1) Metoda mjerenja specifinog otpora tla pri protoku elektrine energije

-Metoda geoelektrinog otpora je primarno geoloka metoda iji je cilj bio utvrditi geoloki sastav na veim dubinama i velikoj povrini. Poela se upotrebljavati 20ih godina u geologiji i graditeljstvu

Sastoji se od 4 elektrode koje su zabijene u zemlju. Dvije od njih odailju elektrinu energiju, a druge dvije ju primaju. Klju kod ove metode je u brzini protoka elektrine energije kroz tlo, tj. otporu koji e kod razliitih arheolokih struktura biti vei ili manji.

Otpor ovisi o 3 faktora - sastavu tla, koliini vlage i koliini iona. -Kompaktnija tla pruaju vie otpora od rastresitijih tla, time i kameni objekti pruaju vei otpor, a ukopani objekti sa rahlijom zemljom, manji otpor. -Koliina vlage je obrnuto proporcionalna otporu - to je vea vlaga manji je otpor i obrnuto.-Koliina iona ovisi o koliini organskih tvari. Arheoloke formacije imaju velike koliine organskih tvari pa je koncentracija iona vea.

Koliina otpora se prenosi na raunalo i biljei na kontrolnoj konzoli. Ispis moe biti sa izolinijama + kolor ili samo kolor (mjerei otpor i grafiki nanosei izolinije dobiju se konture postojeih objekata). Rezultate metode mogue je prikazati samo tlocrtno.

To je jednostavna i djelotvorna metoda za otkrivanje zidova i veih jaraka.

KOMPONENTE SISTEMA ZA MJERENJE ELEKTRINOG OTPORA: elektrode, kontrolna konzola, izvor energije, raunalo

2) Magnetska metoda(Geomagnetska metoda-Magnetometry)

Magnetska metoda (Geomagnetna metoda - Magnetometry) je pasivna metoda jer se magnetometrima mjere lokalne promjene u Zemljinom magnetskom polju.

Kod ove metode bitne su nam dvije pojave. Prva je tzv. magnetski susceptibilitet koji je uzrokovan magnetskom osjetljivou odreenih materijala koji se nalaze u tlu. Magnetska metoda ima za zadatak prepoznavati magnetske anomalije, koje su posljedica razliitih vrsta arheolokih struktura, a koje su istodobno i nositelji razliitih tipova magnetizacije. Pomou nje moemo otkriti npr. neke jame ili rovove ako njihov sadraj ima razliiti magnetizam od okolnog tla.

Druga pojava je tzv. termoremanentni magnetizam. U zemlji postoji eljezni oksid, ije su estice inae orijentirane nasumino, ali kada se on izloi visokim temperaturama (700C), njegove estice se orijentiraju u smjeru zemljinog magnetskog polja u to vrijeme, i trajno ostaju u tom poloaju. Ova pojava nam omoguuje da uoimo npr.ostatke podnica koje su zapeene, ognjita, pei za taljenje... (glina sadri zrna eljeznog oksida)

U arheologiji se rabi i aktivno mjerenje magnetskog susceptibiliteta. To se mjerenje obavlja na terenu ili na uzorcima u laboratoriju. Uzorci se mogu uzimati iz buotina, probnih sondi ili stratigrafskih jedinica tijekom iskopavanja. Na taj se nain utvruje povien susceptibilitet, koji je posljedica visokih temperatura. Mjerenjem susceptibiliteta zemljita moe se primjerice precizno ograniiti podruje kontaminirano radom keramiarskih ili eljezarskih radionica. Promijenjen susceptibilitet zemljita esto je jedini trag prapovijesnih nalazita oteenih erodiranjem zemljita

Osim za rekognosciranje koristi se i za apsolutno datiranjeRezultati mogu biti napravljeni koloristiki i/ili grafiki

3) Georadar(Geophysical radar - GPR (Ground penetrating radar)

Georadar je razvijen za otkrivanje podpovrinskih struktura u prvoj polovici 80-ih godina prolog stoljea, a u arheologiji je postao stvarnost tek sredinom 90-e prolog stoljea. Prvi primjer koritenja georadara u arheologiji datira iz 1976. u Chaco kanjonu (Novi Meksiko).

Imamo izvor energije i kontrolnu konzolu iz koje idu elektromagnetski valovi uz pomo fiberoptikih kablova u predajnik. Iz predajnika se elektromagnetski valovi velikih brzina emitiraju u zemlju i vraaju u prijemnik iz kojeg se podaci alju u raunalo i tamo se oitavaju anomalije (bri ili slabi protok valova). Ukoliko val naie na diskontinuitet (pukotinu, promjenu materijala i sl.), jedan dio vala se refraktira i nastavlja svoje putovanje u podzemlje ili kroz strukturu, dok se drugi dio reflektira, vraa na povrinu i biljei.

Tipian georadar sastoji se od antene, centralne jedinice i kompjuterskog sustava. Tijekom faze analize (koritenje rezultata), obradom snimljenih podataka pomou posebnih raunalnih programa dobija se 2D ili 3D slika podzemlja ili ispitivane strukture.

Dubina raspona ovisi, cca. 4,5 m.

Najprikladniji objekti za upotrebu GPR-a u arheologiji: jame zasute drugaijim materijalom od okolice kanali, rovovi, tuneli ognjita kameni temelji na sitozrnoj osnovi i glineni zidovi u sitnozrnom materijalu glina, kamen ili drvo u mokrom ili suhom sitnozrnom vulkanskom materijalu pei stambeni prostori kovinski objekti

-Pokrovnik, 2012.