Geografija - Komparativni Razvoj (Seminarski Rad)

Komparativni razvoj~ razlike i zajedničke karakteristike zemalja u razvoju ~

(seminarski rad iz geografije)

prosinac 2009. godine

Komparativni razvoj – razlike i zajedničke karakteristike zemalja u razvoju

SADRŽAJ:

Uvod: razlike i zajedničke karakteristike zemalja u razvoju.............................. 3

Definicija svijeta u razvoju.................................................................................3Strukturalna raznolikost zemalja u razvoju.....................................................4

Veličina i nivo prihoda........................................................................................... 4Povijesni pregled.....................................................................................................5Fizički i ljudski resursi...........................................................................................5Etnički i religijski sastavi.......................................................................................6Relativni značaj javnog i privatnog sektora........................................................ 6Industrijska struktura........................................................................................... 7Ovisnost o vanjskom svijetu: ekonomska, politička i kulturalna...................... 8Politička struktura, moć i interesne grupe...........................................................8

Zajedničke karakteristike zemalja u razvoju...................................................9Nizak životni standard........................................................................................... 9Nizak nivo produktivnosti..................................................................................... 11Visoke stope rasta stanovništva i teret ovisnosti................................................. 12Znatna ovisnost o poljoprivrednoj proizvod. i izvozu primarnih proizvoda... 12Prevlast nesavršenih tržišta i ograničene informacije........................................ 13Dominacija, ovisnost i osjetljivost u području međunarodnih odnosa............. 13

Komparativni razvoj: Pakistan i Bangladeš.....................................................................................14

Rast.......................................................................................................................... 14

Siromaštvo............................................................................................................... 15Obrazovanje i pismenost........................................................................................15Zdravstvo.................................................................................................................15Indeks humanog razvoja (HDI)............................................................................ 16Stanovništvo............................................................................................................ 16

Zaključak............................................................................................................. 17Pojmovi.................................................................................................................18Literatura.............................................................................................................19

2


Uvod: razlike i zajedničke karakteristike zemalja u razvoju

Dakako da mora biti razlika između zemalja u razvoju..[ali] tvrditi da ne postoji zajednički osnov isto je kao i lišiti smisla svaku raspravu koja se ne ograničava granicama jedne zemlje.

Julian West, Univerzitet Oxford

Razlika između najsiromašnijih i najbogatijih zemalja u razvoju veća je od one između bogatih i siromašnih zemalja u razvoju s gornjim srednjim prihodom. I dok su sve te zemlje relativno siromašne u monetarnom pogledu, one se razlikuju po kulturi, ekonomskim uvjetima te društvenim i političkim strukturama. Tako, primjerice, zemlje u razvoju uključuju i Indiju, s više od 1 milijarde stanovnika i 26 saveznih država te Grenadu, s manje od 100 000, manje nego što ih ima većina gradova u SAD-u. Veličina nosi sa sobom kompleksne probleme međusobne povezanosti i administriranja na nivou zemlje, dok pruža blagodati relativno velikih tržišta, cijelog niza resursa, kao i potencijala za samodovoljnost i ekonomsku raznolikost. Nasuprot tome, za mnoge male zemlje situacija je upravo obrnuta, s problemima koji uključuju ograničena tržišta, manjak kvalificirane radne snage, malo fizičkih resursa, slabu pregovaračku moć i slabu perspektivu znatnog ekonomskog oslanjanja na vlastite snage, mada im pruža snažan podsticaj za izvoz proizvedenih roba.

Definicija svijeta u razvoju

Ipak, unatoč očitoj razlici, većina zemalja u razvoju ima niz zajedničkih i jasno utvrđenih ciljeva. To uključuje smanjenje siromaštva, nejednakosti i nezaposlenosti; osiguranje minimalnog nivoa obrazovanja, zdravstvene zaštite, stambenih uvjeta te hrane za sve građane; veće ekonomske i socijalne mogućnosti te gradnju povezane države. Za te ekonomske, socijalne i političke ciljeve vezani su i problemi koji su zajednički većini zemalja: masovno siromaštvo, visoka stopa nezaposlenosti; sve veća razlika u raspodjeli prihoda, nizak nivo poljoprivredne proizvodnje, značajna i sve veća nejednakost između urbanog i ruralnog nivoa života i ekonomskih prilika, ozbiljno i sve veće propadanje okoliša, zastarjeli i neodgovarajući obrazovni i zdravstveni sustav, teški problemi vanjskog zaduženja te značajna i sve veća ovisnost o stranim tehnologijama, institucijama i sistemima vrijednosti.

