića, u naj-dubljem suglasju s onim što je ona odu-vijek osjećala u svojoj duši. Družba je dobila ime Družba Kćeri Milosrđa, a za Mariju to znači da je rođena iz Božjega milosrđa da nastavi njegovo djelo ljubavi i milosrđa. To dvostruko značenje stopilo se u jedno predano darivanje u djelima milosrđa, ponajprije u Blatu, a potom u mnogim mjestima gdje je trebalo blažiti nevolju.

Blažena Marija Petković (2)

Priredio Nikica VUJICA

22 23



POVIJEST DUHOVNI KUTAK

to napiso već stri i praktični povijesničar. A kad mi reče, da će mu prije štampanja spis pregledati i profesor Vjekoslav Klaić u Zagrebu, tada sam već znao da će djelo biti savršeno, ukoliko je to moguće da bude ljudsko djelo, i to kod prvog izdanja.

Do malo iza toga posla rukopis u Zag-reb o kojem se je g. V. Klaić vrlo povoljno izrazio, ter se primio i korekture kod štampanja knjige, koja je do malo ugleda-la svjetlo svijeta." (str. 36.-38.)

Rađanje jednog djela uvijek je nešto osebujno i lijepo, i zato možemo biti za-hvalni Vladiću što nam je ostavio sve po-datke. Na svu sreću već je odavno uveden običaj da i sami autori u predgovorima svojih djela napišu nekoliko riječi o nači-nu i metodama svoga rada, kao i o motivi-ma koji su ih na to ponukali. Ovim svojim pravom poslužio se i fra Mijo Batinić na-pisavši predgovor prvom svesku svog djela "Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini...", objavljenog u Zagrebu 1881. Pošto je ovaj predgovor veoma ilu-strativan i kao takav neposredno odgo-vara svrsi ovog prikaza, donosim ga ov-dje u cjelovitosti.

Nadam se da će ovo još više pojasniti one skrivene procese koji su se zbivali u fra Miji i koji su ga ponukali da, takoreći, iziđe iz sobe i skine veo s jednog dijela naše prošlosti.U sljedećem broju: 'PREDGOVOR prvom

svesku Djelovanje franjevaca...''

prije spomenutim okolnostima Vladić piše sljedeće: "Godine 1876. Oustadoše neki beogradski istoričari i

ničim neizazvani, na sav glas počeše vi-kati, da bosanski franjevci nemaju nika-kve svoje prošlosti niti zasluga za narod na slavenskom jugu. Kada je taj glas do nas dopro, jedni su mislili, da bi to treba-lo opovrći nekim nizom članaka u kojim novinama i otvoriti polemiku s tim nadri istoričarima, i dokazati franjevačke za-sluge za narod na slavenskom jugu.

To meni fra Mijo u opširnom pismu javi, veleć da je njegova misao, napisati jednu istorijsku raspravu o svem, što franjevci za vjeru, narod i domovinu uči-nili, jer se novinski članci pročitaju i za-metnu, a knjiga dugo ostaje. Ja sam se u to njim slago i ohrabrio ga na taj poso, neka ga nikom drugom ne ustupa, jer ne vidi ni u jednom drugom ni marljivosti ni us-trajnosti koliko u njemu, a mislim da će ga i starješinstvo u tome pomagati i na ruku mu ići.

On se je odmah prihvatio posla i po-čeo s prvim dobom dolaska franjevaca u ove krajeve preko Dalmacije i kako su se dalje pomicali na sjever, bilježeć događa-je kronološkim redom na male papiriće i natičuć ih na željezne žice učvršćene na male daščice, a koji bi ih skido i načisto prepisivo. Kada sam o praznicima, godi-ne 1877., došo u Fojnicu i vidio onaj nje-gov rad, rekao sam: 'Tomu si se samo ti mogo dovinut.' Regledo sam sve i radvo se, ter sam mu preporučio, da ne hiti, jer što 'cite fit, male sit', ali da i ne kasni od-već, jer se ne zna što se iza brda valja. Po tom sam otišo, a on je svoj rad marljivo i ustrajno nastavio uza sav teški poso, što ga je imo ko tajnik Provincije, kojim je po-sto godine 1878., da mi je mogo javiti go-dine 1879., da je gotov s nacrtima za prvu svesku i da će to do proljeća godine 1880., biti gotovo za štampu, ter da će mi to poslati na pregled rije nego bude tis-kati. Međuto sam i ja te godine u proljeće bio, nakon šest godina, premješten u Foj-nicu i prvo mi je bilo, da mi donese svoj spis na pregled. Ja sam ga najmarljivije pregledo i malo što imo primjetiti glede jezik, inače mi se je sve svidjelo, ko da je

