fondeko25

FONDEKO SVIJET, 25/2008.1

Sarajevo, proljeće 2008, broj 25, godina IX

Izdavač: Udruženje za podsticanje održivog razvojai kvaliteta života “Fondeko” Sarajevo

Upravni odbor Fondeko:Prof. dr. sc. Tatjana Neidhardt (predsjednik), Hajdar

Arifagić, novinar, akademik Ljubomir Berberović, prof. dr. Vladimir Beus, prof. dr. Esma Habul - Velagić, Ana

Mrdović, dipl. ing. hort., mr. teh. nauka Faruk Muštović: akademik fra Petar Vidić, Nermin Zubčević, dipl. vet.

Za izdavača: Halida Vuković

Glavna i odgovorna urednica:Alma Džinović

Uredništvo:Akademik Ljubomir Berberović, Alma Džinović,

novinar, prof. dr. Aleksandar Knežević, mr. Esma Kreso, doc. dr.Šekib Sokolović, dr. sc. Čedomil Šilić, prof. dr. Dubravka Šoljan, akademik fra Petar

Vidić, Vojislav Vujanović, likovni kritičar

Unos teksta: Admir Tihić

Lektor: dr. Aiša Softić

Korektor: Sabaheta Abadžić

Sekretar redakcije: Zumreta Begović

Osnivač i prvi glavni i odgovorni urednikNijaz Abadžić, laureat Povelje časti UNEP ’’Global 500’’

Adresa redakcije: Revija “Fondeko svijet”Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo -

Bosna i Hercegovina, tel./fax: ++387 33 21 13 54,e-mail: [email protected], www.fondeko.ba

Rukopisi, fotografi je, diskete i CD se ne vraćaju.

Štampa: BLICDRUK SarajevoZa štampariju: Muhamed Hrlović, graf. ing.

U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija “Fondeko svijet” upisana je u Registar medija u Mini-

starstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj

NKM 14/99, od 19. 05. 1999.

Naslovna i posljednja strana:Fotosi: Slobodan Samardžić Sam

Ilustracije: Božo Stefanović

Tiraž: 3.000

Revija se štampa na recikliranom papiruISSN 1512-634X UDK 574 (05)

RIJEČ UREDNICE

ZAJEDNIČKA OBAVEZAPred vama je 25. broj Fondeko svijeta, naučno popularne revije o prirodi, čovjeku i

ekoligiji. I u ovom broju želimo promovisati ljepotu prirodne baštine BiH, ali i podsje-titi i upozoriti javnost da živimo u vremenu kada je naša etička, građanska i moralna odgovornost prema prirodi od životne važnosti.

Na području Federacije BiH postoji oko 2000 registriranih neuređenih i nekontro-liranih odlagališta otpada. Otpad se prikuplja neselektivno, pa se često u komunal-nom otpadu nalazi i medicinski otpad. Oko 90% ili više nastalog otpada iz industrije neadekvatno se odlaže na nezaštićeno tlo, nekontrolirano spaljuje, pa čak i prosipa u vodotoke. I na kraju – trenutno postoji samo jedno sanitarno odlagalište, u Sarajevu, jedno je u izgradnji, u Zenici, i tri koja su u pripremi.

I dok naši mudri susjedi od «smeća» profi tiraju, mi ga i dalje skupljamo neselek-tivno. Kao da ne znamo da «sav otpad nije smeće» , i da se dvije trećine našeg otpada može ponovo upotrijebiti, pri čemu se troši daleko manje sirovine i energije.

Razmišlja li iko u ovoj državi kako iskoristiti otpad od 99%? Kako pretvoriti plastiku u gorivo ili gas? Kako se grijati na biološki otpad? Konceptualna rješenja za prevazilaženje postojećih ekoloških problema odavno su praksa zapadnih zemalja. Visoke tehnologije u službi ekologije, fabrike za preradu čvrstog otpada, budućnost su i čovjeka i prirode. Ako je to moguće u svijetu, zašto ne bi bilo kod nas?

Sve što je potrebno je malo pameti, novca i odlučnosti.U jednom izvještaju Evropske komisije, zbog goleme količine divljih deponija i

neselektivnog odlaganja otpada, Bosna i Hercegovina je okarakterizirana kao država u kojoj je problem zaštite okoliša sveden na potpunu marginu, iako je utjecaj na zagađenje okoliša i na zdravlje ljudi velik. Odavno bi trebalo da nam je jasno, ako već nismo geografski velika i ekonomski jaka država, da možemo sa ovom unikatnom ljepotom i darovima prirode biti država koja ima čist i zdrav okoliš. Treba nam samo novi svjetonazor, nova politika, nova životna fi lozofi ja. Koliko smo blizu takvog načina razmišljanja i takvih životnih pogleda i stavova?

Futuristi tvrde da će u vremenu koje dolazi interes za prirodno i autentično sve više rasti. Zemlje koje i za 21. stoljeće uspiju da sačuvaju izvornu prirodnu ljepotu i zdravu životnu sredinu po ekonomskom značaju će biti ono što su danas neke naftne države. Veća odgovornost prema prirodi i stalno poboljšanje kvaliteta životne sredine moralna je obaveza svakog čovjeka.

Zato je svako podsticanje ekološke odgovornosti i senzibiliziranje ljudi naša obave-za, časna i plemenita misija Fondeko revije, odanog prijatelja prirode i čovjeka.

Alma Džinović

Frajnov karanfi l endem Čvrsnice i Prenja Foto: Gorsky


Ivan ŠarčevićSOCIJALNA EKOLOGIJA

UZ NOVIH SEDAM SMRTNIH GRIJEHARazvoj koji se bazira samo na tehnološlo-ekonomskom aspektu, a zaboravlja

moralno-religioznu dimenziju, nije integralni humani razvoj i završit će u aktiviranju destruktivnih ljudskih moći

Da su često važniji detalji od bit-noga sadržaja, da se senzacija i poluistina brže šire od nji-

hova demantija i same istine, prikladno svjedoči i nedavno po svim medijima svi-jeta objavljena vijest o navodnih „Novih sedam smrtnih grijeha“ koje je izdiktirala Katolička crkva. No, radilo se o krivoj in-terpretaciji intervjua biskupa Gianfranca Girottija zadužena za ispovjednu praksu. Spomenuti je biskup novinaru Nicoli Gor-iju za vatikanski list „L’Osservatore Ro-mano“ između ostaloga govorio o novim područjima na kojima suvremeni ljudi čine grijeh: na području bioetike (genetski inženjering), korištenja droge, socijalne i ekonomske nejed nak osti te u području ekologije, ljudsko ga okoliša. Kako je bila važnija vijest jesu li katolici zaveli neku novu rigoroznost i dogmatizam nego što je se stvarno reklo, više se potrošilo pros-tora nebitnome nego sadržaju rečenoga.

No kad smo kod Katoličke crkve i teme ekologije i zaštite prirode, što je jedna od prioritetnih zadaća Fondeka i fondeko-vaca, onda vrijedi kratko spomenuti da sadašnji papa Benedikt XVI u tome pitan-ju u bitnome nastavlja put svoga prethod-nika Ivana Pavla II. Sadašnji papa samo se u pojedinim prilikama osvrnuo na pitanja ekologije. Najviše pozornosti posvetio je u svome govoru za Svjetski dan mira koji se obilježava svake nove godine. Tako je u svojoj poruci za 2007. Benedikt XVI govorio i o ljudskom ambijentu i nužnosti izgradnje „ekologije mira“. Kao fi lozof i teolog, ovaj papa je cjelokupni kontekst svoje antropologije - ljudska osoba je srce mira - posvetio obrani čovjekova dosto-janstva koje mu je darovao Stvoritelj. Braneći jednakost svakoga čovjeka po stvorenjskoj naravi, on navodi da postoje dvije ekologije – ona u smislu prirode i ona humana, ljudska. Ova ljudska zahtijeva i „socijalnu ekologiju“. To podrazumijeva da svako ponašanje i svaki stav koji ne re-spektiraju ambijent, ljudski okoliš, proiz-vodi nesreće za zajednički život ljudi, a i obratno, svako nepoštivanje zajedničkoga života vodi nepoštivanju i destrukciji prirode. Posve na tragu prijašnjega pape

i katoličkoga personalizma i za ovoga papu postoji neraskidivi vez između mira sa svim stvorenjima, prirodom u cjelini, i mira među ljudima. I jedan i drugi mir pretpostavljaju mir s Bogom.

I kao što je još 1986. onaj papa okupio prvake svih religija da se mole za mir u svijetu i to u Asizu, gradu Franje Asiškoga, zaštitnika prirode, tako u svom obraćanju za Svjetski dan mira ovaj papa nije propus-tio istaknuti primjer pluriformnoga mira

koji je u svojoj poetskoj molitvi - Pjesma brata Sunca - izrazio upravo Franjo Asiški.

Još jedan ekološki moment navodi papa u svojoj mirotvornoj poruci. Radi se o sve većem i većem problemu suvre-menoga čovječanstva: snabdijevanju en-ergeticima. Sve ubrzanijim industrijskim i tehnološkim razvojem i povećanjem standarda i potreba bogatih zemalja, iznimno je porasla potrošnja energetika. I dok se u mnogim dijelovima planeta živi još uvijek jako siromašno, a jedan od razloga su enormne cijene energetika, na drugim stranama svijeta prijeti opasnost od iscrpljenja izvora i resursa tih energe-tika. Sve je to uzrok mnogim nepravdama i antagonizmima. Iskorištavanje prirode

bez obaziranja na konkretne ljude i zem-lje, neprimjerena i egoistična destruk-cija ljudskoga ambijenta i nasilničko iskorištavanje resursa zemlje rađaju kon-fl ikte i ratove, a što proizlazi iz nehuma-noga poimanja razvoja. Razvoj koji se bazira samo na tehnološko-ekonomskom aspektu, a zaboravlja moralno-religioznu dimenziju, nije integralni humani razvoj i završit će u aktiviranju destruktivnih ljud-skih moći.

U podlozi papine brige za ekološke probleme stoji njegovo protivljenje redukcionističkoj slici čovjeka, onoj antro-pologiji koja relativizira čovjeka svodeći ga na ideološke predrasude, na političke ili ekonomske interese, u konačnici na mržnju i nasilje. Ništa manja opasnost za mir u svijetu, a time i nepoštivanje prirode i ljudskoga okoliša, za papu se nalazi u pogrešnom shvaćanju Boga koje potiče netoleranciju, mržnju i nasilje prema dru-gima. „Oslabljena“ vizija čovjeka kao os-obe (una visione „debole“ della persona), smatra papa, korijen je mnogih suvre-menih nesreća i ratova koji su destrukcije stvorenoga, ljudske prirode i ljudske kon-vivencije.

Početak proljeća M. Mehmedović


Proteklo je 37 godina od prvog zvaničnog obilježavanja Dana planete Zemlje, točnije od 21. apri-

la 1971. godine. Za pretpostaviti je kako se tadašnja ekoavangarda altruistički be-zazleno, gotovo naivno ponadala buđenju etičke svijesti svekolikog planetarnog puka i optimistično očekivala uspostavu humanijih odnosa unutar planetarne bio-cenoze. Nemali broj njih se, svjedočeći rastućem agresivnom konzumerizmu i merkantilizmu, te posljedično ekocidu, iscrpljen neravnopravnom borbom, vre-menom predao rezignaciji. Ispostavilo se naime da protivnik boravi u ljudskom umu.

Osvrnemo li se na protekla četiri desetljeća, bilježimo kako je novovjeka civilizacija, ispunjena samozadovljst-vom i jeftinim elitizmom, ustrajala u lu-tanju labirintom materijalnih vrijednosti, uvećavajući matematičkom zakonitošću ukupnost razarajućih nusproizvoda koji su neminovna posljedica mehanizma funkcioniranja modela takve civilizaci-je. I dok se pojedinac kao ćelija global-nog tijela kroz posljednja dva stoljeća suočavao sa svojim ekonomskim, političkim, tehnolo škim, socijalnim i inim izazovima i na tim poljima nerijetko nastupao sine ratio, što prateći nezgrapni hod ljudske vrste kroz vrijeme i prostor niti je novo, niti je iznenađujuće, čuđenje i nevjericu ipak izaziva zamiranje i gu-bljenje osnovnog nagona samoodržanja, iskonskog refl eksa održanja života kao takvog, onog nagona koji je, nezavisno o stupnju evolucijskog razvoja, utkan u samu kemiju života. Šta je to što je tako temeljito narkotiziralo ratio?

DIJAGNOZA I LIJEČENJA

Egocentrična klopka tehnološke civi-lizacije, u koju je čovjek neznajući i go-tovo dobrovoljno stupio, vremenom mu je gotovo neosjetno reducirala i otupila temeljne vrijednosti: kritičko mišljenje, dar duhovnosti i kontemplativnosti, estetskog i etičkog doživljaja bitka - žarišta njegovog metafi zičkog bića, i na

raspolaganje mu ponudila bezvrijedni kompenzat, jeftine tehnološke igračke i vulgarnu, na osrednjosti profi liranu zabavu zaduženu za generiranje naraštaja plitkomislećih, nekreativnih i bezide-jnih jedinki - mediokriteta. U takvom svijetu osrednjosti ne čuje se kritička, avangardna misao, ne postoji kritična masa jasnomislećih te je takva, do samo-zadovoljstva narkotizirana zajednica prepuštena interesima egocentričnih demagoga i prikrivenih predatora.

Glasila i mediji puni su neinventivnih dijagnoza kako je naša planeta bolesna, kako je ona težak bolesnik, planet na iz-disaju i sl. umjesto da se problem pravil-no adresira. Jedina bolest koja napada ovaj planet jeste čovjek i on je isključivi uzročnik njenog oboljenja. Uspješno liječenje pretpostavlja uklanjanje uzročnika bolesti i ne zadovoljava se tek saniranjem posljedica, osobito kada se radi o uznapredovalom stadiju bolesti. Obzirom da ovdje ne možemo pristupiti uklanjanju uzročnika, nužno bi ga treba-lo neutralizirati, učiniti neškodljivim ili manje škodljivim. Hipotetički, takav bi postupak liječenja trebao rezultirati svo-jevrsnom evolucijom duha, humaniziran-jem i umiroljubljivanjem uzročnika, što zahtijeva gotovo geološko vrijeme ko-jeg, s obzirom na stanje planete, ljud-ska vrsta nema. Tako zamišljeno paci-fi ciranje uzročnika tražilo bi korjenite humanističke megaintervencije, među inim i one na sociološko-psihološkom, pa i fi lozofsko-teološkom biću čovjeka. Samo na taj način bi se ponovno probu-dilo paralizirano duhovno biće čovjeka, njegova svijest o bitku i ulozi u vre-menu i prostoru i tek takav, reanimirani čovjek bi se eventualno mogao suočiti sa rastućim izazovima tehnološke civi-lizacije te osmisliti modalitet općeg, uravnoteženog koegzistiranja.

Ovakav je rasplet u ravni znanstvene fantastike jer taj proces nitko (do Apsolu-ta) ne može pokrenuti sa strane. Inicirati ga treba unutarnji sveobuhvatni kolaps

negativne stvarnosti nekog budućeg vre-mena, samourušavanje pogrešno odab-ranih vrijednosti u vječitoj ljudskoj po-trazi za iluzijom sreće, što će se logikom Univerzuma u predstojećem vremenu nesumnjivo i dogoditi. Međutim, ovakav nam fi ktivni rasplet ipak valja zadržati na umu kako bi osvijestili složenost i teško moguću rješivost problema našeg djelovanja u okruženju.

U VRTLOGU APSURDA

Latinska izreka: “Držati vuka za uši“ uči nas kako je i držanje i puštanje vuka podjednako opasno, a dramatika situaci-je kazuje kako je samo pitanje vremena kada ćemo ga morati pustiti. U vrtlogu takvog apsurda nalazi se i današnje čovječanstvo. Svoju je planetarnu egzis-tenciju u cijelosti podredilo tehnologiji, utkalo u iluziju trajanja ljudske vrste, učinivši je do te mjere zavisnom o njoj da bez nje ne bi moglo funkcionirati go-tovo niti na mentalnoj razini. U prena-talnu fazu tehnološke civilizacije, u dan prije, ne možemo se vratiti. Idemo dakle dalje...

Optimizam ponekad ima sedativno, narkotičko dejstvo, dok se za kritičko defi niranje neuljepšane stvarnosti često pogrešno rabi termin pesimizam. A real-nost jeste kako se neće značajno sman-jiti koncentarcija stakleničkih plinova, zagađenje mora i vodenih tokova, zraka i zemlje... ništa od ispravljanja onoga što se više ne da ispraviti neće uslijediti, i nikakve gromoglasno najavljivane, a u suštini deklarativne promjene našeg odnosa prema Zemlji oko kojih se vr-timo bez jasne dijagnoze, koncepcije, globalne saglasnosti, globalnog samo-odricanja, neće se dogoditi. Vlada boja-zan da smo zakasnili. Dan poslije bio je 22. april 1971. godine

Na koncu, čemu briga? Ionako je sve u softveru Univerzuma. Sa nama, ili bez nas, Zemlja će postojati ionako još nekoliko milijardi godina. U geološkom smislu naša je civilizacija tek sediment.

Amir HadžibeganovićDAN PLANETE ZEMLJE

SA NAMA ILI BEZ NASDeklarativne primjene našeg odnosa prema ovoj planeti, oko kojih se bez jasne dijagnoze,

koncepcije, globalne saglasnosti, globalnog samoodricanja, neće se dogoditi


U priči koja slijedi niko ne smije ostati sam. Ona se tiče sviju nas. I nema potrebe da se bilo ko

pojedinačno izlaže opasnostima na koje ćemo još nailaziti. Posebno ako je član ovog Udruženja. Zato, ako ste građani – budite svi i ekolozi.

Rečeno zapisujem na izvještajnoj i izbornoj skupštini Udruženja građana za zaštitu okoline „Zeleni Neretva“ na kojoj je sa primjetnom dozom žara is-kazana odlučnost nastavka aktivnosti za zaštitu životnog prostora. Istovre-meno, bez ikakvog okolišavanja, i to na samom početku skupa, imenovani su članovi najužeg rukovodstva koji su se prošle godine, na samom početku nove bitke za Neretvu (pobijeljelu od ispiranja kamena na ovdašnjoj separaciji), prik-lonili moćnom lokalnom gazdi, odnosno zagađivaču.

Telefon u uredu „Zelenih Neretve“ danima je zvonio zbog upita Konjičana

ko je kriv zbog toga što im rijeka više nije bistra i zelena, već mutna i bijela i šta će oni – ekolozi poduzeti. Slijedom toga, od onih koji su za separaciju izdali okolinsku dozvolu u pismenoj formi zatraženo je objašnjenje i hitna intervencija.

Tamo gdje su moćnici državne admin-istracije i nove gazde u sprezi i nije se moglo dogoditi ništa drugo do da rečeno pismo prvo dođe du ruke prozvanog zagađivača, a da se zvanična vlast još ni-kad ne oglasi na upit i zahtjev ove nevla-dine organizacije.

Postavljeno je pitanje zbog čega kad je neki belaj građani samo zovu „Zelene“, a ne recimo ribare i neke druge što se busaju u prsa kao zaštitari rijeke. Poput raftera naprimjer.

Oni, ribari i rafteri „Zelenima“ su pre-pustili da brane rijeku, a sebi priuštili da na njoj zarađuju naplaćujući vožnje gu-menim čamcima i dozvole za ribarenje.

Ne bi se smjelo dogoditi da tako bude

i u narednim mjesecima, kada „Zeleni“ najavljuju novu bitku za Neretvu. Naime, mimo javne rasprave (odnosno, nakon što je ona završena i verifi kovana), Općina je odlučila da uz Neretvu, na njenom najljepšem mjestu i tik uz gradsku plažu, odobri izgradnju benzinske pumpe.

Pumpe neće biti, poruka je sa skupštine baš kao što neće biti ni hidrocentrale Kon-jic. Upravo zahvaljujući aktivnostima „Zelenih Neretve“ autori Strategije ener-getskog sektora u Federaciji BiH odustali su od izgradnje te tvornice struje. Vijest je saopštio magistar Miralem Varišlić na što se salom prolomio aplauz.

Da li će neke druge hidrocentrale biti na Neretvi, poput onih planiranih u Glavatičevu, koje će zapriječiti rijeku i uništiti njen krajolik, vidjet će se.

Tog aprilskog predvečerja „Zeleni Ner-etve“ prigodnom prezentacijom brojnih aktivnosti i kazivanjima o urađenom svečano su obilježili i desetu godišnjicu rada.

No ni to nije moglo proći bez osvrta na svijest pojedinaca i odnos poslovne ja-vnosti spram onoga što rade.

„Zeleni Neretve“, rečeno je, nažalost, nemaju saradnju sa ovdašnjim biznismen-ima, što je i prirodno jer su oni posljednji bastioni u koje će ući eko svijest. Tamo se može samo strogom primjenom zakona i sankcija.

Zato i ne čudi što iz našeg lokalnog biznisa nikada u ovih deset godina nije usmjerena niti jedna marka za ekološke aktivnosti Udruženja. Naprotiv, sa tih ad-resa često su im dolazile poruke koje se ne mogu prihvatiti kao dobronamjerne.

Žale zbog toga, jer kako ističu, oni nisu udruženje koje promovira dubin-sku ekologiju, tzv. Radikalni ekologi-zam. Bliži su antropocentrizmu, načinu razmišljanja koji gleda na ljude kao na iz-vor svih vrijednosti, odnosno na prioritet ljudskih interesa.

Oni kao princip prihvataju kompromis u vidu održivog razvoja. To je razvoj koji zado-voljava potrebe sadašnjosti, a istovremeno ne ugrožava potrebe budućih generacija.

Upravo, i zbog toga, ovdje ispričano odista se tiče sviju nas.

OVO SE TIČE SVIJU NAS

AKO STE GRAĐANI, BUDITE EKOLOZINovi gospodari su posljednji bastion u koji će ući eko svijest. Tamo se može samo strogom

primjenom zakona i sankcija. Zato i ne čudi što iz našeg lokalnog biznisa za ekološkeaktivnosti nije usmjerena niti jedna marka, uočili su zaštitari životne sredine iz Konjica

Rijeke su ugoržene


Ovogodišnje obilježavanje 22. marta – Svjetskog dana voda posvećeno je sanitaciji što pre-

vedeno na naš jezik znači odgovornost i brigu društva o što većem obuhvatu stanovništva, naročito onog iz urbanih sredina, u prikupljanju komunalnih ot-padnih voda, njihova odvodnja i tretman u, za te potrebe, posebno izgrađenim uređajima. U proširenom objašnjenju to znači da se, prije svega, što većem broju ljudi obezbijedi pristup čistoj i pitkoj vodi za svakodnevnu ljudsku upotrebu, što onda uzrokuje i zagađivanje te vode (zna-mo da se svi moramo kupati, čistiti kuću, kuhati hranu, koristiti toaletne prostorije i niz drugih različitih ljudskih potreba za vodom), koju onda treba kroz sistem kanalizacije prikupiti, a potom odvesti na uređaje za prečišćavanje (tretman), kako bi se u prirodu vratila, odnosno upustila u vodotok nezagađena ili minimalno zagađena.

Generalna skupština UN je krajem decembra 2006. godine donijela rezo-luciju kojom je odredila 2008. godinu kao međunarodnu godinu sanitacije s ciljem da se unaprijedi sporo i nedovoljno djelovanje u svijetu na planu sanitacije, kao i da se prepoznaju mogućnosti raz-voja i napretka društva kroz provođenje zajedničkih aktivnosti u ovoj oblasti.

Međunarodni koordinator cijele ove akcije je UN odjel UNDESA (The United Nations of Economic and Social Affairs), znači odjel za ekonomske i socijalne (društvene) poslove, zajedno sa drugim UN organizacijama, nevladinim sekto-rom, obrazovnim i drugim institucijama.

U tom okviru, koji se veoma tiče i naše države u kojoj je, prema stručnim podacima, svega oko 35 posto stanovnika obuhvaćeno kanalizacionom mrežom, tre-ba posebno naglasiti teme koje zaslužuju da budu stalna briga svih društvenih za-jednica, jer je sanitacija, nažalost, zaista jednako lokalni i globalni problem: pro-movisati važnost higijene ljudi, ukazati na prednosti sanitacije, baviti se anal-izom kvaliteta voda, prečišćavati otpadne vode, izgrađivati kanalizacione sisteme, obezbjeđivati politički i instituciona-

lni okvir za unapređenje u ovoj oblasti i pružati dovoljno informacija društvu o problemima sanitacije.

Dakle, tema je značajna za cijeli svijet, naročito za onaj nerazvijeni dio, gdje ve-liki procenat stanovništva nema riješena pitanja vodosnabdijevanja i odvodnje ot-padnih voda koje se direktno ispuštaju u površinske vode, rijeke, jezera i močvare, uzrokujući zagađenje okoliša i, što je najtragičnije, masovna širenja raznih in-

fektivnih bolesti koje se prenose vodom. Potreba za pitkom vodom za lične i dru-ge potrebe neprestano raste sa razvojem društva, pa se procjenjuje da već danas 1,1 milijardi ljudi na Zemlji nema pris-tup čistoj i pitkoj vodi, a čak 2,6 milijardi ljudi živi bez osnovnih sanitarnih uređaja. To, zajedno sa katastrofama koje izazi-va voda, uzrokuje smrt preko osam mil-iona ljudi godišnje u svijetu, od čega je, nažalost, najviše djece.

Mi u Bosni i Hercegovini, kako je već rečeno, imamo zaista velike prob-leme u ovoj oblasti. To potkrepljuje i podatak da svega negdje oko 2-3 posto

svih otpadnih komunalnih voda u državi ide na prečišćavanje, a sve ostalo, dakle neprečišćeno, ide direktno u površinske ili podzemne vode.

Proces prečišćavanja je složen i skup. Međutim sve više postaje neophodan zbog povećanja nivoa održivosti vodnog resursa koji smo dužni osigurati budućim generacijama. U tom pravcu se u Bosni i Hercegovini već preduzimaju određene mjere i, osim što nekoliko gradova poput Gradačca, Srebrenika, Čitluka, Gruda i Trebinja imaju uređaje za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda, radi se na izradi i pripremi konkretnih projekata za rekonstrukciju starih (kao što je sara-jevski) ili izgradnju novih uređaja. Osim toga, Bosna i Hercegovina provodi i značajne promjene u sektoru voda u cilju usklađivanja sa EU direktivama koje se odnose na vode i konvencijama koje je pri-hvatila i potpisala (prije svega Konvencija o zaštiti rijeke Dunav i Mediteranski ak-cioni plan). Da bi se to postiglo u dogled-no vrijeme, treba zadovoljiti dva važna cilja: organizirati upravljanje vodnim resursima na riječnom bazenu primjenom principa integralnog upravljanja vodama i spriječiti dalje pogoršanje kvaliteta voda i dostići «dobar status» voda.

O svemu tome je bilo riječi i na svečano-radnom skupu u Mostaru posvećenom ovogodišnjem obilježavanju Svjetskog dana voda, kome su prisust-vovali predstavnici sektora voda iz oba entiteta, kroz prezentacije dva aktuelna projekta:

- Strategija upravljanja vodama u Fed-eraciji Bosne i Hercegovine i

- Problemi odvodnje i tretmana ot-padnih voda u okviru realizacije II faze WQM projekta (Water Quality Manage-ment) – Projekat upravljanja kvalitetom voda,odnosno poboljšanja kvaliteta voda u Bosni i Hercegovini koji se fi nansira iz sredstava Evropske unije.

U pojam sanitacije, na kraju, mogu se uvesti i cjelokupne mjere zaštite okoliša jer se time čuva zdravlje čovjeka, a taj isti čovjek mora sanirati svoje ukupno ponašanje pre-ma vodi i okolišu. Drugačije nema društva zdravih i zadovoljnih ljudi. (H.S.A.)

Dilista Hrkaš, Agencija za vodno područje slivova rijeke SavePRAZNIK VODE

ŽEĐ JE KAO KUGAPetnaest godina obilježavanja 22. marta, Svjetskog dana voda posvećeno je sanitaciji s

porukom da se što većem broju ljudi obezbijedi pristup čistoj i pitkoj vodi

Korito suhe rijeke u dolini Dive Grabovice Foto: Šišić Muhamed


MULTIFUNKCIONALNOST TLA

Tlo ili zemljište spade među najvažnije prirodne resurse, zajedno sa vodom, zra-kom i organizmima sačinjava eko sistem. Tlo je veoma kompleksan sistem i ono se koristi multifunkcionalno.

Primarna funkcija tla je proizvod-nja hrane i sirovina, ali se ono koristi i za druge namjene izvan sfere poljo-privrede i šumarstva. Tu se mogu izdvo-jiti dvije osnovne grupe funkcija, i to: ekološke funkcije i tehničke funkcije

Uloga ekoloških funkcija je u zakorjen-javanju biljaka, za njihovo pričvršćivanje, za uzimanje hraniva, vode i zraka. Osim toga, tlo je i stanište velikog broja orga-nizama, mikro, mezzo i makro pedofau-na, gdje neki od njih provode i cijeli svoj život u tlu. U tlu se odvijaju i mnogobro-jni procesi, kao što su razgradnja organ-ske materije i stvaranje humusa, proces povezivanja mineralnog sa organskim dijelom (tzv. organsko-mineralni kom-pleks), te procesi oksidacije, retencije hraniva, vode i dr.

Tehničke funkcije tla služe za uloge izvan sfere ekoloških funkcija. Ovdje naročito dolaze: izgradnja naselja, in-dustrije, puteva, vodnih akumulacija, za eksploataciju raznih sirovina (ugalj, željezna ruda, boksit i dr.), za odlaganje raznog otpada (komunalni, industrijski, medicinski, radioaktivni) i dr.

NEKE SPECIFIČNOSTI TLA

Zemljišni prostor u BiH karakterišeizra-zito brdsko-planinski reljef, na koji otpa-da više od 80% ukupne teritorije. Najveći dio površina je sa nagibom preko 12%. Na poljoprivredni prostor dolazi 52%, a pod šumama je 48%.

Specifi čnosti tla se mogu iskazati kroz sljedeće karakteristike:

Tlo je neobnovljivi prirodni resurs. Nje-gov razvoj je veoma dugotrajan. Tako npr. na tvrdim krečnjačkim stijen ama 1 cm tla

se stvara 1000 godina. Na ostalim stijenama ovaj proces je nešto brži, gdje se uzima pe-riod od 250 godina za svaki cm tla, tlo je živi organizam i ima svoje zakone post-anka, razvoja i nestanka, tlo se koristi multifunkcionalno, od n os no za ekološke i tehničke funkcije, u BiH ima malo kvalitetnog tla, na prve tri bonitetne kat-egorije otpada samo 14%.

UZROCI I POSLJEDICE OŠTEĆENJA TLA

Tlo je podvrgnuto raznim vidovima oštećenja. Mogu se izdvojiti četiri os-novne grupe i to, infekcija ili biološka kontami nacija tla hemijska kontaminaci-ja, antropogena degradacija destrukcija ili potpuno uništenje, odn o sno nestanak tla, odnosno pedocid.

Karakteristike pojedinih posljedica ovih oštećenja mogu se rezimirati kroz sljedeće karakteristike:

Infekcija tla ili biološka kontami-nacija označava kontaminaciju tla sa raznim patogenim parazitima. Posebno zadnjih godina došlo je do razvoja raznih bolesti kod životinja, a i kod ljudi. Tu naročito dolaze: Q-groznica, bruceloza, ptičja gripa, sa pojavom raznih virusa i

bakterija. Sve ove bolesne životinje na kraju završavaju u tlu. Ovdje se post-avlja značajno pitanje – koliko je nji-hovo prisustvo moguće u tlu, kako se tlo ponaša i utiče na njihovo zadržavanje u tlu, mogući uticaji na kontaminaciju ljudi, posebno poljoprivrednika koji su vezani za tlo?

Posljednjih godina sve su prisutnije mjere uređenja komunalnih deponija (smetljišta) i stvaranja tzv. sanitarnih de-ponija. U ovim novim deponijama je os-novno pitanje da li i koliko sadrže razne vidove parazita.Tu se postavljaju sljedeća pitanja:

Koliko se dugo razni patogeni organiz-mi zadržavaju u tlu, odnosno uticaj svo-jstava tla na njihovo prisustvo, koliko je uticaj na proces infekcije cijednih voda, iz ovakvih zemljišta, a time i na infekciju podzemnih voda, kolike su mogućnosti zadržavanja na uzgajanim poljoprivred-nim kulturama, i posljedice na ljude i životinje kod konzumiranja tih proizvo-da.

Istraživanja na ovom području su još skromna. Značajan doprinos su dali istraži vači sa Veterinarskog fakulteta iz Sarajeva (prof. Zuko Almedina, J. Omer-agić i dr.).

Dr. Husnija Resulović, profesor emeritusRESURS KOJI NESTAJE

OŠTEĆENJA TLA – UZROCI, POSLJEDICE, MJERE ZAŠTITE I SANACIJA

BiH ima malo kvalitetnog tla i zbog toga je potrebno voditi računao njegovom održivom razvoju i stvarnoj primjeni

Proces vodne erozije takođe uzrokuje teška oštećenja tla (Zlatac, Nevesinje)


HEMIJSKAKONTAMINACIJA TLA

Hemijska kontaminacija tla označava unošenje u tlo raznih polutanata. Oni dospi-jevaju u tlo u čvrstom i tečnom obliku. Oni također mogu doći u tlo i iz matičnog sup-strata (geološko–petrografski supstrat). Iz atmosfere u tlo dospijevaju putem oborina (tzv. kisele kiše). Ovo područje je kod nas i najviše istraženo. Najčešće je istraživan sadržaj teških metala kao što su: olovo, kadmij, cink, bakar, kobalt. U manjoj mjeri su istraživani i organski polutanti.

Neka istraživanja kod nas su pokazala da je došlo do kontaminacije tla, naročito na području industrijskih regija (Zenica, Tuzla, Kakanj i dr.), zatim na tlima u blizini puteva. Također u slučajevima odlaganja raznog industrijskog otpada (pepeo i šljaka iz rada termoelektrana (Kakanj, Tuzla, Gacko, Ugljevik), te crvenog mulja iz alu-minijske industrije (Mostar, Zvornik), te deponija komunalnog otpada (smeće) i dr.

U ovu grupu uključili smo i radioaktiv-ni otpad. Radionuklidi, odnosno njihovo porijeklo može biti iz više izvora: najprije mogu biti naslijeđeni iz geološko–petro-grafskog supstrata, zatim iz industrijskog otpada, kao što su pepeo i šljaka, a dije-lom iz primjene mineralnih gnojiva (npr. iz fosfornih gnojiva).

DESTRUKCIJA ZEMLJIŠTA

Ovaj vid fi zičkog uništavanja tla, odnosno njegovog nestanka kao prirod-

nog tijela ima karakter pedocida.Ovdje se mogu izdvojiti dvije vrste po-

sljedica, i to:- prvi slučaj, predstavlja takav ste-

pen oštećenja pri kojem se tlo privremeno isključuje iz ekoloških funkcija. Ovdje su prisutni sljedeći uzroci: površinska eksp-loatacija raznih sirovina (rudarstvo), de-ponije raznog otpada, kamenolomi i sl.

- Drugi slučaj označava proces pri ko-jem se trajno isključuje iz proizvodnje, odnos-no iz ekoloških funkcija, uzroci su slijedeći: naselja, industrija, putevi, vještačke vodne akumulacije, aerodrome, jaružna erozija i sl.

Putem ovih uzroka oštećenja tla, u Bosni i Hercegovini se godišnje gubi oko 3.000 ha.

MJERE ZAŠTITE TLA INJIHOVA SANACIJA

Nema apsolutnih mjera zaštite tla. Naime, sve razvijenijem društvu biće potreb-no sve više materijalnih dobara, energije, a stalno povećanje broja stanovništva zahti-jeva više dobara, hrane, energije, izgradnju novih naselja, puteva, eksploatacija raznih sirovina će zahtijevati i veće i intenzivnije korištenje zemljišnih resursa sa aspekta njegovih tehničkih funkcija, odnosno i dalje će biti prisutni gubici tla. U cilju zaštite tla, međutim, moguće su relativne mjere zaštite. Ove mjere se najprije odnose na zaštitu kvalitetnih kategorija zemljišta. Tu dolaze boniteti I, II i III, a dijelom i IV kategorija. Ove mjere su donekle unesene i u Zakon o zaštiti poljoprivrednog zemljišta, koji je u pripremi.

U cilju zaštite kvalitetnog zemljišta potrebno je raspolagati bonitetnim kartama izrađenim u krupnom mjerilu 1:25.000.

U slučajevima gdje je došlo do kon-taminacije tla koriste se mjere remedi-jacije i bioremedijacije. Naročito je ko-risna mjera kalcizacije, unošenje krečnih gnojiva na kiselim tlima. Primjenom ove mjere dolazi do inaktivacije teškoih meta-la. Kada se radi o deponijama krovinskog (jalovinskog) materijala kod površinske eksploatacije raznih sirovina, tada se primjenjuje mjera rekultivacije, koja može biti direktna ili indirektna.

Kod direktne rekultivacije postupa se tako da se krovinski materijal može os-posobiti za biološke funkcije (naročito su povoljni krovinski materijali, npr. lapor-ci). U slučajevima primjena indirektne (posredne) rekultivacije, tada se mora primijeniti nanošenje sloja prirodnog tla cca 20-30 cm dubine na krovinski materi-jal. U slučajevima sanacije deponija in-dustrijskog i komunalnog otpada također se pristupa tzv. indirektnoj rekultivaciji, odnosno nanošenju sloja prirodnog tla ili sloja povoljnog krovinskog materijala.

Za praćenje zdravstvenog stanja tla i promjena njegove plodnosti potrebno je vršiti tzv. mjere Kontrole plodnosti tla. One uključuju uzimanje uzoraka tla svake 3-4 godine i analize svojstava.

Želimo naglasiti da je tlo neobnovlji-vi prirodni resurs, i da u BiH ima malo kvalitetnog tla. Potrebno je voditi računa o održivom razvoju tla i njegove stvarne primjene.

RESURS KOJI NESTAJE

Odlaganje krovinskog (jalovinskog) materijala po poljoprivrednim tlima je proces koji dovodi do isključenja tla iz ekoloških funkcija (sjeverna Bosna, Đurđevik)

ANTROPOGENADEGRADACIJA TLA

Ovaj oblik oštećenja je posljedi-ca neracionalnog korištenja pod uticajem obrade od strane čovjeka. Ova oštećenja se posebno manifes-tuju u pogoršanju fi zičkih svojstava tla, kao što su: pogoršanje strukture, zbijanje tla, sanacija površinskih voda, smanjenje aeracije, stvaran-je pokorica, razvoj površinske i brazdaste vodene erozije. Ovi po-sljednji procesi naročito su inten-zivni na inkliniranim površinama. Korištenje inkliniranih površina sa nagibom većim od 12 stepeni dovodi do ubrzanja vodne erozije.


Čovjek od svog postanka živi u okeanu zvanom atmosfera i odvajkada se bori sa vremenskim nepogodama i ostalim

promjenama vremenskih uslova. Zbog toga i interesovanje čovjeka za zbivanja u atmosferi datiraju od najstarijih vremena.