3


Strukturalna raznolikost zemalja u razvoju

Svako opisivanje strukturnih razlika između zemalja u razvoju zahtijeva ispitivanje ovih komponenti:

1) Veličina i nivo prihoda2) Povijesni pregled3) Fizički i ljudski resursi4) Etnički i religijski sastavi5) Relativni značaj javnog i privatnog sektora6) Industrijska struktura7) Ovisnost o vanjskom svijetu: ekonomska, politička i kulturalna8) Politička struktura, moć i interesne grupe

1) Veličina i nivo prihodaOčito je da su sama fizička veličina zemlje, broj stanovnika te nivo nacionalnog prihoda per capita važne stavke njenog ekonomskog potencijala i glavni faktori koji razlikuju jednu zemlju u razvoju od druge. Od 160 zemalja u razvoju koje su 2000. godine bile pune članice UN-a, 87 ima manje od 5 milijuna stanovnika, 58 ima manje od 2,5 milijuna, dok 38 ima manje od 500.000 stanovnika. Velike i mnogoljudne zemlje poput Brazila, Indije, Egipta i Nigerije postoje zajedno s malim zemljama poput Paragvaja, Nepala, Jordana i Čada. Veličina obično predstavlja prednost raznolikog bogatstva u resursima, velikog potencijalnog tržišta te mnogostrukih lokalnih izvora sirovina i proizvoda. Ali, ona sa sobom nosi i probleme u pogledu administrativne kontrole, povezanosti zemalja i regionalnoj neuravnoteženosti. Ne postoji nužno odnos između veličine zemlje, njenog nivoa per capita GNI-a i nivoa jednakosti ili nejednakosti u raspodjeli tog prihoda. Na primjer, Indija sa 1.049 milijuna stanovnika u 2002. godini imala je nivo per capita prihoda od 470 dolara, dok je obližnji Singapur, sa samo 4 milijuna stanovnika,

imao iste godine per capita prihod od 20.690 dolara.

4


2) Povijesni pregled Većina afričkih i azijskih zemalja u nekom su periodu bile kolonije zapadnoeuropskih zemalja, prvenstveno Britanije i Francuske, ali i Belgije, Nizozemske, Njemačke, Portugala i Španjolske. Ekonomska struktura tih zemalja, kao i njihove obrazovne i socijalne institucije, tipično su oblikovane po uzoru na bivše kolonijalne vladare. Zemlje poput onih u Africi koje su tek nedavno stekle nezavisnost stoga su vjerojatno zaokupljenije konsolidacijom i evolucijom svoje ekonomije i političkih struktura nego podsticanjem brzog ekonomskog razvoja.

Vjerojatno je najvažnija činjenica da su europske kolonijalne sile imale dramatičan i dugoročan utjecaj na ekonomije i političke i institucionalne strukture svojih afričkih i azijskih kolonija zbog toga što su tamo uvele 3 moćne ideje koje su rušile tradiciju: privatno vlasništvo, poreze i zahtjeve za plaćanjem poreza u novcu,a ne u robi. Te su ideje zajedno djelovale na eroziju autonomije lokalnih zajednica i izlaganje domaćeg stanovništva brojnim novim oblicima potencijalne eksploatacije. Najgori efekt kolonizacije vjerojatno se osjeća u Africi, pogotovo ako se uzme u obzir i nekadašnju trgovinu robljem. Dok je u bivšim kolonijama, poput Indije, lokalno stanovništvo igralo izvjesnu ulogu u kolonijalnoj upravi, u Africi su najveći dio uprave u rukama imali stranci.

U Latinskoj Americi, duža povijest političke nezavisnosti uz veće zajedničko kolonijalno naslijeđe (španjolsko i portugalsko) znači da, unatoč geografskim i demografskim razlikama, te zemlje imaju relativno slične ekonomske, socijalne i kulturne institucije i suočavaju se sa sličnim problemima. U Aziji, različito kolonijalno naslijeđe i raznolike kulturalne tradicije domaćeg stanovništva zajedno su u zemljama poput Indije (britanska), Filipina (španjolska i američka), Vijetnama (francuska), Indonezije (nizozemska) i Koreje (japanska) stvorile različite institucionalne i društvene sheme.

3) Fizički i ljudski resursiNa potencijal ekonomskog rasta jedne zemlje u velikoj mjeri utječe njihovo bogatstvo u fizičkim resursima (zemlja, rude i druge sirovine) i ljudskim resursima (broj stanovnika i njihov nivo kvalificiranosti). Krajnji primjer povoljnog bogatstva u fizičkim resursima je naftno bogatstvo Perzijskog zaljeva. Na drugom krajnjem polu su zemlje poput Čada, Jemena, Haitija i Bangladeša, gdje je bogatstvo u sirovinama i rudama, čak i plodnoj zemlji, relativno minimalno. Međutim, kao što slučaj Konga jasno pokazuje, veliko rudno bogatstvo nije garancija uspjeha u razvoju. Sukob oko profita tih industrija često dovodi do fokusa na raspodjelu bogatstva, umjesto na njegovo stvaranje, i do socijalnih borbi, nedemokratske vlasti i velike nejednakosti. Geografija i klima mogu također igrati važnu ulogu u uspjehu ili neuspjehu razvojnih nastojanja. Ekonomije priobalnih

5


zemalja su, čini se, uspješnije od ekonomija na kopnu, a zemlje umjerene klimatske zone bolje stoje od zemalja tropske zone.

Na planu bogatstva u ljudskim resursima, ne samo da je bitan broj ljudi i njihov nivo kvalificiranosti nego i njihov kulturni stav, stav prema radu, pristup informacijama, spremnost za inovacije i želja za vlastitim unapređivanjem. Kvalitet javne uprave također je od posebnog značaja.