FRA MIJO VJENCESLAV BATINIĆfranjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik - 9. dio

Piše Miroslav VEŠARA

Djelovanje franjevaca u BiH za prvih šest viekova njihova boravka

Bogatstvo srca i duha, Marija je stav-ljala u službu onima na rubu društva, po-najprije siromašnoj djeci i siročadi, jer je doživljavala da su upravo oni njezina pr-va briga. U njima je gledala nadu društva i Crkve. U njima se utjelovljavala njezina rastuća ljubav prema Raspetome. Ta lju-bav i to milosrđe prema bijednima, od-velo ju je daleko od rodnoga Blata. Hrvatski franjevac, misionar, Leonard Rusković, zamolio je Mariju da pošalje dvadesetak svojih sestara u misije u Juž-noj Americi. Marija, puna pouzdanja u Boga, odvažuje se na taj smioni korak, rad u misijama. Prvih sedam sestara, nošene jakim duhom Družbe i jasnom karizmom poslanja, nakon dvomjesečne priprave polaze u novo podneblje Latin-ske Amerike i 31. ožujka 1936. godine stižu u Argentinu i preuzimaju rad u Buenos Airesu, u privatnom sanatoriju koji je zbrinjavao samo bogataše. Sestre su dobro znale da to nije njihova kariz-ma. Marija zatvara tu prvu filijalu i šalje sestre u predgrađa, onima što grcaju u zapuštenosti i bijedi. U nepunih pet go-dina trideset sestara napušta domovinu i posvećuje se radu s djecom u vrtićima i školama, te radu s bolesnom djecom, slijepom i mentalno oštećenom. Danas na tom plodnom polju rada u Argentini, Paragvaju, Čileu i Peruu djeluje oko 250 sestara Družbe Kćeri Milosrđa, od kojih je većina domorodačkoga podrijetla, što je više od polovice ukupnoga broja sesta-ra u Družbi Kćeri Milosrđa danas. Tak-vom uspjehu u misijama znatno je prido-nijela i Marija koja je od 1940. do 1952. godine bila misionarka, po dubokoj želji srca, ali ne i po planiranim okolnostima. Ona je bila kanila samo kao vrhovna po-glavarica obaviti službeni pohod sestra-ma, kako to propisuju redovnička pravi-la, ali su ratne okolnosti spriječile njezin povratak u Europu. Punih je 12 godina ostala na tlu Južne Amerike, gdje je osta-

vila sto četrdeset mlađih sestara, dvade-set novakinja, trideset kandidatica i dva-deset utemeljenih kuća Družbe. "Majka je ostala među siromašnima i potrebni-ma, kojima je malo tko imao želje ići. Sa svetačkom hrabrošću povlačila je nove brazde u koje je trebalo posijati evanđeo-sku poruku spasenja. Otvarala je nove jezgre Kćeri Milosrđa i razvila dinamičnu misijsku aktivnost, vjerna svojem mlade-načkom uvjerenju da nema ljubavi pre-ma Bogu bez aktivne ljubavi prema du-šama", zabilježile su njezine sestre.