Čovjek je pokušavao da opiše zbivanja u atmosferi i da ih zapiše. No ta zapažanja su bila sporadična i nepovezana, vremenski i prostorno. Tek od novijeg vremena ta su os-matranja standardizovana i povezana na nivou svijeta.

BUDUĆNOST I PROMJENE

Prva međunarodna meteorološka mreža bila je uspostavljena 1654. od strane Ferdi-nanda II Toskanskog. Sedam njenih postaja nalazile su se u sjevernoj Italiji, a ostale četiri u Varšavi, Parizu, Innsbrucku i Osnabrücku. Iza toga sa promjenljivim intenzitetom jačale su kako metode tako i mreža meteoroloških osmatranja. Ipak, kao početak instrumentalnog perioda u svjetskoj meteorologiji se uzima po-lovina devetnaestog vijeka. Interesantno je da je u BiH prva meteorološka stanica proradila u Zavalju kod Bihaća još 1851. godine. Prva mjerenja počinju od 1879. (prije svega vojne meteorološke stanice). Organizovano i kon-tinuirano, mjerenja na teritoriji BiH su kren-ula sa uspostavom mreže meteoroloških stan-ica 1892. godine, pa se ta godina uzima kao početak rada meteorološke službe u BiH, čiji je prvi rukovodilac bio Filip Balif. Od 1894. radi i Opservatorija na Bjelašnici. Većina stanica u BiH ima prekide za vrijeme ratnih zbivanja u prošlom stoljeću. Jedino meteorološka stanica u Sarajevu ima neprekinut niz mjerenja od 1888. godine. Štaviše, od 1902. godine do danas, stanica se nalazi na istom mjestu na Bjelavama. Od 30. juna 1994. godine Bos-na i Hercegovna je postala članica Svjetske meteorološke organizacije.

Dana 23. ožujka 1950. stupila je na snagu Konvencija Svjetske meteorološke orga-nizacije, datum koji se slavi svake godine kao Svjetski meteorološki dan. Nedugo potom, 1951., SMO je postala specijalizirana agen-cija sustava Ujedinjenih Naroda. Otada sve zemlje članice UN meteorološka mjerenja i osmatranja obavljaju na isti standardan način određen dokumentima i pravilima Svjetske meteorološke organizacije.

U BiH postoje dva meteorološka za-voda: Hidrometeorološki zavod u Sarajevu i Hidrometeorološki zavod u Banjoj Luci.

Ovo je bilo važno reći, jer je ove godine povodom dana meteorologa od strane SMO promovisana tema: Osmatranje planete za bolju budućnost, pri čemu se misli kako na funkciju Svjetskog osmatračkog sistema u svakodnevnom osmatranju zbivanja u at-mosferi i obavještavanje javnosti u svrhe ublažavanja posljedica meteoroloških nepogo-da, ali i opažanje ovih zbivanja na duže staze, tj. praćenje klimatskih promjena.

KARAKTERISTIKE2007. GODINE

Zagrijavanje klimatskog sustava na glo-balnom planu je nedvojbeno, kao što se vidi iz promatranja porasta globalnih prosječnih temperatura mora i oceana, rasprostranjen-og otapanja snijega i leda i dizanja globalne prosječne razine mora.

Jedanaest od proteklih dvanaest godina (1995.-2006.) ubraja se u dvanaest najtoplijih go-dina od početka instrumentalnog bilježenja glo-balne površinske temperature (od 1850. godine).

Činjenica je da je u toku proces global-nog zatopljenja i da je vrijeme zahvaljujući tome sve promjenljivije. Stogodišnji rekordi u pogledu temperature i ostalih parametara dešavaju se vrlo često, a samim tim oscilici-je od-do u kratkom vremenskom intervalu i na malom prostoru su sve veće. Za razliku od nekih drugih djelova svijeta, gdje se to odražava u velikim katastrofama tipa tornada,

uragana, poplava, suša i dr., kod nas u BiH se to uglavnom očituje u obliku “pogoršanih biometeoroloških uslova”.

Hidrometeorološki zavod u Sarajevu se već više godina bavi istraživanjima i praćenjem kli-matskih promjena i njihovim uticajem na naše područje. Na osnovu toga, možemoreći da će ubuduće oscilacije meteoroloških parametara (temperature, oborina, vjetra i dr.) biti sve veće i veće, tako da će i intenzitet vremenskih nepogoda u svijetu, pa i kod nas postepeno, ali sigurno rasti doglednom vremenu.

U tom pogledu je vrlo karakteristična i prošla 2007. godina. Počela je rekordom u pogleedu srednje temperatura zime. Na sjeveru zemlje je bila najtoplija u zadnjih sto dvadeset godina ko-liko imamo evidenciju, a i u ostalim krajevima jedna od najtoplijih; prvih osam mjeseci stalno iznad višegodišnjeg prosjeka; u toku proljeća i ljeta evidentan defi cit padavina, sa sušnim peri-odima; ljeto vrlo promjenljivo, ali u sva tri ljetna mjeseca novi stogodišnji rekordi u pogledu apso-lutne temperature, a u pogledu srednje teperature svrstani su među deset najtoplijih. Izgledalo je da će to biti najtoplija godina koja se pamti, ali u noći izmedju augusta i septembra preokret – pad temperature i veće količine padavina. Slijedeća četiri mjeseca su bila hladnija od prosjeka i sa obilnim padavinama.

Konačni bilans 2007. godine bila je po srednjoj temperaturi među deset najtoplijih u stogodišnjem nizu i sa padavinama u grani-cama višegodišnjeg prosjeka.

Željko Majstorović, klimatologOSMATRANJE PLANETE

UZAVRELI LED I MOREBuduće oscilacije meteoroloških parametara (temperature, oborine, vjetra...) biće sve veće

i veće, tako da će i intenzitet vremenskih nepogoda u svijetu, pa i kod nas postepeno, ali sigurno u dogledno vrijeme rasti

Slika meteorološkog kruga na stanici Sarajevo-Bjelave krajem septembra 2007.poslije obilnih kiša tokom ovog mjeseca. Snimio: Dženan Zulum, klimatolog


Kada sam u petak, 7. marta ove prestupne 2008. godine, u ranu zoru, pod okriljem snijega i sa

bolom u lijevoj nozi, gunđajući i tražeći razlog više da se vratim u krevet, sjeo na prvo sjedište bijelog Landrovera mog pri-jatelja Ilhana Dervovića i krenuo prema Livnu s namjerom da prisustvovanjem okruglom stolu o sudbini Buškog jezera, nisam ni slutio da ću 24 sata kasnije zaboraviti sve pobrojane nedaće i svoj život obogatiti još jednim nesvakidašnjim iskustvom.

Tog subotnjeg jutra u sjećanju mi je ostala slika pet žličarki (Platalea leucorodia) koje su se poput dobro ui-grane košarkaške petorke kretale duž plićaka Buškog jezera. Istovremeno, sred jezera poput „ledenjaka“ polako je plutalo više od hiljadu krunatih (Ay-thya fuligula) i glavatih (Aythya ferina) patki, dok su nedaleko od njih uz obalu jezera sa prepoznatljivim dugim zakriv-ljenim kljunovima miroljubivo stajali veliki podzviždači (Numenius arquata). Spomenuti prizor teško je vjerodosto-jno opisati riječima. Jednako je teško dočarati ushićenje kada ugledate jato od 200 ždralova (Grus grus) koje iz pravca Livanjskog polja odlazi ka snijegom za-

vejanom Kupresu. Još jednom Livanjsko polje i Buško jezero me nisu ostavili ravnodušnim i uskraćenim za užitak više u posmatranju ptica. O smirujućoj ljepoti ovog područja najbolje svjedoče riječi slovenskog ornitologa dr. Boruta Štumbergera koji već nekoliko godina redovno gostuje u livanjskom kraju. Žaleći se na nakupljeni umor i teret sva-kodnevnih obaveza, moj prijatelj jednom prilikom je rekao: „Potrebne su mi 3 sed-mice da dođem ovdje da gledam ptice i zaboravim na sve“.

Zbog čega je onda ova jedinstvena ptičija oaza zaboravljena od Bosanaca i Hercegovaca i još uvijek nedovoljno zaštićena od onih koji ptice gledaju kroz puškomet ili njihova staništa doživljavaju kao prostor za eksploataciju sirovina kako bi se zaradio euro više.

Ukoliko potražite u enciklopedijama, na internet stranicama ili u brojnim ob-javljenim radovima i naučno-stručnim člancima podatke o Livanjskom polju i Buškom jezeru, susrest ćete pridjeve sa prefi ksima naj. Prema podacima Cvijića iz 1900. godine Livanjsko polje je najveće polje u dinarskom kršu. Dužine je 65 km, a površine oko 405 km2. Smješteno je na nadmorskoj vi-

sini od 700 do 710 metara, a srednja širina mu iznosi 6 kilometara. Danas ga označavaju najvećim kraškim poljem na svijetu. Polje je tokom godine ve-likim dijelom poplavljeno. Rezultat historijskih djelovanja procesa plav-ljenja i isušivanja predstavljaju velika tresetišta, te se Livanjsko polje sma-tra najvećim balkanskim tresetištem. Nažalost, destrukcije ovog lokaliteta su već odavno prisustne. Sedamde-setih godina započete su pripreme za stvaranje vještačke akumulacije i močvarna staništa Buškog blata su po-topljena. Istovremeno, središnji dio polja, koji je nekad plavio kopanjem kanala pretvoren je u imelioracione površine. Naposlijetku, ratna dešavanja devedesetih su rezultirala velikim bro-jem zaostalih ekslozivnih sredstava, a područje Livanjskog polja je na-pustilo veći dio stanovništva, osobito u predjelu Ždralovca. Svjedočanstvo tome su brojna zgarišta i poneki starac koji se vratio na svoje ognjište. Nekada su, prema riječima starosjedilaca, na veličanstvenim livanjskim livadama pasla brojna stada ovaca, dok danas iste zjape prazne.

S druge strane, Buško jezero predstav-lja najveću vještačku hidroakumulaciju u Evropi. Zauzima površinu od 56,7 km2, a nastalo je 1972. godine potapanjem jugoistočnih dijelova Livanjskog polja. Veći dio jezera pripada općini Tomislav-grad, dok je manji dio pod nadležnošću općine Livno.

Biološka i geološka raznolikost Livan-jskog polja su rijetko otvorena sahara znan-ja za svakog istraživača. Proučavanjem prirodnog nasljeđa ovog kraja bavili su se brojni priznati bosanskohercegovački i evropski botaničari, zoolozi i geolozi. Nakratko ću se osvrnuti i na svijet ptica i njihova staništa.

Prva sistematičnija istraživanja faune ptica Livanjskog polja obavio je austrijski ornitolog i prvi kustos-zoolog dr. Otmar Reiser (Rajzer) u period od 1887. do 1915. godine. Rajzer je u datom peri-odu zabilježio 99 vrsta. Pri tome posebno

Mr. Dražen Kotrošan, Zemaljski muzej Bosne i HercegovineLIVANJSKO POLJE NOVO IME NA RAMSAR LISTI

JEDINSTVENA OAZA PTICANedavno je pokrenuta incijativa za uvrštavanje Livanjskog polja na listu RAMSAR

područja. Nažalost, i pored brojnih istraživanja, ovo područje još uvijek nije dobilo status zaštićenog područja u Bosni i Hercegovini

Livanjsko polje u ljetnom ambijentu (Foto: D. Kotrošan)


se ističe da su se tada gnijezdili ždralovi, i to u dijelu polja koji i nosi naziv po njima (Ždralovac). Pored ždralova u Livanjskom polju u tom periodu gnijezdile su se velika droplja (Otis tarda) i žličarke. Danas ve-like droplje nema u Bosni i Hercegovini, a žličarke se mogu vidjeti u malom broju i više se ne gnijezde. Nakon Rajzera, u periodu od 1970. do 1990. godine, orni-tofaunu Livanjskog polja proučavao je dr. Svjetoslav Obratil, tadašnji kustos-orni-tolog Zemaljskog muzeja Bosne i Herce-govine. On je ustanovio prisustvo još oko 60 ptičijih vrsta. Povećanje broja vrsta dr. Obratil tumači, između ostalog, stvaran-jem vještačke akumalacije Buškog jezera što je uvjetovalo registraciju većeg broja močvarnih vrsta. Posljednja organizovana istraživanja Livanjskog polja i Buškog jezera obavili su slovenski, njemački i austrijski ornitolozi u sklopu projekta pod okriljem EURONATUR-a. Domaći part-ner u ovim akcijama bio je Mato Gotovac iz Centra mladih Livno. Posljednje dvije godine saradnju sa EURONATUR-ovim timom ostvarili su i članovi Ornitološkog društva „Naše ptice“, a pojedinim akci-jama priključila se i Davorka Kitonić iz Metkovića. Navedena istraživanja pokaza-la su nove promjene u sastavu ornitofaune ovog područja. Pri tome, zabilježeno je oko 40 „novih“ vrsta. Sastavljajući popis ptica za nominaciju Livanjskog polja za RAMSAR, EURONATUR-ova ekipa je zabilježila da su od 1888. do 2007. godine registrovane 204 vrste. U ovom trenutku od posebnog značaja je činjenica da je populacija kosca (Crex crex) na Livanjs-kom polju najveća kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Kosac se inače svrstava u globalno ugrožene vrste što još više daje na značaju Livanjskom polju kada je u pitanju zaštita ove rijetke vrste. Međutim, to nije kraj kada je u pitanju razolikost ptičijeg svijeta. U posljednjem broju biltena Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini objavljen je podatak da su tri crne rode (Ciconia nigra) zabilježene 9. jula 2007. godine u Ždralovcu. Ovim za-pisom Dejana Kulijera broj zabilježenih vrsta povećan je na 205, a ornitolozi su se još jednom uvjerili da je Livanjsko polje nepresušan izvor novih saznanja o ptica-ma. Ujedno, ovo je potvrda svakodnevnog značaja Livanjskog polja i Buškog jezera u zaštiti ptica.

Raznovrsnost ornitofaune i velika brojnost ptica jedan su od osnovnih ra-zloga koje izdvajaju Livanjsko polje kao

jedno od najznačajnijih staništa ptica u Bosni i Hercegovini. Pored ptica, i druge životinjske i biljne grupe u Livanjskom polju su zastupljene velikim brojem vrsta od koji se mnoge označavaju kao rijetke i ugrožene. Nažalost, poznato je da ovo područje još uvijek nije obuhvaćeno ni-jednim aktom zaštite. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, nedavno su EURONATUR u saradnji sa Centrom mladih u Livnu pokrenuli incijativu za uvrštavanje Livanjskog polja na listu RAMSAR područja. Prethodno je neo-phodno Livanjsko polje (zajedno sa još nekoliko područja u Bosni i Hercego-vini) nominovati na listu IBA područja (Područja značajna za boravak ptica). Jed-na od važnih akcija u pravcu proglašenja Livanjskog polja za RAMSAR područje je i akcioni plan za daljnje upravljanje ovim područjem. U tom pogledu, 7. marta 2008. godine održana je radionica na temu „Važnost i budućnost Buškog jezera“. Tom prilikom dr. Borut Štumberger i dr. Mar-tin Schneider Jacoby su predstavili EU-RONATUR-ov prijedloga za upravljanje ovim područjem u sklopu općeg plana upravljanja Livanjskim poljem. Kroz dis-kusiju izneseni su i planovi općina Livno i Tomislavgrad što će uveliko imati značaja u projekciji razvoja ovog kraja. Sve nave-dene i planirane akcije trebale bi doprini-jeti konačnom cilju, a to je proglašenje

Livanjskog polja RAMSAR područjem. Na ovaj način Bosna i Hercegovina bi, pored Hutovog blata i Bardače, dobila još jedno područje zvanično označeno kao područje od izuzetnog značaja za ptice.

Visok stepen biodiverziteta Livanjskog polja i okruženja, osobito kada su u pitanju ptice, nije upitan. Međutim, postavlja se pitanje kako očuvati ovakvo prirodno bla-go pred pritiscima koje najavljuju budući planovi za područje Livna i Tomislavgra-da. Stoga je neophodno ukazati na neke probleme koji trenutačno predstavljaju opasnost po gubitak biodiverziteta Livan-jskog polja. U ovom trenutku najveći pri-tisak na okoliš predstavljaju planovi za razvoj energetskog sektora. Vjetroelek-trane na Gradini i Borovoj glavi, HE u kanjonu Šijice i osobito TE „Kongora“ su veliki zahvati čija bi gradnja imala nega-tivan uticaj na živi svijet Livanjskog pol-ja. Uzimajući u obzir migratorne puteve ptica zasigurno da bi gradnja ovih ob-jekata uticala na kretanje i boravak ptica u Livanjskom polju. Uz spomenuto, neo-phodno je uzeti u obzir i nekontrolisanu eksploataciju treseta i druge zahvate i jasno je da se opasnost po ptičiji svijet i njihova staništa na Livanjskom polju sva-kodnevno pojačava. Na kraju, potrebno je istaći (krivo)lov i potrebu kontrole onih koji nose puške o ramenu. Naime, spo-menuti problem već odavno prvenstveno predstavlja pitanje volje i etike lovačkih društava da se preduprijede spomenute negativnosti, a potom i cjelokupnog društva da se pravovremeno kažnjavaju oni koji pod okriljem lova čine zakonom kažnjiva djela. Defi nitivno potreba raz-voja livanjskog i duvanjskog kraja se ne može zaobići. Možda bi za početak treba-lo sačuvati simbole obog kraja kao što je livanjski sir, a ne dozvoliti da se pod istim imenom proizvodi na Vlašiću ili u nekim drugim krajevima Bosne i Hercegovini. U tom pogledu i fascinantonst ptičijeg svi-jeta u aspektu ekoturističkog razvoja ovih krajeva trebala bi biti simbol od posebnog lokalnog i državnog značaja.

U nadi da će razum prevladati i da će zaštita Livanjskog polja dobiti prednost pred ekonomski neisplatnim projektima, sa nestrpljenjem iščekujem da početkom juna zajedno sa Borutom, Ilhanom, Pet-rom, Davorkom, Jasminkom i drugim pticoljubcima krenem u Livanjsko polje na još jedno noćno brojanja pjevajućih mužjaka kosca, slavuja i ćukova.

Pčelarice (Merops apiaster)(Foto: I. Dervović)

LIVANJSKO POLJE NOVO IME NA RAMSAR LISTI


Tijekom 2002. godine intenzivno smo radili na istraživanju prašume Trstionica kod Kaknja, te smo i u

tom periodu nalazili razne oblike devas-tacije prašume od neodgovornih lovaca. Devastacija se prije svega ogledala u sječi stabala, razbacivanju raznog smeća i vožnji (trkama) terenskim automobilima kroz prašumu. Angažiranjem tadašnje uprave šumarije ‘’Ribnica’’ iz Kaknja, prašuma je očišćena u nekoliko navrata, a nakon razgovora sa lovcima pritisak na prašumu je malo popustio. Šumarija u to vrijeme zatvara put do prašume, i u više navrata organizira čišćenje smeća. Ipak ta idila nije potrajala dugo.

Tijekom nastavka istraživanja u prašumi ove godine, nakon četiri godine, stanje je pogoršano, te prašuma dovedena na rub opstanka kao takva i vrlo vjerojat-no da se više neće moći uvrstiti u kategor-iju prašume. Tako smo izgubili još jedan biser iz naše prirodne baštine, nebrigom i primitivizmom onih koji bi trebali promi-cati zaštitu prirode, te se i sami boriti da bi je očuvali kao takvu. Kako šuma bez divljači nije šuma, ovdje ću spomenuti i divljač koja je praktično u toj zoni pot-puno istrijebljenja. Mnogi će se zapitati da li nam je to trebalo, ali krivica ostaje na lokalnoj zajednici koju ovi problemi ne interesiraju, pa zbog političkih moćnika žmiri na oba oka.

Da bi se shvatila vrijednost prašuma navešću samo neke činjenice.

Prašume se razvijaju bez utjecaja

čovjeka – prema PRPIĆU i sur. (1996, 2001), ili pod neznatnim djelovanjem čovjeka, kako navodi u svom djelu poznati švicarski šumar-uzgajivač LEBUNDGUT (1982). U prašumi je potrebna i stalna ravnoteža između šumske zajednice i divljači koja se hrani biljnom hranom da se ne bi ugrozila prirodna obnova prašume. Obzirom da su ti uvjeti ispunjeni, prašume na širem području Bosne i Hercegovine dolaze u grupu najočuvanijih. Razlog tome može se tražiti u kasnijem razvoju šumarstva te se određene šume nisu mo-gle otvoriti komunikacijama i pristupiti njihovom iskorištavanju.

U Bosni i Hercego-vini prije zadnjeg rata imali smo šest očuvanih prašuma – Perućica, Janj, Lom, Igman, Trstionica, Plješevica.

Sve prašume u Bosni i Hercegovini vegetaci-jski pripadaju šumskim zajednicama bukve, jele i smreke, a koja je najšire zastupljena u području Dinarida. Tako, od uku-pno 1.266.000 ha visokih šuma, na šume bukve, jele i smreke otpada

630.000 ha, ili 50% (PINTARIĆ 1997), a 3% šuma te biljne zajednice pripada prašumama.

Očuvane prašume i njihovo proučavanje nam omogućava da lakše gospodarimo ekonomski važnim prirod-nim šumama u Bosni i Hercegovini, te da pratimo kako šume reagiraju na global-no zatopljenje smjenom vrsta. Prašuma Trstionica vegetacijski također pripada šumskoj zajednici bukve, jele i smreke. Prema ekološko vegetacijskoj rejonizaciji Bosne i Hercegovine, ova prašuma dolazi u oblast unutrašnjih Dinarida, područje istočnobosanske visoravni i rejon ozren-sko-okruglički. U našim istraživanjima u prašumi smo analizirali njenu struk-turu i promjene u posljednjih 39 godina (1963-2001). Na temelju dobivenih rezul-tata zaključili smo da je najbolji tip gos-podarenja u šumskim zajednicama bukve, jele i smreke preborni tip.

Gubitak ove prašume za šumarstvo, nauku i širu društvenu zajednicu u skoroj budućnosti će se vjerojatno pokazati kao nemjeriv. Što će uraditi društvena zajed-nica zainteresirana za njeno očuvanje, kao i oni koji su do ovoga doveli napravivši auto poligon, ostaje da se vidi. Oni koji uništavaju posljednje prašume nisu nikak-vi ljubitelji prirode i lova.

Fotografi je prašume iz 2002 godine

Prašuma iz 2007 godine

Dalibor BallianPRAŠUMA NA RUBU OPSTANKA

LOVCI PUCAJU, MOĆNICI ŽMIREUništavanje vrijedne prirodne baštine u okolini Kaknja niko ne zaustavlja. Prašume u BiH dovedene

na rub opstanka. Nebrigom i primitivizmom gubimo i ove bisere iz naše prirodne baštine


Hidrološka raznolikost na području Bosne i Hercegovine u pogledu veličine, broja, geografskog

položaja i oticanja rijeka uslovila je i raznovrsnost živog svijeta koji je vezan za vodena staništa. U planinskim vodama koje preovlađuju u odnosu na ravničarske, nalaze se idealni uslovi za život pastrm-skih vrsta riba. Zbog općeg značaja i ekonomskih potencijala prirodnih resursa BiH, posebna pažnja je posvećena marki-ranju nesumnjivo autohtonih ribljih popu-lacija. Aktivnosti u njihovoj prezervaciji i konzerviranju izvornih genofondova su počele u posljednjih sedam godina, a ve-lika pažnja je usmjerena na mehkousnu pastrmku, potočnu pastrmku, glavaticu, mladicu i lipljena.

U BiH su zastupljena četiri roda pod-potodica Salmonidae: Hucho – mladice, Oncorhynchus – kalifornijske pastrmke, Salmo – lososi i Salvelinus – zlatovčice, sa 12 vrsta. Najveći broj vrsta ima rod Salmo, a među njima je najzastupljenija vrsta Salmo trutta – potočna pastrmka (potočna pastrva, merdžan). U vodama naše zemlje zasigurno postoje populacije dvije podvrste potočne pastrmke – Salmo trutta fario i Salmo trutta lacustris.

Na osnovu palentoloških dokaza utvrđena je pojava salmonidnih vrsta još početkom tercijara u eocenu, dok su krajem tercijara i početkom kvartara bile široko rasprostranjene. Među naučnicima postoje nesuglasice oko pradomovine salminida. Neki smatraju da salmonidne vode porijeklo iz slatkih voda, ali ima i onih koji vjeruju da je more njihovo prvo-bitno stanište.

Potočna pastrmka je izuzetno prila-godljiva različitim uslovima staništa spram kojih pokazuje visok nivo fenotip-ske plastičnosti. Populacija ove vrste koje nastanjuju istu rijeku mogu se razliko-vati, i to u zavisnosti od mjesta življenja, pa se događa da se pastrmka iz gornjeg toka rijeke dosta razlikuje svojim izgle-dom i veličinom od one iz donjeg toka iste rijeke. Zbog toga danas postoji veliki

broj geografski specifi čnih populacija sa karakterističnim morfološkim odlikama, i to je glavni razlog zašto je za jednu vrstu dato toliko naučnih imena.

U posljednjih 20 godina mnogo je rađeno na utvrđivanju genetičkog iden-titeta populacija potočne pastrmke na području Evrope. U analizu su uključene, geografski posmatrano, ukupno 24 popu-lacije pastrmki iz atlantskog, dunavskog, sredozemnog i jadranskog sliva. Cilj je bio da se na osnovu dobijenih rezultata

utvrde fi logenetski odnosi morfološki i geografski različitih populacija pastrmki u Evropi. Autori su utvrdili 21 polimorfno mjesto i ukupno 12 haplotipova (haploidni genotip – genetička varijanta), koje su po obradi podataka razvrstali u pet fi logenet-skih grupa – linija.

Populacije potočne pastrmke koje pripadaju istoj liniji posjeduju neke zajedničke morfološke osobine. Mediter-anska i jadranska linija su sa velikim bro-jem sitnih crvenih i crnih tačaka koje su ne-pravilno raspoređene po cijelom tijelu, kao i četiri široka tamna pojasa koji kao obruči obavijaju tijelo, i to jedan u nivou glave, dva u nivou trupa i jedan u nivou repa. Širina pojaseva je individualna osobina. Dunavska linija ima krupnije crvene i crne tačke podjednako zastupljene i ravnomjer-no raspoređene po cijelom tijelu. Atlantska domestifi kovana linija ima karakterističnu crnu pigmentaciju koja preovladava nad

crvenom i nalazi se uglavnom na trupnom dijelu neposredno iza glave. Marmora-tus linija (glavatica) ima karakteristične mramorne šare po kojima je i dobila ime. Osnovna boja tijela je maslinasto zelena ili smeđkasta, a šare se nalaze na leđima i bo-kovima tijela i nešto su tamnije od osnovne boje. Pojedini primjerci mogu imati i četiri široka tamna pojasa.

Potočna pastrmka je autohtona vrsta Bosne i Hercegovine koja je danas pred-met intenzivnih naučnih istraživanja.

Tako su sve autohtone populacije sliva rijeke Neretve izdvojene u (naučno veri-fi ciranu) zasebnu vrstu Salmo faroides Karaman. S druge strane, mnogi smatra-ju da autohtone potočne pastrmke crno-morskog sliva pripadaju zasebnoj vrsti S. Labrax Pallas. Međutim, kod nas se mogu naći podaci o „morfama“ fario i la-custris što je apsolutno netačna interpre-tacija taksonomskih podataka. Naime, u Kodeksu zoološke nomeklature postoje svega dvije, sinonimne infrasubspeci-jske kategorije: formaeni varijetet i de-cidan navod da se od 1961. godine sve kategorije opisane kao varijeteti trebaju smatrati podvrstama podvrstama vrsta u okviru kojih su opisane. Dakle, u vodama Bosne i Hercegovine zasigurno postoje podvrste S. trutta fario, jer su introduci-rane iz srednjeevropskih područja, baš kao i podvrsta S. trutta lacustris u jezer-skim ekosistemima.

Dr. sc. Adem HamzićUGROŽENA FAUNA

POTOČNA PASTRMKA(Salmo trutta linnaeus, 1758)

Bosna i Hercegovina je, zahvaljujući geografskom položaju i posebnim kraškim staništima, jedna od ihtiološki najraznolikijih evropskih zemalja sa 130 vrsta slatkovodnih riba iz 27

porodica i 79 rodova. Najinteresantnija i najugroženija je porodica pastrmki (Salmonidae), a među njima uz endemične vrste – mehkousna pastrmka i glavatica, je i potočna pastrmka

Vrsta koja nestaje


Tijelo potočne pastrmke je aerodina-mičnog oblika, izvanredno prilagođeno uvjetima staništa. Glava je relativno ve-lika, usta su također velika, a ralo (vo-mer) i vilice su snabdjeveni zubima. Boja tijela je vrlo promjenljiva i za-visi od uvjeta staništa. Leđna strana je najčešće maslinastosmeđa do zelenkasta, dok su bokovi svjetliji ili žućkastozeleni, a trbuh sivobijel ili žućkast. Škržni pok-lopci, leđa, bokovi i leđna peraja su posuti brojnim tamnim i crvenim pje-gama, oivičenim bijelim ili plavkastim obrubima. Peraja su maslinastosmeđe do žućkaste boje. Cijelo tijelo je pokriveno sitnim, okruglastim i tankim krljuštima. Kod mladih jedinki se tokom prve go-dine života na bokovima javljaju krupni-je, tamne, ovalne mrlje, tzv. „mladalačko ruho“, koje kasnije nestaju. Jedinke ove vrste žive i do 15 godina, a za to vrijeme (zavisno od uvjeta ishrane) narastu i do jednog metra i dostignu tjelesnu masu do 15 kg. Malo je ribljih vrsta kod kojih u to-likoj mjeri prosječna tjelesna masa zavisi od uvjeta staništa, a posebno od veličine vodotoka. Zanimljiv je podatak da je 1968. godine u akumulacionom jezeru Lokvara (blizu Delnica), koja pripada dunavskom slivu, ulovljena potočna pas-trmka dužine 124 cm, i težine 25,5 kg, starosti 15 ili 16 godina.

Potočna pastrmka je najrasprostran-jenija i najbrojnija autohtona salmonidna vrsta u Evropi. Unesena je u Australiju, Sjevernu Ameriku i srednju Afriku. U BiH potočna pastrmka naseljava slivove rijeka: Bosne, Cetine, Drine, Save, Gline, Korane, Ukrine, Neretve, Trebišnjice, Une i Vrbasa.

Specifi čnosti i heterogenost životnih uvjeta u ovom dijelu njenog areala uti-cale su na formiranje, kako smo rekli, više prepoznatljivih morfoloških vari-janti. Međutim, unatoč izrazitim biogeo-grafskim, ekološkim, etološkim i drugim barijerama među lokalnim populacijama, i nekontrolirana poribljavanja većine pripadajućih vodotoka ozbiljno su dovela u pitanje izvornost matičnih geofondo-va. Tako su biološke osobenosti većine današnjih populacija naše potočne pas-trmke, ustvari, rezultat višekratnih prirod-nih hibridizacija sa introduciranim jatima nepoznatog porijekla usljed ljudskog namjernog i nenamjernog poribljavanja.

Razvoj sportskog ribolova, kao i veo-ma zastupljen krivolov uz narušavanje prirodnih uslova staništa, doveli su do značajnog smanjenja brojnosti populacija

potočne pastrmke, a pojedine populacije su postale ugrožene sa stanovišta op-stanka. Kao posljedica toga dolazi vrlo često do poribljavanja komercijalnim linijama koje su prilagođene ribnjačkom uzgoju. Najčešće se radi o linijama alohtonog (stranog) porijekla, koje se na-kon ubacivanja u vodotokove nesmetano ukrštaju sa autohtonim (domaćim) popu-lacijama, što može dovesti do ugrožavanja genetičke specifi čnosti autohtonih popu-lacija. Unošenje alohtonih populacija može dovesti do kompeticije u pogledu

osnovnih životnih resursa. To može imati za posljedicu potiskivanje autohtonih populacija iz njihovih prirodnih staništa. Prema kategorizaciji IUCN, potočna pas-trmka ima status ugrožene vrste (EN).

Degradacija staništa je glavni uzrok izumiranja lokalnih populacija. Pretjer-an izlov i nepromišljeno poribljavanje također mogu dovesti do istih rezultata. Nepromišljenjo poribljavanje dovešće, na prvom mjestu, do introgresivne hi-bridizacije, a na drugom mjestu i do kompeticije za osnovne životne resurse.

Nažalost, svjedoci smo svakodnevnog poribljavanja u BiH potočnom pastrm-kom gdje se poribljavaju vodotoci crno-morskog sliva ribama iz jadranskog sliva i obrnuto (iz Neretve u Drinu, Unu, Mil-jacku, Vrbas itd...).

Morfološki karakteri mogu biti indikativ-ni, ali nisu do kraja pouzdani za razlikovanje autohtonih od alohtonih populacija potočne pastrmke pa je, zbog toga, neophodno ko-ristiti preciznije molekularno-genetičke metode. Na osnovu rezultata dobijenih uz pomoć spomenutih metoda može se sa

većom tačnošću utvrditi autohtonost popu-lacija. Autohtone populacije u BiH su još uvi-jek sačuvane u izvorišnim, nepristupačnim dijelovima vodotokova koji su vrlo često odvojeni prirodnim barijerama od nizvod-nih dijelova toka. Autohtone populacije su rijetke, ali još uvijek postoje te u budućnosti mogu biti formirana autohtona matična jata. Autohtono matično jato može se koristiti za repopulaciju na onim lokalitetima na kojima je pastrmke gotovo istrijebljena, kao na ri-bolovno atraktivnim vodama pod snažnim ribolovnim pritiskom.

NAJATRAKTIVNIJA VRSTA U BIHPotočna pastrmka je slatkovodna vrsta – potočno-riječna forma morske pas-

trmke (Salmo trutta) i jedna je od najpoznatijih i najrasprostranjenijih slatkovod-nih salmonidnih riba. Naseljava hladne planinske potoke i rječice, rjeđe rijeke, koje odlikuje čista, bistra i nezagađena voda bogata kiseonikom i s relativno malim temperaturnim oscilacija. U takvim biotopima zadržava se pojedinačno, pretežno u uskom području, pri dnu vodotoka – u dubljim virovima, rivinama i u teže pristupačnom priobalju.

Karnivorna je vrsta; hrani se raznim organizmima faune dna; larvama vodenih insekata, mekušcima, rakovima, glistama itd. Također, značajan izvor njene ishrane su i insekti koji padaju na vodu, ribe i riblja mlađ.

Mrijesti se od oktobra do januara, zavisno od uvjeta staništa i meteoroloških pri-lika. Mriješćenje se odvija na plitkim mjestima, na pjeskovitoj i šljunkovitoj pod-lozi, sa izraženom vodenom strujom. Spolnu zrelost dostiže sa napunjene dvije ili tri godine života, pri tjelesnoj dužini od oko 20-25 cm. Ženke, zavisno od veličine, odlažu 500-3.000 jaja, čiji dijametar iznosi 4,5-5,0 mm. Obično se procjenjuje da ženke polažu oko1.500 komada jaja na kilogram sopstvene tjelesne mase. Za vri-jeme mrijesta izražen je spolni dimorfi zam, tj. mužjaci postaju intenzivnije obojeni, a trbuh im je – u poređenju sa ženkama – uži. Kod starijih mužjaka se donja vilica produžuje u vidu kljuna. Živi pojedinačno i pretežno obitava na uskom području.

S obzirom na brojnost, rasprostranjenje, ljepotu i način ribolova, te kvalitet mesa za potrebe ljudske ishrane, potočna pastrmka u BiH predstavlja najvažniju i najatraktivniju sportsko-ribolovnu vrstu. Savladana tehnologija vještačkog mrijesta i uzgoja daje joj i veliki gospodarstveni značaj tako da se u BiH danas proizvodi (osim mlađi) i oko 50 tona konzumne potočne pastrmke i jedna smo od rijetkih zemalja u Evropi koja u maloprodaji ima konzumnu potočnu pastrmku.

Prilikom sportskog ribolova na potočnu pastrmku mogu se upotrebljavati samo vještačke mušice i vještačke varalice (vještački mamci), bez utega. Zabranjen je izlov primjeraka dužine ispod 25 cm i više od pet komada dnevno. Zakonski lovostaj za ovu vrstu je u periodu od 1. oktobra do 28. februara, tj. u vrijeme mrijesta.

UGROŽENA FAUNA


Zakon o zaštiti okoliša („Službene novine Federacije BiH“, broj 33/03), daje temeljna rješenja pre-

vencije u očuvanju okoliša glede ispunja-vanja uvjeta za izgradnju novih objekata i postrojenja, ali, uvažavajući i ekonomsku realnost Bosne i Hercegovine, propisuje i prijelazna rješenja i rokove prilagođavanja standardima i zahtjevima utvrđenim Zakonom i provedbenim propisima za postojeće pogone i postrojenja.

Osnovna zadaća Federalnog mini-starstva okoliša i turizma, odnosno Sekto-ra za okolišne dozvole, je razviti i ubrzati praktičnu primjenu odredbi Zakona za zaštitu okoliša s aspekta uspostave nove zakonske institucije – «okolišne doz-vole», kako za nova – tako i za postojeća postrojenja i instalacije. Neodvojivi dio ove zadaće je i daljnji razvoj registara zagađivanja i zagađivača, što će, zajedno s jačanjem okolišne inspekcije, osnažiti provođenje okolišnih zakona u praksi i tako dati značajan doprinos reformi gosp-odarstva Federacije Bosne i Hercegovine na okolišnim načelima održivog razvoja.

Na ovaj način je Federalno mini-starstvo okoliša i turizma generator ubrzanja tranzicijske reforme posebice u sektorima industrije, rudarstva i energe-tike, ali i drugim sektorima, kao što su: vodoprivreda, šumarstvo, poljoprivreda, promet i zdravstvo - što će potaknuti re-forme zakonodavstva i doprinijeti ubrza-nju donošenja strateških i programskih dokumenata u ovim oblastima.

Analiza stanja primjene Zakona o zaštiti okoliša, sa aspekta izdavanja okolišnih dozvola u nadležnosti Feder-alnog ministarstva, pokazala je nekoliko interesantnih pokazatelja:

- od 2003.godine do danas, zaprim-ljeno je ukupno 213 zahtjeva za okolišnu dozvolu. Od ovoga broja, 118 zahtjeva se odnosi na nova postrojenja koja će se tek izgraditi, dok je 95 zahtjeva za postojeća postrojenja iz različitih grana gospodarstva.

- Samo u 2007 godini zaprimljen je 127 zahtjeva gospodarskih subjekata iz

Federacije BiH, ili 63,2 %, što u odnosu na period 2003.do 2006. godina, kada je zaprimljeno svega 74 zahtjeva ili 36,8 %, iznosi skoro dvostruko više.

- U prva tri mjeseca 2008.godine zaprimljeno je 12 zahtjeva - 8 za nova i 4 za postojeća postrojenja.

Nadalje, analiza je pokazala da je, prema gospodarskim granama, do sada zaprimljeno najviše zahtjeva za dobivanje okolišne dozvole iz energetske indus-trije, zatim dolaze ekstraktivna industrija – najviše kamenolomi, kemijska i metal-ska industrija, itd.