4) Etnički i religijski sastavDanas u više od 40% zemalja svijeta živi zajedno više od pet znatnih etničkih grupa. U većini slučajeva jedna ili više tih grupa suočavaju se s ozbiljnim problemima diskriminacije. Više od polovice svijeta manje razvijenih zemalja nedavno je doživjelo neki vid međuetničkih sukoba. Samo tokom 1990-ih etnički i religijski sukobi, koji su doveli do velikih ljudskih žrtava i razaranja, dogodili su se u Afganistanu, Ruandi, Mozambiku, Šri Lanki, Iraku, Indiji, Somaliji, Etiopiji, Angoli, Sudanu, Jugoslaviji, Haitiju, Indoneziji i Demokratskoj Republici Kongo.

Štoviše, potomci afričkih robova silom dovedeni u zapadnu hemisferu i dalje su izloženi diskriminaciji u zemljama kao što je Brazil.

Ali, ni otvoren fizički sukob ni rašireno nasilje nisu neophodni da se blokira ekonomija i izazove politička nestabilnost. Ako je razvoj i poboljšanje uvjeta života ljudi i pružanje širih mogućnosti izbora za sve, tad rasna, etnička ili religijska diskriminacija može biti podjednako opasna. Primjerice, diljem Latinske Amerike domorodačko stanovništvo znatno zaostaje za ostalim grupama po gotovo svakoj mjeri ekonomskog i socijalnog napretka.

Etnička i religijska različitost ne mora obavezno voditi nejednakosti, neredima, nestabilnosti te se ne smiju davati neutemeljene izjave o njihovom utjecaju. Postoje brojni primjeri uspješne ekonomske i socijalne integracije manjine ili domorodačkog etničkog stanovništva u zemljama tako različitim ako što je Malezija i Mauricijus.

5) Relativni značaj javnog i privatnog sektoraVećina zemalja u razvoju ima mješovite ekonomske sisteme, s javnim i privatnim vlasništvom i korištenjem resursa. Podjela između tih elemenata i njihov relativni značaj uglavnom su u funkciji povijesnih i političkih okolnosti. Tako, općenito, zemlje Latinske Amerike i jugoistočne Azije imaju veći privatni sektor od južnoazijskih i afričkih zemalja. Stupanj stranog vlasništva u privatnom sektoru druga je važna varijabla koju valja uzeti u razmatranje kada se pravi diferencijacija između manje razvijenih zemalja. Veliki privatni sektor u stranom vlasništvu obično generira ekonomske i političke prilike, kao što predstavlja i potencijalni izvor problema kakve nećemo naći u zemljama u kojima je manje stranih investitora.

6


Najdramatičniji primjer može se naći u 15 zemalja bivšeg Sovjetskog saveza i drugih ekonomija koje je nekoć obilježavalo centralno planiranje, a koje su danas privatizirale najveći dio ekonomije, što je nekoć uglavnom bila u državnom vlasništvu.

6) Industrijska strukturaIako se rapidno urbaniziraju, većina zemalja u razvoju su agrarne po svom ekonomskom, socijalnom i kulturalnom izgledu. Poljoprivreda, kako ona za vlastite potrebe tako i komercijalna, osnovna je ekonomska aktivnost kad se radi o raspodjeli zanimanja i okviru ukupne radne snage, kao i proporcionalnih doprinosa u ukupnom prihodu zemlji.

Upravo u relativnom značaju poljoprivrednog, proizvodnog i uslužnog sektora nalaze se i najveće varijacije među zemljama u razvoju. Većina latinoameričkih zemalja, koje imaju dužu povijesti neovisnosti i općenito viši nivo prihoda od afričkih ili južnoazijskih, ima razvijenije industrijske sektore. U pogledu same veličine, Indija ima jedan od najvećih proizvodnih sektora u svijetu u razvoju, ali je tak sektor ipak mali u odnosu na ogromno ruralno stanovništvo

zemlje.Tablica nam pruža informacije o raspodjeli radne snage i bruto nacionalnog proizvoda (GDP) između poljoprivrede i industrije u 17 zemalja u razvoju te SAD-u i Velikoj Britaniji. Kontrasti između industrijskih struktura tih zemalja su zapanjujući, posebno u pogledu relativnog značaja poljoprivrede. Treba imati u vidu da je posljednjih nekoliko godina uloga industrije u najrazvijenijim zemljama

sve manja, budući da se ekonomija povećava u pogledu produktivnosti i obrazovanja te se pomiče k razvijenom sektoru usluga.

7


Stoga, unatoč zajedničkim problemima, razvojne strategije se mogu razlikovati od zemlje do zemlje, ovisno o sadašnjoj prirodi, strukturi i stupnju međuovisnosti između primarnog, sekundarnog i tercijarnog industrijskog sektora. Primarni se sektor sastoji od poljoprivrede, šumarstva i ribarstva; sekundarni je uglavnom proizvodni, dok tercijarni čine trgovina, financije, transport i usluge.