U Europu se Marija vratila 1952. go-dine, i to u Rim. Uvidjela je da je, za tad već međunarodnu Družbu kojoj je još prethodilo pravno institucionaliziranje, a i zbog komunizma u Jugoslaviji, uput-nije imati Vrhovnu upravu u središtu krš-ćanstva. Iako bez potrebitih sredstava, ali s dubokom vjerom u Božju pomoć, uspjela je doskora uz pomoć hrvatskoga franjevca, oca Karla Balića, gotovo u sre-dištu Rima, pronaći i kupiti kuću priklad-nu za Vrhovno sjedište Družbe. Družba je 1956. godine postala papinskoga pra-va, čime je Marija uvelike osjećala da je privela u sigurnu luku lađicu Družbe Kćeri Milosrđa. Nedugo potom, 1958. godine, u 62. godini života Marija je do-živjela izljev krvi u mozgu što je prouzro-čilo djelomičnu uzetost. Duboko uvjere-na da njezina zadaća u Družbi više nije u vođenju, nego u žrtvi trpljenja, molitve i prikazivanja Gospodinu, na kapitulu 1961. godine, nakon 40 godina Marija je predala svoju zahtjevnu službu vrhovne glavarice. Za njezinu nasljednicu izabra-na je s. M. Julijana Franulović. Marija je i dalje zdušno pratila događaje u Crkvi, posebice ona izazvana Drugim Vatikan-skim koncilom. Unatoč bolesti i trpljenju primala je brojne pohoditelje, a sačuvala je i živu prijepisku s mnogima, među nji-ma i visokim crkvenim dostojanstveni-cima. Posebice se zauzimala za čašćenje Boga kao Oca i njegova milosrđa. Svoj je duh tom Bogu Ocu predala 9. srpnja 1966. godine. Pokopana je na rimskom groblju Campo Verano, a tri godine po-tom zemni su joj ostaci preneseni u kuć-nu kapelicu u kući Vrhovne uprave, gdje su počivali sve do studenoga 1998. godi-ne kad su na prijedlog Postulature za njezino proglašenje blaženom i svetom, preneseni u rodno Blato i pokopani u kripti samostanske kapelice Krista Kralja u Kući matici. Svojim je sestrama Marija uvijek bila uzor kreposti vjere, ufanja i ljubavi koje je živjela velikoduš-nim, postojanim i radosnim srcem, što ju je još za života dovelo na glas svetosti.

U počecima sestre su radom svojih ruku uzdržavale do tristotinjak siroma-šne djece. Pomoć javne, mjesne i državne vlasti bila je neznatna stoga su se sestre morale na različite načine skrbiti za sredstva, pa im ni prošnja nije bila tuđa. Marija je više puta išla u prošnju po Slavoniji i Vojvodini, a obraćala se i na ondašnje Ministarstvo u Beogradu i do-bivala pomoć za svoje sirote. Stanje u on-dašnjoj Državi Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je izuzetno teško pa su mnoge sirote i udovice kucale na samostanska vrata, a Marija ih nije mogla odbiti nego je za sva-koga pronašla bar neku pomoć. Kad je iz Rima od pape Pija XI. dobila 15.000 dina-ra pomoći, odmah je dogradila sirotište u Blatu kako bi mogla primiti što više dje-ce. Zdušan rad nove Družbe potaknuo je mnoge djevojke da se zapute u to plodno polje rada, što je Mariji omogućilo da preuzme vodstva mnogih dječjih domo-va, rad u župama i slično. Tako je već 1923. godine preuzela brigu za stotinu djece u dječjem domu "Kolevka" u Subo-tici. Nakon toga otvara mnoga prihvati-lišta za djecu po Slavoniji, Vojvodini, Ma-kedoniji i Srbiji. Nije se vezivala na neki određeni prostor nego je išla onamo gdje je bilo potrebno. Ako bi se uvjeti promije-nili i za njezine sestre ne bi bio više pri-kladan rad koji su započeli, spremno je napuštala takvo polje rada i usmjeravala se na novo. Velikodušno se odazivala sva-kom pozivu za pomoć drugima, koja se ponajčešće očitovala kao duhovno-ob-razovni odgoj djece i mladih, potom nje-ga bolesnika i starijih osoba. Marija je bila i živi primjer darivanja, jer od nje nitko nije otišao, a da nije štogod dobio, ako ništa drugo onda barem njezinu riječ utjehe i ohrabrenja, jer je bila nenadma-šna u povjerenju u Boga i njegovu Pro-vidnost. Vjerovala je najdublje da će Bog nešto već providjeti za nevolju svakoga tko se njoj obratio.