Federalno ministarstvo je iz svoje nadležnosti do sada izdalo 65 okolišnih dozvola. Po godinama: 2004. – 5 okolišnih dozvola, 2005. – 12, 2006. – 23, 2007. – 17 okolišnih dozvola i 2008. zaključno sa mjesecom ožujkom – 8.

U 10 nadležnih, kantonalnih mini-starstava za okoliš u Federaciji BiH, u periodu 2004.-2007. izdato je: 349 okolišnih dozvola i to: 2004. – 33, 2005. – 96, 2006. – 101 i 2007. – 119.

Do sada je, prema raspoloživim po-dacima, u Federaciji Bosne i Hercegovine izdato 414 okolišnih dozvola.

Iz prethodno navedene analitike uočljivo je da je ovako veliki broj zahtjeva u prošloj, 2007. godini uzrokovan zakons-kim rokom (1.1.2008.godine) do kada su prema članku 74 Zakona o zaštiti okoliša trebali da podnesu i dobiju okolišnu doz-volu svi postojeći gospodarski subjekti.

Međutim, kada se zna da veliki broj gospodarskih subjekata još uvijek nije podnio zahtjev za okolišnu dozvolu, tada se može zaključiti da je proces izdavanja okolišnih dozvola na samom početku!

Dakle, s obzirom da veliki broj postojećih fi rmi nije uopće ušao u postu-pak dobivanje okolišne dozvole, bilo je potrebno razmotriti koji su to razlozi doveli do ove situacije.

Iako bi za stvarne razloge ovog stanja trebalo napraviti sveobuhvatnu anali-zu, može se i bez toga uočiti sa punom vjerodostojnošću da su neki od najvažnijih

razloga za navedeno stanje uglavnom niska svijest i nespremnost gospodar-skih subjekata za provođenje zakonskog postupaka dobivanja okolišne dozvole, nepravovremeno objavljivanje relevant-nih provedbenih propisa (tek u prosincu 2005.godine), slab fi nancijski status poduzeća, oštećenost radnih prostora ili obustava rada na nekim od tehnoloških linija zbog zastarjelosti strojeva ili niske produktivnosti, itd.

U tom kontekstu, treba istaći da su „federalni, županijski/kantonalni organi i tijela uprave i općinske službe za up-ravu, dužni izvršiti obaveze iz čl. 25 i 26 ovog Zakona preko institucija za instru-iranje i obrazovanje javnosti, u suradnji s udruženjima za zaštitu okoliša i stručnim organizacijama, koje angažiraju javnost u zaštiti okoliša” (član 27 Zakona o zaštiti okoliša).

Obzirom na navedeno stanje u oblasti primjene zakona u praksi i na evident-no mali broj postojećih gospodarskih subjekata koji su podnijeli zahtjeve za okolišnu dozvolu, što je naprijed u ana-lizi navedeno, Federalno ministarstvo je odlučilo da pokrene jednu kampanju podizanja svijesti svih zainteresiranih strana u postupku izdavanja okolišne doz-vole i realizira jednogodišnji projekt pod sloganom „Okolišna dozvola – prijatelj okoliša“. Ovim projektom je predviđeno da se izvrši neposredno upoznavanje svih relevantnih subjekata o zakonskim obavezama posjedovanja okolišne doz-vole bez obzira na to što postojeća postro-jenja imaju uporabnu dozvolu i trenutno rade, ali isto tako okolišnu dozvolu mora-ju da imaju i ona koja su prestala sa radom radi zastarjele tehnologije ili su zatvorena zbog oštećenja, ili iz drugih razloga nisu u pogonu i ne namjeravaju da ponovno otpočnu rad.

Kampanja o okolišnoj dozvoli – pomoć u podizanju svijesti o zaštiti okoliša ima cilj da putem savjetovanja i radionica up-oznaju nadležna kantonalna ministarstava okoliša i drugih organa i tijela uprave za

Mladen Rudež, Sektor za okolišne dozvole, Federalno ministarstvo okoliša i turizmaZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE U PRAKSI

GOSPODARSTVO NESPREMNO ZA PROVOĐENJE ZAKONA

U Federaciji Bosne i Hercegovine izdato više od 400 okolinskih dozvola Najaktivnija energetska industrija i kamenolomi


okoliš (i vode), relevantne gospodarske subjekte, i sve ostale zainteresirane subjek-ta sa: mogućnostima zaštite i unapređenja zaštite okoliša putem primjene relevantnog zakonodavstva iz oblasti zaštite okoliša; postupkom izdavanja okolišne dozvole, registrima zagađivača i zagađivanja; sus-tavom informiranja i edukacijom o zaštiti okoliša; postupkom uključivanja javnosti i pristupom javnosti informacijama o zaštiti okolišu i prirode; nadležnostima u okviru zaštite okoliša; načinom planiranja zaštite okoliša; načinom uspostave stan-darda kvalitete okoliša putem najboljih raspoloživih tehnika/BAT-a) i odgovor-nostima za pričinjenu štetu u okolišu, itd.

Jedan od ciljeva obuke u formi radion-ica je pružanje konkretne stručne pomoći poduzećima kako da izrade plan ak-tivnosti sa mjerama i rokovima za poste-peno prilagođavanje tehnoloških procesa u pogledu smanjenja emisija, odnosno zagađivanja putem primjene najboljih trenutno raspoloživih tehnika (BAT-ovi), kao preduvjetom za dobivanje okolišne dozvole sukladno Pravilniku o uvjeti-ma za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole za pogone i postrojenja koja imaju dozvole za rad prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša.

Drugi jednako važan cilj je obuka djelatnika u stručnim službama županija i općina koji rade kao državni službenici na izdavanju rješenja za urbanističku suglas-nost, građevinsku i okolišnu dozvolu. Iz prethodno izloženog nameće se neko-liko zaključka:

Neminovno je bilo prolongiranje roka do 1.1.2010. godine za dobivanje okolišne dozvole za postojeća postrojenja, što je svojom odlukom krajem prošle godine o izmjeni Zakona potvrdila i Federalna vlada.

Neophodno je optimalno kapacitirati nadležna ministarstva zaštite okoliša na svim razinama odgovornosti da adekvat-no odgovore na zakonske obveze ubrza-nog provođenja novog pravnog instituta - okolišne dozvole u praksi, te osposo-bljavanje i kapacitiranje okolišne inspe-kcija na federalnoj i županijskoj razini odgovornosti.

Potrebno je kontinuirano raditi na transferu novih znanja i podiza-nju svijesti o problematici dobivanja okolišne dozvole, a sve kao krajnji cilj u poticanja održivog razvoja u oblasti zaštite i unapređenja životnog okoliša u Bosni i Hercegovini.

„Da bi došao do onoga što ne znaš, moraš poći putem koji se zove put neznanja“.

Tomas S. Eliot***

„Nasuprot današnjem izopćenju civilizacije ili njenoj negaciji, radikalnom nihilizmu, prvo je i najvažnije utvrditi životnu ljepotu i stvaralaštvo“.

Ivan Supek***

„Razgovor među većinom učenjaka nije ništa drugo do uzajamno diskretno i uljudno polaganje ispita“.

Paul Jean***

„Obrazovanje je sretnicima ukras, a nesretnicima utočište“:

Aristotel***

„A ono što ne znaš, jedino je što znaš“:

Thomas S. Eliot***

„Lako mogu zamisliti čovjeka bez ruke, nogu, glave... Ali ne mogu zamisliti čovjeka bez misli: to bi bio kamen ili nemušta životinja“.

Blaise Pascal***

„Glup čovjek se obično pred svakim novim znanjem (logos) ukoči od straha“.

Heraklit***

„Ako želiš stići do izvora, moraš plivati protiv struje“.

Poljska***

„Čovjek nikad ne gleda ono što je već učinjeno: samo ono što još treba učiniti“.

Marice Curie***

„Kad kažemo da neki čovjek voli život, obično pomislimo „E, taj voli dobro pojest, popit i...“ Tek se ponekad dosjetimo da postoje ljudi koji se vesele svemu što je živo, što se razvi-

ja, koji su u stanju cijeniti svoj život, svoj posao pa... i druge ljude“.

Erich Fromm***

„Imati moć... pa, to znači učiniti nešto za druge“.

Brooke Astor***

„Ljubav može uspijevati samo u tihom domu u kojem snažno odjekuje ruka razumi-jevanja“.

Kineska***

„Mi, roditelji, danas se na-lazimo pred teskom zadaćom. Morali bismo u fi zičkom i duhovno onečišćenom svijetu odgojiti i podići zdravo potom-stvo“.

***„Što je zaista ženstveno,

saznat ćemo tek onda kad žene počnu biti ono što zaista i jesu“.

Prentica Mulford***

„Mladost predlaže, starost odlaže, a zrelost izvršava“.

Kineska***

„Ako ti nedostaju liječnici, neka ti liječnici budu ovo troje: veselje, odmor i umjerena preh-rana“.

dr. Roko Živković***

„Šala odlučuje u važnim pitanjima jače i uspješnije od strašne zbilje“.

Horacije***

„Čovjek je uskraćen za mno-ga veselja, ako se ne zna nasmi-jati samom sebi“.

Sarra Jannetto Duncan***

„Povijest će pokazati da puno onoga što danas doživljavamo kao normalno, neće izdržati po-vijesni sud“.

J. Gaarder

EKOLOGIJA DUŠE

LJUBAV MOŽE USPIJEVATI

Odabrao: I. Dedić


Među brojnim endemičnim i se m ie ndemičnim vaskularn-im biljnim vrstama bogate fl o re Bosne i Hercegov-ine BOSANSKI KAĆUN zauzima posebno mjesto,

prvenstveno radi toga što je njegovo klasično nalazište (locus classicus), tj. mjesto gdje je vrsta prvi puta uočena i znanstveno opisana, centralna Bosna, preciznije bosanska planina Vranica iznad Fojnice. Tu ju je prvi zapazio, a potom 1887. znanstve-no opisao austrijski botaničar Günther Beck von Mannagetta (1856.-1931.). Svakako ova vrsta je kasnije zabilježena i na ne-kim drugim bosanskim planinama kao što su Treskavica, Gola Jahorina, Klek i dr., gdje se nalazi na specifi čnim staništima, uz izvore i hladne potočiće.

Drugo, od osamdesetak autohtonih vrsta i podvrsta porodice orhideja ili kaćuna (Orchidaceae) naše fl ore jedino je za nju ve-zana endemičnost za naše krajeve. Sve druge imaju šire europsko i euroazijsko rasprostranjenje, od kojih su neke prava rijetkost u bosanskohercegovačkoj fl ori [npr.: GOSPINA PAPUČICA (Cypripedium calceolus L.), NADBRADAC (Epipogium aphyl-lum Schwartz), Liparis loeselii (L.) L. C. M. Richard] i dr., a ostale su šire rasprostranjene na našim planinskim pašnjacima. Jedan od njih je i MALI KAĆUN (Orchis morio L.) iz čijih se gomolja spravlja poznati napitak „salep“, koji, po vjerovanju, ima afrodizijačko dejstvo.

Bosanski kaćun, u preko 120 godina postojanja u botaničkoj

znanosti, posljednjih desetljeća obuhvaćen je novim taksonoms-kim i horološkim saznanjima i promjenama kao rezultat znanst-venih istraživanja brojnih monografa ovog interesantnog roda.

Treća je činjenica da bosanska nalazišta predstavljaju zapad-nu granicu njegovog ukupnog areala.

Tako je u poznatom petotomnom djelu Flora Europaea, u ko-jem su 1980. na suvremen način obrađene sve europske vrste i podvrste porodice orhideja (Orchidaceae), bosanski kaćun svrstan u novi rod Dactylorhiza Necker & Nevski, i to kao jedna od podvrsta vrste Dactylorhiza cordigera (Fries) Soó subsp. bos-niaca (G. Beck) Soó, koji je rasprostranjen, osim u Bosni, još u nekim državama Balkanskog poluotoka (Albanija, Srbija, Make-donija i Bugarska), pa je to semiendemična podvrsta Bosne i endemična podvrsta Balkanskog poluotoka. Rod Dactylorhiza se odlikuje, uz ostale morfološke specifi čnosti, time što su mu go-molji duboko prstenasto razdijeljeni, a ne elipsoidno zaokruženi, kao kod vrsta roda Orchis.

Ovu taksonomsku i fi togeografsku novost je prvi objavio mađarski botaničar R. von Soó (1903.-1980.) još 1962., a koji je ovaj botanički rod obradio u spomenutom europskom kapital-nom djelu pred samu svoju smrt.

Bez obzira na sve botaničke fi nese i promjene, bosanski kaćun, uz mnoge druge endemične vrste, svjedoči o izuzetnom bogatstvu i osebujnosti naše fl ore.

Dr. sc. Čedomil ŠilićINTERESANTNOSTI NAŠE FLORE

BOSANSKI KAĆUN

(Orchis Bosniaca G. Beck)

Bosanski kaćun (Orchis Bosniaca G. Beck)


Dr. Günther Vitez Beck pl. Mannag-etta, profesor botanike i direktor botaničkog vrta njemačkog Uni-

verziteta u Pragu, prvi put susreće bosan-ski ljiljan (Lillium bosniacum) na planini Bjelašnici u sedmom mjesecu 1887. godine. Taj prvi sakupljeni primjerak (nomenklatur-ni tip, sintip) Beck pohranjuje u Her-barsku zbirku (SARA) Odjeljenja za prirodne nauke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, gdje se i danas nalazi. O bosanskom ljil-janu ovaj autor obavještava naučnu javnost iste godine, dajući mu status varijeteta već poznate vrste kran-jskog krina (Lillium carniolicum). Nekoliko godina kasnije (1903.) u djelu „Flora Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka“ Beck daje prvi detaljan opis bosanskog varijeteta kranjskog krina, te tako ovaj endem centralnih Dinarida zvanično postaje punopravnim članom bosanskohercegovačke fl ore.

Bosanski ljiljan odlikuje sta-bljika koja može narasti i do 80 cm. Ona najčešće nosi veći broj sumporastožutih velikih cvjetova (jedan od osam, pa čak i 10), koji su posuti purpurnim bradavičastim mrljama i cvjetnim dijelovima okrenutim nagore, te zbog toga oblik cvijeta podsjeća na turski turban. Ovaj dinarski endem optimum uvjeta života nalazi na umjereno vlažnim subalpinskim i gorskim livadama, kao i karbonatnim planinskim rudinama, te se na planinama susreće i do 1.800 m nad morem. Tako se susreće u Bosni i Her-cegovini na sljedećim planinama: Igman, Bjelašnica, Treskavica, Ozren.

O kako upečatljivoj, oku ugodnoj (mada neugodnog mirisa) biljci se radi govore i brojni narodni nazivi bosanskog ljiljana: ciganska menđušica, žućena tra-va, punoglavica, glavičina, ovčija trava, osuća trava. Ovaj endem danas se nalazi na spisku biljnih vrsta za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine (Šilić, 1996.), kao ugrožena ili ranjiva vrsta.

U svojoj burnoj istoriji u oblasti biljne sistematike ovaj bosanski vari-jetet nakratko dobija i status vrste, koji mu dodjeljuje austrijski botaničar Karl Fritsch u naučnom časopisu „Verlag des Narutwissenschaftlichen Vereines für Steiermark“ 1909. godine. Međutim, taj

sistematski status narednih godina, pa sve do danas postaje ponovo upitan i često mijenjan.

Ista sudbina je zadesila i najbliže srod-nike bosanskog ljiljana: kranjski, albanski (L. Albanicum) i bugarski ili rodopski ljiljan (L. jankae). Sve ove svojte, koje zbog zakrivljenosti cvijetnih dijelova spadaju u skupinu turskokapih ljiljana, su endemične. Rasprostiru se duž Dinarida sa krajnjim arealom od jugoistočnih Alpa do šarsko-pindskog i rodopskog sistema planina. Kranjski krin zahvata sjeveroza-padni dio ovog areala sve do planine Vele-bit. Na Durmitoru, Prokletijama, kao i na šarskim planinama, sve do Pindosa nalaze se populacije albanskog ljiljana. Lillium

jankae sa sjeveroistoka graniči se sa pop-ulacijama bosanskog i albanskog ljiljana uspijevajući na kontinentalnim Dinaridi-ma i planinama rodopskog sistema.

Brojni botaničari, istražujući ovu endemičnu skupinu ljiljana klasičnim biosistematskim metodama, kao što su

morfološke, ekološke, te horološke, dolaze do različitih zaključaka o njihovom statusu. Tako je po-sljednjih stotinu godina bosanski ljiljan, kao i njegovi najbliži srod-nici, dobijao i mijenjao svoj status od nivoa forme, preko varijeteta, do podvrste ili zasebne vrste. Sva ova razmimoilaženja u pogledima sistematičara su upravo i bila ra-zlog više da zadnja revizija roda Lilium, koja je objavljena u kapi-talnom djelu Flora Europaea, bo-sanskom ljiljanu ne daje jasan tak-sonomski nivo, već ga samo navodi kao nedovoljno ispitani „segregat“ kranjskog krina. Ova posljednja re-vizija navodi na bojazan da bi se u narednom izdanju djela Flora Eu-ropaea potpuno izgubilo ime bo-sanskog endema s obzirom da se u spomenutoj Flori obično obrađuje taksone najniže do podvrste.

Na sreću, posljednjih godi-na, u okviru nekoliko projekata proučavanja evropskih ljiljana, Lillium bosniacum ponovo post-

aje predmetom interesovanja naučne ja-vnosti. Zahvaljujući novim metodama molekularne genetike, molekularne ci-togenetike, te mjerenja ukupne količine DNK, spoznaje o ovom bosanskom en-demu se polako upotpunjuju. Upravo su nove metode aktuelizirale stav austrijskog boraničara K. Frischa sa početka prošlog stoljeća i dale čvrstu potporu kojom se bo-sanskom ljiljanu potvrđuje status vrste.

Uz nadu da ova ugrožena endemična vrsta neće nestati sa ovih područja prije nego bude priznata od strane evropske naučne javnosti, ostavljamo ljubiteljima biljnog svijeta da u njoj uživaju prilikom susreta u prirodi, ali i da se založe za njezino očuvanje.

CVIJET SA NASLOVNE STRANE Dr. Edina Muratović

ŽIVOTOPIS BOSANSKOG LJILJANABosanski ljiljan (Lillium bosniacum G. Beck ex Fritsch) je jedna od endemičnih

vrsta u fl ori Bosne i Hercegovine. Vrsta je ugrožena, najviše antropogeno, te zaslužuje posebnu pažnju i zaštitu

Treba ga zaštititi


Kao i svaku drugu znanost/nauku, ili interdisciplinarno područje, integrativnu bioetiku

defi niramo pomoću predmeta kojim se bavi i metodologije kojom se služi. U pogledu predmeta, integrativnu bioe-tiku karakterizira široko predmetno područje, koje seže od moralnih dilema u medicinskoj praksi i biomedicins-kim istraživanjima, preko određivanja moralnog statusa ne-ljudskih živih bića, tematiziranja ekoloških pitanja, uloge znanosti i tehnike u suvremenoj civili-zaciji, rasprave o karakteru naše epohe i znakovima prelamanja epoha, sve do teorijskog zasnivanja nove svjetskopo-vijesne epohe. U metodološkom po-gledu integrativnu bioetiku obilježava izrazita interdisciplinarnost, uvažavanje i uključivanje u raspravu relevantnog kruga posebnih znanstvenih disciplina, ali isto tako i kruga neznanstvenih per-spektiva koje obuhvaćamo nazivom – kulturne perspektive. U tom je kontek-stu nastao pojam pluriperspektivizma kao metodološko određenje integrativne bioetike, pojam koji u sebi objedinjuje znanstvene i kulturne perspektive.

Iz takvog određenja jasno proizlazi da interkulturalnost izravno ulazi u metodološki opis integrativne bioetike. Drugim riječima, integrativna bioe-tika u razmatranju pojedinih problema u okviru svoga predmetnog područja uzima u obzir različite kulturne pers-pektive, u kojima se dotični problem može sagledati, te ih dovodi ne samo do međusobne, interkulturalne interakcije nego ih konfrontira i sa interdisciplin-arnim znanstvenim perspektivama. To je postupak kojim se stvara orijentaci-jsko znanje, traže orijentiri i pronalaze rješenja u zamršenim moralnim i civi-lizacijskim dilemama koje prate život suvremenog čovjeka.

Takav model izgrađivanja orijentira u društvenom životu, koji se protivi sva-koj redukciji relevantnih perspektiva, ispostavlja se kao condicio sine qua non društvenog i duhovnog života u Bosni i Hercegovini. Zbog toga ne treba čuditi da je ideja integrativne bioetike našla plodno tlo u zemlji gdje je stvarni život moguć jedino kao su-život, dakle život u kojem se nužno prepliću različite po-vijesne, duhovne i životne perspektive.

Simpozij “Integrativna bioetika i interkulturalnost” slijedi onu intelek-tualnu liniju koja je zacrtana prvim međunarodnim bioetičkim simpozi-jem u Bosni i Hercegovini, koji je pod naslovom “Integrativna bioetika i iza-zovi suvremene civilizacije” održan od 31. 3. do 1. 4. 2006. godine u Sarajevu. Budući da se integrativna bioetika pro-tivi, s jedne strane, sužavanju pred-metnog područja bioetike te, s druge strane, reduciranju perspektiva u ko-jima se bioetički problemi razmatraju, to znači da bi se i na ovom simpoziju rasprava trebala voditi o najširem spe-ktru bioetičkih tema. Važno je pritom imati u vidu polazišni aksiom integra-tivne bioetike da zajedničku istinu treba tražiti na metodološkim pretpostavkama interdisciplinarnosti i interkulturalizma, te u interakciji znanstvenih i kulturnih perspektiva.

Skup započinje s radom u petak, 23. svibnja/maja 2008. ujutro (9 sati), a zat-vara se u subotu, 24. svibnja/maja 2008. u poslijepodnevnim satima. Na simpoz-iju će svoja izlaganja (cca 10 minuta) imati 28 sudionika (cjeloviti radovi bit će tiskani u posebnom zborniku rado-va). Imena izlagača (abecednim redom) i naslovi njihovih izlaganja.

Bioetičko Društvo u BiH, poziva sve zainteresirane da sudjeluju u radu Sim-pozija.

Prof. dr. Fra Velimir ValjanBIOETIKA

ŽIVOT JE JEDINO MOGUĆ KAO SUŽIVOT

Bioetičko društvo u Bosni i Hercegovini organizira Drugi međunarodni bioetički simpozij pod naslovom “Integra-

tivna bioetika i interkulturalnost”, koji će se održati u Sara-jevu, u Akademiji nauka i umjetnosti BiH, 23. - 24. svib-

nja/maja 2008. godine

KONAČNO STRATEGIJANa osnovu člana 6a Konvencije

o biološkoj raznolikosti, Bosna i Hercegovina je realizirala pro-jekat pripreme Strategije BiH sa akcionim planom za očuvanje biološke i pejzažne raznolikosti (2008-2015).

Završna radionica projekta je održana u Sarajevu, 9.04.2008. godine, u hotelu Radon Plaza, u or-ganizaciji Federalnog ministarstva okoliša i turizma, kao izvršne agencije projekta u Bosni i Herce-govini.

Na radionici je promovirana publikacija Bosna i Hercegovina – Zemlja raznolikosti, koja pred-stavlja prvu cjelovitu studiju sa pregledom biološke i pejzažne raznolikosti naše zemlje. Studija je nastala radom Ekspertnog tima (kojeg čini više od 40 stručnjaka iz oblasti biodiverziteta iz cijele BiH) kroz dvogodišnji period.

U radnom dijelu ovog skupa prezentiran je i diskutovan nacrt dokumenta Strategija i akcioni plan za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine (NBSAP 2008-2015). Nacrtom Strategije, koja je takođe rezul-tat eskpertnog rada, predviđeni su brojni projekti i zadaci koji imaju za cilj očuvanje jedinstvenog bio-diverziteta BiH, razvoj sistema up-ravljanja prirodom i smanjenje pri-tisaka na naše prirodne vrijednosti.

Nacrt dokumenta će, kroz Međuentit etsko tijelo za okoliš, biti upućen prema vladama entiteta, te nakon predviđene pro ce dure, pre-ma državnom nivou odluči vanja.

Uz nadu, da će dokument Strate-gije i akcionog plana za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti biti prepoznat kao stručna i naučna podloga za poduzimanje snažnih akcija u oblasti zaštite prirode s jedne strane, a sa druge kao široka osnova za djelovanje na svim ad-ministrativnim nivoima, pratićemo budućnost ovog dokumenta.

Dr. Senka Omerović - Barudanović

BIODIVERZITET


U jednom jezeru u Glavnom kanalu Vjetrenice, biospeleolozi iz Lju-bljane pronašli su jesenas više

od 25 uginulih rakova iz skupina kozica i rakušaca. To mjesto, Treće kalcitno jezero, udaljeno je od ulaza 480 metara, i prva je stalna vodena površina u Glavnom kanalu. Izduljeno je i usko poput brazde koja je po ilovači priljubljena uz bočnu stijenu kanala. Kad su visoke vode, ono se proširi po kanalu i u njega dotiče voda sa saljeva na ulazu s Hajdučkog stola u Gašparovićev prolaz.

Razlozi ugibanja faune nisu poznati, niti su biolozi koje je vodila asistentica Valerija Zašek imala opremu da istraže sastav vode. Voda je bila niska, pa je teorijski moguć i gubitak kisika, ali njoj je prije na pamet došla slutnja da bi se moglo raditi o odbačenom baterijskom ulošku, kakvi se često unose u pećine. To se zacijelo nije dogodilo u zadnjih 7-8 go-dina, jer je od tada Vjetrenica pod nadzo-rom. No, takvu je dijagnozu za jedan slučaj prije rata, za neko jezerce u Glavnom kanalu, postavio biolog s istog studija i dobar poznavatelj Vjetrenice Boris Sket. Literatura ga je nekoliko puta citirala, što znači da je imao „tipsku“ dijagnozu. Baterijski ulošci imaju jaku toksičnost na male količine vode kakve su u dijelovima podzemlja, a podzemna fauna je slabo ot-porna. Nama se čini da bi trebalo razmot-riti i opasnost procjeđivanja toksičnih ma-terija s površine terena iznad Vjetrenice. Ti su dijelovi, osobito padina ispod koje se nalaze prednji dijelovi Vjetrenice, bili izloženi dugogodišnjim ratnim djelovan-jima i samo je manji dio prostora očišćen od ratnog materijala.

Štetu je teško ocjenjivati jer ne post-oji sustav vrijednosti za takvo što. Kad bi se radilo o nekoj slučajnosti koja se neće ponoviti, ovo vjerojatno ne bi os-tavilo posljedice na vjetrenički biodiver-zitet. Naime, njihovo stanište rašireno je u vrlo razvijenom kršu Popova polja i sliva Trebišnjice, i nama dostupni dio Vjetrenice je samo jedan njegov izlog.

Međutim, događaj je višestruko ne-prihvatljiv, a možda i neopisivo opas-an. Naime, podzemni prostori su vrlo ograničena staništa i zbog toga su svi njihovi stanovnici potencijalno ugroženi. Kad se jedan kanal nađe pod nekim agresivnim spojem, oni nemaju kuda pobjeći. Vjetrenica ima 92 podzemne vrste, od kojih je čak 37 opisano u njoj. Veliki broj vrsta su endemi različita are-ala, čak ih je 14 stenoendema Vjetrenice. To znači da ni jedan od njih nije nikada pronađen nigdje izvan Vjetrenice. U svi-jetu je samo 20 pećina s preko 20 podzem-nih vrsta! Stoga se kategorija ugroženosti ovdje jako zaoštrava. Jedan rak iz poro-dice Mysiadae, vjetrenički rašljonožac (Troglomysis vjetrenicensis) za zada je samo pronađen u Donjem jezeru i nigdje više u svijetu.

U Trećem kalcitnom jezeru su pronađeni uginuli rakušci (Amphipoda) i kozice (Troglocaris). Vjetrenica je nji-hov važan dom, jer je s deset vrsta roda

Niphargus (Amphipoda) Vjetrenica kao pojedinačna pećina svjetski rekorder; čak sedam od njih je prvi put zapaženo i znanstveno opisano u Vjetrenici. To je objašnjeno lokalnom radijacijom vrsta, što je prvi put zabilježeno u podzemnim staništima (Sket et al. 2006). Vrsta pod nazivom krhka hadžija (Hadzia fragi-lis) (Amphipoda) iz Vjetrenice, koja čini najviši udio uginulih životinjica, poslužila je svojevremeno da se na temelju nje opiše ne samo nova vrsta nego i novi rod, pa i nova porodica (Hadziidae). Opisao ju je 1932. godine rođeni Sarajlija Stanko Karaman (1889. – 1959.).

Vjetrenica je najbogatije mjesto na svijetu i po diverzitetu druge skupine koja je nedavno nastradala – po podzemnim kozicama ili Troglocarisima. Od oko 12 podzemnih vrsta koje su pronađene na ukupno tri potpuno razdvojena areala – južna Francuska, Dinarsko gorje i zapadni Kavkaz – tri vrste se nalaze u Vjetrenici. Jedna od njih je rod-vrsta (Spalaeocaris,

Ivo LučićVJETRENICA OSTAJE U CENTRU PAŽNJE

IZMEĐU PREZIRA I UNIŠTENJANedavno neobjašnjeno uginuće faune u Vjetrenici i izjednačavanje najbogatije svjetske

pećine u kandidaturi za UNESCO s nekoliko nacionalnih spomenika čiji ni uzori nisu na Svjetskoj listi, pokazalo je još jednom da se za zaštitu i promicanje trebaju izboriti

prirodnjaci, jer to od drugih, nažalost, ne mogu očekivati

Rak vjetrenički rašljonožac (Troglomysis vjetrenicensis) poznat je samo iz jednog jezera u Vjerenici veličine desetak kvadratnih metara i nigdje drugdje, pa je stoga jako

ugrožen. Snimio: Boris Sket


S. pretneri), tj. vrsta koja je za sada usam-ljena u svom rodu. Tek uz ove informacije bi se moglo ocjenjivati što znači fauna Vjetrenice. Za to, međutim, treba imati izgrađen sustav vrijednosti, koji se temelji na dostupnim informacijama. Koliko nam je poznato, nitko od nadležnih nije re-agirao ni na koji način. Što pokazuje da se nitko ne osjeća pozvanim ni obaveznim za takvo što, a vjerojatno ni upućenim. Tek krajem trećeg mjeseca 2008. Jedna ekipa speleologa iz Zagreba obavila je promatranja vode u tom jezeru. Uzorci vode nisu pokazali odstupanja fi zičkih parametara od normale (provodljivost, al-kalitet, pH vrijednost, zasićenost kisikom i sl.). Od ugibanja faune u jezero su doti-cale veće količine vode koje su mogle promijeniti njezin sustav kakav je bio u trenutku uginuća faune. Međutim, i ovaj put je primijećeno vrlo malo faune. Razlog tome može biti u činjenici da je površina vode veća te da se fauna skloni u udaljenije dijelove, ali nije odbačena ni mogućnost agresivnih sastojaka u vodi.

Ovaj događaj se doima kao metak koji vam prohuji kraj ušiju, a da nemate pojma da je ispaljen niti od kuda je ispaljen i hoće li još koji. Zato se traži hitno rješenje zakon-skog i pravnog položaja Vjetrenice kako bi se mogle poduzeti sve mjere uobičajene kod upravljanja ovakvim vrijednostima. Nesreća upozorava da je najhitnije potrebno izvršiti temeljitu sanaciju i konzervaciju Vjetrenice (što traži i sami projekt ponovnog osv-jetljenja za turističke potrebe), donijeti od-mjeren plan njezine upotrebe, pa tek onda

razmišljati o njezinoj turističkoj funkciji, što je inače uvijek bila prva ideja u njezinu poimanju u službenim krugovima. Bez toga se neće moći ni provesti kandidatura Vje-trenice za Svjetsku listu, koja je već četiri godine mrtvo slovo na papiru. Nedavno se, zapravo, ovdje nešto dogodilo, ali što ne služi na čast ni onima koji su to izveli ni nama koji je nastojimo očuvati.

Naime, kandidatura Vjetrenice za UNESCO-vu listu neopravdano je s prirod-nog dobra proširena na arhitektonsku cje-linu sela Zavale. Taj hajdučki postupak izvela je komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, tako da su u tom postupku zaobiđeni službeni predlagač, Akademija nauka i umjetnosti BiH, i pokretač ak-tivnosti, Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje. To je pokazalo da u sus-tavu vrijednosti naših svećenika naciona-lne kulture ni najveća prirodna vrijednost u svijetu nije dovoljno dobra da u BiH bude samostalno kandidirana na Svjetsku listu.

To je eklatantan primjer vulgarizacije baštine jer dovodi u nesrazmjer različite kategorije. Holističkom analizom vrijed-nosti, koju sve više sugerira UNESCO, sve prirodne i kulturne vrijednosti u sli-vu Vjetrenice dobile bi svoje zasluženo mjesto. Ali kad Komisija ne zna šta je Vjetrenica. Misli valjda da je to samo ona šupljina koja je dostupna čovjeku. Njezin sustav čini svaka pukotina u kršu između Popova polja prema jugu deblja od 5 mm, koja je oborinama (a ovdje ih je preko 2000 mm godišnje) povezana u jedinstvenu hidrološku cjelinu. Uopće, teško je pronaći bilo koje kulturno dobro u kojem priroda ne igra važnu ulogu i u kojem prirodnjak ne bi bio pozvan dati svoj prilog. Neka kulturna dobra su to samo u nematerijalnoj sferi, sve ostalo je priroda. Dovoljno je uputiti na Ajva-tovicu, ili brojne kulturne pećine po BiH u kojima prirodnjak ima važnu riječ. Ili, mlinice na Plivi i Trebišnjici koje se bitno razlikuju po građi i načinu rada, i njihov specifi kum je posljedica prirodne prisile na život ljudi. Ali, da ne govorimo o jed-nom višem shvaćanju koje promatra kako je podzemlje krša presudno za nastanak ovdašnjih sakralnih poimanja svijeta, koji se može kontinuirano pratiti preko Orlice, Vjetrenice, Zmajevice, potpećina na ko-jima je izrastao manastir, čija je crkva za-pravo ostala polucrkva, polupećina.

Ovako, nastavljena je tradicija blamaže s gotovo svim što ima veze BiH – UNES-CO.

Uzimanje uzoraka vode iz Trećeg kalcitnog jezera nije pokazalo nikakva odstupanja od

normale. Snimio: Ivo Lučić

VJETRENICA

Obavještavamo naše čitaoce da je na sjednici Upravnog odb ora održanoj 27.2.2008. godine za glav nu i odgovor-nu urednicu izabra-na Alma Džinović. Želi mo joj uspješan i plodan rad.

Alma Džinović je žurnalista, diplo-mirala na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Radno iskustvo je sticala na NTV Studio 99, Radio Slobodna Evropa, a od 2002.godine je na Radiju FBiH kao urednik i voditelj ekološko-turističke emisije u Redakciji zabav-no-edukativnog programa RFBiH.

Tokom svog rada se stručno usavršavala tako da je u organizaciji In-stitut of World Affairs &Centar for Civil Society in Southeastern Europe završila trening program „ Mediji i izbori“u Zagrebu, Opatiji i Rijeci.. Završila je trening program „ Škola andragogi-je“-Mediji i obrazovanje i Ekologija i mediji, u organizaciji Instituta za Međunarodnu saradnju njemačkog saveza visokih narodnih škola. U or-ganizaciji Mediacentra Sarajevo i Save the Children Norway, završila trening program „ (Ne)poštivanje prava djeteta u medijima”. Bila promotor 22. broja revije Fondeko-Fondacije za pod-sticanje održivog razvoja i kvaliteta života na Akademiji nauka i umjetnosti BiH. Bila je član Komisije Kantona Sa-rajevo za odabir ekoloških projekata u 2007.godini.

Za svoj uspješan rad i izuzetan do-prinos dobitnik je II.nagrade u kat-egoriji radio –reportaža „ Prirodne vrijednosti i turistički potencijali BiH“, radio-reportaža „ Vjetrenica“ na South East Europe Radio Network & Alter media, III.Regionalni radio festival „ Neum 2007“.

IMENOVANJE

ALMA DŽINOVIĆ, GLAVNA I ODGOVORNA

UREDNICA"FONDEKO SVIJETA"


Nastavak iz proslog broja

Izgradnjom odgovarajućih kapacite-ta u Bosni i Hercegovine biće izmi-jenjena slika sortimentne strukture,

a time i potencijala šumske biomase kao izvora energenata.

Ukoliko se obračun potencijala uradi na bazi pretpostavki racionalnog iskorištenja sirovine, onda se dolazi do drugačije slike stanja potencijala, ali i dalje su potencijali lišćara četiri puta veći od istih kod četinara. Kod lišćara najveći dio energetskih potencijala leži u prostornom drvetu za energiju, a kod četinara u pilanskom otpadu. Sitnja gran-jevina, otpadak i gubici nastali sječom zauzimaju značajno mjesto i kod lišćara i kod četinara, ali se može postaviti pi-tanje opravdanosti njihovog korištenja s ekonomskog i ekološkog aspekta.

Ukupni raspoloživi energetski po-tencijal biomase Bosne i Hercegovine iznosi 41,378 PJ/a.

Ukupni energetski potencijal bio-mase u Bosni i Hercegovini moguće je iskazati i energetskim ekvivalentima uglja (1 tce = 29,3 GJ) i nafte(1 toe = 41, 867 GJ). Tehnologija pridobivanja i izrade biomase u Bosni i Hercegovini podrazumijeva tri faze rada: sječu i iz-radu (izrada biomase kod panja ili na stovarištu uz kamionski put), primicanje i privlačenje drveta od panja do kamion-skog puta (spuštanje ljudskom snagom, vuča ili iznošenje animalom, vuča i/ili iznošenje poljoprivrednim, adaptira-nim šumskim ili specijalnim šumskim traktorom), te utovar i transport nekim transportnim sredstvom(najčešće kami-onom).

Klasična tehnologija izrade ogrjevn-og drveta se karakterizira velikim utrošcima vremena, rad je naporan i ne-siguran. Posebno je naporno cijepanje. Mehanizirano cijepanje osigurava veću produktivnost rada, sigurnost i zaštitu na radu, a cijepanjem se mogu zado-voljiti potrebe tržišta za određenim ob-

GRANA KAO ELEKTRANAUpotreba biomase kao energenta može biti unosan posao, a u Bosni i Hercegovini

energija dobivena iz drveta ozbiljna konkurencija plinu i lož ulju

Dr. sc. Branimir JovanovićŠUMSKA BIOMASA KAO OBNOVLJIVI IZVOR ENERGIJE (2)


likom goriva. Danas tržište nudi razna rješenja strojeva za cijepanje, kao i pro-cesore za izradu ogrjevnog drveta. Gori-va sječka se izrađuje postupkom sjecka-nja drveta u strojevima za izradu sječke. Osuvremenjavanje tehnoloških procesa pridobivanja i izrade šumske biomase je prevashodno pitanje ekonomičnosti uvođenja novih strojeva u proces proiz-vodnje u šumarstvu

MOGUĆA UPOTREBA ŠUMSKE BIOMASEKAO ENERGENTA

Postoji veliki broj načina iskorištavanja energije biomase, ali može se govoriti o dvije osnovne sku-pine postupaka: izgaranje u ložišnom prostoru toplinskog generatora i plinifi -kacija u procesu nepotpunog izgaranja (nakon toga potpuno izgaranje goriva u SUS motoru ili toplinskom generatoru).