7) Ovisnost o vanjskom svijetu: ekonomska, politička u kulturalnaStupanj do kojeg jedna zemlja ovisi o stranim ekonomskim, društvenim i političkim silama vezan je uz njenu veličinu, bogatstvo resursa i političku povijest. Kod većine zemalja u razvoju ta je ovisnost znatna. U nekim područjima ona se tiče gotovo svakog segmenta života. Većina malih zemalja veoma ovisi o stranim investicijama i trgovini s razvijenim svijetom. Gotovo sve male zemlje ovise o uvozu stranih i kapitalno previše intenzivnih tehnologija proizvodnje. Sama ta činjenica ima izuzetan utjecaj na karakter procesa rasta u tim ovisnim nacijama.

Međutim, mimo tih strogo ekonomskih manifestacija ovisnosti o međunarodnom transferu roba i tehnologija nalaze se međunarodna transmisija obrazovanja i vrijednost upravljanja, sheme potrošnje i stava prema životu, radu i samome sebi. Sposobnost jedne zemlje da planira vlastitu ekonomsku i socijalnu sudbinu pod bitnim je utjecajem stupnja ovisnosti o tim ili drugim vanjskim silama.

8) Politička struktura, moć i interesne grupeČesto ispravnost ekonomskih politika nije jedino što odlučuje o rezultatima pristupa jedne zemlje ključnim problemima razvoja. Političke strukture i njihovi interesi te savezi vladajućih elita (npr. velikih veleposjednika, bankara, vojske, sindikata) uobičajeno određuju koje su strategije moguće i gdje mogu ležati glavne prepreke učinkovitim socijalnim i ekonomskim promjenama.

Ipak, koja god da je specifična raspodjela moći među vojskom, industrijalcima i zemljoposjednicima u Latinskoj Americi; političarima i visokim državnim službenicima u Africi; naftnim šeicima i financijskim mogulima na Bliskom istoku; ili zemljoposjednicima, pozajmljivačima novca, te bogatim industrijalcima u Aziji, većina zemalja u razvoju direktno ili indirektno se nalazi pod vlašću malih i moćnih elita u mnogo većoj mjeri no što je to slučaj u razvijenim zemljama.

Učinkovita socijalna i ekonomska promjena stoga zahtijeva bilo podršku elitnih grupa, bilo da se moć tih elita stavi u ravnotežu s moćnim demokratskim silama.

8


Zajedničke karakteristike zemalja u razvoju

Pokazano je da je često rizično previše generalizirati kad se govori o tako različitim zemljama kao što su one u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Ipak, zajedničke ekonomske crte zemalja u razvoju dopuštaju da ih se promatra u manje-više istom okviru. Zajedničke karakteristike mogu se svrstati u 6 kategorija:

1) Nizak životni standard2) Nizak nivo produktivnosti3) Visoke stope rasta stanovništva i teret ovisnosti4) Znatna ovisnost o poljoprivrednoj proizvodnji i izvozu primarnih

proizvoda5) Prevlast nesavršenih tržišta i ograničene informacije6) Dominacija, ovisnost i osjetljivost u području međunarodnih odnosa

1) Nizak životni standardU zemljama u razvoju nivo života općenito ima tendenciju da bude vrlo nizak za golemu većinu ljudi. To je točno ne samo u odnosu na njima slične u bogatim zemljama nego vrlo često i u odnosu na male elitne grupe u njihovim vlastitim društvima. Taj nizak nivo života manifestira se i kvantativno i kvalitativno u vidu niskih prihoda (siromaštva), neadekvatnog stana, slabog zdravlja, ograničenog obrazovanja, visoke stope smrtnosti djece, niskih životnih i radnih očekivanja te u mnogim slučajevima, općeg osjećanja slabosti i beznadežnosti. Skorašnji statistički podaci o aspektima života u nerazvijenim zemljama i ekonomski bolje stojećim zemljama, često sadrže značajne pogreške u mjerenju, a u nekim slučajevima nisu ni strogo usporedivi zbog varijacija deviznog kursa, ipak pružaju barem sažete pokazatelje relativnih nivoa života u raznim zemljama.

Nacionalni prihod per capita – Bruto nacionalni prihod (GNI) per capita, najčešće korištena mjera općeg nivoa ekonomske aktivnosti, često se koristi kao ukupni indeks relativnog ekonomskog blagostanja ljudi u raznim zemljama. On se izračunava kao ukupna domaća i strana dodana vrijednost koju stanovnici jedne zemlje potražuju, bez odbitka na umanjeni osnovni kapital. Bruto domaći proizvod (GDP) mjeri ukupnu vrijednost konačnog korištenja outputa koji poluči ekonomija jedne zemlje – kako njeni državljani tako i oni koji to nisu. Tako GNI čini GDP plus razlika između prihoda koje stanovnici zemlje dobijaju iz inozemstva za faktorske usluge (rad i kapital) umanjeno za uplate koje vrše nedržavljani te zemlje, koji daju doprinos domaćoj ekonomiji.

Tako je, primjerice, 2002.g. Švicarska, zemlja s najvišim per capita prihodom, imala 362 puta viši per capita prihod od jedne od najsiromašnijih zemalja – Etiopije, a 77 puta viši nego u jednoj od najvećih zemalja svijeta – Indiji.