arija se bila odlučila za klauzuru u kojoj će oplakivati bijedu svijeta, a Mmjesnom župniku povjerava opo-

ruku kojom svoju imovinu ostavlja za gradnju Zavoda za siromašnu i napušte-nu djecu u Blatu. Bila je duboko uvjerena da je to najviše što im može pružiti, uz trajnu molitvu u kontemplativnom sa-mostanu. Biskup Marčelić, brižni pastir svoga stada i dobar poznavatelj Marijine duše, kad je doznao o njezinoj odluci, moli je da iznova promisli, jer ništa ne koristi "oplakivati bijedu svijeta", nego je potrebno zdušno se zauzeti da se ublaže nevolje toga svijeta. Moli je da ostane u Blatu i brine se za siromašne i nevoljne u njemu. Osjetivši duboko u sebi da će joj biskup Marčelić u tome pomagati, savje-tovati je i biti joj stvarna podrška u da-ljem radu, Marija pristaje. Već je i prije živjela ono što će cijeli život ostati njezin svojevrsni moto: Briga se za čovjeka oči-tuje u zauzetoj ljubavi za njegove potre-be. Budući da su nakon završetka Prvoga svjetskoga rata talijanske sestre Službe-nice Milosrđa napustile svoj Zavod i mje-sto Blato, biskup Marčelić je zamolio Ma-riju da sa svojim kolegicama koje su bile spremne slijediti put služenja siromaš-noj i ostavljenoj djeci, useli u napušteni Zavod i u njemu nastavi voditi pučku kuhinju u kojoj je ona već i prije surađi-vala. Tako je na Blagovijest, 25. ožujka 1919. godine, Marija s pet djevojaka iz Blata i Vela Luke, pod mudrim vodstvom biskupa Marčelića, započela put koji je vodio utemeljenju nove redovničke Dru-žbe u Blatu, što se i ostvarilo 4. listopada 1920. godine. Marija je bila posve spo-razumna s biskupovim nakanama, i u svemu ga je slušala, kao i glede pisanja pravila za novu redovničku zajednicu po predlošku Maloga pravila franjevačke zajednice, po čemu je ona, povučena u mjestance Prižbu, sastavila Prva pravila nove Družbe. Marija je duboko u sebi os-jećala da je sve što se događa po izvanj-skom vodstvu biskupa Marčelića, u naj-dubljem suglasju s onim što je ona odu-vijek osjećala u svojoj duši. Družba je dobila ime Družba Kćeri Milosrđa, a za Mariju to znači da je rođena iz Božjega milosrđa da nastavi njegovo djelo ljubavi i milosrđa. To dvostruko značenje stopilo se u jedno predano darivanje u djelima milosrđa, ponajprije u Blatu, a potom u mnogim mjestima gdje je trebalo blažiti nevolju.

Blažena Marija Petković (2)

Priredio Nikica VUJICA

24 25

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA


Stanka Rađenović

rođena 1977. godine na Cetinju.

Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za srpski jezik i književnost.

Sudionik je brojnih festivala i pjesničkih susreta među kojima su: “Pjesnička riječ na izvoru Pive”, “Ratkovićeve večeri poezije”, “Trg pjesnika – Grad teatar Budva”, “Ma-karijevo slovo”, Međunarodni beogradski festival poe-zije – “Trgni se! Poezija” itd. Također, dobitnik je prizna-nja i nagrada na festivalima poezije.

Objavila je tri pjesničke zbirke: “Nijemo govori ljubav (INTER NOS)” 1998. godine, “Pjesme” 2003. za koju je dobila nagradu “Spasoje Pajo Blagojević” i “Tajna po-lomljenih sitnica” 2012. godine.

Neke pjesme su joj prevedene na engleski i slovenski i objavljene u mariborskoj reviji za kulturu i društvo “Dia-logi”, zatim u crnogorskom časopisu za književnost, kul-turu i društvena pitanja “Ars” i drugim.

Živi i radi u Budvi.

A sjenke krošnji

padaju na san.