Razvoj sistema loženja ide u prav-cu automatizacije, povećanja stupnja iskorištenosti goriva i smanjenja emisi-je štetnih tvari. Grijanje se može riješiti na nivou individualnih korisnika, u vidu područnog grijanja(sistem grijanja čitavog naselja), te u vidu centralnog grijanja (grijanje nekoliko kuća ili kuća s više obitelji).

Zastarjele peći na komadno drvo imaju mali stupanj korisnosti, zagađuju okoliš, te zahtijevaju naporan i prljav rad oko loženja i čišćenja. Suvremene peći na komadno drvo osiguravaju potpuno izgaranje goriva. Suvremene peći za loženje gorive sječke omogućavaju au-tomatizaciju loženja, a najnovija rješenja su suvremene peći za loženje peleta (ugušćeno drvo). Neki proizvođači nude alternativna rješenja loženja peleta ili cijepanog drveta, odnosno sistem gri-janja kod kojega je moguće koristiti kao gorivo i sječku i pelete.

Kogeneracija je proizvodnja električne energije zajedno s toplinskom energijom pri čemu postoje rješenja u obliku «mikrokogeneracije» (postro-jenja za domaćinstva), ili kogeneracije namjenjene područnom grijanju i man-jim potrošačima (zgrade – blokovi).

Pirolizom se može dobiti ulje kao zamjena lož-ulju i dizel gorivu (bolja alternativa je etanol). Plinifi kacijom se

mogu dobiti produkti u vidu tečnih gori-va, a fermentacijom je moguće proiz-vesti brojna goriva (prije svega etanol).

U Bosni i Hercegovini je potrebno posvetiti pažnju uvođenju suvremenih peći na komadno drvo, odnosno adap-taciji klasičnih peći na ogrjevno drvo. Prelazak na nova goriva na bazi bioma-se, kao što su sječka i peleti, zahtijeva velika početna ulaganja u peć i sprem-nik. Vjerovatno su najbolje rješenje kogeneracijska postrojenja (posebno za područno i centralno grijanje).

Ekonomski i fi nansijski parametri brojnih programa vezanih za šumsku biomasu pokazuju da upotreba biomase kao energenta može biti unosan posao. Ekonomičnost proizvodnje energije na bazi drveta ovisi o cijenama drvnog ot-pada i ogrjevnog drveta.

OKVIRI PROIZVODNJE I KORIŠTENJA ŠUMSKE

BIOMASE KAOENERGETSKOG IZVORA

Provedena istraživanja u Bosni i Her-cegovini pokazuju da jedinična cijena energije (€/kWh) dobivene iz cijepanog (komadnog) drveta može biti konkuren-ta u odnosu na cijenu plina i lož-ulja.

Sa tehnološkog aspekta troškovi proizvodnje (€/m3) su najmanji kod privlačenja cijelih debala traktorima, pri čemu se izradom deblovine na šumskom stovarištu odvoji prostorno drvo i ka-mionski preveze do korisnika.

Ograničavajući faktor prelaska na korištenje suvremenijih oblike sekundarnih energenata (sječke i peleta) su velika početna ulaganja u toplinski generator (i spremnik goriva).

Sa ekonomskog i ekološkog aspekta se u praksi pokazalo opravdanim ostav-ljanja u šumi sve biomase tanje od 5 cm (sitna granjevina i lišće/iglice).

Proizvodnja i korištenje šumske bio-mase mora biti usaglašena s zahtjevima ekologije. Sa ekološkog aspekta može se reći da, ukoliko se šumskim ekosistemi-ma gospodari prebornim načinom i iznosi samo krupno drvo (iznad 7 cm), onda je opasnost od gubitka plodnosti tla usljed iznošenja biomase zanemar-ljiva. Osjetljivost šumskih zajednica na antropogene utjecaje varira i jako

ovisi o morfološkim osobinama vrsta, ekološkim osobinama staništa, o sin-dinamskom momentu, te o ranijim antro-pogenim utjecajima. Kao više osjetljive zajednice prema antropogenim utjeca-jima možemo navesti trajne stadije veg-etacije, koji su u biti početne ili prelazne zajednice, a koje se zbog specifi čnih ekoloških faktora nisu mogle razviti u klimatogene zajednice. Pojedine klima-togene zajednice koje nisu antropogeno degradirane, odnosno ne nalazimo ih u regresiji, mogu se smatrati osjetljivim. U grupu osjetljivih spadaju i zajednice izložene viševjekovnom antropogenom utjecaju.

Korištenje (šumske) biomase kao iz-vora obnovljive energije možemo pos-matrati na nacionalnom, entitetskom, kantonalnom, regionalnom, općinskom, gradskom i lokalnom nivou, odnos-no s aspekta međunarodne suradnje i djelovanja nevladinih organizacija. Pravni i institucionalni okvir čine Ustav BiH, Bijela knjiga EU(White Paper), Evropska energetska povelja (ECT), Di-rektive EU 92/96 i niz zakona koji regu-liraju pitanja energije i okoliša (zaštita zraka, zaštita voda, zaštita okoliša, zaštita prirode itd.).

Urađena je strategija razvoja enege-tike u Bosni i Hercegovini za narednih 20 godina od koje se očekuje porast energetske efi kasnosti, raspoloživost energije i sigurnost opskrbe, osiguranje odgovarajućeg stupnja neovisnosti o uvoznoj enegiji, diverzifi kacija ener-genata i izvora, korištenje čistijih fosil-nih goriva i obnovljivih izvora energije, otvaranje energetskog tržišta, liberal-izacija i ekonomska efi kasnost, zaštita okoliša, realne cijene energije i razvoj poduzetništva, jačanje konkurentske pozicije energetike na globalnom tržištu, osiguranje atraktivnosti u energetskom sektoru za nova inozemna i druga ulag-anja, podržavanje istraživanja, razvitak i demonstracija novih, čistih i efi kasnih tehnlogija.

Može se reći da se Bosna i Hercegov-ina nalazi na samom počeku rješavanja svih pitanja vezanih za proizodnju i korištenje biomase (posebno šumske biomase) kao izvora obnovljive ener-gije, što je jedan od preduvjeta vezanih za ispunjenje zahjeva EU s aspekta en-ergeske politike.

ŠUMSKA BIOMASA KAO OBNOVLJIVI IZVOR ENERGIJE (2)


Pod engleskim terminom Energy man-agement (energijski menadžment) ne podrazumijeva se upravljanje

energijom, nego upravljanje organizaci-jom bilo kojeg tipa (preduzeće, bolnica, država) sa aspekta energije. Ovo ima smis-la jer gotovo svaka odluka koju donosi ru-kovodstvo organizacije, bez obzira na tip organizacije i bez obzira na šta se odnosi, ima veze sa energijom. Međutim, s druge strane treba znati da energiju nije niko ni-kada ni vidio ni osjetio, niti mu je energija potrebna. Mi vidimo, proizvodimo, pro-dajemo, kupujemo i trošimo nosioce ener-

gije (energente), ali koristimo samo efekte energijskih transformacija. Znači energija nije cilj sama za sebe, cilj je koristiti efekte energije. Stoga se energijski menadžment odnosi na efi kasno korištenje energije u svim bitnim aktivnostima organizacije.

Sa aspekta države, energija ima dvostruki značaj: (i) razvoj energetskog sektora (rudnici, rafi nerije, termoelektrane, transport energije...) i (ii) razvoj svih dru-gih sektora društva koji koriste energiju,

uključujući i domaćinstva. Socijalizam je pao najviše zbog toga što je pažnju poklan-jao samo prvom, čak manje važnom značaju korištenja energije. Razvoj se – u to vrijeme – posmatrao kroz pokazatelje o povećanju proizvodnje energenata, a ne u povećanju efi kasnosti korištenja energije u privredi i u cilju postizanja kvaliteta života građana.

Osnovni zadaci koji se danas postavl-jaju pred onoga koji vodi računa o energiji u državi su: (i) ekonomičnost, korištenja energije, (ii) sigurnost u snabdijevanju i (iii) ograničavanje okolinskih uticaja.

Razmotrićemo sada modele povećanja

ponude električne energije na tržištu.Društveno-ekonomski razvoj zahtijeva

sve veće količine energije na tržištu, posebno električne. Bez obzira što u organizovanim zemljama raste efi kasnost konverzije energi-je u društveni proizvod i standard življenja, potrebe za energijom rastu. Nedostatak električne energije je moguće nadomiriti: izgradnjom novih konvencionalnih ter-moelektrana i hidroelektrana; izgradnjom vjetro i malih-hidroelektrana, povećanjem

stepena korisnosti konverzije energije u postojećim elektranama i povećanjem stepena korisnosti potrošnje energije u domaćinstvima, industriji i saobraćaju.

Znači, potražnja električne energije na tržištu ne reguliše se samo isporukom novih količina energije, nego i povećanjem stepena korisnosti energije postojećih potrošača. Ukoliko se pomogne potrošaču da on snizi svoju specifi čnu potrošnju en-ergije, on će biti sposoban i spreman da plati povećanje cijene električne nergije. Na primjer, ukoliko se za isti obim proiz-vodnje u nekom industrijskom pogonu smanji utrošak električne energije za 20% potrošač će biti spreman da skuplje plati električnu energiju za, na primjer, 10%.

Ovo povećanje cijene bi stvorilo prostor u elektroprivrednim preduzećima za bolje uslove održavanja, za istraživanje i plani-ranje, tj. omogućilo bi ulaganja u povećanje stepena korisnosti na strani proizvodnje električne energije, čime bi se dodatno po-javile nove količine električne enrgije na tržištu. Nadalje, kod gradnje novih elek-trana, ni najmanja količina energiije se ne dobije prije samog kraja gradnje, dok kod realizacije programa povećanja efi kasnosti korištenja energije, nakon intervencije kod prvog potrošača, već postoji efekat i u sman-jenju potražnje, kao i ekonomski efekat za datog potrošača, a time i društvo u cjelini. Tako se nove količine energije dobijaju kon-tinualno, kako teče proces proces ulaganja kod jednog po jednog potrošača.

Nadalje, dok je povrat uloženih sredstava u gradnju novih elektrana više desetina go-dina, povrat uloženih sredstava u raciona-lizaciju potrošnje energije je nekoliko go-dina, često samo nekoliko mjeseci, u nekim slučajevima i nekoliko dana. Jedna analiza urađena u okviru ovog rada na bazi analogije i podataka iz zemalja sa sličnom energetskom (ne)efi kasnošću kao BiH, je pokazala da bi se sa ulaganjima od 2 milijarde KM smanjila potrošnja energije kod postojećih potrošača u BiH za 20%, da bi se uložena sredstva vratila za dvije godine, i da bi zahvaljujući toj mjeri GDP u BiH porastao za čak 6%. Nastavak u idućem broju

ENERGIJA I EKOLOGIJA

MENADŽMENT JE OBAVEZANDA POVEĆA EFIKASNOST

Potražnja električne energije na tržištu ne reguliše se samo isporukom novih količinaenergije, nego i povećanjem stepena korisnosti energije postojećih potrošača

Prof. dr. Aleksandar Knežević


Fakultet za menadžment i turizam Univerziteta u Travniku u martu ove godine uspješno je organizovao

prvi međunarodni simpozij «Prirodno i kulturno-historijsko nasljeđe i novi mode-ki upravljanja razvojem turizma».

Pred brojnim domaćim i inostranim stručnjacima iz oblasti turizma, ekologije, ekonomije, sporta prezentirano je više od 30 zanimljivih radova. Oni posvećeni nekim prirodnim raritetima BiH, revital-izaciji rudarskih prostora, održivom raz-voju, mineralima, aktivnom odmoru, etici, zaštiti prirodne i kulturne baštine značajni su i sa stanovišta opšteg tretmana i zaštite životne sredine u BiH a korespondiraju sa osnovnim pricipima djelovanja Fondeka.

Upravo zbog toga za ovu priliku izdvo-jili smo dva zanimljiva mišljenja s nam-jerom da za «zeleni val» kao novi trebnd življenja, o čemu je govorio prof. dr. Zećir Hadžiahmetović otvorimo novu rubriku.

A evo šta je otvarajući simpozij rekao pomenuti profesor:

«Turizam je danas svjetski globalni proces, a turistička privreda svjetska privreda koja će se u budućnosti stalno povećavati, jer je čovjek budućnosti kos-mopolita a domovina će mu biti tamo gdje se lijepo osjeća.

Razlozi za to su mnogobrojni od ko-jih se posebno ističe mogućnost rada na daljinu, «zeleni trend» i «zeleni val» koji zbog potrebe očuvanja planete zem-lje zahtijeva vraćanje prirodi i ekologiji,

čovjek budućnosti želi putovanje, koristan spoj zabave, estetike, edukacije i bijega iz svkodnevnice, prihvatanje multikulturalnos-ti, mira i zajedničkog života. Uz to on želi individualni doživljaj sa manjim ili većim izazovima, vraćanje ljepotama tradicije itd. Turizam pomaže zbližavanje ljudi i izgrad-nji mira kao i bržem razvoju nedovoljno razvijenih područja i zemalja».

Studenti Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja iz Sarajeva u nekoliko grupnih radova preferirali su otvoreni prostor, prirodni ambijent za sportske i rekreativne aktivnosti, dakle one koje su u biti u direkt-

noj vezi sa zdravljem i vedrim duhom.U radu «Visokogorski pohodi, plani-

narenje i ture kao tradicionalna sportsko-rekreativna ponuda u BiH» Erko Solaković i Elvir Kazazović savjetuju kako se kretati i rekreirati u planini.

«Ako planinarite rekreacijski, uopće se ne trebate opterećivati hodanjem. Vaše ruke neka ipak budu u laktu savijene pod pravim uglom, te aktivnije nego inače, a vaš hod neka bude nešto brži nego što ste na to navikli. S obzirom na to da prije svake fi zičke aktivnosti treba zagrijati organizam prije nego se započne sa penjanjem, odredite seriju vježbi razgibavanja i istezanja za sve mišićne grupe, a prvih petnaestak-dvadeset minuta krećite se laganijim hodom, tempo hoda prilagodite svojim mogućnostima, a ko ste u društvu pratite brzinu najsporijeg.

Otprilike svaka dva sata se neizostavno kratko odmorite i priuštite manji obrok, naprimjer energetsku pločicu, čokoladu te sušeno ili svježe voće, a otprilike sva-kih pola sata nešto popijte. Zbog toga na planinarenje treba ponijeti dovoljno tečnosti, negazirane mineralne vode, vo-dom razrijeđen jabukov sok, ili lagano zaslađen voćni čaj».

Rubrika Zeleni val ostaje otvore-na za nove priloge, ideje i rasprave o naznačenim aspektima života u prirodi i sa prirodom.

ZELENI VAL

KRENI LAGANO, ALI BRŽE HODAJPoruke sa prvog međunarodnog simpozija o prirodi i turizmu u organizaciji Univerziteta u

Travniku. Iz planinarskog albuma Zdravka Raštegorca: Planinarski dom «Jezernica», maj 1968.

Planinarski pohod

Šetnja kao rekreacija


Zbrinjavanje otpada

Sve dok građanin ne bude svjestan da nepropisnim odlaganjem otpada koji sam proiz-vodi može više uticati na kvalitetu rijeka i podzemnih voda, tla i zraka, na zdravlje ljudi i životinja vodiće se još mnoge bitke za sanitarno prihvatljive načine zbrinjavanja otpada

Sfere i oblasti okolinskog djelovanja baziraju se na pet osnovnih el-emenata – na prirodi, vodi, zraku

i tlu kao četiri dijela životne sredine. Peti aspekt je onaj koji se direktno tiče čovjekovog života, životnog standarda i odnosa prema okolišu, a to je upravljanje otpadom. Sve čovjekove djelatnosti, od prehrane do poslovnih aktivnosti, generišu neku vrstu otpada. Prema podacima iz izvještaja Stanje okoliša u FBiH 2007. Prosječni građanin generiše nekih 270 kilograma otpada godišnje. Ove količine ne uzimaju u obzir industrijski otpad, medicinski otpad, šumarski otpad, opasni otpad ili otpad koji već postoji u državi i decenijama se odlaže bez adekvatnog rješenja koje bi štitilo okoliš i zdravlje građana. Ova količina se bazira isključivo na komunalnom otpadu, na onom što je-

dan prosječni građanin godišnje upakuje u stotine plastičnih kesa i odloži van svoje kuće. Prepoznavajući značaj otpada i sve veće količine u kojima se on javlja, sve su brojniji eksperti koji se bave ovom problematikom i stručnjaci koji nastoje da osmisle što efi kasnije načine prikupljanja otpada i što prijatnije metode njegovog zbrinjavanja.

Međutim, jedno je osmisliti rješenja, izgraditi propisno projektovane deponije, a drugo je nagovoriti obične građane da učestvuju u ovom procesu.

Da otpad nije samo problem moder-nog načina življenja, te da nije samo fak-tor životnog standarda i broja stanovnika, svjedoče brojni historijski zapisi. Prema kratkoj historiji upravljanja otpadom, koji su obavili u Američkoj agenciji za zaštitu okoliša – US EPA – prva deponija na kojoj

se otpad zatrpavao u velike jame je formi-rana na Kreti 3.000 p.n.e. Nekih hiljadu go-dina kasnije, kompostiranje, tj. pretvaranje organskog otpada u hranjivu materiju za biljke je veoma izraženo u Kini. Gotovo 500 godine p.n.e. u Atini otpad se odno-sio na deponije udaljene kilometar ili više od gradskih zidina. U novoj eri, tek 1185. godine zabranjeno je istresanje otpada sa prozora u Parizu, dok se 1220. godine u Napulju donosi odluka da osobe koje iz-bacuju otpad ili blato na mjesta koja nisu određena za to treba uhvatiti, poslati na galije, ili bičevati kroz cijeli grad. Godine 1388. u Londonu je Parlament zabranio od-laganje otpada u javne vodotoke ili jarke, dok 1400. godine Pariz ima problema sa odbranom grada radi veoma visokih i ve-likih hrpa otpada koje su se nakupile sa vanjske strane gradskih zidina.

PETI ELEMENTRijeka i plastika

ZBRINJAVANJE OTPADA


Mr. Esma Kreso

Tek 1506. godine Luj XII organi-zuje kolektivno prikupljanje otpada u Parizu, dok se 1560. godine donosi Prvi dekret o čistoći grada Hamburga, u ko-jem se nalaže čišćenje javnih pijaca četiri puta godišnje o državnom trošku. Prvi pokušaji reciklaže se vrše 1690. godine u Filadelfi ji u pogonu Rittenhouse Mill, koji pravi reciklirani papir od starog pa-pira i odbačenih krpa. 1842. godine poja-vljuje se izvještaj koji povezuje oboljenja sa nesanitarnim uslovima i zagađenjem okoliša te počinje „razdoblje sanitacije“. Tijekom 19 stoljeća upotreba javnih posu-da za odlaganje otpada, preteča današnjih kontejnera, počinje da se koristi širom Engleske, Njemačke i Francuske. Prvi „destruktor“ otpada pojavljuje se 1874. godine u Engleskoj, u Notinghemu, koji spaljuje otpad i od njega proizvodi struju, dok će prvi incenerator na tlu Sjedinjenih Američkih Država početi sa radom 11 godina kasnije, 1885. Reciklaža papira počinje u Engleskoj sa 1921. godinom.

Iako se historija upravljanja otpadom proteže 5.000 godina unazad, jedna od najnaprednijih zemalja, sa najrazvijenijim društvenim sistemima - SAD, pitanjem stručnog i naučnog upravljanja otpadom

počela se baviti tek nakon Drugog sv-jetskog rata, obračunavajući se tako sa gomilama otpada koje su često gorile. U sličnoj situaciji su se našle i druge razvi-jene zemlje.

Bosna i Hercegovina se danas oz-biljno bori sa problemom otpada. Ona to čini putem iskorištavanja sekundar-nih sirovina i povećanjem reciklaže, ali i putem uspostavljanja integralnog sistema upravljanja otpadom – izgradnjom novih, projektovanih i okolinski prihvatljivih odlagališta, što predstavlja osnovni i najvažniji način borbe sa otpadom.

Međutim, prije borbe sa otpadom čovjek mora razriješiti „borbu“ sa samim sobom. Jedan od najačih protivnika i pre-preka izgradnji i formiranju novih, zdravi-jih i sigurnijih odlagališta je sam čovjek, ili bolje reći neosviješćeni građanin koji pruža otpor. U mjestima i predjelima Bosne i Hercegovine, gdje rijeke nose kese prepune smeća „daleko od očiju“ i gdje su prirodne vrtače pune otpada, jed-no savremeno odlagalište nije poželjno u bližoj okolini naselja, ma koliko ono sig-urno i bezbjedno bilo.

Umjesto traganja za najboljim načinima zbrinjavanja vlastitog otpada u

vlastitom životnom okolišu, umjesto brige kako da se riješimo neiscrpnih količina plastičnih kesa u našim rijekama, ili gomile klaoničkog otpada koje se nalaze po našim livadama, našeg građanina još uvijek više privlače skandali popraćeni medijski proizvedenim aferama kao što je nedavno dopremanje radiaktivnog otpada u krug Mittala u Zenici. Nakon uzbune javnosti i građana, ispitivanja, prevoženja otpadnog željeza i zbrinjavanja istog, ot-kriveno je da se radilo o malom djeliću mjernog instrumenta koji je bio zaglav-ljen u jednoj izvitoperenoj cijevi unutar kamiona.

Sve dok svaki građanin ne bude svjes-tan da nepropisnim odlaganjem otpada koji sam generiše može više uticati na kvalitetu rijeka i podzemnih voda, koje će kasnije konzumirati, na kvalitetu tla, na kvalitetu zraka i na zdravlje ljudi i životinja u svom okruženju, nego što to mogu povremeni „slučajevi“ i „ispadi“, vodiće se još mnoge bitke za sanitarno prihvatljive načine zbrinjavanja otpa-dom.

Fenomen otpora građana nije samo naš. On je zabilježen širom svijeta i imenovan je kao NIMBY – skraćenica za Not in my back yard, ili Ne u mom dvorištu, a aplicira se na sve – od izgradnje nuklearnih elek-trana, termoelektrana, pa sve do okiln-ski prihvatljivih odlagališta otpada. Otpor građana i NIMBY efekat u našem društvu je danas veoma izražen i biće na snazi sve dok ne uočimo naše sadašnje greške i dok okoliš ne počnemo da tretiramo kao svoj dom, ako ne i pažljivije i brižnije od vlastitog ognjišta. Stručni angažman i društveni interes, u posljednjih godinu dana, iskazani su donošenjem Strategije upravljanja otpadom u FBiH, odlukom Svjetske banke da nastavi sa projektom Upravljanje čvrstim otpadom u BiH, dok su nadležni eksperti u Federalnom mini-starstvu okoliša i turizma usvojili novi termin, koji je realniji i prihvatljiviji od dosadašnjih sanitarnih deponija. To je re-gionalni centar za upravljanje okolišem. (Regionalni centri se baziraju na četir R – reduce, reuse, recycle, recover tj. zagov-araju smanjenje količina otpada, ponovno korištenje, reciklažu i povrat energije te je pogrešno i nazivati ih deponijama). Čine se, dakle, stalni koraci u cilju prihvatanja otpada kao neminovnog nus-proizvoda našeg života i neizbježne činjenice da se mora tragati za najboljim načinima njiho-vog zbrinjavanja.

Šematskiprikaz strukturaotpada

ZBRINJAVANJE OTPADA


Ogromne količine otpada, osim ekološkog, predstavljaju i pros-torni balast. U Evropi ga ima oko

dvije milijarde tona godišnje. U Sjedinjen-im Američkim Državama, prema navodi-ma Al Gora u njegovoj knjizi „Zemlja u ravnoteži“, uzimajući u obzir komunalni, hemijski i industrijski otpad, svaki Ameri-kanac proizvede dnevno otpada više od svoje dvostruke težine. Za smještaj otpa-da su potrebne ogromne površine tla, te se rješenja za ovaj ekološki i prostorni balast nalaze u tretmanu sa mikroorganizmima, prevođenju otpada u sekundarne sirovine, sagorijevanjem otpada i sl.

Dobivanje energije iz otpada nije no-vitet. Proizvodnja toplotne energije iz komunalnog otpada povezuje opštu i ličnu dobrobit na idealan način. Ilustra-tivan primjer uspješnog spoja prirode, visoke tehnologije i umjetnosti pred-stavlja dio grada Beča – Špitelau (Spite-

lau), gdje se u lokalnom postrojenju za spaljivanje komunalnog otpada i grads-koj toplani ostvari godišnja količina en-ergije za grijanje i toplu vodu za potrebe tri bečka okruga (izgrađeno 1988. - 1992. godine). Redizajn postojećeg kompleksa je izveden po projektu arhi-tekte, ekologa, slikara, grafi čara, diza-jnera Hundertvasera (Hundertwasser, 1928. - 2000.), koji arhitekturu vidi u organskom spoju i jedinstvenom spon-tanom razvoju prirodnih i izgrađenih vrijednosti.

Projekat je od Hundertvasera naručilo bečko Gradsko vijeće. Nezah-valnu, neprivlačnu gomilu industrijskih volumena svojim stvaralačkim geni-jem pretvorio je u raskošan, atraktivan kompleks, sa njegovim uobičajenim repertoarom prepoznatljivih elemenata – višebojnim fasadama, terasastim vr-tovima, pošumljenim krovovima, uok-

virenim prozorima... Stupovi različitih visina, ultramarin plave boje, okrunjeni pozlaćenim loptama, izvanredno kore-spondiraju sa visokim dimnjakom (mina-retom), njegovom zaobljenom kupolom osvijetljenom optičkim vlaknima i prste-nastim završetkom. Svojim jezikom boja u vanjskom oblikovanju i svijetlećim zlatnim kuglama, taj savremeni monu-ment na ulazu u grad nije samo primjer gdje se susreću tehnika i zaštita okoliša, nego predstavlja i umjetničku znameni-tost grada na Dunavu koju posjećuje hil-jade turista iz cijelog svijeta.

Crtež Karla Gutmana (Guttmann) ilus-trativno pokazuje da bi godišnja količina komunalnog otpada iz navedenog dijela Beča napunila tri velika sportska stadi-ona. Postrojenje i toplana u Špitelau iz tog otpada godišnje proizvede energiju za grijanje i toplu vodu za oko 65.000 porodica u Prvom, Devetom i Dvade-

SPOJ EKOLOŠKE EFIKASNOSTI, TEHNIKE I UMJETNOSTI

U lokalnom postrojenju za spaljivanje komunalnog otpada i gradskoj toplani ostvari se godišnja količina energije za grijanje i toplu vodu za potrebe tri bečka okruga

Dr. sc. Tatjana Neidhardt, d. i. a.ISKUSTVO BEČA

Šematski prikaz procesa prikupljanja i slaganja otpada

ZBRINJAVANJE OTPADA


setom okrugu Beča. Ne zanemarujući svoje naturističke principe i stavove is-tinskog ekologa, Hundertvaser je posve-tio veliku pažnju problemima zagađenja okoliša koja takva postrojenja mogu iza-zvati. Osigurao je prečišćavanje otrovnih gasova u energetskom postrojenju, pa je ispuštanje dioksina u okolni vazduh sve-deno skoro na nulu.

Spaljivanjem bečkog kućnog otpada počela je nova era zbrinjavanja otpada u Austriji. Postigla se još jedna dalekosežna prednost – dugo vremena bi prošlo da u svijesti ljudi zaštita okoliša dobije takav značaj kao što je dobila ovim jedinst-venim objektom. Uz zadovoljstvo bečke vlasti i samih stanovnika, još jedan ko-rak ka čišćoj, ugodnijoj životnoj sredini i kvalitetu života uspješno je realiziran.

POVRATAK ZEMLJIOrganski otpad je najmanje prikladno nazivati otpadom.

Kuhinjski otpad i otpaci iz vrta sadrže vrlo vrijedne hranljive tvari koje bi trebalo vratiti natrag zemlji.

Oko 30 posto zapremine prosječne kante za smeće (što je prikazano i na šemi uz ovu temu) zauzima upravo organski ot-pad, unatoč činjenici da se ovog tipa otpada vrlo jednostavno možemo riješiti kompostiranjem.

U danskoj postoji inicijativa da svaka zgrada, ili stambeni blok, posjeduje svoje malo rotirajuće kompostište, te se na taj način građani sami brinuza svoj otpad!

OTPADNE VODESve veću popularnost u svijetu eko tehnologija zauzimaju kom-

postni wc-i. Ovaj sistem je dizajniran tako da biomasu koju proiz-vode ljudi vraća tamo gdje joj je i mjesto - na zemlju.

Međutim ljudski otpad sadrži velike količine patogenih mi-kroorganizama koji, kad bi se otpad bacio direktno na zemlju, mogu prouzrokovati zarazne bolesti. Proces koji ubija ove mok-roorganizme je već dobro poznato aerobno kompostiranje. U tom procesu temperatura kompostne biomase diže se dovoljno visoko da patogeni mikroorganizmi ne mogu preživjeti. Osim toga usljed kompostiranja biomasa gubi na volumenu čak dese-tostruko i pretvara se u suhu tvar zvanu humus.

OVO TREBA ZNATI

Dovoz smeća

Dimnjak spalionice

ISKUSTVO BEČA

ZBRINJAVANJE OTPADA


Isključujući vrijeme pripreme strate-gije upravljanja čvrstim otpadom za BiH, i dane nakon pisanja ovog teksta

(28.03.2008), a uvažavajući činjenicu ne-postojanja preciznih podataka o količini proizvedenog otpada po glavi stanovnika, procjenjuje se da je za 1263 dana (od kada je registrirano poduzeće za uprav-ljanje čvrstim otpadom na USK) oko 145.000 tona otpada bačeno u dragocjeni kraški unski okoliš. Nije nepoznato da je područje rijeke Une tipično krško, a da je njegova najvažnija odlika velika osjetlji-vost na sve antropogene utjecaje.

Možemo problem promatratii ovako: Prema procjenama, za ovih 1263 dana bačeno je oko 43.500 t papira, koji se mogao sakupiti i prodati za 3 i pol miliona KM; preko 22.000 t plastike za koju se prodajom moglo dobiti 2,2 miliona KM; ili da se ne opisuju pojedine sekundarne sirovine, procjenjuje se da je bačeno oko 15 miliona KM.

Možemo to promatrati i ovako: U tih 1263 dana smijenile su se tri vlade, tri premijera i tri ministra za prostorno plani-ranje i zaštitu okoliša, a u posjetu je dola-zilo (koliko je meni poznato) najmanje šest komapnija koje su bile zainteresirane za izgradnju regionalne deponije i lobirale posao.

Možemo reći i ovo: Nakon 1263 dana, potrošena su kreditna sredstva u iznosu od milion dolara, pa stoga nije baš da ništa nije učinjeno. Urađena je studija izvodljivosti za regionalnu sani-

tarnu deponiju, provedena kampanja ‘’Ekolucija’’, studija za sanaciju cazin-skog odlagališta Meždre i ostalo je nešto sredstava za samu sanaciju, i još toga. Međutim, lokacije još nema, a pogotovo deponije. Na skupštini USK tematski

je raspravljano o problemu, održano je bezbroj sastanaka, Bihać nikad nije ni postao član poduzeća, a Krupa, Ključ i Petrovac žele van iz poduzeća. Trenutno, lopta ovog krajiškog, ili kraškog sporta skače tražeći žrtvenog jarca krivnje za 1263 dana neuspjeha.

Slijedom gore nabrojanih činjenica, i brojnih drugih, možemo samo zaključiti da je dug put do pouzdanih i trajnih rješenja, a ona nisu ni jednostavna niti brzo izvodiva. Ta spoznaja treba rukovoditi sve faktore uključene u rješavanje ovog kompleksnog, a za život USK tako važnog problema. Nadajmo se bistrijim glavama u ovoj 2008. godini i konačnom početku raspetljavanja čvora. Poštujući izreku: ‘’Znanje, znanje, i opet znanje temelj je svakog napretka’’, savjetujemo im, bit će im lakše tek kada razvoj dožive na takvoj razini da dnevna politika uvidi kako područje razvoja pri-pada onima sa znanjem.

Vildana AlibabićREGIONALNA DEPONIJA UNSKO SANSKOG SLIVA

KREDIT JE POTROŠEN A NIŠTANIJE URAĐENO

Najmanje šest kompanija koje su bile zainteresirane za izgradnju regionalne deponije i lobirale posao

MEDIJ I OKOLIŠEkološke nevladine organizacije sa sliva rijeke Une okupljene pod krovom

EKUS-a (Ekološka koalicija unskog sliva) budno motre okolišne uspjehe i neuspjehe na Uni. U to ime, na svjetski Dan voda, ove godine, pokrenuto je još jedno pitanje, pitanje poznavanja okolišne problematike u novinarstvu i medijsk-og prostora kojeg zauzimaju ove teme. Na okruglom stolu održanom 21.03.2008. godine u Bihaću, pod naslovom ‘’Mediji i okoliš’’, naglašeno je koliki je utjecaj medija u oblikovanju ekološke javne svijesti stanovništva, nepostojanje okolišnih novinara, važnosti stvaranja boljih uvjeta za takav oblik specijaliziranja i rad, kao i značaj suradnje sa nevladinim organizacijama. Rečeno je da bi se trebalo više istraživati, kontinuirano pratiti i izvještavati o okolišnim problemima, a smanjiti trend izvještavanja o ‘’događajima’’, koji su češće negativni, nego pozitivni i brzo potom zaboravljeni.

Zbrinjavanjem otpada štiti se i rijeka

ZBRINJAVANJE OTPADA


Na terenima sliva Sane odlagališta (deponije) gradskog i industrijskog otpada predstavljaju iznimno ve-

liki problem kako sa sanitarnog, tako i sa stanovišta zaštite voda od zagađenja. Naime, u istraživanom području sva službena grads-ka odlagališta krutog otpada su neadekvatno projektirana i građena, a posebno neade-kvatno održavana. Odlagališta nisu op-remljena neophodnim objektima za zaštitu od raznošenja otpadnog materijala kao ni uređajima za prihvat, povrat ili tretman proc-jednih voda. Situaciju još više usložnjava ve-liki broj divljih odlagališta koja su najčešće nastala u riječnim dolinama ili u inudacijs-kim pojasevima, tako da se kod većih vo-dostaja odloženi materijal odnosi i odlaže duž riječnih obala. Također, neka od divljih odlagališta su smještena u uskim bujičnim usjecima te bivaju plavljena i odnesena kod pojave bujičnih voda. Poseban problem predstavljaju odlagališta koja su locirana na terenima koji se dreniraju prema izvorištima pitke vode, što dovodi do konstantnog pro-dora otpadnih voda i pogoršanja kvalitete voda koje se zahvaćaju. Kada je u pitanju

industrijski otpad, situacija je slična. Odla-ganje svih vrsta otpadnih materija iz indus-trije obavlja se na službenim odlagalištima gradskog otpada, u samim tvorničkim kru-govima ili postupno na divljim odlagalištima bez nadzora i održavanja.

UGROŽENE RIJEKE

Odlagališta otpada u slivu do sada nisu adekvatno ni popisana (pogotovo se to odnosi na divlja odlagališta), a neadekvat-no su održavana. Svaka općina u slivu ima svoja službena odlagališta, a podaci o njima su teško dostupni, tj. osnovne karakteristike tih odlagališta su nepoznate široj javnosti. Posebno se to odnosi na odlagališta u Re-publici Srpskoj, pogotovo ako upit o njima dolazi iz Federacije Bosne i Hercegovine i obratno. Do određenih podataka se došlo za službena gradska odlagališta općina u Un-sko-sanskom kantonu, tj. za općine Ključ, Sanski Most i Bosanski Petrovac. Ova odlagališta se nalaze u bazenu sliva Sane i značajno utječu na kvalitetu površinskih i podzemnih voda, te na kvalitetu izvorišnih

voda u krškim dijelovima istraživanog područja.

Iz tabele je vidljivo da su sva odlagališta privremena, s iskorištenim kapacitetom i znatnim utjecajem na tekućice, izvorišta i zagađenja zraka (utjecaj na kvalitetu zraka okolnih naselja). Posebno opasno je odlagalište Sanska brda koje se nalazi na svega jednom km od gradskog naselja San-ski Most koji broji cca 20 000 stanovnika, a locirano je u blizini rijeke Sane.

Jedno od najvećih odlagališta u slivu se nalazi u općini Prijedor. To je odlagalište Kurevo u blizini naselja Ljubija. Odlagalište je evidentirano kao sanitarno, a na njemu se odlaže otpad s teritorija cijele općine (cca 100.000 stanovnika). Do određenih podata-ka nije bilo moguće doći zbog komplicirane administrativne politike. Jedino je poznato da se odlagalište nalazi na nepropusnim terenima sansko-unskog paleozoika, tako da je utjecaj na kvalitetu podzemnih voda i izvorišta sigurno mnogo manji nego na dru-gim odlagalištima.

Veliki broj divljih odlagališta u slivu predstavlja poseban problem. Samo ih na

TABELA 1.: OSNOVNI PODACI O SLUŽBENIM ODLAGALIŠTIMA OTPADA U OPĆINAMA KLJUČ, SANSKI MOST I BOSANSKI PETROVAC

Naziv odlagališta Površina(m2)

Kapacitet(t) Stanje odlagališta

Udaljenostodlagalištaod grada(km)

Utjecajodlagalištana tekućice iliizvorišta

Utjecaj odlagalištanazagađenjezraka

Peći (Ključ) 5000 40000

Privremeno,otvoreno 1996.,iskorišteno 90%mogućnostkorištenja1 godina

15 DA (Sana) DA(Krasulje)

Sanska brda(Sanski Most) 12500 -

Privremeno,iskorišteno 95%,mogućnostkorištenja 2 godine

1 DA(Mađarica)

DA(Mahala,Krkojevci)

Vaganac (Bosanski Petrovac) 20000 -

Privremeno,otvoreno 1970.,iskorišteno 40%,mogućnostkorištenja 20 godina

5 NeistraženoDA(Vaganaca,BosanskiPetrovac)

IZVOR: Program razvoja riječnog sliva Une, Bihać, 2001.

Dr. sc. Emir TemimovićPATROLA “FONDEKO SVIJETA“ U SLIVU RIJEKE SANE

BAZEN PUN DEPONIJASamo uspostavom organizovanog prevoza otpada moguće se riješiti

velikog broja divljih odlagališta

ZBRINJAVANJE OTPADA


teritoriji općine Ključ (365 km2) ima desetak, najčešće u blizini putnih komunikacija, ili što je posebno opasno, u blizini riječnih obala ili u inudacijskim pojasevima. Često su buji-cama plavljena i odnošena. Najčešće nastaju u blizini naselja gdje nije organiziran redovan odvoz komunalnog otpada. Samo s opcijom uspostave organiziranog prevoza otpada iz tih naselja može se riješiti problem velikog broja divljih odlagališta. Naravno, potrebno je pora-diti više na ekološkoj edukaciji stanovništva koje je danas na skromnoj razini.