9


Međutim, poređenja između GNI-a per capita razvijenih i manje razvijenih zemalja pretjerana su zbog korištenja službenog deviznog kursa pri konverziji domaće valute zemlje niže prihoda u američki dolar. Ta konverzija ne nudi mjeru relativne domaće kupovne moći različitih valuta. U pokušaju da se ispravi taj problem, nastojali su se relativni GNI i GDP porediti korištenjem pariteta kupovne moći (PPP) umjesto deviznog kursa kao faktora konverzije. PPP se obračunava korištenjem jednog zajedničkog paketa međunarodnih cijena i usluga za sve proizvedene robe i pružene usluge, vrednujući robe u svim zemljama prema američkim cijenama.

Relativne stope rasta nacionalnog i per capita prihoda - Pored mnogo nižeg nivoa per capita prihoda mnoge zemlje i regioni u razvoju doživljavaju i niži rast GNI-a nego razvijene zemlje. Kad je u pitanju i per capita output i rast stanovništva, sve današnje razvijene zemlje doživjele su golemo uvećanje prethodnih povijesnih stopa u razdoblju modernog ekonomskog rasta, otprilike od 1770.g. do danas.

Raspodjela nacionalnog prihoda – Ogroman jaz u per capita prihodu između bogatih i siromašnih zemalja nije jedina manifestacija sve veće ekonomske razlike između najbogatijih i najsiromašnijih u svijetu. Da bi se spoznala dubina siromaštva zemalja u razvoju, potrebno je pogledati i jaz između bogatih i siromašnih unutar pojedinih manje razvijenih zemalja.

Sve zemlje svijeta pokazuju određeni stupanj nejednakosti prihoda. Postoje velike razlike između prihoda bogatih i siromašnih, kako u razvijenim zemljama tako i u nerazvijenim zemljama.

Razmjeri siromaštva – Veličina i razmjeri siromaštva u bilo kojoj zemlji ovise o 2 faktora: prosječnom nivou prihoda zemlje i stupnju nejednakosti njegove raspodjele. Jasno je da, za svaki dati nivo nacionalnog prihoda per capita, manje ujednačena raspodjela znači veću pojavu siromaštva.

10


Zdravlje – Uz borbu s niskim prihodom, mnogi ljudi u zemljama u razvoju vode stalnu bitku protiv neuhranjenosti, bolesti i slabog zdravlja. Iako je poslije 1960-ih bilo znatnih poboljšanja, u najnerazvijenijim zemljama očekivani životni vijek u 2002. godini još uvijek iznosi samo 50 godina, usporedno sa 64 godine kada se uzmu sve zemlje u razvoju i 78 u razvijenim zemljama. Stopa smrtnosti beba (broj djece koja umru prije prvog rođendana na svakih 1.000 živorođene djece) u prosjeku je oko 96 u najnerazvijenijim zemljama, usporedno sa približno 64 u manje razvijenim i 8 u razvijenim zemljama.

Obrazovanje – U većini zemalja obrazovanje čini najveći dio u vladinom budžetu. Ipak, i unatoč nekim impresivnim kvantativnim naprecima u pogledu upisa u škole, nivo pismenosti ostaje izuzetno nizak usporedno sa razvijenim zemljama. Procjenjuje se da danas 325 milijuna djece napušta osnovnu i srednju školu, a od procijenjena 854 milijuna odraslih nepismenih ljudi, više od 60% su žene. Obrazovanje djece koja redovno pohađaju školu često ne odgovara razvojnim potrebama zemlje u kojoj žive.

2) Nizak nivo produktivnostiUz nizak nivo života i nepostojanje humanog razvoja, zemlje u razvoju karakterizira relativno nizak nivo produktivnosti.

Područje fizičkog zdravlja najjasnije otkriva tijesnu vezu koja postoji između niskog nivoa prihoda i niskog nivoa produktivnosti u zemljama u razvoju. Niska produktivnost radnika može biti velikim dijelom izazvana fizičkom letargijom i nesposobnošću, kako fizičkom tako i emocionalnom, da se izdrže dnevni pritisci konkurencije na radnom mjestu. Niska produktivnost vodi do niskog prihoda, što dalje vodi do niske kupovne moći u nabavci kvalitetne hrane, što dalje može dovesti do niskog radnog kapaciteta te niske produktivnosti.

11


Može se zaključiti da su nizak nivo života i niska produktivnost međusobno povezani socioekonomski fenomeni u siromašnim zemljama te su kao takvi glavna manifestacija njihove nerazvijenosti, kojoj i pridonose.

3) Visoke stope porasta stanovništva i teret ovisnostiOd svjetske populacije, koja je 2004.g. brojala preko 6,4 milijardi ljudi, više od pet šestina živi u manje razvijenim zemljama, a manje od jedne šestine u razvijenim zemljama. Natalitet je vjerovantno jedan od najefikasnijih načina razlikovanja manje razvijenih od razvijenih zemalja. Tek je nekoliko manje razvijenih zemalja koje imaju natalitet ispod 20 na 1.000, dok nijedna razvijena zemlja nema natalitet iznad toga. Mortalitet je u zemljama u razvoju također relativno visok u odnosu na razvijene zemlje, ali zahvaljujući poboljšanim zdravstvenim uvjetima i kontroli glavnih zaraznih bolesti, razlike su značajno manje od razlika u natalitetu.