Budi se još jedan dan!

Vagona koji stoji.

Sanjam u tijelu ribe

sa krljuštima

pod žrvnjem Sunca

meljem sopstvena

krvna zrnaca i

pretvaram u pjenu.


pod čempresima

proboden mjesec

pušta srmu

po vodostaju.


iz sopstvene glave

rastačem harpune

i budim se kao pjena

po obalama.

. . .

Sunce u tanjiru

otvara oči

pospanog doručka

Kazaljke su odlutale

i nad zidnim časovnikom

vlast imaju sjenke

Ipak, ovo me bezvrijeme

ubrzava,

Ništa novo!

Osjetim katkad prezir bjeline

koja iščekuje zbir

u poravnanju linija

na odjeći, osmjesima, godovima...

Dodir je put do postanja

i natrag u nepostojanje.

Komuniciram sa inspiracijom

i rasipnički dogovaram

skupocjeno odlaganje.

Prigodan je i toalet

da se napiše (stih)

čak i dok na vratima otkucava

savremena epopeja.

I pisanje je nužda.

Kockanje sa nuždom.

I nužno zlo.

A jednom kad dozrim, postaću

levitirajući vlasnik butika (gothic)

oslobođen prizemnosti nemoguće

(ars poetike).

Prezirem bjelinu

i ne odjevam se njome

kao kaćiperka tuđim perjem.

Prkos boji i obliku,

samo rob pod suncem,

nepotčinjen?!

Samoodričem ljutnju,

I to je vrijeme izabranog posta.

Sjećanje smo

Budućeg Života.

I naši se vozovi

Pruže redom;

Na čelu vagona ispisan

Život u didaskalijama,

A u sitnim porama izliveni

Tekstovi metala

Odbijaju se o žaluzine

I škripe po tavanima.

Uvijek im nedostaje

Poneki čin

Za sklad.

I nikada snove

Ne izvodim u šetnju

Po pruzi

Da ih ne izgubim

U nekom od činova.

Na tračnicama

Mirišu dani na hlorofil

djetinjstva.

Djeca sjećanja

u savršenom redu po troje.

Listovi djeteline.

(Tuge nas se sjete

uvijek kad je lijepo)

Boja fasade zgrade

zašumi zrelošću

u nama.

Sjenke zidova

imaju pravo

čak i na beskućnike!

dok je tijelo nemoćno

da ma kud krene

24 25

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA


Stanka Rađenović

rođena 1977. godine na Cetinju.

Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za srpski jezik i književnost.

Sudionik je brojnih festivala i pjesničkih susreta među kojima su: “Pjesnička riječ na izvoru Pive”, “Ratkovićeve večeri poezije”, “Trg pjesnika – Grad teatar Budva”, “Ma-karijevo slovo”, Međunarodni beogradski festival poe-zije – “Trgni se! Poezija” itd. Također, dobitnik je prizna-nja i nagrada na festivalima poezije.

Objavila je tri pjesničke zbirke: “Nijemo govori ljubav (INTER NOS)” 1998. godine, “Pjesme” 2003. za koju je dobila nagradu “Spasoje Pajo Blagojević” i “Tajna po-lomljenih sitnica” 2012. godine.

Neke pjesme su joj prevedene na engleski i slovenski i objavljene u mariborskoj reviji za kulturu i društvo “Dia-logi”, zatim u crnogorskom časopisu za književnost, kul-turu i društvena pitanja “Ars” i drugim.

Živi i radi u Budvi.

A sjenke krošnji

padaju na san.

Budi se još jedan dan!

Vagona koji stoji.


sa krljuštima

pod žrvnjem Sunca

meljem sopstvena

krvna zrnaca i

pretvaram u pjenu.


pod čempresima

proboden mjesec

pušta srmu

po vodostaju.


iz sopstvene glave

rastačem harpune

i budim se kao pjena

po obalama.

. . .

Sunce u tanjiru

otvara oči

pospanog doručka

Kazaljke su odlutale

i nad zidnim časovnikom

vlast imaju sjenke

Ipak, ovo me bezvrijeme

ubrzava,

Ništa novo!