EVIDENCIJAI MONITORING

U cjelini se može konstatirati da prob-lematika zaštite voda od prodora zagađenja sa službenih i divljih odlagališta nije u proteklom razdoblju rješavana adekvatno značaju koji ima. Isto tako, postojeća zakon-ska regulativa se teško primjenjuje, pored ostalog stoga što ne uključuje specifi čne odredbe kojim bi se tretirala odlagališta i uvjeti za njihovo osnivanje i održavanje.

U narednom razdoblju će se morati mijen-jati odnos prema zagađenjima koja potječu od odlagališta otpada. U okviru Zakona o vo-dama, ili na neki drugi način, neophodno će biti donijeti svrsishodne zakonske i prateće propise kojim će se u cijelosti defi nirati kako tehnički, tako i ostali uvjeti za osnivanje odlagališta. Bit će potrebno sačiniti eviden-ciju i monitoring odlagališta uz neophodnu pripremu meto-dološke osnove i terenske ra-dove i istraživanja. Kao jedan od prijedloga navodi se osnivanje regionalnog odlagališta te saniranje već postojećih, službenih i di-vljih odlagališta. Za Unsko-sanski kanton su predložene tri lokacije: Drenovo Tijesno (Bihać) te po jedna lokacija na teritoriju općina Bosanska Krupa i Bosanski Petrovac. Stručnjaci iz područja zaštite okoliša navode da su sve tri lokacije neadekvatne jer se na-laze na propusnim terenima vapnenačkih naslaga Grmeča čime bi bile ugrožene vode Une, Krušnice i nekih manjih izvorišta.

Analizirajući razmještaj i gustoću naseljenosti u istraživanom području te uzimajući u obzir hidrološke uvjete, neo-phodna je izgradnja regionalnog sanitarnog odlagališta na kojem bi se odlagale sve ot-padne materije, osim industrijskih (toksičnih) otpada. Za njih je potrebno naći mjesto na regionalnom odlagalištu specijalnih ot-padnih materija. Regionalno odlagalište bi pratila izgradnja brojnih pratećih objekata, kanala, ograda, infrastrukture, a bio bi zapo-slen i određen broj radnika.

Petnaestak nevladinih organizaci-ja angažovanih u oblasti zaštite okoliša već četiri godine koordini-

rano prate implementaciju politika i za-kona u oblasti okoliša i uticaj koji imaju na stanje okoliša i na stanovništvo BiH.

U cilju pospješivanja i ubrzavanja pro-cesa izgradnje sanitarnih regionalnih de-ponija na nivou BiH i implementacije re-gionalnog deponiranja, NVO su pokrenule istraživanja sa ciljem ocjene stepena real-izacije koncepta regionalnog deponiranja.

Zaključci tih istraživanja su da građani i šira javnost nisu dovoljno informisani o projektu izgradnje sanitarnih deponija. Djelimično provedena edukacija i kam-panja podizanja ekološke svijesti na lo-kalnom nivou nije bila dovoljna.

Šira javnost i zaniteresiranje strane nisu svjesne činjenice da je država za izgradnju ugovorila kredit kod Svjetske banke (koji će građani vraćati u narednim godinama), a ne donaciju.

Kreditna sredstva su nedostatna za re-alizaciju svih regionalnih deponija u pu-nom obimu. Nijedna regionalna sanitarna deponija sa izuzetkom sarajevske koja je završena, i zeničke i banjalučke u izgrad-nji, nije obezbijedila dodatna sredstva za nastavak fi nansiranja izgradnje deponije po isteku kredita Svjetske banke.

Time je započeti posao doveden u pi-tanje, a pogotovu način povrata kredita

ukoliko se posao ne završi.Ovako složenom državnom i

ekološkom projektu pristupilo se neplans-ki. Posebnu prepreku za snažniju podršku realizacije projekta predstavlja činjenica da pojam sanitarne deponije nije propisno defi niran, pa je nejasno šta neko pod tim pojmom podrazumijeva.

Tako se može desiti da javnost podrži izgradnju «sanitarnih deponija», a da na koncu bude izgrađen objekat koji ne zado-voljava te kriterije.

Dakle, kako se navodi u zaključku izvještaja NVO o izgradnji regionalnih sanitarnih deponija, ključni moment za uspjeh projekta i pravovremenu izgradnju deponija predstavlja saradnju i kontinu-irani dijalog sa lokalnim stanovništvom, kao i podrška vlasti projektu.

Uspostaviti formalni modalitet za permementu razmjenu informacija i podršku realizaciji projekata između vlasti, privrede i civilnog sektora, jedna je od preporuka ovog izvještaja, u kome se navodi i čitav projekat koji može biti doveden u pitanje ukoliko se sanitarnim deponijama ne da čitav «državni» značaj, tj. da država, entitet i kantoni u FBIH trebaju zauzeti jasan stav i obaviti posao koji je u njihovoj nadležnosti, donoseći odgovarajuće odluke, aktivnosti i fi nansije za nastavak započetog projekta izgradnje deponija.

IZVJEŠTAJ NVO O PROCESU IZGRADNJE SANITARNIH DEPONIJA U BIH

Od mnogih uočenih problema izdvojen je nedovoljno jasan strateški pristup u upravljanju čvrstim otpadom na nivou BiH

ZBRINJAVANJE OTPADA


Odakle smeće na javnoj površini a trebalo bi po zakonu biti u kon-tejneru? Zašto „građani“ vole

baciti vrećicu ili bocu tamo gdje ne treba? Možda smatraju da je posao komunalaca da čiste? Ili misle da bi po jedna posuda za otpatke trebala biti na svakom kvadrat-nom ketru? Ponekad ponašanje građana izgleda potpuno iracionalno. Jedna grupa izletnika ostavi boce od piva. Druga grupa dođe i sve porazbija. Poslije toga obično više nema posjetilaca, a izletnici solidar-no upozoravaju jedni druge: „Nemojmo tamo, ima puno stakla!“

RIM, NAPULJ, BERLIN

Problemi sa smećem nisu od juče. To se posebno odnosi na gradove. Već u antičkim gradovima odlaganje smeća je bilo pravno regulisano. Cezarovo grad-sko pravo je vlasnika zgrada obavezivalo da dijelove ulica ispred svojih zgrada održavaju u ispravnom stanju i čisto. Ed-ili su strogo kontrolisali provođenje ovih mjera. Posebno su za današnje stanovnike Sarajeva naspram njihovog odnosa prema Igmanu i vodozaštitnoj zoni na Ilidži za-nimljivi propisi koji štite značaj akvaduk-ta kao žile kucavice rimskog društva. Da li su stari Rimljani bolje shvatali značaj

vode nego mi u Sarajevu 2000 godina kasnije? U doba seoba naroda izgubilo se higijensko-tehničko znanje. Tek u 14./15. vijeku izgleda da je u nekim mjestima započela efektivnija borba za higijenu gradova, ali sa različitom pravnom regu-lativom. Ferdinand Aragonski je „Prag-matikom“ proglašenom 1504. godine u Napulju zaprijetio da će biti poslan na galije ili išiban svako ko svoje smeće ne odnese na za to pedviđena mjesta. A „predviđena mjesta“ su često bile rijeke čija se voda koristila i za piće. Vladalo je netačno mišljenje da rijeke imaju spo-sobnost samopročišćavanja. Ali kadasu epidemije kolere počele slijediti tokove rijeka i kada je smrtnost dostigla visok stepen, uočena je povezanost bolesti sa odlaganjem smeća. Friedrich Wilhelm je 1772. godine u Berlinu izdao naredbu vo-jsci da svim građanima ispred čijih kuća nađu smeće, isto lopatama ubacuju kroz prozor u stan. Što se tiče Sarajeva, ostali su zapisi putopisaca, posebno poznatog Ev-lije Čelebi, iz kojih je vidljiv kult čistoće koji njeguju stanovnici grada na Miljacki. Mnogo javnih česm, zelenila i „rajskih bašči“ sastavni su dio opisa onih koji su prolazili ili boravili u Sarajevu. U vrijeme Austrougarske vidljiva su nastojanja da se odvoz smeća i gradska higijena riješe na

sistematski način. Pored ostalog, izdat je oglas da se smeće ne smije bacati u Mil-jacku, nego se mora odnositi do lokacije blizu današnjeg mosta Suade Dilberović i Olge Sučić. Deponija se zatim 1929. go-dine preselila na Dolac Maltu, pa 1947. godine na Alipašin Most, da bi se 1962. godine smeće počelo odlagati u prirodnoj uvali iznad sela Smiljevići. Tu se danas nalazi moderno sanitarno odlagalište ot-pada.

„U SLUŽBI ČISTOĆE“

Prije deset godina osnovana je u Sara-jevu služba komunalnih redara, poznatija pod nazivom eko-policija. Svaka fi rma, odnosno njen vozač koji ima namjeru is-tresti pun kamion otpada na lokaciji koja nije Sanitarno odlagalište u Smiljevićima, dobro će razmisliti. Jer, eko-policija na-kon dojave brzo stiže na lice mjesta, a čak i da ne zatekne prekršioca zakona, može na osnovu tragova i eventualno za-pisanih registarskih oznaka doći do po-dataka o zagađivaču. Drukčije stoji stvar sa pojedincima ili, kako se obično kaže, fi zičkim licima, koji bacaju sitne otpatke po ulicama, parkovima i izletištima. Oni ne moraju previše brinuti zbog postojan-ja eko-policije. Dovoljno je da se malo osvrnu oko sebe. Da bi se ovoj ružnoj i krajnje nekulturnoj pojavi stalo u kraj, morali bi svi građani povremeno biti eko-policajci. Ekološka neosviještenost i nekultura nisu jedini uzroci ekološki neprimjerenih prizora koje gledamo sva-kodnevno. Problem neće biti u potpu-nosti riješen ni sa većom zaposlenošću, ekološkom edukacijom ili angažovanjem medija. Bit će riješen onda kada shva-timo da OTPAD NIJE SMEĆE! Na ja-vnim površinama u Sarajevu već neko vrijeme se ne mogu vidjeti stare peći, frižideri i drugi otpaci tzv. Bijele tehnike koji u sebi imaju razne metale. Bakar, Aluminij i željezo su veoma traženi i do-bro se plaćaju. Iz specijalnih kontejnera preduzeća „Rad“ nepoznate osobe „kra-du“ stari papir jer se i on dobro prodaje. U susjednoj Hrvatskoj ne možete više nigdje

SMEĆE NA JAVNIM POVRŠINAMANa javnim površinama u Sarajevu odnedavno se ne mogu vidjeti peći, frižideri, TV i drugi aparati bijele tehnike, jer su neki ljudi shvatili da sav otpad nije smeće, već zlatni rudnik korisnih sirovina. Bakar, aluminijum i željezo su tražene sirovine koje se dobro prodaju

Ahmed ĐipaISKUSTVO SARAJEVA

Uređeno odlagalište


vidjeti plastičnu bocu na javnoj površini zahvaljujući strogim propisima. Milioni plastičnih kesa na granama drveća pored rijeka i svim drugim mjestima postali bi prošlost samo kada bi se njihova upotre-ba oporezivala, a stimulisala upotreba dobrih starih cekera i platnenih torbi. Nedavno smo mogli iz medija saznati za izjavu jednog pripadnika mafi je iz Napulja. On kaže da je mafi ja napustila posao sa drogom jer je danas znatno un-osniji posao sa smećem (otpadom)!!! Eto, tom izjavom, makar i od strane čovjeka izvan zakona, odškrinuli smo vrata koja vode do rješenja problema. Otpad nije smeće, otpad je zlatni rudnik korisnih sirovina! Kada se formira tržište otpada i kada država akterima odredi pravila

igre, tada nećemo gledati manje ili veće gomile plastične ambalaže, staklenih boca ili aluminijskih limenki na javnim površinama. Postavljanjem 450 specijal-nih kontejnera u Sarajevu i puštanjem u rad sortirnice otpada, preduzeće „Rad“ je dosta učinilo u nastojanju da slijedi savremene ekološke trendove u sferi ot-pada. Pri tome je imalo veliku pomoć Ministarstva okoliša Kantona Sarajevo i međunarodnih fi nansijskih organizacija. Ostalo će najvjerovatnije uslijediti sa vre-menom i približavanjem Bosne i Herce-govine EU.

U tekstu su korišteni navodi iz knjige: „Ekološki problemi u kulturalnoj mijeni“ autora Hermanna Lubbea i Elisabeth Stro-ker.

KAMPANJA U JABLANICI

JAČANJE EKOLOŠKE

SVIJESTIOsnovci područnih

škola prošli edukaciju o tome šta je otpad i

kako s njim postupati

Ekološka organizacija EKO Neretva Jablanica osnovana je 1999. godine i od tada vrlo uspješno djeluje. Do sada smo implemen-tirali 73 projekta sa domaćim i međunarodnim partnerima. Jedan od najznačajnijih projekata koje smo realizirali je izrada lokalnog ekološkog akcionog plana (LEA-Pa) Jablanice 2003. godine. LEAP se u Jablanici implementira već petu godinu i ima svoju stavku u budžetu Općine.

Upravo završeni projekt pod nazivom „Kampanja jačanja ekološke svijesti u Jablanici“ je jedna od trajnih mjera ekološke edukacije u LEAP dokumentu. Cilj projekta je bio provesti ekološku edukaciju učenika osnovne škole koji nastavu pohađaju u područnim odjeljenjima.

Obuhvaćena su područna odjeljenja u slijedećim naseljima: Ravna, Glogošnica, Krstac, Sla-tina, Ostrožac, Doljani (ukupno 17 odjeljenja). Obavljenja su pre-davanja na temu: Šta je otpad i kako postupati s otpadom. Termini su dogovoreni s rukovodstvom škole, a u skladu s nastavnim pla-nom i programom. Ukupno je u 17 područnih odjeljenja osnovne škole edukaciji prisustvovalo 230 učenika. U sklopu projekta štampana je prikladna eduka-tivna brošura o otpadu i dijeljena učenicima. Projekt je trajao pet mjeseci i fi nansijski je podržan od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Idriz Čilić

Plastična napast na prirodu

Epilog rušilačkog nagona

ZBRINJAVANJE OTPADA


Otpad u Bosni i Hercegovini se odlaže na mali broj uređenih sanitarnih deponija, čiji je vijek

trajanja ograničen, ali nažalost i na bro-jnim divljim deponijama smještenim na obalama vodotokova, kao i na raznim vri-jednim prirodnim područjima. Ukoliko se ne počne primjenjivati koncept redukcije otpada na mjestu njegovog nastanka, ka-paciteti deponija će biti iskorišteni ranije nego je planirano, a brojne divlje deponi-je i dalje će vizuelno degradirati okoliš i negativno utjecati na zdravlje ljudi.

Prekomjerno stvaranje i neodgovorno odlaganje otpada, osim negativnog utjecaja na okoliš, ima i negativnu implikaciju na razvoj bosanskohercegovačkog turizma. Vrijednosti brojnih objekata kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa diljem BiH (planinska područja, jezera, urbana jezgra gradova poput Travnika, Gradačca ili Tešnja), degradirane su raznim vrstama otpada, a mogle bi biti izuzetno atraktivne turističke destinacije.

Podizanje svijesti učeničke populacije o degradaciji okoliša, uslijed prekomjer-nog stvaranja i neodgovornog odlaganja otpada, odgojiti će današnje naraštaje os-jetljivim na pitanja okoliša.

U periodu septembar 2007./maj 2008., Centar za okolišnoodrživi razvoj u sarad-nji sa USAID-om u okviru projekta The Cluster Competitiveness Activity (CCA) Project in Bosnia and Herzegovina, re-alizira projekt «Medijska kampanja: ZA ljepši grad, smanjimo otpad!» Projekt je Program za mlade, koji se implementira u okviru USAID-ovog projekta Čista i lijepa Bosna i Hercegovina. Projekt se realizira u četiri grada BiH (u školama: OŠ «Be-haudin Selmanović» Sarajevo, OŠ «Ivo Andrić» Banja Luka, OŠ «Hasan Kikić» Sanski Most i «Prva osnovna škola» Bu-gojno.

Cilj projekta je podizanje svijesti učeničke populacije o značaju smanjenja otpada na mjestu njegovog nastanka, te pravilnog postupanja s otpadom, a u smjeru očuvanja okoliša i razvoja turizma u BiH.

Implementacija projekta je organizira-na kroz sljedeće aktivnosti:

• Aktivnost 1. Priprema i real-izacija edukativnih predavanja u odobra-nim školama;

• Aktivnost 2. Pripreme za kam-panju «Za ljepši grad, smanjimo otpad!» (Učenici i nasravnici se pripremaju za

javnu gradsku kampanju, aktivnostima na smanjenju i pravilnom postupanju s ot-padom u njihovoj školi kroz vannastavne aktivnosti – likovna, literarna, ekološka, fotografska, informatička i tehnička sek-cija);

• Aktivnost 3. Javna gradska kam-panja «Za ljepši grad, smanjimo otpad!» (Svoj stvaralački rad tijekom školske kampanje smanjenja otpada, kao i rezul-tate svojih promišljanja i ideja na navede-nu temu, učenici i nastavnici izlažu javno u urbanom prometnom dijelu grada, uz poziv građanima na pravilno postupanje s otpadom);

• Aktivnost 4. Završna promo-cija projektauz dodjelu nagrada školama – učesnicima u projektu, u okviru koje će svaka škola prirediti promociju u vidu rezimea svog rada na projektu. To je pri-lika da učenici i nastavnici kroz druženje

razmijene iskustva i i deje u smjeru davan-ja njihovog doprinosa očuvanju okoliša kao preduvjeta za razvoj turizma u BiH.

Očekivani rezultati• Edukacija učeničke populacije

o smanjenju otpada na mjestu njegovog nastanka, te negativnim utjecajima neod-govornog odlaganja otpada na okoliš, usmjeriće jednu generaciju mladih na pravilno postupanje sa otpadom.

• Pravilno odlaganje otpada, te ak-tivnosti na smanjenju otpada na mjestu nje-govog nastanka, imaće pozitivnu implikaci-ju na okoliš i doprinijeti izgradnji kapaciteta i konkurentnosti BH turizma.

ZA LJEPŠI GRAD, SMANJIMO OTPADProjekat za mlade implementira se u okviru USAID-ovog projekta «Čista i lijepa BiH.

Odgajanje generacije osjetljive na pitanja okoliša je naša budućnost

ISKUSTVO JEDNE KAMPANJE Sabina Hadžiahmetović, dipl. ing. građ., voditeljica projekta

ZBRINJAVANJE OTPADA


Najkraći odgovor je: da.Doduše, neki se kritičari pitaju

mogu li obvezni programi uopće biti na dobitku s obzirom na to da kamioni potrebni za njihovo provođenje možda gutaju više energije no što se uštedi, bljujući potom ugljikov dioksid u at-mosferu.

„Nema smisla da golemi kamioni pre-voze nekoliko boca“, priznao je Matthew Hale, direktor EPA-ina Ureda za kruti ot-pad. Ali je dodao da većina gradova sve uspješnije smanjuje negativne učinke re-cikliranja (odnosno oporabe) na okoliš. (Također pokušavaju smanjiti troškove. Mnogi programi recikliranja još uvijek više troše nego što zarađujuprodajući proizvođačima materijal koji se može iznova uporabiti.)

Razmotrite li stvarnu cijenu nekog proizvoda tijekom čitava njegova vijeka trajanja – od prikupljanja sirovina do iz-rade, uporabe i na kraju odlaganja – vaga dramatično preteže u korist recikliranja. Svaka igračka, alat ili medicinski uređaj koji kupimo zapakiran u plastiku nosi pečat svoje energetske povijesti: brda kovina koje je trebalo iskopati (boksita, recimo, za aluminijske limenke), ter-moelektrana i naftnih rafi nerija, vagona i proizvodnih vrpci. U istinsku cijenu proiz-voda ulaze i staklenički plinovi emitirani prilikom njegove proizvodnje i uporabe, kao i zagađivala koja uzrokuju nastanak kiselih kiša, smoga i zagađenja vodenih tokova.

Recikliranje – zamjenjujući izvorne sirovine odbačenim ostacima – ne samo

da čuva prirodne resurse i smanjuje količinu smeća koje je potrebno spaliti ili zakopati nego i smanjuje zagađenje i potrebu za energijom. „Dobivate golemu uštedu u džulima“, kaže Hale.

U međunarodnom istraživanju čije je rezultate prošle godine objavila i britan-ska skupina Akcijski program za otpad i resurse, istraživači su usporedili više od 180 gradskih sustava za gospodarenje ot-padom. U 83 posto slučajeva recikliranje se pokazalo boljim za okoliš od zakapanja ili spaljivanja otpada.

Naravno da ponovna uporaba proiz-voda ima smisla, jednako kao i smanjenje sveukupne potrošnje i usavršavanja prvo-bitnog dizajna proizvoda. Ali s obzirom na sve veće gomile otpada širom svijeta, ima smisla i reciklirati.

U Europi u recikliranju prednjači Švedska. Međutim recikliranje u sustavu kakav je sada nije toliko

bezazleno kao što to zvuči. Prepuštanje stare elektroničke opreme tvrtkama za recikliranje ili ostavljanje uu gradskim prikupljalištima ne jamči da će ona biti bezopasno zbrinuta. Dok neki prerađivači otpada doista obrađuju materijal nastojeći zagađenje i opasnost za zdravlje svesti na najmanju mjeru, mnogi otpad prodaju posrednicima koji ga otpremaju u zemlje u razvoju, gdje je zaštita okoliša na nis-kim granama. Za ljude u polaznim zem-ljama to je praktično rješenje „daleko od očiju – daleko od uma“.

Vlade mnogih zemalja, svjesne toga da pogrešno rukovanje elektroničkim ot-padom uništava okoliš i ljudsko zdravlje, pokušale su istkati međunarodnu mrežu propisa. Bazelska konvencija iz 1989. godine, međunarodni ugovor koji je pot-pisalo 170 zemalja, nalaže da razvijene zemlje obavijeste zemlje u razvoju o pošiljkama opasnog otpada koje su prema njima upućene. Skupine za zaštitu okoliša i mnoge nerazvijene zemlje takve su odredbe smatrale preslabima, pa je nakon prosvjeda 1995. godine uvedena i dopuna poznata kao Bazelska zabrana, kojom se zabranjuje otpremanje opasnog otpada u siromašne zemlje. Iako bi ta zabrana tek trebala stupiti na snagu, Europska Unija

već je unijela njezine zahtjeve u svoje za-konodavstvo.

Osim toga, Europska Unija zahtijeva da proizvođači na sebe preuzmu teret bezopasnog zbrinjavanja. Nedavni novi naputak EU-a potiče „zeleni dizajn“ elek-tronike, ograničujući dopuštene količine olova, žive, usporivača gorenja i ostalih tvari. Drugi naputak nalaže proizvođačima da stvore infrastrukturu za prikupljanje e-otpada i osiguraju odgovorno recikli-

ranje. Unatoč svim tim zaštitnim mjerama, neizmjerne tone e-otpada i dalje teku iz eu-ropskih luka prema zemljama u razvoju.

„Mi u razvijenom svijetu uživamo u pogodnostima tih uređaja“, kaže Jim Puck-ett, voditelj Mreže za bazelsko djelovanje skupine koja se suprotstavlja otpremanju opasnog otpada u zemlje u razvoju. „A kad oprema postane beskorisna, pravu ekološku cijenu i obveze prebacujemo na zemlje u razvoju.“

RECIKLIRANJE UKUPNA SLIKA

IMA LI SMISLA RECIKLIRATI?

NOVA OPASNOST ELEKTRONIČKI OTPAD

Elektronički otpad zatrpava smetljište

Preuzeto: NATIONAL GEOGRAPHIC

ZBRINJAVANJE OTPADA


Bosnalijek je prva kompanija, indus-trijski proizvođač u Federaciji Bosne i Hercegovine, koja je dobila okolin-

sku dozvolu za postojeće pogone i postro-jenja,. To znači da je Bosnalijek u potpunosti ispoštovao sve zakonske zahtjeve za zaštitu okoliša te da upravlja svim nusproduktima, redovno ih mjeri i kontrolira. Dozvolu, koja je pravosnažna postala 28.1.2008. godine, danas je zvanično direktoru Bosnalijeka, Edinu Arslanagiću, uručio Federalni mini-star okoliša i turizma, Nevenko Herceg. On je na konferenciji za novinare, organiziranoj u Bosnalijeku povodom uručenja okolinske dozvole, izrazio zadovoljstvo visokim ste-penom svijesti Bosnalijeka kada je u pitanju zaštita okoliša.

Ulaganje u ovaj važni segment održivog razvoja u Bosnalijeku je započet prije više od 10 godina. Opredje livši se za odgovorno poslovanje, Bosnalijek je svoje aktivnosti usmjeravao prema odgov arajućim smjernicama Evropske unije i prije stupanja na snagu Zakona o okolišu u FBiH. Tako je još 2000. go-dine međunarodno certifi ciran prema ISO

standardu 14001, koji se upravo odnosi na zaštitu okoliša. Nekoliko godina kasnije, 2006. certifi cirani smo i prema standardu za zaštitu zdravlja i sigurnosti, OHSAS.

Ovi standardi, zajedno sa standar-dom za upravljanje kvalitetom i dobrom proizvođačkom praksom čine integrisani sistem upravljanja u Bosnalijeku. Direktor Arslanagić ovom prilikom je istakao da je Bosnalijek odgovoran poslodavac i part-ner građanima, vlastima i široj zajednici: „Odgovornim ponašanjem mi podstičemo i naše partnere u snabdijevanju i distribu-ciji da slijede visoke okolinske standarde, kao što je to slučaj sa Bosnalijekom“, rekao je Arslanagić.

Da bi dostigao nivo modernih svjetskih farmaceutskih kompanija, Bosnalijek je ul-agao mnogo u tehnologiju, pogone i poseb-no kadrove. Kvalitetom i okolišem danas u Bosnalijeku upravlja tim od 11 visokoeduci-ranih specijalista. Puštanjem u pogon postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, Bosnalijek je zaokružio cjelokupan proces zaštite okoliša na svojoj lokaciji.

Održiv razvoj za Bosnalijek nema al-ternativu. Kompanija će nastaviti blisko praćenje standarda u oblasti zaštite okoliša i odgovarajućeg prilagođavanja svog po-slovanja.

BOSNALIJEK PRVI U FEDERACIJI BIH DOBIO OKOLINSKU DOZVOLU

TEHNOLOGIJA PREČIŠĆAVANJA

Postrojenje za tretman tehnoloških voda Bosnalijerka koncipirano je na kom-biniranoj tehnologiji prečišćavanja i to: biološkom tretmanu u prvom koraku, te ultrafi ltracijom na mikro fi lterima u drugom koraku.

U prvom koraku otpadna voda se dovodi u kontakt sa aktvnim muljem i sa otpadnom vodom koja nosi hranjive sastojke za aktivni mulj. On te sastojke koristi za vlastitu hranu, uklanjajući ih tako iz otpadnih voda.

U drugom koraku izmiješana suspenzija aktivnog mulja i otpadne vode se uvodi u jedinicu za mirkofi ltraciju (promjer pora fi ltera 0,05 mikrona) te se tako fi ltrirana i dezinfi cirana upušta u kanalizacioni sistem.

Minimalna količina vode koja se prečišćava iznosi 30 kubnih metara na dan, a maksimalna 35 metara kubnih dnevno. Ovaj kapacitet postrojenja zadovol-java postojeći stupanj produkcije tehnoloških otpadnih voda Bosnalijeka sa mogučnošću prijema do 20 posto većih količina.

U vodi se nakon prečišćavanja, prema ugovoru sa isporučiocem očekuje kvalitet vode koji zadovoljava zakonske norme BiH iz te oblasti.

Postrojenje je potpuno automatski vođeno.

Uručenje okolinske dozvole

Da bi dostigao nivo modernih svjetskih farmaceutskih kompanija, Bosnalijek je ulagao mnogo u tehnologiju, pogone i posebno kadrove

INDUSTRIJA I OKOLIŠ


Težak je svaki pokušaj odrediti po-jam i dati defi niciju života, prais-konskoga i današnjega, odn. živih

bića, tzv. Organisata:. Pokušavali su to i mnogi, među njima i Lwoff (1) koji se bio izrazio da je najlakše odlučiti se na to, što su učinili i mnogi drugi, da je “njegova defi nicija nemoguća”, dok je Szent Györ-gyi (2), vjerojatno u nemoći defi nirati ga, otišao tako daleko, da je ustvrdio jedan ab-surdum, kako “imenica život nema smisla jer tako što ne postoji”, izrazivši se malo pred tim nešto korektnije, da “život sam za sebe” – naravno – “ne postoji: nitko ga nije nikada vidio”.

“Nitko ga nije nikada vidio”? no, zar svatko živ (kao observativni subjekt!) nije mogao ipak vidjeti i spoznati – ako već nije o njima i dublje razmišljao – barem različita eksterna očitovanja životnosti živa čovjeka i životinje, kao objekta promatran-ja, intra njegova vitam (različita kretanja u prostoru: na zemlji, u vodi i zraku, različita zvukovna očitovanja, različita reagiranja i raspoloženja, izvršavanje vidljivih životnih funkcija, najrazličitijih naučnih djelatnosti u društvu...), i obratno: trajni prestanak svih tih očitovanja “post mortem corporis”, te moći razlikovati živi stvor od objekta ugasla života, od mrtvaca, i bez potrebe baviti se defi nicijom života i živoga?! A u koju fi lozofi jsko – spoznajnu kategoriju – ako život, kao objekt, “nitko nije nikada vidio” – spadaju ta očitovanja?

FUNKCIJA MATERIJE

U palpabilnu, vizuelnu ili auditivnu stvarnost ili u našu fantaziju u fi ziku (Phy-sis) ili u metafi ziku (Metaphysis)? Ipak život ne transcendira, ne prelazi, granice čovjekova iskustva, ne nalazi se izvan granica prirodnoga svijeta i čovjekove svijesti, iznad ili iza prirode: život je sama priroda. Bez obzira na nemogučnost defi nirati u njegovoj tajni, život nije ni mistika, ni naše zamišljanje onostra-noga, nadprirodnoga, neshvatljivoga, nespoznatljivoga, onoga što nadilazi čovjekova shvaćanja, već je spoznaja re-alnosti nevidljivih sila skrivenih u živoj prirodi, koje se istraživanjem ipak da reg-istrirati.

No, možda bi ga se ipak – ako je činjenica: da život karakteriziraju stalna endogeno – somatska kretanja, anaboli-jska (asimilacijska) i katabolijska (dis-imilacijska), jedna i druga ili dominantna ili, de norma, uravnotežena, već prema prilikama, odn. da ga, kao bitno njegovo svojstvo, markira stalna mijena, zbog čega bi defi nicija mogla biti samoergi-jska – moglo defi nirati kao sveukupnost

funkcija materije posebo organizirane, svojstvene samo živim bićima, u njezinu sastavu nedjeljive, kao cjeline individu-alizirane, koja je nastala u određenoj fazi razvitka materijalnoga svijeta ove zemlje (svakako u eri Prekambrija, u periodi Al-gonkija, odn. Eozoika, a možda već i Ar-haika, odn. “Azoika”?), a ima autonoman, autoregulacijski i autoreproducijski kara-kter; bez obzira na defi nicijsku varijantu,

no isključivo ergijsku, život je specifi čna organizacija fi zikalno – kemijskih sila, nastajala i nastala historijski, nauka misli: dugom evolucijom, na višem stupnju kre-tanaja materije, (3) koju karakteriziraju tri nova kvalitativna svojstva, strana neživoj materiji: metabolija, produktivnost (rast i samorazmnažanje) i podražljivost.

U toj sveukupnosti funkcija svojstvenih živim bićima, biljkama i životinjama, koju

se označuje životom, kao oblik postojanja vezan na visoko organiziranu i individual-iziranu materiju bitni su sastojak te materije uz ostalo, kompleksni ugljikovi spojevi – bjelančevine: daljnje su značajke: plastično prilagodljivi način održavanja morfno-funkcijske individualnosti u svim odnosima prema okolnu svijetu, trajno obnavljanje kemijskoga sastava i morfnih struktura izm-jenom materije s okolinom putem hranidbe

SILA VARIJACIJA

A. Džuvić, S. Redžić, A. AlićŽIVOT BIT I OPSTANAK

Oblici života (do sada poznati na zemlji) pokazuju neizmjerno obilje najrazličitijih varijacija

Drvo na proplanku


i endogenih potencija dinamičke ravnoteže, razmnažanje, odn. produkcija sličnih in-dividua, a slijedom generacija - paralelno sa promjenom uvjeta u životnome milieuu (autohtonom ili novomu) – i, ukoliko prilike življenja nisu dovele do izumiranja vrsta, postepeno mijenjanje vlastitih struktura, ili u smislu progresijske evolucije (rilo, odn. surla slonova) ili u smislu degeneracije, odn. rudimentiranja (prsti ektremiteta konja), jed-no i drugo kod parazita kao izraz različitih formi adaptacije, s kojom su mnogi paraz-iti izgubili sposobnost samostalna života (s jedne strane razvitak različitih pomočnih organa: za hvatanje, priljepljivanje, usni aparat za bodenje i sisanje itd., a s druge, kod trajnih parazita gubitak svih struk-tura potrebnih za slobodni život: osjetila, oragana za kretanje itd.), kao regresijska obilježja, uz hipertrofi ju rasplodnih organa s milijunima rasplodnih stanica, jer je razvi-tak takvih parazita prepušten slučaju. Oblici života (do sada poznati na zemlji) pokazuju neizmjerno obilje najrazličitijih varijacija (što je našlo svoj odraz i u sistematici), a reakcije pojedinih živih vrsta, specijesa, na uvjete okoline kreću se od jednostavnih tak-sija i tropizama do inteligentno prospektivna ponašanja viših životinja i tehnički progresi-jskoga i vrijednostno (socijalno – pravno – etički) akcentirana vladanja čovjeka.

KARIKAU BESKRAJNOM NIZU

Pored različitih mitskih legendi, izne-seno je o postanku svijeta i života na zem-lji više hipoteza, koje bi mogle biti prih-vatljive naučno-metodički, no ni jednu od njih nije se moglo verifi cirati do danas egzaktnim istraživanjima, i postoji posve opravdana sumnja da je glavna teškoća za postavku defi nitivne teorije o postanku živoga svijeta to, što se život pojavio u posve osobitim uvjetima Zemljina raz-vitka, utonulima u daleku i nepoznatu geo-prošlost, koje se nije moglo do sada obnoviti u eksperimentu (4).

Kada je započeo život, kada su, gdje i kako – konačno: i zašto – stupali u pro-ces i na scenu mrtve prirode esencijalni i komplicirani mehanizmi “programiranja” (fraza Švob-a) (5) sinteze bjelančevina ili djelovanja katalizatora, odakle i kojih, da je iz anorganskoga kemijskoga substrata mogao biti stavljen u formalno genetski tok postanka posebnog sustava materije, sustav: autonomna, autoregulacijskoga i autoreprodukcijskoga – kao nova kvaliteta

zemljine materije, odn. postanak prvobit-nog kompleksa , koji je postao temeljem za pojavu žive prirode i njezine evolucije, nije se uspjelo spoznati do danas; o tome postoje samo hipoteze.

Život, sam za sebe, kao ni bolest (taj alterirani život), naravno, ne postoji, on je – kao i bolest i smrt – vezan uz posve određeni substrat, uz posebno organiziranu tvar, nastalu u opdređenoj fazi razvitka ma-terije, odn. uz živo biće, tu nedjeljivu cije-linu, koja očituje individualnost. Život se razvijao i razvija se, te ima svoju historiju: svoju prošlost, sadašnjost i budučnost – jer svaki živi objekat predstavlja samo jednu kariku u beskrajnom nizu historijskoga razvojnog životnog lanca, a manifestira se u snazi transformacije određenih tvari okolnoga svijeta u tvar sličnu sebi (Asimi-latio), i ta tvar se u vremenu mijenja – i u fi logenetskim i ontogenetskim relacijama – pod utjecajem sveukupnih i posebnih vanjskih i unutrašnjih uvjeta življenja.

Da li postoji u nekom substratu život, ili ne postoji, na to se zaključuje po nje-govim značajkama, odn. po njihovu nedostatku, u okviru određene cjeline, bila ona najprimitivnija (Unicellulata: više biljke – Metaphyta, više životinje – Metazoa, i čovjek – danas Homo sapiens, no tu se nije reklo i to, da se pozna sama narav života.

Može se smatrati sigurnim, da između materije obdarene životom, odn. između živih bića i abiotske materije nema nepremostivih razlika: na to ukazuju i vira i metabolijski procesi pretvorbe an-organskoga u organsko, to posljednje u biljkama, no ipak nitko ne može negirati notornu činjenicu da između nežive tvari i živih bića, Organisata, postoji zaista an-tipodna razlika, kvalitativna razlika, te da se mora pretpostaviti, da je taj prijelaz iz jednoga u drugo, iz abiotskoga u biotsko, mogao, i morao biti ostvaren samo na razini molekula, i to prvenstveno u sferi bjelančevina; naime, isti su kemijski el-ementi, koji tvore i abiotsku prirodu, no oni u živom biću ipak izgrađuju posebne spojeve, te nastaje specifi čni komplici-rani materijalni sustav, kakva nema u neživoj prirodi. Sva živa bića karakter-izira varijabilnost, individualni razvitak i smrtnost. Ona obavljaju mijenu tvari, metaboliju: izgrađuju i razgrađuju vlastitu tvar i stvaraju životnu energiju, i u tome održavaju de norma dinamičku ravnotežu, očitutju iritabilnost s određenim poja-vama autoregulacije, razmnožavaju se i, uz to, naslijeđuju u lancu descenden-

cije određena svojstva karakteristična za vrstu, species, itd.

Različite su gradacije u organizaciji živih bića, pa odatle između njih i različite životne značajke.

PRODUKT SLUČAJNOSTI

Nasuprot neživu dijelu svijeta, živa bića, biljke – životinje: čovjek – prestavl-jaju, dakle, „kategorijski novum“; kao što dvije plinovite tvari, kisik i vodik, dođu li na određeni način u međusobni odnos, po-kazuju posve nova svojstva; postaju vodom, ili kao što neki atomi, sami po sebi, bez-bojni, postaju obojenima, ako se povežu u određene kemijske spojeve, tako je i život novo svojstvo materije, nastalo pri posve određenom poretku jednakih molekula, koje bi, kada bi ostale izolirane ili spojene u jednostavnije spojeve, odn. kemijske tvari, predstavljale trajnu mrtvu tvar; prema tomu je živi sustav nešto, što je više od jednostav-na zbroja njegovih sastavnih dijelova; i ne može se poreći svojstva integrirane cijeline ni onda, kada su poznata svojstva njegovih dijelova i zakonitosti njihovih međusobnih djelovanja (Denffer & Ziegler, 1978). (6)

Živo biće – kao sustav, kao nedjeljiva cijelina s karakteristikama individualnosti stoji u najintimnijemu odnosu sa svojom okolinom, mrtvom i živom, te ga ona u određenu smislu i producira.