I starci i djeca često se spominju kao ekonomski teret ovisnosti u smislu da su to neproduktivni članovi i stoga moraju imati financijsku podršku radne snage zemlje.

Zaključak jest da zemlje u razvoju karakterizira ne samo visoka stopa rasta stanovništva nego se one moraju nositi i s većim teretom izdržavanih članova društva od bogatih zemalja.

4) Znatna ovisnost o poljoprivrednoj proizvodnji i izvozu primarnih proizvodaOsnovni razlog za golemu koncentraciju ljudi i proizvodnje u poljoprivredi i drugim aktivnostima primarne proizvodnje u zemljama u razvoju leži u jednostavnoj činjenici da su pri niskom nivou prihoda prvi prioriteti svake osobe hrana, odjeća i krov nad glavom. Produktivnost poljoprivrede je niska ne samo zbog velikog broja ljudi u odnosu na raspoloživu zemlju nego i zbog toga što poljoprivredu manje razvijenih zemalja često karakteriziraju primitivna

tehnologija, slaba organizacija i ograničeni inputi fizičkog i ljudskog kapitala. Tehnološka zaostalost i dalje postoji zbog toga što su u poljoprivredi zemalja u razvoju još uvijek dominantne nekomercijalne seoske farme.

12


Komparativna ovisnost o primarnom izvozu – Mnoge ekonomije manje razvijenih zemalja još uvijek su usmjerene na proizvodnju primarnih proizvoda, nasuprot sekundarnim i tercijarnim aktivnostima. Te primarne robe čine njihov glavni izvoz u druge zemlje – kako razvijene tako i manje razvijene.

Iako je izvoz tako važan za mnoge zemlje u razvoju, rast izvoza iz manje razvijenih zemalja teško održava korak sa izvozom iz razvijenih zemalja.

5) Prevlast nesavršenih tržišta i nepotpune informiranostiU toku 1990-ih gotovo sve zemlje u razvoju kretale su se svojim tempom k uspostavi tržišne ekonomije. Činilo se da je sve veći konsenzus oko toga da su vlade previše intervenirale na djelovanje ekonomije razvoja te da slobodno tržište i nesmetana konkurencija drže ključ brzog ekonomskog rasta. Ali, pretpostavljene blagodati tržišne ekonomije i politike naklonjene tržištu u velikoj mjeri ovise o postojanju institucionalnih, kulturalnih i pravnih preduvjeta koje mnogi uzimaju zdravo za gotovo.

Informacije su ograničene i skupe te često izazivaju da se robe, financije i resursi pogrešno alociraju. Došlo je do spoznaje da mali faktori mogu djelovati na takve načine da samo doprinose veoma visokim poremećajima ekonomije i postojanju realne mogućnosti da se upadne u zamku nerazvijenosti.

6) Ovisnost i osjetljivost u međunarodnim odnosimaZa mnoge manje razvijene zemlje posljednji značajan faktor koji doprinosi niskom nivou života, većoj nezaposlenosti i većoj nejednakosti prihoda je veoma neujednačena raspodjela ekonomske i političke moći između bogatih i siromašnih zemalja. Ta nejednaka moć manifestira se ne samo kroz dominantnu moć bogatih zemalja da kontroliraju vanjsku trgovinu i sporazume koji je reguliraju, nego i njihovu sposobnost da često diktiraju uvjete pod kojim se vrši transfer tehnologije, strane pomoći i privatnog kapitala u zemlje u razvoju.

Značajan faktor je transfer vrijednosnih stavova, institucija, standarda ponašanja razvijenog svijeta u zemlje u razvoju. Primjeri za to su kolonijalni transferi često neodgovarajućih obrazovnih struktura, nastavnih programa i školskih sistema; stvaranje sindikata po zapadnom uzoru; organizacija i orijentacija zdravstvenih službi te uvoz neodgovarajućih struktura i procedura javnih birokratskih i administrativnih sistema.

13


Komparativni razvoj:Pakistan i Bangladeš

1971.g. Bangladeš je proglasio nezavisnost od Pakistana. Prije toga, ta je zemlja bila poznata kao Istočni Pakistan, a ono što je sada Pakistan zvalo se Zapadni Pakistan. Iako su na više od 1 800 km razdaljine, oba dijela pripadala su jednoj zemlji, sa ekonomskom i političkom moći koncentriranoj u Zapadnom Pakistanu. Zato što su nekada bili ista zemlja, Pakistan i Bangladeš su zanimljiv slučaj komparativnog razvoja, budući da su te dvije zemlje u ranijim godinama imale zajedničku nacionalnu politiku. Obje zemlje imaju gotovo jednak broj stanovnika. Locirane su u regionu Južne Azije i obje zemlje su uglavnom islamske.

Bangladeš, kad je stekao nezavisnost, smatrao se zemljom koja nepovratno zaostaje za Pakistanom. I zaista, njegov slab društveni i ekonomski razvoj u poređenju sa Zapadnim Pakistanom, bio je glavni pokretač pokreta nezavisnosti koji se žalio da od Bangladeša Zapadni Pakistan crpi porez na prihod. Rat za nezavisnost te ekonomsko razaranje koje je namjerno nametnuti industriji Bangladeša ostavili su još dublji jaz, dok su zloupotrebe ostavile ozbiljne psihološke ožiljke.