Osjetim katkad prezir bjeline

koja iščekuje zbir

u poravnanju linija

na odjeći, osmjesima, godovima...

Dodir je put do postanja

i natrag u nepostojanje.

Komuniciram sa inspiracijom

i rasipnički dogovaram

skupocjeno odlaganje.

Prigodan je i toalet

da se napiše (stih)

čak i dok na vratima otkucava

savremena epopeja.

I pisanje je nužda.

Kockanje sa nuždom.

I nužno zlo.

A jednom kad dozrim, postaću

levitirajući vlasnik butika (gothic)

oslobođen prizemnosti nemoguće

(ars poetike).

Prezirem bjelinu

i ne odjevam se njome

kao kaćiperka tuđim perjem.

Prkos boji i obliku,

samo rob pod suncem,

nepotčinjen?!

Samoodričem ljutnju,

I to je vrijeme izabranog posta.

Sjećanje smo

Budućeg Života.

I naši se vozovi

Pruže redom;

Na čelu vagona ispisan

Život u didaskalijama,

A u sitnim porama izliveni

Tekstovi metala

Odbijaju se o žaluzine

I škripe po tavanima.

Uvijek im nedostaje

Poneki čin

Za sklad.

I nikada snove

Ne izvodim u šetnju

Po pruzi

Da ih ne izgubim

U nekom od činova.

Na tračnicama

Mirišu dani na hlorofil

djetinjstva.

Djeca sjećanja

u savršenom redu po troje.

Listovi djeteline.

(Tuge nas se sjete

uvijek kad je lijepo)

Boja fasade zgrade

zašumi zrelošću

u nama.

Sjenke zidova

imaju pravo

čak i na beskućnike!

dok je tijelo nemoćno

da ma kud krene

26

POUČNA PRIČA

GASTRO KUTAK

BROJ 23 SRPANJ/KOLOVOZ 2013.

FOJNIČKAŠKRINJA

Sjela je u čekaonicu da je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a s druge strane je sje-dio gospodin koji je čitao novine. Kad je ona uzela keks, to je učinio i taj gospodin. Djevojka je već bila uznemirena, pogle-dala ga je i nastavila čitati. U sebi je po-

mislila: da imam malo više hrabrosti već bih ga udarila. Svaki put kad bi ona uzela keks, isto je činio i gospodin. Nastavili su tako sve dok u kutiji nije ostao samo je-dan keks. Djevojka je pomislila: e bas me zanima što će sada učiniti. Gospodin uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje. Ovo je već previše reče djevojka, poče da ot-puhuje, pokupi stvari i ode prema izlazu.

Kad je došla k sebi, sjela je na mjesto na kojem nije bilo nikoga da bi izbjegla daljnje neugodne događaje. Zatvori knji-gu da bi je mogla ubaciti u torbu. U tom trenutku ugleda netaknutu kutiju keksa. Postidi se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je bez šo-kiranja i nervoze podijelio i svoj pos-ljednji komad s njom, totalno suprotno od nje kojoj su bili povrijeđeni osjećaji i ponos.

Pouka: Koliko puta u životu smo po-jeli ili ćemo pojesti tuđi keks, a da to ni-kada nismo ili nećemo saznati? Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, gle-daj sa pažnjom detalje. Vrlo često situa-cija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!

edna djevojka je u čekaonici velikog aerodroma čekala avion. Pošto je tre-Jbala dugo čekati, odlučila je kupiti

knjigu da joj vrijeme brže prođe. Uz knji-gu je kupila i kutijicu keksa.

Višnjevača

1 kg višanja500/600 g šećera4 vrećice vanilin šećerarakija (najbolja je od jabuke ili loza)

U tegle stavljati red višanja red šećera sve dok ne potrošite količinu gore navedenu. Dodati vanilin šećer i preliti rakijom. Ostaviti na suncu dok se šećer ne istopi, otprilike 15-20 dana. Ocjediti i sipati u boce.

dioničko društvo za proizvodnju namještaja i trgovinu

www.mswood.ba

Švedska IKEA je prepoznala

kvalitetu!MS&WOOD stolice iz Fojnice

u najvećem svjetskom lancu trgovina

Priredila Božana TUKA

Priredila Marijana BILIĆ

Djevojka i keksi

26

POUČNA PRIČA

GASTRO KUTAK

BROJ 23 SRPANJ/KOLOVOZ 2013.