Prema jednom mišljenju (Haeckel 1834 – 1919) (7), može se sveukupnoj materiji priznati minimalna svojstva života, odn. sva bi materi-ja trebala posjedovati „potencijalni život“, te bi to trebalo protumačiti razvitak živih bića; to mišljenje bilo bi pokušaj postaviti kompromis između abiogenetske i biogenetske koncepci-je. Abiogenetskim putom mogli su nastati pre-ma daljnjem jednom mišljenju (Muller, 1961), (26), (Kaplan, 1967), (21) takvi polinukleo-tidi, koji su bili sposobni za autoreprodukciju, odn. prvobitna molekula nukleinske kiseline, s autoreprodukcijskim potencijalom, koju bi se moglo smatrati živom; tako bi se početak života nalazio u obliku „nukleinskog individ-ua“ „genskog života“ – bila bi to „genobiosis“ (Kaplan, 1967). (21)

Makromolekule proteina mogle su nastati nezavisno, u njima su se udružile „slučajnošću“ takve aminokiseline, koje su omogučile enzimatsku aktivnost i slučajnim udruživanjem polinukeloidnih i polipeptidnih polimera započelo bi „pravi život“; tako bi prvobitini organizmi bili produkt „slučajnosti“.

Nastavak u sljedećem broju


Do ovoga rata u stakleniku Botaničk-oga vrta Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine uzgajano je

stotinjak vrsta kaktusa i drugih sukulent-nih biljaka s nekoliko stotina primjeraka.

Kroz ovih nekoliko vrsta i njihovih fotografi ja predstavit ćemo samo neke od atraktivnijih vrsta ove jedinstvene egzotične muzejske žive zbirke, koja je plijenila interes muzejskih posjetilaca, posebno učenika različitog uzrasta.

Kao najinteresantniju predstavit ćemo na ovom mjestu KRALJICU NOĆI [Sele-nicereus grandifl orum (L.) Br. & R.]

Za razliku od tankih, samo 2 cm debelih, povijenih, tupo bridastih i čvornovatih stabljika sa zračnim korjenčićima, koje moraju imati čvrsti oslonac, ova vrsta kaktusa se odli-kuje do 30 cm dugim, izuzetno atrak-tivnim cvjetovima. Oni su spolja smeđenarančastožuti, a u unutrašnjosti su potpuno bijeli, s brojnim tankim i dugim prašnicima, u čijem je centru, pri vrhu, rascijepljeni tučak. Iz čudnovato građenog bizarnog cvijeta prilikom ot-varanja širi se blagi miris na vaniliju.

Kraljica noći je cvjetala samo jedanput u tri posljednja predratna desetljeća. Vrsta je rasprostranjena na Kubi i Ja-maici, a cijeli rod Selenicereus ima oko 25 vrsta koje su rasprostranjene od Tek-sasa, preko Meksika, do Argentine.

Posebno su interesantni stuboliki kak-tusi visine 5-6 m s mesnatim debelim, uzdužno rebrastim stabljikama. Njih su vrtlari svake godine iznosili iz staklenika početkom ljeta u centralni dio vrta. Tu su, njih 60-ak, bili prava atrakcija za muze-jske posjetitelje.

Najbrojnija vrsta iz ove skupine u stakleniku Botaničkog vrta bila je Cereus jamacaru DC. čija je domovina sjeverni Brazil. Bijeli krupni cvjetovi se otvaraju također noću, ali su oni znatno manji, (oko 10 cm dužine) i cvjetali su redovno svake godine. Često su donosili plodove i zrelo sjeme.

Druga vrsta ove skupine po brojnosti bila je Cereus peruvianus (L.) Mill. pori-jeklom iz Urugvaja i Brazila, koja je rjeđe cvjetala od prethodne.

Obje ove vrste bile su u zbirci zastu-pljene interesantnim oblikom - var. mon-

struosus. Od oko 300 vrsta roda Mam-millaria Haw., koje su rasprostranjene u Meksiku i susjednim državama, na ovom mjestu su fotografi je samo dvije kako bi predočili svu raskoš i ljepotu njihovih atraktivnih cvjetova.

U nedostatku grijanja za vrijeme oštrih ratnih zima ova kolekcija kaktu-sa se smrzla. Tako je Botanički vrt Ze-maljskog muzeja Bosne i Hercegovine ostao bez ove značajne kolekcije, koja je stvarana i uzgajana od 1913. go-dine, dakle, od osnivanja Botaničkog vrta. Ova netragom nestala botanička izložbena zbirka je nenadoknadiv gubi-tak za Botanički vrt Zemaljskog muze-ja i teško će se moći obnoviti, kao što će trebati puno vremena da se obnovi bogata živa kolekcija domovinskih endemičnih biljaka, koja je kompleti-rana i otvorena prilikom obilježavanja 100. godišnjice rada i djelovanja Ze-maljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a koja je također potpuno uništena to-kom ratnih godina.

IZ BOGATIH MUZEJSKIH KOLEKCIJA Dr. sc. Čedomil Šilić

SJEĆANJA NA „KRALJICU NOĆI“ U MUZEJSKOM BOTANIČKOM VRTU

Netragom nestala botanička izložbena zbirka nenadoknadiv je gubitak i biće potrebno puno vremena da se obnovi

Mammillaria sp.

Kraljica noći(Selenicereus Grandifl orum) (L.) Br. & R.


Hipersenzitivnost ili alergijske man-ifestacije nastaju kao imunološki patološki proces između antigena

sa jedna strane i antitijela ili senzibilne ćelije lifocita sa druge. Antigen može biti egzogeni iz spoljašnje sredine, ili unutrašnji koji se nalazi u samom orga-nizmu čovjeka.

Proljeće nosi sa sobom, osim prirodne ukrašenosti, i mnogo alergena na koje može imunohipersenzibilna osoba da reaguje sa alergijskom akutnom ili subakutnom man-ifestacijom. Hipersenzitivnost tip I nastaje kao rapidno izlaganje spoljašnjim aler-genima i tada dolazi do jakog oslobađanja vazoaktivnih i infl amatornih medijatora kao što su poznati najodgovorniji hista-min, potom triptaza, prostaglandini i leu-kotrieni. Hipersenzitivnost tip II zahtijeva aktivaciju imunološkog komplementa u orgnizmu pri reakciji antigen – antitijelo, dok Hipersenzitivnost tip III nastaju pri-likom stvaranja cirkulirajućih imuno kom-pleksa u organizmu. Hipersenzitivnost tip IV nema antitijelo u imunološkoj reakciji već senzitivisani T limfociti na specifi čni antigen te dovode do tzv. kasnog tipa aler-gijskih bolesti.

Termin atopija upotrebljava se za osobe koje ispoljavaju svoj hipersenzitivni od-nos prema spoljašnjoj sredini, sezonskim i situacijskim promjenama, a i oni koji u svojoj porodici imaju srodnike sa alergi-jskim manifestacijama. Sezonski polen, životinje, kućna prašina, dim cigarete i dru-gi polutanti, hladan zrak, alkohol, hrana, žitarice i dim od brašna u pekarama, stres, fi zička ekstremna aktivnost, neki lijekovi i dr. mogu doprinijeti nastanku atopije. Astma kod djece je najčešće alergijske prirode, dok je astma kod osoba starijih od 30 godina rijetko alergijska.

Najčešći oblici alergijskih bolesti tip I: alergijski rinitis, alergijski konjuktivitis, alergijski dermatitis, alergijska astma, urti-caria, gastrointestinalne reakcije na hranu i sistematska anafi laksa.

Dijagnostički testovi u ispitivanju alergije: povećan broj eozinofi la u krvi, povećan broj imunoglobulina R (IgE), pozitivni kožni testovi na alergene, prick

test, intradermalni test i radioalergosorbent test (RAST).

Nejčešća forma alergije je alergijski rinitis i alergijski konjuktivitis. Klinički se manifestira šmrkanjem, curenjem iz nosa, kongestiom nosa, svrbeži u očima i nosu. Čest je i faringitis, a može se pojaviti i čeona glavobolja, dok su rijetki simptomi kao što su anorexia, depresija i poremećaj sna. Može se razviti i kašalj i astma uko-liko ekspozicija alergenima duže traje. Akutna forma ovih kliničkih simptoma uz-rokovana je polenima koje raznosi vjetar, i to najčešće sa svih vrsta drveća u ranoj fazi proljeća, dok je alergija na polen i trave najizraženija pri kraju proljeća i u ljeto.

Najefi kasnija terapija u borbi sa polen-skim i sezonskim alergijama je izbjega-vati alergene. Međutim, pošto je to skoro nemoguće, onda se preporučuju zaštitne mjere izbjegavanja što je više moguće, uz razne higijenske mjere kao što su korištenje plastičnih pokrivača, jastuka i posteljine, snižavanje vlažnosti, instalacija zračnih fi ltera itd. Neophodna je i promjena di-jete, eventualno zanimanja ili čak mjesta stanovanja, izbjegavati držanje kućnih lju-bimaca – životinja, uklanjanje namještaja, ćilima i draperija koji skupljaju prašinu. U proljeće izvjesne alergije na hranu postaju manifestnije i svakako je neophodno ne konzumirati tu vrstu hrane kao i izbjegava-ti objedovanja po restoranima jer se nikad ne zna od čega se ta hrana napravi.

Ukoliko ove preventivne mjere ne daju rezultate, onda se preporučuje preven-tivna desenzibilizacija sa alergenima koji izazivaju hipersenzitivnost. Apliciraju se ekstrakti alergena potkožno injekcijama sa postepenim povećanjem doze. Ako već dođe do alergijske manifestacije najefi -kasniji su lijekovi antihistaminici sa seda-tivnim ili nesedativnim učinkom. Ako i ovi lijekovi ne daju rezultate, onda se ordinira nasalni sprej 4% Cromolyn, a najpotent-niji su intranasalni glukokortikoidi u vidu spreja koji se daju kratkotrajno radi izb-jegavanja mogućih nus pojava.

Ipak, najbolja zaštita protiv svih bolesti je zdrav način života u čistoj spoljašnjoj sredini.

PRIRODA I ZDRAVLJE Doc. dr. Šekib Sokolović

SEZONSKE IALERGIJSKE BOLESTI

Najbolja zaštita protiv svih bolesti je zdrav načinživota u čistoj spoljašnjoj sredini

Na simpiozijumu upriličenom u Sara-jevu povodom Međunarodnog sajma drveta i namještaja INTERIO 2008. godine izlaganje o temi “Zašto drvo u savremenom graditeljst-vu”, održala je dr sc. Tatjana Neidhardt, dipl. ing. arh. Iz njene prezentacije izdvajamo nekoliko naglasaka zanimljivih i sa aspekta zdravog života u zdravoj sredini.

Koncept savremene arhitekture ukazuje na atraktivnost kvalitet i raznovrsnost prim-jene drveta. U Bosni i Hercegovini postoje izuzetni potencijali u prirodnim i ljudskim resursima (imamo sjajne arhitekte dizajnere i kvalitetne izvođače radova koji će njihove zamisli sprovesti u djelo).

Kriteriji izbora ovog materijala su higijena, zdravlje i zaštita okoliša, a pozitivan učinak je ugodnost boravka - što je prednost drveta u odnosu na druge materijale za građenje.

Anketa koja je obuhvatila 587 objekata po izboru izvođača pokazuje da je u oblasti visokogradnje najpogodnija primjena drveta u pojedinim vrstama javnih objekata, stam-benoj izgradnji, obrazovnim i8nstitucijama, rekreacionim, sportskim objektima itd.

Drvo je ekološki prihvatljiv materijal čovjekove sredine jer njegova primjena (uz održivu ekonomiju) pomaže redukciji efeka-ta staklenika.

Za proizvodnju drvene mase koristi se sunčeva energija. Oni je obnovljiv resurs, može se vratiti u kružni tok kretanja materije u prirodi, pogodno je za recikliranje i ponovne primjene, to je materijal bez otpada, ima manje štetnih uticaja u odnosu na druge građevinske materijale i što je posebno važno najmanji rizik po zdravlje i udobnost čovjeka.

Sa stanovišta graditeljstva njegove po-godnosti su između ostalih i to da ima dobre termoizolacione osobine, prigušuje buku i vibracije, rezistentan je na vatru do F 90, ima malu težinu, laku obradivost te lakoću oblikovanja i gradnje.

Neke od njegovih prednosti su konkurent-na cijena, manja energetska potrošnja pri proizvodnji, preradi, transportu, ugradnji, visok nivo prefabrikacije, mogućnost kombi-nacija sa drugim materijalima, te kao gorivo jer na svjetskom tržištu energenti poskupljuju.

Upotreba drveta ima veliku perspektivu, ono i dalje ostaje vrijedni pratilac razvoja ljudske civilizacije.

Prezentacija je okončana podsjećanjem na izjavu velikog Stradivarija: “Drveće umire ali ne i drvo”.

DRVO U GRADITELJSTVU

MATERIJALBEZ RIZIKA


Mr. Suvada Borić-ŠaćiragićPOSLJEDICE SAOBRAĆAJA NA ŽIVOTNU SREDINU

MANJI GAS, BOLJI ZRAKNačin vožnje svakom vozaču daje dovoljno mogućnosti da svojim ponašanjem doprinese ekonomičnijoj vožnji, čime se postiže ušteda goriva Doprinosi smanjenju zagađivanja

okoliša iz vlastitog vozila

Čovjek je danas apsolutno dominan-tan na Zemlji i svojim aktivnostima kontinuirano utiče i mijenja izgled

ekosistema i stabilnost biosfere. Prekom-jerna i neracionalna eksploatacija prirod-nih resursa, zagađenje životne sredine, gomilanje otpada i uništavanje prirode ne-minovno dovode do poremećaja prirodne ekološke ravnoteže na Zemlji. Danas ne postoji ni jedan ekosistem na koji čovjek i industrijska revolucija nisu negativno uticali kontaminirajući ih različitim tok-sikantima. Kvalitet vazduha je u dvade-setom vijeku drastično pogoršan zbog velike emisije sumpordioksida, ugljen-dioksida, azotovih oksida, CFC spojeva, teških metala, radioaktivnih materija i mnogih drugih toksičnih supstanci.

Smog i magla u zimskim mjesecima spustili su se na većinu gradova u BiH. Putni pravci bili su nepregledni, a broj saobraćajnih nezgoda je povećan. Zrak pre-pun otrovnih supstanci smetao je naročito astmatičarima i osobama koje imaju prob-lema sa disajnim putevima. Zbog zagađenja

zraka u Sarajevu početkom januara proglašena je čak prva mjera pripravnosti što podrazumijeva upozoravanje rizičnih grupa stanovništva za smanjenje kretanja, apel za smanjenje korištenja privatnih auto-mobila i smanjenje svih emisija iz različitih izvora. Prema riječima gosp. Martina Tai-sa, iz Federalnog hidrometeorološkog za-voda, kvalitet zraka sve je lošiji, a najveći zagađivači su termoelektrane i automobili. Velike termoelektrane nemaju sistem za odstranjivanje sumpor-dioksida prilikom ispuštanja gasova, dok veliki broj automo-bila nema katalizatore za izduvne gasove. U Sarajevu najveće zagađenje dolazi od automobila koje možemo nazvati evrops-kim otpadom. Automobili su stari, mnogi neispravni i bez katalizatora što dovodi do povećane emisije različitih toksičnih ma-terija.

U Bosni i Hercegovini je 2006. godine registrovano preko 700.000 motornih vozi-la, što je u odnosu na 2005. godinu više za 8,2%. Od toga najveći broj je putničkih motornih vozila, čak 85,6%. Tehničkim

pregledom motornih vozila utvrđena je tehnička neispravnost u prosjeku više od 10%. Prosječna starost vozila je oko 18 godina. Zemlje Europske unije, te još neke koje nisu članice te organizacije – naročito one sa visokim standardom prije nekoliko godina uvele su vrlo stroge, restriktivne propise o kvaliteti motornih goriva kojima se znatno smanjuje ili potpuno eliminiše sadrzaj olova, sumpora te ugljendioksida i azotovih oksida u derivatima. U gorivima koja koristimo nalazi se enormno vise sum-pora nego sto je dozvoljeno po standard-ima Europske unije. Otpadni materijali, kao sto su stare autogume, istrosena ulja i masti, razni auto dijelovi i čitave karoserije isluženih vozila, imaju zajedničko obilježje da veoma toksično djeluju na ekosis-teme zagađujući zemljište, vazduh, vodu a na kraju i samog čovjeka. Zbog toga je potrebno da se autootpad selektivno priku-plja i adekvatno reciklira, čime se postižu ekonomski efekti i smanjuje zagađivanje okolisa. Saobraćajna sredstva u ukup-noj zagađenosti vazduha učestvuju 60 do


POSLJEDICE SAOBRAĆAJA NA ŽIVOTNU SREDINU

80%, i predstavljaju najveći izvor aer-ozagađenja. Stati stika

kaze da jedan automo-bil godisnje oslobodi

jedan kilogram olova koje veoma toksično djeluje na nas

organizam. Pouzdano se zna da u pojedin-im zemljama svijeta, od zagađenog zraka, godisnje umire preko 6.400 ljudi, a da 29% djece ima u krvi visoke koncentracije olova. Djeca koja zive u četvrtima s gustim prometom imaju niži kvocijent inteligen-cije i postižu lošije rezultate na testovima inteligencije i pamćenja od djece koja udišu čist zrak, pokazala je nova studija. Posljedica onečišćenja zraka na inteligen-ciju slične su onima uočenima kod djece čije su majke pušile deset cigareta dnevno u trudnoći ili kao kod djece koja su bila izložena ol-ovu, rekla je agenciji Reuters dr. Shakira Franco Suglia s harvardske škole javnog zdravlja, glavni autor studije. Dok je učinak zagađenja na kardiovaskularni i respiratorni sistem široko proučavan, manje se zna kako udisanje onečisćenog zraka moze uticati na mozak, pišu Suglia i njen tim u časopisu Ameri-can Journal of Epidemiology. U istraživanju su ona i njene kolege proučile 202 djece iz Bostona osam do 11 godina starosti kao i studiju o pušenju kod trudnica. Što su djeca bila više izložena zagađenom zr-aku nizi je bio njihov rezultat na ispitivanjima inteligencije. Velika izloženost toksičnim supstancama izga-ranja goriva direktno je povezana s padom IQ-a kao i s brojnim drugim štetnim poslje-dicama po zdravlje djece zaključila je dr. Suglia. Održavanjem standarda za čistoću zraka vjerovatno bi se moglo spasiti 300 do 700.000 hiljada djece od prerane smrti. Krajem 20-og vijeka dijagnosticirano je na svijetu 150 miliona oboljelih od astme, što je naročito izraženo u velikim gradovima i industrijskim područjima.

Prema nezvaničnim podacima, u Kantonu Sarajevu ima oko 140.000 auto-mobila, naravno da oni stvaraju i veliku buku, prema zvaničnim podacima iz Mini-starstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, nivo buke mjeren u ljeto 2007. godine povećan je za 10%, u odnosu na prijeratno razdoblje. Prezentirani podaci za nivo buke u Sarajevu ukazuju da je on značajno viši u odnosu na urbane sredine

u razvijenom svijetu. I ovaj problem, kao emisija toksičnih komponenti u urbanim sredinama, mogu se riješiti preusmjera-vanjem saobraćaja na javni gradski saobraćaj te izborom prevoznih sredstava nove generacije koja emituju malu buku. Održavanje vozila u ispravnom stanju, te blagovremeno otklanjanje svih nedostata-ka i neispravnosti na njemu, uz redovno i kvalitetno servisiranje vozila, preduslov su za najsigurniji način da se emisija toksičnih supstanci održava pod kontrolom. Takođe to se postiže i planiranjem saobraćajnica, osiguranjem uslova da se saobraćaj odvija u rezimu sa najmanjim toksičnim dejstvom, ograničavanjem saobraćaja u toku godine i toku dana na određenim saobraćajnicama,

stimulisanjem ugradnje i korištenja gasa i drugih alternativnih goriva u motorna vozila, stimulisanjem koristenja javnog prevoza, stimulisanjem bolje popunjenosti privatnih vozila. Ne bi trebalo dozvoliti kretanje vozila čija je obojenost dimnih plinova veća od broja 1 skale po Ringelma-nu, što kontrolise Ministarstvo unutrašnjih poslova upućujući vozilo na vanredni tehnički pregled, shodno odredbama Za-kona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH.

Način vožnje svakom vozaču daje dovoljno mogućnosti da svojim ponašanjem doprinese ekonomičnijoj voznji, čime se postiže ušteda na gorivu a doprinosi smanjenju zagađivanja okoliša iz svog vozila. Vozila za prevoz putnika moraju na krajnjim stanicama za vri-jeme ukrcavanja i iskrcavanja putnika da isključe motor. Vožnja umjerenom brzi-

nom donosi uštede u gorivu, a doprinosi smanjenju zagađivanja životne sredine. Važno je napomenuti da umjerena vožnja doprinosi i sigurnosti odvijanja saobraćaja na cestama. Ekološki svjesnom vožnjom smanjuje se buka i prevelika količina izduvnih gasova. To, ne samo da je ispla-tivo, već povećava i kvalitetu života.

Skupština Kantona Sarajevo, na sjed-nici od 25. maja 2006. godine, donijela je Odluku o mjerama za očuvanje kvaliteta zraka u Kantonu Sarajevo. Ovom odlu-kom uređuje se upravljanje kvalitetom zraka, izrada katastra emisija, određuju granične vrijednosti kvaliteta zraka, utvrđuju mjere za ostvarivanje propisanih graničnih vrijednosti, utvrđuje donošenje

plana interventnih mjera za slučajeve kada postoji rizik prekoračenja praga upozorenja i praga uzbune, određuje stručna institucija za obavljanje monitoringa kvaliteta zraka i izvore fi nansiranja monitoringa.

Sastavni dio osiguranja kvaliteta zraka je komunikacija sa javnošću davanja informacija građanima i drugim zainteresiranim stranama o emisijama i kvalitetu te uticaj zain-teresiranih strana na donošenje pla-nova i odluka od kojih zavisi kvalitet zraka. Stanice za tehnički pregled vozila na području Kantona Sara-jevo, dužne su da dostavljaju Mini-starstvu mjesečni izvještaj o pro-vedenoj kontroli izduvnih gasova motornih vozila prilikom redovnog i vanrednog tehničkog pregleda, a u svrhu vođenja registra emisija i

provođenja mjera zaštite U savremenom svijetu sve više se prelazi na moderne tehnologije bez ispuštanja otpadnih ma-terija, na proizvodnju električne energije iz potencijala hidroenergije, energije vje-tra i upotrebu alternativnih goriva, čiste industrije predviđaju tačno određene kon-centracije štetnih materija, koje postro-jenja mogu da emituju, a koja imaju ad-ekvatne katalizatore i fi ltere. Smanjenje emisije toksičnih supstanci kod mobilnih izvora zagađenja se ostvaruje korištenjem automobila nove generacije sa efi kas-nijim motorima i manjom potrošnjom goriva, korištenjem bezolovnog benzina i razvijanjem ekološke svijesti kod svak-og vozača. Zakonska regulativa i njeno poštivanje je jedna od mjera smanjenja emisije toksikanata, a time i smanjenja aerozagađenja na lokalnom i globalnom nivou.

Opasni gas iz automobila


Nastavak iz prošlog broja

U svakom vrtu se može naći malo pro-stora za kompostiranje. Najbolje je da je to prostor u sjeni, recimo ispod

bjelogoričnog drveta, blizu vode, ali i blizu mjesta gdje se stvara najviše biljnog otpada. Praktično je da do komposta vodi diskretna vrtna staza, kako nas ne bi «mrzilo» odnijeti otpatke na komposište i onda kada pada kiša ili snijeg. Da bi ti otpaci bili i uredno složeni, svrsishodno je napraviti i komposište. Ono ne mora biti ništa posebno, dovoljno je ogra-diti prostor drvenim letvama, prućem ili ku-piti neki od gotovih kompostera koji se danas prodaju i vrtnim centrima.

Važno je naglasiti da je kompostiranje aerobni proces koji «besplatno» obavljaju mnogobrojni mikroorganizmi koji žive u tlu. To znači da mikroorganizmi koji prerađuju biljni otpad u kompost za svoju aktivnost trebaju prisustvo zraka. Zbog toga za komposište ne treba kopati jamu, kako se često pogrešno čini, već ga postaviti na

površinu tla. Na dno treba staviti grublje otpatke, granje ili slično, kako bi zrak pris-tizao i odozdo, kao i sa strane između let-vica ili mreža. Praktično je da se sa jedne strane letvice vade kako bi bio bolji pristup kompostnom materijalu i lakše vađenje zre-log komposta. Također nije dobro prostor za komposište betonirati. Naime, iz tla se u komposište «presele» mikroorganizmi, kišne gliste i druga mikrofauna koji potpomažu proces kompostiranja i humifi ciranja biljnih otpadaka.

Biljni otpaci, koji se bacaju na komposište, ne smiju biti suviše mokri, ali ni suhi. Zato se mokri miješaju sa suhima ili se najprije malo prosuše, a suhi se navlaže. Slažu se u slojevima visine 15 cm, na koje se stavljaju slojevi od 2 do 5 cm vrtne zem-lje, koja služi za «infi ciranje» pripremljenog biljnog otpada mikroorganizmima koji žive u vrtnoj zemlji, a koji ubrzaju početak pro-cesa kompostiranja. Biljni otpad se slaže najviše do 1,5 m visine. Za vrt su praktična i lijepa komposišta od drvenih letvica dimen-zija 1 x 1 x 1 m. Na većim površinama vrta se može kompostirati na trpezastim hrpama visine do jednog metra a dužine prema potrebi.

Na kompostnu hrpu je dobro posijati ili posaditi bundeve, dragoljub, kadifi ce ili slične jednogodišnje biljke, koje brzo rastu i imaju veliko lišće pa prekrivaju kompost u toku vrućih ljetnih mjeseci. Ispod listova ovih biljaka ima dovoljno zraka za mikroživot u kompostu. Dobro je imati dva ili čak tri komposišta. Tako, naime, imamo jedno za odlaganje svježih otpadaka, u drugom kompost «zrije», a u trećem možemo imati kompost zreo za upotrebu. Da bi se proces kompostiranja ubrzao, poželjno je materijal u komposištu nekoliko puta prevrnuti čime

se pojačava prisustvo zraka i kompostiranje pospješuje. Ukoliko je suša, komposište treba zalijevati jer, pored zraka, mikroorga-nizmi trebaju i vlagu. Ono što je za brzinu poteka procesa kompostiranja važno jeste toplota. Proces kompostiranja je u toku top-lih ljetnih mjeseci daleko brži nego u toku jeseni, a pogotovo u toku zime. Koliko je vremena potrebno od početka komposti-ranja do zrelog komposta zavisi prije svega od temperature. Pored toga, važno je koliko je prisutno odgovarajućih mikroorganizama koji razgrađuju organsku tvar i koliko po-voljne uslove imaju za brzo razmnožavanje. Zato se često materijal za kompostiranje posipa i sa posebnim pospješivačima kom-postiranja, tj. koncentriranim materijalom koji sadrži obilje mikroorganizama za ubrza-nje procesa kompostiranja. Pospješivači se također mogu nabaviti u vrtnim centrima. Zimi je dobro kompostni materijal prekriti kako ne bi bio suviše mokar i hladan. Danas se u savremenim vrtnim centrima nudi op-rema za brzo kompostiranje manjih količina otpadaka iz domaćinstva.

ŠTA SE SVE MOŽE, A ŠTA SE NE SMIJE KOMPOSTIRATI?

Kompostirati se mogu i trebaju svi vrtni otpaci biljnog porijekla, osim biljaka zaraženih biljnim bolestima i štetnicima i osjemenjenih korova. Tokom procesa kom-postiranja se najčešće ne razvije dovoljno vi-soka temperatura koja bi uništila uzročnike biljnih bolesti, štetnike i sjemenke korova, pa bi se kompostom proširila zaraza i korovi, što svakako nije poželjno. Dobar materijal za kompostiranje su i otpaci iz domaćinstva (oguline krompira i voća, listovi povrća, ljuske jaja, talog kafe, čaja i dr.).

KOMPOST – CRNO ZLATOILI KRUTI OTPAD?

Mrdović Ana dipl. ing. hort.TLO I HRANA

Kuhinjski komposteri sa fi lterima za prihvatanje eventualnih neprijatnih mirisaprikladni za kompostiranje organskih otpadaka iz kuhinje

Komposter za ubrzano kompostiranjekuhinjskih i kućnih organskihotpadataka uz pomoć glista

(1) poklopac,(2) otpaci za kompostiranje,

(3) drenažni sistem - na dnu se skupljaorgansko tečno biljno gnojivo koje se

sukcesivno koristi za prihranjivanje sobnih biljaka i povrća

Danas se u savremenim vrtnim centrima nudi oprema za brzo kompostiranje manjih količina otpadaka iz domaćinstva


Sav otpad je poželjno prije stavljanja u komposište usitniti (na 5 cm), jer se tako lakše slaže i brže kompostira. Za to postoje posebne vrtne drobilice, koje drobe i usit-njavaju čak i grane, a mogu se nabaviti u vrtnim centrima. U komposište ne spadaju otpaci životinjskog porijekla (svježe meso, koža životinja i dr.). vjerujemo da je sva-kome jasno da na kompost ne spadaju plas-tika, metal, staklo, kemikalije i drugi neor-ganski i nerazgradivi materijali.

Kompost je «zreo» kada se materijal koji kompostiramo pretvori u crnu masu, u ko-joj se ne mogu primijeniti izvorni materijali od kojih je nastao, i kada taj materijal ima karakterističan miris svježe šumske zem-lje. Zreo kompost je dobro blago prosušiti i prosijati na metalno sito, pa fi nije prosijani kompost koristiti za sjetve i prihranjivanje os-jetljivih mlađih biljaka, a grublje dijelove za organsko gnojenje prilikom obrade tla u vrtu. «Poluzreo» kompost je izvanredan materijal za malčiranje – zastiranje vrtnih gredica.

PRIMJENA KOMPOSTA

Kompost je izvanredno i univerzalno or-gansko gnojivo. Koristi se prilikom sjetvi, sad-nji, osnovne obrade tla i prihranjivanja. Važno je napomenuti da se sa kompostom nikada ne može pretjerati, odnosno naštetiti biljkama. Nikada ga obično i nemamo dovoljno.

Za očekivati je da će u budućnosti biti više ekološke svijesti o potrebi čuvanja okoline i ko-risne primjene onoga što nam okolina nudi. Sa ekološkim aktivnostima treba početi od samoga sebe. Zato je nužno da mi vrtlari, vlasnici vrto-va, domaćice i poljoprivrednici budemo svjesn-iji dio populacije znajući da kompostiranjem ot-pada iz vrtova i domaćinstava možemo znatno doprinijeti tome.

Nadamo se da ovaj prilog o komposti-ranju biljnog otpada može biti podsticaj za djelovanje u tom pravcu. Kompost može biti kruti otpad ali i «crno zlato» - a što će biti, zavisi isključivo od nas.

Jednostavni vrtni komposteri koje može napraviti svaki dobar domaćin, a često se i

prodaju u vrtnim centrima

Uporni aktivisti Ekološkog pokreta Jajce uspjeli su natjerati novog vlasnika Tvornice ferosilicija,

decenijama najvećeg zagađivača vazduha u regiji, da postavi fi ltere, što je ovaj i učinio. No grad na Plivise i dalje guši u dimu i - prašini.

Zakonom o zaštiti vazduha od maja 2003. godine ovaj i brojni drugi zagađivači vazduha u Federaciji Bosne i Hercegovine trebalo je da udovolje prema odredbama ovog zakona od 1. januara 1008. giodne ne mogu dobiti za rad ukoliko emisije

štetnih materija nisu sveli na zakonom tolerisanu granicu.

Na godišnjoj skupštini jajački ekolozi su sa zaprepašćenjem saznali da je vlada, odnosno Ministarstvo za okoliš i turizam zagađivačima omogućila da tu obavezu izvrše u naredne dvije godine.

“O tom protuzakonitom produženju nevladine organizacije pa ni EKO Jajce nisu obaviješteni”, saopštio je dr Enes Ribić, ekološki aktivista iz ovog grada.

Ekolozi su namjeravali nakon što fi l-teri prorade bitku za čist zrak nastave za-govaranjem projekta toplifi kacije grada čime bi se defi nitivno ugasilo i oko 6.000 individualnih ložišta iz čijih dimnjaka, posebno zimi suklja opasno zagađeni dim.

No očito je da bitci za čist zrak nemaju vremena za predah. Valja im nastaviti pri-tisak na vlasnika Tvornice ferosilicija ali i na vladu i ministarstvo da bez uslovlja-

vanja i gledanja kroz prste primijene za-kon.

U Skupštini općine će insistirati na tome da izglasa odluku o zabrani saobraćaja automobila kroz dio grada u zidinama jer se i time ugrožava životna sredina, zdravlje ljudi ali i kulturno - is-torijska baština o čijem se upisivanju na UNESCO listu zaštićenih spomenika vodi intenzivna aktivnost u koju je uključena i sama država BiH.

Tom činu mora prethoditi i sveopšta akcija čišćenja grada, uklanjanja deponija

smeća sa mjesta gdje se ono ne smije od-lagati i opšte uljepšavanje jajca na čemu svakog proljeća najviše rade isključivo ekolozi i školska djeca.

Ne samo ekolozi već i obični građani s velikom zabrinutošću prate zahvate građevinara u koritu rijeke Plive koja veoma često ostaje bez vode

Ugrožen je i vodopad ove rijeke u Vr-bas, mada to izvođači radova i nadležna tijela, uz čije odobrenje rade, uporno ne-giraju.

Konačno, dogodilo se i ovo. Početkom aprila Jajce je posjetio i Visoki pred-stavnik Miroslav Lajčak. Tog dana grad nije bio obavijen dimom i prašinom a u koritu Plive bilo je nešto više vode nego u vrijeme kada bageri rade u njenom ko-ritu.

Prevara je uspjela jer visoki gost nije primijetio da je Jajce nažalost i dalje crna tačka na ekološkij karti BiH. (H.S.A.)

BITKA ZA ČIST ZRAK

NE DIŠITE SLOBODNOEkološki pokret Jajce na godišnjoj skupštini izrazio

negodovanje zbog toga što je, krijući to i od njih, Vladaprolongirala primjenu pojedinih odredbi Zakona o zaštiti zraka

Vodenice bez vode


KLOPKA ZA POTKORNJAKA

Samir Fazlić,dipl.ing.šum.ZAŠTITA ŠUMA

Kako je Zaštita šuma jedna od značajnih naučnih disciplina čiji su zadaci da ispita sve pojave

i uzročnike šteta u šumi te da mjerama predohrane i suzbijanja stvara uvjete za sistemtsku zaštitu šuma, Kantonalna up-rava za šumarstvo Kantona Sarajevo je učestovala u realizaciji određenih pro-jekata iz te oblasti, a sve u cilju uspostav-ljanja stabilnih šumskih ekosistema. Implementacija se provodila u suradnji sa KŠPD ‘’ Sarajevo – šume ‘’ d.o.o Sa-rajevo kao i Katedrom za zaštitu bilja i urbanog zelenila Šumarskog fakulteta u Sarajevu. U proteklom peridu zbog nedostaka sredstava nisu se umogome provodile ove aktivnosti, a nakon sticanja odgovarajućih uslova prišlo se realizaciji provođenja monitoring servisa, kontrole brojnosti populacije potkornjaka jele i smrče, uspostave BIT- a, sprečavanje garadacije gubara, nabavka neophodne opreme za protivpožarnu zaštitu, postav-ljanje osmatrašnica za izviđanje terena i praćenje pojave šumskih požara, kao i edukaciji stanovništva i obuci stručnog kadra i uposlenika Privrednog društva iz domena ove značajne oblasti.

- Šume kao dobro od općeg intre-sa su konstantno pod uticajem brojnih činilaca koji umanjuju, a ponekad i pot-puno uništavaju njen prirast i samim tim je i zdravstveno stanje šuma generalno ugroženo. Radi praćenja zdravstvenog stanja šuma i provođenja adekvatnih mjera njene zaštite pokrenut je Međunarodni

kooperativni program s ciljem praćenja i procjene štetnih uticaja aerozagađenja na šume. Kako bi se ostvario pomenuti cilj upostavljen je monitoring servis u okviru zemalja evropskog kontinenta, tako da se pristupilo u realizaciji istog, a njegovom realizacijom se uspostavlja monitoring sistem u oblasti zaštite šuma zasnovan na Internet tehnologiji sa bazama podataka interaktivnog tipa.

- Da bi se spriječile veće štete koje uz-rokuju potkornjaci, potrebno je neprekid-no vršiti njihovu kontrolu i suzbijanje, a u sklopu provođenja preventivnih mjera na zaštiti šuma. U cilju kontrole bro-

jnosti populacije potkornjaka KŠPD ‘’Sarajevo-šume’’ je izvršilo postavljanje lovnih stabala i klopki sa feromons-kim mamcima i dostavljanje ulova Šumarskom fakultetu. Na ovaj način u periodu 2004-2007. godina ukupno je post-avljeno 755 lovnih klopki na cijelom području kojim gosp-odari KŠPD ‘’Sarajevo-šume’’ d.o.o. Sarajevo. Osnovni cilj ovog projekta je kontinuirano praćenje pojave potkornjaka radi determinacije i kvantifi -kacije ulova koje vrši Katedra za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Sarajevu, kao i nji-

hovo suzbijanje. Realizacijom ovog pro-jekta ostvariće se trajno praćenje popu-lacije potkornjaka, kao jedne od mjera na provođenju zaštite šuma.

- U cilju praćenja potpunijeg zdravst-venog stanja šuma sa kojim gospodari K.P.D. ‘’Sarajevo-šume’’, prikupljanje informacija sa terena moguće je uspostav-ljanjem mreže bioindikacijskih tačaka (BIT-a), koje će biti dio jedinstvenog siste-ma uspostavljenog na području 40-tak ev-ropskih zamalja. Obzirom na navedeno, ovaj Projekat ima veliki značaj za dalji razvoj monitoring servisa u oblasti zaštite šuma s ciljem postizanja općedruštvene koristi, tako da će osim KPD ‘’Sarajevo-šume’’ realizator projekta biti i Šumarski fakultet u Sarajevu koji će pružati stručne i specijalističke usluge. Bioindikacijske tačke (BIT) su postavljene u mreži 4 km x 4 km na području kojim gospodare ‘’Sa-rajevo-šume’’ s ciljem formiranje baze podataka i izrade preglednih karata sa ucrtanim BIT-a. Podaci sa ovih tačaka se prikupljaju po metodologiji jedinstvenoj za cijeli region, tako da će se kroz real-izaciju ovog Projekta omogućiti izrada brzih izvještaja o stanju šumskih ekosiste-ma, dostupnost informacija nadležnim ministarstvima i javnosti, kao i ICP centru i institutima u evropskoj kooperativnoj mreži. Sve planirane aktivnosti su real-izovane do kraja 2005. godine.

