ŽIVOTOPIS (Sisak, 19. studenog 1883.-Zagreb, 6. veljače 1956.) 1890./91.-1897/98., Sisak, viša pučka škola (prezime Škavić) 1897./98., prijem u Nadbiskupski licej u Zagrebu (prezime Bubanović) 7. i 8. razred Sjemenište nadbiskupskog liceja 1901.-1905.,studij kemije na Filozofskom fakultetu 1905.-1907., asistent Gustava Janečeka 1907. polaže ispit za srednjoškolskog profesora

BJELOVAR – pomoć ljekarnika i narodnog poslanika Josipa Werkleina i velikog župana bjelovarske županije Toše Georgijevića – dopust i stipendija Zašto je Bubanović odabrao upravo Hartoga Jacoba Hamburgera?

1908.-1912. Bjelovarska realna gimnazija i odlazak u Nizozemsku

Dva razloga: Prvi, suradnja sa Srećkom Bošnjakovićem koji ga upozorava na Hamburgerovo djelo Osmotski tlak i nauka o ionima u medicinskoj znanosti: „To djelo što mi ga je prikazao dr. Bošnjaković kao nešto novo i značajno u kemiji učinilo je na mene vanredno dubok dojam i mogu reći odredilo smjer kojim sam pošao u svom studiju i radu na području kemijske nauke.“ Drugi razlog, Bubanovićeva vizija: „Nesvjesno sam slutio, mada mi zato nije nitko direktno dao poticaja, da će u budućem našem Medicinskom fakultetu biti mjesta za nastavni i naučni rad na području kemije što je obrađivao profesor Hamburger.“

KARIJERA

1908.-1910. boravak i znanstveni rad U Groningenu kod Hamburgera. 1910. doktorira temom O permeabilnosti crvenih krvnih tjelešaca za katione 1911. Svante August Arrhenius na povratku iz Amerike posjećuje Sveučilište u Groningenu i Hamburgera,upoznaje Bubanovića i prima ga u svoj Nobelovski institut u Stockholmu (zajedno objavljuju zapažen rad iz područja hemolize). 1912. sudjeluje na Mendeljejevom kongresu u Petrogradu i vraća se u Zagreb. 1914. dobiva docenturu na Filozofskom fakultetu (Janeček i Hondl). 1918. usavršava se kod Oskara Fürtha u Beču i iste godine vraća u Zagreb.

Od 1918. izvanredni, od 1920., s prekidom od 1941. do 1945., redoviti profesor na Medicinskom fakultetu (1921./22. i 1930./31. dekan)

ZNANSTVENI RAD

Prema Tomislavu Pinteru (CCA, 1957. i 1977.) Bubanović je objavio 195 znanstvenih, preglednih, stručnih i popularnih radova i knjiga. No, relativno malo znanstvenih radova, uglavnom u razdoblju do 1930. godine:

Razlozi ? 23 znanstvena rada na vrhunskoj razini (13 radova na

njemačkom i francuskom, u suradnji s Hamburgerom, Arrheniusom i Fürthom, a deset na hrvatskom jeziku. Od 13 radova u suradnji, njih sedam nosi Bubanovićevo ime kao prvog istraživača).

24 znanstveno-stručna rada iz kemije i biokemije. Područja istraživanja:

fizikalna kemija tekućeg stanja fizikalna kemija žive stanice i problem membrana i

galerta analitički rad na području kemije i biokemije

NASTAVNI RAD Nastavni rad, organizacija nastave i eksperimentalnog rada te publicistička djelatnost je najvrijedniji dio njegova stvaralaštva. Neko vrijeme predaje na svim fakultetima gdje se sluša kemija: Filozofskom, Farmaceutskom i Veterinarskom fakultetu. Sjajan predavač (Deželić) Objavljuje: Kemijske analitičke vježbe za medicinare (1921.) Kemija za slušače kemije, medicine, veterine i farmacije (1930.-1931. u dvije, 1946.-1948., 1948.-1950. u tri i na kraju u četiri knjige na ukupno 1800 stranica. Nagrađen je 1949. Nagradom Savezne vlade Jugoslavije) Praktikum medicinske kemije, 1-2 (Zagreb 1937., 1939., 1940., 1948.-1949., 1952.)

SVJETONAZOR

1915. ulazi u katoličku slobodnozidarsku ložu „Ljubav bliženjega“

1920. ulazi u ložu „Perun“, podružnicu velike lože „Jugoslavija“

1939. istupa iz lože i društva slobodnih zidara

- djeluje u obzoru panslavenstva

- poštuje suradnike i daje im najveću moguću osobnu i znanstvenu slobodu

- volio je Knuta Hamsuna, Vidrića i Matoša, a prijateljevao najviše s čelistom Juricom Tkalčićem i mineralogom Franom Tućanom

Bubanović je bio svjestan granica čovjekova znanja pred vječnošću, Bogom ili nekom kozmičkom moći, pa kaže: „Kako nastaje svijet, kako dolazi do najjednostavnijega psihičkog procesa, toga nećemo nikada moći spoznati. Što je s prostorom koji leži iza materije i energije? To su granice naše spoznaje prirode, koje se jednako kao i ona glede spoznaje materije i energije neće dati prekoračiti. Zato znanost ima uza se kao korektor još jedno važno područje. To je religija“. (Slike iz kemije, str. 231)

- Bubanovića su njegovi suvremenici hvalili kao čovjeka društvena i duhovita, s blagom crtom hedonizma:

„To je čovjek koji je živio punim životom, uživajući u radu i stvaranju, u djelima učenjaka i mislioca i u darovima Muza i Dionizija“. (Grdenić, nekrolog)

OBITELJ I POTOMSTVO

Dana 8. listopada 1911. oženio se Ivankom pl. Malošeg (1888.-1972.) s kojom je imao dvoje djece:

sin Aleksandar ima kći Dorotheu, udatu Sesardić. Bračni par Sesardić ima dvije kćeri Ivanu i Saru

kći Svea, udata Arneri. Bračni par Arneri ima kći Đulu i imala je je sina Gojka. Kći Đula udata Maglov ima kćeri Sveu i Vinku. Svea ima kćer Ninu.

Gojko je zauvjek i prerano (1981.) napustio suprugu Ružu i troje djece Dobrišu, Bojana i Olgu. Gojkov sin Dobriša ima kćer Kyru.

Genetski potencijala Frana Bubanovića osobito je uočljiv kod sina Aleksandra te kod unučadi u opredjeljenju prema znanosti i kreativnim sposobnostima, osobito kod Dorotheje i Gojka.