FOJNIČKAŠKRINJA

Sjela je u čekaonicu da je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a s druge strane je sje-dio gospodin koji je čitao novine. Kad je ona uzela keks, to je učinio i taj gospodin. Djevojka je već bila uznemirena, pogle-dala ga je i nastavila čitati. U sebi je po-

mislila: da imam malo više hrabrosti već bih ga udarila. Svaki put kad bi ona uzela keks, isto je činio i gospodin. Nastavili su tako sve dok u kutiji nije ostao samo je-dan keks. Djevojka je pomislila: e bas me zanima što će sada učiniti. Gospodin uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje. Ovo je već previše reče djevojka, poče da ot-puhuje, pokupi stvari i ode prema izlazu.

Kad je došla k sebi, sjela je na mjesto na kojem nije bilo nikoga da bi izbjegla daljnje neugodne događaje. Zatvori knji-gu da bi je mogla ubaciti u torbu. U tom trenutku ugleda netaknutu kutiju keksa. Postidi se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je bez šo-kiranja i nervoze podijelio i svoj pos-ljednji komad s njom, totalno suprotno od nje kojoj su bili povrijeđeni osjećaji i ponos.

Pouka: Koliko puta u životu smo po-jeli ili ćemo pojesti tuđi keks, a da to ni-kada nismo ili nećemo saznati? Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, gle-daj sa pažnjom detalje. Vrlo često situa-cija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!

edna djevojka je u čekaonici velikog aerodroma čekala avion. Pošto je tre-Jbala dugo čekati, odlučila je kupiti

knjigu da joj vrijeme brže prođe. Uz knji-gu je kupila i kutijicu keksa.

Višnjevača

1 kg višanja500/600 g šećera4 vrećice vanilin šećerarakija (najbolja je od jabuke ili loza)

U tegle stavljati red višanja red šećera sve dok ne potrošite količinu gore navedenu. Dodati vanilin šećer i preliti rakijom. Ostaviti na suncu dok se šećer ne istopi, otprilike 15-20 dana. Ocjediti i sipati u boce.

dioničko društvo za proizvodnju namještaja i trgovinu

www.mswood.ba

Švedska IKEA je prepoznala

kvalitetu!MS&WOOD stolice iz Fojnice

u najvećem svjetskom lancu trgovina

Priredila Božana TUKA

Priredila Marijana BILIĆ

Djevojka i keksi

Biskup fra Augustin Miletić, rodio se u Fojnici, 16. veljače 1763. od roditelja Augustina i Ivanke, rođ. Kulijerević. Isti dan je kršten i na krštenju dobio ime Toma. Prvu naobrazbu dobio je u mjesnom samostanu Fojnica. Više razrede klasične gimnazije nastavio je u slovenskom Gradecu, a filozofsko-teološki studij započeo je i zavr-šio u Italiji. Nakon završenog studija, položivši naknadne ispite ''rigoroze'' postaje generalni lektor te profesor filozofije i teologije.

Papa Pio VII., 3. ožujka 1803. imenuje ga naslovnim daulijskim biskupom i pomoćnim biskupom apostolskom vikaru u Bosni, fra

Fra Augustin Miletić, biskup (1763. – 1831.)Grgi Varešaninu s pravom nasljedstva. Poslije smrti fra Grge Vare-šanina 1813. godine preuzima upravu Apostolskog Vikarijata, ko-jim upravlja do svoje smrti. Umro je u Vidošima kod Livna, 18. srp-nja 1831. godine.

U povodu 250-te obljetnice rođenja i 200-te obljetnice preuzi-manja uprave nad Bosanskom vikarijom, Franjevački samostani u Fojnici (7. svibnja) i u Gorici/Livnu (27. lipnja 2013.) su priredili svečane akademije.

Documents

Fojnička škrinja broj 23