Aktivnosti kantonalne uprave za šumarstvo Kantona Sarajevo

Šuma kod Sarajeva Foto S. Alić, S. Alihodžić

Rad na terenu


- Kako se u našem okruženju tokom 2003. i 2004. godine pojavila pojava prenamnoženja gubara kao najznačajnijeg i najvećeg štetnika lišćarskih šuma, prišlo se realizaciji projekta sprečavanja gra-dacije gubara u funkciji provođenja pre-ventivnih aktivnosti. Kao polifagni štetnik koji brsti listove, cvjetove i lisne pupove i plodove, a prvenstveno se pojavljuje u hrastovoj šumi i mješovitim listopadnim šumama gdje prirast smanjuje i do 30%, suzbijanje je kasnije jako skupo i te se u jačim gradacijam kada zahvata i oko 50 % površine pod šumom izvodi i prskan-jem iz aviona baktericidnim rastvorom, kada mehanički način uništavanja legala nije moguć. Osnovni cilj pokretanja ovog Projekta, je taj što će se neprekidno vršiti njihova kontrola i ocjena brojnosti popu-

lacije i suzbijanja, a u sklopu provođenja preventivnih mjera na zaštiti šuma. Re-alizacija ovog Projekta je izvršena u no-vembru 2005. godine

-Sa ciljem podizanja nivoa zaštite šuma od požara, kako u preventivnom djelovan-ju, tako i u represivnom, uzimajući u obzir da su šumski požari najveća opasnost po opstanak šuma, ekosistema i infrastruk-ture izvršena je nabavka odgovarajuće opreme za protivpožarnu zaštitu šuma. Na području Kantona Sarajevo u šumi i na šumskom zemljištu locirano je 17 protupožarnih punktova koji su u dobroj mjeri opremljeni opremom za gašenje početnih požara, ali ipak nedovoljno za efi kasno suzbijanje požara. Shodno tome izvršena je nabavka 80 komada naprtnjača, 42 vatrogasna aparata, 550 m cijevi, 12 motornih pila, 100 metli za gašenje požara i određeni broj alata ( krampe 75 kom.,

lopate 88 kom. ). Izvršena je i nabavka jednog terenskog vozila – polovnog NIS-SAN- a, cisterne za vodu 1000 lit., mo-bilne radio stanice, naprtanjaća V25 ( 5 kom.), pumpe visokog pritiska, prikolice za terensko vozilo kao i cijevi 20 kom.. Nabavka ove opreme će značajno uti-cati na kvalitetno i brzo gašenje početnih požara, što je jedan od prioritetnih za-dataka u sprječavanju pojave požara većih razmjera koji mogu imati nesagledive po-sljedice po šumu i ekosistem u cjelini.

- U zaštičenom području Spomenik prirode ‘’ Skakavac ‘’ kao i na lokalite-tu zaštičenog pejzaža ‘’ Bijambare ‘’ izvršena je nabavka opreme i izgradnja objekata i to: izrada i postavljanje protiv požarne osmatračnice ( 2 kom.), izrada i postavljanje protiv požarnog punkta

– kućice od poluoblica ( 2 kom.), instru-menti za protiv požarne osmatračnice (an-emometar, higrometar, termometar sve po 2 kom.), lan. m. pila ( 4 kom.), naprtnjače V 25 ( 14 kom. ), vatrogasni aparat 2 kg. ( 4 kom.), kao i alat ( krampe, lopate, bu-daci , grablje sve po 20 kom.), sjekire, kosijeri, čelićne metle i baterijske lampe sve po 10 kom., aku refl ektori 4 kom. Ove aktivnosti će uticati na adekvatno i brzo suzbijanje požara, kao i samanjenje šteta koje oni prouzrokuju.

-U cilju unapređenja mjera zaštite od požara i stvaranja uslova za brže i efi kas-nije djelovanje u slučaju nastalog požara, pogotovo na terenima gdje je otežan prist-up mehanizovanim sredstvima za gašenje požara, uređena su vodoizvorišta te na istim postavljena ukupno 61 korito od drveta (dimenzija 3 m , prečnika 60 cm ) u kojima bi se sakupljala voda čija bi ko-

rist bila višestruka, od napajanja divljači do uzimanja iste za gašenje eventualno nastalog požara. Korita su postavljena na slijedećim lokacijama :

- područje Bistrice 5 kom.,- područje Srednje 10 kom., - područje Rakovice 6 kom.,- područje Treskavice 20 kom.,- područje Bjelašnice 20 kom.

- Radi preventivnog djelovanja i propagiranja zaštite od požara realizova-na je nabavka propagandnog materijala i to letaka 4000 kom., izrada plakata 1000 kom. i štampanje brošura koja bi se post-avljali na svim prilazima u šumu i na šumska zemljišta i dijelila po školama i izletištima. Osnovni cilj ovih aktivnosti bila je optimalna edukacija stanovništva o funkciji, značaju i zaštiti šumskih resursa.

- U svrhu preventivnog djelovanja na otkrivanju pojave požara na terito-riji cjelokupnog šumsko-gospodarskog područja kojim gospodare KŠPD ‘’ Sara-jevo – šume ‘’ d.o.o Sarajevo izvršena je izrada i postavljanje osmatračnica. Uku-pno je postavljeno 15 osmatračnica što čini optimalnu mrežu osmatračnica za ad-ekvatno izviđanje terena i praćenje pojave šumskih požara.

- U sklopu programa zaštite od požara organizovan je kurs edukacije i obuke za stručni kadar KŠPD ‘’Sarajevo-šume’’ u cilju adekvatnog provođenja preventivnih mjera na sprečavanju i blagovremenom obavještavanju o izbijanju šumskih požara. Program obuke je sačinjen kao za polaznike vatrogasnog kursa Vatrogasnog saveza Kan-tona Sarajevo. Predavači su bili stručnjaci Vatrogasnog saveza Kantona Sarjevo i PVB Kantona Sarajevo. Kurs je ukupno pohađalo 35 polaznika za koje su nabavljeni i odgovarajući kompleti uniformi.

-Kantonalna uprava za šumarstvo Kantona Sarajevo realizujući prethod-no prezentirane aktivnosti nastojala je domen zaštite šuma poboljšati realizaci-jom odgovarajućih projekata. Permanent-ni cilj je dostići optimalan nivo zaštite šumskih resursa u svrhu adekvatne real-izacije svih polivalentnih funkcija šuma. U tom kontekstu sve poduzete aktivnosti su u međusobnoj korelacionoj vezi i imaju jedinstven cilj, a to je zaštita ovih krucijalnih resursa. Kantonalna uprava za šumarstvo Kantona Sarajevo će i u nared-nom periodu podržavati implementaciju projekata iz oblasti zaštite šuma.

Osmatračnica

ZAŠTITA ŠUMA


Opirem ideji koja je, možda, više plod općeg utiska nego domišljenosti, činjenicama i

estetičkim postulatima neprovjerena: likovno djelo Seida Hasanefendića potiče iz arkadijskog doživljavanja svijeta gdje vlada mir, zračnost i unutarnja toplota.

Iskušenja moderne civilizacije, opora, dehumana i gorka, nisu u stanju da ga os-krnave i povrijede. To je poetski obzor. Pevod ka likovnom – ostvaruje se bojom.

Oblici su stigmatizacija vremena i pros-tora: vrijeme je doziv sklada i dobrote, pro-stor je označen tajnom nepokolebljive op-stojnosti. Figuralno je oslobođeno pojavnog obilja, spregnuto do simbola. Preokupacija Hasanefendićeva nije u doživljavanju kao objektivaciji prolaznog, već proživljavanje čovječnog koje se ničim ne potire i koje u svojim varijetetima, ako se umjetnik uspije ophrvati apstrakciji i kategorijalnom, ima svoj zaseban povijesni kolorit, onu fl uidnu zagonetnost podneblja.

I upravo ovim putem dosežemo onaj zavičajni motiv koji prosijava platnima ovog umjetnika koji, kako je to već ranije istaknuto, racionalizira svoj stvaralački postupak, transponira emociju u pojmlje-no, nagonsko preobražava u konstruktibil-no. Arkadijsko, s kojim smo se poigrali, zapravo je metafora one mekote kojom se Hasanefendićeva paleta odlikuje, metafo-ra njegove game kojom se površina platna oživotvoruje.

Predmet stvaralačke ima gin acije slikara Seida Hasanefe ndića jeste svijet predmet-nog, vidljivog, neposredno opažljivog. Ali sa kakvom likovnom transpozicijom njegovom!

Plavo je sveopće, dominantno, u širokom spektru gradacija – od astralne prozirnosti do zgusnuto plavog, utkanog u čvrstinu predmetnog. Plavo se širi u prostranstvo nebosklona, prostornost je potencija plavog, podržavana naglašenim arhitekturalnim polulukovima, drugom dominantnom u Hasanefedićevom slikar-stvu.

Plavo treperi svojom glazbenom zvonkošću, opscenira svojom vizual-nom energijom, rastvarajući dojmljivost u živo saobražavanje sa ljepotom kojoj se ovaj umjetnik pokorava kao bitnom određenju postojanja, i zbog čega se, možda i nesvjesno, ne odriče predmetnog

kao antiteze onom fl uidnom, protočnom i neuhvatljivom koje pokušava da dosegne i zaustavi svojom paletom.

Ali, plavo se spreže i u predmetnom, zgušnjava se u njemu, postaje opipljivo, ne kao atribut već kao nosilac same ma-terijalne supstance.

Plavo gospodari eksponatima!No, slikarstvo Seida Hasanefendića

nije monohromno. Glazba zelenog ponekad se razvija do rapsodije na ne-kim njegovim platnima, crveno je vazda prisutno – ili kao replika plavom i zele-nom, ili kao snažna kadenca, ili kao sintaksička veza među raznorodnim el-ementima na njegovim platnima. Crveno je refren, nosilac frazeološkog bogatstva njegovog likovnog govora.

Seid Hasanefendić je jedan od na-jizrazitijih kolorista u suvremenom bosanskohercegovačkom slikarstvu!

Predmetno na njegovim platnimane prihvata čovjeka: njegov lik i njeg-ovu osobenost. Pa ipak, na slici je sve čovjekovo. Prije svega – njegova povijest. I milie, u kojem se zbiva ta njegova po-vijest. U te koordinate smješta simbole koji određuju čovjekovo postojanje. Tu su, prije svega, arhitekturalne forme, one forme koje nose na sebi pečat sakrosankt-nog, prožete dahom orijentalnog. Tu su stameni polulukovi postavljeni na vitkim vertikalama stupova, oblikovani u bifore

i trifore, smješteni uvijek u prvom planu, stvarajući neku virtualnu koprenu u ko-joj se pročišćava naš pogled, oduhovljuje naša snaga proživljavanja da bismo, čisti i rasterećeni neposredno iskustvenog, mo-gli uranjati u kozmos njegovih bojenih poema. I, nadasve, tu su i njegovi nišani u raznolikosti svojih oblika, simboli opsto-jnosti i čistote čovjekovog "oikosa".

Orijentalno je višeznačno u njegovom slikarstvu. Ono je, najprije, nosilac onog snažnog poetskog naboja, koji se ulijeva u poetsku magiju njegovih dominantnih boja. Ono je rapsodično, pripovijedno, govori o višem, uzdignutom iznad pro-fanog, o sakralnom koje govori jezikom univerzalnog, produhovljenog, opće čovječanskog. To je još jedna kristalizaci-ja ljepote, izlučena iz jednog vida orga-nizacije života.

Nišani su posebno poglavlje. U njima Hasanefendić traga za monumentalnim skladom u njihovoj arhitektonici, i poet-skim sazvučjima u njihovoj plastičnoj ob-radi. Oni postaju gotovo antropomorfni!

To su, dakako, samo neki aspekti likovnog govora Seida Hasanefendića, eksponirani u njegovom obimnom djelu koje opsjenjuje ne samo naše prostore već i prostore mnogo širih meridijana. Seid Hasanefendić je jedan od stožernika u bosanskohercegovačkom slikarstvu druge polovine 20. stoljeća.

PLAVA MATERIJALNOST SVIJETA

Sarajevska tema, ulje/platno, 1996.

Vojislav VujanovićPRIRODA U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA


Tin Ujević je svakoj suštini us-pijevao naći njen poetski razm-jer, svaki predmet uvodio u svoj

pjesnički panteon. Pjevao je o svojim unutarnjim raskolima i skladao svoju pjesmu na dramatici visokih rezonanci. Vasiona je ugrađivala u njegov stih svoja glazbena sazvučja i odjekivala u njemu, a svjetlost se rasipala u bezbroj zažarenih lampiona koji su se razgorijevali vasion-skim prostranstvom. Teško je naći pjesn-ika, ne samo u našim prostorima, koji je pjesmi uspijevao obezbijediti takvu iska-znu jačinu, kao što je to činio Tin Ujević.

Stvarao je svoju pjesmu iz svakog ton-skog naboja, iz svih akorda koji se nalaze na određenoj tonskoj skali, spuštao svoju sondu do potresnih egzistencijalnih dubina, do tragičnih sazvučja. Ili je svoj poetski glas podizao do astralnih visina zanosa i ljepote.

Ali o čemu god je pjevao, Tin je po-lazio iz ganuća, osjećanja koje je obujm-ljivalo cijelo njegovo pjesničko biće i sva-ka njegova poetska skaska je odjekivala tim ganućem iz kojega čak isijava i svijest o sebi kao prapočelu svega:

Od mene počinje era koja još ne poče.Biti daleko, to je moja bit, i sebe skritiU klupku borbe, mrtvac bez grobišne

ploče,I bez potrebe, od milja, za se, na se

suze liti.Sa podjednakom snagom je pjevao i

o tamnoj strani čovjekove egzistencije, onako kako je to rekao u svojoj pjesmi „Svakidašnja jadikovka“:

Kako je teško biti slab,Kako je teško biti sam,I biti star, a biti mlad.Ali, kada je njegova lira zazvučala iz

UMRIJETIO čemu god je pjevao, Tin

Ujević je polazio iz ganuća, osjećanja koje je obujmljiva-lo cijelo njegovo pjesničko biće i svaka njegova poet-ska skaska je odjekivala

tim ganućem iz kojega čak isijava i svijest o sebi kao

prapočelu svega

SAN O SKAKAVCU

MELODIJA VODOPADAMajci prirodi ponestaje suza da oplakuje zastrašujuću

situaciju koju stvaraju njena djeca, ljudi

Sinoć sam usnio čudan san. Ho-dao sam preko nekog mosta. Most je bio vrlo star. Začuo sam

šuštanje pa sam potrčao. Dok sam trčao, primijetio sam da se količina ot-pada povećava. Odjednom sam ušao u deponiju otpada. Tada sam ugledo dva svjetla – crveno i plavo.

Crveno svjetlo mi reče: „Pri-hvati svijet ovakav kakav jeste. Nisi ti kriv za ovu situaciju. Izaberi mene i spasi se!“

Onda progovori plavo svjetlo: „Iza-beri mene i spasi sebe i cijeli svijet. Ti možda nisi kriv za pomenutu situaciju, ali ti je možeš promijeniti!“

Krenuh prema plavom svjetlu. Kada sam dotakao iskru plavetnila, našao sam se u velikoj šumi. Plavo svjetlo mi reče: „Trči!“

Ja upitah: „A, gdje?“Svjetlo mi reče: „Ka ljepoti!“Počeh da trčim. Trčao sam brzo.

Činilo mi se da se vrtim u krug. Stao sam da predahnem kada sam opet čuo ono isto šuštanje. Ali sada sam mogao čuti bolje. To nije bilo šuštanje. To je neko pjevao. Glas koji je sličio anđeoskom. Glas koji je bio ravan zvuku hiljadu violina. Kako sam se približavao osobi koja je pjevala, tako je smeća bilo sve više. I onda, kao da mi je neko šapnuo, počeo sam kupiti otpatke i bacati ih u kante koje su bile okačene visoko na drveću. Kada sam to uradio, ponovo sam potrčao. Ugled-ao sam izlaz iz šume. Čim izađoh iz šume, zaslijepi me ljepota čudnovatog vodopada. Priđoh bliže. To je bio vodo-pad Skakavac. Ona lijepa melodija je dolazila od vodopada. Tada sam nešto primijetio. Vodopad mi se činio kao oaza u moru smeća i prljavštine. Začuh glas vodopada: „Kao što i sam vidiš, ja sam oaza ljepote. Trebaš me čuvati, čovječe! Ti, koji sam uništavaš priro-du. Prirodu koja ti je majka! Šta misliš: zašto mnoge rijeke u svijetu presušuju? Majci prirodi ponestaje suza da oplaku-je zastrašujuću situaciju koju stvaraju njena djeca, ljudi!“

Kada je to rekao, vodopad zajeca. Iznenada na moje rame sleti slavuj. Za-pjeva perkrasnu pjesmu. Uživao sam u slavujevoj pjesmi. Čim završi, slavuj odletje, a vodopad progovori:

„Ti si taj koji je očistio šumu?“„Da...“ odgovorio sam tiho.„Oh, molim te oprosti mi! Nisu

svi ljudi isti... Jedni su bezobzirni. Svoje smeće odlažu u prirodu i tako je uništavaju. Ali postoje i oni drugi koji vole prirodu i čine razne stvari kako bi je očuvali... A sada požuri! Reci ljudi-ma kako je priroda lijepa i da ne treba da je uništavaju!“

Klimnuo sam glavom i potrčao. Tada mi vodopad dobaci: „I molim te, reci ljudima da PRIRODU I PRIROD-NA BOGATSTVA ČUVAJU KAO OČI U GLAVI! Hvala!“Fuad Šetić VII-2, „Treća osnovna škola“ Ilidža,

nastavnica Zerina Ibričić

POEZIJA KAO TRAG ŽIVOTA

Skakavac


Vojislav Vujanović

SVETKOVINA RUŽA

Berite ruže, djevojke, da bi vam danas sjale,Taj zbogom mladosti, u ovom hladnom gaju,Ruže su svete varnice što su zavrcaleIz dna duša vaših trepetljivih u ovom razbludnom maju.

Ruže su munje misli, one su u srce strijela,Ruže bogate, besplatne, u bašti na ivici druma.O ruže su kad nebeski, one su oko vidjela,I muzika prirode s mirisom jezovitih šuma.

O ruže, da izdahnu raskošno u dragoj hladoviniKao tren najljepši i najkraći u viru varavih mrena.Ruže, da bi bile pozdrav milosnom suncu u doliniI šetnja razdragana do zadnjeg praga sjena.

Ruže su jezik ljubavi u spomenaru sreće.One su kao svježi bljesak svjetlosti u bistrom zdencu.Ko se za život rađa, gine za mladost, da mećeNa čelo ruže po izbor u ganutome vijencu.

Neću da laskam strahu zarobljenika vašihDa ne bi ruže s oltara na krvavome briduSlužile kao ures koji ih grobom plašiU sladostrasnom i crvenome vidu.

Ruže vjenčanja da nisu čempres za mrtve!One pominju krotke i naprasne, oneNježnošću daha otkupljuju sve žrtveI one u struji krvi kao žmarak romone.Ja plačem za ružom. U oleandru cvjetamŠto nije ni lovor ono ni ruža tišina.Ali iz čaše ružin pjan pogled sretam:Cvijet oleandra prebojen u rujnoj kapi vina.

Neka pljušte ruže sa stropa, danas, u svetkovini!Ruže sa krova, ruže s nebesa, ruže iz bašta.Nek pljušte ko kiša, ko vjetar, ko gnjev u prašini

Ruže iz istine, ruže sa zvijezda, ruže iz mašta.

I da nam začepi usta, i da nam zaklope očiRuže pijane, ruže očajne, ružini vrti.S cjelovom koji golica te se nečujno točiKao dolazak kratke i sasvim prividne smrti.

Da panu kao pehar iz magla priviđenja,Da planu i zgasnu, i da ničem služe.O gladi, o zoro i sutone cvijetni u biću što se mijenja,Berimo, kidajmo vijence! Pijmo, pijmo ruže!

Blagoslov ružama polja i cijelom ružinom roduŠto je vrebao tajne mladosti sunčeva Boga:One nas najbržom vožnjom dovode u slobodu,One su dar zemaljski i kovčeg zavjetnoga.

Pjesme trebaju ruža, a ruže svojih pjesama,Sve što trenutak nudi, a što najdublje pruža.To su mlazovi himne iz luče biljnih česama,O anđele, siđi i otpjevaj vječne litanije ruža.

Na tvoje glasove, i protiv nečiste već dotrajalih dana,Past ću kao učaran i s tobom ću hvale rećiTom rasipanju sreće i kupanju sred tamjana,I, pred zavjetom ruža, tek jednom, pobožno kleći.

Da bi nam bile uzor, umjesto žamora riječi,Što treba biti plamen i skroman; te razapetiI otkinuti s grma da razlog nam ne priječiSve na dar, primjer, s ružom živjeti i umrijeti.

Što više ruža! Za pjanstvo i ludilo njih,Što više ruža, i s njinim tnom i dračom.Ja ih u kite svih, te ih u grudi skrihDa s ranom kličem i da s dragošću plačem.

Što više ruža! Njih! Što više ruža svih!

visokog tonskog spektra, kada se njegova misao uzdizala do zenitskih visina vasio-ne, iskazao je, možda, najveličanstveniju himnu o doživljavanju prirode. To je nje-gova pjesma „Notturno“ sazdana samo od dva katrena:

Noćas se moje čelo žari,Noćas se moje vjeđe pote;I misli moje san ozari,Umrijet ću noćas od ljepoteDuša je strasna u dubini,Ona je zublja u dnu noći;Plačimo, plačimo u tišini,Umrimo, umrimo u samoći.Čudnom energijom zrače Tinove

pjesme posvećene prirodi, njenoj čistoti i njenom zanosu, posebno kada u svoju pjesmu uvodi prizore Mediterana. Jedna od veličanstvenih njegovih pjesama sa ovakvim motivom jeste pjesma „Pet sta-bala“ iz jedne od šest pjesničkih zbirki, koliko ih je objavio za života, sa nazivom „Žedan kamen na studencu“.

Inače, Tin Ujević je rođen u Vrgorcu, u jednoj kuli u kojoj se nastanio njegov otac, učitelj koji „nije duže vremena mogao naći udoban stan i tako sam se rodio u kuli prepukloj od groma i starinskoj“. Ima nečega mističnog u tom mjestu njegova rođenja koje će biti dopunjeno izvjesn-im boravkom u Krivodolu i Imotskom, dovoljno dugom, kako je zapisao Vlatko Pavletić, „da iz te kamene krajine ponese sa sobom u život nekoliko presudno snažnih i trajnih dojmova“. Neko vrijeme će provesti u sjemeništu u Splitu, pobjeći iz njega kao šesnaestogodišnjak i krenuti „stazama slobodnog mislioca za svojom zvijezdom i – Muzom“. Ostali dio života će se samo nadograđivati nad ono što se utemeljilo u njegovoj duši kao duhovno ozarenje. Jedno vrijeme će provesti i u Sa-rajevu i za taj boravak vezan je značajan njegov opus – od poezije do kritičkih za-pisa i temeljitih studija. Jednu pjesmu će nazvati „Most na Miljacki“.

Pjesma „Svetkovina ruža“ je veličanst vena poema posvećena prirodi. Miješaju se u njoj ushit i himničnost, doziv Prirode i svega onoga što može stati u beskrajno otvorenu metaforu ruže i metaforu mladosti i razdraganosti. Pa – neka se nađe ta poema na stranicama revije „Fondeko svijet“.

OD LJEPOTE


Knjiga Vrtna arhitektura bosan-skih avlija prof. dr Tatjane Ljujić-Mijatović i diplomiranog biologa

Azre Švrakić, dio je kulturne baštine is-tovremeno i dio memorije ljudi našeg pod-neblja koji su ostavili tragove u prostoru o svom postojanju.

U knjizi se na naučnoj osnovi i na cjelo-vit način obrađuje prošlost i sadašnjost av-lija i bašča bosanskih kuća i daje pregled razvoja orijentalnih vrtova, biljnog svijeta, kao i principi zaštite i obnove vrtne baštine.

Zahvaljujući ovoj knjizi i aktuelnosti problematike kojom se bavi i sa ove vre-menske distance možemo se diviti nivou os-tvarene vrtne arhitekture bosanskih avlija.

Autori su uspješno prezentirali svoja istraživanja bosanskih avlija kao dijela kul-turnog naslijeđa, čiji značaj prevazilazi ok-vire naše zemlje.Ujedinjena Evropa u okviru prostorno-razvojnih smjernica posebno je potencirala vrijednost raznolikog kulturnog naslijeđa kao resursa za budući razvoj.

Danas je vrlo aktuelna problematika tzv. održivih gradova, zelenih gradova, vrtnih gradova, eko-gradova.

Iz knjige koju su nam autorice prezen-tirale uočljivo je da je u periodu osmanske uprave većina gradova Bosne i Hercegovine ima odlike vrtnog grada.

Kuća sa avlijom i baščom osigurala je integritet porodice, a mahala komšijske odnose. Time se osiguravala identifi kacija pojedinca sa stambenom kućom i njenim okruženjem – mahalom.

Osmanlije su baštinile srednjoazijsku i arapsku kulturu spojenu sa bliskoistočnim lavantskim duhom i pragmatizmom. Amala-gam tih kultura jeste da voda ima više pri-modijalno značenje za život čovjeka. Voda i zemlja su ljudskom zajednicom spojene u jedinstven sistem života, što je zadivljujuća i jedinstvena kulturna tekovina islamske ori-jentalne kulture u Bosni i Hercegovini.

Velika ljubav prema zelenilu i prirodi, koja je kod starih orijentalnih naroda bila kat-kada uzvišena čak na stupanj kulta, neospor-no je utjecala na smještaj gradova u pezjažu, na stepenastu izgradnju kuća sa doksatima i pogledom u prirodu, te kućnim baščama i avlijama, koje zatvorenim prostorima, ob-likovanjem i prirodnim smještajem cvijeća i drveća govore više od pisanih spomenika i narodnih pjesama o smislu i čežnji naših pr-adjedova za cvijećem, živopisnim bojama, žuborom vode i tihom spokojstvu.

Ti maleni kućni vrtovi, zapravo vrtna

dvorišta, popločana prirodnim kamenim pločama ili kaldrmom od oblutaka, zatvore-na zidovima prema mahali ili komšiluku, služila su kao dodatni (otvoreni) stambeni prostor u kojem se ljeti odvijao značajan dio porodičnog života. Takav individualni vrtni tretman uz svaku kuću karakterističan je i za izgradnju Sarajeva. Sarajevo je zbog obilja kućnih vrtova predstavljalo pravi „vrtni grad“, ali i većina drugih bosanskih gradova u to vrijeme slično je izgledala, jer su bili formalno utopljeni u zelenilu i cvijeću.

Otvoreni i zatvoreni prostori su se međusobno funkcionalno i estetski nado-punjavali i ispreplitali čineći jedinstvo u urbanističkoj kompoziciji.

Autorice su istakle da su se u avlijama sadile mnogobrojne vrste cvijeća od kojih su mnoge skoro zaboravljene.

Sarajevske kuće imale su, gdje je god to bilo moguće, bašču ili bostan.

Mi smo spremni da se divimo parkovima npr. u Versaju ili Šembrunu koji su monu-mentalni spomenici, ali su ih mogli posjedo-vati samo vladari ili vrlo bogati plemići.

U Bosni i Hercegovini najveći dio grad-skog stanovništva imao je avliju i vrt, što uka-zuje da su ovi sadržaji obogaćivali život ljudi.

Vrijednost ove knjige za sadašnjost pa i budućnost jeste što ukazuje na mogućnost korištenja principa njegovanja zelenila u i oko svakog objekta, odnosno domaćinstva.

Ukoliko bi oživjeli ovu tradiciju, odnos-no kulturu njegovanja zelenila u svojoj oko-lini mogli bi značajno poboljšati ekološke, estetske i kulturne vrijednosti naše okoline.

Skromni fondovi zelenila u našim gra-dovima, izgradnja, odnosno zaziđivanje svakog slobodnog prostora, masovna be-

spravna izgradnja, naročito individualnih objekata, doprinose otuđenosti, međusobno i od prirode, kao i nepovoljnim okolinskim i estetskim uvjetima.

Poruke ove knjige, ako bi se iskoristile za dobru i osmišljenu kampanju i uz pomoć lokalnih zajednica u realizaciji, rehabilitaci-je vrtova, bašči i avlija, bitno bi doprinjele kulturi stanovanja, a time i urbanoj kulturi u cjelini.

Veliki je značaj knjige i za promociju naših kulturnih vrijednosti u specifi čnom kreiranju vrtova i avlija, pa bi knjigu trebalo učiniti dostupnom široj javnosti prevodom i na engleski jezik.

Važna komponenta u realizaicji konzer-vacije i obnovi naše kulturne baštine jesu i ovakva istraživanja i knjige koje prezenti-raju rezultate istraživanja.

Kulturno pamćenje je proces kojim društvo ostvaruje kontinuitet štićenjem svo-ga kolektivnog znanja i osiguranja uvjeta za rekonstrukciju identiteta budućim gener-acijama.

Zaštita kulturnog pamćenja, njegovo predstavljanje i prenošenje budućim po-koljenjima je moralna obaveza, neodvojiva od poštivanja ljudskog bića i spremnosti na zajednički život ljudi i zajednica sa različitim kulturnim identitetima.

Budućnost treba da se gradi u duhu kon-tinuiteta, ali sa promjenama i novim dopri-nosima, kao što se dešavalo u velikim trenu-cima naše prošlosti.

Stoga možemo izraziti zahvalnost au-toricama ove knjige prof. dr. Tatjani Ljujić-Mijatović i Azri Švrakić. Ova knjiga je značajno djelo o vrtnoj arhitekturi bosan-skih avlija kao dijela kulturne baštine.

Prof. dr. Mehmed BublinNOVE KNJIGE

ŽIVOPISNI AMBIJENT TIHOG SPOKOJAProf. dr. Tatjana Ljujić-Mijatović i Azra Švrakić: „Vrtna arhitektura bosanskih avlija“

Svrzina kuća


Da bi se prilagodio prostoru, odnosno okolini i time omogućio svoj život i razvoj čovjeku nužno razumijevanje

prostora. U defi nisanju realnog prostora kao ok-vira življenja susrećemo se sa prirodnim kara-kteristikama prostora (zemljište, klima, vode, morfologija i sl.), ekonomskim (nivo proiz-vodnje, zaposlenost), socijalnim (stanovništvo, društvene djelatnosti), tehničkim (infrastruktur-ni sistemi) i suprastrukturnim sistemima. Ovo ukazuje da je prostor složeni dinamički sistem sastavljen od niza elemenata, međusobno pove-zanih i uslovljenih, gdje vladaju zakonitosti i gdje se odvijaju procesi koji često imaju glo-balni značaj.

Nova shvatanja prostora razlikuju razne kategorije prostora, kao naprimjer ekonom-ski prostor, socijalni (društveni) prostor, fi zički proistor, urbani prostor, ekološki pros-tor i sl., odnosno matematski rečeno, prostor je ustvari «n» dimezionalan.

Procesi procjene uticaja na okolinu postojećih i planiranih prostornih siste-ma imaju velikuvažnost jer omogućuju defi nisanje optimalne namjene i organizaci-je prostora bazirane na održivom razvoju.

Da bi principi održivost u području prostornog planiranja bili uistinu ostvareni mora postojati mogućnost njihove provjere i metodološki i na ponovljivim modelima.

U prostornom planiranju primjenjuju se integralni pristupi prostoru jer namjena i organizacija prostora izravno i neposredno utiču na promjene u biološkom, sociološkom i ljudskom okruženju.

Osnovni problem se pojavljuje u tre-nutku kada se želi shvatiti složenost odno-sa na određenom području, a povezan je sa poteškoćama analiziranja i procjene međuuticaja pojedinačno i u cjelini.

Ta situacija može biti prevladana raščlanjivanjem prostornih sistema i okoline u razne komponente iskazane kroz pouzdane pokazatelje koji sintetički iskazuju sistem prostora i okoline.

Da bi bili efi kasni u procesu pojed-nostavljenja složenosti prostora i okoline (izbjegavajući istovremeno rizik reduk-cionizma), sintetički indikatori trebaju biti malobrojni, jednostavni, važni, strateški izračunljivi i statistički kontrolisani. U sva-kom slučaju, uzeti skupa ili pojedinačno, «nosioci informacija i indikatora» pomažu da se akcije brojnih faktora međusobno i

prema realnom okruženju mogu kontroli-sati, pratiti i koordinirati, odnosno može se uticati na efi kasno upravljanje prostorom i okolinom.

Prostor i okolina su realni okvir življenja i rada ljudi, ali i najznačajniji resurs, jer pro-stor služi za proizvodnju (u poljoprivredi, vodoprivredi, rudarstvu, šumarstvu).

Mnogobrojni korisnici prostora (indus-trija, saobraćaj, energetika i dr.) u svom razvoju postavljaju zahtjeve za permanent-nim povećanjem prostora koji koriste, pa se postavlja postavlja pitanje racionalnog i okolinski prihvatljivog korištenja prostora.

Sa druge strane, okolinske karakteris-tike vezane su za prirodne uslove područja i namjenu prostora. Ako su prirodni uslovi konstanta, onda je ključno pitanje izbora namjene i za okolinu.

Dakle, namjena i organizacijaprostora su ključni faktori kvaliteta okoline. Stoga se okolinska problematika mora dovoditi u vezu sa namjenom i organizacijom prostora. Iz ovoga proizilazi fundamentalni značaj in-tegracije okolinskog i prostornog planiranja u jedinstven sistem, jer je stanje i budućnost okoline vezana za namjenu i organizaciju korištenja prostora. U našoj današnjoj prak-si, pa i u praksi u svijetu, postoje određene nedorečenosti, pa i lutanja.

Prostorni planovi pripremaju se i don-ose po procedurama koje u posljednje vri-jeme uključuju i okolinska pitanja. Tako se obavezno rade studije uticaja na okolinu (strateške procjene uticaja na okolinu za buduće sadržaje), kao i studije ranjivosti prostora.

Međutim, ove studije se rade zasebno od procedure izrade prostornog plana, a nekada i naknadno.

Naime, niteoretski (u metodologiji) ni u zakonima o prostornom planiranju kao u praksi nisu adekvatno uključeni okolinski problemi, a okolinski ciljevi su znatno iza lokacionih.

Okolinsku problematiku regulišu poseb-ni zakoni u okviru kojih su najvažniji instru-menti za upravljanje okolinom studije uti-caja na okolinu i okolinska dozvola, a nigdje se i ne spominje okolinsko planiranje.

Tako se i na praktičnoj i teoretskoj ravni razdvaja okolinska i prostorna problematika sa posljedicama koje se manifestuju u izboru namjene i organizacije korištenja prostora, bez adekvatnog okolinskog utemeljenja.

Stoga se uglavnom bavimo rješavanjem posljedica umjesto otklanjanja uzroka. Jedan od bitnih odgovora na prostornu i okolinsku problematiku jeste i integracija prostornog i okolinskog planiranja.

INTEGRACIJA PROSTORNOGI OKOLINSKOG PLANIRANJA

Prostor i okolina su sa jedne strane realni okvir življenja i rada ljudi, a organizacijai namjena ključni faktori kvaliteta ovog najznačajnijeg resursa

Prof. dr. Mehmed Bublin

Planiranje prostora mora pratiti studija ranjivosti

RAZVOJ I RESURSI


Aluminij d.d. Mostar se nalazi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, oko osam km južno od Mostara. Tvor-

nica je locirana u Bišću polju, uz desnu obalu rijeke Neretve.

Tvornica aluminija je građena u surad-nji s uglednom francuskom tvrtkom Alumi-nij Pechiney i u biti predstavlja tehnološki zaokružen kompleks za proizvodnju alumi-nija. Točnije, obuhvaća proizvodnju sirovih, pečenih i zalivenih anoda, te elektrolizu s cjelokupnom infrastrukturom i električnom stanicom, kao i ljevaonicu, tretman otpadnih plinova i prateće objekte tehničkog i općeg karaktera.

Projektirani i instalirani kapacitet tvornice u početku je iznosio 92.000 t na godinu pri-marnog aluminija i aluminijskih legura u formi ingota, T-ingota, blokova, trupaca i žice.

Ratna razaranja u BiH nisu zaobišla ni Alu-minij tako da je nakon razaranja tvornice, ratna šteta na tvornici procijenjena na više od 130 milijuna eura.

Ali, nesebičnim zalaganjem djelatnika i rukovodstva tvornice, 15.ožujka 1997.godine pušten je u rad pogon Anoda, a 14. kolo-voza 1997. godine, nakon više od pet godina prestanka s radom, ponovo je u pogonu prva elektrolitička ćelija.

Tijekom rujna i listopada 1997. go-dine u pogon je puštena jedna četvrtina (64 elektrolitičke ćelije) od ukupnog kapaciteta elektrolize. Do kraja svibnja 1998. godine u pogon je puštena polovica ćelija, a puni kapa-citet sa svih 256 elektrolitičkih ćelija bio je u pogonu u studenom 1999. godine.

Uvođenje cjelovitog informatičkog sus-tava, kao i novih tehnologija, poboljšalo je kvalitetu proizvoda. Značajan iskorak naprav-ljen je i na uspostavi sustava kvalitete, zaštite okoliša kao i zaštite ljudi na radu što je primjer uspješnog i suvremenog načina proizvodnje i poslovanja.

Da bi se osiguralo da pogoni i postro-jenja funkcioniraju tako da ne ugrožavaju niti ometaju zdravlje ljudi i ne predstavljaju smetnju za ljude koji žive na području utjecaja postrojenja, ili na okolinu zbog emisija štetnih tvari, izvršena je i dalje se vrši modernizacija pogona Anode, Elektroliza i Ljevaonica.

U pogonu Elektrolize je urađeno sljedeće: prijelaz sa bočnog probijanja ćelije

i doziranje glinice na točkasto doziranje glin-

ice i prijelaz na pneumatski transport glin-ice (efekti: smanjena emisija plinova u radni okoliš, smanjena specifi čna potrošnja sirovina i električne energije, veća sigurnost uposlen-ih);

zamjena starih poklopaca na ćelijama sa novim (efekti: smanjena emisija plinova u radni okoliš, smanjena specifi čna potrošnja sirovina i električne energije, veća sigurnost uposlenih);

ugradnja dodatna četiri fi ltra u fi l-tracijskim centrima u obradi plinova (efekti: poboljšano pročišćavanje plinova – manje emisije u atmosferu, smanjena specifi čna potrošnja sirovina i električne energije, veća sigurnost uposlenih).

U pogonu Ljevaonice je urađeno sljedeće: modernizacija svih peći u ljevaoni-

ci (efekti: smanjena količina plinova, manja potrošnja goriva, veća sigurnost uposlenih);

dvije nove peći za homogenizaciju (efekti: smanjena potrošnja električne energije u ljevaonici za 50%, veća sigurnost uposlen-ih);

modernizacija dvije linije za lijevan-je trupaca (efekti: smanjena potrošnja vode u ljevaonici za cca 40%, smanjena koncentracija ulja u vodi, veća sigurnost uposlenih);

uređaj za pročišćavanje tekućeg alu-minija (efekti: izbačena uporaba klora, zami-jenjen je sa plemenitim plinom argonom, veća sigurnost uposlenih);

instaliran uređaj za prešanje šljake (efekti: veća sigurnost radnika).

U pogonu Anoda je urađeno sljedeće: tretman anodnog ostatka: ugljenog

dijela i kruta, ugrađeni suvremeni fi ltri za fi l-

triranje prašine (efekti: smanjena specifi čna potrošnja sirovina i energenata, bolja zaštita okoliša, veća sigurnost uposlenih);

na peći za pečenje anoda izbačeno je iz uporabe teško ulje i zamijenjeno sa la-kim uljem (efekti: poboljšana kvaliteta anoda, poboljšana zaštita okoliša).