Ne može se reći da je Bangladeš dramatično bolji po ekonomskom učinku od Pakistana. Bangladeš i dalje ima ozbiljne razvojne probleme, čak i u usporedbi sa zemljama susjedne Indije. Prije se može reći da je Bangladeš postigao relativno veći napredak od Pakistana u društvenom razvoju, te u posljednjim godinama čak i u ekonomskom rastu, unatoč svim očekivanjima da će ostati krajnje nerazvijen. Bangladeš je počeo na mnogo nižem nivou društvenog razvoja i još uvijek ima niži prihod. Ali, u postizanju većeg napretka u društvenom razvoju, Bangladeš sada ima priliku da u predstojećim godinama, ubrza ekonomski napredak pogotovo ako se prevladaju stalni problemi upravljanja državom.

RastPrihod prilagođen PPP i dalje je nešto viši u Pakistanu ($1.940), nego u Bangladešu ($1.700), ali Bangladeš pokazuje trend koji bi mogao učiniti da premaši Pakistan u sljedećih nekoliko godina. U Pakistanu, prihod per capita je porastao na nekih 2,2% godišnje u pola stoljeća od 1950.-2000. Kao rezultat, prihod per capita se utrostručio, ali je stopa rasta s vremenom opadala, iako je u drugim zemljama, uključujući Indiju, rasla. Pad stope rasta može biti rezultat loših društvenih pokazatelja. U Bangladešu, poljoprivredna žetva je dramatično porasla,

14


a stopa ekonomskog rasta sad prelazi 4%. Ali, kada se okonča međunarodni sistem kvota za tekstil, velika su očekivanja da bi Bangladeš bio više pogođen od većine zemalja i da bi bar pola njegove radne snage u tekstilnoj industriji nestalo s gubljenjem dijela tržišta – posebice u odnosu na Kinu. Brzina i mudrost odgovora na to bit će glavni test vitalnosti i žilavosti ekonomije Bangladeša.

SiromaštvoUnatoč nižem prihodu, po nekim mjerama Bangladeš ima ipak manje siromašnih ljudi. Procjene Svjetske banke su da u Pakistanu 31% stanovništva živi ispod linije siromaštva od 1$ na dan, usporedno sa 29% u Bangladešu.

Obrazovanje i pismenostU obje zemlje, stopa pismenosti odraslih na nivou od 41%, još uvijek je niska, ali pismenost mnogo brže raste nego u Bangladešu, uz veću jednakost u pogledu na muškarce i žene. U Pakistanu, pismenost žena je tek 29%, a u nekim regijama ove zemlje daleko niža: u Balučistanu i Sjeverozapadnim pograničnim područjima ona se procjenjuje na samo 3%.

Zapravo, pismenost žena nije ni u Bangladešu veća. Nedavne procjene govore o samo 13%. Manje od 2% GDP Pakistana se daje na obrazovanje, a i taj mali iznos je krajnje neujednačen. Trideset puta više dolara koji se daju iz javnih izvora na obrazovanje troši se po učeniku za univerzitetsko obrazovanje, u odnosu na osnovno školsko obrazovanje – a to je tek prosjek. Gleda li se u budućnost, Bangladeš ima očite rezultate u kombiniranom upisu u školu, 54% prema 37%, što se prevodi u višu stopu pismenosti kroz nekoliko godina. U Bangladešu je, prije samo 25 godina, pohađanje škole bio nezamisliv luksuz za većinu siromašnih. Dok je 1990. godine samo polovina učenika završavala školu, danas to čine dvije trećine. U današnjem Bangladešu je odnos žena prema muškarcima u pogledu pohađanja škole 1,03 prema 1, dok je u Pakistanu to samo 0,61 prema 1. Pogledamo li na budućnost, možemo očekivati i mnogo veći paritet nivoa pismenosti između muškaraca i žena u Bangladešu.

ZdravstvoOčekivani životni vijek je sada malo viši u Bangladešu i iznosi oko 61 godinu u obje zemlje, mada u Bangladešu brže raste. Od 1990.g. dominantna neuhranjenost djece pala je s jedne trećine na manje od polovine. Smrtnost djece od 5 godina pala je dramatično sa 144 na 89 na tisuću djece; u Pakistanu ta je stopa još uvijek 126 na tisuću.

15


Indeks humanog razvoja (HDI)Izvještaj o humanom razvoju za 2004. godinu sada svrstava Bangladeš – 0,509 bodova – na viši rang od Pakistana, čiji je indeks 0,497. Bangladeš je već na granici da bude uključen u zemlje srednjeg humanog razvoja, dok to Pakistan još uvijek nije dostigao. Uzeto u cjelini, čini se da je Bangladeš za jedan stupanj viši po indeksu od onog koji je predviđen za njegov nivo prihoda, dok je Pakistan, čini se, za sedam stupnjeva niži od svog predviđenog ranga. Ali, društvena zaostalost Pakistana u odnosu na nivo prihoda nije u potpunosti obuhvaćena ovom statistikom, zato što se HDI oslanja samo na jednostavno mjerenje obrazovanja i zdravlja. On ne uzima u obzir nejednakost, druge elemente društvenog napretka, ni ključne pokazatelje, poput fertiliteta.