U Aluminiju su identifi cirani svi aspe-kti koji su povezani s djelatnošću Aluminija, određena je značajnost svih identifi ciranih aspekata, postavljeni ciljevi i sačinjen je pro-gram za poboljšanje utjecaja na okoliš.

Redovito se prate emisije u zrak, kvaliteta otpadnih voda, uvedeno je upravljanje otpad-nim materijalima i vodi se računa o zelenim površinama u krugu tvornice i na prostorima oko tvornice.

ZRAK – redovito se mjere emisije plinova i prašine u zrak iz proizvodnih procesa proiz-vodnje anoda, elektrolize i ljevaonice kao i iz drugih izvora onečišćenja. Rezultati emisija su unutar zakonskih propisa F BiH. Također, većina rezultata mjerenja se nalazi unutar MDK po zahtjevima Svjetske banke.

Mala prekoračenja su jedino prisutna kod emisija plinova i prašine na dimnjaku anodne peći za pečenje anoda. U sklopu modernizacije pogona Anoda, koja je u tijeku, radi se dimnjak sa suvremenim tehničkim rješenjem fi ltriranja dimnih plinova anodne peći što će zadovoljiti stroge europske standarde. Završetak projekta je planiran u srpnju 2008. godine.

OTPADNE VODE – veliki značaj je dan tretmanu i kontroli otpadnih voda koje se ispuštaju u rijeku Neretvu. Iako se radi o čistim industrijskim vodama koje služe indirektno za hlađenje aluminijskih proizvoda kod lijevanja i oborinskim vodama, prije ispuštanja u rijeku te vode prolaze kroz pročistač tipa fl otator – separator, gdje se iz vode odstrani eventualna masnoća i taložive tvari.

Isto tako i sanitarne vode se pročišćavaju preko biološkog DISK MODULA.

Rezultati analiza vode na ispustima u ri-jeku Neretvu pokazuju da te vode zadovolja-vaju zakonske propise F BiH i međunarodne standarde.

OTPADNI MATERIJALI – sačinjen je plan gospodarenja otpadom, napisane radne upute i defi niran način kako će se upravl-jati otpadom, vodi se evidencija o količinama proizvedenog otpada, opasnog i neopasnog, po

Jela Lukić, dipl. biolog i Velimir Ćavar, dipl. inž.ISKUSTVA ODRŽIVOG RAZVOJA: “ALUMINIJ” D.D. MOSTAR

OZELENJAVANJEJE PRIVREDNA INVESTICIJA

Uvođenjem suvremene tehnologije, sa visokim stupnjem amortizacije procesa, povećanjem produktivnosti i proizvodnje, smanjenjem specifi čne potrošnje električne energije i ostalih sirovina, te još boljom zaštitom čovjekove okoline, želimo dati priliku za uspješan opstanak

u veoma jakoj konkurenciji svjetskih proizvođača aluminija

Ove stranice u na-rednim brojevima mo-gu koristiti sve kom-panije i organizacije za iznošenje vlastitih pozitivnih iskustava u zaštiti životne sredine i održivog razvoja


pogonima i po vrsti otpada, kao i mjesečne i godišnje količine. Potpisani su ugovori sa tvrt-kama koje se bave zbrinjavanjem otpada, kao i sa tvrtkama koje se bave reciklažom otpada.

Aluminij d.d. Mostar posjeduje certifi ci-ran sustav kvalitete po zahtjevima norme ISO 9001:2000, te sustav zaštite okoliša po zahtjevima norme ISO 14001:2004.

Ovo sve je postignuto jer je u proizvodnoj tehnologiji Aluminija d.d. Mostar, od samog početka, bio prisutan program smanjenja štetnog utjecaja na okoliš, i to s posebnim na-glaskom na zaštitu voda, zraka i tla.

U Aluminiju su svi shvatili da se temelji-tim praćenjem proizvodnih postupaka ostvar-uju i velike uštede u korištenju proizvodnih resursa (energije, vode, sirovina), ušteda pri tehnološkim postupcima (smanjenje emisije tekućih i krutih otpada), smanjenje transporta štetnih tvari i posljedica koje negativno utječu na okoliš.

Za smanjenje onečišćenja su zainteresirani i kupci usluga koji su, kako u svijetu tako i kod nas, sve više osviješteni i odlučni u kupovini usluga ekološki orijentiranih organizacija.

Zbog toga je Aluminij i uveo sustav upravl-janja zaštitom okoliša prema normi ISO 14001 koja obvezuje Aluminij d.d. Mostar na stalnu kontrolu i kontinuirano poboljšanje utjecaja na okoliš tijekom proizvodnje, korištenjem proiz-voda i davanjem usluga.

Danas želimo, uvođenjem suvremene tehnologije sa visokim stupnjem automa-tizacije procesa, povećanjem produktivnosti i proizvodnje, smanjenjem specifi čne potrošnje

električne energije i ostalih sirovina i još bol-jom zaštitom čovjekove okoline, dati nam priliku za uspješan opstanak u veoma jakoj konkurenciji svjetskih proizvođača aluminija.

Zbog toga je ozelenjivanje u Aluminiju od početka tretirano kao privredna investicija čiji su efekti materijalno mjerljivi i vremenski is-plativi.

- Proizvodni objekti, objekti opće namjene kao i ostali infrastrukturni objekti su smješteni na površini od 240 ha gdje su ostav-ljene površine za eventualno daljnje proširenje tvornice, a nizom hortikulturnih rješenja je značajno oplemenjena radna okolina.

- Temelji opredjeljenja za ozelenja-vanje tvorničkih slobodnih prostora su bili:

zelenilo je, pored ugrađenih tehničkih rješenja, jedan od elemenata zaštite i unaprjeđivanja životne i radne okoline odnos-no zaštite okoliša uopće, jer je poznat utjecaj zelenila na ublažavanje klimatskih ekstrema, zaštitu od vjetra, funkciju prikupljanja čestica prašine i dima i dr.;

obveza stvaranja zdrave radne oko-line u kompleksu "prljave" industrije je namet-nula obvezu ozelenjivanja prostora izravno uz tvorničke hale i otvorenog radnog prostora jer dekorativna svojstva biljaka, ugođaj zdravog i čistog okoliša imaju veliki psihološki utjecaj na volju za rad i radne efekte;

također, fama pogubnosti onečišćenja od velikih tvorničkih postrojenja je nametnula potrebu oblačenja cijelog kompleksa u zeleno ruho. Time se razbijaju stare dileme da se in-dustrija i zelenilo međusobno isključuju.

Zbog toga je ozelenjivanje u Aluminiju od početka tretirano kao privredna investicija čiji su efekti materijalno mjerljivi i vremenski is-plativi.

30 ha zemljišta je obrađeno, odnosno pod poljoprivrednom proizvodnjom. Na tom pro-storu je zasađeno 65.000 loza, 3.500 stabala jabuka, 1.000 stabla šljive, 1.000 stabala je ostalo voće (kruška, višnja, trešnja, dunja, ja-panska jabuka i dr.); 6 ha zemljišta je pod plas-tenicima; 800 m2 je rasadnik povrća; uzgoj riba (pastrmke i šarana - oko 10.000 t/godinu); stočarstvo (ovce - 150.)

Na slobodnim prostorima u tvornici i oko tvornice zasađeno je 70 vrsta raznog ukrasnog bilja; postavljeno je oko 15.000 prskalica za zalijevanje ukrasnog drveća i oko 70.000 kap na kap.

Na poslovima održavanja zelenih površina kao i proizvodnji voća i povrća, uposleni su radnici koji su dulje vremena radili u nekom od pogona poduzeća.

“Povijest čovječanstva je povijest po-nude obnovljenih dobara, povijest zamjena za ograničene resurse te njihove sve djelotvornije uporabe. Moramo ići u tom smjeru, a svaka nova spoznaja mora nas navesti na razmišljanje i prilagodbu. Taj će proces zahtijevati znatne napore u izobrazbi i obučavanju kako bi se povećala osviještenost i potaknule promjene u načinu življenja koje vode održivim oblicima potrošnje.”

Iz Deklaracije poslovnog svijeta za održivi razvoj

Sačuvan sklad prirode


Udruženje Bihpak za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpa-dom u Bosni i Hercegovini, os-

novano od strane trinaest privrednih sub-jekata iz oblasti proizvodnje hrane i pića, te sektora trgovine, i zvanično je postalo član EUROPEN-a, evropske organizacije za ambalažu i okoliš sa sjedištem u Brise-lu, što je objavljeno na sastanku članova vijeća EUROPEN-a održanom 18. marta.

Bihpak su 24. oktobra 2007. godine osnovali: BIHAĆKA PIVOVARA d.d. Bihać, ZVIJEZDA d.o.o., Sarajevo, TELOPTIC d.o.o. Sarajevo, DK TRADE d.o.o. Sarajevo, MERCATOR BH d.o.o Sarajevo, BIMAL d.d. Brčko, SARA-JEVSKA PIVARA d.d., ILIDŽANSKI DIJAMANT d.o.o., SARAJEVSKI KISELJAK d.d., KLAS d.d. Sarajevo, COCA-COLA HBC B-H d.o.o. Sarajevo, PRERADA I PROMET MLIJEKA d.d. Tuzla i VITINKA a.d. Kozluk.

Rukovodstva ovih kompanija su svjes-na svoje odgovornosti za ambalažni otpad koji nastaje nakon konzumiranja njihovih proizvoda i žele da uzmu aktivnu ulogu u rješavanju ovog pitanja.

Bihpak snažno podržava uspostav-ljanje zakonskog okvira u oblasti up-ravljanja ambalažom i ambalažnim ot-padom u Bosni i Hercegovini i ima za cilj da:

zajedno sa predstavnicima Federaln-og ministarstva okoliša i turizma, te Ministarstva za prostorno uređe nje, građevinarstvo i ekologiju Repub-like Srpske radi u pravcu kreiranja legislative koja će biti implementirana na transparentan, rentabilan i održiv način;

pruži podršku u pronalaženju praktič-nog rješenja za pitanje iskorištene ambalaže i ambalažnih materijala, vodeći računa o tome da potrošači u Bosni i Hercegovini imaju slobodu i raznovrsnost izbora.

razvije instrumente koji će imati pozitivan uticaj na zainteresovane strane u životnom ciklusu ambalaže, kao i na društvo u cjelini.

Članstvo Bihpaka u EUROPEN-u je veliko priznanje naporima koje čine osnivači Bihpaka u iznalaženju rješenja za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom u našoj zemlji, jer su principi za koje se Bihpak zalaže u potpunoj suglas-nosti sa principima evropske organizacije za ambalažu i okoliš.

Bihpak, naime, smatra da se Bosna i Hercegovina može organizovati kao mod-erna evropska država po pitanju upravl-janja ambalažom i ambalažnim otpadom, a dokaz tome je i zvanično članstvo u EU-ROPEN-u, čime Bihpak kroz ovaj seg-ment uvodi našu zemlju u Evropu.

Fotografi je u prilogu prikazuju pred-stavnicu Bihpaka, Amelu Hrbat, VD Sek-retar Bihpak, sa gospodom Julianom Car-rollom, Direktorom EUROPEN-a i gosp. Ericom Johnsonom, Predsjedavajućim EUROPEN-a, na sastanku Članova vijeća EUROPEN-a u Briselu

Amela HrbatBIHPAK U EUROPEN-U

ODGOVORNOST ZA AMBALAŽU

Udruženje Bihpak za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom u Bosni i Hercegovini primljeno u članstvo

EUROPEN-a, evropske organizacije za ambalažui okoliš sa sjedištem u Briselu

Čestitke za prijem u EUROPEN

BIZNIS,EKOLOGIJA,

ENERGIJA“Putokaz” je rubrika u kojoj sugerišemo

vašu pažnju na događaje u zenmlji i inostrans-tvu koji mogu biti zanimljivi za učešće i pos-jete pojedincima i organizacijama.

Riječ je prije svega o sajmovima kao mjestu za prezentaciju stručnih, proizvod-nih i drugih dostignuća u oblastima koje se tiču zaštite životne sredine i promov-isanja održivog razvoja.

6. međunarodni sajam EKOBIS 2008. od 11. do 14. septembra u Bihaću

U okviru EKOBIS-a biće održani saj-movi ekoturizma, ekologije, zdrave hrane.

Organizator je Privredna komora Un-sko - sanskog kantona

(www.pkusk.com.ba)

5. međunarodni sajam zaštite životne sredine ECOFAIR 2008.

8. do 10. oktobra 20078. u Beogradu.Sajam omogućuje prezentaciju rješenja

zaštite životne sredine, zaštiti prirode i up-ravljanja prirodnim resursima, strategije, projekte i edukativne programe

(www.sajam.co.yu)

4. međunarodni sajam ENERGE-TIKA 2008.

Električna energija, ugalj, gas, nafta, obnovljivi izvori energije

8. do 14. oktobra 2008.Sajam prati zahtjeve privrede i omogućava

izlagačima kontakte sa svim relevantnim fak-torima iz oblasti energetike.

(www.sajam.co.yu)

PUTOKAZ


Ekološki savez «Eko zeleni» Tuzlan-skog kantona u povodu Svjetskog dana voda organizovali su naučni

skup posvećen vodi s posebnim akcentom na stanje voda u ovom kantonu. Studenti Tehnološkog fakulteta iz Tuzle prezentirali su temu «Tretman otpadnih voda», a učenici Hemijske škole iz Tuzle predstavili novo zanimanje – ekološki tehničar i tehničar za tretman voda.

Skupu se obratio predsjednik Ekološkog saveza dr. sc. Muhamed Omerović konstatujući, da pojedinci na razne načine mijenjaju kakvoću vode i ugrožavaju biodiverzitet u hidromreži. Česta su trovanja ribe nizvodno u rijeci Spreči. Vodu je označio kao plavo zlato uz poruku da

voda zaslužuje da se o njoj govori uvijek i bez formalnih povoda i razloga.

Posebno je govoreno o potrebi zaštite jezera Modrac kao «moguće fabrike vode za grad Tuzlu». Smatraju da u narednom peri-odu treba uraditi i sljedeće: ukloniti divlje deponije u blizini rijeka; uspostaviti stalni moritoring nad rijekama i vodi uopće; uves-ti ekološku policiju na području kantona, te istražiti i očuvati biodiverzitet u slivu.

Mišljenja su da treba uvesti eko-telefon na koji građani mogu prijaviti ekološke in-cidente.

Skup je završen porukom da rijeke ne treba čuvati od ljudi, već učiti ljude da poštuju i vole svoju rijeku.

UPOZORENJA

ČESTA SU TROVANJA RIBE U SPREČI

«Zeleni» iz Tuzle traže uvođenje ekološke policije i donošenje zakona o jezeru Modrac

Članovi EKO zelenih - Tuzla

PRIRODA GRADI I RAZARA

„Život je klica i klica je život“.Louis Pasteur

***„Čovjek je samo trska, najslabija u

prirodi: ali je to trska što misli“.Blaise Pascal

***„Znanost postoji da ne bismo bili pre-

vareni“.Jean Dorst

***„Znanost nije zbirka činjenica niti opis

vanjskih predmeta; istraživački je akt kojim poniremo u nove strukture pri sve većem rasponu svojih misli“.

Ivan Supek

***„Priroda uvijek gradi i uvijek razara...“.

J. W. Goethe

***„Priroda je promjenjljiv oblak koji je

uvijek isti i nikad nije isti“.Ralph W. Emerson

***„U prirodi nema stvari kao što je otpad

jer se materijal koji proizvode živa bića razgrađuje i ponovo koristi“.

***„Posljednjih sto godina tehnološki

napredak uzrokovao je onečišćenje at-mosfere, rijeka i okeana. Danas briga o bogatom i promjenjivom domu kojeg svi dijelimo ovisi o nama“.

David Burnie

***„Narod koji živi da jede – upropastit

će se, a narod koji jede da bi živio – bit će osnivač novog životnog stila, nove kul-ture i novog čovječanstva“.

Jare Waerlang

***„Treba mnogo razmišljati da bi se čovjek

zadržao na onome što je zaista važno“.Stanislav Zec

***„Tko želi ostvariti svoje snove, mora

biti budniji od drugih i sanjati dublje od drugih“.

Karl Foester

EKOLOGIJA DUŠE


Za rad sa građanima i za prezent-aciju svoga rada «Neolit» je odab-rao i realizirao mobilni ekoštand

u imidzu ,, bosanske kućice“ početno postavljene na prostoru nadaleko čuvenih neolitskih nalazišta butmirske kulture, tj. na prostoru Termalne rivijere. Ovakvim odabirom, a u skladu sa svojom misi-jom, «Neolit» njeguje atrakcije i tradicije bosanskohercegovačkih krajeva, promov-ira ekološki pozitivan graditeljski materi-jal, te mjesto zdravog življenja i bogato kulturno-historijsko i prirodno nasljeđe kao dio okoliša.

Ekoštand – «Bosanska kućica» je otvorena od 12. 01. 2008. godine u ter-minu od 18 do 20 sati sa planiranim pro-gramom:

U januaru – realizirana promotivno-prodajna prezentacija radionice suvenira «Neolit»; izložba unikata i prototipova; pro-daja autentičnih suvenira i poklona; video prezentacija radionica «neolit-antika».

U februaru – održana promotivno-prodajna prezentacija likovne radionice

«Wils»; izložba Ekogalerije i prezentacija Prvog ekokalendara u BiH; prodaja mini-jatura i ekokalendara; video prezentacije «Ekogalerije» i fi lma o Prvoj likovnoj koloniji u BiH.

U martu – edukativno-stimulativne radionice «Vode»; izložba panoa, slika i dokumenata na temu vode; mozaička radionica «Antika»; promotivno-eduka-tivna prezentacija radionica «Antika» i «Vode» javna dodjela nagrada i stimulaci-ja, 22. 03. 2008. godine; video prezen-tacije ekoštanda i radionica «Antika» i «Vode».

U okviru programa građani i posjetitelji su mogli razgovarati sa članovima «Neol-ita»; pitati ili informirati se; dati svoje mišljenje; predložiti; ( u ) pisati; ( pro) čitati; podržati ( kupiti ); testirati znanje ili se kladiti u znanje; ponuditi svoj dopri-nos, itd.....a sve vezano za oblast zaštite i unapređenja zaštite okoliša.

Planirano je da Ekoštand – «Bosanska kućica» bude premještena u Vilsonovo šetalište, po kojemu je i dobila naziv.

Helena PolićAKTIVNOST NEVLADINIH ORGANIZACIJA

EKOŠTAND –«BOSANSKA KUĆICA»

Sa misijom očuvanja i unapređenja životnog okoliša kul-turnohistorijskog i prirodnog nasljeđa ovo ekoudruženje

predstavilo građanima Sarajeva mobilni ekoštand

PROJEKTI I TAKMIČENJA

NAGRAĐENI ZA POŠUMLJAVANJEŠkola «Maglaj» iz Maglaja nagrađena za ekološki rad

Na adresu redakcije Fondeko svijet stiglo je pismo iz Osnovne škole «Maglaj» iz Mag-laja jedne od učesnica takmičenja «Sadimo naše šume» koje je organizovao BH Telekom.

Kako piše nastavnica Fehima Duraković, rukovodilac ekološko-cvjećarske sekcije u ovoj obrazovnoj ustanovi škola je na takmičenju učestvovala i sa temom «Ekološka svijest – os-nova očuvanja šumskih sistema» u okviru koje su izveli akciju pošumljavanja goleti na obron-cima Ozrena i održali predavanja za učenike o značaju šuma u njihovom okruženju.

Stručna komisija BH Telekoma izabrala je 35 najboljih radova i škola i nagradila ih sa po pet računara i printerom, među njima je i nji-hova škola. Predavanja učenicima održala je Jasmina Mečkić, dipl. ing. šumarstva iz Kan-tonalne šumske uprave i nastavnica biologije i hemije Fehima Duraković. U prilogu pisma je i molba da objavimo jedno od predavanja.

Za ovu priliku izabrali smo sljedeći citat:«Čitamo i slušamo kako kod čovjeka treba

razviti ekološku svijest. «Nesumnjivo» treba, međutim razvijanje svijesti je dug, ustrajan i mukotrpan rad na čovjeku pojedinačno i u zajednici koju čini i u kojoj obitava, i to dije-lom uz edukaciju, a dijelom uz prisilu...

Obrazovanje treba da pruži znanja o ekološkim tajnama čovjeka i svih živih bića, kao i o njihovom sudbonosnom međuodnosu i odnosu prema neživoj prirodi. Bez dileme nužno je stečena znanja pretvoriti u praksu...

Zaštitu životne sredine treba približiti prvenstveno učenicima, djeci – koja su zalog budućnosti. U mnogim osnovnim i srednjim školama postoje vrlo aktivne ekološke zajed-nice, organizacije pokreta gorana, planinari, ljubitelji prirode.

Njihove aktivnosti važan su doprinos o jačanju svijesti o okolišu i njihovog čuvanja od daljeg uništavanja».


EKOLOŠKE VIJESTI

FONDEKOVA AKCIJA „STOP PLASTIČNIM

KESAMA“

Fondeko je 22.aprila za Dan planete zemlje organizirao akciju „Stop plastičnim kesama“ koja se odvijala ispred Gradske tržnice „Markale“. U pet do 12 gradjan-ima Sarajeva su dijeljene platnene vreće u zamjenu za plastične kese u cilju sman-jenja korištenja plastičnih kesa.

Akcija je imala podršku i od kampanje „Čisto je lijepo“ koju u saradnji sa rel-evantnim ministarstvima provodi USAID i Asocijacija BIHPAK (Udruženje za up-ravljanje ambalažnim otpadom).

Ovom akcijom smo željeli da ukažemo na prekomjerno korištenje plastičnih kesa i njihovo odlaganje ili bolje reći njihovo neodlaganje na za to predvidjena mjesta ( kontejneri i deponije) i da utičemo na podizanje svjesti gradjana o očuvanju i zaštiti naše životne sredine. Svjedoci smo izgleda naših rijeka, jezera, potoka, plani-na, šuma, kao i gradskih područja koja su zatrpana plastičnim kesama koje se vijore umjesto zastava. Ukoliko sami ne budemo više vodili računa o okruženju u kojem živimo, teško da možemo očekivati da to uradi neko drugi umjesto nas samih.A težimo da budemo turistička destinacija koja turistima želi ponuditi prije svega eko-turizam što podrazumjeva pored zdrave hrane, čistu i lijepu Bosnu i Herce-govinu.

ZASAĐENO DRVO SJEĆANJA U SPOMEN NIJAZU ABADŽIĆU

BH radio 1 u saradnji sa Fondekom je za Dan planete Zemlje organizirao akciju uredjenja školskog dvorišta u OŠ „Mula Mustafe Bašeskije“ u Kaknju na dan 19.april ove godine. U saradnji sa Općinom Kakanj – Odsjek društvenih djelatnosti, akciju su podržali KJKP Vodokom iz Kaknja, Tvornica cementa Kakanj, KJKP „Park“ iz Sara-jeva KJKP „Rad“ Sarajevo.

Učenici škole su se odazvali u velikom broju i doprinjeli svojim radom da se za-sadi cvijeće u žardinjere i naprave tri ostrva na kojima su zasadili cvijeće i travu, a za dan škole koji će se obilježiti u maju kada škola slavi sto godina postojanja, će ih još uljepšati sa kamenjem i panjevima koje će sami donjeti.

U okviru obilježavanja Dana Općine Stari grad, na At mejdanu u simbolično vrijeme minut do 12, zasađeno je drvo tulipanovac i otkrivena spomen-ploča u znak sjećanja na Nijaza Abadžića, velik-og prijatelja prirode i borca za očuvanje prirodnih bogatstava BiH i jednog od osnivača Fondeka.

Drvo sjećanja koje je poklonilo KJKP „Park“, zasadio je načelnik Općine Stari grad Mustafa Resić zajedno sa sinom i bratom Nijaza Abadžića, kao i pred-stavnikom Fondeka. Ovaj lijepi gest Općine Stari grad, kako reče načelnik Općine, je politika Općine da umjesto nebodera vraća drveće u parkove jer im to pripada.

Obilježavajući Dan Općine članovi ekoloških sekcija iz osnovnih škola sa područja Općine zajedno sa Udruženjem „Obrazovanje gradi BiH“ su očistili Ale-ju ambasadora od Bembaše do Kozje ćuprije.

UREDJENJE DVORIŠTA OŠ „MULA MUSTAFA BAŠESKIJA“ U KAKNJU

Mjesto sjećanja

Učesnici akcije


U vremenu između ova dva broja Fond-eko je imao brojne aktivnosti. Potpisa-li smo Ugovor o fi nasiranju izdavanja

naučno-popularne revije o ekologiji, čovjeku i prirodi „Fondeko svijet“ za 2008.godinu sa Fondacijom Heinrich Boell koja i dalje pre-poznaje značaj izlaženja naše revije na pros-torima BiH, a i šire.

Učestvovali smo na sastanku nevladinog ekološkog sektora u BiH koji je organizirao REC u cilju predstavljanja projekta i sadržaja multimedijalnog edukativnog „Zelenog pa-keta“ za regiju Zapadnog Balkana. Projekat se počeo provoditi u Srednjoj i Istočnoj Ev-ropi već od 2002.godine.To je multimedijalni okolišni edukativni pribor za obrazovanje, prvenstveno namijenjen nastavnicima i učenicima. Fokusiran je na posebne aspekte zaštite okoliša i održivog razvoja.

Održali smo Eko-susrete u Centru za kulturu u Mostaru gdje smo predstavili naš

zadnji broj i održali predavanje o projektu Ujedinjenih nacija „Milenijska ocjena eko-sistema“ u kojem je učestvovala i naša ANU BiH.

Učestvovali smo na drugom sastanku Grupe za zaštitu okoliša u slivovima rijeka Neretve i Trebišnjice koji provodi Ured za Mediteran WWF-a. Sastanak je bio u Trebinju.

Potpisali smo Sporazum o saradnji sa Alu-minijem iz Mostara i nadamo se uspješnoj saradnji.

Predstavnik Fondeka, kao uvodničar je učestvovao na okruglom stolu „Mediji i okoliš“ u organizaciji Ekološke koalicije un-skog sliva, koji se održao u Bihaću u povodu svjetskog Dana voda.

Pokrenuli smo akciju „Stop plastičnim kes-ama“ i uz pomoć USAID planirana je podjela platnenih vrećica za 22.april – Dan planete Zemlje, ispred tržnice Markale.

Sa Radio BH 1 učestvujemo u zajedničkoj

akciji povodom Dana planete u uredjenju školskog dvorišta osnovne škole „Mula Mus-tafe Bašeskije“ u Kaknju.

Kao suosnivači Udruženja „Bioetičko društvo u BiH“ aktivno učestvujemo na pri-premi Drugog međunarodnog bioetičkog simpozija „ Integrativna bioetika i interkultur-alnost“ koji će se održati 23. i 24.maja 2008.godine u Sarajevu.

Fondeko učestvuje na treningu koji orga-nizuje REC u trajanju od 5 dana (učešće ja-vnosti, lobiranje).

Aktivno sudjelujemo sa ostalim nevla-dinim organizacijama u vezi izrade energetske strategije za BiH.

Učestvujemo sa drugim nevladinim orga-nizacijama u rješavanju izgradnje regionalnih sanitarnih deponija u BiH.Nosilac projekta je ICVA.

Dostavili smo prijave za projekte na neko-liko javnih poziva, čekamo rezultate.

U uzavrelim vremenima kada se mladost okreće negativnim ponašanjima i kada je teško pronaći pozitivne uzore, brinemo

se kako naći motivaciju u mladim ljudima da vjeruju u bolje dane, da čine dobra djela.

Škola je oduvijek bila odgojna i obrazovna ustanova, a to “odgojno” i “obrazovno” se stal-no prepliće i čini sklad u pravilnom formiranju mlade ličnosti.

U Mješovitoj drvno-šumarskoj školi iteka-ko vode računa o odgojnoj komponenti u svom djelovanju, pa se tako puna pažnja posvećuje radu sa učenicima u okviru vannastavnih ak-tivnosti.

Rezultat rada sekcija u dužem periodu je postavljena izložba početkom marta ove go-dine pod nazivom “Moje umijeće za tvoje obrazovanje”. Ideja za ovu izložbu se javila i prije godinu dana, potom je uobličena u pro-jekat apliciran prema Gradskoj upravi.

Istovremeno se kreće sa izradom eksponata ubrzanim tempom i prikupljaju se ranije pri-premljeni unikatni radovi učenika.

U projekat se uključuje više školskih sek-cija i pripremaju se proizvodi sa praktične nas-tave.

U međuvremenu stiže obavijest o fi nan-sijskoj podršci od strane Gradske uprave što značajno olakšava i ubrzava pripreme oko izložbe.

Odlučeno je da izložba bude prodajnog i humanitarnog karaktera i da sav prikupljeni novac bude uplaćen na račun Udruženja “Ob-razovanje gradi BiH”.

Ciljevi izložbe su višestruki, ali najvažnije je bilo u učenicima pobuditi stvaralački duh i iskoristiti njihovu energiju u pozitivnom smis-lu, razviti osjećaj za timski rad i želju da se pomogne drugima.

Na izložbi je bilo izloženo oko dvije sto-tine eksponata: slike, oslikane boce, ručni ra-dovi od konca, vune, komadi sitnog namještaja, jastučići, vaze za cvijeće, nakit ...

Pozivi su upućeni u različite institucije i ustanove od Gradske uprave, Općine Novo Sarajevo, Kantonalno ministarstvo za ob-razovanje, Prosvjetno-pedagoški zavod, preduzeća “Park”, “Sarajevošume”, “BH šume”, različite nevladine organizacije sa ko-jima škola sarađuje, osnovne i srednje škole te pojedincima, saradnicima i prijateljima škole.

Odziv je bio značajan, gosti su uživali u rezultatima rada dječijih ruku koji se sa punim pravom mogu nazvati umjetničkim djelima.

Prije same izložbe učenici su pripremili mali kulturno-umjetnički program, a prisut-

nima su se obratili direktorica škole gospođa Nada Miletić, predsjednik Udruženja “Ob-razovanje gradi BiH” gospodin Jovan Div-jak, prof. dr. Vladimir Beus sa Šumarskog fakulteta, te voditelj projekta Zehra Veljović nastavnik stručno-teorijske nastave.

Izložbu je otvorila direktorica škole, Nada Miletić i u kratkom vremenu su rasprodati go-tovo svi eksponati.

Projekat je bio medijski popraćen od strane NTV “Hayat”, “Oslobođenje”, a prisutni su bili novinari i nekih stručnih publikacija.

Svi prisutni imali su samo riječi hvale za postavljenu izložbu. Planirano je da ovaj događaj preraste u tradiciju škole.

Veljović Zehra, dipl.ing.šumarstvai dipl. ing. hortikulture

FONDEKO IZMEĐU DVA BROJA Halida Vuković

PROMOTORI «ZELENOG PAKETA»

AKCIJE I ODJECI

UMIJEĆE ZA TVOJE OBRAZOVANJE

Dio učeničkih eksponata


Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu spada među najstarije visokoškolske institucije u Bosni

i Hercegovini, ove godine obilježava 60 godina postojanja i kontinuiranog rada. Obilježavanje ovog jubileja planirano je ni-zom aktivnosti u toku ove godine a centralna svečanost će biti održana krajem godine.

U okviru ovih aktivnosti obavljen oje i uređenje zelenih površina sarajevsk-og Doma zdravlja «Omer Maslić» na Dolac Malti.nepromišljenim i nepotreb-nim širenjem saobraćajnice, izgradnjom trake za skretanje, reducirane su, ionako nedostatne, zelene površine ispred Doma

zdravlja i time pojačan utjecaj gasova, prašine i buke. Radi ublažavanja ovih nepovoljnih utjecaja podignut je drvored sa stablašicama mukinje, likvidambra i lipe, koji će i vizuelno odvojiti prostor Doma zdravlja od najfrekventnije grad-ske saobraćajnice a cijeli prostor izgledat će ljepše. Osim ovog drvoreda formiran je i ružičnjak sadnjom 60 ruža koje sim-boliziraju jubilej Fakulteta.

Akcija sadnje, koju su izveli studenti Šumarskog fakulteta zajedno sa radnicima JKP «Park» Sarajevo, upriličena je na dan 21. mart – Međunarodni dan šuma.

Prof. dr. Vladimir Beus

SADNJA NA DAN ŠUMA

STABLA ĆE UBLAŽITI ZAGAĐENJE

Prvi Fondeko pečat je dodijeljen. Tvor-nica cementa Kakanj d.d. dobila je ovo vri-jedno priznanje za svoju proizvodnu politi-ku utemeljenu na fi lozofi ji održivog razvoja i rada po strogim evropskim i svjetskim okolišnim standardima.

Organiziran pristup upravljanju prirod-nim resursima, demonstriranje vizije za bolju buducnost svijeta, primjena visokih standarda zaštite okoliša instaliranjem vr-hunske tehnologije, može biti i Vaša prilika i mogućnost da budete kandidat za “Fondeko pečat”. Ovo priznanje “ Fondeko” dodjelju-je velikim industrijskim i tehnološkim sistemima, projektima i organizacijama za postignute rezultate u očuvanju prirode, a koje svoj rad i razvoj baziraju na principa uravnoteženog održivog razvoja.

“Fondeko pečat” može biti i Vaš. Prijedloge šaljite do kraja avgusta 2008.godine na adresu Fondeka.

NAŠA NAGRADA ZA OČUVANJE PRIRODE

“FONDEKO PEČAT ZA PRIJATELJE OKOLIŠA”

NE PAKUJTERIJEKE U JEZERA

Investitorima za izgradnjuHE Ustikolina sugerisano da

biznis prave pakovanjemvode u fl aše, a ne pretvaranjem

Drine u fabrike struje

Trojica univerzitetskih profesora iz Sarajeva Muris Spahić, Avdo Sofradžija i Rifat Škrijelj pružili su mnogo argumenata protiv izgradnje hidrocentrale Ustikolina na Drini učestvujući na javnoj tribini koju je tim povodom organizovalo udruženje «Eko – Drina – Ustikolina».

Građani Goražda iskazali su veliki interes za ovaj skup i učešće javnosti u donošenju konačnih odluka u vezi sa iskorištavanjem prirodnih bogatstava ovog kraja i BiH. Predstavnici izvršne i zakono-davne vlasti nisu bili spremni ni da slušaju ni da govore o ovoj «vrućoj» temi.

Uvodničari su podsjetili na to da je izgradnja spomenute hidrocentrale «po naređenju» iz Beograda planirana prije 47 godina, a da pri tom nikad nije urađena relevantna revizija predložene investicije.

Prezentirani su podaci o negativnom uticaju koji na stanovnike uz Drinu uz-vodno i nizvodno od Goražda imaju do sada izgrađene hidrocentrale.

Od nekadašnjih 22 vrste plemenite ribe danas u ovoj rijeci živi samo devet. Količina ribe se smanjuje jer su sva-kodnevne oscilacije vodostaja na Drini.

Lokalno stanovništvo se protivi izgrad-nji hidrocentrale, ali među pojedincima postoji strah da bi moćnici mogli potkupi-ti neke od njih kako bi «okrenuli ploču».

Na tribini je sugerisano da se prirodni potencijali ovog kraja, a prije svega rijeke moraju valorizovati i koristiti na način koji u budućnosti može donijeti veći profi t nego što je proizvodnja i prodaja električne energije.

«Bolje je fl aširati vodu, nego od rijeke praviti jezero», prenijeli su mediji izjavu jednog od učesnika ove tribine.

Nedoumice, ako ih ima mogle bi biti otklonjene i donošenjem zakona o zaštiti Drine što je jedan od prijedloga učesnika ove javne ekološke tribine.

ZA I PROTIV HIDROCENTRALA

Novo drveće kod Doma zdravlja u Sarajevu


BIHAĆ – EKOLOŠKI GRAD DJECE ima najljepšu rijeku na svijetu, kraljicu svih rijeka, kako joj, zadivljeni njenom ljepotom, Rimljani dadoše ime UNA – jedna, jedina.

A rijeka Una ima svoje kupače, slikare, lađare, ribare, kajakaše, raftere, skakače i dobronamjerne posjetioce širom svijeta, ali ima i svoje čuvare – UNSKE SMA-RAGDE, koji 23 godine bdiju nad njenom ljepotom, čuvajući je od raznih napadača, koncesionara i izgradnje hidroelektrana.

UNSKI SMARAGDI - društvo za stvaranje kulture čuvanja i zaštite rijeke UNE, ali i prirode uopšte, su svojevrsna ekološka škola, koju je 17. maja 1985. godine osnovao poznati ljubitelj prirode i ekologije, publicista i novinar čika Boško Marjanović, kako ga nazvaše djeca.

Njegovu fi lozofsku misao: Rijeku Unu ne treba čuvati od ljudi, već učiti ljude da čuvaju Unu, i slogan: Bistar um, bistra Una, te ekološku kartu prijateljstva, pri-hvatila su djeca i građani Bihaća, USK-a, ali i prijatelji prirode u 96 zemalja širom svijeta.

UNSKI SMARAGDI, nosioci najvećeg svjetskog priznanja za ekologiju “GLOB-AL 500“ u svojim aktivnostima uvijek idu korak dalje.

Tako su 1998. godine osnovali PRVI DJEČJI EKOLOŠKI PARLAMENT (DEP), koji je POVELJOM progla-sio BIHAĆ EKOLOŠKIM GRADOM DJECE.

DEP je izraz potrebe da se djeca, kroz praksu, uz ekologiju, uče demokraciji, de-mokratskom ponašanju i odlučivanju.

DRUGI DEP proglašava 21. STOLJEĆE – STOLJEĆE EKOLOGI-JE I DJECE, a TREĆI DEP proglasit će UNSKOSANSKI KANTON – EKO KANTON EKOLOGIJE I DJECE.

Tako će DEP svečano obilježiti desetogodišnjicu svog postojanja i rada.

DJEČJI EKOLOŠKI PARLAMENT je nosilac svih aktivnosti u oblasti zaštite okoliša, pa tako i organizator obilježavanja svih značajnih ekoloških datuma, EKO

RADIONICA i EKO KVIZA, koji se i ove godine održava povodom ŠESTOG MEĐUNARODNOG SAJMA, u Bihaću od 11. do 14. 09. 2008. godine.

Našim originalnim EKO KVIZOM koji je podržan od FEDERALNOG MINI-STARSTVA OKOLIŠA i TURIZMA, BH TELECOMA, FONDEKA SARAJEVO, a uz suradnju PK USK-a i PEDAGOŠKOG ZAVODA USK-a, ekološki educiramo 32.000 učenika iz 47 osnovnih škola USK-a.

UNSKI SMARAGDI ČUVARI UNE

EKO KVIZ ZA 32.000 UČENIKA

Mejasa Dupanović, koordinator Dječijeg ekološkog parlamenta

PROLJEĆEProljeće, lijepo proljeće,

voljela bih da traje cijelo stoljeće.

Proljeće uvijek miriše na behar,zato mu darujem cvijetni pehar.

LJUBIČICATaj lijepi cvijetakkoji raste u maju,

pozove u polje moju raju.

Ljubičica je lijepi cvijet što pokriva cijeli svijet.

Amila Redžepović, V - 3, OŠ “Osman Nakaš”, Sarajevo

EKOLOGIJA DUŠE

Documents

fondeko25