StanovništvoBangladeš je postigao veći napredak od Pakistana u smanjenju fertiliteta. Ubrzo nakon nezavisnosti 1971. godine, obje zemlje su imale izuzetno visok nivo od nešto više od 6 poroda na svaku ženu. U Bangladešu, fertilitet je pao na 3,5 do 2002. godine. A u Pakistanu, fertilitet je pao samo na 5,1. Te promjene odražavaju i uzroke i posljedice. Fertilitet opada kako raste društveni i ekonomski napredak. Žene u tom vide bolje ekonomske prilike i manje potrebe da se oslanjaju na to da imaju nekoliko djece radi vlastite sigurnosti. A sa nižim fertilitetom, u svako dijete se može više ulagati u pogledu zdravlja i obrazovanja, kako od strane obitelji, tako i od strane vlade i ne-vladinih organizacija. Time produktivnost sljedeće generacije raste. Promatra li se to drugačije, s obzirom na negativan odnos između rasta stanovništva i prihoda per capita, daljnji visoki fertilitet će relativno slabo utjecati na Pakistan u predstojećim godinama. S druge strane, Bangladeš pokazuje trend većeg napretka u odnosu na Pakistan dok dvije zemlje nastavljaju ići svojim odvojenim putevima.

16


Zaključak:Fenomen nerazvijenosti treba promatrati kako u okviru pojedinih država, tako i u međunarodnom kontekstu. Problemi siromaštva, niska produktivnost, rast stanovništva, nezaposlenost, zavisnost od izvoza primarnih proizvoda te osjetljivost na međunarodnom planu imaju i domaće i globalno porijeklo i potencijalna rješenja. Ekonomske i društvene snage - kako domaće, tako i vanjske - odgovorne su, prema tome, za siromaštvo, nejednakost i nisku produktivnost koja karakterizira većinu zemalja u razvoju. Uspješna težnja za ekonomskim i društvenim razvojem će nalagati ne samo formuliranje odgovarajućih strategija unutar zemalja u razvoju, već i modifikaciju sadašnjeg međunarodnog ekonomskog poretka kako bi više odgovarao potrebama razvoja siromašnih zemalja.

Iako slika života u najvećem dijelu svijeta u razvoju može izgledati turobno, treba upamtiti da su mnoge zemlje uspjele podići prihode, smanjiti smrtnost beba, poboljšati pristupe obrazovanju te povećati očekivani životni vijek. Provodeći odgovarajuće ekonomske i socijalne politike i kod kuće i u svijetu te uz efektivnu pomoć razvijenih zemalja, siromašne zemlje zaista imaju sredstva da ostvare svoje razvojne težnje.

17


Pojmovi

Bruto domaći proizvod (GDP) – Ukupni finalni output roba i usluga koje proizvodne ekonomije jedne zemlje, na teritoriju te zemlje, od strane njenih državljana ili nedržavljana, bez obzira na njihovu raspodjelu između domaćih i stranih potraživanja.

Bruto nacionalni prihod (GNI) – Ukupni domaći i strani output koji potražuju stanovnici jedne zemlje. On se sastoji od bruto domaćeg proizvoda (GDP) i faktorskih prihoda koje dobivaju stanovnici iz inozemstva, umanjeno za prihod zarađen u domaćoj ekonomiji, a šalju se osobama u inozemstvu.

Društveni pokazatelji – Neekonomske mjere razvoja, kao što je očekivani životni vijek pri rođenju, stopa smrtnosti beba, stopa pismenosti i broj ljekara na 100.000 stanovnika.

Indeks humanog razvoja (HDI) – GDP per capita prema paritetu kupovne moći.

Komparativna prednost – Jedna zemlja ima komparativnu prednost nad drugom ako u proizvodnji neke robe to može učiniti uz relativno niži trošak.

Paritet kupovne moći (PPP) – Kupovna moć valute jedne zemlje; broj jedinica te valute koji je potreban za kupovinu iste vrste proizvoda i usluga koji bi se za jedan dolar kupili u SAD-u.

Prihod per capita – Ukupni bruto nacionalni proizvod jedne zemlje podijeljen na ukupan broj stanovništva. Per capita prihod se često koristi kao ekonomski pokazatelj nivoa života i razvoja. To, međutim, može biti netočan indeks zato što ne uzima u obzir raspodjelu prihoda i vlasništvo nad imovinom koja se koristi za stvaranje dijela tog prihoda.

Svjetska banka – Međunarodna financijska organizacija u vlasništvu 181 države članice sa sjedištem u Washingtonu, DC. Glavni cilj joj je osiguravanje razvojnih fondova zemljama u razvoju u obliku pozajmica s kamatama i tehničke pomoći.

18


Literatura:Knjige- P. Todaro, Michael; C. Smith, Stephen, Ekonomski razvoj, Šahinpašić, Sarajevo, 2006.

19

Documents

Geografija - Komparativni Razvoj (Seminarski Rad)